Fiume di parole 2012/2013

28

Transcript of Fiume di parole 2012/2013

Page 1: Fiume di parole 2012/2013
Page 2: Fiume di parole 2012/2013
Page 3: Fiume di parole 2012/2013

Ai nostri cari lettori...

... lasciamo la conclusione a voi di quanto siamo stati laboriosi, allegri e perseveranti. Abbiamo cercato di presentarvi un pizzico delle varie attività svolte durante quest’anno scolastico sperando che leggendo e sfogliando le pagine del giornalino ne coglierete un po’ dell’atmosfera vissuta.

La direttrice Gemma Frank Petrović

Našim dragim čitateljima ...

... zaključite sami koliko smo bili marljivi, veseli i ustrajni. Pokušali smo vam prikazati samo djelić aktivnosti koje su popratile ovu školsku godinu. Nadamo se da ćete, čitajući i listajući naš školski list, na trenutak osjetiti radno i ugodno ozračje koje ih je obilježilo.

Ravnateljica Gemma Frank Petrović

FIUME DI PAROLE

Giornalino della scuola elementare Belvedere di Fiume / Školski list Osnovne škole Belvedere Rijeka

http://os-belvedere-ri.skole.hr

Edizione annuale – giugno 2013Godišnje izdanje – lipanj 2013.

REDATTORI / UREDNICI:Cora AntonazIvana Šarić

HANNO COLLABORATO / SUDJELOVALI SU:Tihana Aleksić, Sandra Burić, Barbara Fatur, Daniela Gerbac-Bobuš, Alma Hess, Vlasta Jadrić, Luciana Kruljac Legac, Roberto Nacinovich, Silvia Pajer, Sabrina Peranić, Carolina Šepić, Dolores Trošelj, Ante Visin, Viviana Vukelić, Tomislava Zečević Pedić.

GRAFIČKA PRIPREMA I TISAK / GRAFICA E STAMPA:Fintrade & Tours d.o.o., Rijeka

SOMMARIO / SADRŽAJ:

Primo giorno di scuola / Prvi dan škole

Gite / Izleti

Spettacolo natalizio / Božićna priredba

Humanitarni rad

Lavori letterari / Naši literarni radovi

Giornate della cultura tecnica

Lidrano

Collaborazione con la scuola G.Galilei di Umago

Doposcuola / Produženi boravak

Progetto “Il cane – un amico”

Radionica u Filodrammatici

Ekološki kutak

Intervju s učenicima 4.b

Invecchiamento attivo / Aktivno starenje

Žogarija

Pagina sportiva

Page 4: Fiume di parole 2012/2013

4

Il 3 settembre è iniziato l’anno scolastico 2012/2013 con un breve spettacolino per salutare i nostri neoalunni delle primi classi.

Quanta emozione, ma anche quanta gioia!

Dana 3. rujna počela je nova školska godina 2012./2013. s malom predstavom kojom smo pozdravili naše nove prvašiće.

Koliko uzbuđenja i radosti!

Ia: Katja Antolić, Emrah Hodža, Stefania Jedretić, Diego Lalić, Corina Marković, Andor Marušić, Magdalena Mihajić, Liv Petrović, Niko Hunter Ribarić Russel, Corinna Sinković, Marko Smokrović, Jordan Šižgorić Winter, Matija Vilke, Nika Vlajić e Nika Vukušić.Maestra: Luciana Kruljac-Legac

Ib: Karlo Agoli, Noel Balaban, Niko Jovović, Andrej Kesić, Roko Miškulin, Tarik Misini, David Možanić, Asmir Muška, Lana Pavlica, Dora Rajnović, Christian Saršon-Dolinar i Antonio Škrobonja.Učiteljica: Kari Kružić

Page 5: Fiume di parole 2012/2013

5

KUPJAK – VELJAČA, 2013. Svake godine odlazimo s našim učiteljicama jedan dan uživati

na snijegu! Ove godine posjetili smo Kupjak, mjestašce smješteno u srcu Gorskog kotara nedaleko Ravne Gore.

Iskrcavši se iz autobusa, sve je bilo tako mirno, tiho, priroda je bila uspavana, samo se mogao čuti snijeg koji škripi dok naše male noge gaze po njemu! Ta tišina nije dugo trajala…ubrzo je cijelu prirodu probudio dječji smijeh, cika, naša radost. Čak se i Sunce na tren pojavilo da nas pozdravi, a navratio je i jedan oblak ispustivši nekoliko pahulja snijega! Našoj sreći nije bilo kraja…Traka je neumorno vukla saonice i djecu

gore-dolje, gore-dolje! Rumeni obrazi i dječji osmijesi govorili su puno više od samih riječi.

OTOK KRK – LISTOPAD, 2012.

Naš prvi izlet u tekućoj školskoj godini realizirali smo u mjesecu listopadu, posjetivši otok Krk.

Naše prvo odredište bila je špilja Biserujka! Upoznali smo zanimljiv svijet kalcitnih siga osobito stupova i stalaktita!

Vrijeme je berbe maslina pa smo tako i mi posjetili mali maslinik gdje smo naučili postupak branja maslina, a i sami smo sudjelovali u berbi. Bilo je to za nas zaista zanimljivo iskustvo! Kasnije smo otišli u uljaru i upoznali se s postupkom dobivanja maslinovog ulja.

Nakon edukativnog dijela otišli smo u Punat gdje smo uživali u igri u parku prepunom ljuljački, klackalica, vrtuljaka, pješčanika. Sladoledom smo se počastili u gradu Krku, razgledali zidine Starog grada, pokušavali odrediti točno vrijeme na sunčanom satu…tako nam je sunčani sat rekao da je došlo vrijeme za naš odlazak kućama! Šapnuo nam je da dođemo opet!

Page 6: Fiume di parole 2012/2013

6

KARLOVAC – 18 OTTOBRE 2012

A chi non piacerebbe diventare per un giorno un conte o una contessa?

Beh, a noi è successo!!! Come?Trascorrendo una splendida giornata

nei pressi di Karlovac, nella proprietà barocca “Contessa”. Nell’imponente castello del conte Erdödy siamo, per così dire, tornati indietro nel tempo: vestiti da dolci contesse e valorosi cavalieri abbiamo danzato e imparato il galateo dell’epoca.

Le storie di valorosi cavalieri, impavidi cacciatori, stanze e passaggi segreti dei castelli ci hanno tenuto col fi ato sospeso.

L’inchino del cavallo bianco però ci ha fatto tornare nel presente, nel nostro tempo...e così la nostra gita è giunta al termine.

Ma siamo stati così bene che...ci torneremo volentieri!!!

KUPJAK – 25 FEBBRAIO 2013

Neve, neve, ma quanta neve ci ha accolto quest’anno a Kupjak, la nostra ormai tradizionale gita invernale.

Muniti di slitte e tanta gioia abbiamo giocato tutta la giornata scendendo giù per la pendice della collina, facendo gare, giocando a palle di neve o rotolando sul manto bianco.

Costruire il pupazzo di neve della scuola Belvedere era d’obbligo!!!

I visetti rossi e allegri dei bambini dicevano solo una cosa: una giornata stupenda!!!

Page 7: Fiume di parole 2012/2013

7

Il Natale è il più bel periodo dell’anno e noi tradizionalmente lo festeggiamo con uno spettacolo per i nostri genitori e nonni. Quest’anno abbiamo avuto l’onore di ospitarli alla Comunità locale di “Kozala”. Siamo stati molto diligenti e abbiamo preparato danze, canti e recitazioni a tema. La nostra più grande ricompensa è stato l’orgoglio nei volti del nostro pubblico e l’applauso con cui hanno esternato la loro soddisfazione. Lo spettacolo natalizio ha avuto un carattere umanitario. In particolare, abbiamo organizzato la mostra dei lavori degli alunni il cui ricavato era destinato al rifugio per i senzatetto “Rose di san Francesco”.

Božić je, zaista, najljepši dio godine te smo ga, kao i uvijek obilježili prigodnom priredbom za naše drage roditelje i goste u MO “Kozala”.

Bili smo jako vrijedni i trudili se da naše plesne, pjevačke i dramske točke budu sjajne jer, ipak, gledaju nas mame, tate, bake, djedovi… A naša najveća nagrada je ponos na njihovim licima. Tako je i bilo...

Naša Božićna priča imala je i humanitarni karakter. Naime, organizirali smo prodajnu izložbu dječjih radova, a prikupljeni novac donirali smo Prihvatilištu za beskućnike “Ruže sv. Franje”.

Page 8: Fiume di parole 2012/2013

8

I ove školske godine družili smo se sa štićenicima Prihvatilišta „Ruže sv. Franje“. Tri puta posjetili smo Prihvatilište, donirajući im hranu i higijenske potrepštine. Našim posjetom pokušali smo razveseliti sve te ljude, koje su teški životni uvjeti i nesretne okolnosti dovele na rub siromaštva. O, kako su se samo razveselili i ganutljivo gledali našu priredbu!

S tetom Vilmom, koja vodi Prihvatilište, kroz sve ove četiri godine koliko je povremeno posjećujemo naveliko smo se sprijateljili! U prosincu udruga Bolji svijet došla je oslikati zidove Prihvatilišta. Teta Vilma nas je pozvala da dođemo i mi i pomognemo u farbanju oslikanih zidova! Našoj sreći nije bilo kraja! Bilo je to nadasve zanimljivo iskustvo, puno smijeha i zabave! A znamo da smo učinili nešto dobro, nekome smo uljepšali životni prostor!

Također smo posjetili Socijalnu samoposlugu kao i novootvorene prostorije skladišta socijalne samoposluge!

U listopadu, 2012. godine volontirali smo na Korzu pomažući u prodaji beskućnicima – prodavačima časopisa „Ulične svjetiljke“. Znate, to nam je jedna od najdražih aktivnosti! Zaista smo bili ponosni na našu volontersku inicijativu i željeli smo svoja iskustva podijeliti s drugima, dati i dugima ideju kako mogu pomoći najpotrebnijima našega društva! Prijavili smo se na natječaj Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva

Republike Hrvatske i dobili smo moralnu i novčanu nagradu! Nagrada se zove „Otisak srca“... to je doista opravdan naziv!

S beskućnicima smo otišli na izlet u Samobor i Zagreb. Osim što smo predstavili časopis „Ulične svjetiljke“, taj dan smo se i lijepo zabavili.

Dragi učenici, dragi učitelji i dragi roditelji! Kada na Korzu ugledate prodavača „Uličnih svjetiljki“…nasmiješite mu se, pružite mu ruku, upitajte ga kako je, ohrabrite ga…ništa vas to ne košta, a tim doista divnim ljudima ostavit ćete u sjećanju svoj… otisak srca! Upravo je to ono što nas čini ljepšima!

Iskustva učenika – volontera – 4.b

Ivona Golem – Beskućnici su dobri ljudi i preporučila bih svakome tko nije pokušao volontirati da se odvaži jer to je nešto predivno!

Laura Rajnović – Poručila bih svim građanima da barem kupe časopis „Ulične svjetiljke“, ili da daju malo hrane u socijalnu samoposlugu.

Ivan Butković – Kad sam išao volontirati upoznao sam jako dobre beskućnike. Bili su dobri prema meni a i ja prema njima. Volim volontirati i volim pomagati beskućnicima!

Luka Fajdetić – Kada sam volontirao osjećao sam se jako lijepo jer sam pomagao! Moj beskućnik je bio ponosan na mene!

Dominik Spajić – Volontiranje je nešto predivno!David Miškulin – Volontiranje s beskućnicima je moje veliko i jako lijepo iskustvo!Dominik Skočić – Moj prijatelj – beskućnik i ja prodali smo više od 15 časopisa „Uličnih svjetiljki“.Tino – Alexej Tešin – Časopis sam prodavao s tetom Fadilom! Poslije mi je kupila sladoled! Ona i ja baš

smo se lijepo zabavili!

Page 9: Fiume di parole 2012/2013

9

Sjećanje naših djedova i baka

Moja baka Mailing List Histria

Ho fatto una sorpresa alla mamma

Moj nono

Dobro jutro more

Moja mama

Da grande vorrei essere…

Naši literarni radovi ~ Temi letterari

Page 10: Fiume di parole 2012/2013

10

Moja bakaMoja baka se zove Milka i ima 70 godina, ali

izgleda mlađe. Srednje je visine i malo je bucmasta jer voli papati. Ima kratku smeđu kosu uvijek uredno počešljanu i okrugle smeđe oči. Lice joj je ovalno i lagano iscrtano borama. Uvijek se lijepo oblači. Ponekad i meni dozvoli da joj izaberem ono što će obući, a najdraže boje su joj crvena, ljubičasta i plava.

Kada dođem k njoj, uvijek je nasmijana i uvijek se dobro zabavimo. Još se nikada nismo posvađale. Moja baka voli gledati komične filmove i turske sapunice i puno čita knjige. Voli puno pričati i ponekad više puta ponovi istu stvar pa zna biti malo, ali samo malo, dosadna. Voli se družiti pa se svaki tjedan nađe s prijateljicom na kavi.

Jako volim svoju baku i nadam se da ćemo se još dugo godina družiti.

Edea Kosanović-Marin, VIIa

Moj nonoMoj se nono zove Ervino. Prije nego što je otišao

u mirovinu radio je kao brodski mehaničar u 3. maju. Bio je jako vrijedan i davao je sve od sebe, ne samo kao mehaničar, nego i kada je kući radio u vrtu i kada se igrao sa mnom. Svaki dan, ujutro, ide u dućan i kupi ono što mu nona naruči. Tamo, usput popije kavu i popriča s prijateljima. Kada se vrati kući, nahrani mačke i pomete cestu od lišća i kamenja. Preko ljeta, kada ja i brat dođemo kod none i nonota, pomažemo im saditi i zalijevati cvijeće.

Moj nono ima smeđe oči i smeđu kovrčavu kosu. Jako je zabavan i smiješan jer me uvijek nasmijava i vodi u šetnje šumom pa ga zato nona i ja zovemo “Pinokio”. Jako je dobar jer kad sam tužna on me uvijek oraspoloži, tješi i nasmijava i jako je darežljiv jer kada ga susjedi zamole da im nešto posudi, on to učini. Često je, kada mačke izlegnu mačiće i kada ih treba udomiti, jako tužan i to stalno odgađa, zato se on i nona često svađaju. Ja svog nonota puno volim!

Erika Crnić, VIIa

Moja bakaMoja baka po majci je rođena 13. lipnja 1948.

godine i zove se Ana. Od malena su je prozvali Anica, stoga ju zovem baka Anica.

Ana danas ima šezdeset i pet godina i već je poprilično lošeg zdravlja: muči ju mnogo bolesti što joj otežava svagdašnji život. Usprkos tome, ona se nikada ne predaje, svojom upornošću pokazuje da se treba boriti do zadnjega daha. Njen suprug, tj. moj djed Zlatko, pomaže joj u svakodnevnim poslovima poput nabavljanja namirnica i sl.

Njezino lice već ima bore, no unatoč tome još uvijek ima žive tamno smeđe oči i crnu kosu. Njene ruke su pokazatelj mnogobrojnih operacija i cjeloživotnoga rada.

Ona je vrlo pozitivna i topla osoba, otvorena i uvijek spremna pomoći, boriti se za pravdu, a posebno obožava djecu. Rodila je četvero djece i još dvoje posvojila što je rezultiralo time da ima čak četrnaestoro unučadi.

Uvijek mi želi samo najbolje do te mjere da često i pretjera, pogotovo kad je u pitanju hrana. I sami otprilike znate kako to ide! Uvijek mi da pokoji savjet čega se trebam čuvati.

Korisno je imati baku s kojom možeš bez straha razgovarati o bitnim temama u životu i koja daje sve od sebe da pomogne drugima. Ona je najbolja baka na svijetu.

Ivan Sušanj, VIIa

Andrej Kesić, Ib - Cvijet mojoj majci za Majčin dan

Page 11: Fiume di parole 2012/2013

11

Sjećanje Marijine none AnkeBilo ih je puno, najviše lijepih. Neke neću

nikad zaboraviti. Imali smo učitelja. Bio je stariji gospodin. Zvao se Josip Blažina, a svi su ga u selu zvali „Jožić učo“. U razredu iznad ploče držao je šibu.

U našem razredu bilo nas je devetnaest. Mi djevojčice školu smo shvaćale ozbiljno, ali uz knjigu, bilježnice i pernicu, u torbi smo svaki dan nosile i igračke. Poslije nastave krenule bismo prečicom i našle pogodno mjesto za igru. Bilo je to uz mali kameni mostić, iznad malog bistrog potoka. Tada bi započelo igranje „mame i tate“ ili „mame i djece“. Dan za danom bilo je sve ljepše i maštovitije.

Kad bismo čule autobuse kojima su se zaposlenici vraćali iz brodogradilišta požurile bi doma. Kad bismo srele naše mame, rekle bi:„Ma sve je dobro u školi, samo Jožić previše tu dicu drži“.

Marija Cvjetković, IVa

Irina baka RadanaKada sam bila mlada, imala sam učiteljicu

srednjih godina. Imala je plave oči kao more i uvijek je bila lijepo dotjerana i raspoložena. Bila je pametna i svih nas je voljela kao da smo njena djeca. Za svaku neposlušnost vikala je da moramo biti dobri i pažljivi na satu. Nakon sata razgovarala bih s učiteljicom o različitim temama. I sada se mogu sjetiti moje dobre učiteljice.

Ira Bradić, IVa

Baka RužicaMoja najdraža profesorica zvala se Marija Polić.

Bila je visoka i imala je blago lice. Predavala je hrvatski jezik i književnost. Uvijek nas je poticala na čitanje.

U to smo vrijeme bili mladi i voljeli poeziju. Suradnja je bila prijateljska i poticajna, a posebno sa mnom. Zahvaljujući profesorici Polić objavljene su mi mnoge pjesme.

Nakon dugo godina srele smo se u književnom krugu Rijeka gdje smo se zagrlile kao najbolje stare prijateljice.

Patrik Gruban, IVa

Sjećanje Ninine bake AneKada sam išla u osnovnu školu morali smo nositi

kute i papuče. Učitelji su bili strogi, nismo smjeli pričati već samo slušati njih.

Moj je najdraži predmet bio hrvatski. Voljela sam i prirodu jer smo išli u šumu promatrati boje lišća i vrste biljaka.

Dežurni učenik i učenica gledali su nam ruke, nokte i čistoću odjeće. Knjige nisu smjele imati uši, a bilježnice su trebale biti uredne.

Nina Krulčić, IVa

Sjećanje Lucasove bake Marije

Moja učiteljica je bila jako stroga. Ako nisi napravio zadaću, dobivao si batina sa šibom, ako nisi znao matematiku onda bi dobio ukor ili ostao sat vremena duže u školi.

Ako zakasniš jednom, ništa ti se ne dogodi, ali ako još jednom zakasniš, ona te pita zašto si zakasnio pa te udari šibom.

Ako ne znaš prirodu, sve se ocjene pretvore u jedinice... Zaista jako stroga učiteljica.

Lucas Skerbec, IVa

Sjećanje Subalinog djeda Velimira

Prije 51 godinu pohađao sam četvrti razred, a vodila nas je učiteljica gospođa Glažar.

Bila je visoka, mršava i crne kose. Ponekad je bila blaga, ali i stroga. Htjela je da budemo uredni, točni i zainteresirani.Tada smo svi imali kute i muški nisu smjeli puštati dugu kosu. Bili smo mali i zaigrani ali, kad bi pretjerali, dobivali bi stroge ukore, a morali su ponekad doći roditelji u školu.

Poslije sam se preselio u drugu školu i nisam više viđao svoju dobru učiteljicu.

Subala Kristić, IVa

Page 12: Fiume di parole 2012/2013

12

Che cosa vorrei fare da grande

Io da grande vorrei essere veterinaria. Vorrei fare questo lavoro perché mi piacciono gli animali e desidererei aiutarli.

Camminando per la strada ho visto che molte persone passeggiano con i loro cani. I loro padroni li trattano bene e qualche volta chiedo a loro se li posso accarezzare.

Vedo che le mie carezze fanno piacere a questi cani così ben curati. Ci sono però anche i cagnolini abbandonati dai loro padroni che vivono nei canili della città; essi sono in molti, alcuni sono molto ammalati e hanno bisogno di cure.

Io da grande facendo la veterinaria potrei aiutarli. A casa ho due piccoli pappagalli che si chiamano Lili e Roko. Sono allegri ma ogni tanto si ammalano.

Un giorno ho visto che Lili era triste perché sanguinava dall‛occhio. La mamma ha chiamato subito il veterinario che ha dato a Lili una medicina per curarla. Adesso Lili sta bene.

Penso che aiutare gli animali bisognosi di cure sia una cosa bella.

Mattea Šubat, IIIa

Da grande vorrei essere...Da grande vorrei essere calciatore. Mi piace

perché si gioca in squadra, si passa il pallone al compagno, si tira in porta...

Sono molto contento quando c‛è l‛allenamento e facciamo sempre cose diverse. È lo sport che preferisco perché amo correre e non mi stanco mai.

Sono contento di aver trovato tanti nuovi amici. Fin da piccolo mio padre mi portava allo stadio di Kantrida e da qui nasce l‛amore per il calcio.

Amo seguire la mia squadra del cuore e spero che anch‛io un giorno giocherò in una grande squadra.

Vito Marot, IIIa

Ho fatto una sorpresa alla mamma

(Lavoro premiato)Tu sei la mamma più brava del mondo. So che

vorresti avere uno yacht. Io sono ancora molto piccolo e perciò non posso comprarlo, ma ho una sorpresa per te: lo disegnerò... e un giorno quando sarò grande e ricco navigheremo con il nostro yacht “GAL” nel nostro bel mare. Grazie mamma per ogni bel giorno che mi doni, sono un bambino fortunato. Mamma ti voglio tanto bene, il tuo Andor.

Andor Marušić, Ia

(Lavoro premiato)Una volta per il compleanno della mia mamma le

ho chiesto: “Hai qualche desiderio mamma?” Ma ho ricevuto una risposta che non me l‛aspettavo: “Sì, io voglio che tutti ti vogliano bene” ha detto. Io non sapevo cosa dire. Dopo ho deciso di pregare Babbo Natale ad aiutarmi. Così alla Vigilia di Natale sotto l‛alberello trovai un foglietto sul quale scriveva: “Caro Pavel io ti aiuterò. Però dovrai tenerti a delle promesse”. Scriveva che a scuola devo studiare, essere buono, non litigare con i miei amici... Dopo quasi due mesi ce l‛ho fatta. Ho tanti amici, sono bravetto a scuola e la maestra mi vuole bene. Ma la cosa più importante è che ho fatto felice la mia mamma con l‛aiuto di Babbo Natale o senza; questo non lo so, ma sono sicuro che la mia mamma è felice per me.

Pavel Chernov, IIIa

Moja mamaMoja mama se zove Vera. Srednje je dobi,

nije visoka i vitkog je stasa. Lice moje mame je često nasmijano. Krase ga dva zelena oka, mali nos i usta. Kosa joj je gusta i ravna. Ponekad je učini valovitom. Moja mama na posao nosi ozbiljniju odjeću, a kući nosi traperice i majicu. U našem stanu najčešće boravi u dnevnoj sobi i kuhinji, a od 9,00 do 16,00 radi kao pravnica. Ja volim svoju mamu jer mi može pomoći i utješiti me kad sam tužan. Kad sam sretan zna me još više razveseliti.

Leonard Lečić IIb

Page 13: Fiume di parole 2012/2013

13

ModaIzbjeći modu to je gotovo nemoguće! Svi

pratimo modu jer želimo biti in, želimo se uklopiti u društvo. Želimo biti kao i svi ostali jer se bojimo da će nas inače izolirati, ismijavati i maltretirati.

Koliko puta mi se zna dogoditi da želim obući nešto neobično, ali se bojim da će me svi gledati i komentirati. Doista, malo se ljudi oblači baš onako kako želi, bez da ih je briga što će ostali misliti o njima. Takvim osobama skidam kapu, jer moraš imati hrabrosti odlučiti se na takav čin.

Ako si u društvu koje se oblači po posljednjoj modi, naravno da ćeš i ti, kao što stara poslovica kaže: “Kud i svi, tud i mali Mujo”.

Lara Trošelj, VIIIa

Odjelo ne čini čovjeka

Jednog dana sam šetala gradom. Ugledala sam jednu malenu djevojčicu kako prosi i gleda ljude oko sebe tužnim pogledom. Vidjela sam također jednog čovjeka u lijepom odjelu koji je prolazio pokraj te djevojčice ali nije je niti pogledao. Djevojčica ga je zaustavila i upitala ga: ˝Striček, možete li mi molim Vas dati malo novca da pomognem svojoj bolesnoj mami? Bila bih Vam jako zahvalna.˝ Čovjek ju je odgurnuo i zaderao se:˝Imam ja pametnijeg posla djevojčice!˝ Djevojčica je počela plakati i bila je još žalosnija nego prije. Bilo mi ju je jako žao te sam joj dala nešto novca da pomogne mami. Napokon sam s veseljem ugledala smiješak na njenom licu. Tog dana sam zapravo shvatila da je nebitno izgledati lijepo i biti bogat ako nemaš srca.

Lucija Lanza, VIa

ZimaHlad, sunce, tišina,Miris snijega i mrazaTo je došla zima.

Elizaveta Chernova, VIa

JesenOsamljeno stoji pred vratima,I dok plače zasipaLišćem sniježnu posteljinu prirode.

Elizaveta Chernova, VIa

LjetoValovi se čuju.Pijesak leti u zraku!Djeca se igraju po danu i po mraku.

Luka Mudrić, VIa

JesenJesen polako

pada nizbrijeg.

Dora Šižgorić Winter, VIa

ProljećeProljećebrzo seprimiče kraju.

Brzo proći neće,alini polako.

Dora Šižgorić Winter, VIa

ZimaPadaju pahuljebijelei svi se vesele.

Lucija Lanza, VIa

Page 14: Fiume di parole 2012/2013

14

Dalla finestra della mia camera vedo...(Lavoro premiato)

Una mattina nebbiosa. Io guardo dalla mia finestra e la prima cosa che vedo è il mare, un mare senza confini. E non si capisce, dove finisce il mare e dove inizia il cielo. I tetti delle case vicine, la macchina con la scritta “Sunka”, il gatto che corre. Chissà dove va con questa nebbia?

La nebbia se ne va, lenta ma sicura. Già vedo i grattacieli di Cantrida, di Cosala, di... E come si chiama quella parte della città, infatti, sul mare, dove le case a cinque piani sembrano degli gnomi vicino ai grattacieli che stanno davanti a loro. Sicuramente gli abitanti di queste case non possono vedere il mare e le isole come me!

La nebbia si ritira grazie alla nostra amica Bora, anche se è un po‛ aggressiva. Adesso vedo anche il porto ancora vuoto. Che barchettone entra nel porto! Ora devono arrivare anche le altre barche.

La nebbia non c‛è più, adesso vedo anche Veglia, Abbazia, il Monte Maggiore. Soltanto la sua cima ancora gioca a nascondino. Il cielo è tutto nuvoloso, costantemente in movimento ed è pesante tanto che sembra cadere.

È iniziato il giorno. Tutta la città si è risvegliata e ognuno si affretta da qualche parte. Anch‛io devo andare se non voglio fare ritardo a scuola. Saluto il mare, il Monte Maggiore, le isole ed anche la mia via!

Elizaveta Chernova, VIa

Mailing List HistriaIn occasione del 13-esimo anniversario della sua fondazione, la ML ha bandito un concorso strutturato

in due sezioni.I nostri ragazzi hanno aderito al concorso con dei lavori individuali e di gruppo. I titoli per

i lavori individuali erano “I nostri veci ne conta”, “I nostri nonni ci raccontano”, “Dalla finestra dell mia camera vedo...” e “Ho ritrovato un giocattolo di quando ero piccolo piccolo e ...”. Per i lavori di gruppo invece: “I nostri veci ne conta”, “I nostri nonni ci raccontano”, “La gita scolastica che ti ha insegnato di più” e “ Forse, chissà, dicono... Ufo, marziani, folletti, Yeti e quant‛altro”.

La ML Histria, sorta per preservare e tutelare l‛identità culturale fiumana, istriana e dalmata di carattere italiano in base allo spirito multietnico dei nostri tempi, intende promuovere rapporti di collaborazione con tutti gli istituti.

Quando ritorno a casa, dopo le lezioni, guardo fuori dalla mia finestra.Vedo tante cose: gli uccelli che volano, gli alberi, il nascondiglio segreto dove mi trovo con gli amici a

discutere e a inventare nuovi giochi…Davanti alla mia finestra si trova il giardino del vicino di casa che ha un cane di nome Mili.

Se il tempo è bello Mili scorazza per il giardino e quando mi vede alla finestra è allegra e scodinzola. Abbaia quando vede i gatti, rovescia i vasi e mangia il cibo di un altro cane che si trova nelle vicinanze. Non riesco a trattenermi dalle risate. Da un‛ altra finestra vedo Abbazia, il Monte Maggiore e alcune case delle vie più avanti.

Durante l‛ inverno quando guardo fuori dalla finestra mi assale la malinconia perché il tempo è brutto, tutto è silenzioso, gli alberi sono spogli e non si sentono le voci dei bambini…

Questo è il mio piccolo mondo e a volte mi faccio trasportare dalla fantasia, immaginandoviaggi e paesi lontani.

Edea Kosanović-Marin, VIIa

Page 15: Fiume di parole 2012/2013

15

Ogni giorno mi affaccio alla finestra della mia camera diverse volte.È davvero un piacere guardare e osservare perché ho la fortuna di poter godere di uno splendido

panorama.Sbircio dalla finestra perché sento dei rumori e sono curiosa di scoprire la loro provenienza, oppure

voglio vedere le persone in strada mentre io sono nella mia camera a studiare, leggere o ascoltare la musica. Dalla mia finestra si vede una vasta distesa di alberi che fiancheggiano una via poco trafficata. Si vedono anche case nascoste da alberi dalle svariate chiome e colori, pini e abeti sempreverdi, aguzze palme e folte querce. Dietro le loro chiome si scorgono i tetti delle case poco lontane.

La cosa più sorprendente è la vista del Monte Maggiore, le isole di Veglia e Cherso e il nostro mare Adriatico.

Al mattino si possono sentire le campane della chiesa che annunciano l‛inizio della messa ed il melodioso canto degli uccellini che mi svegliano.

Mateja Šašić, VIIa

Ho trovato un giocattolo di quando ero piccolo piccolo....Quando ho ritrovato un mio giocattolo dimenticato da molto tempo ho provato una grande emozione

ed ero felice. Questo giocattolo mi ha fatto ritornare nei ricordi alla mia infanzia. Dentro di me provavo vari sentimenti: felicità, tristezza e rabbia... Tanti anni fa avevo un cane, era ancora un cucciolo e non era ancora stato addestrato.

Mentre giocavo con il mio orsacchiotto il cane ha addentato il giocattolo strappandolo. Mi sono arrabbiata ho preso l‛orsacchiotto, l‛ho consegnato alla mamma che immediatamente è andata a ricucirlo. Con il mio orsachiotto io ci parlavo, piangevo, ridevo, mi confidavo come se fosse un essere vivente.

Un giorno ho deciso di andare a vedere una partita di pallavolo. Ho incontrato la mia migliore amica e sono andata a salutarla (lasciando il mio giocattolo sulla panchina). Quando sono tornata il mio orsacchiotto non c‛era più. Sono andata a chiedere se qualcuno l‛avesse visto, nessuno sapeva nulla. Ho pianto alcuni giorni finché, sorpresa! Mia mamma è rientrata a casa con il giocattolo. Ero felice, non sapevo che cosa dire. La mamma mi ha raccontato l‛avventura del mio orsacchiotto. Da quel giorno me lo tengo sempre accanto nella camera e ancora oggi mi siedo vicino a lui e mi racconta ancora la sua avventura e tante altre storie. Così ho ritrovato un giocattolo di quando ero piccola piccola e ancora oggi lo porto nel cuore.

Tara Asis Beriša, Va

La gita scolastica che ti ha insegnato di piùLa nostra piccola scuola ha un grande cuore e per questo organizza delle gite. I nostri insegnanti

vogliono che impariamo divertendoci e questo è possibile soprattutto andando insieme in gita. Tra queste, quella che ci ha impressionato di più è stata la gita scolastica a Stara Sušica dove abbiamo trascorso tre giorni. Quando siamo arrivati la prima cosa che ci ha stupito era la bellissima natura che circondava il castello in cui alloggiavamo: tante querce, pini, betulle e una moltitudine di uccelli che cinguettavano sui rami. Nel castello tutto era antico e costruito in legno. Le ragazze avevano la propria camera e i ragazzi pure. Il primo giorno ci siamo accomodati nelle camere. Le animatrici ci hanno mostrato tutto il castello: era incantevole! C‛era perfino una volpe bianca impagliata alla finestra! Ma il periodo più divertente era durante la notte perché si andava in “discoteca”: una discoteca per modo di dire perché in verità era nient‛altro che una stanza un po‛ più grande delle altre con una palla scintillante invece del lampadario! Il secondo giorno era ancora più interessante: siamo andati nel bosco, noi eravamo impaurite, avevamo l‛impressione che sarebbe sbucato un orso da qualche parte. Poco dopo il cacciatore ci ha mostrato come si spara dal fucile. Lo stesso giorno siamo andati in una fattoria. C‛erano dei cani e delle grandi mucche. Il terzo (e purtroppo anche l‛ultimo) giorno tutti eravamo tristi, volevamo rimanere lì ancora tre mesi, ma era giunto il momento di andare a casa. Ricorderemo a lungo questa gita magnifica che ci ha insegnato tante cose e che stando in compagnia s‛impara più facilmente.

Paola Butorac e Lisa Mihelec, Va

Page 16: Fiume di parole 2012/2013

16

Mario SchiavatoAll‛inizio di dicembre a scuola è venuto l‛autore di

“Mini e Maxi” Mario Schiavato. Durante l‛incontro ci ha raccontato della sua vita.

Prima della Seconda guerra mondiale ha vissuto vicino a Treviso. Le condizioni di vita erano molto difficili. Quando è iniziata la guerra, la sua famiglia è andata a vivere in Istria. Sono sopravvissuti perché avevano un pezzo di terra da coltivare.

Dopo la scuola elementare è andato a studiare a Fiume. Infine si è impiegato all‛Edit. Nel tempo libero praticava l‛alpinismo. Il Monte Maggiore è la montagna che ha scalato all‛inizio. In seguito l‛ Himalaya e il Kilimanjaro …

Il professore di italiano ha ringraziato lo scrittore connazionale per l‛ incontro avuto con gli alunni. Ci siamo divertiti e abbiamo salutato Mario Schiavato .

Elizaveta Chernova, VIa

Page 17: Fiume di parole 2012/2013

17

Giornate della cultura tecnicaMercoledì, 10 aprile 2013 gli alunni della V e della VII classe

durante l‛ora di cultura tecnica hanno ospitato la “Comunità della cultura tecnica” di Fiume, guidata dall‛ingegnere Silvano Skočaj e dai suoi collaboratori. Sono stati praticati laboratori di ASTRONOMIA, PESCA e LAVORI PRATICI IN LEGNO, i quali hanno riscontrato un grandissimo interesse tra gli alunni. Un evento da ripetere sicuramente anche nei prossimi anni.

LidranoKao i predhodnih godina, i ove godine sudjelovali smo na scenskom gradskom natjecanju “Lidrano”

pod vodstvom učiteljice Daniele Gerbac-Bobuš. Nastupili su učenici 3.b i 4.b razreda s priredbom “Mali glagoljaši” koja nam prikazuje povijest glagoljaša, njihov rad i promicanje starog pisma glagoljice, a uz to i razvoj hrvatske pismenosti i književnosti.

U predstavi su prisutni i stari hrvatski napjevi čakavskog narječja “Ča je more...” karakteristični za naše primorsko podneblje. Predstava pokazuje interes za zavičaj te materijalna i duhovna dobra. Naglašava se ljepota glagoljičkog pisma i mudrost glagoljice.

“Mali glagoljaši” je fantastična dječja priča kojom se određuje naša prošlost, naša pripadnost i naš identitet.

Incontro tra le scuole elementari Belvedere di Fiume e Galileo Galilei di Umago

Nell‛anno scolastico 2012/2013 le insegnanti di informatica, Sabina Maurić (SE Galileo Galilei - Umago) e Ivana Šarić (SE Belvedere - Fiume) hanno avuto un‛idea particolare: una collaborazione tra le classi VIII delle loro scuole. Obiettivo di questo progetto era innanzitutto conoscersi nonché scambiarsi idee e opinioni. Il progetto è stato strutturato in 3 incontri: due a Fiume ed uno a Umago.

Il primo incontro è stato organizzato il 25 febbraio a Fiume - gli alunni delle due scuole hanno visitato il Museo d‛informatica “Peek & Poke”. È seguito poi un lavoro a scuola, dove, suddivisi in gruppi da tre alunni, hanno preparato delle presentazione di tutto ciò che hanno visto al museo.

Nel secondo incontro, il 12 marzo, gli alunni sono stati al Centro astronomico di Fiume, dove, nel Planetario è stato proiettato un fi lm sui telescopi seguito da una lezione sul Sistema solare.

Il terzo incontro avrà luogo a Umago il 10 giugno 2013, quando gli alunni della Belvedere ricambieranno la visita alla scuola Galileo Galilei.

Non vediamo l‛ora di venirvi a trovare!! ☺

Page 18: Fiume di parole 2012/2013

18

Doposcuola ~ Produženi boravak

Il doposcuola, sotto la guida delle maestre Daniela Gerbac-Bobuš e Silvia Pajer, anche quest‛anno ha organizzato alcune uscite nel centro città e al cinema Cinestar. Abbiamo guardato due

Progetto “Il cane-un amico”A partire dal secondo semestre alcuni alunni

della nostra scuola sono stati impegnati in un progetto della Città di Fiume per la protezione degli animali, “Il cane - un amico”. Il progetto, destinato a sensibilizzare i più giovani cittadini della nostra città al tema dell‛abbandono dei cani e a favore di un ricovero per gli animali, si è svolto in alcuni incontri che inizialmente miravano a fornire informazioni sull‛attività stessa del progetto. È seguita poi un‛indagine conoscitiva relativa agli alunni che possiedono o vorrebbero possedere un cane: i risultati hanno evidenziato dati interessanti sul rapporto degli alunni con gli animali. A concludere il progetto alcuni incontri condotti da una veterinaria che con alcune presentazioni insegnava ai ragazzi tutto quello che concerne la cura dei cani. Durante le ultime presentazioni un simpatico amico a quattro zampe teneva compagnia a tutti i presenti.

Radionica u Filodrammatici7. svibnja 2013. posjetili smo Riječki sajam

knjiga i festival autora vRIsak. Učenici 3.a i 4.a sudjelovali su u radionici

“Kako nastaje knjiga?” koju su vodili pisac Kašmir Huseinović, ilustratorica Andrea Petrlik Huseinović i Saša Jantolek koji radi skulpture za slikovnice. U opuštenoj i veseloj atmosferi, domaćini su našim učenicima predstavili svoj rad i otkrili im sve tajne o životu knjige - od toga kako nastaje ideja za knjigu do njezinog dolaska na police knjižara i knjižnica, odnosno u ruke velikih i malih čitatelja koji odlučuju o njezinom putu. Da straha za budućnost knjige nema, pljeskom su potvrdili svi naši učenici koji su pažljivo i sa zanimanjem poslušali, ali i pogledali mnoge priče. Naime, posebnu je poslasticu svim prisutnima predstavljalo upoznavanje digitalne knjige, odnosno interaktivne slikovnice na različitim jezicima svijeta.

Za pažljivo slušanje i aktivno sudjelovanje svi su nagrađeni autorskim razglednicama Andree Petrlik Huseinović, a najbrži – Ira Bradić, Vito Marot, Marijan Mihajić i Pavel Chernov - i ponekom knjigom Kašmira Huseinovića. Čestitamo nagrađenima i zahvaljujemo domaćinima - dobro smo se zabavili i mnogo naučili!

film: “Lessie” e “Il ragazzo perduto”. Abbiamo fatto una passeggiata per la città per visitare la stazione ferroviaria e la stazione degli autobus attraversando tutta la nostra riva e il Molo longo, dove ci hanno permesso di visitare il catamarano “Judita”.

Produženi boravak pod vodstvom učiteljica Daniele Gerbac-Bobuš i Silvie Pajer i ove školske godine organizirao je izlaske u Cinestar i centar grada. Pogledali smo dva filma: “Lesi” i “Izgubljeni dječak”. Prošetali smo gradom, pogledali željezničku stanicu i autobusni kolodvor te prošli cijelu našu rivu i “Molo longo”, gdje su nam dozvolili da pogledamo katamaran “Judita”.

Page 19: Fiume di parole 2012/2013

19

Ekološki kutakPotaknuti činjenicom da je budućnost planeta Zemlje na mladim naraštajima, učenici i djelatnici naše

škole i ove su godine provodili niz ekoloških akcija s ciljem poticanja i razvijanja ekološke svijesti od najranijih dana.

Dobro smo naučili da papiri od jučer mogu primiti nova slova i novina stara može opet postati nova, stoga smo u ovoj školskoj godini organizirali tri akcije skupljanja starog papira i moramo se pohvaliti da su sve tri akcije bile vrlo uspješne. Surađivali smo s tvrtkom Metis d.d. koja nam je zbog naših akcija poklonila lijepe darove.

Uoči dana planeta Zemlje učenici su se priključili ekološkoj akciji u sklopu globalnog pokreta Let's do it! World Cleanup 2013. pod nazivom “Zelena čistka – jedan dan za čist okoliš”. Akcija se po drugi put provodila u Republici Hrvatskoj i okupila je najveći broj volontera u zajedničkom čišćenju okoliša. Akcija je organizirana prema principu: svatko čisti svoj kraj, a zajedno ćemo očistiti cijelu Hrvatsku. Učenici su

se i prošle godine uključili u ovaj projekt, pa su se i ovaj put, već puni iskustva, rado opet priključili akciji.

U petak 19. travnja 2013. godine učenici i učitelji su svoj svakodnevni i uobičajeni školski pribor zamijenili grabljama, motikama i rukavicama te održali akciju čišćenja okoliša škole. Da ne bi ostalo samo na tome, “Zelenu čistku” obilježli smo i drugim ekološkim aktivnostima kojima smo nastojali poučiti naše učenike na važnost čišćenja okoliša za ljepši i zdraviji život. U školi smo skupljali plastične čepove, stare baterije, otpadno biljno ulje, te elektronski i elektronički otpad. S tim u vezi u školi se održala prezentacija za učenike u organizaciji društva “Žmergo”. Cilj prezentacije bio je poučiti učenike zašto je važno odvajati svaki otpad.

Zbog niza ekoloških aktivnosti koje se tijekom cijele školske godine odvijaju u našoj školi možemo potvrditi da je na području ekološke osvještenosti napravljen korak naprijed u promjeni načina razmišljanja naših učenika i roditelja. I zato pozivamo na zajedništvo, pozitivu i bolje sutra promjenom našeg odnosa prema okolišu i prirodi jer i najmanji doprinos koji vodi očuvanju okoliša još je jedan korak više ljepšem i zdravijem planetu Zemlji.

MJESECDATUM ODRŽAVANJA

AKCIJEPOBJEDNIK PAPIR U kg NAGRADA

STUDENI 12.11. - 16.11.2012. 3.a 1,070 t Majice (Metis)

OŽUJAK 11.03. - 15.03.2013. 3.a 1,100 t Nogometna lopta

SVIBANJ 20.05. - 24.05. 2013. 1.b 580 kg Ekolov-društvene igre

Page 20: Fiume di parole 2012/2013

20

Ovo su napisali učenici 4. b razreda koji ubrzo napuštaju našu školu…Neka im je sretan let u budućnost! Pročitaj njihove misli o ovoj školi, učiteljima, prijateljstvima, igri, izletima…koje će lijepe uspomene ponijeti sa sobom u svijet!

Katarina Kruljac – Kada dođeš u našu školu “Belvedere” sve ti se svidi. Livada, igralište, učitelji. Igra je bitna kao i učenje. Nas je u razredu 14 i svi smo složni. Ali da nema naših učiteljica, a pogotovo učiteljice Sandre, sve bi bilo pobrkano i naopako. Često smo bili na izletima: Krk, Zagreb, Stara Sušica. Išli smo mi i u kazališta i u muzeje. Stalno smo bili u gradu! To je super! Ali najljepše je i najbolje to što smo pomagali beskućnicima! Nije to sve…skupljali smo boce za djecu u Africi, stari papir, čepove, elektronički otpad.

Luka Fajdetić – U ove četiri godine školovanja puno sam toga naučio. Kad sam bio prvi razred bojao sam se učiteljice ali sam s vremenom shvatio kako je ona zapravo dobra!

Dominik Spajić – Škola “Belvedere” meni je jako lijepa i draga. U njoj sam se uvijek lijepo provodio i zabavljao. Sviđaju mi se učitelji jer nas uče nove stvari, dragi su i pomažu nam kada nešto teško razumijemo. S našom učiteljicom smo išli na puno izleta. Imam mnogo prijatelja s kojima se družim. Ne želim otići iz ove škole!

Marko Tomić - Meni je u ove četiri godine školovanja najljepši izlet bio u Staru Sušicu. Tamo smo se samo igrali i zabavljali. Moj najdraži predmet je tjelesni, igrali smo se svega i svačega s našom učiteljicom!

Bianca Mataija - Kada sam otvorila vrata škole “Belvedere” bila sam pomalo sumnjičava, nisam znala što će me sve čekati u sljedeće četiri godine. Ubrzo sam stekla nove prijatelje i sve je ispalo dobro! Najviše mi se dopao likovni, a voljela sam i tjelesni. Osim učionične imali smo mnogo i vanučioničnih nastava. Bili smo u Zagrebu, Istri, posjetili smo brojne muzeje. Često smo išli u parkove. Volim ovu školu i nikada je neću zaboraviti!

Dominik Skočić – Kada budemo otišli u 5. razred u drugu školu bit će mi jako žao. Ovakvih učitelja i učiteljica nema nigdje! Nikada ih neću zaboraviti! Sandra Burić mi je bila najbolja učiteljica!

David Miškulin - Ja sam došao u ovu školu u trećem razredu. Na početku sam se sramio pričati s učenicima. Tog prvog dana u novoj školi, došla je do mene jedna djevojčica, rekla da se zove Aurela i pitala me bi li želio biti njen prijatelj. Pristao sam! Tog prvog dana u novoj školi, osim mene, u školu su došli i budući prvašići, pljeskom smo ih dočekali na stepenicama. Na kraju prvog tjedna imao sam još jednog prijatelja Dominika Spajića. Svakim novim danom upoznavao sam učenike razreda koji su postali moji prijatelji! I nova učiteljica mi je bila jako dobra! Moji prijatelji i učiteljica će mi ostati uvijek u srcu, kao i predivni beskućnici s kojima smo volontirali!

Laura Rajnović – U ove četiri godine bilo mi je lijepo! Nije mi se sviđalo kada je nakon drugog razreda naša prijateljica Helena Ljubojević otišla u Austriju i sada tamo živi. Nadam se da je tamo sretna! No, u naš je razred došao učenik David Miškulin. Najbolji predmeti su mi engleski i priroda. Matematika mi se ne sviđa, jako je naporna. U ove četiri godine išli smo na puno izleta možda čak i previše. Išli smo u muzeje, kina, kazališta. Najviše mi se dopao izlet u Staru Sušicu. Sve u svemu ove četiri godine bile su bajne i jako sam tužna što odlazimo u drugu školu, no nadam se da ćemo tamo steći nove prijatelje i da će nam biti jednako ovako lijepo. Svoj razred nikada neću zaboraviti baš kao ni učiteljicu Sandru. Svako malo doći ću vidjeti učiteljicu i nove prvašiće kojima će u ovoj školi biti lijepo kao i nama!

Korina Milatić - Škola “Belvedere” ima veliki park i veliko nogometno igralište. Ima jako dobre učitelje. Najviše su mi se sviđali izleti. Moj najdraži predmet je informatika.

Ivan Butković – Kada sam došao u prvi razred pomislio sam da će biti teško učiti i pisati. Upoznao sam nove prijatelje i učiteljicu. Mislio sam da su svi oni čudaci, a oni su mislili da sam ja čudak, ali dopali su mi se, kao i ja njima! U prvom i drugom razredu nije bilo teško učiti, ali u trećem i četvrtom razredu postalo je teže!

Tino Alexej – Tešin – U ovoj školi upoznao sam i stekao puno novih prijatelja. Najboljeg prijatelja stekao sam u drugom razredu: to je Ivan Butković!

Ivona Golem – Kada sam došla u ovu školu sve mi se jako svidjelo! Učitelji, razred, igralište! Ali ipak najviše su mi se svidjeli novi prijatelji! Puno smo se družili i igrali se! Učitelji su uvijek bili nasmijani i veseli. Na igralištu su se svaki dan igrala djeca! Moj najdraži predmet bio je matematika – množenje i dijeljenje mi je dobro išlo! Ovu školu ću pamtiti po tome što smo išli na puno izleta koji su mi se jako svidjeli! Posebno lijepo bilo je volontiranje u Rijeci, Samoboru i Zagrebu! Bilo mi je lijepo u ovoj školi i svaki dan koji sam provela u njoj bio mi je predivan!

Aurela Gashi - Najviše su mi se dopali izleti. Puno smo toga učili i jako smo se trudili da naučimo što bolje! Ova škola je najbolja!

Karla Kneževič - Kada sam došla u ovu školu upoznala sam puno novih prijatelja ali i stekla puno novih znanja. Prvi je razred brzo proletio! U drugom razredu učili smo tablicu množenja za koju nam je učiteljica stalno ponavljala da je moramo znati kao vodu piti! Na kraju drugog razreda išli smo u veličanstvenu Staru Sušicu! To je bilo super! Navečer disko, a po danu boravak u prirodi. Ah, sva ta divna sjećanja! Pamtit ću posjete kazalištu lutaka i mnogim drugim mjestima i ustanovama! U trećem razredu dobili smo novog učenika – Davida Miškulina. Četvrti razred je došao i prošao jako brzo, kao da sam jučer sjela u učeničke klupe i učila 2 + 2. Ove divne godine u školi “Belvedere” bile su prava bajka!

Page 21: Fiume di parole 2012/2013

21

SURADNJA SA STARIJIM OSOBAMA KLUBA “Belveder”

Tijekom čitave školske godine učenici hrvatskih odjeljenja družili su se s članicama Kluba za starije osobe “Belveder”. Za učenike, učiteljice ali i gospođe iz kluba (među kojima su i bake naših učenika i učenica) bilo je to zanimljivo i lijepo iskustvo!

Zajednički smo provodili ra-zličite aktivnosti i svi podjed-nako uživali u njima! Sukoba generacija nije bilo, naprotiv, svi smo bogatiji za jedno lijepo iskustvo!

Družili smo se na sljedeće načine: zajednička tjelovježba i sportske igre, sat poezije, izrada maski i maskirani ples, izrada božićnih i novogodišnjih ukrasa. Posebno nam je bilo zanimljivo kada su nas gospođe upoznale s kućanskim aparatima i školskim priborom koji pripada njihovom djetinjstvu i njihovoj mladosti!

Page 22: Fiume di parole 2012/2013

22

PROGETTOANNO DELL’ INVECCHIAMENTO ATTIVO

E DELLA SOLIDARIETÀINTERGENERAZIONALEAnno scolastico 2012/2013

Grazie nonni

Nonni con me giocate, nonni con me restate. Sapete che siete per meil tesoro più grande che c’è. Voi grandi e io piccino,voi nonni e io bambino;ma stiamo bene insiemeperché ci vogliamo bene. Grazie, grazie, grazie perchérestate accanto a me. Grazie, grazie, grazie perché affetto più grande non c’è.

Nel corso di tutto l’anno scolastico, attraverso vari appuntamenti e svariate attività ci siamo rivolti alle persone della terza età.Con questo nostro piccolo progetto abbiamo voluto dare un contributo nell’avvicinare nonni e nipoti, includendo i primi nelle nostre attività scolastiche e favorire incontri intergenerazionali. Abbiamo voluto sviluppare nei ragazzi le capacità di accettare le differenze di età, imparare, identificare le esigenze personali, i fabbisogni degli altri e sviluppare in loro l’empatia.Ci siamo riusciti con successo!Guardate come!

I NONNI COSTRUISCONO CON I NIPOTI LE STELLE DI NATALE

INCONTRO CON I MEMBRI DELLA COMUNITÀ DEGLI ITALIANI

Page 23: Fiume di parole 2012/2013

23

VISITA DELLE CERAMISTE DELLA COMUNITÀ DEGLI ITALIANI

UN PO’ DI MOVIMENTO CON LA ZUMBA

E PER FINIRE….. GIOCHIAMO INSIEME

A TUTTI I NOSTRI NONNIALLA COMUNITÀ DEGLI ITALIANIALLA PROFESSORESSA LUCIA MALNERAI BALLERINI DEL CLUB PENSIONATI „ZAMETSKI POVJETARAC“ALLA PROFESSORESSA ERNA TONCINICH A VALENTINA JONJIĆ

Page 24: Fiume di parole 2012/2013

24

Učenici su produženog boravka za nagradni natječaj “Lopta-Žogarija” osmislili loptu s najpoznatijim riječkim znamenitostima. Vođeni krilaticom “Kad je najljepše biti dijete”, pod mentorstvom učiteljice Nevene Janjić, nazvali su je “Moja Rijeka”. Pritom su upotrijebili razne materijale: stare novine, papire, tempere, struktur pastu i ljepilo. Koliko je ljubavi i truda uloženo u rad može se tek naslutiti pogledom na sliku (desno).

Dana 23. travnja 2013. prijepodne na Korzu ispod Gradske ure održana je prva međunarodna sportsko-edukativno-zabavna manifestacija Žogarija (Loptarija) u kojoj je škola Belvedere po prvi put sudjelovala.

Cilj Žogarije je sportom i popratnim odgojnim djelatnostima jačati povezivanje i prijateljstvo među mladima. Žogarija uključuje sportsko druženje, kretanje i zabavu mladih. Sudionici projekta su djevojčice i dječaci u dobi od 8 do 10 godina koji kroz razne sportske i odgojne aktivnosti uče o strpljivosti, fair play igri, zdravoj prehrani i zaštiti okoliša.

Il giorno 23 aprile 2013 la scuola Belvedere ha passato la mattina sotto la Torre civica partecipando per la prima volta ai giochi sportivi internazionali con carattere sportivo-educativo “Žogarija”.

L’obiettivo dei giochi è di sostenere le attività sportivo-educative, sviluppare e rafforzare l’amicizia tra i giovani attraverso lo sport, l’intrattenimento e il divertimento. I partecipanti erano bambini e bambine di età compresa tra gli 8 e i 10 anni che attraverso varie gare sportive hanno dovuto attenersi alle regole del fair play, alla sana alimentazione e al rispetto verso l’ambiente.

Page 25: Fiume di parole 2012/2013

25

Mercoledì, 8 maggio gli alunni delle inferiori hanno partecipato all’incontro sportivo di Miniatletica presso la SEI “Galileo Galilei” di Umago. Si sono cimentati in cinque discipline: corsa, pallacanestro, lancio del vortex e salto in lungo nonché nel tiro alla fune a livello di scuola. Tutti gli alunni hanno dato il meglio e ottenuto una medaglia per la partecipazione. L’alunno Tomislav Smokrović della IIa si è classificato terzo nel lancio del vortex.

Mercoledì 29 maggio, 17 alunni delle superiori hanno partecipato ai XLIII GIOCHI DI ATLETICA organizzati dall’Unione Italiana e dall’Università Popolare di Trieste per gli alunni delle Scuole Elementari italiane della Croazia e della Slovenia.

A fare gli onori di casa l’inossidabile Sergio Dellton che ha aperto la manifestazione alla quale hanno preso parte circa 300 alunni di tutte e 14 le scuole elementari italiane.

I ragazzi si sono cimentati in diverse discipline dell’atletica leggera: corsa 60m, 100m, 300m, 1000m, salto in alto e in lungo, lancio del peso e vortex, nonché le staffette 4x60m e 4x100m.

I nostri atleti sono saliti sul podio per due volte: il primo a salirvi è stato Marin Barbarić terzo classificato nel salto in alto, mentre a salire sullo scalino più alto Jelena Penko nei 1000m.

Bravissime anche le ragazze della staffetta 4x60m (Lucija Lanza, Paola Butorac, Dora Šižgorić Winter e Mateja Šašić) che in finale per un soffio sono arrivate quarte. A conquistare un’altra “medaglia di legno” ancora Lucija Lanza nei 60m.

Complimenti a tutti gli alunni partecipanti!

Bravi!!!

Page 26: Fiume di parole 2012/2013

26

Page 27: Fiume di parole 2012/2013
Page 28: Fiume di parole 2012/2013