SATI MUKE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA...

SATI MUKE GOSPODINA NAŠEGA

ISUSA KRISTA

SLUŽBENICA BOŽJA

LUISA PICCARRETA (1865 -1947.)

2

DVADESET I ČETIRI SATA

MUKE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA

PO SLUŽBENICI BOŽJOJ LUISI PICCARRETA

GLASNICI KRALJEVSTVA VOLJE BOŽJE

Sveti Hanibal Marija di Francia, ispovjednik i duhovni vođa službenice Božje

Luise Piccarreta, bio je na privatnoj audijenciji kod pape Sv. Pia X, kako bi ga

upoznao s djelom koje je napisala Luisa "SATI MUKE GOSPODINA NAŠEGA

ISUSA KRISTA". Čitajući pred Papom neke stranice, posebno one o raspeću,

Papa ga je prekinuo govoreći: "Oče, ova se knjiga mora čitati na koljenima,

to je Isus Krist koji govori!"

3

UVOD

U dobi od 17 godina Luisa je, pripravljajući se za Božić, sastavila jednu devetnicu

koja se sastojala od devet razmatranja i nakon što je završila, naš Gospodin je zatražio

od nje da neprekidno razmatra posljednja dvadeset četiri sata njegove muke, počevši

od trenutka rastanka sa svojom Mamom (prije ustanove Euharistije), sve do

polaganja u grob.

U svakom satu Muke naš Gospodin nas poziva da ga slijedimo i da ga utješimo

našom ljubavlju, tako da ćemo putem ovih razmatranja, malo po malo, već prema

tome koliko ćemo uranjati i produbljivati svaki prizor, svaku riječ, svaku istinu,

svaku patnju, razumjeti koliko je velika ljubav našega Boga i bit će nam, stoga,

nemoguće da ga ne ljubimo kako zaslužuje. Tako ćemo naučiti otkrivati i upoznavati

ne samo izvanjske patnje koje je Isus proživio, nego također i sve one nutarnje patnje

koje su sakrivene očima stvorenja: njegovu unutarnju Muku.

Dakle, razmatrati jedan sat Muke znači sjediniti se s Isusom kako bismo činili ono

što je On činio za vrijeme svakoga od prizora svoje Muke, na primjer: prikazivati

molitve i zadovoljštine koje je On prikazivao svome Ocu u svojoj nutrini kada je bio

bičevan, okrunjen trnjem, razapet...itd., i zbog toga se služimo ovom knjigom:

"SATI MUKE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA" (L'Orologio della

Passione di Nostro Signore Gesù Cristo). Na ovaj način, svaki puta kada čitamo,

razmatramo, uranjamo ili produbljujemo svaki sat Muke, mi pokušavamo učiniti

svojima same Isusove molitve, nakane, zadovoljštine, kako bismo ih zajedno s njim,

prikazivali Ocu za spasenje i za dobro cijelog ljudskog roda.

Nakon što je molio i proživljavao neprekidno ove Sate Muke više od trideset godina,

sveti Hanibal Marija di Francia, budući da je bio imenovan od mjerodavne vlasti

crkvenim ispitivačem spisa Službenice Božje Luise Piccarreta, naložio joj je snagom

svete poslušnosti da zapiše ova razmatranja, dajući tako početak ovoj knjizi Neba.

Vidjevši bogatstvo sadržaja i dobro koje mogu učiniti ovi spisi, sam Hanibal je

preuzeo na sebe zadatak da ih tiska u četiri izdanja (1915, 1916, 1917 i 1924).

Luisa, nakon što je završila originalni rukopis, poslala ga je Sv. Hanibalu zajedno sa

jednim pismom. U njemu govori o zadovoljstvu koje Isus osjeća kada se razmatraju

ovi sati, kao što ona sama svjedoči: "Isus osjeća da se ponavlja sami njegov glas i

njegove molitve koje je uzdizao Ocu svome za vrijeme dvadeset i četiri sata njegove

bolne Muke." Osim pisma, Luisa je s rukopisom poslala nekoliko listova na kojima

su se nalazili učinci i obećanja koja je Isus dao onima koji će razmatrati ove Sate

njegove Muke.

4

PISMO KOJE JE LUISA POSLALA SV. HANIBALU DI

FRANCIA

"Mnogopoštovani Oče:

Evo vam napokon šaljem napisane Sate Muke, i sve na slavu Našega Gospodina.

Dodajem također jedan drugi listić na kojem se nalaze osjećaji i lijepa Isusova

obećanja onima koji će moliti ove Sate Muke.

Ja vjerujem kako će svaki koji moli primiti posebne milosti, ako je grešnik obratit će

se, ako je nesavršen postat će savršen, ako je svet postat će svetiji, ako je napastovan

postići će pobjedu, ako trpi naći će u ovim Satima snagu, lijek, utjehu; i ako je

njegova duša slaba i siromašna, pronaći će duhovnu hranu i jedno ogledalo gdje će

se neprekidno ogledati kako bi se učinio ljepšim i sličnijim Isusu, našemu uzoru.

Toliko je zadovoljstvo koje osjeća blagoslovljeni Isus u razmatranjima ovih Sati, da

bi želio da bude barem jedna kopija ovih razmatranja u svakom gradu ili zemlji, i da

se prakticiraju; onda bi se dogodilo da bi u onim zadovoljštinama Isus čuo ponovno

svoj isti glas i svoje molitve koje je uzdizao svome Ocu za vrijeme posljednjih

dvadeset i četiri sata svoje bolne muke; i ako bi bilo barem nekoliko duša koje bi ih

molile u svakoj zemlji ili gradu, čini mi se da mi Isus daje razumjeti kako bi tada

božanska Pravda bila ublažena i njegovi bičevi bili dijelom zadržani i kao ublaženi

u ovim žalosnim vremenima stradanja i prolijevanja krvi.

Učinite Vi, poštovani Oče, da ovaj poziv stigne do svih: izvršite tako ovo djelo koje

mi je moj ljubljeni Isus povjerio izvršiti.

Uz to vam također govorim da cilj ovih Sati Muke nije toliko prepričavati povijest

Muke, zato što o tom pobožnom predmetu već govore mnoge knjige, i nije potrebno

napisati još jednu takvu knjigu; nego je cilj - zadovoljština, ujedinjujući različite

točke Muke Našega Gospodina sa različitošću tolikih uvreda, i zajedno s Isusom dati

dostojnu zadovoljštinu za sve ono što mu sva stvorenja duguju; i zbog toga se ovdje

nalaze različiti načini zadovoljštine; u ovim Satima, tj, u nekim dijelovima se

blagoslivlja, u drugim suosjeća, u nekima hvali, u drugima opet tješi Mučenik, u

drugima se moli, zaklinje, traži.

Dakle, u vaše ruke stavljam zadatak da učinite kako bi se upoznao cilj ovih Sati

onima koji će ih čitati."

5

OBEĆANJA KOJA JE ISUS DAO LUISI ZA ONE KOJI MOLE

SATE NJEGOVE MUKE

Luisa: "Reci mi moje Dobro, što ćeš dati u zamjenu onima koji će moliti "Sate Muke",

kao što si me ti poučio?"

Isus: " Kćeri moja, na ove Sate molitve neću gledati kao na vaše stvari, nego kao da

sam ih Ja izmolio, dat ću vam iste moje zasluge, kao da sam iznova bio u činu svoje

Muke, i iste učinke, prema raspoloženju duša, i to već na zemlji, veću nagradu od

ove ne bih mogao dati dušama, i zatim u Nebu, stavit ću ih ispred sebe, obasipajući

ih strelicama ljubavi i radostima onoliko puta koliko su molili Satove moje Muke, i

one će također mene pogađati strelicama ljubavi. Kakva će ovo biti neizreciva radost

i milina za sve blažene!"

Vol. 11, 10. travnja 1913.

"Tko uvijek razmišlja o mojoj Muci, oblikuje u svom srcu jedan izvor, i koliko više

razmišlja toliko se više ovaj izvor povećava, i budući da su vode koje izviru

zajedničke svima, tako ovaj izvor moje Muke koji se oblikuje u srcu služi dobru duše,

na moju slavu i za dobro svih stvorenja."

Vol. 11, 6. rujna 1913.

"Kćeri moja...Sati Muke, koji su iste moje molitve, zadovoljštine i sva moja ljubav,

proizašle su iz dubine moga Srca, jesi li možda zaboravila koliko puta sam se

ujedinio s tobom da ih molimo zajedno, te sam tako promijenio kazne u milosti za

cijelu zemlju?"

Vol 11, listopad 1914.

"Ovi sati su dragocjeniji od svih drugih, zato što nisu drugo doli ponavljanje onoga

što sam ja učinio za vrijeme moga smrtnog Života, i ono što nastavljam činiti u

Presvetom Sakramentu. Kada čujem ove Sate moje Muke, ponovno prepoznajem

sami moj glas, iste moje molitve, vidim svoju Volju u toj duši, koja želi dobro svima

i koja želi zadovoljiti za sve, i Ja se osjećam kao prenesen da bih boravio u toj duši

i činio u njoj ono što ona sama čini. Oh, kako bih volio kada bi također u svakoj

zemlji bila barem jedna duša koja će moliti ove sate moje Muke! Osjećao bih

samoga Sebe u toj zemlji, i moja Pravda tako teško ozlojeđena, u ovim vremenima

bila bi zbog toga jednim dijelom ublažena".

Vol 11, 4. studenog 1914

Dok sam molila Sate Muke, Isus sav blažen mi reče:

"Kćeri moja, kada bi ti znala moje veliko zadovoljstvo koje osjećam videći te kako

moliš i razmatraš ove sate moje Muke i kako ih uvijek iznova ponavljaš, ti bi zbog

6

toga bila sretna. Istina je da su moji sveci razmatrali moju Muku i razumjeli koliko

sam pretrpio, i rastopili su se zbog toga u suzama suosjećanja, toliko da su osjećali

da umiru iz ljubavi prema mojim mukama, ali nisu molili tako ustrajno i toliko puta

ponovljenu ovim redom, tako da mogu reći da si ti prva koja mi daješ ovo veliko i

sasvim posebno zadovoljstvo proživljavajući u sebi sat po sat moj Život i sve što sam

pretrpio, i Ja osjećam zbog toga toliku privlačnost da ti sat po sat dajem hranu i

uzimam je s tobom, i činim zajedno s tobom ono što ti činiš. Znaj da ću ti obilno

nadoknaditi novim svjetlom i novim milostima, i također poslije tvoje smrti, svaki

puta kada na ovoj zemlji koja duša bude razmatrala Sate moje Muke, Ja ću te u Nebu

ogrnuti uvijek novim svjetlom i slavom."

Vol 11, 6 studenog 1914.

Nastavljajući uobičajene Sate Muke, moj ljubljeni Isus mi je rekao:

"Kćeri moja, svijet je u trajnom činu obnavljanja moje Muke, i budući da moja

neizmjernost obuhvaća sve, unutar i izvan stvorenja, ja sam prisiljen od dodira s

njima primiti čavle, trnje, bičeve, poruge, pljuvačke i sve drugo što sam pretrpio u

Muci, i još više. Ali sada, tko moli ove Sate moje Muke, u dodiru s njima osjećam

kako mi oduzimaju čavle, izvlače trnje, ublažuju rane, brišu pljuvačke, osjećam da

se okreće u dobro sve zlo koje mi drugi čine, i Ja, osjećajući da mi njihov dodir ne

čini zlo nego dobro, sve više se oslanjam na njih."

Osim toga, blagoslovljeni Isus vraćajući se govoru o Satima Muke, reče mi:

"Kćeri moja, znaj da razmatrajući ove Sate duša uzima moje misli i čini ih svojima,

moje zadovoljštine, molitve, želje, osjećaje, također i najintimnije pokrete i čini ih

svojima, i uzdižući se između Neba i zemlje čini moju istu službu, i kao suotkupiteljica

govori zajedno sa Mnom: Evo me, pošalji mene, želim nadoknaditi za sve, odgovoriti

za sve i izmoliti dobro svima."

Vol 11, 13. listopad 1916.

Molila sam Sate Muke, i blagoslovljeni Isus mi reče:

"Kćeri moja, za vrijeme moga smrtnoga Života tisuće i tisuće anđela okruživali su

moje Čovještvo i sabirali sve što sam činio, korake, djela, riječi, također i uzdahe,

muke, kaplje krvi, ustvari sve, bili su anđeli određeni za moju zaštitu, da mi daju čast,

poslušni na svaki moj mig, uzlazili su i silazili s Neba da bi prinijeli Ocu ono što sam

činio. Sada ovi anđeli imaju jednu posebnu službu, i kako se duša prisjeća moga

Života, Muke, moje krvi, mojih rana, mojih molitava, oni okružuju ovu dušu i

sakupljaju njezine riječi, njezine molitve i suosjećanja koja čini, suze, prinose, i

ujedinjuju ih s mojima i nose ih pred moje Veličanstvo da bi obnovili slavu samoga

moga Života; i toliko je zadovoljstvo anđela koji s poštovanjem slušaju ono što govori

duša i mole zajedno s njom, zato s kolikom pažnjom i poštovanjem duša mora moliti

7

ove Sate misleći da anđeli vise o njenim usnama kako bi uz nju ponavljali ono što

ona govori."

Zatim je dodao: "Mnogim gorčinama koje mi daju stvorenja, ovi Sati su mali slatki

gutljaji koje mi daju duše, ali među tolikim gorkim gutljajima koje primam, previše

je malo ovih slatkih, zato neka ih bude što više, neka se što više šire."

Vol. 11, 9. prosinca 1916

"Kćeri moja, nemoj povećavati moje muke sa svojim zabrinutostima, već su

premnoge, Ja ne očekujem drugo od tebe, štoviše, želim da ti učiniš svojima moje

muke, moje molitve, cijeloga Mene, na način da Ja mogu pronaći u Tebi Sebe

samoga, u ovim vremenima želim velike zadovoljštine, i samo onaj koji čini svojim

Mene samoga, može mi ih dati.

To je ono što je u Meni nalazio Otac, tj. slavu, zadovoljstvo, ljubav, potpunu i

savršenu zadovoljštinu za dobro svih, Ja to želim pronaći u ovim dušama koje će biti

kao drugi Isus, meni jednake u svemu, i ove nakane moraš ponavljati u svakom satu

Muke, u svakom činu, u svemu, i ako Ja ne nađem moje zadovoljštine, ah! za svijet

je svršeno! Bičevi će se poput rijeke obrušiti, ah, kćeri moja!, ah, kćeri moja!"

I nestao je.

Vol 11, 2. veljače 1917.

9

PRVI SAT MUKE

GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA

OD 17 DO 18 SATI

Isus se oprašta sa svojom Presvetom Majkom

Priprava na razmatranje

O Gospodine moj, Isuse Kriste, prostrta pred

Tobom ponizno molim tvoje premilostivo Srce da

me uvede u bolno razmatranje dvadeset četiri

sata tvoje Muke, u kojima si iz ljubavi prema

nama htio toliko pretrpjeti u svome klanjanja

dostojnom Tijelu i u svojoj presvetoj Duši, sve do

smrti na križu. Udijeli mi pomoć, milost, ljubav,

duboku samilost i razumijevanje tvojih bolnih

patnji, dok razmatram Prvi sat, od 17 do 18 sati.

A za one sate tvoje Muke koje sada ne mogu

razmatrati prikazujem Ti volju da to učinim i u

svim onim satima u kojima sam prisiljena

posvetiti se svojim dužnostima ili spavati. Primi,

o milosrdni Gospodine, ovu moju nakanu koju Ti

iz ljubavi prikazujem, i učini da ona bude na

korist meni i svim dušama, kao da sam stvarno i

sveto izvršila ono što sam toliko željela učiniti.

Zato Ti zahvaljujem, o moj Isuse, što me po molitvi pozivaš sjediniti se s Tobom,

i da bih Ti više ugodila, uzimam tvoje misli, tvoj jezik, tvoje Srce i tako želim

moliti sjedinjujući se potpuno s tvojom svetom Voljom i s tvojom Ljubavlju, i

šireći ruke da Te zagrlim, polažem svoju glavu na tvoje Srce i započinjem

zazivajući pomoć tvoje Presvete Majke i moga Anđela Čuvara.

Izmoli se jedna Zdravo Marija Presvetoj Djevici i jedan Slava Ocu Svetom Anđelu

Čuvaru i jedan Pokoj Vječni svetim dušama u Čistilištu (posebno onima koji moraju

ispaštati sve do konca svijeta) za koje se također namjenjuju ove moćne molitve i

mogući oprosti.

O nebeska Mama, trenutak oproštaja se približio i ja dolazim k Tebi. O Majko, daj

mi svoju ljubav i svoju zadovoljštinu, daj mi svoju bol, jer zajedno s Tobom želim

korak po korak slijediti ljubljenog Isusa.

10

I evo, kako Isus dolazi, i Ti, s dušom prepunom ljubavi, hitiš mu ususret i videći ga

tako blijedog i žalosnog, srce Ti se stišće od boli, napuštaju Te snage i samo što ne

padneš do njegovih nogu.

O slatka Mama moja, znaš li zašto je k Tebi došao ljubljeni Isus? Ah, on je došao da

bi Ti dao posljednji zbogom, posljednju riječ, da bi primio posljednji zagrljaj!

O Mama, privijam se k Tebi sa svom nježnošću za koju je sposobno moje siromašno

srce, kako bih stisnuta i privijena uz Tebe, također i ja mogla primiti zagrljaje

ljubljenog Isusa. Da li ćeš me možda odbiti? O, nije li možda utjeha za tvoje srce

imati jednu blisku, koja će podijeliti tvoju muku, tvoje osjećaje, tvoju zadovoljštinu?

O, Isuse, u ovaj sat tako bolan i razdirući za tvoje nježno srce, koju li nam pouku

daješ sa svojom ljubaznom i sinovskom poslušnošću svojoj Mami! Koje slatko

razumijevanje i sklad između Tebe i Marije! Koji dirljiv izraz ljubavi se uspinje sve

do prijestolja Vječnoga i silazi na spasenje svih stvorenja zemlje!

O nebeska Mama moja, znaš li što od Tebe želi ljubljeni Isus? Ne drugo doli

posljednji blagoslov. Istina je da iz svih čestica tvoga bića ne izlaze drugo doli

blagoslovi i hvale tvome Stvoritelju; ali Isus, opraštajući se s Tobom, želi čuti tvoju

slatku riječ: "Blagoslivljam Te, o Sine!". I taj "blagoslivljam Te" poništava sve

psovke njemu izrečene i ljupko i blago silazi u njegovo Srce; kao naknadu i

zadovoljštinu za sve uvrede stvorenja, Isus želi čuti tvoj "blagoslivljam Te".

Također se i ja sjedinjujem s Tobom, o draga Mama: na krilima vjetrova želim obići

nebo i moliti Oca, Duha Svetoga i sve Anđele, jedan "blagoslivljam Te" za Isusa,

kako bih, došavši k njemu, mogla donijeti njihove blagoslove. I ovdje na zemlji želim

ići svim stvorenjima i moliti blagoslove i hvale Isusu od svih ustiju, od svakog

otkucaja srca, od svakog koraka, od svakog uzdaha, od svakog pogleda, od svake

misli; i ako mi ih nitko neće dati, dat ću ih ja sama za njih.

O slatka Mama, nakon što sam obišla sve, da bih molila Presveto Trojstvo, Anđele,

sva stvorenja, svjetlost sunca, miris cvijeća, valove mora, svaki dašak vjetra, svaku

iskru ognja, svaki list koji treperi, svaku zvijezdu koja svjetluca, svaki pokret prirode

- da bih molila jedan "blagoslivljam Te" - dolazim k Tebi i zajedno s tvojima želim

staviti svoje blagoslove. Slatka Mama moja, vidim da Ti zbog njih primaš utjehu i

olakšanje i prikazuješ Isusu sve moje blagoslove, kao zadovoljštinu za psovke i

kletve koje on prima od stvorenja. Ali dok sve prikazujem Tebi, čujem tvoj drhtavi

glas koji govori: "Sine, blagoslovi također i ti mene!" O, slatka moja Ljubavi, Isuse,

blagoslovi također mene zajedno sa svojom Mamom; blagoslovi moje misli, moje

srce, moje ruke, moje djela, moje korake, i sa svojom Majkom blagoslovi sva

stvorenja.

O Majko moja, promatrajući lice ožalošćenog Isusa, blijedo, bolno, toliko da razdire

srce, u tebi se budi misao na patnje koje će za kratko morati podnijeti. Već vidiš

njegovo lice pokriveno pljuvačkom i blagoslivljaš ga, glavu probodenu trnjem, oči

zavezane, tijelo rastrgano bičevima, ruke i noge probodene čavlima, i gdje god on

prolazi Ti ga slijediš sa svojim blagoslovima; i zajedno s Tobom slijedim ga također

i ja. Kada Isus bude bičevan, okrunjen trnovom krunom, izrugan, proboden čavlima,

zajedno s tvojim blagoslovom, svugdje će naći i moj "blagoslivljam Te".

11

O Isuse, O Majko, koliko vas žalim, beskrajna je vaša bol u ovim posljednjim

trenucima, srce jednoga čini se da će istrgnuti srce drugoga.

O Majko, otrgni moje srce od zemlje, i čvrsto ga veži uz Isusa, kako bih stisnuta uz

njega mogla imati dijela u tvojim bolima, i dok vi izmjenjujete posljednje poglede,

zagrljaje, poljupce, želim biti posred vaših dvaju srdaca kako bih primila vaše

posljednje poljupce, vaše posljednje zagrljaje. Zar ne vidite da ja ne mogu biti bez

vas, unatoč mojoj bijedi i mlakosti?

Isuse, Mama, držite me čvrsto uz vas; dajte mi vašu ljubav, vašu Volju, prostrijelite

moje siromašno srce, držite me čvrsto u vašem naručju; i zajedno s Tobom, o slatka

Majko, želim slijediti korak po korak ljubljenog Isusa, sa željom da mu pružim

utjehu, olakšanje, ljubav i zadovoljštinu za sve.

O Isuse, zajedno sa tvojom Mamom ljubim tvoje lijevo stopalo, i molim Te da

oprostiš meni i svim stvorenjima za svaki puta kada nismo išli prema Bogu. Slava

Ocu...

Ljubim tvoju desnu nogu: oprosti meni i svima za svaki puta kada nismo išli putem

savršenstva koje si Ti tražio od nas. Slava Ocu...

Ljubim tvoju lijevu ruku: daruj nam svoju čistoću. Slava Ocu...

Ljubim tvoju desnu ruku: blagoslovi sve otkucaje moga srca, moje misli, osjećaje,

da snaga tvoga blagoslova sve posveti; i zajedno sa mnom blagoslovi također sva

stvorenja i zapečati spasenje njihovih duša snagom svoga blagoslova. Slava Ocu...

O Isuse, zajedno s tvojom Mamom, ja Te grlim i ljubim tvoje Srce, molim Te da

posred vaših dvaju srdaca staviš moje srce, da se trajno može hraniti vašom ljubavlju,

vašim bolima, vašim istim osjećajima i željama i samim vašim životom. Tako neka

bude.

Razmišljanja i odluke

Prije svoje muke Isus ide svojoj Majci tražiti blagoslov. U tome činu Isus nas uči

poslušnosti, ne samo vanjskoj, nego također onoj unutarnjoj, koja je nužna da bismo

odgovorili poticajima milosti. Ponekad nismo spremni slijediti dobra nadahnuća, ili

zbog vlastitog sebeljublja podložna napastima ili zbog ljudskog obzira, ili jer nismo

spremni sebi nanijeti svetu silu. Ali odbiti poticaj milosti za prakticiranje jedne

kreposti, jednog kreposnog čina, jednog dobrog djela, ili pobožnosti, čini da nas

Gospodin lišava novih milosti. Naprotiv, spremni, pobožni i mudri odgovor na sveta

nadahnuća, privlači na nas veća duhovna svjetla i milosti. U slučaju sumnje najbolje

je odmah i s pravom nakanom uteći se velikom sredstvu molitve i dobrom i čestitom

savjetu. Tako dobri Bog ne ostavlja dušu bez svoga svjetla da može slijediti

spasonosno nadahnuće koje joj se sve više daje sa uvijek sve većom koristi za samu

dušu.

Sva naša djela i naši čini, naše molitve, razmatranja Muke moraju biti učinjeni s

istim Isusovim nakanama, u njegovoj Volji, žrtvujući sami sebe poput Njega, na slavu

Oca i za dobro duša. Moramo se staviti u raspoloženje da se u svemu žrtvujemo iz

ljubavi prema našem ljubaznom Isusu, suoblikujući se njegovom duhu, djelujući s

istim njegovim osjećajima i prepuštajući se Njemu, ne samo u svim bolima i vanjskim

protivštinama, nego još više u svemu što može raspoložiti našu nutrinu; i tako, kada

12

dođe prigoda, naći ćemo se spremni prihvatiti bilo kakvu patnju. Ako tako budemo

činili dat ćemo našem Isusu malene gutljaje utjehe; ako zatim sve to činimo u Volji

Božjoj, koja sadrži sve slatkoće, sva zadovoljstva i to u beskrajnoj mjeri, dat ćemo

Isusu velike gutljaje slatkoće koji će ublažiti otrov koji mu daju stvorenja i tako ćemo

utješiti Božansko Srce. Prije nego što bilo što započnemo zazovimo Božji blagoslov,

kako bi naša djela imala otisak božanstva i privukla na nas, i ne samo na nas, nego

na sva stvorenja, njegove blagoslove. Moj Isuse, tvoj blagoslov neka me pretječe,

neka me prati i slijedi, kako bih sve što činim nosilo otisak tvoga "blagoslivljam te".

Prikazanje i zahvala

Premili moj Isuse, Ti si me pozvao u ovaj sat svoje muke da budem s Tobom i

ja sam se odazvala. Učinilo mi se da Te čujem kako, tjeskoban i ožalošćen, moliš

i prikazuješ zadovoljštinu, i kako s ganutim i dirljivim glasom moliš i vapiš za

spasenjem duša. Nastojala sam Te slijediti u svemu, i sada, budući da te moram

ostaviti zbog svojih uobičajenih obveza, osjećam dužnost da Ti kažem "Hvala"

i "Budi blagoslovljen!". Da, o Isuse, ponavljam "hvala Ti" tisuću i tisuću puta i

ponavljam "blagoslivljam Te" za sve što si učinio i pretrpio za mene i za sve nas.

Hvala Ti i blagoslivljam Te za svaku kap krvi i svaku suzu koju si prolio, za svaki

uzdah, za svaki otkucaj srca, za svaki korak, za svaku riječ i pogled, gorčinu i

uvredu koju si podnio. Na sve što si učinio, na svaki tvoj čin, o moj Isuse, želim

staviti jedan moj "Hvala Ti" i jedan "blagoslivljam Te".

O Isuse, učini da iz cijelog moga bića neprekidno izvire bujica zahvale i

blagoslova, kako bih na sebe i na sve privukla bujicu tvojih blagoslova i zahvala.

Molim Te, o Isuse, privini me svome Srcu i sa svojim presvetim rukama na

svaku česticu moga bića stavi svoj "blagoslivljam te", kako bi učinio da iz mene

ne izlazi drugo doli jedan trajni hvalospjev ljubavi za Tebe. Zato želim ostati u

Tebi i slijediti Te u svemu što ćeš činiti, štoviše, Ti sam ćeš sve činiti u meni; i ja

sada ostavljam svoje misli u Tebi da te brane od tvojih neprijatelja, darujem Ti

svoj dah da Ti bude pratnja i društvo, poklanjam Ti otkucaje moga srca da Ti

kažem "ljubim Te" i tako Ti nadoknadim svu ljubav koju Ti ne daju druga

stvorenja; prikazujem Ti kapi moje krvi kao zadovoljštinu i da bih Ti povratila

slavu i čast koji Ti uskraćuju tvoji neprijatelji sa svojim uvredama,

pljuvačkama i ćuškama; ostavljam i cijelo moje biće da Ti bude zaštita.

Slatka moja Ljubavi, premda se moram vratiti svojim dužnostima, ostajem u

Tvome Srcu, samo se bojim da iz njega ne bih izašla, ali Ti ćeš me čuvati u Sebi,

zar ne? Naši otkucaji će se sjediniti i stopiti u jedno, tako da ćeš mi dati život,

ljubav, usko i neraskidivo jedinstvo s Tobom. Moj Isuse, ako primijetiš da se

udaljujem od Tebe, neka se otkucaji tvoga Srca ubrzaju u mome srcu, tvoje

ruke neka me jače privinu uz tvoje Srce, tvoje oči neka me pogledaju i zapale

plamenovima ljubavi, kako bih se, čim Te osjetim, prepustila sjedinjenju s

Tobom.

13

O, moj Isuse, poljubi me poljupcem božanske Ljubavi, zagrli me i blagoslovi, a

ja cjelivam tvoje preslatko Srce i ostajem u Tebi.

Blagoslov Boga Svemogućega, Oca i Sina i Duha Svetoga, sišao na nas i ostao

vazda. Amen.

14

DRUGI SAT MUKE


OD 18 DO 19 SATI

Isus se oprašta sa svojom Presvetom Majkom i kreće

prema dvorani Posljednje večere


O Gospodine moj, Isuse Kriste, prostrta

pred Tobom ponizno molim tvoje

premilostivo Srce da me uvede u bolno

razmatranje dvadeset četiri sata tvoje

Muke, u kojima si iz ljubavi prema

nama htio toliko pretrpjeti u svome

klanjanja dostojnom Tijelu i u svojoj

presvetoj Duši, sve do smrti na križu.

Udijeli mi pomoć, milost, ljubav, duboku

samilost i razumijevanje tvojih bolnih

patnji, dok razmatram Drugi sat, od 18

do 19 sati. A za one sate tvoje Muke koje

sada ne mogu razmatrati prikazujem Ti

volju da to učinim i u svim onim satima

u kojima sam prisiljena posvetiti se

svojim dužnostima ili spavati. Primi, o

milosrdni Gospodine, ovu moju nakanu

koju Ti iz ljubavi prikazujem, i učini da ona bude na korist meni i svim dušama,

kao da sam stvarno i sveto izvršila ono što sam toliko željela učiniti. Zato Ti

zahvaljujem, o moj Isuse, što me po molitvi pozivaš sjediniti se s Tobom, i da

bih Ti više ugodila, uzimam tvoje misli, tvoj jezik, tvoje Srce i tako želim moliti

sjedinjujući se potpuno s tvojom svetom Voljom i s tvojom Ljubavlju, i šireći

ruke da Te zagrlim, polažem svoju glavu na tvoje Srce i započinjem zazivajući

pomoć tvoje Presvete Majke i moga Anđela Čuvara.




mogući oprosti.

15

Moj ljubljeni Isuse, dok sam zajedno s Tobom uzela dio tvojih boli i onih ožalošćene

Mame, vidim kako odlučuješ poći tamo gdje te zove Očeva Volja. Toliko je velika

ljubav između Sina i Majke da vas čini nerazdvojnima, tako da Ti ostaješ u Maminom

srcu, a Kraljica i slatka Mama ostaje u tvome, inače bi vam bilo nemoguće razdvojiti

se. Ali zatim, nakon međusobnog blagoslova, Ti joj daješ posljednji poljubac da bi

je ojačao u ljutim bolima koje već počinje osjećati, izgovaraš svoj posljednji

'zbogom' i odlaziš. Ali bljedilo tvoga lica, tvoje drhtave usne, tvoj prigušeni glas koji

kao da će zaplakati izgovarajući joj 'zbogom', ah, sve mi to govori koliko je ljubiš i

koliko trpiš ostavljajući je! Ali da bi izvršili Očevu Volju, vaša ujedinjenja srca

spojena su u jedno, svemu se podlažu kako biste dali zadovoljštinu za one koje ne

znaju pobijediti ljubav prema rođacima i prijateljima, veze i privrženosti, i koji se ne

brinu izvršiti Volju Božju i odgovoriti stupnju svetosti na koje ih Bog zove. Koju bol

Ti nanose ove duše, jer odbijaju iz svog srca ljubav koju im želiš dati, da bi se

zadovoljili ljubavlju stvorenja! Ljubavi moja najveća, dok zajedno s Tobom dajem

zadovoljštinu, dopusti mi da ostanem s tvojom Mamom kako bih je utješila i podržala

dok Ti odlaziš; zatim ću ubrzati korake da Te dostignem. Ali s najvećom boli vidim

da moja tjeskobna Mama drhti, i tolika je bol da, dok govori 'zbogom' Sinu, glas joj

se guši na usnama i ne može izgovoriti riječ, samo što ne padne u nesvijest i u svojoj

nesvjestici ljubavi govori: "Sine moj, Sine moj, blagoslivljam Te! Koje li gorko

razdvajanje, okrutnije od svake smrti!" Ali bol je sprječava da bi još govorila i čini

je nijemom! Neutješna Kraljice, pusti me da Te podržim, da Ti obrišem suze i da

suosjećam s Tobom u tvojoj gorkoj boli! Mama moja, ja Te neću ostaviti samu; a Ti

me uzmi sa sobom, pouči me što mi je činiti u ovom razdoblju tako bolnom za Tebe

i za Isusa, pouči me kako ga moram braniti, kako nadoknađivati i tješiti ga, i da li

moram izložiti svoj život da bih obranila njegov. Ne, neću se maknuti ispod tvoga

plašta. Na tvoj znak poletjet ću k Isusu i donijeti mu tvoju ljubav, tvoje osjećaje, tvoje

poljupce zajedno s mojima, i stavit ću ih na svaku ranu, na svaku kap njegove krvi,

na svaku patnju i pogrdu, kako bi u svakoj muci, osjetivši poljupce i ljubav svoje

Mame, našao olakšanje. Zatim ću se vratiti pod tvoj plašt, donoseći Ti njegove

poljupce za utjehu tvome probodenom Srcu. Mama moja, srce mi lupa, želim ići

Isusu. I dok ljubim tvoje majčinske ruke, Ti me blagoslovi kao što si blagoslovila

Isusa i dopusti mi da idem k njemu. Moj slatki Isuse, ljubav mi pokazuje stope tvojih

koraka i ja Te sustižem dok prolaziš putovima Jeruzalema zajedno s tvojim

ljubljenim učenicima. Gledam Te i vidim kako si još uvijek blijed. Čujem tvoj glas,

da, žalostan je, toliko da slama srce tvojih učenika, koji su zbog toga uznemireni.

"Posljednji je puta - govoriš - da prolazim sâm ovim putovima; sutra ću ih prolaziti

vezan, razvlačen između tisuća pogrda". I pokazujući mjesta gdje ćeš najviše biti

izrugan i rastrgan, nastavljaš govoriti: "Moj život ovdje dolje je na zalasku, kao što

je na zalasku sunce, i sutra u ovaj sat neće me više biti...Ali kao sunce, uskrsnut ću

treći dan!" Na tvoje riječi apostoli su se ražalostili i zanijemili ne znajući što bi

odgovorili. Ali Ti dodaješ: "Hrabro, ne žalostite se; ja vas neću ostaviti, bit ću uvijek

s vama; ali je potrebno da umrem za dobro svih vas".

Tako govoriš, i ganut, s drhtavim glasom nastavljaš ih poučavati. I prije nego ćeš se

zatvoriti u Cenakul, gledaš sunce koje zalazi, vidiš kako je tvoj život na zalazu,

16

prikazuješ svoje korake za one koji se nalaze na zalasku svoga života i daješ im

milost da njihov život završi u Tebi, nadoknađujući za one koji se, unatoč mukama i

razočaranjima života, opiru predati Tebi. Zatim iznova gledaš Jeruzalem, središte

tvojih čudesa i ljubavi tvoga Srca, kako Ti za uzvrat priprema križ, oštreći čavle da

bi počinio bogoubojstvo, i Ti drhtiš, slama Ti se Srce i oplakuješ njegovo uništenje.

S time nadoknađuješ za tolike Tebi posvećene duše, koje si s toliko ljubavi nastojao

oblikovati kao remek-djela svoje ljubavi, ali one, nezahvalne, nisu odgovorile tvojoj

ljubavi uzrokujući Ti pregorke patnje. Želim zajedno s Tobom nadoknađivati, da bih

ublažila razdiranje tvoga Srca.

Ali vidim kako ostaješ zaprepašten na pogled prema Jeruzalemu, i okrećući se ulaziš

u Cenakul. Ljubavi moja, privini me na svoje Srce, da bih tvoje gorčine učinila

svojima i prikazala ih zajedno s Tobom, milostivo pogledaj moju dušu, i izlijevajući

u nju svoju ljubav, blagoslovi me.


Isus se spremno odvaja od svoje Majke, premda se njegovo nježno Srce zbog toga

razdire. Da li smo mi spremni žrtvovati, da bismo ispunili Božje planove, također i

najopravdanije i najsvetije osjećaje? (Ispitajmo se posebno u slučajevima kada ne

osjećamo Božansku Prisutnost, ili osjetnu pobožnost). Posljednje korake, Isus ih nije

učinio uzalud, nego je u njima proslavljao Oca i tražio spasenje duša. U našim

koracima moramo staviti iste one nakane koje je imao Isus, tj. žrtvovati se za Očevu

slavu i dobro duša. Moramo osim toga zamišljati kako stavljamo naše korake u one

Isusove; i kao što ih Isus nije činio uzalud, nego je u njima sakupio korake sviju

stvorenja, dajući naknadu i ispravljajući sve zle korake, kako bi Ocu dao dužnu

slavu, i omogućio svim stvorenjima da svoje zle korake mogu upraviti putovima

dobra, tako ćemo činiti također i mi, stavljajući naše korake u one Isusa Krista s

istim njegovim nakanama.

Prolazimo li čedno ulicama, sabrani, tako da budemo primjer drugima? Dok je

ožalošćeni Isus prolazio, svako malo je upućivao poneku riječ svojim Apostolima,

govoreći im o svojoj skoroj muci; u našim razgovorima o čemu mi govorimo? Da li

mi, kada nam se pruži prilika, u našim razgovorima tražimo načina da govorimo o

muci Božanskog Otkupitelja? Ljubljeni Isus, vidjevši ožalošćene i obeshrabrene

apostole, nastojao ih je utješiti. Da li u našim razgovorima nastojimo utješiti Isusa

Krista, nastojimo li da naši razgovori budu u Volji Božjoj kako bismo na druge

prenijeli Duha Isusa Krista?

Isus ide prema dvorani Posljednje večere: sve naše misli, osjećaje, otkucaje srca,

molitve, djela, hranu, posao, u svakom našem činu sve moramo zatvoriti u Srce Isusa

Krista i tako čineći naša će djela poprimiti jednu božansku sposobnost. Ali budući

da je teško stalno se držati takvog božanskog djelovanja, zato što duša teško može

neprekidno sjedinjavati svoje čine s Njim, dosta je da u zamjenu prikaže svoju dobru

volju, i Isus to vrlo rado prima: tako će biti budna straža svake njegove misli, svake

riječi, svakog otkucaja; te čine Isus će staviti kao vijenac unutar i oko Sebe gledajući

ih s tolikom ljubavlju kao plod dobre volje svoga stvorenja. Kada zatim duša,

sjedinjujući se s Njime, stvarno svoja neposredna djela učini s Isusom, Isus se osjeća

tako privučen od te duše, da čini ono što ona čini, i preobražava njezino djelovanje

17

u božanske čine. Sve je to djelo dobrote Božje, koja sve prima i sve nagrađuje,

također i najmanji čin u Volji Božjoj, kako duša ni u čemu ne bi bila iznevjerena. O

moj živote i sve moje, neka tvoji koraci upravljaju mojim koracima, i dok koračajući

gazim po zemlji, učini da moje misli budu u Nebu!
































Tobom.




vazda. Amen.

TREĆI SAT MUKE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA

18

OD 19 DO 20 SATI

Večera židovske Pashe



Tobom ponizno molim tvoje premilostivo Srce

da me uvede u bolno razmatranje dvadeset

četiri sata tvoje Muke, u kojima si iz ljubavi

prema nama htio toliko pretrpjeti u svome

klanjanja dostojnom Tijelu i u svojoj presvetoj

Duši, sve do smrti na križu. Udijeli mi pomoć,

milost, ljubav, duboku samilost i

razumijevanje tvojih bolnih patnji, dok

razmatram Treći sat, od 19 do 20 sati. A za one

sate tvoje Muke koje sada ne mogu razmatrati

prikazujem Ti volju da to učinim i u svim onim

satima u kojima sam prisiljena posvetiti se

svojim dužnostima ili spavati. Primi, o

milosrdni Gospodine, ovu moju nakanu koju

Ti iz ljubavi prikazujem, i učini da ona bude

na korist meni i svim dušama, kao da sam

stvarno i sveto izvršila ono što sam toliko

željela učiniti. Zato Ti zahvaljujem, o moj

Isuse, što me po molitvi pozivaš sjediniti se s Tobom, i da bih Ti više ugodila,

uzimam tvoje misli, tvoj jezik, tvoje Srce i tako želim moliti sjedinjujući se

potpuno s tvojom svetom Voljom i s tvojom Ljubavlju, i šireći ruke da Te

zagrlim, polažem svoju glavu na tvoje Srce i započinjem zazivajući pomoć tvoje

Presvete Majke i moga Anđela Čuvara.




mogući oprosti.

O Isuse, već stižeš u Dvoranu posljednje večere zajedno sa svojim ljubljenim

učenicima i s njima započinješ večeru. Koja blagost, koja milina izlazi iz cijele tvoje

osobe kada se saginješ kako bi posljednji puta uzeo tjelesnu hranu. U Tebi je sve

ljubav; također u ovom činu Ti ne samo da nadoknađuješ za grijehe proždrljivosti,

19

nego također moliš i za posvećenje hrane, i kao što se ona pretvara u snagu, tako i Ti

nas posvećuješ, također i u našim redovitim i najobičnijim stvarima.

Isuse, živote moj, tvoj blagi i prodorni pogled čini mi se kao da proniče apostole, i

također u ovom činu uzimanja hrane tvoje Srce ostaje probodeno, gledajući tvoje

drage apostole kako su slabi i još uvijek tromi, posebno podmukli Juda, koji je već

stavio svoja stopala na prag pakla. I ti, iz dubine Srca, ožalošćen govoriš: "Kakva

korist od moje krvi? Evo jedna duša koja je od mene toliko primila: sada je

izgubljena!"

I sa svojim blistavim očima gledaš ga, kao da mu želiš dati do znanja koliko je veliko

zlo učinio. Ali tvoja prevelika ljubav čini da podnosiš toliku bol, i da ga ne

razotkrivaš, čak niti pred svojim ljubljenim učenicima.

I dok trpiš zbog Jude, tvoje bi se Srce željelo ispuniti radošću, zato sa svoje lijeve

strane tražiš tvoga ljubljenoga učenika Ivana, i ne mogavši više zadržati ljubav,

privlačiš ga ljubazno k Sebi i dopuštaš mu da nasloni glavu na tvoje Srce, i tako činiš

da unaprijed kuša slatkoću raja. I u ovom svečanom trenutku u dvojici učenika

predstavljeni su dva mnoštva, osuđeni i izabrani; osuđeni u Judi, koji već osjeća

pakao u srcu; izabrani u Ivanu koji se u tebi odmara i uživa.

O slatko moje Dobro, također i ja dolazim bliže k Tebi i zajedno s tvojim ljubljenim

učenikom želim položiti svoju umornu glavu na tvoje milostivo Srce i moliti Te, da

mi dadeš osjetiti, također na ovoj zemlji, radosti Neba, tako da zbog božanskih i

preslatkih zanosa ljubavi, ova zemlja ne bi bila za mene više zemlja, nego Nebo. Ali

u tim božanskim i slatkim radostima ja osjećam i mnoge prebolne otkucaje tvoga

Srca: to je zbog izgubljenih duša! O Isuse, molim te, nemoj dopustiti da se izgube

nove duše; daj da se otkucaji tvoga Srca stope s njihovima i da i te duše osjete

otkucaje blaženstva nebeskog života, kao što ih je osjetio tvoj ljubljeni učenik Ivan,

kako bi se privučeni ugodnošću i slatkoćom tvoje ljubavi, mogli svi predati Tebi.

O Isuse, dok ostajem u tvome Srcu, daj, molim te i meni hranu, kao što si je dao

apostolima: hranu tvoje Božanske Volje, hranu ljubavi, hranu Božje Riječi. Nemoj

mi nikada uskratiti, o moj Isuse, ovu hranu koju mi toliko želiš dati, da bi u meni

oblikovao svoj vlastiti život.

Moje slatko Dobro, dok se nalazim uz Tebe, vidim da hrana koju Ti uzimaš zajedno

sa svojim dragim apostolima, nije drugo doli jaganjac. To je simboličko janje; i kao

što u tom janjetu ne ostaje životna snaga zbog jakosti vatre, tako i Ti, mistično Janje

Božje, moraš se snagom ljubavi cijeli istrošiti za stvorenja, niti jednu kap krvi nećeš

sačuvati za Sebe, svu ćeš proliti iz ljubavi prema nama.

O Isuse, Ti ništa ne činiš što se živo ne odnosi na tvoju pregorku muku, koju stalno

nosiš prisutnu u mislima, u Srcu, u svemu; i to me uči, ako bih i ja također imala

stalno u pameti i u srcu sjećanje na tvoju muku, Ti mi nikada ne bi uskratio hranu

svoje ljubavi. Koliko sam Ti zahvalna zbog toga!

O moj Isuse, u svakom činu Ti misliš na mene i želiš mi dati neku posebnu milost,

zato Te molim da tvoja muka bude uvijek u mojoj pameti i u mome srcu, u mojim

pogledima, djelima i u mojim koracima, tako da, gdjegod da se okrenem, unutar ili

izvan mene, uvijek nađem Tebe prisutna, i udijeli mi milost da nikada ne zaboravim

20

ono što si pretrpio za mene. Tvoja muka neka bude magnet koji će privlačiti cijelo

moje biće k Tebi, da se više nikada ne udaljim od tebe.


Prije nego uzmemo hranu, ujedinimo naše nakane s onima našega ljubljenog i

blagoga Isusa, zamišljajući da su u našim ustima Isusova usta, i da naš jezik i naše

obraze pomičemo zajedno s Isusovima. Ako tako budemo činili, ne samo da ćemo u

sebe privući Isusov život, nego ćemo se ujediniti s Njime u prikazivanju Ocu slave,

hvale, zahvale, potpune zadovoljštine koju mu duguju stvorenja, a koju je Isus davao

u ovom činu uzimanja hrane. Zamislimo također da smo za stolom blizu Isusa Krista,

i da možemo s njime izmjenjivati poglede, zamoliti ga da podijeli s nama koji zalogaj

ili da nam dopusti poljubiti skut njegova plašta, zagledati se u njegove nebeske oči

ili promatrati kako se miču njegove usne, i da možemo pažljivo promatrati kako se

njegovo blago Lice prekriva sjenama tuge predosjećajući veliku ljudsku

nezahvalnost!

Kao što je ljubljeni Isus za vrijeme večere govorio o svojoj Muci, također i mi, kada

uzimamo hranu, pokušajmo razmišljati kako smo obavili razmatranja Njegove muke.

Anđeli čekaju da sa naših usana poberu molitve, zadovoljštine i da ih odnesu Ocu

kako bi, barem u nekoj mjeri, ublažili njegov pravedni gnjev zbog tolikih uvreda koje

mu nanose stvorenja. Da li mi, dok molimo, možemo reći da su Anđeli zadovoljni jer

smo smo molili sabrano i s poštovanjem, tako da oni mogu s radošću odnijeti u Nebo

naše molitve kao što su nosili Isusove molitve, ili su možda ožalošćeni zbog naših

molitava?

Dok je ožalošćeni Isus uzimao hranu, ostao je proboden gledajući Judinu propast, te

je u Judi gledao sve duše koje će se izgubiti; bol zbog izgubljenih duša je najveća od

svih Isusovih boli, i ne mogavši je više držati u sebi, privukao je k Sebi Ivana, da bi

tako našao olakšanje.

Tako i mi, budimo uvijek blizu Isusa, kao Ivan, da ga možemo tješiti u njegovim

bolima, dajući olakšanje i odmor njegovu Srcu; učinimo svojima njegove patnje,

poistovjetimo se s Njime i tako ćemo osjetiti otkucaje Božanskoga Srca, probodenoga

zbog gubitka tolikih duša. I mi ćemo mu darovati otkucaje ljubavi našeg srca da

bismo zaliječili njegove rane i na mjesto gdje je razderano njegovo Srce stavit ćemo

duše koje idu putem propasti, kako bi se obratile i spasile.

Svaki je otkucaj Isusova Srca jedan "ljubim te" koji ne prestaje odjekivati u

otkucajima svih stvorenja i koji bi ih želio sve sakupiti u svome Srcu da zauzvrat

primi otkucaje njihovih srdaca, ali od mnogih ljubljeni Isus ne prima odgovor ljubavi

zbog čega njegovo Srce ostaje ožalošćeno i tjeskobno. Zato mi molimo da Isus svaki

otkucaj našega srca označi sa svojim "ljubim te" kako bi naša srca živjela životom

Isusova Srca koje će tako, odjekujući u srcima stvorenja, učiniti da ona kažu: "ljubim

te, Isuse!" Štoviše, mi ćemo se tako ujediniti s Njime da će nam ljubazni Isus dati

osjetiti "ljubim te" koji ispunja Nebo i Zemlju, koji struji u Svetima, spušta se u

Čistilište; sva su srca stvorenja dirnuta s ovim "ljubim te", pa i sami elementi

osjećaju novi život i nove učinke.

21

U svome disanju Isus osjeća kao neko gušenje zbog gubitka duša; zato ćemo mu mi

dati naš dah ljubavi da mu bude olakšanje, i uzimajući njegov dah, dodirnut ćemo

duše koje se udaljuju iz njegovih ruku da bismo im dali život božanskog disanja;

tako će se one, umjesto da pobjegnu, moći vratiti i stisnuti bliže uz Njega.

Kada se nađemo u muci i osjećamo da naše disanje nije slobodno, mislimo tada na

Isusa, koji u svome dahu uzdržava dah svih stvorenja; i On je također, zbog gubitka

duša, osjećao gušenje; i mi ćemo tada naše bolno i patničko disanje staviti u disanje

Isusovo da bismo mu dali olakšanje, i s našom patnjom brzo ćemo poći ususret

grešniku da bismo ga prisilili da se zatvori u Srce Isusovo.

Ljubljeno moje Dobro, neka moj dah bude neprekinuti poziv svakom dahu stvorenja,

da ga prisili zatvoriti ga u tvoj dah.

Prva riječ koju je ljubljeni Isus izrekao na križu, bila je riječ oproštenja, kako bi pred

Ocem zagovarao i molio za sve duše, i okrenuo pravdu u milosrđe. I mi ćemo mu dati

naše čine da bismo molili oproštenje za grešnike, kako niti jedna duša više ne bi

otišla u pakao. Sjediniti ćemo se s Isusom da budemo straža srcima stvorenja, kako

ga više niti jedno srce ne bi uvrijedilo. Učinit ćemo da dade oduška svojoj ljubavi

prihvaćajući u dobroj volji sve ono što će odrediti za nas: hladnoće, tvrdoću, tamu,

napasti, potištenost, rastresenosti, uvrede, bolesti i sve drugo, da bi mu tako dali

olakšanje zbog onoga što prima od stvorenja. Nije samo ljubav koju Isus dolazi

podijeliti s dušama, mnogo puta, kada osjeća hladnoću stvorenja, dolazi duši dajući

joj osjetiti svoju hladnoću kako bi na taj način pronašao olakšanje; i ako duša

prihvati, Isus se osjeća utješen zbog sve hladnoće koju mu nanose stvorenja, i ta

hladnoća koju duša prima bit će kao straža srcima drugih da bi i ta srca uzljubila

Isusa.

Drugih puta, kada Isus u svome Srcu osjeća tvrdoću srdaca, i kada je ne može više

zadržati, želi je podijeliti i dolazi k nama; sa svojim Srcem dodiruje naša srca dajući

nam dio svoje muke, i mi, učinivši njegovu muku svojom, stavljamo je oko srca

grešnika da bismo otopili njihovu tvrdoću i tako grešnike doveli Isusu.

Ljubljeno moje Dobre, Ti toliko trpiš zbog gubitka duša, i ja iz sažaljenja prema

Tebi, stavljam cijelo svoje biće Tebi na raspolaganje; uzimam na sebe tvoje patnje i

patnje grešnika, kako bih Ti dala olakšanje a grešnike privukla k Tebi.

O moj Isuse, ah, daj da se cijelo moje biće rastopi u ljubavi, kako bih Ti mogla davati

trajno olakšanje i ublaživati tvoje gorčine.









22
























Tobom.




vazda. Amen.

23

ČETVRTI SAT MUKE

GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA OD 20 DO 21 SAT

Euharistijska Večera






Muke, u kojima si iz ljubavi prema nama

htio toliko pretrpjeti u svome klanjanja

dostojnom Tijelu i u svojoj presvetoj Duši,

sve do smrti na križu. Udijeli mi pomoć,

milost, ljubav, duboku samilost i


razmatram Četvrti sat, od 20 do 21 sat. A za

one sate tvoje Muke koje sada ne mogu

razmatrati prikazujem Ti volju da to učinim

i u svim onim satima u kojima sam prisiljena

posvetiti se svojim dužnostima ili spavati.

Primi, o milosrdni Gospodine, ovu moju

nakanu koju Ti iz ljubavi prikazujem, i učini da ona bude na korist meni i svim

dušama, kao da sam stvarno i sveto izvršila ono što sam toliko željela učiniti.









mogući oprosti.

Slatka moja Ljubavi, neiscrpiva u svojoj ljubavi, promatram Te dok sa svojim

dragima učenicima završavaš obrednu večeru i ustajući od stola, zajedno s njima,

pjevaš himan zahvale Ocu za hranu koju vam je darovao i na taj način želiš

24

nadoknaditi za sva pomanjkanja zahvalnosti od strane stvorenja i za mnoga sredstva

kojima uzdržava naš tjelesni život. Zato, o Isuse, u svemu što činiš, dodiruješ ili

gledaš, Ti imaš uvijek na usnama riječ "Neka ti je hvala, o Oče!" Također i ja,

sjedinjenja s Tobom, uzimam riječi sa samih tvojih usana i želim govoriti uvijek i u

svemu: "Hvala za mene i za sve", da bih tako nastavila nadoknađivati za pomanjkanje

zahvalnosti.

Pranje nogu

Ali, o moj Isuse, čini se da tvoja ljubav ne poznaje odmora. Vidim kako želiš da tvoji

učenici ponovno posjedaju: uzimaš umivaonik s vodom, opasuješ se s bijelim

ubrusom i prostireš se do nogu svojih apostola, na tako ponizan način da privlačiš

pažnju cijelog Neba koje zbog toga ostaje u ekstazi. Sami apostoli kao da su ostali

nepomični, vidjevši Te prostrta do njihovih nogu. Ali reci mi, Ljubavi moja, što

želiš? Što namjeravaš s jednom tako poniznom gestom? Poniznost, do sada neviđena

i koja se neće nikada više vidjeti!

"Ah, sine moj, želim sve duše, i prostrt do njihovih nogu, kao siromašni prosjak,

molim ih i zaklinjem, i plačući, pravim zasjedu ljubavi da bi ih osvojio!

Želim, prostrt do njihovih nogu, s ovim umivaonikom vode pomiješane s mojim

suzam, oprati ih od svake nesavršenosti i pripraviti ih da me prime u Presvetom

Sakramentu.

Toliko mi je na srcu želja da me prime u Euharistiji, da ovu službu ne želim povjeriti

anđelima pa čak niti mojoj dragoj Mami, nego Ja sam, osobno, želim očistiti njihove

i najintimnije kutke, kako bi dostojno primili plod Sakramenta, i u apostolima sam

tako ovom gestom htio pripraviti sve duše.

Želim nadoknaditi za sve svete čine i podjeljivanje sakramenata, posebno od onih

svećenika koji ih dijele s duhom oholosti i koji nemaju u sebi božanskoga Duha i

ljubavi. Ah, koliki sakramentalni čini stižu do mene ali tako da me više obeščašćuju

negoli da mi daju čast! Više me ogorčuju nego što mi se mile! Više da mi zadaju smrt,

negoli život! To su uvrede koje me najviše žaloste. Ah, da, sine moj, izbroji sve uvrede

i one najintimnije koje mi čine i daj zadovoljštinu sa samom mojom zadovoljštinom;

utješi moje ožalošćeno Srce".

O moje ožalošćeno Dobro, želim živjeti tvojim životom i zajedno s Tobom dati

zadovoljštinu za sve ove uvrede. Želim ući u najintimnije kutke tvoga božanskog

Srca i sa samim tvojim Srcem dati zadovoljštinu za najintimnije i skrivene uvrede

koje primaš od svojih najdražih. Želim, o moj Isuse, slijediti Te u svemu i zajedno s

Tobom pohoditi sve duše koje Te primaju u Euharistiji i ući u njihova srca, i zajedno

s tvojim rukama staviti i svoje, da očistimo njihova srca.

Oh, Isuse, s ovim tvojim suzama i vodom, kojima si oprao noge apostola, operimo

duše koje Te imaju primiti, očistimo njihova srca, zapalimo ih, otresimo prašinu koja

se nakupila, kako bi Ti, kada Te prime, mogao u njima umjesto gorčine pronaći svoje

zadovoljstvo.

Ali, ljubazno moje Dobro, dok si ti zaokupljen pranjem nogu apostola, ja Te

promatram i vidim jednu drugu bol koja probada tvoje Presveto Srce. Ovi apostoli

predstavljaju sve buduće sinove Crkve, i svatko od njih jedan niz tvojih boli. U

25

nekome su slabosti, u nekome prijevare; u jednima dvoličnost, u drugima pretjerana

ljubav prema interesima; u sv. Petru propusti i uvrede svih poglavara Crkve; u sv.

Ivanu (koji je također zaspao u vrtu, nakon što je počivao na tvome Srcu i poslije

pobjegao) uvrede od tvojih najvjernijih; u Judi sve otpadnike sa svim vrstama teških

zala koje će ovi izdajnici počiniti.

Ah, tvoje Srce je preplavljeno od boli i ljubavi, toliko da više ne možeš izdržati, i

dok se zadržavaš do nogu svakoga od apostola, Ti plačeš, moliš i daješ zadovoljštinu

za svaku od ovih uvreda, i postižeš za svakoga prikladan lijek.

Moj Isuse, također se i ja sjedinjujem s Tobom; činim svojima tvoje molitve,

zadovoljštine i tvoje utjehe prikladne za svaku dušu. Želim pomiješati svoje suze s

tvojima, kako Ti nikada više ne bi bio sam, nego da ja uvijek budem s Tobom i

sudjelujem u tvojim mukama.

Dok se ti, Ljubavi moja, saginješ do nogu apostola, vidim da si već do Judinih nogu.

Vidim da ne samo plačeš, nego jecaš, i dok pereš njegove noge, Ti ih ljubiš, privijaš

na Srce, i ne mogavši glasno govoriti jer te plač guši, Ti ga gledaš s očima punim

suza i tiho govoriš njegovom srcu: "Sinko moj, oh, svojim suzama te molim i

preklinjem, nemoj ići u pakao! Daj mi svoju dušu, za koju te molim prostrt do tvojih

nogu. Reci što želiš? Što zahtijevaš? Sve ću ti dati, samo da se ne izgubiš. Oh, poštedi

ove boli Mene, svoga Boga!"

I ponovno privijaš ona stopala na svoje Srce. Ali vidim tvrdoću Judinu, tvoje Srce je

zgnječeno, tvoje Srce Te guši i Ti samo što ne izgubiš svijest. Srce moje i Živote

moj, dopusti mi da Te podržim svojim rukama. Razumijem da je to tvoja vještina

ljubavi, koju upotrebljavaš sa svakim okorjelim grešnikom.

Srce moje, dok suosjećam s Tobom i prikazujem zadovoljštinu za sve uvrede koje

primaš od tvrdokornih duša koje se ne žele obratiti, molim Te da obiđemo zajedno

zemlju i da okorjelim grešnicima dademo tvoje suze kako bismo ih ganuli, tvoje

poljupce da ih zarobimo za Tebe, da više ne mogu pobjeći, da tako ublažimo bol

zbog gubitka Jude.

Ustanova Euharistije

Moj Isuse, radosti i slasti moja, vidim da tvoja ljubav trči i neumorno juri. Ti ustaješ,

ožalošćen, i gotovo trčiš prema oltaru gdje je pripravljen kruh i vino za posvećenje.

Promatram te, Srce moje, kako poprimaš jedan novi izgled, do sada još neviđen: tvoja

Božanska Osoba postaje sama ljubaznost, nježnost, ljubav; tvoje oči sjaje više nego

da su sunca, tvoje rumeno lice blista; na tvojim usnama je osmijeh i goruća ljubav;

tvoje stvoriteljske ruke zauzimaju stav stvaranja. Promatram Te, Ljubavi moja,

preobraženoga, čini se kao se da tvoje Božanstvo prelijeva izvan tvoga Čovještva.

Srce moje i Živote moj, Isuse, ovaj tvoj neviđeni izgled privlači pažnju svih tvojih

apostola; zahvaćeni su jednim slatkim zanosom i ne usude se niti disati. Slatka Mama

u duhu trči k podnožju oltara promatrati čudesa tvoje ljubavi. Anđeli silaze s neba i

pitaju se između sebe: "Što je? Što je ovo? Ovo je prava ludost, istinska

prekomjernost! Jedan Bog koji stvara, ne više nebo ili zemlju, nego stvara Samoga

Sebe...I gdje to? Unutar propadljive materije, od malo kruha i malo vina.

26

I dok Te svi okružuju, o Ljubavi nezasitna, vidim kako uzimaš kruh u ruke i

prikazuješ ga Ocu, i čujem tvoj preslatki glas kako govori:

"Oče sveti, zahvaljujem Ti što uvijek uslišavaš svoga Sina. Oče sveti, podrži me. Ti

si me jednoga dana poslao s Neba na zemlju kako bi se Ja utjelovio u krilu moje

Mame i kako bih došao spasiti našu djecu; dopusti mi sada da se utjelovim u svakoj

Hostiji, da bih nastavio spasenje i da bih bio život svakoga od moje djece. Vidiš li,

Oče? Ostaje još malo sati mojega života: tko bi imao srca ostaviti moju djecu samu

kao siročad? Mnogobrojni su njihovi neprijatelji, mrak, strasti, slabosti kojima su

podložni. Tko će im pomoći? Ah, preklinjem Te, daj da ostanem u svakoj Hostiji kako

bih bio život svakoga od njih i tako natjerao u bijeg neprijatelje, kako bih bio njihovo

svjetlo, jakost i pomoć u svemu. U protivnom, kamo će ići? Tko će im pomoći? Naša

su djela vječna, moja ljubav je neodoljiva, ne mogu a niti ne želim ostaviti svoju

djecu".

Otac se raznježio na ljubazni i slatki glas svoga Sina. Silazi s Neba; i već je na oltaru

sa Duhom Svetim da bi pritekao Sinu... A Isus, s jasnim i ganutljivim glasom

izgovara riječi Pretvorbe, i ne napuštajući Samoga Sebe, stvara Samoga Sebe u

Sakramentu kruha i vina.

Zatim pričešćuješ svoje apostole; i vjerujem da naša nebeska Mama nije bila lišena

da Te primi. O, Isuse, i Nebo Ti se saginje i svi Ti šalju jedan čin klanjanja u tvome

novom stanju dubokog poništenja.

Ali, o slatki Isuse, dok je tvoja ljubav sada zadovoljena, i dok Ti ništa drugo ne činiš,

ja promatram, o moj Isuse, na tom oltaru, u tvojim rukama sve posvećene Hostije

koje će se umnažati sve do kraja vjekova; i u svakoj Hostiji sadržanu svu tvoju bolnu

muku, zato što će stvorenja na prekomjernu tvoju ljubav uzvraćati prekomjernom

nezahvalnošću i bezbrojnim grijesima. I ja, Srce moga srca, želim biti s Tobom u

svakom Svetohraništu, u svim ciborijima i u svakoj posvećenoj Hostiji koja će biti

sve do kraja svijeta, i ponuditi Ti moje čine zadovoljštine, već prema uvredama koje

primaš.

O Isuse, promatram te u Svetoj Hostiji i kao da Te vidim u tvojoj klanjanja dostojnoj

Osobi, ljubim tvoje veličanstveno čelo, ali ljubeći Te osjećam ubode tvojih trnova.

O moj Isuse, u ovoj svetoj Hostiji kolika stvorenja Te ne pošteđuju trnja: dolaze k

Tebi, i umjesto da Ti daju počast sa svojim dobrim mislima, šalju Ti svoje zle misli,

i Ti iznova spuštaš glavu kao za vrijeme muke i primaš i podnosiš trnje ovih zlih

misli.

O moja Ljubavi, približujem se Tebi da bih podijelila s Tobom tvoje muke; stavljam

sve svoje misli u tvoje misli da bih odstranila od Tebe ovo trnje koje Te toliko

ožalošćuje i nanosi bol, i svaka moja misao neka se sjedini s tvojom misli, da bih Ti

s time prikazala čin zadovoljštine za svaku zlu misao i tako utješila tvoj duh.

Isuse, Ljubavi moja, ljubim tvoje presvete uši i promatram Te kako pažljivo slušaš

što od Tebe žele tvoja stvorenja kako bi u njima našao svoju utjehu. Ali naprotiv, do

tvojih ušiju dopiru molitve loše izmoljene, samo izrecitirane, bez povjerenja, molitve

iz običaja, i tvoj sluh u ovoj svetoj Hostiji je više pretrpio negoli u samoj Muci. O

moj Isuse, želim uzeti sve nebeske melodije i staviti ih u tvoje uši da bih Ti dala

27

zadovoljštinu, i želim staviti svoje uši u tvoje, ne samo da bih podijelila s Tobom ove

muke, nego da Ti prikažem moj trajni čin zadovoljštine i da Te utješim.

Isuse, moj Živote, ljubim tvoje Presveto Lice; vidim ga okrvavljenog, modrog i

natečenog. O Isuse, stvorenja dolaze ispred ove svete Hostije s nedostojnim

raspoloženjem i sa zlim razgovorima, i umjesto časti obasipaju Te pljuskama i

pljuvačkom. A Ti, kao i u Muci, u miru sve primaš i strpljivo podnosiš! O Isuse,

želim staviti svoje lice blizu tvoga, ne samo da bih Te poljubila i primila uvrede koje

Ti nanose stvorenja, nego da bih s Tobom podijelila sve tvoje patnje; i sa svojim

rukama želim Te pomilovati, obrisati pljuvačku i jako Te stisnuti na svoje srce; i od

svoga bića želim učiniti mnoge djeliće i staviti ih pred Tebe, kao mnoge duše koje

Ti se klanjaju i svi moji pokreti da budu trajna prostracija, da bih Ti tako dala

naknadu za sva obeščašćenja koja primaš od svih stvorenja.

Isuse moj, ljubim tvoja Presveta usta; vidim kako u sakramentu silaziš u srca

stvorenja i kako si prisiljen biti položen na mnoge zajedljive, nečiste i zle jezike. Oh,

kako zbog toga ostaješ ožalošćen! Ti osjećaš kao da si zatrovan od ovih jezika, i još

gore, kada siđeš u njihova srca! O Isuse, kad bi bilo moguće, htjela bih se naći u

ustima svakog stvorenja, kako bih promijenila u pohvale sve uvrede koje od njih

primaš.

Napaćeno moje Dobro, ljubim tvoju Presvetu glavu. Vidim je umornu, iscrpljenju i

svu zauzetu u radu ljubavi; reci mi, što radiš? A Ti odgovaraš: "Sinko moj, u ovoj

Hostiji radim od jutra do večeri, oblikujući lance ljubavi; kako duše dolaze k Meni,

vežem ih za moje Srce; ali znaš li što mi one čine? Mnoge, uz velike napore se

oslobađaju i razbijaju u komadiće ove moje lance ljubavi; i budući da su ovi lanci

vezani za moje Srce, oni kidaju moje izmučeno Srce i ja sam kao izvan Sebe zbog ove

boli. Oni, zatim, razbijajući moje lance bacaju u ništa moj trud, tražeći lance

stvorenja; i to čine također u mojoj prisutnosti, služeći se Mnome da bi ostvarili svoje

ciljeve. To me toliko ožalošćuje, da mi uzrokuje ognjicu i čini da gubim svijest i da

buncam.

Koliko Te žalim, o Isuse! Tvoja ljubav je odbačena, i ja, da bih Te utješila zbog ovih

uvreda koje primaš od duša, molim te da svežeš moje srce s ovim okovima koje su

oni razbili, da bih Ti tako mogla umjesto njih uzvratiti ljubav.

Moj Isuse, božanski Strijelče, ljubim tvoje grudi. Takav je i toliki oganj koji gori u

tvojim grudima da si želiš dati malo odmora svome Srcu i plamenovima ljubavi

kojima izgaraš, pa pristaješ na posebnu igru s dušama koje Ti dolaze, odapinjući

prema njima strelice ljubavi koje izlazi iz tvojih grudi. Tvoja igra je u tome da

oblikuješ strelice i munje ljubavi; i kada ove pogode duše, Ti slaviš slavlje. Ali

mnoge duše, o Isuse, odbacuju tvoje strelice, uzvraćajući Ti strelicama hladnoće,

munjama mlakosti i nezahvalnosti; zbog čega Ti, Isuse, ostaješ silno ožalošćen gorko

plačući. O Isuse, evo mojih grudi, spremnih primiti ne samo strelice koje su

namijenjene meni, nego također one koje odbacuju druge duše, i tako nećeš više biti

poražen u svojoj igri ljubavi; i želim Ti također nadoknaditi za sve hladnoće,

mlakosti i nezahvalnosti koje od njih primaš.

28

O Isuse, ljubim tvoju lijevu ruku i želim Ti dati zadovoljštinu za sve nedozvoljene i

nedostojne dodire, učinjene u tvojoj prisutnosti, i molim Te da me uvijek držiš čvrsto

privijenu uz tvoje Srce. Slava Ocu...

O Isuse, ljubim tvoju desnu ruku i želim nadoknaditi za sva svetogrđa, posebno za

svete Mise nedostojno slavljenje. Koliko puta, Ljubavi moja, Ti si prisiljen sići s

Neba u ruke i grudi koje Te nisu dostojne, i unatoč odbojnosti koju osjećaš u takvim

rukama, ljubav Te prisiljava da ostaneš; štoviše, u nekim tvojim službenicima

pronalaziš obnovitelje svoje Muke, koji sa svojim mnogobrojnim grijesima i

svetogrđima obnavljaju čin Bogoubojstva! Isuse, i sama misao na ovo mi zadaje

strah! Ali nažalost, kao što si se za vrijeme Muke predao u ruke Židova, Ti se iznova,

kao blagi jaganjac, predaješ onim nedostojnim rukama, očekujući iznova svoju smrt

i njihovo obraćenje. O Isuse, koliko trpiš! Ti bi htio jednu prijateljsku ruku koja bi

Te oslobodila onih okrvavljenih ruku. O Isuse, kada se budeš nalazio u takvim

rukama, molim Te da me pozoveš bliže k Sebi, i da Ti dadem zadovoljštinu i ublažim

zadovoljštinu koju osjećaš u onim rukama, pokrit ću Te čistoćom Anđela i

miomirisom tvojih kreposti, i ponudit ću ti svoje srce da u njemu nađeš zaklon i

odmor. I dok se budeš nalazio u meni, ja ću Te moliti za svećenike kako bi bili tvoji

dostojni službenici. Tako neka bude. Slava Ocu..

O Isuse, ljubim tvoju lijevu nogu i želim ti dati zadovoljštinu za one koji Te primaju

iz običaja, bez prikladnog raspoloženja. Slava Ocu...

O Isuse, ljubim tvoju desnu nogu i želim Ti nadoknaditi za sve one koji te primaju

da bi Te pogrdili. Ah, molim Te, kada se budu usudili to učiniti, Ti obnovi čudo koje

si učinio na Longinu (rimski vojnik koji je probo Isusov bok), i kao što ga je dodir

Krvi iz tvoga probodenog Srca ozdravio i obratio, tako po sakramentalnom dodiru

obrati sve uvrede u ljubav i sve uvreditelje u ljubitelje. Slava Ocu...

O Isuse, ljubim tvoje preslatko Srce u koje se stječu sve uvrede, želim Ti za sve dati

zadovoljštinu, za sve uvrede uzvratiti Ti ljubavlju i uvijek zajedno s Tobom dijeliti

tvoje muke. Slava Ocu...

O nebeski Strijelče, ako koja uvreda izmakne mojoj zadovoljštini, molim Te da me

zarobiš u svoje Srce i svoju Volju, kako bih za sve nadoknadila. Molit ću tvoju slatku

Mamu da me drži uvijek zajedno sa sobom, kako bih dala zadovoljštinu za sve;

poljubit ćemo Te zajedno i tako dajući zadovoljštinu udaljit ćemo valove gorčine

koje primaš od stvorenja. Ah, o Isuse, sjeti se da sam i ja jedna siromašna grešnica,

zatvori me u svoje Srce, i s konopcima svoje ljubavi potpuno me sveži, poveži jednu

po jednu moju misao, osjećaje, želje; priveži moje ruke i moje noge uz svoje Srce

kako ne bih imala drugih ruku i nogu, osim tvojih!

Tako će, Ljubavi moja, moj zatvor biti tvoje Srce, moji će okovi biti oblikovani od

ljubavi, tvoji plamenovi bit će moja hrana; tvoj dah bit će moj dah, ograda koja će

mi zapriječiti izlaz bit će tvoja Presveta Volja; i tako neću vidjeti drugo doli

plamenove, neću dodirivati drugo doli oganj, koji će, dok mi budu davali život, davat

će mi isto tako i smrt, poput one koju ti podnosiš u svetoj Hostiji.

Dat ću Ti svoj život, i dok tako budem ostala zatočena u Tebi, Ti ćeš biti oslobođen

u meni. Nije li zapravo ovo tvoja nakana u tvome zatočenju u Hostiji, da budeš

oslobođen u dušama koje Te primaju, živeći u njima? I sada, u znak ljubavi,

29

blagoslovi me, poljubi moju dušu otajstvenim poljupcem ljubavi da ostanem uvijek

u tvojoj blizini. Slava Ocu...

O slatko Srce moje, vidim da nakon što si ustanovio Presveti Sakrament i vidio

ogromnu nezahvalnost i uvrede stvorenja tvojoj prekomjernoj ljubavi, unatoč tome

što si zbog toga ostao ranjen i ožalošćen, Ti ne uzmičeš, štoviše, sve želiš uroniti u

neizmjernost svoje ljubavi.

Promatram te, o Isuse, kako Ti sam poslužuješ svoje apostole i kako zatim govoriš

da ovo što si Ti učinio moraju činiti i oni, dajući im tako moć posvećivanja Ti ih

zaređuješ za svećenike i ustanovljuješ ostale sakramente. Ti na sve misliš i za sve

daješ zadovoljštinu: za loše propovijedi, za sakramente koji će biti podijeljeni i

primljeni nedostojno i zato bez ploda, za pogrešna svećenička zvanja, bilo da su krivi

sami svećenici ili oni koji su ih zaredili budući da se nisu poslužili svim sredstvima

kako bi razlučili prava od krivih zvanja. Ništa Ti, o Isuse, ne izmiče, i ja Te želim

slijediti i nadoknađivati za sve uvrede.

Nakon što si sve izvršio, uzimaš svoje apostole i krećeš prema Getsemanskom vrtu,

kako bi započeo svoju bolnu Muku. Slijedit ću Te u svemu kako bih ti bila vjerna

pratnja. Dok Te gledam kako žalostan izlaziš, želim Ti dati zadovoljštinu za sve one

duše koje izlaze iz crkve nesabrani i rastreseni, i moliti Te da ovim dušama dadeš

svjetlost i milost, budući da unatoč pobožnim praksama ne primaju nikakvu korist

jer se ne služe njima na pravi način.


Isus je sakriven u Hostiji kako bi dao život svima; u svojoj skrivenosti obuhvaća sve

vjekove i daje svjetlost svima. Tako ćemo i mi, sakrivajući se u Njemu, s našim

molitvama i zadovoljštinama dati svjetlost i život svima, također i samim

krivovjercima i nevjernicima, zato što Isus nikoga ne isključuje.

Što nam je činiti u toj skrivenosti? Da bismo postali slični Isusu moramo sve sakriti

u Njemu, tj. svoje misli, poglede, riječi, otkucaje srca, želje, korake i djela, također

i same molitve nam je staviti i sakriti u molitve Isusove. I kao što ljubljeni Isus u

Euharistiji obuhvaća sve vjekove, također ih zajedno s Njime i mi obuhvaćamo,

privijeni uz Njega bit ćemo misao svakoga uma, riječ svakoga jezika, želja svakoga

srca, korak svakog stopala, djelo svake ruke, tako čineći odvratit ćemo od Srca

Isusova zlo koje bi mu željela učiniti sva stvorenja; i nastojat ćemo zamijeniti sve

ovo zlo sa svim dobrom koje će nam biti moguće učiniti i na taj način prisilit ćemo

Isusa da svim dušama dade spasenje, svetost, ljubav.

Naš život, da bi odgovarao onome Isusa Krista, mora u svemu bude suobličen

njegovom životu. Duša mora imati nakanu nalaziti se u svim Svetohraništima svijeta,

da bi bila Isusu trajna pratnja i da bi mu dala utjehu i neprestanu zadovoljštinu, i s

tom nakanom treba činiti sva djela tijekom dana. Prvo svetohranište je u nama, u

našem srcu; potrebno je, dakle, obratiti veliku pozornost na sve ono što dobri Isus

želi učiniti u nama. Mnogo puta, nalazeći se u našem srcu, Isus osjeća potrebu za

molitvom. Oh, to je Isus koji želi moliti i koji nas želi sa Sobom, on se poistovjećuje

s našim glasom, s našim osjećajima, sa cijelim našim srcem, da bi naša molitva bila

30

jedno s njegovom molitvom! I tako ćemo dati čast Isusovoj molitvi, samo ako smo

pažljivi da Isusu darujemo cijelo naše biće kako bi ljubljeni Isus mogao uzdići k Nebu

svoju molitvu i razgovarati s Ocem i tako obnoviti u svijetu plodove svoje molitve.

Potrebno je da budemo pažljivi na sve naše nutarnje pokrete, zato što dobri Isus traži

od nas ponekad patnju, ponekad molitvu, sada nas stavlja u jedno stanje duše, onda

opet u drugo, i tako želi obnoviti u nama svoj vlastiti život.

Pretpostavimo da nas Isus stavlja u prigodu da se vježbamo u strpljivosti. On prima

takve i tolike uvrede od stvorenja da se osjeća prisiljen staviti ruku na bič i kazniti

svoja stvorenja; i evo kako nam daje prigodu da se vježbamo u strpljivosti i mi mu

moramo dati čast podnoseći sve s mirom, kao što to podnosi Isus; i naša strpljivost

istrgnut će mu iz ruke bičeve koje mu privlače druga stvorenja, zato što će On u nama

na taj način oživjeti svoju vlastitu Božansku Strpljivost. I kao sa strpljivošću, tako je

i sa svim drugim krepostima. Ljubljeni Isus u Sakramentu živi sve kreposti, i mi od

Njega možemo crpiti snagu, blagost, strpljivost, toleranciju, poniznost, poslušnost.

Dobri Isus daje nam svoje tijelo za hranu, a mi ćemo njemu za hranu dati ljubav,

volju, želje, misli, osjećaje; i tako ćemo se u ljubavi natjecati s Isusom. Nećemo

dopustiti da u nas uđe bilo što drugo što nije On, tako da sve što ćemo činiti, sve

mora služiti za hranu našem ljubljenom Isusu. Naša misao mora podržavati božansku

misao, tj. misliti kako je Isus sakriven u nama i želi hranu naših svetih misli; tako

ćemo s našim svetim mislima njegovati božansku misao; riječi, otkucaji srca,

osjećaji, želje, koraci, djela, sve mora služiti Isusu, i tako u Isusu hraniti i podržavati

sva stvorenja.

O slatka Ljubavi moja, Ti si u ovaj sat pretvorio Samoga Sebe u kruh i vino. Ah,

učini, o Isuse, da sve ono što govorim i činim bude jedna trajna pretvorba Tebe u

meni i u dušama.

Slatki moj Živote, kada dolaziš k meni, učini da svaki moj otkucaj, svaka želja,

osjećaj, riječ, mogu osjetiti snagu sakramentalnog posvećenja da tako cijelo moje

posvećeno biće postane mnogim hostijama koje će Tebe davati dušama.

O Isuse, slatka Ljubavi moja, daj da ja budem tvoja mala hostija koja će cijeloga

Tebe, kao živuća Hostija, u sebi uvijek nositi.











31






















Tobom.




vazda. Amen.

32

PETI SAT MUKE

GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA OD 21 DO 22 SATA

Prvi sat agonije u Getsemanskom vrtu










Udijeli mi pomoć, milost, ljubav,

duboku samilost i razumijevanje tvojih

bolnih patnji, dok razmatram Peti sat,

od 21 do 22 sata. A za one sate tvoje

Muke koje sada ne mogu razmatrati

prikazujem Ti volju da to učinim i u

svim onim satima u kojima sam

prisiljena posvetiti se svojim dužnostima

ili spavati. Primi, o milosrdni

Gospodine, ovu moju nakanu koju Ti iz

ljubavi prikazujem, i učini da ona bude na korist meni i svim dušama, kao da

sam stvarno i sveto izvršila ono što sam toliko željela učiniti. Zato Ti









mogući oprosti.

33

Pripravna molitva

O moj božanski Otkupitelju Isuse, povedi me sa Sobom, zajedno s trojicom tvojih

dragih apostola, kako bih prisustvovala tvojoj agoniji u Maslinskom vrtu! Upozorena

blagom opomenom koju si dao Petru i drugoj dvojici pospanih apostola, želim bdjeti

barem jedan sat s Tobom u Getsemaniju, želim osjetiti barem jednu bol tvoga

umirućeg Srca, jedan uzdah tvoga mučnog uzdisanja.

Želim usmjeriti svoj pogled na tvoje Božansko Lice i promatrati kako postaje blijedo,

uznemireno, kako trpi, kako se savija sve do praha...!

Već vidim, o izmučeni moj Isuse, kako tvoja Osoba tetura, i pada, sad na jednu

stranu, sad na drugu, kako se tvoje ljubljene ruke ukočene ukrštavaju; čujem tvoje

jecaje, uzdahe ljubavi i neshvatljive boli koju uzdižeš prema Nebu!

O moj Isuse, koji si zahvaćen smrtnom agonijom u mračnom Getsemanskom vrtu,

učini da poteče na mene, u ovom satu u kojem želim bdjeti uz Tebe, jedan potočić,

jedan mlaz one klanjanja dostojne Krvi koja teče kao rijeka iz svih tvojih udova!

Oh! Predragocjeno pranje moga Najvećeg Dobra koje za mene podnosi smrtnu

tjeskobu, ah, da mogu srknuti, ispiti barem jedan gutljaj iz gorkog kaleža moga

Ljubljenog, i da osjetim u sebi muke njegovog Božanskog Srca, štoviše, da osjetim

kako mi se srce razdire zbog kajanja što sam uvrijedila moga Gospodina, koji je za

mene poništen u smrtnoj agoniji.

Ah, moj Isuse, udijeli mi milost, pomoć da mogu s Tobom trpjeti, uzdisati i plakati,

barem jedan sat u Maslinskom vrtu!

O, ožalošćena Majko Marijo, daj da osjetim samilost tvoga probodenog Srca zbog

Isusa u smrtnoj agoniji u Getsemaniju. Tako neka bude!

Prvi sat agonije u Getsemanskom vrtu

Moj ožalošćeni Isuse, kao od električne struje osjećam se privučena od tvoje ljubavi

u ovaj Vrt. Dolazim Ti praviti društvo. Razumijem da me Ti, snažni magnetu moga

ranjenog srca, zoveš, i ja trčim, razmišljajući u sebi: što su ove snažne ljubavne

privlačnosti koje osjećam u sebi. Ah, možda se moj progonjeni Isus nalazi u takvom

stanju gorčine da je potreban moga društva. I ja letim.

Ali, što?! Osjećam grozu ulazeći u Vrt. Tama noći, jaka hladnoća, polagano

treperenje lišća koje kao da tužnim glasom najavljuje muke, žalosti i smrt za mojega

izmučenog Isusa; drago svjetlucanje zvijezda koje su, poput plačnih očiju, sve

pozorne u promatranju, čineći odraz Isusovim suzama, prekoravaju moje

nezahvalnosti. I ja drhtim i pipajući nasumce tražim ga i zovem: "Isuse, gdje si?

Zoveš me i ne pokazuješ se? Zoveš me i sakrivaš se?

Sve je groza, sve jeza i duboka tišina. Napinjem uši; čujem mučni uzdah i upravo je

Isus kojega pronalazim. Ali koja li kobne promjene! Nije više slatki Isus

Euharistijske Večere, koji na licu odražava blistavu i očaravajuću ljepotu, nego je

žalostan Isus, i to jednom smrtnom žalošću koja je nagrdila njegovu prirođenu

ljepotu. Već je u agoniji, i ja se osjećam uznemirena misleći da više neću čuti njegov

glas, jer se čini da umire. Zato padam do njegovih nogu, usuđujem se približiti

njegovim rukama, staviti svoju ruku na njegovo čelo da ga podržim i tiho ga zovem:

"Isuse, Isuse!"

34

A on, trgnut mojih glasom, gleda me i govori: "Sinko, ti si ovdje? Čekao sam te, i

ovo je žalost koja me najviše tišti, potpuno napuštanje od svih; čekao sam te da

promatraš moje muke i da ti dadem piti zajedno sa mnom kalež gorčine koji će mi za

kratko moj Otac nebeski poslati po anđelu. Ispiti ćemo ga zajedno, jer neće to biti

kalež utjehe, nego velike gorčine, i osjećam potrebnu da koja ljubeća duša ispije

barem koju kaplju. Zato sam te pozvao, da prihvatiš i podijeliš sa mnom moje muke

i da mi obećaš da me nećeš ostaviti u tolikoj napuštenosti!"

"O, moj ožalošćeni Isuse, pit ćemo zajedno kalež tvojih gorčina, trpjet ćemo zajedno

tvoje muke i neću se nikada udaljiti od tvoga boka!"

I ožalošćeni Isus, utješen mojim obećanjem, ulazi u smrtnu agoniju trpeći neviđene

i neizrecive muke. I ja, ne mogavši više izdržati i želeći trpjeti s Njim i utješiti ga,

govorim mu:

"Reci mi, zašto si tako utučen i žalostan i sam, u ovom Vrtu ove noći? To je posljednja

noć tvoga zemaljskog života; malo sati Te dijeli od početka tvoje muke. Vjerovala

sam da ću naći barem nebesku Mamu, dragu Magdalenu, vjerne apostole, a ja Te

nalazim potpuno samoga, zahvaćenog tugom koja Te nemilosrdno satire i oduzima

život, a da ne umireš. O moje Dobro i sve Moje, ne odgovaraš mi? Govori mi! Čini

mi se da Ti nedostaje riječ, tolika je tvoja žalost koja te tišti. Ali, o moj Isuse, onaj

tvoj pogled, pun svjetla, da, ali žalostan i pronicav, koji se čini kao da traži pomoć,

tvoje blijedo lice, tvoje usne isušene od ljubavi, tvoja Božanska Osoba koja od glave

do pete sva drhti, tvoje Srce koje jako udara - i ovi otkucaji traže duše i daju Ti muku

od koje se čini da ćeš svakog časa izdahnuti - sve mi govori da si Ti sam i zato želiš

moje društvo.

Evo me, o Isuse, sva za Tebe, zajedno s Tobom; moje srce ne može Te više gledati

tako oborenog na zemlju. Uzimam Te u svoje ruke, privijam Te na svoje srce; želim

izbrojiti jednu po jednu svaku tvoju bol, svaku tvoju uvredu, želim Ti za sve dati

utjehu, naknadu i za sve što trpiš pružiti Ti barem svoje sažaljenje.

Ali, o moj Isuse, dok Te držim u svojim rukama, tvoje se patnje povećavaju. Osjećam,

Živote moj, kako u tvojim venama prolazi jedan oganj i osjećam kako tvoja krv ključa

i želi izaći iz vena. Reci mi, Ljubavi moja, što Ti je? Ne vidim bičeve, ni trnje, ni

čavle, ni križ; pa ipak privijajući glavu na tvoje Srce, osjećam da Ti oštro trnje

probada glavu, da nemilosrdni bičevi ne pošteđuju niti jedan dio tvoje Božanske

Osobe i osjećam da su tvoje ruke paralizirane i nategnute više nego od čavala. Reci

mi, slatko moje Dobro, tko to ima toliku moć, također u tvojoj nutrini, da Te muči i

da Ti daje podnijeti tolike smrti koliko Ti puta iznova zadaje muku?

Čini se da blagoslovljeni Isus otvara svoje promukle i umiruće usne i govori mi:

"Sinko moj, želiš znati tko je taj što Me muči više i od samih mučitelja? Štoviše, oni

su ništa u usporedbi s ovim! To je vječna ljubav, koja želi prvenstvo u svemu i čini

da odjednom trpim sve zajedno i to u najdubljoj nutrini ono što će mučitelji učiniti

malo po malo. Ah, sinko moj, to je ljubav koja me nadvladava i koja je u Meni: ljubav

je čavao, ljubav je bič, ljubav mi je kruna od trnja, ljubav mi je sve; ljubav je moja

vječna muka, dok je muka ljudi vremenita. Ah, sinko moj, uđi u moje Srce, dođi se

izgubiti u mojoj ljubavi i samo u mojoj ljubavi razumjet ćeš koliko sam trpio i koliko

sam te ljubio, i naučit ćeš ljubiti me i trpjeti jedino iz ljubavi."

35

O moj Isuse, budući da me pozivaš iz nutrine svoga Srca kako bi mi pokazao onu

muku koju Ti je ljubav prouzročila, ja se odazivam i ulazim unutra, ali dok ulazim

gledam čudesa ljubavi koja Ti kruni glavu, ali ne s materijalnim, nego s ognjenim

trnjem; koja Te bičuje, ne sa bičevima od užeta, nego od ognja; koja Te razapinje sa

čavlima, ali ne sa željeznima, nego ognjenima. Sve je oganj, koji prodire sve do

kostiju i same srži, i pretvarajući tvoje Presveto Čovještvo u oganj, daje Ti smrtnu

muku, sigurno više od same Muke, i priprema s tvojom Krvlju očišćenje u ljubavi

svim dušama koje će htjeti oprati se od svih mrlja i tako steći pravo djece ljubavi.

Oh, Ljubavi bez kraja, osjećam da uzmičem pred takvim beskrajem tvoje ljubavi i

vidim da ako želim ući u ljubav i razumjeti je, morala bih postala sva ljubav! O moj

Isuse, ja to nisam! Ali budući da želiš moje društvo i želiš da ja uđem u Tebe, molim

Te da učiniš da se sva preobrazim u ljubav.

Zato Te molim da okruniš moju glavu i svaku moju misao s krunom ljubavi.

Zaklinjem te, o Isuse, izbičuj s bičevima ljubavi moju dušu, moje tijelo, moći moje

duše, moje osjećaje, želje, emocije, ustvari sve, i da u svemu ostanem bičevana i

zapečaćena ljubavlju. Učini, o Ljubavi bezgranična, da ne bude u meni ništa što ne

bi bila ljubav.

O Isuse, središte svih ljubavi, molim Te da prikuješ moje ruke i moje noge sa čavlima

ljubavi, kako bih cijela prikovana od ljubavi, postala sva ljubav, kako bih razumjela

ljubav, ljubavlju se odijevala, hranila, i da me ljubav drži svu prikovanu u Tebi kako

se nijedna stvar iznutra i izvana ne bi usudila skrenuti i odvojiti me od ljubavi, o

Isuse!


Isus Krist u ovaj sat, ostavljen od svojega Vječnog Oca, podnosi u sebi takav požar

ljubavi koji može uništiti sve grijehe, također i one nezamislive, i koji može zapaliti

svojom ljubavlju sva stvorenja, također milione i milione svjetova, i one osuđene u

paklu, kada ovi ne bi bili vječno otvrdnuli u svojoj zloći. Uđimo u Isusa, i nakon što

budemo prodrijeli u svemu u njegovu nutrinu, u njegove otkucaje ljubavi, u njegov

razum koji je kao zapaljen, uzmimo ovu ljubav, odjenimo se iznutra i izvana ognjem

kojim je bio zapaljen Isus. Zatim izlazeći iz Njega i sjedinjujući se s Njegovom

Voljom, naći ćemo sva stvorenja; dajmo svakome Isusovu ljubav i dodirujući njihova

srca, njihove umove, pokušajmo ih s ovom ljubavlju sve preobraziti u ljubav; i zatim,

sa željama, otkucajima, s Isusovim mislima, oblikujmo Isusa u srcu svakog stvorenja.

Zatim ćemo mu donijeti sva stvorenja koja će nositi Isusa u vlastitom srcu i stavit

ćemo ih sve oko njega govoreći Mu: O Isuse, donosimo Ti sva stvorenja koja nose

Tebe u srcu da bismo Ti dali utjehu i okrjepu; ne posjedujemo druge načine da

dademo okrjepu tvojoj ljubavi osim da ti u Srcu donesemo svako stvorenje!

Tako čineći dat ćemo pravo olakšanje Isusu, koji izgara od tolikih plamenova ljubavi

i govori: "Izgaram od ljubavi i nema nikoga tko bi uzeo moju ljubav! Dajte mi

olakšanje, uzmite moju ljubav i dajte Mi ljubav".

Da bismo se u svemu suoblikovali Isusu, moramo ući u sebe same i primijeniti na

sebe ova razmišljanja: možemo li reći da u svemu što činimo, postoji jedan trajni

protok ljubavi između nas i Boga? Naš je život jedan trajan protok ljubavi koju

36

primamo od Boga; ako razmišljamo, to je trajan protok ljubavi koju primamo od

Boga; ako radimo, to je protok ljubavi, riječ je ljubav, otkucaj srca je ljubav; sve

primamo od Boga, ali da li su sve ove naše radnje s ljubavlju usmjerene prema

Bogu? Nalazi li Isus u nama slatku milinu svoje Ljubavi koja teče k Njemu, kako bi

očaran ovom milinom, izlio na nas još obilniju ljubav? Ako u svemu što smo učinili,

nismo stavili nakanu da sve činimo Njemu za ljubav, uđimo u sebe same i molimo za

oproštenje što smo mu oduzeli slatki čar njegove ljubavi prema nama.

Da li se u svojim činima dopuštamo oblikovati od božanskih ruku, kako je to što

činilo Čovještvo Isusa Krista? Sve ono što se događa u nama, osim grijeha, moramo

primiti kao božansko djelo; ako bi radili drugačije oduzimali bi slavu Ocu i dopustili

da se izgubi božanski život i svetost. Sve ono što osjećamo u sebi, nadahnuća,

mrtvljenja, milosti, nije drugo doli posao ljubavi. I da li te milosti prihvaćamo na

način kako Bog želi? Dajemo li Isusu slobodu da može djelovati, ili uzimamo sve na

ljudski način i kao nevažne stvari, odbacujući tako božansko djelovanje i vezujući

Isusu ruke? Da li se prepuštamo u njegove ruke kao mrtvi, da bismo primili one

udarce koje će Gospodin odrediti za naše posvećenje?

Ljubavi moja i sve moje, tvoja ljubav neka me obuzme svega i neka zapali sve što ne

pripada tebi, učini da moja ljubav teče uvijek prema Tebi, kako bi zapalila sve što bi

moglo ožalostiti tvoje Srce.























37










Tobom.




vazda. Amen.

38

ŠESTI SAT MUKE

GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA OD 22 DO 23 SATA

Drugi sat agonije u Getsemanskom vrtu



Tobom ponizno molim tvoje premilostivo

Srce da me uvede u bolno razmatranje

dvadeset četiri sata tvoje Muke, u kojima si iz

ljubavi prema nama htio toliko pretrpjeti u

svome klanjanja dostojnom Tijelu i u svojoj

presvetoj Duši, sve do smrti na križu. Udijeli

mi pomoć, milost, ljubav, duboku samilost i


razmatram Šesti sat, od 22 do 23 sata. A za

one sate tvoje Muke koje sada ne mogu

razmatrati prikazujem Ti volju da to učinim

i u svim onim satima u kojima sam prisiljena



nakanu koju Ti iz ljubavi prikazujem, i učini

da ona bude na korist meni i svim dušama,

kao da sam stvarno i sveto izvršila ono što sam toliko željela učiniti. Zato Ti









mogući oprosti.

O moj Isuse, već je prošao jedan sat kako si Ti u ovom Vrtu. Ljubav je potpuno

zavladala nad Tobom i čini da trpiš odjednom zajedno sve ono će Ti tvoji mučitelji

zadavati tijekom tvoje pregorke Muke; štoviše, ljubav dolazi dotle da Ti prouzrokuje

39

patnju koju Ti oni ne mogu prouzročiti, u najintimnijim dijelovima tvoje Božanske

Osobe.

O moj Isuse, već Te vidim kako teturaš, ali ipak želiš ići, koracati. Reci mi, o moje

Dobro, kamo želiš ići? Ah, razumjela sam: ideš potražiti svoje ljubljene učenike.

Također Te i ja želim pratiti, ako bi Ti zateturao, da Te mogu podržati. Ali, o moj Isuse, evo jedne druge gorčine za tvoje Srce: oni već spavaju, i Ti, uvijek

samilostan, zoveš ih, budiš, i s očinskom ljubavlju prekoravaš ih i preporučaš da

bdiju i mole. Vraćaš se u Vrt; ali nosiš jednu drugu bol u Srcu. U toj boli vidim, o

moja Ljubavi, sve mlakosti duša Tebi posvećenih koje zbog napasti, ili stanja duše

ili nedostatka mrtvljenja, umjesto da se privinu uz Tebe u bdijenju i molitvi,

prepuštaju se samima sebi, i nemarne, umjesto da napreduju u ljubavi i sjedinjenju s

Tobom, povlače se nazad. Žalim te, oh, božanski Ljubitelju, i dajem Ti zadovoljštinu

za nezahvalnost tvojih najbližih. Ovo su uvrede koje najviše ožalošćuju tvoje Srce i

tolika je i takva njihova gorčina da Te baca u bunilo.

Ali, o Ljubavi bezgranična, tvoja ljubav koja već ključa u tvojim venama, sve

pobjeđuje i sve zaboravlja. Vidim Te kako prostrt na zemlji moliš, prikazuješ,

naknađuješ i u svemu tražiš kako bi proslavio Oca za uvrede njemu nanesene od

strane stvorenja. Također i ja, o moj Isuse, prostirem se s Tobom i želim činiti ono

što Ti činiš.

Ali, o Isuse, milino moga srca, kako Ti dolazi u susret mnoštvo i mnoštvo grijeha,

naše bijede, naše slabosti, najgori zločini, najtvrđe nezahvalnosti, sve se obrušava na

Tebe, gnječi Te, prodire u Tebe, a Ti, što činiš? Krv, koja Ti ključa u venama, ide

ususret svim ovim uvredama, razdire vene i u velikim potocima izlazi van, kupa Te

svega, teče na zemlju, i Ti daješ krv za uvrede, život za smrt. Ah, Ljubavi, u kakvom

stanju Te vidim! Ti već izdišeš. O, moje Dobro, slatki moj Živote, molim Te, nemoj

umrijeti! Podigni svoje lice od ove zemlje koju si oprao sa svojom Presvetom Krvlju!

Dođi u moje naručje! Daj da ja umrem umjesto Tebe!

Ali čujem drhtav i umirući glas moga slatkog Isusa, koji govori: "Oče, ako je moguće,

neka me mimoiđe ovaj kalež; ali ne moja, nego Tvoja volja neka bude!"

I već je drugi puta kako ovo čujem od mojega dragog Isusa. Ali što mi daješ razumjeti

s ovim "Oče, ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež"?

O Isuse, ususret Ti idu sve pobune stvorenja; ove tvoje riječi "Neka bude Volja

tvoja", i one "Neka se vrši tvoja Volja", trebale su biti život svakog stvorenja, a Ti

sada vidiš Očevu Volju odbačenu od gotovo svih i tako umjesto da nađu život, tvoja

stvorenja pronalaze smrt; i Ti, želeći dati život svima i prikazati jednu dostojnu

zadovoljštinu Ocu za sve pobune stvorenja, Ti čak tri puta ponavljaš: "Oče, ako je

moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež, tj, duše, koju su se udaljile od naše Volje,i

zbog toga bivaju izgubljene. Ovaj kalež za mene je pregorak; ali, ne moja, nego tvoja

Volja neka bude".

Ali dok ovo govoriš, tolika je i takva tvoja gorčina, da Te dovodi do krajnosti, do

agonije, i samo što ne izdahneš.

O moj Isuse, moje Dobro, budući da si u mojem naručju, želim se također i ja

ujediniti s Tobom, želim Ti nadoknaditi i oplakivati s Tobom sve grijehe koji se čine

protiv tvoje Presvete Volje i moliti Te da uvijek i u svemu vršim tvoju Presvetu

40

Volju. Tvoja Volja neka bude moj dah, moj zrak; tvoja Volja neka bude moj otkucaj,

moje srce, moja misao, moj život i moja smrt.

Ali, molim Te, nemoj umrijeti! Kamo ću ići bez Tebe? Kome ću se obratiti? Tko će

mi više pomoći? Sve će završiti za mene! Molim Te, ne ostavljaj me, čini sa mnom

što želiš, kako Ti se sviđa, ali drži me sa Sobom, uvijek sa Sobom! Učini da niti jedan

trenutak ne budem odijeljena od Tebe! Pusti me radije da Ti ublažujem muku, da

nadoknađujem i oplakujem za sve, zato što vidim da su svi grijesi, kakvi god bili, svi

na Tebi i da Te pritišću.

Zato, Ljubavi moja, ljubim tvoju Presvetu glavu. Ali što vidim? Vidim sve zle misli,

i tvoje gnušanje zbog njih. Tvojoj Presvetoj glavi svaka zla misao je jedan trn koji

Te oštro probada. Ah, nije potrebno da Te Židovi okrune trnovom krunom! Kolike

trnove krune stavljaju na tvoju Presvetu glavu zle misli stvorenja, toliko da krv teče

posvuda, iz čela i iz same kose!

Isuse, žalim Te i željela bih staviti na tvoju glavu iste takve krune slave; i da bih Ti

dala olakšanje prikazujem ti sve anđeoske umove i samo tvoj božanski um, da bih Ti

tako dala zadovoljštinu za sve.

O, Isuse, ljubim tvoje samilosne oči i u njima vidim sve zle poglede stvorenja, koji

su uzrok krvavim suzama koje teku tvojim licem. Žalim Te i željela bih ublažiti tvoj

pogled, tako da stavim ispred Tebe sve radosti i sveta uživanja koja se mogu naći na

Nebu i na zemlji.

Isuse, moje Dobro, ljubim tvoje presvete uši. Ali što čujem? Čujem u njima jeku

strašnih psovki, krikove osvete i proklinjanja. Ne postoji glas koji ne odzvanja u

tvojem prečistom sluhu. Oh, nezasitna Ljubavi, oplakujem tvoju bol i želim Te

utješiti tako da učinim da čuješ u svojim ušima sav sklad Neba, preslatki Mamin glas,

žarke naglaske Magdalene i svih duša koje ljube.

Isuse, moj Živote, najžarkiji poljubac želim utisnuti na tvoje lice, čija ljepota nema

usporedbe. Ah, ovo je ono lice nad koje se Anđeli žude nadviti i promatrati ga, zbog

tolike ljepote koja zanosi. Pa ipak, stvorenja ga nagrđuju s pljuvačkom, udaraju ga

pljuskama i gaze nogama. Ljubavi moja, kako se usuđuju! Voljela bih tako vikati da

pobjegnu! Žalim Te i da dadem zadovoljštinu za sve ove uvrede idem k Presvetom

Trojstvu tražiti poljubac Oca i Duha Svetoga, neusporediva milovanja njihovih

stvoriteljskih ruku; idem također nebeskoj Mami, kako bi mi ona dala svoje poljupce,

milovanja svojih majčinskih ruku, duboka poklonstva; idem zatim k svim dušama

posvećenima Tebi i sve Ti prikazujem, da tako dadem naknadu za sve uvrede koje

se nanose tvome Presvetom licu.

Slatko moje Dobro, ljubim tvoja preslatka usta, ogorčena zbog prestrašnih psovki,

opijanja i proždrljivosti, zbog nemoralnih razgovora, loših molitava, zlih poučavanja,

zbog svega onoga što je čovjek zla učinio sa svojim jezikom. Isuse, žalim Te i želim

ublažiti bol tvojih usta prikazujući Ti sve hvale anđeoskih korova i ispravnu upotrebu

jezika mnogih svetih kršćana.

Potištena Ljubavi moja, ljubim tvoj vrat i vidim ga pod teretom užeta i lanaca, zbog

grijeha stvorenja. Oplakujem tvoju bol i da bih Ti ublažila patnju prikazujem Ti

nerazdvojivo jedinstvo Božanskih Osoba, i stapajući se s ovim božanskim

41

jedinstvom, širim svoje ruke i oblikujući slatki lanac ljubavi na tvome vratu, želim

udaljiti konopce koji Te guše i privijam Te čvrsto na srce da bih Ti dala olakšanje.

Božanska Jakosti, ljubim tvoja Presveta ramena. Vidim ih razderana i tvoje tijelo kao

na komadiće rastrgano zbog sablazni i zlih primjera stvorenja. Žalim Te, i da bih Te

utješila, prikazujem Ti svete primjere tvoje Mame Kraljice i one svih svetih; i ja, o

moj Isuse, utiskujući poljupce na svaku od ovih rana, želim staviti u njih duše koje

su Ti zbog sablazni bile istrgnute iz Srca i tako iscijeliti rane tvoga Presvetog

Čovještva.

Moj izmučeni Isuse, ljubim tvoje grudi, koje su izranjene zbog hladnoće, mlakosti,

neslaganja i nezahvalnosti stvorenja. Oplakujem tvoju bol i da bih Ti ublažila muku

prikazujem Ti uzajamnu ljubav Oca, Tebe i Svetoga Duha, savršeno slaganje

Božanskih Osoba, i ja, o moj Isuse, uranjajući u tvoju ljubav, želim Ti dati

zadovoljštinu kako bih mogla odbiti nove udarce koje Ti stvorenja daju sa svojim

grijesima; i uzimajući tvoju ljubav želim ih raniti s njome, kako se ne bi više usudili

vrijeđati Te, i želim je izliti na tvoje grudi da bih Te iscijelila i dala Ti olakšanje.

Moj Isuse, ljubim tvoje stvoriteljske ruke. Vidim sva zla djela stvorenja koja, kao

mnogi čavli, probadaju tvoje Presvete ruke; tako da ne samo s tri čavla kao na križu,

Ti si proboden s toliko čavala koliko zlih djela počinjaju stvorenja. Žalim Te i da bih

Te utješila prikazujem Ti sva sveta djela, hrabrost mučenika u davanju krvi i života

Tebi za ljubav. Željela bih, doista, o moj Isuse, prikazati Ti sva dobra djela da Ti

uklonim tolike čavle zlih djela.

O Isuse, ljubim tvoja presvete noge, uvijek neumorne u traženju duša; u njima

obuhvaćaš sve korake stvorenja, ali mnoga od njih bježe i Ti bi ih htio zaustaviti.

Svaki njihov zli korak je kao jedan čavao koji zabijaju u Tvoje noge i Ti se želiš

poslužiti istim njihovim čavlima kako bi ih prikovao uz tvoju ljubav; ali tolika je i

takva bol koju osjećaš i napor koji činiš da bi ih prikovao za tvoju ljubav, da cijeli

drhtiš. Moj Bože i moje Dobro, oplakujem tvoju bol i da bih ublažila tvoje boli

prikazujem Ti korake svih vjernih duša koje izlažu svoj život za spasenje duša.

O Isuse, ljubim tvoje Srce. Ti nastavljaš izdisati, ne zbog onoga što će Ti učiniti

Židovi, nego zbog boli koje Ti uzrokuju sve uvrede stvorenja.

U ovim satima Ti želiš dati prvo mjesto ljubavi; drugo mjesto svim grijesima za koje

okajavaš, nadoknađuješ, proslavljaš Oca i ublažuješ Božansku Pravdu; treće mjesto

Židovima. Tako pokazuješ da muka koju će Ti zadati Židovi neće biti drugo doli

vanjski izraz tvoje dvostruke pregorke muke koju Ti zadaju ljubav i grijeh. I zato ja

vidim u tvome Srcu sve usredotočeno: koplje ljubavi, koplje grijeha, i čekaš treće

koplje koje će Te probosti, koplje Židova; i tvoje Srce kao ugušeno od ljubavi, trpi

žestoke pokrete, nestrpljiva ganuća ljubavi, trpi od želje da tvoji žarki otkucaji

ljubavi dadu život svakom srcu.

I upravo ovdje, u Srcu, Ti osjećaš svu bol koju Ti uzrokuju stvorenja, koja sa svojim

zlim željama, neurednim strastima, profanim otkucajima, umjesto da žele tvoju

ljubav, ona traže druge ljubavi. Isuse, koliko trpiš! Vidim kako gubiš svijest,

potopljen valovima naših nepravdi i zloća. Žalim Te i želim ublažiti gorčinu tvoga

trostruko probodenoga Srca prikazujući ti slatkoće vječnosti i slatku ljubav drage

Mame Marije i svih tvojih istinskih ljubitelja.

42

I sada, o moj Isuse, daj da od ovoga tvoga Srca primi život moje siromašno srce,

kako ne bih više živjela osim s tvojim Srcem; i u svakoj uvredi koju ćeš primiti, daj

da ja uvijek budem spremna ponuditi Ti jedno olakšanje, jednu utjehu, zadovoljštinu,

čin ljubavi koja nikad ne prestaje.


U drugom satu Getsemanija na Isusa se strovaljuju svi grijesi svih vremena, prošlih,

sadašnjih i budućih, i On ih uzima na Sebe kako bi Ocu dao potpunu slavu. Isus Krist

je dakle okajao, molio i u svom Srcu osjetio sva naša duševna stanja a da nikada nije

prestao moliti. A mi, molimo li uvijek, u kojem god stanju duše se nalazili, hladni,

tvrdi, napastovani,? Jesmo li ustrajni u molitvi? Dajemo li Isusu patnju naše duše

kao zadovoljštinu i utjehu, i zato da budemo što sličniji Njemu, misleći kako je svako

stanje duše jedna Njegova muka? Svaku Isusovu muku koju trpimo moramo staviti

oko Njega da bismo ga utješili i ublažili boli, i ako je moguće moramo Mu reći: "Ti

si trpio previše, odmori se, sada ćemo umjesto Tebe trpjeti mi ".

Da li malakšemo, ili se hrabro držimo pod Isusovim nogama predajući mu sve ono

što trpimo kako bi Isus pronašao u nama samo svoje Čovještvo, svoju ljudsku narav?

Jesmo li mi Čovještvo Isusu Kristu? A Čovještvo Isusovo, što je činilo? Proslavljalo

svojega Oca, okajavalo grijehe, molilo za spasenjem duša. A mi, u svemu što činimo,

obuhvaćamo li u sebi ove tri nakane Isusove, tako da možemo reći: obuhvaćamo u

sebi cijelo Čovještvo Isusa Krista?

U našim tminama, imamo li nakanu učiniti da u drugima zasja svjetlost istine?I kada

molimo sa žarom, stavljamo li nakanu da otopimo led mnogih srdaca otvrdnutih u

grijehu?

Moj Isuse, da bih Ti pružila samilost i podigla Te iz potpunog klonuća u kojem se

nalaziš, ja se uzdižem sve do Neba i činim svojim samo tvoje Božanstvo, stavljam ga

oko Tebe želeći tako ukloniti sve uvrede stvorenja. Želim Ti prikazati Tvoju ljepotu

da bih udaljila od Tebe rugobu grijeha; Tvoju svetost da bih udaljila užas svih onih

duša koje su mrtve tvojoj milosti i zbog kojih osjećaš toliku odvratnost; želim Ti

prikazati tvoj mir da bih udaljila od Tebe nesloge, pobune i nemir svih stvorenja;

tvoje harmonije kako bih odvratila tvoj sluh od valova tolikih zlih glasova. Moj Isuse,

želim Ti prikazati mnoge božanske čine zadovoljštine za sve one uvrede koje se

obaraju na Tebe da bi Ti zadale smrt, i ja sa samim tvojim činima želim Ti dati život;

i zatim, o moj Isuse, želim izliti jedan val Tvoga Božanstva na sva stvorenja, kako se

po dodiru tvoga božanstva ne bi više usudili vrijeđati Te.

Samo tako, o Isuse, moći ću Ti dati zadovoljštinu za sve uvrede koje primaš od

stvorenja.

O Isuse, slatki moj živote, moje molitve i moje muke neka se uzdižu uvijek prema

Nebu kako bi učinile da na sve zapljušti svjetlo milosti i da ja upijem u sebe sami tvoj

život.

43
































Tobom.




vazda. Amen.

44

SEDMI SAT MUKE


OD 23 SATA DO PONOĆI

Treći sat agonije u Getsemanskom vrtu





dvadeset četiri sata tvoje Muke, u kojima si

iz ljubavi prema nama htio toliko pretrpjeti

u svome klanjanja dostojnom Tijelu i u

svojoj presvetoj Duši, sve do smrti na križu.


samilost i razumijevanje tvojih bolnih patnji,

dok razmatram Sedmi sat, od 23 sata do

ponoći. A za one sate tvoje Muke koje sada

ne mogu razmatrati prikazujem Ti volju da

to učinim i u svim onim satima u kojima sam

prisiljena posvetiti se svojim dužnostima ili

spavati. Primi, o milosrdni Gospodine, ovu

moju nakanu koju Ti iz ljubavi prikazujem,

i učini da ona bude na korist meni i svim

dušama, kao da sam stvarno i sveto izvršila

ono što sam toliko željela učiniti. Zato Ti









mogući oprosti.

Slatko moje Dobro, srce mi ne može više izdržati; gledam Te i vidim kako si na

izdisaju. Krv u potocima teče iz čitavog tijela i u tolikoj količini, tako da se više ne

45

možeš održati na nogama, pa padaš u jednu vodu. O moja Ljubavi, srce mi se kida

gledajući Te tako slaba i sasvim iscrpljenog. Lice i tvoje stvoriteljske ruke naslanjaju

se na zemlju i natapaju je Krvlju; čini mi da rijekama nepravdi i zločina koje Ti šalju

stvorenja, Ti želiš uzvratiti sa rijekama svoje Krvi kako bi svi ovi grijesi bili

potopljeni u njoj i tako s Krvlju želiš svakome dati potpisani odgovor tvoga

oproštenja. Ali, molim Te, o moj Isuse, podigni se, previše je ovo što trpiš; neka

tvojoj Ljubavi bude dovoljno što si do sada pretrpio!

I dok se čini da će moj ljubljeni Isus izdahnuti u vlastitoj Krvi, Ljubav mu daje novi

život. Vidim ga kako se s teškom mukom pomiče; ustaje, i tako natopljen Krvlju i

blatom, čini se da želi ići, i ne imajući snage, jedva se vuče. Slatki moj Živote, dopusti

da Te ja nosim u svojim rukama. Ideš li možda svojim dragim apostolima? Ali kolika

mora da je tvoja bol kada ih vidiš ponovno pozaspalima! I Ti, s drhtavim i slabim

glasom, zoveš ih: "Sinovi moji, ne spavajte! Približio se čas! Zar ne vidite u kakvom

sam stanju? Molim vas, pomozite mi, ne ostavljajte me samoga u ovim posljednjim

satima!"

I teturajući samo što ne padneš pred njima, Ivan Te pridržao svojom rukom. Toliko

si neprepoznatljiv, i da nije bilo zbog ugodnosti i miline tvoga glasa, tvoji Te učenici

ne bi prepoznali. Preporučaš im da bdiju i mole, zatim se vraćaš u Vrt, ali s ovim

drugim bolom u Srcu. U ovoj boli vidim, moje Dobre, sve grijehe onih duša, koje

unatoč očitovanjima tvojih milosti i darova, poljubaca i milovanja, u noći kušnje

zaboravljaju tvoju Ljubav i tvoje darove, te ostaju uspavane i nepokretne, gubeći tako

duh trajne molitve i bdijenja.

Moj Isuse, istina je da je ovim dušama koje su Te vidjele, iskusile tvoje darove i onda

ostali lišeni, potrebna velika snaga za oduprijeti se kušnji; samo jedno čudo može

učiniti da takve duše izdrže kušnju.

Zato dok trpim s Tobom zbog ovih duša čije su nemarnosti, lakoumnosti i uvrede

najteže tvojemu Srcu, molim Te, kada one dođu do toga da bi učinile samo jedan

korak koji Ti se ne bi svidio, Ti ih okruži tolikom Milošću da Ti se predaju i tako ne

izgube duh neprekidne molitve!

Moj slatki Isuse, dok se vraćaš u Vrt, čini se da više ne možeš; podižeš k Nebu svoje

lice zamazano Krvlju i zemljom i po treći puta ponavljaš: "Oče, ako je moguće,

otkloni ovaj kalež od Mene! Oče Sveti, pomozi mi! Imam potrebu za utjehom! Istina

je da sam zbog grijeha koji su na meni odvratan i odbojan, posljednji od ljudi pred

tvojim beskrajnim Veličanstvom; tvoja Pravednost se oborila na Mene; ali gledaj

me, Oče, uvijek sam tvoj Sin, koji je jedno s Tobom. Molim Te, pomoć i smilovanje,

o Oče! Ne ostavljaj me bez utjehe!"

Zatim, čini mi se da čujem, o moje slatko Dobro, da zoveš u pomoć svoju dragu

Mamu: "Slatka Mama, privini Me u svoje naručje kao onda kada sam bio Dijete! Daj

mi ono mlijeko koje sam sisao od Tebe, kako bi mi ublažila ovu muku i gorčinu moje

agonije.

Daj mi svoje Srce, koje je bilo sva moja radost. Mama moja, Magdalena, dragi

Apostoli, svi vi koji me ljubite, pomozite mi, utješite me! Ne ostavljajte me samoga u

ovim smrtnim časovima; budite vijenac oko mene, dajte mi za utjehu vaše društvo,

vašu ljubav!"

46

Isuse, Ljubavi moja, tko Ti se može oduprijeti videći Te u ovoj agoniji? Koje je srce

toliko tvrdo, da se neće slomiti gledajući Te tako utopljenog u tvojoj Krvi? Tko neće

proliti rijeke gorkih suza kada čuje ove tvoje bolne jecaje kojima tražiš pomoć i

utjehu?

Moj Isuse, budi utješen, već vidim kako Ti Otac šalje jednog Anđela za utjehu i

pomoć, da bi mogao izaći iz ovog stanja agonije i da bi se mogao predati u ruke

Židovima; i dok Ti budeš s Anđelom, ja ću obići Nebo i zemlju. Dopusti mi da

uzmem ovu Krv koju si prolio, i da je odnesem svim ljudima kao znak spasenja

svakoga pojedinog, i da Ti za utjehu i u zamjenu donesem sve osjećaje, otkucaje,

misli, korake i djela svih stvorenja.

Nebeska Mama moja, dolazim k Tebi da bismo zajedno išli svim dušama noseći im

Isusovu Krv. Slatka Mama. Isus želi utjehu, a najveća utjeha koju Mu možemo dati

je da mu donesemo duše.

Magdaleno, prati nas! Svi Anđeli, dođite i vidite na što je sveden Isus! On želi od

svih utjehu, i toliko je i takvo klonuće u kojem se nalazi, da ne odbija nikoga.

Moj Isuse, dok Ti ispijaš kalež pun gorčine koji Ti je poslao Otac Nebeski, osjećam

da još više uzdišeš, jecaš, buncaš i s prigušenim glasom govoriš: "Duše, duše, dođite,

utješite me! Uzmite mjesto u mojem Čovještvu; želim vas, uzdišem za vama! Dajte,

molim vas, ne budite gluhi na moje glasove, ne činite uzaludnima moje vruće želje,

moju Krv, moju Ljubav, moje muke! Dođite, duše, dođite!"

Isuse umirući, svaki tvoj jecaj i uzdah jedna je rana mome srcu koja mi ne da mira; i

zato uzimam tvoju Krv, tvoju Volju, tvoju žarku želju, tvoju Ljubav, i obilazeći Nebo

i zemlju, želim ići svim dušama, da bih im dala tvoju Krv kao zalog njihova spasenja

i da bih ih sve donijela Tebi i tako smirila tvoje bunilo i ublažila gorčinu tvoje

agonije. I dok to budem činila Ti ćeš me pratiti svojim pogledom.

Mama moja, dolazim k Tebi zato što Isus želi duše, želi utjehu. Dakle, pruži mi svoju

majčinsku ruku i pođimo zajedno obići cijeli svijet u potrazi za dušama. Stavimo u

njegovu Krv osjećaje, želje, misli, djela, korake svih stvorenja, i bacimo u njihove

duše plamenove njegova Srca kako bi mu se posve predale, i tako, zatvorene u

njegovoj Krvi i preobražene u plamenove, dovest ćemo ih sve k Isusu, da bismo

ublažili muke njegove pregorke agonije.

Anđele moj čuvaru, idi preda mnom; učini raspoloživima duše koje moraju primiti

ovu Krv, kako nijedna kaplja ne bi ostala bez svojih obilnih učinaka. Mama moja,

brzo, idemo! Vidim Isusov pogled koji nas slijedi; čujem njegove ponovljene jecaje

koji nas požuruju da izvršimo naš zadatak.

Evo, Mama, već s prvim koracima evo nas na vratima kuća gdje leže bolesnici. Koliki

udovi izranjeni; koliki, zbog oštrine bolova, proklinju i psuju, dolazeći u napast da si

oduzmu život. Drugi su ostavljeni od svih, i nemaju nikoga tko bi im upravio jednu

riječ utjehe, pružio najnužniju pomoć i zato velikim dijelom proklinju i očajavaju.

Ah, Mama, čujem jecaje Isusa koji vidi kako se njegove osobite naklonosti ljubavi

da duše po patnjama učini sličnima Sebi, uzvraćaju uvredama. Molim te, dajmo im

njegovu Krv, kako bi im pružila potrebnu pomoć i sa svojim svjetlom učinila da

razumiju dobro koje se nalazi u patnji i sličnost s Isusom koju tako postižu; i Ti,

Mama moja, budi im blizu, i kao samilosna i nježna majka, sa svojim majčinskim

47

rukama dodirni njihove bolne udove, ublaži njihove boli, uzmi ih u svoje ruke i iz

svog Srca izlij rijeke milosti na sve njihove patnje: budi slatko društvo ostavljenima,

utješi ožalošćene; kojima nedostaju nužna sredstva Ti raspoloži velikodušne duše da

im priteknu u pomoć; onome tko se nalazi u oštrim bolima izmoli olakšanje i odmor,

kako bi utješeni strpljivije mogli podnijeti ono što je Isus za njih odredio.

Pođimo dalje i uđimo u sobe umirućih. Mama moja, koji užas! Kolike duše samo što

ne padnu u pakao! Koliki, poslije čitavog grešnog života, žele u zadnjem uzdahu sa

činom očaja zadati posljednju bol onome Srcu koje je već nebrojeno puta probodeno.

Mnogi đavli stoje oko njih bacajući u njihova srca užas i strah od božanskih sudova

i tako čine posljednji napad da bi ih strovalili u pakao, htjeli bi osloboditi paklenske

plamenove da ih zahvate njima i tako uguše svaku nadu. Drugi, zapetljani

zemaljskim vezama ne znaju se osloboditi i predati da bi učinili posljednji korak; daj,

o Mama, krajnji su trenuci, oni imaju jako veliku potrebu za pomoći; ne vidiš li kako

drhte, kako se premeću između ljutih boli agonije, kako traže pomoć i samilost?

Zemlja je već nestala za njih! Sveta Mama, stavi svoju majčinsku ruku na njihovo

ledeno čelo, primi Ti posljednje njihove uzdahe; dajmo svakom umirućem Isusovu

Krv koja će otjerati demone i raspoložiti ih da prime posljednje Sakramente te se

tako priprave na dobru i svetu smrt. Za utjehu dajmo im Isusovu agoniju, njegove

poljupce, njegove suze, njegove rane; slomimo veze koje ih drže zarobljenima,

dajmo svima da čuju riječ oproštenja i ulijmo takvo povjerenje u srce, da se bace u

naručaj Isusov. Kada ih Isus bude sudio naći će ih pokrivenima njegovom Krvlju,

predanima u njegovom naručju i svima će dati svoje oproštenje.

Pođimo još dalje, o Mama; tvoj majčinski pogled promatra s ljubavlju zemlju i osjeća

u sebi veliku samilost gledajući tolike siromašne duše koje imaju potrebu za ovom

Krvlju. Mama moja, ispitivački pogled Isusov tjera me da trčim, zato jer on želi duše;

u dnu svoga srca osjećam njegove uzdisaje koji mi ponavljaju: "Kćeri moja, pomozi

mi, daj mi duše!"

Ali pogledaj, o Mama, kako je zemlja puna duša koje samo što ne počine grijeh i Isus

zbog toga provaljuje u plač vidjevši kako njegova Krv mora pretrpjeti nova

oskvrnjenja. Potrebno je jedno čudo da spriječi pad; zato dajmo im Isusovu Krv kako

bi u Njoj našli snagu i milost da ne padnu u grijeh.

Još jedan korak, o Mama, i evo duše koje su već pale u grijeh, njima treba jedna ruka

da bi mogli ustati. Isus ih ljubi, ali ih gleda zaprepašten jer su se okaljale i njegova

agonija postaje još intenzivnija. Dajmo im Krv Isusovu, kako bi našli ruku koja će ih

podići. Pogledaj o Mama, to su duše koje imaju potrebu za ovom Krvi, duše mrtve

milosti. Oh, kako je bijedno njihovo stanje! Nebo ih gleda i bolno plače, zemlja ih

gleda s gnušanjem, svi elementi su protiv njih i htjeli bi ih uništiti, zato što su

neprijatelji Stvoriteljevi. Molim te, Mama, Isusova Krv posjeduje život, dajmo im je,

dakle, kako bi u dodiru s njom ove duše uskrsnule, i to još ljepše, na radost cijeloga

Neba i sve zemlje.

Idemo još, o Mama; pogledaj, ima duša koje nose oznaku vječne propasti, duše koje

griješe i bježe od Isusa, koje ga vrijeđaju i gube nadu u njegovo oproštenje, to su

novi Jude raspršeni po zemlji i probadaju ono Srce već toliko ogorčeno. Dajmo im

Isusovu Krv, kako bi ova Krv izbrisala oznaku propasti i stavila znak spasenja; ta

48

Krv neka stavi u njihova srca takvo povjerenje i ljubav nakon grijeha, da odmah

potrče k nogama Isusovim te se privinu uz ova božanska stopala tako da se više

nikada ne udalje od njih.

Pogledaj, Mama, ima duša koje kao lude trče prema propasti i nema tko bi ih

zaustavio. Oh, stavimo ovu Krv ispred njihovih nogu, kako bi u dodiru s Njom i u

Njezinom svjetlu, po njezinim preklinjajućim glasovima koji ih žele spasiti, mogle

se povratiti na put spasenja!

Nastavimo o, Mama, naš put: ima duša dobrih i nevinih u kojima Isus nalazi svoje

blaženstvo i odmor, ali stvorenja obilaze oko njih s takvim zasjedama i sablaznima,

kako bi ugrabili njihovu nevinost i Isusovo uživanje i odmor okrenuli u plač i

gorčinu; kao da nemaju drugoga cilja osim da daju neprestanu bol onom božanskom

Srcu. Zapečatimo i okružimo njihovu nevinost s Isusovom Krvlju kao jednim

obrambenim zidom da u njih ne uđe grijeh; s Krvlju natjerajmo u bijeg one koji bi ih

htjeli okaljati i sačuvaj ih neporočnima i čistima kako bi Isus našao u njima odmor i

sve svoje radosti i kako bi, iz ljubavi prema njima, imao samilosti prema svim drugim

siromašnim stvorenjima. Mama moja, stavimo ove duše u Krv Isusovu, povežimo ih

i svežimo sa svetom Voljom Božjom, donesimo ih u Isusovo naručje, i slatkim vezom

njegove ljubavi povežimo ih s njegovim Srcem kako bismo ublažili gorčinu njegove

smrtne agonije.

Ali čuješ, o Mama, ova Krv viče i želi još druge duše; trčimo zajedno i ponesimo je

u krajeve krivovjeraca i nevjernika. Koliku bol osjeća Isus u ovim krajevima: On je

život svih, a nema za uzvrat niti mali čin ljubavi jer ga ova njegova stvorenja ne

poznaju. Molim te, o Mama, dajmo im ovu Krv, kako bi se raspršile tmine neznanja

i zablude; neka im ova Krv dade razumjeti da imaju dušu i neka im otvori Nebo.

Zatim ih sve stavimo u Isusovu Krv, dovedimo ih k Njemu kao njegovu mnogobrojnu

siročad i izgnanike koji pronalaze svoga Oca, i tako će se Isus osjećati utješen u

svojoj pregorkoj agoniji.

Ali čini se da Isus nije još zadovoljan, jer želi još druge duše. Isus osjeća umiruće

duše ovih poganskih krajeva kako mu mnoge izmiču iz njegovih ruku da bi se

strovalile u pakao. Ove duše samo što ne izdahnu i padnu u pakao; nikoga nema blizu

da bi ih spasio; nema više vremena, trenuci su krajnji, izgubit će se sigurno! Ne,

Mama, ova Krv neće biti prolivena uzalud za njih, zato poletimo odmah k njima,

izlijmo Isusovu Krv na njihovu glavu da im bude kao krštenje i da ulije u njih vjeru,

nadu i ljubav. Budi im blizu, Mama, izmoli im sve ono što im nedostaje, štoviše, daj

da Te ugledaju; na tvome licu sjaji Isusova ljepota, Ti su u svemu slična Njemu i

tako gledajući Tebe, sa sigurnošću će moći upoznati Isusa. Zatim ih privini na svoje

materinsko Srce, ulij u njih Isusov život koji Ti posjeduješ, reci im kao njihova majka

da ih želiš zauvijek sa Sobom u Nebu i tako, dok izdišu na smrtnom času, primi ih u

svoje naručje i učini da iz tvojih ruku prijeđu u Isusove; i ako se Isus, po zakonu

Pravednosti pokaže da ih ne bi htio primiti, podsjeti ga na ljubav s kojom Te povjerio

stvorenjima pod križem, pozovi se na svoja majčinska prava, na svoju ljubav i

molitve, On se neće moći oduprijeti, i dok bude zadovoljio tvoje Srce, zadovoljit će

također i svoje goruće želje za spasenjem duša.

49

I sada, o Mama, uzmimo ovu Krv i dajmo je svima: ožalošćenima, da po njoj prime

utjehu; siromašnima, kako bi predani mogli trpjeti svoje siromaštvo; onima koji su

napastovani, da postignu pobjedu, nevjernicima, da pobijedi u njima krepost Vjere;

psovačima, da okrenu psovke u blagoslove; svećenicima da razumiju svoje uzvišeno

poslanje i budu dostojni Isusovi službenici. S ovom Krvlju dotakni njihova usta, kako

ne bi govorili riječi koje nisu na slavu Božju; dotakni njihove noge kako bi poletjeli

u potragu za dušama koje treba dovesti Isusu.

Dajmo ovu Krv upraviteljima naroda, da budu ujedinjeni među sobom i osjećaju

blagost i ljubav prema vlastitim podložnicima.

Poletimo sada u Čistilište i dajmo Je također dušama koje se čiste, zato što one toliko

plaču i žele ovu Krv za svoje oslobođenje. Ne čuješ li, o Mama, njihove jecaje, bunilo

ljubavi, muke, kako neprestano osjećaju čežnju prema Najvišem Dobru? Pogledaj

kako ih sam Isus želi što prije očistiti da bi ih imao za Sebe; on ih privlači svojom

ljubavlju, i one svoj zanos ljubavi neprestano uzvraćaju Njemu; i kad se nađu u

njegovoj prisutnosti, ne mogavši još podnijeti čistoću njegovog božanskog pogleda,

prisiljene su vratiti se iznova u čistilišne vatre!

Mama moja, siđimo u ovaj duboki ponor i izlijevajući na njih ovu Krv, donesimo im

svjetlo, ublažimo njihovo bunilo ljubavi, utišajmo vatru koja ih pali, očistimo njihove

mrlje i tako slobodne od svake muke, poletjet će u zagrljaj Najvišeg Dobra. Dajmo

ovu Krv dušama koje su najzapostavljenije, kako bi u Njoj našle sve pomoći i oproste

koje im stvorenja ne daju; svima, o Mama, dajmo ovu Krv, nemojmo lišiti nijednu,

kako bi sve duše u snazi ove Krvi našli utjehu i oslobođenje. Budi Kraljica u ovim

predjelima plača i jecaja, raširi svoje materinske ruke i, jednu po jednu, izvuci ih iz

ovih gorućih plamenova, i učini da sve uzlete prema Nebu. A sada, također i mi

poletimo prema Nebu, dođimo do vječnih vrata i dopusti, o Mama, da također Tebi

dadem ovu Krv na tvoju veću slavu.

Ova Krv neka neka Te ispuni novim svjetlom i novim blaženstvima i učini da ovo

svjetlo siđe na dobrobit svih stvorenja, kako bi svima udijelila milost spasenja.

Mama moja, daj također i meni ovu Krv, ti poznaješ kolika je moja potreba. S tvojim

majčinskim rukama prekrij me cijelu s ovom Krvlju, tako dotičući, očisti moje mrlje,

ozdravi moje rane, obogati moje siromaštvo; daj da ova Krv teče mojim venama i

iznova mi daruje cijeli Isusov život. Neka siđe u moje srce i preobrazi ga u samo

Njegovo Srce, neka me uljepša toliko da Isus može naći sve svoje radosti u meni. Na

kraju, o Mama, uđimo u nebeske predjele i dajmo ovu Krv svima Svetima, svim

Anđelima, kako bi mogli primiti veću slavu, uzdizati hvale Isusu i moliti za nas, da

ih snagom ove Krvi mi možemo dostići.

I nakon što smo svima dali ovu Krv, vratimo se iznova Isusu. Anđeli, Sveti, dođite s

nama; ah, On želi duše, želi da sve uđu u njegovo Čovještvo da bi svima dao plodove

svoje Krvi; stavimo ih oko Njega i On će osjetiti kako mu se vraća život i da njegova

pregorka agonija koju je pretrpio nije bila uzalud. I sada, Sveta Mama, pozovimo sve

elemente da mu prave društvo, kako bi također oni iskazali čast Isusu.

O, sunčeva svjetlosti, dođi i rasprši tmine ove noći da bi dala utjehu Isusu. O zvijezde,

s vašim svjetlucavim zrakama, siđite dolje s neba, dođite utješiti Isusa. Cvijeće

zemlje, dođite s vašim mirisima; ptice dođite s vašim cvrkutanjem; svi elementi

50

zemlje, dođite utješiti Isusa. Dođi, o more, osvježiti i oprati Isusa. On je naš

Stvoritelj, naš život, naše sve; dođite svi utješiti ga, iskazati mu čast kao našem

Uzvišenom Gospodinu. Ali, jao, Isus ne traži svjetlost, zvijezde, cvijeće, ptice; On

želi duše, duše!

Evo, o slatko moje Dobro, svi zajedno su sa mnom: blizu Ti je tvoja draga Mama,

odmori se na njezinim rukama, i ona će također biti utješena privijajući Te na svoje

grudi zato što je veliki dio tvoje bolne agonije također i njezin; ovdje je također

Magdalena, ovdje je Marija, i sve ljubeće duše svih vjekova. Molim te, o Isuse, primi

ih, i reci svima jednu riječ oproštenja i ljubavi, sve ih priveži u svojoj ljubavi, kako

ti niti jedna ne bi umakla!

Ali, jao, čini mi se da čujem kako govoriš: "O sinko, kolike duše na silu žele pobjeći

od Mene i obaraju se u vječnu propast! Kako se može, dakle, smiriti moja bol ako

samo jednu dušu Ja toliko ljubim, koliko ljubim sve duše zajedno?"

Isuse umirući, čini se da se tvoj život gasi. Već čujem smrtni hropac, tvoje lijepe oči

zamračene su zbog blizine smrti, svi tvoji udovi kao bez života i često mi se čini da

više ne dišeš. Osjećam da će mi srce pući od boli. Grlim te i osjećam da si leden;

tresem Te ali Ti ne daješ znak života! Isuse, jesi li mrtav? Žalosna Mama, Anđeli

Neba, dođite oplakivati Isusa i ne dopustite da nastavim živjeti bez Njega. Ah, ne

mogu! Pritišćem ga još jače i osjećam jedan uzdah, i zatim ponovo ne daje znakove

života! Zovem ga: "Isuse, Isuse, Živote moj, nemoj umrijeti!" Ali dolje čujem buku

tvojih neprijatelja koji dolaze uhvatiti Te; tko će Te obraniti u stanju u kojem se

nalaziš? Ali evo, dok Te tresem, Ti kao da si uskrsnuo iz smrti u život, gledaš me i

govoriš: "O dušo, ovdje si? Bila si, dakle, promatrač mojih muka i mnogih smrti koje

sam pretrpio? Znaj da sam u ova tri sata pregorke agonije u Vrtu obuhvatio u Sebi

sve živote stvorenja i pretrpio sam sve njihove muke i samu njihovu smrt, dajući

svakoj moj život. Moja agonija podržati će njihove, moje gorčine i moja smrt

promijeniti će se za njih u izvor slatkoće i života. Koliko me koštaju duše! Kad bi mi

barem uzvratile! Ti si vidjela da dok sam umirao, vraćao mi se dah, bile su to smrti

stvorenja koje sam osjećao u Sebi".

Moj ožalošćeni Isuse, budući da si htio obuhvatiti u Sebi također i moj život, dakle i

moju smrt, molim Te, zbog ove tvoje pregorke agonije, dođi mi u trenutku moje

smrti. Ja sam Ti dala moje srce za utočište i odmor, moje ruke kao oslonac i cijelo

moje biće Tebi na raspolaganje; i oh, kako bih se rado predala u ruke tvojih

neprijatelja da mogu umrijeti umjesto Tebe! Dođi, o Živote moga srca da mi uzvratiš

ono što sam Ti dala: tvoje društvo, tvoje Srce za krevet i odmor, tvoje ruke za

oslonac, tvoje teško disanje da bi olakšao moje napore, tako da ja dišući, dišem po

tvome dahu, koji će me kao pročišćujući zrak očistiti od svake mrlje i pripraviti me

za ulazak u vječno blaženstvo.

Štoviše, moj slatki Isuse, dat ćeš tada mojoj duši tvoje Presveto Čovještvo, tako da

kada me budeš gledao, gledat ćeš me kroz Tebe Samoga, i gledajući Sebe samoga,

nećeš naći ništa za osuditi na meni; i zatim ćeš me oprati u svojoj Krvi, odjenuti s

bijelom haljinom tvoje Presvete Volje, obrisati sa svojom Ljubavlju i dajući mi

posljednji poljubac, dat ćeš mi da poletim prema Nebu. To je ono što želim za sebe,

51

učini to svim umirućima; privini ih sve u svoj zagrljaj ljubavi, i dajući im poljubac

jedinstva s Tobom, spasi ih sve i ne dopusti da se itko izgubi!

Ožalošćeno moje Dobro, prikazujem ti ovaj sveti Sat u spomen na tvoju Muku i Smrt,

kako bih ublažila pravednu srdžbu Božju zbog mnogih grijeha, prikazujem ti ovaj

Sat za pobjedu Svete Crkve, obraćenje svih grešnika, za mir naroda, posebno za našu

Italiju (a mi dodajemo - i za našu Hrvatsku!), za naše posvećenje i na pomoć dušama

u čistilištu.

Ali vidim kako su tvoji neprijatelji blizu i Ti me želiš ostaviti kako bi pošao ususret

njima. Isuse, dopusti mi da Ti prikažem sve svete cjelove tvoje Presvete Majke,

dopusti da Ti poljubim one usne koje će sada Juda poljubiti s paklenskim poljupcem;

da Ti obrišem tvoje Lice okupano u krvi, na koje će se sada oboriti pljuske i

pljuvačke; privijam se čvrsto na tvoje Srce, ne ostavljam Te, nego Te slijedim, a Ti

me blagoslovi. Tako neka bude.


Isus u ovom trećem satu Getsemanija traži od Neba pomoć, i tolika je bila njegova

muka, da je tražio utjehu od svojih učenika. A mi, kad smo u kakvoj boli ili nesreći,

tražimo li uvijek pomoć od Neba? I ako se obraćamo stvorenjima, činimo li to

ispravno, obraćajući se onima koji nas mogu utješiti na svet način? Da li smo barem

predani, ako već nemamo one utjehe kojoj se nadamo, služeći se tako nebrigom

stvorenja da bismo se još više prepustili Isusovom zagrljaju? Isus je bio utješen od

jednog Anđela, a mi, možemo li reći da smo Isusov anđeo tako što stojimo uz Njega

da bismo ga tješili i uzeli dijela u njegovim gorčinama? Ali, da bismo mogli biti pravi

anđeo Isusu, potrebno je prihvatiti patnje kao poslane od Njega, to znači kao

božanske patnje; samo onda možemo se usuditi tješiti Boga toliko ožalošćenoga; u

protivnom, ako patnje prihvaćamo na ljudski način, ne možemo se služiti njima da

bismo utješili ovoga Bogočovjeka i, tada ne možemo postupati kao Anđeli.

U patnjama koje nam Isus šalje, čini se da nam On daje kalež u koji mi moramo

staviti plodove istih tih patnji, i ove patnje, prihvaćene s ljubavlju i predanjem,

mijenjaju se u preslatki nektar za Isusa. U svakoj muci reći ćemo: Isus nas zove da

budemo anđeo uz Njega, On želi naše utjehe, i zato nam daje dijela u svojoj muci.

Ljubavi moja Isuse, u mojim mukama tražim tvoje Srce za odmor i u tvojim patnjama

želim Ti dati zadovoljštinu s mojim patnjama, da bismo ih međusobno razmijenili, i

da ja tako budem tvoj anđeo tješitelj.








52

























Tobom.




vazda. Amen.

53

OSMI SAT MUKE


OD PONOĆI DO 1 SAT

Isusovo uhićenje








dostojnom Tijelu i u svojoj presvetoj

Duši, sve do smrti na križu. Udijeli mi

pomoć, milost, ljubav, duboku samilost i


razmatram Osmi sat, od ponoći do 1 sat.

A za one sate tvoje Muke koje sada ne

mogu razmatrati prikazujem Ti volju da

to učinim i u svim onim satima u kojima

sam prisiljena posvetiti se svojim

dužnostima ili spavati. Primi, o milosrdni


ljubavi prikazujem, i učini da ona bude

na korist meni i svim dušama, kao da sam


željela učiniti. Zato Ti zahvaljujem, o moj

Isuse, što me po molitvi pozivaš sjediniti se s Tobom, i da bih Ti više ugodila,

uzimam tvoje misli, tvoj jezik, tvoje Srce i tako želim moliti sjedinjujući se

potpuno s tvojom svetom Voljom i s tvojom Ljubavlju, i šireći ruke da Te

zagrlim, polažem svoju glavu na tvoje Srce i započinjem zazivajući pomoć tvoje

Presvete Majke i moga Anđela Čuvara.




mogući oprosti.

54

O moj Isuse, već je ponoć; čuješ kako se neprijatelji približavaju, uređuješ se i brišeš

od Krvi, te osnažen primljenim utjehama, ideš iznova učenicima. Zoveš ih,

opominješ i vodiš sa Sobom ususret neprijateljima, želeći tako sa svojom spremnošću

dati naknadu za moju tromost, bezvoljnost i lijenost u djelima i trpljenju Tebi za

ljubav.

Ali, o slatki Isuse, Dobro moje, koji potresan prizor vidim! Prvi kojega susrećeš je

podmukao Juda koji Ti se približava, grli Te, pozdravlja i daje Ti poljubac; a Ti, o

neshvatljiva Ljubavi, ne odbijaš poljubiti one paklene usne; grliš ga i privijaš na Srce,

želeći ga otrgnuti od pakla daješ mu znakove nove ljubavi. Moj Isuse, kako je

moguće ne ljubiti Te? Tolika je nježnost tvoje Ljubavi da bi morala osvojiti svako

srce da te ljubi, a ipak Te ne ljube! A ti, o moj Isuse, u ovom Judinom poljupcu

kojega primaš, nadoknađuješ za izdaje, za pretvaranje, za prijevare pod prividom

prijateljstva i svetosti, posebno svećenika. Tvoj poljubac, zatim, pokazuje, da

nijednom grešniku nećeš uskratiti oproštenje, samo ako ponizan dođe k Tebi.

Nježni moj Isuse, Ti se već predaješ u ruke neprijateljima, dopuštaš im da Te

zlostavljaju i da rade s Tobom što god žele. Također i ja, o moj Isuse, predajem se

Tebi u ruke, kako bi slobodno mogao činiti sa mnom ono što se Tebi sviđa; zajedno

s Tobom želim slijediti tvoju Volju, davati s Tobom zadovoljštinu i trpjeti tvoje

muke. Želim biti uvijek uz Tebe, kako ne bi bila uvreda a za koju Ti ja ne bih dala

naknadu, gorčina koju ne bih ublažila, pljuske i pljuvačke koje Ti primaš a da ih ja

ne bih popratila svojim milovanjima i poljupcem. U padovima koji Te čekaju, moje

ruke će biti uvijek spremne da Ti pomognu ustati. Želim uvijek biti uz Tebe, o moj

Isuse, niti jednu minutu ne želim Te ostaviti samoga; i kako bih bila sigurna, tražim

da me sakriješ unutar Sebe. Tako ću ja biti u tvojim mislima, u tvojim pogledima, u

tvome Srcu i u cijelom tvome Biću, kako bih također i ja mogla činiti ono što činiš

Ti. Na taj način moći ću Ti biti vjerna pratnja i ništa neću propustiti od tvojih muka,

kako bih Ti za sve uzvratila svojom ljubavlju.

Slatko moje Dobro, bit ću uz tvoj bok da bih Te branila, naučila tvoju nauku, da bih

izbrojila, jednu po jednu, sve tvoje riječi. Ah, kako mi ugodno zvuče riječi koju si

uputio Judi: "Prijatelju, zašto si došao?", i čujem kako također i meni postavljaš isto

pitanje, ne nazivajući me prijateljem, nego sa slatkim imenom djeteta: "Sinko, zašto

si došao?". Ti pitaš jer želiš čuti odgovor: "Isuse, došao sam jer Te ljubim." "Zašto

si došao?, Ti mi ponavljaš kad se probudim ujutro; "Zašto si došao?", kada molim;

"Zašto si došao?", ponavljaš mi iz Svete Hostije, kada Te dođem primiti u svoje srce.

Koji lijepi poziv za mene i za sve! Ali koliki su koji tvojemu "Zašto si došao?",

odgovaraju: "Došao sam da bih Te vrijeđao!". Drugi, pretvarajući se da Te ne čuju,

prepuštaju se svim mogućim grijesima i tvojemu "Zašto si došao?", odgovaraju s

odlaskom u pakao! Koliko Te žalim, o moj Isuse! Željela bih preuzeti na sebe iste

konopce kojima Te vezuju tvoji neprijatelji, kako bih svezala ove duše i poštedjela

Te ove boli.

Ali iznova čujem tvoj nježni glas koji mi govori, dok ideš ususret svojim

neprijateljima: "Koga tražite?, i oni odgovaraju: "Isusa Nazarećanina"; a Ti njima:

"Ja sam". S ovom jedinom riječi Ti govoriš sve, i daješ se upoznati za ono što jesi,

toliko da tvoji neprijatelji drhte i padaju na zemlju kao mrtvi; a Ti, Ljubavi kojoj

55

nema ravne, ponavljaš iznova: "Ja sam", te ih pozivaš u život i sam se predaješ u

ruke neprijatelja. A oni, lukavi i nezahvalni, umjesto da ponizno i dršćući padnu do

tvojih nogu tražeći oprost, zloupotrebljavajući tvoju dobrotu i prezirući milosti i

čudesa, stavljaju svoje ruke na Tebe i s konopcima i lancima Te vezuju, stežu,

obaraju na zemlju, gaze po Tebi, čupaju Ti kosu, dok Ti s nečuvenom strpljivošću

šutiš, trpiš i daješ zadovoljštinu za one koji se, unatoč čudesima, ne predaju tvojoj

Milosti nego se još više opiru.

Okovan užetima i lancima žarko moliš od Oca milost da slomi okove naših grijeha i

da nas poveže slatkim lancima Ljubavi. I s ljubavlju koriš Petra koji Te želi braniti s

mačem odrezavši uho Malku; na taj način daješ zadovoljštinu za dobra djela koja

nisu učinjena sa svetom razboritošću nego u pretjeranoj revnosti, zbog čega padaju

u krivnju.

Strpljivi moj Isuse, čini mi se da ovi konopci i lanci tvojoj Božanskoj Osobi daju

posebnu ljepotu: tvoje čelo postaje uzvišenije, privlačeći pozornost samih tvojih

neprijatelja, tvoje oči isijavaju više svjetla, tvoje božansko Lice zrači jednim

posebnim mirom i najvećom blagošću sposobnom da osvoji i same tvoje krvnike;

tvoj slatki i prodirući glas, kada progovara, čini da drhte, toliko da, ako se usuđuju

vrijeđati Te, to je jedino zato što im Ti to sam dopuštaš.

Oh, svezana i okovana Ljubavi, možeš li dopustiti da Ti budeš vezan za mene,

očitujući tako još veću ljubav prema meni, a da ja, tvoje maleno dijete, budem bez

lanaca? Ne, ne, štoviše, sveži me s tvojim Presvetim rukama s istim konopcima i

lancima kojima si Ti vezan.

Zato Te molim, dok ljubim tvoje božansko čelo, da svežeš sve moje misli, oči, uši,

jezik, srce, moje osjećaje i cijelu mene i da zajedno svežeš sva stvorenja, kako bi

osjetili slatkoću tvojih lanaca ljubavi i tako se više nikada ne bi usudili vrijeđati Te.

Slatko moje Dobre, već se približava jedan sat. Duh se već počinje uspavljivati; učinit

ću sve što je u mojoj moći da ostanem budna, ali ako me san iznenadi, ostajem u Tebi

da bih slijedila sve što Ti činiš, štoviše, Ti ćeš sam to učiniti umjesto mene. U Tebi

ostavljam svoje misli, da bih Te obranila od tvojih neprijatelja, svoj dah kao pratnju

i društvo, svoje otkucaje srca kako bih Ti neprestano govorila da Te ljubim i tako Ti

uzvratila ljubav koju Ti drugi ne uzvraćaju. Ostavljam u Tebi kaplje svoje krvi da

bih Ti dala zadovoljštinu i da bih povratila čast i poštovanje koje Ti drugi uskraćuju

s uvredama, pljuvačkama i zaušnicama. Moj Isuse, poljubi me, zagrli me, blagoslovi

me i učini da zaspim na tvom Srcu i da se često od tvojih otkucaja pojačanih od

Ljubavi ili boli mogu probuditi i tako uvijek ostati u sjedinjenju s Tobom, o ljubljeni

i klanjanja dostojni Isuse!


Isus se spremno predaje u ruke svojih neprijatelja gledajući u svojim neprijateljima

Volju Očevu.

U zloći stvorenja, u izdajama, da li smo spremni oprostiti kao što je oprostio Isus?

Sve zlo koje primamo od stvorenja, da li ga svega prihvaćamo iz ruku Božjih? Da li

smo spremni učiniti sve ono što Isus želi od nas? U križevima, u naporima, možemo

li reći da naša strpljivost nasljeduje onu Isusa Krista?

56

Okovani moj Isuse, tvoji okovi neka privežu moje srce i učine ga postojanim i

spremnim trpjeti ono Ti želiš.
































Tobom.




vazda. Amen.

57

DEVETI SAT MUKE


OD 1 DO 2 SATA NOĆU

Isus gurnut s jedne litice pada u potok Cedron


O Gospodine moj, Isuse Kriste,

prostrta pred Tobom ponizno

molim tvoje premilostivo Srce da

me uvede u bolno razmatranje

dvadeset četiri sata tvoje Muke, u

kojima si iz ljubavi prema nama

htio toliko pretrpjeti u svome

klanjanja dostojnom Tijelu i u

svojoj presvetoj Duši, sve do smrti

na križu. Udijeli mi pomoć, milost,

ljubav, duboku samilost i

razumijevanje tvojih bolnih patnji,

dok razmatram Deveti sat, od 1 do

2 sata noću. A za one sate tvoje

Muke koje sada ne mogu razmatrati prikazujem Ti volju da to učinim i u svim

onim satima u kojima sam prisiljena posvetiti se svojim dužnostima ili spavati.

Primi, o milosrdni Gospodine, ovu moju nakanu koju Ti iz ljubavi prikazujem,

i učini da ona bude na korist meni i svim dušama, kao da sam stvarno i sveto

izvršila ono što sam toliko željela učiniti. Zato Ti zahvaljujem, o moj Isuse, što

me po molitvi pozivaš sjediniti se s Tobom, i da bih Ti više ugodila, uzimam

tvoje misli, tvoj jezik, tvoje Srce i tako želim moliti sjedinjujući se potpuno s

tvojom svetom Voljom i s tvojom Ljubavlju, i šireći ruke da Te zagrlim, polažem

svoju glavu na tvoje Srce i započinjem zazivajući pomoć tvoje Presvete Majke i

moga Anđela Čuvara.




mogući oprosti.

Ljubljeno moje Dobro, između bdijenja i sna moj Te siromašni duh želi slijediti.

Kako se mogu prepustiti snu, kada vidim kako Te svi napuštaju i bježe od Tebe?

Sami apostoli, revni Petar koji je maloprije rekao da će dati život za Tebe, ljubljeni

58

učenik kojemu si s toliko ljubavi dopustio da se odmori na tvome Srcu, ah, svi Te

napuštaju i ostavljaju u rukama tvojih okrutnih neprijatelja!

Moj Isuse, Ti si sam! Tvoje prečiste oči gledaju okolo ne bi li našao barem jednoga

od onih kojima si pomogao da Te slijedi kako bi Ti posvjedočio svoju ljubav i branio

Te; i kad opažaš da Ti nitko, baš nitko, nije ostao vjeran, Srce Ti se stišće i provaljuje

u gorki plač. I Ti osjećaš veću bol zbog napuštanja tvojih vjernih, nego zbog onoga

što Ti čine sami neprijatelji. Moj Isuse, nemoj plakati, ili bolje, daj da i ja plačem

zajedno s Tobom.

I čini mi se da čujem kako ljubljeni Isus govori: "Ah, sinko, oplakujmo zajedno

sudbinu tolikih duša meni posvećenih koje se zbog malih kušnja, zbog životnih

nezgoda, više ne brinu za Mene i ostavljaju Me samog; i tolike druge, plašljive i

malodušne, koje Me napuštaju zbog nedostatka hrabrosti i povjerenja; tolike i tolike

koje ne pronalazeći svoju korist u svetim stvarima, ne brinu se više za Mene; toliki

svećenici koji propovijedaju, slave, ispovijedaju jedino zbog sebičnog interesa i

vlastite slave; ovi se pokazuju kao da su blizu Mene, ali Ja ostajem uvijek sam! Ah,

sinko, kako mi je bolno ovo napuštanje! Ne samo da mi teku suze niz lice, nego mi

krvari Srce! Zato te molim da mi ublažiš moju ljutu bol i obećaš mi da Me nećeš

nikada ostaviti samoga."

Da, o moj Isuse, obećajem Ti to, pomognuta tvojom milošću i poistovjećujući se

tvojom Božanskom Voljom. Ali dok Ti, Isuse, oplakuješ napuštanje tvojih dragih,

neprijatelji Te ne pošteđuju niti jednog udarca i pogrde koju su Ti u stanju nanijeti;

o moje Dobro, tako vezanog i pritisnutog, toliko da sam ne možeš učiniti niti jedan

korak, udaraju Te, povlače po putovima punim kamenja i trnja, tako da nema niti

jednog pokreta kojim se ne spotičeš o kamenje ili upadaš u trnje. Ah, moj Isuse, dok

Te povlače vidim kako iza sebe ostavljaš tragove svoje predragocjene Krvi i zlatne

kose koju Ti čupaju s glave! Moj Živote i moje Sve, dopusti mi da ih sakupim, kako

bih s njima mogla privezati sve korake stvorenja koja Te niti noću ne pošteđuju,

štoviše, služe se noću da bi Te još više vrijeđali: netko zbog užitaka, netko u kazalištu

ili na drugim mjestima, drugi opet da bi izvršili skrivena svetogrđa. Moj Isuse,

sjedinjujem se s Tobom da bih dala zadovoljštinu za sve ove uvrede.

Ali, o moj Isuse, već smo na potoku Cedronu, i zlobni Židovi se pripremaju da Te

bace u njega, čine da se spotičeš i padaš o jedan kamen, i to tako silovito da iz tvojih

usta poteče Predragocjena krv s kojom ostaje označen onaj kamen. Zatim, povlačeći

Te, vuku Te dolje prema dnu u onoj prljavoj vodi koja Ti ulazi u uši, usta, nosnice.

Oh, neusporediva ljubavi, Ti ostaješ potopljen i zagnjuren u onoj hladnoj, gadnoj i

smrdljivoj vodi, i na ovaj način živo mi predočuješ bijedno stanje stvorenja u koje

upadaju počinjajući grijeh! Jao, kako ostaju iznutra i izvana pokrivene kao jednim

plaštem gnusobe, izazivajući odvratnost Neba i svakoga tko ih može vidjeti,

privlačeći tako na sebe munje božanske Pravednosti!

Oh, Živote moga života, može li biti veće ljubavi od ove? Da bi skinuo sa nas ovaj

plašt nečistoće i gnusobe, Ti dopuštaš da Te tvoji neprijatelji bace u ovaj potok i sve

podnosiš kako bi nadoknadio za svetogrđa i hladnoću duša koja Te svetogrdno

primaju i koja Te više od potoka prisiljavaju da uđeš u njihova srca i tako osjetiš svu

njihovu odvratnost. Ti dopuštaš također da Ti ove vode prodru sve do utrobe; toliko

59

da se i tvoji neprijatelji boje se da se ne utopiš, pa da bi Te mogli još više zlostavljati,

izvlače Te gore, ali toliko izazivaš odbojnost da i oni sami osjećaju gađenje da Te se

dotaknu.

Moj nježni Isuse, već si izvan potoka. Srce mi ne može podnijeti gledajući Te tako

mokrog od ove nečiste i gadne vode, vidim da drhtiš i da se treseš od hladnoće, gledaš

unaokolo tražeći očima ono što ne možeš glasom, tražeći barem nekoga tko bi Te

obrisao, očistio i ugrijao; ali uzalud, nitko nema samilosti prema Tebi, neprijatelji Ti

se rugaju i smiju, tvoji su Te napustili, slatka Mama je daleko, zato što je Otac tako

odredio!

Evo me, o Isuse, dođi u moje naručje, želim toliko plakati da Te sa svojim suzama

mogu oprati i očistiti i zatim sa svojim rukama obrisati tvoju raščupanu kosu. Moja

ljubavi, želim Te zatvoriti u moje srce da bih Te zagrijala toplinom svojih osjećaja,

želim Te namirisati s mirisom mojih svetih želja, želim dati zadovoljštinu za sve ove

uvrede i izložiti svoj život zajedno s tvojim za spasenje duša. Želim ti Svoje srce

ponuditi kao utočište za odmor, da Ti tako barem na neki način ublažim tvoje patnje

koje si do sada pretrpio, a onda ćemo zajedno nastaviti put tvoje Muke.


U ovaj sat Isus se predaje u ruke svojim neprijateljima koji stižu dotle da ga bacaju

u potok Cedron; ali ljubljeni Isus ih sve gleda s ljubavlju, podnoseći sve iz ljubavi

prema njima.

A mi, da li se tako predajemo Božjoj Volji?

U našim slabostima i padovima, jesmo li spremni podići se da bismo se bacili u

naručaj Isusu? Mučeni Isus bio je bačen u potok Cedron kušajući gušenje, gađenje i

odvratnost; a mi, odričemo li se i najmanje mrlje i sjene grijeha? Jesmo li spremni

dati u svom srcu jedno sklonište Isusu, kako On ne bi osjetio odvratnost koju mu daju

druge duše grijehom i da bi u nadoknadili za sve ono što smo mu mi sami više puta

priuštili?

Moj mučeni Isuse, nemoj me ni u čemu štedjeti, i daj da ja budem predmetom tvojih

božanskih planova ljubavi.











60






















Tobom.




vazda. Amen.

61

DESETI SAT MUKE

GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA OD 2 DO 3 SATA NOĆU

Isus je doveden Ani


O Gospodine moj, Isuse Kriste, prostrta pred Tobom

ponizno molim tvoje premilostivo Srce da me uvede u

bolno razmatranje dvadeset četiri sata tvoje Muke, u

kojima si iz ljubavi prema nama htio toliko pretrpjeti

u svome klanjanja dostojnom Tijelu i u svojoj

presvetoj Duši, sve do smrti na križu. Udijeli mi


razumijevanje tvojih bolnih patnji, dok razmatram

Deseti sat, od 2 do 3 sata noću. A za one sate tvoje

Muke koje sada ne mogu razmatrati prikazujem Ti

volju da to učinim i u svim onim satima u kojima sam

prisiljena posvetiti se svojim dužnostima ili spavati.

Primi, o milosrdni Gospodine, ovu moju nakanu koju

Ti iz ljubavi prikazujem, i učini da ona bude na korist

meni i svim dušama, kao da sam stvarno i sveto izvršila

ono što sam toliko željela učiniti. Zato Ti zahvaljujem,

o moj Isuse, što me po molitvi pozivaš sjediniti se s

Tobom, i da bih Ti više ugodila, uzimam tvoje misli,

tvoj jezik, tvoje srce i tako želim moliti sjedinjujući se potpuno s tvojom svetom

Voljom i s tvojom Ljubavlju, i šireći ruke da Te zagrlim, polažem svoju glavu

na tvoje Srce i započinjem zazivajući pomoć tvoje Presvete Majke i moga

Anđela Čuvara.




mogući oprosti.

Isuse, budi uvijek uz mene; slatka Mama, slijedimo zajedno Isusa. Moj Isuse,

Božanski stražaru, Ti bdiješ nada mnom u Srcu, i ne želeći ostati sam, Ti me budiš i

činiš da se zajedno s Tobom nađem u Aninoj kući.

Ti se već nalaziš u trenutku kada Te Ana ispituje o tvojoj nauci i tvojim učenicima i

Ti, o Isuse, da bi obranio Očevu slavu, otvaraš svoja presveta usta i s jasnim i

62

dostojanstvenim glasom odgovaraš: "Ja sam uvijek javno govorio, i ovi ovdje znaju

što sam naučavao".

Na tvoj prodorni i dostojanstven glas svi su zadrhtali, ali je ljudska zloba tolika da Ti

se jedan sluga, želeći dati čast Ani, približio i pljusnuo Te željeznom rukom, tako

snažno da si zateturao i problijedio.

Sada razumijem, slatki moj Živote, zašto si me probudio. Ti si imao razlog; tko bi Te

drugi mogao podržati u ovom trenutku u kojem samo što ne padneš? Tvoji neprijatelji

se sotonski smiju, zvižde i plješću jednom ovako nepravednom činu, a Ti se,

teturajući, nemaš na koga osloniti.

Moj Isuse, ja Te grlim, štoviše, čitavim svojim bićem želim napraviti jedan zid i

pružam Ti svoj obraz u obranu, spremna iz ljubavi prema Tebi hrabro pretrpjeti bilo

koju muku. Trpim s Tobom zbog ovoga svetogrđa i zajedno s Tobom nadoknađujem

za plašljivost tolikih duša koje lako gube srčanost, dajem Ti zadovoljštinu za sve one

koji iz straha ne govore istinu, za pomanjkanje dužnog poštovanja prema

Svećenicima i zbog mrmljanja.

Ali vidim, moj ožalošćeni Isuse, da Te Ana šalje Kajfi; tvoji neprijatelji Te ruše na

stubama, i Ti, Ljubavi moja, u ovom bolnom padu nadoknađuješ za sve one koji

noću, pod okriljem mraka, padaju u grijeh i pozivaš krivovjerce i nevjernike na

svjetlo Vjere.

Također Te i ja želim slijediti u ovim zadovoljštinama, i dok stižeš Kajfi; šaljem Ti

svoje uzdahe da Ti budu obrana od tvojih neprijatelja; i dok ja budem spavala Ti ćeš

bdjeti nada mnom, kako bi me mogao probuditi kada budeš imao potrebu za mnom.

Zato Te molim da mi dadeš svoj poljubac i blagoslov, a ja ljubim tvoje Srce i u njemu

nastavljam svoj san.


Isus je predstavljen Ani i upitan od njega o svojoj nauci i svojim učenicima; da bi

proslavio Oca, Isus odgovara o svojoj nauci, ali ne spominje učenike kako ne bi

pogriješio protiv Ljubavi. A mi, kada se radi o slavi Božjoj, jesmo li odvažni i hrabri,

ili se dajemo pobijediti od ljudskog obzira?

Moramo uvijek govoriti istinu, pa i onda kada se nalazimo pred uglednim osobama.

Tražimo li uvijek slavu Božju u našem govoru? Da bismo proslavili Boga podnosimo

li sve strpljivo, poput Isusa? Trudimo li se uvijek izbjegavati ogovaranje bližnjega i

da li ispričavamo bližnje kada čujemo da drugi o njima loše govore?

Isus bdije nad našim srcem, a mi, bdijemo li nad Isusovim Srcem, da ne bude niti

jedna uvreda koju on prima a da mi ne bismo za nju dali zadovoljštinu? Bdijemo li

nad sobom u svemu, kako bi svaka naša misao, pogled, riječ, osjećaj, otkucaj i želja

bili kao mnogi stražari oko Isusa koji bdiju nad njegovim Srcem dajući mu naknadu

za sve uvrede? Da bismo to mogli učiniti, molimo li Isusa da bdije nad svakim našim

činom i da nam On sam pomogne bdjeti nad našim srcem?

Svaki djelo koje činimo u Bogu je kao jedan božanski život koji primamo u sebe; i

budući da smo mi vrlo ograničeni a Bog je beskrajan, ne možemo obuhvatiti jednoga

Boga u našem jednostavnom činu, dakle, umnožimo takva djela koliko je više

moguće, da bismo tako proširili našu sposobnost shvaćanja i ljubavi.

63

I kada nas naš Isus poziva, jesmo li spremni odmah odgovoriti? Božji poziv se može

čuti na razne načine: kao nadahnuće, sa čitanjem dobrih knjiga, s dobrim

primjerom; može se osjetno doživjeti putem privlačne snage milosti, ali i također sa

samim nepogodnostima.

Moj slatki Isuse, tvoj glas neka uvijek odzvanja u mom srcu; i sve što me okružuje,

iznutra i izvana, neka bude trajan glas koji me neprekidno poziva da Te ljubim i sklad

tvoga božanskog glasa neka me toliko osvoji da ne čujem više niti jedan drugi ljudski

glas koji bi me želio odvojiti od Tebe.
































Tobom.

64




vazda. Amen.




vazda. Amen.

65

JEDANAESTI SAT MUKE

GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA OD 3 DO 4 SATA NOĆU

Isus u Kajfinoj kući





razmatranje dvadeset četiri sata tvoje Muke,

u kojima si iz ljubavi prema nama htio toliko

pretrpjeti u svome klanjanja dostojnom

Tijelu i u svojoj presvetoj Duši, sve do smrti

na križu. Udijeli mi pomoć, milost, ljubav,


bolnih patnji, dok razmatram Jedanaesti

sat, od 3 do 4 sata noću. A za one sate tvoje


prikazujem Ti volju da to učinim i u svim

onim satima u kojima sam prisiljena




da ona bude na korist meni i svim dušama, kao da sam stvarno i sveto izvršila

ono što sam toliko željela učiniti. Zato Ti zahvaljujem, o moj Isuse, što me po

molitvi pozivaš sjediniti se s Tobom, i da bih Ti više ugodila, uzimam tvoje misli,

tvoj jezik, tvoje Srce i tako želim moliti sjedinjujući se potpuno s tvojom svetom



Anđela Čuvara.




mogući oprosti.

Moje najveće Dobro, izmučeni i napušteni Isuse, dok moja narav zbog svoje slabosti

spava na tvome ožalošćenom Srcu, moj san često biva prekidan zbog stiske ljubavi i

boli tvoga Božanskog Srca. Između sna i jave čujem kako Te guraju i udaraju, budim

66

se i govorim: Siromašni moj Isuse, ostavljen si od svih! Nema nikoga tko bi Te

branio; ali iz nutrine tvoga Srca ja Ti prikazujem svoj život, da bih Ti bila oslonac u

trenutku kada Te svi zlostavljaju. I ponovno padam u san; ali me budi jedna druga

stiska ljubavi tvoga Božanskog Srca i osjećam kako me zaglušuje buka uvreda,

galame, žamora, strke naroda.

Ljubavi moja, kako to da su svi protiv Tebe? Što si učinio, da Te svi oni kao razjareni

vukovi žele rastrgati? Osjećam kako mi se ledi krv u žilama dok čujem što Ti sve

pripremaju tvoji neprijatelji, i drhtim, tjeskobna, misleći što bih učinila da Te

obranim.

Ali moj ožalošćeni Isus, držeći me na svom Srcu, stisne me još jače i govori mi:

"Sinko moj, nisam učinio ništa loše, i učinio sam sve: imam jedino krivnju ljubavi

koja se potpuno žrtvovala, ljubavi čija je cijena nemjerljiva. Tek smo na početku

mojih muka; ti budi u mom Srcu, promatraj sve, ljubi me, šuti i uči. Daj da tvoja

sleđena krv poteče mojim venama kako bi dala olakšanje mojoj Krvi koja je sva u

ognju; neka tvoje drhtanje poteče mojim udovima kako bi te sjedinjenje sa Mnom

moglo ojačati i zagrijati, tako ćeš imati dijela u mojim mukama i istovremeno primiti

snagu promatrajući me u tolikoj patnji. To će biti najbolja obrana koju ćeš mi dati;

samo mi budi vjeran i pažljiv."

Slatka moja Ljubavi, tolika je i takva vika tvojih neprijatelja da mi ne daju više

zaspati. Povici mnoštva postaju sve glasniji, čujem udaranje lanaca s kojima su Te

vezali, i to tako jako da iz tvojih žila izlazi živa krv koja kaplje po onim putovima.

Sjeti se da je moja krv u Tvojoj, i kako je Ti prolijevaš, moja krv ljubi Tvoju, klanja

joj se i daje joj zadovoljštinu. Tvoja Krv neka bude svjetlo onima koji Te noću

vrijeđaju i magnet koji privlači sva srca k Tebi.

Ljubavi moja i Sve moje, dok Te povlače po putovima, buka povika i zvižduka je

tolika da zaglušuje. Već stižeš do Kajfe; Ti si blag, krotak, ponizan; tvoja milina i

strpljivost je tolika da straši i same tvoje neprijatelje, i Kajfa, sav bijesan, želio bi Te

uništiti. Ah, kako se dobro razlikuju Nevinost i grijeh!

Ljubavi moja, Ti se nalaziš pred Kajfom kao najveći krivac, i već samo što nisi

osuđen. Kajfa već traži svjedoke koji će posvjedočiti tvoje zločine. Ah, učinio bi

bolje da je pitao koja je bila tvoja Ljubav! I netko Te optužuje za jednu stvar, drugi

opet za drugu, preuveličavajući i ne slažući se međusobno; i kako Te optužuju,

vojnici koje se nalaze kraj Tebe povlače Te za kosu, Tvome Presvetom Licu zadaju

takve pljuske od kojih odjekuje cijela dvorana, iskrivljuju Ti usta, udaraju Te, a ti

šutiš, trpiš, i ako ih gledaš svjetlo tvojih očiju silazi u njihova srca, i ne mogavši je

podnijeti, udaljuju se od Tebe, ali dolaze drugi da bi Te još okrutnije zlostavljali.

U tolikim optužbama i uvredama vidim Te kako naprežeš uši i tvoje Srce udara jače,

toliko da samo što ne pukne od boli. Reci mi, ožalošćeno moje Dobro, što je novo?

Jer u svemu što čine tvoji neprijatelji vidim toliku tvoju Ljubav da željno očekuješ

što će Ti napraviti i to prikazuješ za naše spasenje; i tvoje Srce u najvećem miru daje

zadovoljštinu za sve klevete, mržnju, lažna svjedočanstva, za zlo koje se s

predumišljajem čini nevinima, i naknađuješ za one koji Te vrijeđaju po nagovoru

nadređenih i za uvrede crkvenih ljudi. I dok Te sjedinjena s Tobom slijedim u

67

davanju zadovoljštine, osjećam u Tebi promjenu zbog jedne nove boli, do sada

nepoznate.

Reci mi, reci mi što je? Daj da sudjelujem u svemu, o Isuse!

"Sinko, želiš znati? Čujem Petrov glas koji govori da me ne poznaje; zatim ponovno

čujem kako se zaklinje i kune da me ne poznaje. O, Petre, ali kako! Ne poznaješ me?

Zar se ne sjećaš kolikim sam te dobročinstvima obdario? Ah, ako će drugi učiniti da

umrem od tjelesnih muka, ti činiš da umirem od boli! Ah, koliko si zlo učinio slijedeći

me izdaleka, i izlažući se zatim ovakvoj prigodi!

Zanijekano moje Dobro, kako se odmah prepoznaju uvrede tvojih najdražih! O,

Isuse, želim da se moji otkucaji pridruže tvojima kako bih Ti ublažila ljutu bol koju

trpiš, i kako bih Ti se sa svakim otkucajem srca zaklela na ljubav i vjernost i tako

tisuću i tisuću puta ponovila i zaklela se da Te poznajem.

Ali tvoja se Ljubav još ne smiruje i Ti svojim pogledom tražiš Petra. Na tvoj pogled

ljubavi, plačan zbog boli zatajenja, Petar se ganuo, zaplakao i plačući se udaljio; a

Ti, spašavajući ga, smiruješ se i tako nadoknađuješ za sve uvrede Papa i poglavara

Crkve, posebno onih koji se izlažu grešnim prigodama.

U međuvremenu tvoji Te neprijatelji nastavljaju optuživati, i Kajfa videći da ništa ne

odgovaraš na njihove optužbe, govori Ti: "Zaklinjem te Bogom živim, reci mi, jesi li

ti Sin Božji?"

A Ti, Ljubavi moja, imajući uvijek na usnama riječ Istine, zauzimajući stav Najvišeg

Veličanstva, sa glasom jasnim i punim miline, tako da svi ostaju dirnuti i sami

demoni strovaljeni u bezdan, odgovaraš: "Ti kaza: ja jesam pravi Sin Božji, i jednoga

dana doći ću na oblacima nebeskim suditi sve narode."

Na tvoje stvoriteljske riječi svi su zanijemili i protrnuli osjetivši strah, ali Kajfa,

nakon nekoliko trenutaka straha, dolazi k sebi i sav bijesan kao kakva divlja zvijer,

govori svima: "Što nam još svjedočanstvo treba? Ta sami smo čuli iz njegovih usta

veliku pogrdu! Što nam još treba da bismo ga osudili? Na smrt s njime!"

I da bi dao veću snagu svojim svetogrdnim riječima, razdire svoju haljinu s takvim

gnjevom i bijesom, da su svi kao jedan nasrnuli na Tebe, moje Dobro, udarajući Te

u glavu, povlačeći za kosu, pljuskajući Te, pljuvajući ti u Lice i udarajući Te nogama.

Takve su i tolike uvrede i zlostavljanja koje Ti zadaju da zemlja drhti a Nebo ostaje

potreseno.

Ljubavi moja i Živote moj, Isuse, toliko Te muče da moje siromašno srce biva zbog

toga razderano od boli. Molim te, dopusti mi izaći iz tvoga ožalošćenog Srca kako

bih umjesto Tebe podnijela sva ova zlostavljanja. Ah, kad bi mi bilo moguće

istrgnula bih Te iz ruku tvojih neprijatelja; ali Ti to ne želiš, zato što to zahtijeva

spasenje sviju, i ja sam prisiljena pomiriti se s time. Ali slatka Ljubavi moja, dopusti

mi barem da Te uredim, da popravim tvoju kosu, uklonim pljuvačku, da obrišem Krv

i zatvorim se u tvoje Srce, jer vidim kako se Kajfa, umoran, povlači predajući Te u

ruke vojnicima.

Zato Ti se klanjam i blagoslivljam Te, i Ti me blagoslovi i daj mi poljubac svoje

Ljubavi; ja se zatvaram u goruću peć tvoga Božanskog Srca kako bih u njemu

zaspala. Stavljam na tvoje Srce svoja usta, kako bih Te disajući ljubila, i kako bih po

tvojim otkucajima, više ili manje bolnima, mogla razaznati da li Ti trpiš ili se

68

odmaraš. Zato, zakriljujući Te svojim rukama da bih Te branila, grlim Te, čvrsto se

privijam na tvoje Srce i uranjam u san.


Isus predstavljen Kajfi, nepravedno je optužen i podvrgnut nečuvenim

zlostavljanjima; upitan, On uvijek govori istinu.

A mi, kada Gospodin dopusti da nas kleveću i nepravedno optužuju, tražimo li jedino

Boga koji poznaje našu nevinost? Ili prosjačimo poštovanje i čast od stvorenja? Da

li je na našim usnama uvijek riječ istine? Jesmo li neprijatelji bilo kakvog

pretvaranja i laži?Podnosimo li strpljivo poruge i ismjehivanja koje nam dolaze od

stvorenja?Jesmo li spremni dati život za njihovo spasenje?

O moj slatki Isuse, koliko sam ja od Tebe različit! Učini, molim te, da moje usne

govore uvijek istinu na način koji će raniti srca onih koji me slušaju i sve dovesti k

Tebi!



























69






Tobom.




vazda. Amen.

70

DVANAESTI SAT MUKE

GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA OD 4 DO 5 SATI UJUTRO

Isus prepušten u ruke vojnicima





dvadeset četiri sata tvoje Muke, u kojima si

iz ljubavi prema nama htio toliko pretrpjeti

u svome klanjanja dostojnom Tijelu i u

svojoj presvetoj Duši, sve do smrti na križu.


samilost i razumijevanje tvojih bolnih patnji,

dok razmatram Dvanaesti sat, od 4 do 5 sati

ujutro. A za one sate tvoje Muke koje sada

ne mogu razmatrati prikazujem Ti volju da




moju nakanu koju Ti iz ljubavi prikazujem,

i učini da ona bude na korist meni i svim

dušama, kao da sam stvarno i sveto izvršila

ono što sam toliko željela učiniti. Zato Ti

zahvaljujem, o moj Isuse, što me po molitvi

pozivaš sjediniti se s Tobom, i da bih Ti više ugodila, uzimam tvoje misli, tvoj

jezik, tvoje Srce i tako želim moliti sjedinjujući se potpuno s tvojom svetom



Anđela Čuvara.




mogući oprosti.

Preslatki moj Živote, Isuse, dok sam spavala privijena na tvom Srcu, često sam

osjećala ubode trnja koje je probadalo tvoje Presveto Srce; željela sam se probuditi

71

da budem s Tobom, kako bi Ti imao barem nekoga tko bi promatrao sve tvoje muke

i tko bi s Tobom trpio, zato se privijam se još jače na tvoje Srce i osjećajući življe

tvoje ubode, budim se. Ali što vidim, što čujem? Željela bih Te sakriti u svoje srce,

kako bih umjesto Tebe primila tvoje tako bolne i nevjerojatne muke, uvrede i

poniženja; jedino je tvoja Ljubav mogla podnijeti tolike uvrede. Moj strpljivi Isuse,

čemu si se mogao nadati od tako neljudskog naroda?

Već vidim kako se izruguju s Tobom, pokrivaju ti Lice s gustim pljuvačkama, svjetlo

tvojih lijepih očiju pokriva nečistoća, a Ti, lijevajući rijeke suza za naše spasenje,

brišeš svoje oči dok tvoji neprijatelji, budući da njihovo srce ne može podnijeti

svjetlo tvojih očiju, iznova pljuju na tvoje Lice i nečistoćom pokrivaju tvoje oči.

Drugi, još gori u zlu, otvaraju ti preblaga usta i guraju u njih smrdljivi izmet,

osjećajući i sami zbog toga odvratnost. I kako ovaj izmet velikim dijelom pada

otkrivajući veličanstvo tvoga Lica i tvoje nadnaravne miline, osjećaju na trenutak

zgranutost, srameći se samih sebe; ali kako bi bili što slobodniji vezuju ti oči s

jednom bijedom krpom tako da se bez ustezanja mogu oboriti na tvoju klanjanja

dostojnu Osobu, bez milosti Te udaraju, vuku po zemlji, gaze Te pod nogama, daju

Ti pljuske po Licu i glavi, vuku Te za kosu čineći da padaš s jednog mjesta na drugo.

Isuse, Ljubavi moja, moje srce ne može izdržati gledajući Te u tolikim mukama. Ti

želiš da ja sve promatram, ali ja osjećam kako bih željela pokriti oči da ne gledam

tako bolne scene zbog kojih srce hoće iskočiti, ali ljubav prema Tebi prisiljava me

da gledam što se događa s Tobom. I vidim kako Ti ne dišeš, kako ne izgovaraš niti

jednu jedinu riječ da bi se obranio, kako se nalaziš u rukama ovih vojnika kao jedan

dronjak s kojim oni mogu raditi što god hoće; i gledajući kako se obaraju na Tebe,

bojim se da ne umreš pod njihovim nogama.

Moje Dobro i Sve moje, tolika je bol koju osjećam zbog tvojih muka, da bih željela

kriknuti sve do Neba i pozvati Oca, Svetoga Duha i sve Anđele, pozvati prije svega

slatku Mamu i sve duše koje Te ljube, kako bi oko Tebe oblikovali krug i tako

zapriječili ovim bezobzirnim vojnicima da se približe Tebi i da Te muče i

zlostavljaju; željela bih sve pozvati da zajedno s Tobom dajemo zadovoljštinu za sve

vrste noćnih grijeha, posebno onih koji se čine u sektama koji noću obeščašćuju Tebe

u Presvetom Sakramentu, i za sve grijehe duša koje Ti ne ostaju vjerne u noći kušnje.

Ali vidim, zlostavljano moje Dobro, kako se vojnici, umorni i pijani, žele odmoriti,

i moje siromašno srce, pritisnuto i razderano od tolikih tvojih muka, ne želi ostati

samo s Tobom, osjećam potrebu jednog drugog društva. O, slatka Mama, Ti budi

moje nerazdvojivo društvo; zagrlimo zajedno Isusa kako bismo Ga utješili! O Isuse,

zajedno s Mamom dajem Ti poljubac i s Njom padam u san ljubavi na tvome

klanjanja dostojnom Srcu.


Isus je u ovaj sat posred vojnika s nepokolebljivom odlučnošću, sa željeznom

postojanošću; kao Bog koji Jest, trpi sva zlostavljanja koja Mu zadaju vojnici, i gleda

72

ih s toliko ljubavi da se čini kao da ih poziva da Mu zadaju još muka. A mi, u

opetovanim patnjama, jesmo li postojani, ili se žalimo, dosađujemo, gubimo mir,

onaj mir srca koji je nužan da bi Isus mogao pronaći u nama sretno boravište?

Postojanost je ona krepost koja pokazuje da li Bog doista kraljuje u nama; ako je ta

krepost istinita u nama bit ćemo čvrsti u kušnji, s pravom postojanošću, ne

povremenom, nego uvijek jednakom, trajnom; i jedino ovakva postojanost može nam

dati mir. Što smo čvršći u dobru, u patnji i u djelovanju to više proširujemo oko nas

polje gdje Isus širi svoje milosti. Ako smo nepostojani, bit će maleno naše polje i Isus

će se malo ili nimalo moći rasprostrijeti u nama. Ako, naprotiv, budemo čvrsti i

postojani, Isus će naći vrlo prostrano polje, i tako će u nama pronaći svoj oslonac,

potporu i mjesto gdje će moći raširiti svoje milosti. Ako želimo da se naš ljubljeni

Isus odmara u nama, okružimo Ga istom onom postojanošću s kojom je on djelovao

za spasenje naših duša. Tako obranjen i zaštićen boravit će u našem srcu u slatkom

odmoru.

Isus je s ljubavlju gledao one koji su ga zlostavljali; da li mi s istom ljubavlju

gledamo one koji nas vrijeđaju?I da li je ljubav koju pokazujemo prema njima tolika

da bude kao moćni glas za njihova srca, kako bi ih obratila k Isusu?

Moj Isuse, Ljubavi bez kraja, udijeli mi ovu ljubav i učini da svaka moja muka poziva

duše k tebi.























73










Tobom.




vazda. Amen.

74

TRINAESTI SAT MUKE


Isus u zatvoru











razmatram Trinaesti sat, od 5 do 6 sati ujutro.

A za one sate tvoje Muke koje sada ne mogu

razmatrati prikazujem Ti volju da to učinim i

u svim onim satima u kojima sam prisiljena




da ona bude na korist meni i svim dušama, kao

da sam stvarno i sveto izvršila ono što sam toliko željela učiniti. Zato Ti









mogući oprosti.

Moj Zarobljeni Isuse, probudila sam se i ne nalazim Te više. Srce mi udara jako,

jako, mahnito od ljubavi. Anđele moj, odvedi me u Kajfinu kuću. Ali pretražujem i

iznova obilazim, svuda Te tražim i ne nalazim Te. Ljubavi moja, brzo, sa svojim

rukama potegni lance kojima držiš vezano moje srce za Svoje i privuci me k Sebi

75

kako bih mogla poletjeti k Tebi i baciti se u tvoje naručje. I Ti, Isuse, Ljubavi moja,

ranjen mojim glasom i želeći moje društvo već me privlačiš i vidim kako su Te

zatočili i stavili u zatvor. Moje srce kliče od radosti jer sam Te pronašla, ali osjećam

da je ranjeno od boli vidjevši što su Ti učinili.

Vidim Te vezanih ruku za jedan stup, s nogama vezanim i pritisnutim, vidim tvoje

Presveto Lice zgnječeno, natečeno i okrvavljeno zbog užasnih udaraca i pljuski.

Tvoje prečiste oči su blijede, tvoje zjenice umorne i žalosne zbog bdijenja, tvoja kosa

sva u neredu, tvoja Presveta Osoba sva izudarana i još k tomu ne možeš si pomoći i

očistiti se, jer su Te svezali.

A ja, o moj Isuse, jecajući do tvojih nogu, govorim:"Ajme, što su Ti učinili, o Isuse!"

I Isus, gledajući me, odgovara: "Dođi, o sinko moj, i budi pažljiv na sve što vidiš da

ja činim, kako bi isto to činio zajedno sa mnom i kako bi se moj Život nastavio u

tebi."

I evo, s udivljenjem promatram kako Ti ne misliš na Sebe i ne brineš zbog svojih

muka, nego s jednom neopisivom ljubavlju razmišljaš kako bi proslavio Oca, i

obnovio ono što smo mi dužni učiniti, te pozivaš sve duše oko sebe kako bi sve

njihovo zlo preuzeo na sebe a njima dao sva svoja dobra. I kako smo u osvitu zore,

čujem tvoj preslatki glas kako govori:

"Oče Sveti, zahvaljujem Ti za sve što sam pretrpio i za ono što mi još ostaje za

pretrpjeti. I kao što ova zora poziva dan i čini da izađe sunce, tako neka zora Milosti

osvane u svim srcima, i neka dođe dan u kojem ću Ja, Božansko Sunce, moći zasjati

u svim srcima i kraljevati u svima. Vidiš li, o Oče, ove duše,? Ja ti želim odgovoriti

za sve njih, za sve njihove misli, riječi, djela i korake, po cijenu Krvi i smrti."

Isuse moj, Beskrajna Ljubavi, ujedinjujem se s Tobom i također i ja Tebi zahvaljujem

za sve što si mi dao trpjeti kao i za sve ono što mi još ostaje za pretrpjeti i molim Te

da u svim srcima osvane zora Milosti, kako bi Ti, Božansko Sunce mogao izaći i

zasjati u svim srcima i kraljevati u svima.

Ali vidim još, slatki moj Isuse, kako Ti nadoknađuješ za sve prvine misli, osjećaja i

riječi koje na početku dana nisu prikazane u Tvoju čast, i kako pozivaš, kao na

izručenje, sve misli, osjećaje i riječi stvorenja da bi tako dao zadovoljštinu i slavu

Ocu koju mu duguju stvorenja.

Isuse moj, Božanski Učitelju, budući da smo u ovom zatvoru sami i da imamo jedan

slobodan sat, ne samo da želim činiti ono što Ti činiš, nego Te želim očistiti, urediti

kosu i potpuno se stopiti s Tobom. Zato se približavam tvojoj presvetoj glavi, i

uređujući Ti kosu želim nadoknaditi za mnoge pokvarene umove pune zemaljštine

koji nemaju niti jednu misao na Tebe; i stapajući se s tvojim umom, želim ujediniti

u Tebi sve misli stvorenja i stopiti ih s tvojim mislima, kako bih našla dostatnu

zadovoljštinu za sve zle misli kao i za mnoga odbijena prosvijetljenja i nadahnuća.

Željela bih od svih misli učiniti jednu misao sjedinjenju s tvojim mislima, kako bi Ti

dala pravu zadovoljštinu i savršenu slavu.

Moj ožalošćeni Isuse, cjelivam tvoje tužne oči oblivene suzama. Budući da su Ti

ruke vezane za stup, ne možeš ih obrisati niti ukloniti pljuvačku s kojom su Te

uprljali; i budući da su Te tako povezali da je tvoj položaj bolan i razdirući, ne možeš

zatvoriti svoje umorne oči da bi se odmorio; želim Ti obrisati oči, moliti oproštenje

76

i nadoknaditi Ti za svaki puta kada nismo tražili da Ti ugodimo i kada nismo gledali

u Tebe da bismo otkrili što si želio od nas, što nam je bilo činiti i kamo si htio da

idemo. Želim stopiti moje oči s tvojima, i također oči sviju stvorenja, kako bih istim

tvojim očima nadoknadila za sve zlo što smo ga počinili sa svojim vidom i grešnim

pogledima.

Moj milostivi Isuse, ljubim tvoje Presvete Uši, umorne od cjelonoćnih pogrda i još

više od jeke uvreda svih stvorenja, koje odzvanjaju u tvome sluhu. Molim Te za

oproštenje i nadoknađujem Ti za svaki puta kada si nas pozivao a mi smo bili gluhi

ili smo se pravili da Te ne čujemo, a Ti, umorno moje Dobro, ponavljao si svoje

pozive, ali uzalud! Želim stopiti moj sluh s tvojim i također s onim svih stvorenja,

kako bih Ti prikazala trajnu i potpunu zadovoljštinu.

Zaljubljeni Isuse, klanjam se i ljubim tvoje Presveto Lice, potpuno modro od udaraca.

Molim Te za oproštenje i nadoknađujem Ti za svaki puta kada si nas pozivao da Ti

prikažemo zadovoljštinu, a mi, pridružujući se tvojim neprijateljima, davali smo Ti

udarce i pljuvačke. Moj Isuse, želim stopiti svoje lice s Tvojim, kako bih Ti povratila

tvoju naravnu ljepotu, dajući Ti potpunu zadovoljštinu za svaki prezir i uvredu tvome

uzvišenom Veličanstvu.

Ožalošćeno moje Dobro, cjelivam tvoja preslatka usta, sva bolna od udaraca i isušena

od ljubavi. Želim stopiti svoj jezik s tvojim, i također jezik svih stvorenja, da bih s

istim tvojim jezikom dala zadovoljštinu za sve grijehe i zle razgovore; i želim, žedni

moj Isuse, ujediniti sve glasove u jedan, ujedinjen s Tvojim, kako bih učinila da, kada

se nađemo u prilici da Te uvrijedimo, tvoj glas odjekne glasom svih stvorenja

prigušujući glasove grijeha i mijenjajući ih u glasove hvale i ljubavi.

Zatočeni moj Isuse, ljubim tvoj vrat, pritisnut teškim lancima i užetima koji Ti stežu

grudi i ruke sve do iza leđa i drže Te usko vezanim uza stup. Tvoje su ruke već

nabrekle i pocrnile od čvrstih vezova i sa više mjesta šprica Krv. Molim Te, dopusti

mi da Te odvežem, svezani moj Isuse, a ako voliš biti tako vezan, daj da Te onda

povežem s lancima ljubavi koji su slatki i koji će Ti umjesto patnje pružiti utjehu i

radost. I dok Te odvezujem, želim se stopiti s tvojim vratom, tvojim grudima,

ramenima, tvojim rukama i nogama, da bih mogla zajedno s Tobom dati

zadovoljštinu za sve nasrtaje i napade i tako svima dati lance tvoje Ljubavi; želim

zadovoljiti s Tobom za sve hladnoće i tako ispuniti grudi svih stvorenja tvojim

ognjem, kojega vidim da posjeduješ u tolikoj mjeri da ga više ne možeš zadržati;

želim zadovoljiti s Tobom za sve nedozvoljene užitke i za ljubav prema komotnosti

dajući svima duh žrtve i ljubavi prema patnji.

I želim se stopiti s tvojim rukama, kako bih nadoknadila za sva zla djela, i za dobro

koje je učinjeno na loš način ili umišljeno, i kako bih dala svima miomiris tvojih

djela; želim se stopiti s tvojim nogama, kako bih u tvoje korake zatvorila sve korake

stvorenja i tako dala zadovoljštinu i svima tvoje korake, da svi hode putovima

svetosti.

Na kraju, slatki moj Živote, dopusti mi da, stapajući se s tvojim Srcem, sakupim sve

osjećaje, otkucaje i želje i da zajedno s Tobom nadoknadim i svima dadem tvoje

osjećaje, otkucaje i želje, kako Te više nitko ne bi uvrijedio.

77

Ali čujem škljocanje ključeva; tvoji neprijatelji dolaze da bi te izveli iz zatvora. I ja

drhtim, Isuse, ledim se pri pomisli da ćeš ponovno biti u rukama tvojih neprijatelja:

što će učiniti s Tobom? Čini mi se da još čujem škljocanje ključeva svetohraništa.

Kolike svetogrdne ruke dolaze otvoriti ih, i možda zato da bi Ti sišao u svetogrdna

srca? U kolikim se nedostojnim rukama moraš nalaziti! Moj zatvoreniče Isuse, želim

se nalaziti u svim tvojim zatvorima ljubavi, da bih bila očevidac kada Te tvoji

službenici iznose iz svetohraništa i kako bih Te pratila i nadoknadila za uvrede koje

bi mogao primiti.

Vidim da su tvoji neprijatelji blizu, dok Ti pozdravljaš izlazeće sunce posljednjega

od tvojih dana; oni Te razvezuju i, vidjevši tvoju uzvišenost i kako ih gledaš s toliko

ljubavi, za uzvrat udaraju tvoje Lice s tako snažnim pljuskama da se ono zarumenilo

od predragocjene Krvi.

Isuse Ljubavi moja, prije nego izađeš iz zatvora, u mojoj boli molim Te da me

blagosloviš kako bih primila snagu da te slijedim u tvojoj Muci koja Te još čeka.


Isus je u zatvoru, vezan za jedan stup i nepokretan, pokriven blatom i nečistoćom.

On traži našu dušu da Mu pravi društvo. Da li smo mi zadovoljni kada smo sami s

Isusom, ili tražimo društvo stvorenja? Da li je samo Isus jedini naš dah, jedini naš

otkucaj srca?

Isus nas ljubi i da bi nas učinio sličnima Sebi, vezuje naše duše sa suhoćom, sa

pritiscima, bolima i sa svakom drugom vrsti mrtvljenja; a mi, da li smo zadovoljni

da se dademo vezati od Isusa u onom zatvoru u koji nas stavlja njegova ljubav, tj. u

tamu, stiske, i drugo?

Isus je u zatvoru: osjećamo li u sebi snagu i spremnost da se zatvorimo u Isusu, iz

ljubavi prema njemu? Ožalošćeni Isus čezne i uzdiše za našom dušom kako bi bio

oslobođen i olakšan u bolnom položaju u kojem se nalazio; a mi, čeznemo li da Isus

dođe i da nam on jedini bude društvo, kako bi nas oslobodio okova svake požude i

privezao nas još jačim lancima za svoje Srce? Da li stavljamo Naše muke kao pratnju

trpećem Isusu, kako bi uklonili svu nečistoću i blato koje Mu grešnici šalju? Isus u

zatvoru moli, da li je naša molitva trajna s Isusom?

Zatočeni moj Isuse, Ti si se dao zatvoriti iz ljubavi prema meni, i ja Te molim da u

Sebi zatočiš moj um, jezik, srce i cijeloga mene, kako ja ne bih imao nikakvu slobodu

i kako bi Ti imao apsolutnu vlast nada mnom.







78


























Tobom.




vazda. Amen.

79

ČETRNAESTI SAT MUKE


Isus ponovo pred Kajfom koji ga osuđuje

na smrt i šalje Pilatu











razmatram Četrnaesti sat, od 6 do 7 sati

ujutro. A za one sate tvoje Muke koje sada ne

mogu razmatrati prikazujem Ti volju da to

učinim i u svim onim satima u kojima sam



moju nakanu koju Ti iz ljubavi prikazujem, i

učini da ona bude na korist meni i svim










mogući oprosti.

Moj ožalošćeni Isuse, već si izvan zatvora, toliko si iscrpljen da teturaš na svakom

koraku. Želim biti uz tvoj bok kako bih Te podržala kada budem vidjela da bi mogao

pasti.

80

Ali vidim da Te vojnici vode pred Kajfu, i Ti, o moj Isuse, izgledaš posred njih kao

Sunce, i makar nagrđen, posvuda rasipaš svjetlo. Već vidim Kajfu kako likuje od

radosti videći Te u tako bijednom stanju. U odrazu tvoga Svjetla on još više

osljepljuje i sav gnjevan iznova Te pita: "Jesi li ti doista Sin Božji?"

A Ti, Ljubavi moja, s najvećim dostojanstvom, s posebnom milošću svoga govora i

sa svojim uobičajenim blagim i dirljivim tonom koji osvaja srca, odgovaraš: "Ti kaza,

Ja jesam pravi Sin Božji."

Tvoji neprijatelji, iako u sebi osjećaju svu snagu tvojih riječi, oglušuju se i ne želeći

znati ništa drugo, jednodušno poviču: "Na smrt, smrt je zaslužio!"

Kajfa potvrđuje smrtnu osudu i šalje Te Pilatu. A Ti, osuđeni moj Isuse, prihvaćaš

ovu osudu s toliko ljubavi i predanja, kao da si je istrgnuo iz ruku nepravednog

Pontifexa (Velikog Svećenika) da bi tako dao zadovoljštinu za sve grijehe počinjene

slobodno i sa svom zloćom, i također za one koji, umjesto da žale zbog zla, kliču i

likuju od radosti zbog istoga zla i grijeha, i to ih vodi sljepoći i zatvaranju za bilo

kakvu drugu milost i prosvjetljenje. Živote moj, Isuse, tvoje molitve i zadovoljštine

odjekuju u mom srcu, i ja molim i nadoknađujem zajedno s Tobom.

Blaga moja Ljubavi, vidim kako vojnici gube i ono malo poštovanja prema Tebi i

videći Te osuđena na smrt, uzimaju Te, vežu lancima i užetima, stežu tako jako da

se ne možeš niti pomaknuti, guraju Te i povlače, odvodeći Te iz Kajfine palače.

Svjetina Te čeka vani, ali nitko da bi Te obranio; a Ti, moje Božansko Sunce, izlaziš

posred njih želeći sve zaogrnuti svojim svjetlom. I kako koračaš prve korake, želeći

obuhvatiti sve korake stvorenja u svoje korake, moliš i daješ zadovoljštinu za one

koji upravljaju prve korake kako bi djelovali sa zlim nakanama: netko da bi se

osvetio, drugi da bi ukrao, treći da bi izdao, netko da bi ubio i drugo. Oh, kako Ti

ranjavaju Srce svi ovi grijesi! I da bi spriječio toliko zlo, moliš, daješ zadovoljštinu i

prikazuješ svega Sebe.

Ali dok Te slijedim, vidim kako Ti, moje sunce Isuse, od trenutka kada si izašao iz

Kajfine kuće, susrećeš lijepu Mariju, našu milu Mamu. Vaši se pogledi susreću i

ranjavaju i, makar ste međusobno utješeni gledajući se, rađaju se također nove boli:

Ti gledajući dragu Mamu probodenu, blijedu i zaogrnutu žalošću, a draga Mama

gledajući Tebe, božansko Sunce, zastrta i pokrivena tolikim ruglom, suznih očiju i

prekrivenog Krvlju. Ali ne možete dugo uživati izmjenu pogleda, u boli, jer ne

možete izmijeniti niti jednu riječ, vaša Srca si međusobno sve govore, stopljena jedno

s drugim, i prestajete se gledati jer Te vojnici guraju; i tako, udaran i povlačen stižeš

do Pilata.

Moj Isuse, ujedinjujem se s probodenom Mamom da bih Te slijedila i da bih se,

zajedno s Njom, ujedinila s Tobom; molim Te, daj mi jedan svoj pogled ljubavi i

blagoslovi me.


Isus izlazi na svjetlo dana i doveden pred Kajfu, čvrsto i jasno potvrđuje da je Sin

Božji.

A mi, kada izlazimo, da li se dajemo voditi od Isusa: da li je naše ponašanje primjer

drugima; a naši koraci, poput magneta, pozivaju li duše k Isusu? Cijeli Isusov život

81

bio je jedan trajni poziv dušama. Ako se mi suobličujemo njegovoj Volji, tj. ako i

naše noge koracaju pozivajući duše, ako se i naši otkucaji srca usklađuju s jekom

božanskih otkucaja pozivajući duše, i tako u svemu drugome, onda ćemo mi, već

prema tome kako budemo djelovali, oblikovati u nama samo Isusovo Čovještvo.

Tako će svaki novi poziv dušama koji učinimo biti jedan novi otisak koji ćemo primiti

od našega Isusa.

Da li je naš život uvijek isti, ili postaje gori, ovisno o tome kakvi nam se susreti

događaju?

Moj Isuse, svetosti koja nema ravne, Ti me vodi, učini da također i moje vanjsko

ponašanje očituje tvoj božanski život.































82


Tobom.




vazda. Amen.

83

PETNAESTI SAT MUKE


Isus pred Pilatom, Pilat ga šalje Herodu











bolnih patnji, dok razmatram Petnaesti sat,

od 7 do 8 sati ujutro. A za one sate tvoje


prikazujem Ti volju da to učinim i u svim

onim satima u kojima sam prisiljena



nakanu koju Ti iz ljubavi prikazujem, i učini da ona bude na korist meni i svim










mogući oprosti.

Svezano moje Dobro, Isuse, tvoji neprijatelji, zajedno sa svećenicima, dovode Te

Pilatu, i hineći svetost i skrupuloznost, budući da moraju slaviti Pashu, ostaju izvan

predvorja, kako se ne bi onečistili. A Ti, Ljubavi moja, vidjevši njihovu pokvarenost

i dno njihove zloće, daješ zadovoljštinu za sva licemjerstva u Tijelu Crkve; također

84

i ja dajem zadovoljštinu zajedno s Tobom. Ali dok se Ti zauzimaš za njihovo dobro,

oni, naprotiv, započinju s optužbama pred Pilatom, izbacujući sav otrov koji imaju

protiv Tebe.

Pilat, nezadovoljan optužbama koje upravljaju protiv Tebe, da bi Te mogao s

razlogom osuditi, zove Te na stranu i nasamo Te ispituje: "Jesi li ti Kralj Židovski?"

A Ti, Isuse, moj pravi Kralju, odgovaraš: "Moje Kraljevstvo nije od ovoga svijeta,

kad bi moje Kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, tisuće legija Anđela bile bi sa mnom

da me obrane."

Pilat, dirnut uzvišenošću i blagošću tvoga govora, iznenađen Ti govori: "Kako, jesi

li Ti Kralj?" A Ti odgovaraš: "Ti kaza, ja sam se zato rodio i došao na svijet, da bih

svjedočio za Istinu."

I Pilat, ne želeći znati drugo, uvjeren u tvoju nevinost, izlazi na terasu i govori: "Ja

ne nalazim nikakve krivnje na ovom Čovjeku."

Židovi, rasrđeni, optužuju Te radi tolikih drugih stvari, a Ti šutiš i ne braniš se, i

nadoknađuješ slabosti sudaca koji pred moćnima ne znaju braniti pravednost,

nadoknađuješ za njihove nepravde i moliš za nevine, potlačene i ostavljene.

Tada Pilat, vidjevši bijes tvojih neprijatelja i da bi se riješio Tebe, šalje Te Herodu.

Isus pred Herodom

Moj Božanski Kralju, želim ponavljati tvoje molitve i zadovoljštine i pratiti Te do

Heroda. Vidim kako bi Te tvoji bijesni neprijatelji htjeli rastrgati i kako Te između

poruga, uvreda i ismjehivanja vode sve do Heroda koji Ti, umišljen, postavlja mnoga

pitanja. Ti ne odgovaraš niti ga gledaš; i Herod, zato što nisi udovoljio njegovoj

znatiželji i zato što se osjeća ponižen tvojom dugom šutnjom, proglašava pred svima

da si Ti jedan luđak bez razuma, i zapovijeda da se s Tobom tako i postupi. I da bi

Te ismijao, stavlja na Tebe bijelu haljinu i predaje Te u ruke vojnicima, da Ti učine

zla što više mogu.

Moj nevini Isuse, nitko ne nalazi krivicu na Tebi; jedino Židovi, zato što njihova

prijetvorna religioznost ne zaslužuje da zasja svjetlo tvoje Istine u njihovim

umovima.

Isuse moj, beskrajna Mudrosti, kolika je cijena što su Te proglasili luđakom! Vojnici

se obaraju na Tebe bez suzdržavanja, bacaju Te na zemlju, gaze Te, pljuju, psuju,

udaraju Te sa štapovima, i toliki su udarci koje primaš da zbog njih osjećaš kako

umireš. Tolike su i takve muke, pogrde i poniženja koja Ti čine, da Anđeli plaču i

pokrivaju lice sa svojim krilima kako ih ne bi gledali.

Moj luđače, Isuse, također Te i ja želim zvati luđakom, ali luđakom ljubavi. Tolika

je tvoja ludost ljubavi, da umjesto da se osjećaš pogođen i uvrijeđen, Ti moliš i

nadoknađuješ za častohleplje kraljeva i glavara koji žude za kraljevstvima na propast

naroda, za tolike pokolje koje čine i toliku krv koju prolijevaju zbog svoje obijesti,

za grijehe koje se čine na njihovim dvorima, u palačama i u vojsci.

Moj Isuse, kako je dirljivo gledati Te posred tolikih pogrda kako moliš i daješ

zadovoljštinu! Tvoj glas odzvanja u mom srcu i slijedim ono što Ti činiš. I sada Te

molim, dopusti mi da Ti se približim, da uzmem dijela u tvojim patnjama i utješim

Te svojom ljubavlju, da udaljim tvoje neprijatelje, da Te uzmem u svoje naručje i

85

poljubim Ti čelo. Cjelivam, o moj Isuse, tvoje čelo, i molim Te: iz ljubavi prema

ovim patnjama očisti moje misli. Cjelivam tvoje lijepe oči koje sjaje svjetlošću: ovo

tvoje svjetlo neka me uvijek okružuje i prodire u moje misli, u moje poglede, u moje

riječi, u moje srce, i neka učini da potpuno plivam u tvome svjetlu.

Cjelivam tvoje uši, a Ti posveti moje. Cjelivam tvoje Lice, daj da se zaljubim u tvoju

ljepotu, i sa mnom da se zaljube i sva stvorenja, kako bih Ti nadoknadila za sve

uvrede i pogrde koje primaš u Herodovoj palači.

Cjelivam tvoja usta; udijeli mi milost da nikada ne izgovorim riječi koje bi mogle

uvrijediti tvoju Presvetu Osobu i stavljam nakanu da zadovoljim za sve uvrede koje

Ti drugi nanose. Željela bih raširiti ruke i čvrsto Te privinuti na srce, moleći Te da

utisneš svoju sliku u moj um, u moje srce, u moja djela, u sve.

Cjelivam tvoju desnu ruku i molim Te da udijeliš sve potrebne milosti za obraćenje

grešnika, da dadeš meni i svima plod spasenja svih tvojih presvetih djela.

Cjelivam tvoju lijevu ruku: utisni u mene sve kreposti, posebno ljubav.

Cjelivam tvoju lijevu nogu: daj mi spoznaju same sebe.

Cjelivam tvoju desnu nogu: udijeli mi milost spremne poslušnosti.

Cjelivam na kraju tvoje prečisto Srce: učini da izgorim u žarkim plamenovima tvoje

Ljubavi!

Slatka moja Ljubavi, vidim kako Ti ovi zlobnici ne daju odmora i Herod Te šalje

Pilatu. Ako je bolan bio dolazak, još će teži biti povratak, jer vidim kako su Židovi

još bjesniji nego prije i po svaku cijenu žele Te mrtva; zato, prije nego što izađeš iz

Herodove palače, želim Te privinuti na svoje srce kako bih Ti pokazala svoju ljubav

posred tolikih tvojih muka; a Ti, ojačaj me s svojim mističnim poljupcem i sa svojim

blagoslovom, i ja ću Te slijediti sve do Pilata.


Isus predstavljen Pilatu, posred tolikih pogrda i uvreda, uvijek je blag, nikoga ne

prezire, traži kako bi u svima zasjalo svjetlo istine. Da li se mi osjećamo jednaki sa

svima? Da li se trudimo pobijediti našu zlu naravnu sklonost, ako nas koja osoba ne

simpatizira?

U susretu s osobama trudimo li se uvijek da upoznaju Isusa i da zasja u njima svjetlo

istine?

O Isuse, slatki moj živote, stavi svoju riječ na moja usta i učini da uvijek govorim

tvojim jezikom.

Isus pred Herodom šuti, odjeven kao luđak, i trpi neizrecive muke; a mi, kada smo

oklevetani, izrugani, pogrđeni, ismijani, razmišljamo li da nam Gospodin želi dati

svoju božansku sličnost?U našim mukama, poniženjima i u svemu što naše srce može

osjetiti, razmišljamo li da je Isus koji nam sa svojim dodirom daje bol, koji nas sa

svojim dodirom preobražava u Sebe, i daje nam svoju sličnost? I ako se patnja

ponavlja, razmišljamo li da Isus, promatrajući nas, nije još zadovoljan s nama, i zato

nam daje jednu drugu nevolju kako bismo Mu u svemu bili slični? Po primjeru

Isusovu, možemo li reći da imamo vlast nad samima sobom? I da umjesto odgovora

na protivštine, radije šutimo?

86

Da li dopuštamo da nama zavlada znatiželja?U svakoj muci koja se može pretrpjeti,

potrebno je staviti nakanu da je ta patnja jedan život koji se daje Isusu, kao molitva

za duše; i stavljajući duše u Volju Božju, naša je bol kao krug u kojem obuhvaćamo

Boga i duše kako bismo ih priveli Isusu.

Ljubavi moja i Sve moje, uzmi Ti sam vlast nad ovim mojim srcem i drži ga u svojim

rukama, kako bi u susretima mogao obnoviti u meni svoju veliku strpljivost.
































Tobom.




vazda. Amen.

87

ŠESNAESTI SAT MUKE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA

OD 8 DO 9 SATI UJUTRO

Isus ponovno pred Pilatom, svjetina izabire Barabu.

Isusa bičuju








dostojnom Tijelu i u svojoj presvetoj

Duši, sve do smrti na križu. Udijeli mi



razmatram Šesnaesti sat, od 8 do 9 sati

ujutro. A za one sate tvoje Muke koje

sada ne mogu razmatrati prikazujem Ti

volju da to učinim i u svim onim satima u

kojima sam prisiljena posvetiti se svojim



ljubavi prikazujem, i učini da ona bude

na korist meni i svim dušama, kao da sam stvarno i sveto izvršila ono što sam

toliko željela učiniti. Zato Ti zahvaljujem, o moj Isuse, što me po molitvi pozivaš

sjediniti se s Tobom, i da bih Ti više ugodila, uzimam tvoje misli, tvoj jezik, tvoje

Srce i tako želim moliti sjedinjujući se potpuno s tvojom svetom Voljom i s

tvojom Ljubavlju, i šireći ruke da Te zagrlim, polažem svoju glavu na tvoje Srce

i započinjem zazivajući pomoć tvoje Presvete Majke i moga Anđela Čuvara.




mogući oprosti.

Moj izmučeni Isuse, moje siromašno srce slijedi Te između strepnji i muka, gledajući

Te obučenog kao luđaka, znajući Tko si Ti, Mudrost Beskrajna koja daje razum

88

svakom stvorenju, padam u bunilo i govorim: Kako! Isus lud? Isus zločinac? I ako

to nije dovoljno sada ćeš biti postavljen na mjesto najvećega zločinca, Barabe!

Moj Isuse, Svetosti kojoj nema ravne, iznova si pred Pilatom. I on, videći Te u tako

bijednom stanju i obučenog kao luđaka i da Te čak niti Herod nije osudio, postaje

sve više gnjevan prema Židovima, još više uvjeren u tvoju nevinost i da Te ne želi

osuditi. Ali da bi dao nekakvo zadovoljstvo Židovima, i da bi ublažio mržnju, gnjev

i žarku žeđ koju osjećaju prema tvojoj Krvim predlaže Židovima da izaberu između

Tebe i Barabe; no Židovi viču: "Ne želimo pustiti Isusa, nego Barabu! Isus neka se

razapne!" O, pretjerana ljudska nezahvalnosti! Ovaj narod koji je od Tebe primio

toliko dobročinstva, sada daje prednost jednom zločincu i osuđuje Te na Križ!

I onda Pilat, ne znajući što učiniti da ih smiri, osuđuje Te na bičevanje.

Moj zapostavljeni Isuse, srce mi se slama gledajući Te kako, sabran u Sebi samome,

razmišljaš kako dati Život za sve, dok se Židovi brinu kako da Ti zadaju smrt, i

naprežući uho, čujem kako govoriš: "Oče Sveti, gledaj svoga Sina odjevenog kao

luđaka; neka Ti to zadovolji za ludost mnogih stvorenja koja su pala u grijeh. Ova

bijela haljina neka bude pred Tobom kao opravdanje za mnoge duše koje se odijevaju

žalosnom haljinom grijeha. Pogledaj, o Oče, kolika je mržnja, bijes, gnjev koje imaju

protiv Mene, toliko da gotovo gube svjetlo razuma, zbog žeđi za mojom Krvi?I Ja

želim dati zadovoljštinu za sve mržnje, osvete, srdžbe, ubojstva, i izmoliti svima

svjetlo razuma.

Pogledaj me još, Oče moj: da li može biti veće uvrede?Zapostavili su me pred

najgorim zločincem; i Ja želim nadoknaditi za sva zapostavljanja koja se čine. Ah,

cijeli svijet je pun zapostavljanja: netko Nas zapostavlja zbog jednog bijednog

interesa, drugi opet radi časti, netko radi ispraznosti, netko radi užitaka, netko opet

poradi vlastitih navezanosti, pijančevanja i štoviše, radi samoga grijeha.

Jednodušno, sva stvorenja, Nas zapostavljaju, također i zbog najmanje sitnice,; i Ja

sam spreman prihvatiti i biti zapostavljen i osuđen umjesto Barabe, kako bih dao

zadovoljštinu za sva zapostavljanja koja Nam čine stvorenja."

Isuse moj, osjećam da umirem od boli i zbunjenosti gledajući tvoju veliku Ljubav

posred tolikih muka i heroizam tvojih kreposti posred tolikih patnji i uvreda. Tvoje

riječi i zadovoljština odzvanjaju u mom siromašnom srcu kao mnoge rane i u mojoj

shrvanosti ponavljam tvoje molitve i zadovoljštine. Niti jedan trenutak ne želim se

odvojiti od Tebe, da mi ne promakne ništa od onog što Ti činiš. I evo, što vidim?

Gledam kako Te vojnici vode jednom stupu da bi Te bičevali. Ljubavi moja, slijedim

Te, a Ti me gledaj sa svojim pogledom ljubavi i daj mi snagu kako bih prisustvovala

tvojem bolnom bičevanju.

Isus bičevan

Moje prečisti Isuse, već si blizu stupa. Okrutni vojnici Te odvezuju da bi Te privezali

uza stup; ali to nije dovoljno, svlače tvoje haljine da bi što okrutnije mučili tvoje

Presveto Tijelo. Ljubavi moja, Živote moj, osjećam da gubim svijest zbog boli

gledajući Te gologa. Ti drhtiš od glave do pete, i tvoje Presveto Lice se ispunja

djevičanskim rumenilom; tolika je tvoja smetenost i iscrpljenost da više ne možeš

89

stajati na nogama, i samo što ne padneš na podnožje stupa, ali vojnici Te podržavaju,

ne da bi Ti pomogli, nego da bi Te mogli svezati, ne dopuštajući da padneš.

Već uzimaju užeta i vezuju Ti ruke, toliko jako da odmah nateknu i krv brizga sa

vrhova prstiju. Zatim, kroz prsten na stupu provlače užad i lance oko tvoje Presvete

Osobe, sve do nogu, i vezuju Te na stup, toliko jako ne možeš učiniti niti jedan

pokret, kako bi se zatim mogli slobodno iskaliti na Tebi.

Moj razodjeveni Isuse, dopusti mi da jadikujem, jer u protivnom ne mogu izdržati

gledajući Te koliko trpiš. Kako Ti razodjeven, Ti koji odijevaš stvorene stvari, Sunce

svjetlom, nebo zvijezdama, stabla lišćem, ptice perjem!? Kako se usude?

Ali moj ljubljeni Isus, sa svjetlošću koja mu sjaji iz očiju, govori mi: "Šuti, o sinko;

bilo je nužno da budem svučen kako bih dao zadovoljštinu za one koji se svlače od

svakoga srama, nevinosti i čistoće, koji se svlače od svakoga dobra, kreposti i moje

Milosti i odijevaju se svakom ružnoćom, živeći kao neljudi. S mojim djevičanskim

rumenilom htio sam nadoknaditi za mnoge nemoralnosti, mekoputnosti i životinjska

uživanja. Zato budi pažljiv na sve što činim, moli i nadoknađuj sa Mnom i smiri se."

Bičevani Isuse, tvoja Ljubav prelazi svaku mjeru. Promatram kako krvnici uzimaju

bičeve i udaraju Te bez milosti, tako da cijelo tvoje Presveto Tijelo postaje modro, i

tolika je okrutnost i bijes s kojim Te udaraju da su već umorni; ali dolaze druga

dvojica, uzimaju trnovite šibe i tako Te udaraju da odmah iz tvoga Presvetoga Tijela

u potocima poteče Krv; zatim Te cijeloga išibaju stvarajući brazde i otvarajući nove

rane. Ali to nije dovoljno, dolaze još druga dvojica, i sa željeznim kukastim lancima

nastavljaju bolno mučenje. Na prve udarce, ono rastrgano i izranjeno meso se još

više otvara i pada u komadima na zemlju, kosti ostaju otvorene, Krv šiklja, toliko da

se oko stupa oblikuje jezero od Krvi.

Moj Isuse, ogoljena Ljubavi moja, dok Ti trpiš pod olujom ovih udaraca, ja padam

do tvojih nogu i grlim ih kako bih imala dijela u tvojim mukama i bila pokrivena

tvojom predragocjenom Krvlju.

Isuse, izbičuj moj um i rastjeraj sve misli koje bi me mogle udaljiti od Tebe. Izbičuj

moje oči, i ako se okrenu da bi gledale stvari zemlje, daj da ih jedan udarac tvojih

bičeva privuče gledati jedino Tebe. Zvuk tvojih bičeva neka stigne do mojih ušiju, o

Isuse! Isuse moj, kada me budeš vidio kako namjeravam slušati stvari koje me

rastresaju i odvajaju od Tebe, daj da me jedan udarac tvojih bičeva privuče kako bih

slušala samo tvoj glas. O Isuse, izbičuj mi lice, i ako bi se pojavio koji čin

samodopadnosti ili taštine, udarci tvojih bičeva neka me odvoje od zemlje i potaknu

da gledam jedino prema Nebu. O Isuse, izbičuj moj jezik i moje usne, i ako se usude

progovoriti riječ koja ne bi bila ljubav, tvoja slava, daj da mi tvoji bičevi daju oganj

i plamenove ljubavi kako bih gorjela od ljubavi.

O Isuse, izbičuj mi ruke, kako ne bi bio niti jedan pokret niti djelo koje činim, a da

ne bi bilo označeno pečatom tvoje ljubavi. O Isuse, tvoji bičevi neka izudaraju moje

noge, za koje Te molim da ih tijesno privežeš uz svoje, kako ne bih učinila niti jedan

korak koji ne bi bio za Tebe, i privuci druge da Te ljube.

O Isuse, izbičuj moje srce s njegovim nagnućima, osjećajima i željama, kako bi svaki

udarac koji ću primiti bila jedna rana mome srcu, i ovi udarci neka učine da se u meni

ponovno rodi život ljubavi.

90

Svaki udarac koji primaš jedna je rana mome srcu, i još više, jer naprežući uho

osjećam tvoje jecaje, ali ih ne čujem budući da buka udaraca zaglušuje zrak; i u tim

jecajima Ti govoriš: "Svi vi koji me ljubite, dođite i naučite heroizam prave ljubavi!

Dođite ugasiti u mojoj Krvi vaše strasti, vaše častohleplje, taštine, žeđ za užicima i

vašu putenost. U ovoj mojoj Krvi pronaći ćete lijek svim vašim zlima."

U svojim jecajima nastavljaš govoriti: "Pogledaj me, o Oče, sav sam izranjen pod

tučom udaraca; ali to nije dovoljno, želim oblikovati mnoge rane u svome Tijelu kako

bih u Nebu moga Čovještva pripravio dovoljno stanova svim dušama i u Sebi

oblikovao njihovo spasenje, a zatim učinio da prijeđu u Nebo moga Božanstva. Oče

moj, svaki udarac biča neka pred Tobom bude zadovoljština za svaku vrsta grijeha,

jednog po jednog, i kako padaju na Mene, tako neka ovi udarci budu opravdanje za

one koji ih čine. Ovi udarci neka pogode srca stvorenja i neka im govore o mojoj

Ljubavi i prisile ih da se predaju Meni."

I dok to govoriš, toliko je velika tvoja Ljubav da, premda u najvećoj boli, gotovo

potičeš krvnike da Te više udaraju. Moj ogoljeni Isuse, tvoja Ljubav me satire,

osjećam da ću poludjeti. Tvoja Ljubav se ne umara, dok su krvnici premoreni i ne

mogu više nastaviti bolno bičevanje.

Već Ti skidaju konopce i Ti padaš gotovo mrtav u svojoj vlastitoj Krvi; i vidjevši

komade svoga tijela Ti osjećaš kako umireš od boli gledajući u tim odijeljenim

dijelovima sve duše odbačene od Tebe, i tolika je tvoja bol da dahćeš i hvataš zraka

u svojoj vlastitoj Krvi.

Isuse moj, dopusti da Te uzmem u naručaj kako bih Te barem malo okrijepila sa

svojom ljubavlju. Cjelivam Te, i sa svojim poljupcem zatvaram u Tebe sve duše,

kako se nijedna ne bi izgubila, a Ti me blagoslovi.


Od 8 do 9 sati Isus je svučen i izložen okrutnim udarcima. A mi, jesmo li svučeni od

svega? Isus je privezan uza stup, a mi, da li se dajemo vezati ljubavlju? Isus je

privezan uza stup, dok mi s našim grijesima i navezanostima, poneki puta također i

na stvari nevažne ili dobre u sebi samima, dodajemo naše konopce, nezadovoljni

konopcima s kojima su Ga vezali Židovi. Isus nas sa svojim milostivim pogledom

poziva da Ga odvežemo; da li opažamo da je u tom pogledu također i opomena za

nas, zato što smo i mi doprinijeli da bude vezan? Da bismo utješili ožalošćenog Isusa

moramo prvo skinuti naše lance da bismo zatim mogli skinuti lance drugih stvorenja;

ovi naši mali lanci puno puta nisu drugo doli naše male navezanosti na našu volju,

na naše sebeljublje pomalo uvrijeđeno, na naše male ispraznosti koje oblikuju

zaplete i bolno stežu ljubljenog Isusa

Isus, ponekad, zahvaćen ljubavlju prema našoj siromašnoj duši, želi Sam skinuti ove

lance da Mu mi ne bismo ponovili bolno vezivanje. Ah, koliko se žalimo jer ne želimo

biti vezani uz Isusa, prisiljavamo Ga da se žalostan povuče od nas.

Naš rastrgani Isus, dok svučen trpi, nadoknađuje za sve grijehe protiv čednosti; a

mi, jesmo li čisti u mislima, pogledima, riječima, osjećajima, tako da ne dodajemo

druge udarce onom nevinom Tijelu? Jesmo li uvijek vezani uz Isusa, tako da smo Ga

spremni braniti kada Ga stvorenja udaraju sa svojim uvredama?

91

Moj svezani Isuse, tvoji lanci neka budu i moji kako bih uvijek osjećao Tebe u meni,

a Ti uvijek mene u Sebi.
































Tobom.




vazda. Amen.

SEDAMNAESTI SAT MUKE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA

92

OD 9 DO 10 SATI UJUTRO

Isus je okrunjen trnjem.

Pilat ga predstavlja narodu: "Evo Čovjeka!"


O Gospodine moj, Isuse Kriste,

prostrta pred Tobom ponizno molim

tvoje premilostivo Srce da me uvede u

bolno razmatranje dvadeset četiri sata

tvoje Muke, u kojima si iz ljubavi

prema nama htio toliko pretrpjeti u

svome klanjanja dostojnom Tijelu i u

svojoj presvetoj Duši, sve do smrti na

križu. Udijeli mi pomoć, milost, ljubav,


bolnih patnji, dok razmatram

Sedamnaesti sat, od 9 do 10 sati ujutro.

A za one sate tvoje Muke koje sada ne mogu razmatrati prikazujem Ti volju da

to učinim i u svim onim satima u kojima sam prisiljena posvetiti se svojim

dužnostima ili spavati. Primi, o milosrdni Gospodine, ovu moju nakanu koju Ti

iz ljubavi prikazujem, i učini da ona bude na korist meni i svim dušama, kao da

sam stvarno i sveto izvršila ono što sam toliko željela učiniti. Zato Ti









mogući oprosti.

Isuse moj, Beskrajna Ljubavi, što Te više gledam to više shvaćam koliko trpiš. Već

si cijeli izranjen, nema zdravog dijela na Tebi. Okrutni krvnici, vidjevši da ih u

tolikim mukama gledaš s toliko ljubavi i da tvoj pogled ljubavi, pun blage miline,

gotovo da poput mnogih glasova moli i zaklinje još novih muka, iako su nečovječni,

ali kao prisiljeni tvojom Ljubavlju, dižu Te na noge; ali kako Ti nemaš snage

ponovno padaš u vlastitu Krv, i oni, rasrđeni, s udarcima i trnjem prisiljavaju Te da

dođeš na mjesto gdje ćeš biti okrunjen trnjem.

93

Ljubavi moja, da me Ti ne podržavaš sa svojim pogledom ljubavi, ja ne bih mogla

više gledati kako trpiš. Osjećam već grozu u kostima, srce mi udara, osjećam da

umirem, Isuse, Isuse pomozi mi!

I moj ljubljeni Isus mi govori: "Sinko moj, hrabro, nemoj propustiti ništa od onoga

što sam pretrpio; budi pažljiv na moje pouke. Ja moram obnoviti čovjeka u svemu.

Grijeh mu je skinuo krunu i okrunio ga je sramotom i smetenošću, tako da se pred

mojim Veličanstvom ne može pojaviti; grijeh ga je okaljao učinivši da izgubi svako

pravo na čast i slavu. Zato želim biti okrunjen trnjem, da bih stavio na čelo čovjeka

krunu i da bih mu povratio sva prava na čast i slavu. Moje će trnje biti pred mojim

Ocem zadovoljština i glasovi opravdanja za mnoge grijehe misli, posebno oholosti,

i svakom stvorenom umu bit će glasovi svjetla i molbe da Me ne vrijeđaju. Zato se ti

sjedini sa Mnom, moli i nadoknađuj zajedno sa Mnom."

Okrunjeni Isuse, tvoji okrutni neprijatelji postavljaju Te na stolicu, stavljaju na Tebe

jedan dronjak purpura, uzimaju trnovu krunu i s paklenim bijesom stavljaju je na

tvoju klanjanja dostojnu glavu. Zatim, s udarcima štapova zabijaju trnje u tvoje čelo,

a dijelom i u oči, uši, glavu i sve do zatiljka. Ljubavi moja, koje razdiranje, koje

neizrecive muke! Kolike okrutne smrti podnosiš!

Već Ti Krv teče niz Lice, tako da se ne vidi ništa osim Krvi; ali ispod onog trnja i

Krvi vidi se tvoje Presveto Lice iz kojega sjaji blagost, mir i ljubav. I krvnici, želeći

da završi ovaj nesretni prizor, zavezuju Ti oči, za žezlo Ti stavljaju jednu trsku u

ruku i započinju sa svojim ruganjima. Pozdravljaju Te Kraljem Židovskim, udaraju

Te po kruni, pljuskaju Te i govore: "Pogodi tko Te je udario!"

A Ti šutiš i odgovaraš dajući zadovoljštinu za častohleplje onih koji žude za

kraljevstvima i častima i za one koji se nalaze na odgovornim mjestima, i ne

ponašajući se uzorno uzrokuju štetu naroda i duša njima povjerenih, i čiji su zli

primjeri uzrok širenju zla i gubitka duša.

S ovom trskom koju stišćeš u svojoj ruci Ti nadoknađuješ za mnoga dobra djela, ali

koja u sebi nemaju unutarnjeg duha i koja su učinjena također sa zlim namjerama. U

uvredama i povezu preko očiju Ti nadoknađuješ za one koji ismijavaju i profaniraju

i najsvetije stvari, i za one koji si pokrivaju pogled razuma da ne bi vidjeli svjetlo

istine. S ovim svojim povezom Ti moliš za nas da nam se skinu povezi strasti,

bogatstva i užitaka.

Moj Kralju Isuse, tvoji neprijatelji nastavljaju sa svojim uvredama; Krv koja teče s

tvoje Presvete Glave je tolika da silazi sve do tvojih usta i priječi mi da jasno čujem

tvoj slatki glas, pa tako ne mogu činiti ono što Ti činiš. Zato dolazim u tvoje naručje,

želim podržati tvoju probodenu i bolnu glavu, želim staviti svoju glavu ispod ovih

trnova da bih osjetila njihovo probadanje. Ali dok ovo govorim, moj Isus me zove sa

svojim pogledom ljubavi i ja se odmah privijam na njegovo Srce i nastojim mu

podržati glavu. Oh, kako je lijepo biti s Isusom, također i posred tolikih muka! A On

mi govori: "Sine moj, ovo trnje govori da želim biti postavljen Kraljem svakoga srca;

Meni pripada svaka vlast nad njima. Ti uzmi ove trnove i probodi njima svoje srce,

kao pečat da sam Ja tvoj Kralj i kako bi spriječio da nijedna druga stvar ne uđe u

tebe. Zatim obiđi sva srca i probodi ih,kako bi iz njih izašao sav dim oholosti i truleži,

i učini Me tako kraljem svih.

94

Ljubavi moja, srce mi se stišće jer Te moram ostaviti; zato Te molim da zaglušiš

moje uši, kako bih čula jedino tvoj glas; pokrij mi oči s tvojim trnjem da bih gledala

jedino Tebe; ispuni mi usta svojim trnovima, kako bi moj jezik postao nijem svemu

što bi Te moglo uvrijediti i kako bi bio slobodan da Te hvali i blagoslivlja u svemu.

O moj Kralju, Isuse, okruži me trnjem, kako bi me čuvalo, branilo i držalo me sasvim

sabranim u Tebi.

A sada Ti želim obrisati Krv i cjelivati Te, jer vidim kako Te tvoji neprijatelji vode

Pilatu koji će Te osuditi na smrt. Ljubavi moja, pomozi mi slijediti dalje tvoj bolni

Put i blagoslovi me.

Isus iznova pred Pilatom koji Ga pokazuje narodu

Moj okrunjeni Isuse, moje siromašno srce, ranjeno tvojim patnjama i tvojom

ljubavlju, ne može živjeti bez Tebe, zato Te tražim i nalazim Te iznova pred Pilatom.

Ali koja potresna scena! Nebo je zgroženo, pakao se trese od straha i bijesa! Živote

moga srca, moj pogled ne može podnijeti tvoj pogled a da ne osjetim da ću umrijeti;

ali privlačna snaga tvoje ljubavi prisiljava me gledati u Tebe kako bih dobro

razumjela tvoje muke; i zato, sa suzama i uzdasima, ja Te nastavljam promatrati.

Moj Isuse, gol si, i umjesto haljina, vidim Te odjevenog krvlju, razderanog tijela,

ogoljenih kostiju, tvoje Presveto Lice je neprepoznatljivo; trnje zabodeno u tvoju

Presvetu glavu probada Ti oči, Lice, i ja ne vidim drugo doli krv koja teče sve do

zemlje i stvara jedan krvavi potočić iza tvojih nogu.

Moj Isuse, na što si sveden da Te više ne prepoznajem! Tvoje stanje je vrhunac

najdubljih poniženja i bolova! Ah, ja više ne mogu podnijet tvoj tako bolni pogled,

osjećam da umirem; htjela bih Te istrgnuti od Pilata, zatvoriti Te u moje srce i pružiti

Ti odmor; željela bih izliječiti tvoje rane sa svojom ljubavlju, i s tvojom Krvi

preplaviti cijeli svijet kako bih sve duše dovela k Tebi, kao stečevinu tvoje ljubavi.

A Ti, o strpljivi Isuse, čini mi se da me kroz trnje mučno gledaš, i govoriš mi: "Sinko

moj, dođi među ove vezane ruke, položi svoju glavu na moje grudi i osjetit ćeš

najljuće i najjače bolove, jer ono što vidiš izvana na mojem Čovještvu zapravo je

odraz mojih nutarnjih patnji. Budi pažljiv na otkucaje moga Srca, i osjetit ćeš kako

dajem zadovoljštinu za nepravde onih koji upravljaju, za tlačenje siromašnih, za

zapostavljanje nevinih, za oholost onih koji zbog časti, službi i bogatstva krše svaki

zakon i čine zlo bližnjemu, zatvarajući oči svjetlu istine. S ovim trnjem želim skršiti

duh oholosti u njihovom gospodovanju, i sa rupama koje trnova kruna stvara u mojoj

glavi želim si pripraviti put u njihovim umovima, kako bih u njima sve nanovo uredio

prema svjetlu istine.

S ovakvim poniženjem pred ovim nepravednim sucem želim učiniti da svi shvate kako

je jedino krepost ono što čovjeka čini kraljem samoga sebe, i poučavam onoga tko je

na vlasti, da je jedino krepost, ujedinjena sa ispravnim znanjem, jedina dostojna i

sposobna upravljati i voditi druge; sve ostale časti, ali bez kreposti, stvari su opasne

i dostojne žaljenja. Sinko moj, budi jeka mojim zadovoljštinama, slijedi Me i budi

pažljiv na moje patnje."

Ljubavi moja, vidim kako se Pilat zgranuo ugledavši Te u takvom bijednom stanju,

te sav potresen izjavljuje: "Zar je moguća ovakva okrutnost u ljudskim grudima? Ah,

95

nisam ja ovo htio osudivši Ga na bičevanje!" I želeći Te osloboditi iz ruku tvojih

neprijatelja, da bi našao uvjerljivije razloge, potpuno skromno, odvraćajući svoj

pogled, zato što ne može podnijeti tvoj previše bolni pogleda, ponovno Te ispituje:

"Ali reci mi, što si učinio? Tvoj narod predao Te meni, reci mi, jesi li Ti kralj? Koje

je tvoje kraljevstvo?"

Uznemirenim Pilatovim pitanjima, Ti, o moj Isuse, ne odgovaraš, sabran u Sebi

razmišljaš o spasenju moje siromašne duše uz cijenu tolikih muka!

I Pilat, budući da ne odgovaraš, dodaje: "Ne znaš li da imam vlasti osuditi Te ili

osloboditi?" A Ti, Ljubavi moja, želeći da u Pilatovom umu zasja svjetlo istine,

odgovaraš: "Ne bi ti imao nikakvu vlast nada Mnom, da ti nije dano odozgor; ipak,

oni koji su Me predali tebi počinili su veći grijeh od tebe."

Tada Pilat, gotovo dirnut blagošću tvoga glasa, kolebljiv, kakav je već bio, s

uznemirenim srcem, vjerujući da su srca Židova više milostiva, odlučuje pokazati Te

iz predvorja, nadajući se da će se smilovati kada Te vide tako razderanoga, pa da će

Te onda moći osloboditi.

Ožalošćeni Isuse, srce mi zastaje gledajući Te kako slijediš Pilata; jedva hodaš,

zgrbljen pod strašnom trnovom krunom, Krv označava tvoje korake, i kako izlaziš

van, čuješ uznemirenu rulju koja, tjeskobna, očekuje tvoju osudu. Pilat naredivši

šutnju, kako bi privukao pažnju svih i kako bi ga svi čuli, uzima s gnušanjem dva

skuta purpurne tkanine koja Ti pokriva grudi i leđa, diže je, da bi svi vidjeli na što si

sveden, i jakim glasom govori: "Ecce Homo! (Evo Čovjeka!) Gledajte Ga, ne izgleda

više kao čovjek, promotrite njegove rane, ne prepoznaje se više; ako je zlo učinio,

već je dosta pretrpio, štoviše, previše; ja sam se već pokajao što sam učinio da toliko

trpi, oslobodimo ga".

Isuse, Ljubavi moja, dopusti da Te podržim, budući da vidim kako teturaš i ne možeš

izdržati na nogama pod teretom tolikim muka. Ah, u ovom svečanom trenutku

odlučuje se tvoja sudbina: na Pilatove riječi nastaje duboka šutnja u Nebu, na zemlji

i u paklu! A zatim, kao u jedan glas čujem povik svih:"Raspni Ga, raspni Ga, po

svaku cijenu želimo Ga mrtvoga!"

Živote moj, Isuse, vidim kako drhtiš. Povik smrtne osude silazi u tvoje Srce, i u ovim

glasovima prepoznaješ glas tvoga dragog Oca koji govori: "Sine moj, želim Te

mrtvoga, i to na križu!"

Ah, čuješ također Mamu, koja premda probodena, neutješna, čini jeku riječima tvoga

dragog Oca: "Sine, želim Te mrtvoga!" Anđeli, Sveti, pakao, svi jednodušno viču:

"Raspni Ga, raspni!" Tako da nema duše koja bi Te htjela živoga. Ajme, ajme! S

najvećim stidom, bolom i grozom, također i ja, prisiljena od jedne više sile, moram

uzviknuti: "Raspni Ga!"

Moj Isuse, oprosti mi, što Te također i ja, siromašna grešnica, želim mrtvoga! Ali

ipak, molim Te, daj da ja umrem zajedno s Tobom.

A Ti, o moj izranjeni Isuse, dirnut zbog moje boli, čini mi se da mi govoriš: "Sinko

moj, privini se na moje Srce, i uzmi dijela u mojim patnjama i mojim

zadovoljštinama; trenutak je svečan, mora se odlučiti ili moja smrt ili smrt svih

stvorenja. U ovom trenutku dvije struje se slijevaju u moje Srce; u jednoj su duše

koje, ako Me žele mrtvoga, to je zato što u Meni žele pronaći život; i tako po mojoj

96

prihvaćenoj smrti za njih, one će biti oslobođene vječne osude i vrata Neba će se

otvoriti da ih primi.

U drugoj struji su oni koji Me žele mrtvoga iz mržnje i kao potvrdu njihove osude, i

moje Srce je razderano, jer osjeća smrt svake od tih duša i same paklenske muke!

Ah, moje Srce ne može izdržati ove ljute boli; osjećam smrt sa svakim otkucajem, sa

svakim udisajem, i ponavljam: "Zar će tolika Krv biti prolivena uzalud? Zašto će

moje muke biti uzalud za tolike?" Ah, sinko, podrži Me, jer više ne mogu, uzmi dijela

u mojim patnjama, neka tvoj život bude jedan trajni prinos za spasenje duša, kako bi

mi ublažio ove tako bolne i razdirajuće muke."

Srce moje, Isuse, tvoje patnje su moje i želim biti jeka tvojim zadovoljštinama. Vidim

kako Pilat ostaje zbunjen, i ubrzano govori: "Kako, Kralja vašega da razapnem? Ja

ne nalazim na Njemu nikakve krivice." A Židovi, uz zaglušujuću buku, viču,:

"Nemamo drugoga Kralja osim Cezara, ako Ga ne osudiš nisi prijatelj Caru; raspni

Ga, raspni!"

Pilat, ne znajući više što činiti, zbog straha da ne bude svrgnut, daje da mu se donese

jedan umivaonik s vodom i, perući ruke, govori: "Ja sam nevin od Krvi ovog

pravednika." I osuđuje Te na smrt. Ali Židovi viču: "Njegova Krv neka padne na

nas i na našu djecu!" I vidjevši Te osuđenoga slave, udaraju rukama, zvižde, viču;

dok Ti, o Isuse, nadoknađuješ za one koji se nalaze se na visokim položajima i zbog

straha da ne izgube mjesta krše i najsvetije zakone, i ne brinući se zbog propasti

naroda, promiču bezbožnike i osuđuju nevine; nadoknađuješ također i za one koji

poslije grijeha, izazivaju Božju srdžbu da ih kazni.

Ali dok daješ zadovoljštinu, tvoje Srce krvari zbog boli gledajući narod izabran od

Tebe ošinut nebeskim prokletstvom kojega su oni sami s punom slobodom htjeli i

potvrdili ga zazivanjem tvoje Krvi koju su prokleli! Ah, tvoje Srce zastaje, dopusti

da ga podržim svojim rukama, da učinim svojima tvoje zadovoljštine i tvoje muke;

ali tvoja ljubav Te potiče na još više, i Ti nestrpljivo već tražiš Križ!

Živote moj, slijedit ću Te, ali za sada se odmori u mome naručju, a poslije ćemo

zajedno stići do Kalvarije; zato ostani u meni i blagoslovi me.


Od 9 do 10 Isus je okrunjen trnjem i izrugan kao luđak, podvrgnut uvredama i

nečuvenim mukama; daje zadovoljštinu na poseban način zbog grijeha oholosti. A

mi, izbjegavamo li osjećaje taštine? Pripisujemo li Bogu dobro koje činimo?

Smatramo li se nižima od drugih? Da li je naš um uvijek prazan od drugih misli kako

bismo mogli dati mjesta milosti?

Puno puta ne dajemo mjesta milosti zato što nam je duh zaokupljen drugim mislima;

i naš um nije sav ispunjen Bogom, tako da smo mi sami uzrok da nas đavao

uznemiruje i zapravo smo mi sami koji raspirujemo napast. Kada je naš um cijeli

ispunjen Bogom, đavao koji se nama približava ne može naći mjesta gdje će nas

napastovati pa se zbunjen udaljuje, zato što svete misli imaju veliku snagu protiv

đavla, i dok se on pokušava približiti, one ga poput naoštrenih mačeva ranjavaju i

udaljavaju.

97

Krivo se, dakle, žalimo kada je naš duh uznemiren i napastovan od neprijatelja; naša

slaba budnost je ono što potiče neprijatelja da nas napada, koji praktički špijunira

naše misli kako bi našao male praznine i obrušio se na nas. Onda umjesto da

utješimo Isusa sa našim svetim mislima i da mu uklonimo trnje, nezahvalni Mu

zabadamo nove trnove u glavu uzrokujući još bolnije ubode; milost tako ostaje

osujećena i ne može izvršiti u našem duhu učinak svetih nadahnuća.

Puno puta činimo još gore: dok osjećamo teret napasti, umjesto da ih donesemo

Isusu čineći od njih jedan svežanj koji će on zapaliti vatrom svoje ljubavi, mi se

brinemo, zamaramo, žalostimo, pravimo računicu sa samim napastima, tako da je

ne samo naš um zaokupiran negativnim mislima, nego i cijelo naše siromašno biće

postaje time zahvaćeno; tako da je tada potrebno pravo Isusovo čudo da bi nas

oslobodio od toga.

A Isus, kroz ono trnje nas gleda i pozivajući nas, čini se da govori: "Ah, sinko moj,

ti sam ne želiš biti tijesno povezan sa Mnom, da si ti odmah došao k Meni, Ja bih ti

pomogao osloboditi se uznemiravanja koje je neprijatelj uzrokovao tvojem duhu, i

ne bi učinio da toliko uzdišem za tvojim povratkom. Tražio sam jednu pomoć od tebe

da bi Me oslobodio od tako oštrih trnova; uzalud sam čekao, zato što si ti bio

zabavljen poslom koji ti je neprijatelj dao. Oh! Koliko bi bio manje napastovan da si

odmah došao u moje naručje; onda bi te neprijatelj, bojeći se ne tebe nego Mene,

odmah ostavio".

Moj Isuse, tvoja trnova kruna neka zapečati moje misli u tvome Duhu i zapriječi

neprijatelju bilo kakvu vrstu napasti.

Kada se Isus daje osjetiti našem duhu i našem srcu, da li odgovaramo njegovim

nadahnućima ili ih prepuštamo zaboravu? Isus je bio izrugan kao luđak, da li mi

poštujemo sve svete stvari? Da li se s istim poštovanjem odnosimo prema njima, kao

da dodirujemo samoga Isusa Krista?

Okrunjeni moj Isuse, daj da ja osjetim tvoje oštre trnove, kako bih po njihovim

ubodima mogao razumjeti koliko Ti trpiš, i kako bih Te učinio Kraljem cijelog svoga

bića.

Isus je izložen u predvorju i osuđen na smrt od onoga naroda kojega je On toliko

ljubio i kojemu je tolika dobročinstva učinio.

Ljubljeni Isus, da bi nam dao život, prihvaća za nas smrt; da li smo mi spremni

prihvatiti bilo koju muku kako Isus ne bi bio uvrijeđen i kako ne bi trpio? Naša patnja

mora biti prihvaćena kako ne bismo učinili da Isus trpi; i zato što je On u svome

Čovještvu beskrajno trpio, mi koji smo pozvani nastaviti njegov život na zemlji,

moramo muci svetog Čovještva Isusa Krista uzvratiti s našim patnjama.

Kako žalimo Isusa koji trpi muke gledajući tolike duše istrgnute od njegovog Srca?

Da li prisvajamo njegove patnje kako bismo ga okrijepili u svemu što trpi? Židovi

Ga žele mrtvoga, da umre kao zločinac kako bi njegovo ime bilo izbrisano s lica

zemlje. A mi - tražimo li da Isus živi na zemlji? S našim činima, primjerom i s našim

koracima moramo ostaviti jedan božanski otisak u svijetu kako bi učinili da Isusa svi

upoznaju i da s našim djelovanjem njegov život ima jedan božanski odjek koji će se

čuti s jednoga kraja svijeta na drugi. Da li smo spremni dati život kao bi Isus bio

utješen zbog svih uvreda, ili oponašamo Židove, narod toliko blagoslovljen koji je

98

gotovo kao slika naše siromašne, nezahvalne duše, toliko ljubljene od Isusa, i vičemo

kao oni: "Crucifigatur" (Raspni Ga)?

Moj osuđeni Isuse, tvoja osuda neka bude i moja koju prihvaćam iz ljubavi prema

Tebi, i želeći Te više utješiti trajno se sjedinjujem se Tobom kako bih Te nosio k

srcima svih stvorenja, učinio da Te svi upoznaju i kako bih tvoj život dao svima.


Premili moj Isuse, Ti si me pozvao u ovaj sat svoje muke da budem s Tobom i ja

sam se odazvala. Učinilo mi se da Te čujem kako, tjeskoban i ožalošćen, moliš i

prikazuješ zadovoljštinu, i kako s ganutim i dirljivim glasom moliš i vapiš za


ostaviti zbog svojih uobičajenih obveza, osjećam dužnost da Ti kažem "Hvala" i

"Budi blagoslovljen!". Da, o Isuse, ponavljam "hvala Ti" tisuću i tisuću puta i






O Isuse, učini da iz cijelog moga bića neprekidno izvire bujica zahvale i blagoslova,

kako bih na sebe i na sve privukla bujicu tvojih blagoslova i zahvala.

Molim Te, o Isuse, privini me svome Srcu i sa svojim presvetim rukama na svaku

česticu moga bića stavi svoj "blagoslivljam te", kako bi učinio da iz mene ne izlazi

drugo doli jedan trajni hvalospjev ljubavi za Tebe. Zato želim ostati u Tebi i

slijediti Te u svemu što ćeš činiti, štoviše, Ti sam ćeš sve činiti u meni; i ja sada

ostavljam svoje misli u Tebi da te brane od tvojih neprijatelja, darujem Ti svoj dah

da Ti bude pratnja i društvo, poklanjam Ti otkucaje moga srca da Ti kažem

"ljubim Te" i tako Ti nadoknadim svu ljubav koju Ti ne daju druga stvorenja;

prikazujem Ti kapi moje krvi kao zadovoljštinu i da bih Ti povratila slavu i čast

koji Ti uskraćuju tvoji neprijatelji sa svojim uvredama, pljuvačkama i ćuškama;

ostavljam i cijelo moje biće da Ti bude zaštita.





udaljujem od Tebe, neka se otkucaji tvoga Srca ubrzaju u mome srcu, tvoje ruke

neka me jače privinu uz tvoje Srce, tvoje oči neka me pogledaju i zapale

plamenovima ljubavi, kako bih se, čim Te osjetim, prepustila sjedinjenju s Tobom.

O, moj Isuse, poljubi me poljupcem božanske Ljubavi, zagrli me i blagoslovi, a ja

cjelivam tvoje preslatko Srce i ostajem u Tebi.

Blagoslov Boga Svemogućega, Oca i Sina i Duha Svetoga, sišao na nas i ostao vazda.

Amen.

OSAMNAESTI SAT MUKE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA

99

OD 10 DO 11 SATI DOPODNE

Isus uzima križ i kreće prema Kalvariji




me uvede u bolno razmatranje dvadeset četiri

sata tvoje Muke, u kojima si iz ljubavi prema

nama htio toliko pretrpjeti u svome klanjanja

dostojnom Tijelu i u svojoj presvetoj Duši, sve do

smrti na križu. Udijeli mi pomoć, milost, ljubav,

duboku samilost i razumijevanje tvojih bolnih

patnji, dok razmatram Osamnaesti sat, od 10 do

11 sati dopodne. A za one sate tvoje Muke koje

sada ne mogu razmatrati prikazujem Ti volju da



spavati. Primi, o milosrdni Gospodine, ovu moju

nakanu koju Ti iz ljubavi prikazujem, i učini da

ona bude na korist meni i svim dušama, kao da

sam stvarno i sveto izvršila ono što sam toliko

željela učiniti. Zato Ti zahvaljujem, o moj Isuse, što me po molitvi pozivaš








mogući oprosti.

Moj Isuse, neutaživa ljubavi, vidim kako Ti nemaš mira, osjećam bunilo tvoje

ljubavi, tvoje boli, Srce ti jako udara, i u svakom otkucaju osjećam eksploziju, muku,

silu ljubavi, i Ti, ne mogavši više izdržati oganj koji Te pali, jecaš, patiš, uzdišeš i u

svakom jecaju čujem kako govoriš: "Križ!" Sve tvoje muke u kojima kao u

neizmjernom moru plivaš, ponavljaju među sobom: "Križ!". I Ti uzvikuješ: "O Križu

dragi i željeni, jedino Ti ćeš spasiti moju djecu, i ja u Tebi sabirem svu svoju Ljubav!"

100

Drugo krunjenje trnjem

U međuvremenu tvoji Te neprijatelji vode na sudište, skidaju Ti purpurnu haljinu i

odijevaju Te u tvoju odjeću. Ali ah, koja bol! Meni bi bilo lakše umrijeti negoli

gledati Te kako toliko trpiš. Odjeća se zakvačila i zapinje za krunu, pa Ti s

neviđenom okrutnošću skidaju zajedno i odjeću i krunu. S okrutnim povlačenjem

mnogi trnovi se lome i ostaju zabijeni u tvojoj Presvetoj Glavi; Krv u potocima teče,

i tolika je tvoja bol da jecaš; ali neprijatelji, ne brinući se za tvoje muke, stavljaju Ti

odjeću i vraćaju krunu snažno je pritiskujući na tvoju glavu, trnovi ponovo probadaju

oči, ulaze u uši, tako da nema dijela tvoje Presvete Glave koji ne osjeća probadanje.

Tvoja bol je tolika da teturaš pod onim okrutnim rukama, drhtiš od glave do pete, u

oštrim bolovima samo što ne izdahneš i sa svojim izmorenim pogledom i očima

punim krvi gledaš me s mukom i samilosno moliš za pomoć u tolikoj boli!

Moj Isuse, Kralju boli, dopusti da Te podržim i privinem na srce. Željela bih uzeti

oganj koji Te pali kako bi njime pretvorila u pepeo sve tvoje neprijatelje i spasila Te,

ali Ti to ne želiš jer tvoja žudnja za Križem postaje sve jača i želiš se na Njemu

odmah žrtvovati, također i za same tvoje neprijatelje! Ali dok Te privijam na srce, Ti

me privijaš na svoje i govoriš mi: "Sinko moj, učini da dadem oduška svojoj ljubavi,

i zajedno sa Mnom nadoknađuj za one koji čine dobro i obeščašćuju Me. Ovi Židovi

me odijevaju u moje haljine kako bi mi još više oduzeli ugled pred narodom i uvjerili

ga da sam ja jedan zločinac. Izvana je čin odijevanja bio dobar, ali je u sebi samome

bio zao. Ah, koliki čine dobra djela, podjeljuju Sakramente, primaju ih, i to s ljudskim

i zlim nakanama; ali dobro učinjeno na zao način, vodi tvrdoći; i ja želim biti

okrunjen po drugi puta, s još oštrijim bolima, kako bih slomio ovu tvrdoću i tako ih,

s mojim trnjem, privukao k Sebi.

Ah, sinko moj, ovo drugo krunjenje je puno bolnije od prvoga; osjećam da mi Glava

pliva među trnjem i na svaki pokret koji činim ili udarac koji Mi zadaju, kao da

umirem u okrutnoj boli. Tako dajem zadovoljštinu za zloću uvreda, nadoknađujem

za one koji, u kojem god stanju duše se nalazili, umjesto da misle na vlastito

posvećenje, gube se u ispraznostima i odbacuju moju milost, tako da me probadaju

s još oštrijim trnjem, dok sam Ja prisiljen jecati, plakati krvavim suzama i uzdisati

za njihovim spasenjem.

Ah, Ja činim sve kako bih ih ljubio, a stvorenja čine sve kako bi me uvrijedila! Barem

Me ti nemoj ostaviti samoga u mojim zadovoljštinama".

Isus uzima na se Križ

Izmučeno moje Dobro, s Tobom dajem zadovoljštinu, s Tobom trpim; ali vidim kako

Te tvoji neprijatelji obaraju niz stube, narod Te s bijesom i nestrpljenjem čeka; već

je spreman Križ koji Ti s tolikim uzdasima želiš, i Ti ga s ljubavlju gledaš i sa

sigurnim korakom se približavaš da ga zagrliš; ali prvo ga cjelivaš dok tvojim

Presvetim Čovještvom prolaze trnci od radosti, zatim s najvećim zadovoljstvom

ponovno ga gledaš mjereći dužinu i širinu. U njemu već utvrđuješ dio za sva

stvorenja; miraz koji će biti dovoljan da bi ih zaručničkim vezom ujedinio s

Božanstvom i učinio baštinicima Nebeskog Kraljevstva; zatim ne mogavši više

izdržati ljubav koju osjećaš u sebi, ponovno ljubiš Križ i govoriš mu: "Križu

101

obožavani, napokon te grlim; ti si bio čežnja moga Srca, mučeništvo moje ljubavi;

ali ti si, o Križu, kasnio sve do sada, premda su se moji koraci uvijek usmjeravali

prema tebi. Sveti Križu, ti si bio cilj mojih želja, svrha moga života ovdje dolje; u

tebi usredotočujem cijelo svoje Biće, u tebe polažem svu moju djecu i ti ćeš biti njihov

život, njihovo svjetlo, obrana, zaštita, snaga; ti ćeš ih pomagati u svemu i slavne ćeš

Mi ih dovesti u Nebo. O Križu, Katedro Mudrosti, ti ćeš jedini naučavati pravu

svetost, ti ćeš jedini oblikovati heroje, atlete, mučenike, svece. Križu lijepi, ti si moje

Prijestolje, i budući da ja moram poći sa zemlje, ti ćeš ostati mjesto mene; tebi dajem

u miraz sve duše, čuvaj Mi ih, spasi ih, tebi ih povjeravam!"

Tako govoriš i nestrpljivo ga stavljaš na svoja Presveta Ramena. Ah, moj Isuse, Križ

je zbog tvoje prevelike ljubavi previše lagan, ali težini Križa se pridružuje težina

naših golemih grijeha koji su neizmjerni koliko je neizmjeran i nebeski svod; i Ti,

izmoreno moje Dobro, osjećaš da si zgnječen pod težinom tolikih grijeha; pogledom

na njih tvoja duša osjeća jezu i muku zbog svakoga grijeha; tvoja svetost je kao

potresena pred tolikom rugobom i zato, noseći Križ na svojim ramenima, Ti teturaš,

padaš, i iz tvojeg Presvetog Čovještva izlazi smrtni znoj. Oh, Ljubavi moja, moja

duša ne može izdržati ostavljajući Te samoga, želim zajedno s Tobom podijeliti

težinu Križa i kako bih Ti olakšala težinu grijeha, padam do tvojih nogu i privijam

se uz njih; želim Ti dati, u ime svih stvorenja, ljubav za sve one koji Te ne ljube,

hvalu za sve one koji Te preziru, blagoslove, zahvale, i poslušnost za sve. Svečano

izjavljujem da ću za svaku uvredu koju budeš primio prikazati samu sebe kao

zadovoljštinu, učiniti protivan čin uvredama kojima Te stvorenja vrijeđaju i utješiti

Te svojim poljupcima i neprekidnim djelima ljubavi. Ali vidim da sam previše

bijedna, osjećam potrebu za Tobom kako bih doista mogla dati zadovoljštinu; zato

se sjedinjujem s Tvojim Presvetim Čovještvom i, zajedno s Tobom, sjedinjujem moje

misli s tvojima kako bih nadoknadila za sve moje zle misli i one svih drugih;

sjedinjujem moja usta s tvojima kako bih zadovoljila za sve svetogrdne psovke i zle

razgovore; moje srce s tvojim kako bih zadovoljila za zla nagnuća, želje i osjećaje;

jednom riječju želim dati zadovoljštinu za sve za što nadoknađuje tvoje Presveto

Čovještvo, ujedinjujući se s tvojom beskrajnom ljubavlju i s beskrajnim dobrom koje

činiš svima.

Ali nisam još zadovoljna; želim se sjediniti s tvojim Božanstvom i ovo moje ništavilo

uranjam u Njega, i tako Ti dajem sve. Dajem Ti tvoju ljubav kako bih ublažila tvoje

gorčine, dajem Ti tvoje Srce kako bih Te utješila radi naših hladnoća, tvrdoća,

nezahvalnosti, i male ljubavi stvorenja. Dajem Ti tvoju božansku harmoniju kako bih

olakšala tvoj sluh od povika psovki i kletvi. Dajem Ti tvoju ljepotu kako bih Te

okrijepila od ružnoće duša u koje upadamo kada se zablatimo grijehom. Dajem Ti

tvoju čistoću kako bi Te okrijepila u trpljenju zbog pomanjkanja ispravnosti nakana

i blata i gnjileži koje vidiš u mnogim dušama. Dajem Ti tvoju neizmjernost kako bih

Te okrijepila od namjernih uskoća u koje se duše stavljaju. Dajem Ti tvoj žar kako

bi zapalio sve grijehe i sva srca, kako bi Te svi ljubili i da Te nitko više ne uvrijedi.

Na kraju Ti dajem sve ono što Ti jesi, kako bih Ti dala beskonačnu zadovoljštinu i

vječnu, beskrajnu i neograničenu ljubav.

102

Bolni put prema Kalvariji

Moj strpljivi Isuse, vidim kako koracaš prve korake pod neizmjernom težinom Križa,

i ja sjedinjujem svoje korake s tvojima, i kada Ti budeš iznemogao, slab, i zateturao

pred padom, ja ću biti uz tvoj bok da Te podržim, stavit ću svoja ramena pod križ

kako bih zajedno s Tobom podijelila njegovu težinu; Ti me nemoj odbiti, nego me

primi kao svoga vjernog druga. Oh, Isuse, Ti me gledaš i vidim kako daješ

zadovoljštinu za one koji ne nose predano vlastiti križ, koji proklinju, srde se, ubijaju

sebe i čine ubojstva; i Ti za sve moliš ljubav i predanje vlastitom Križu. Ali tolika je

tvoja bol, da se Ti osjećaš kao smrvljen pod Križem. Jedva da si učinio nekoliko

koraka pod njim, i već padaš i spotičeš se o kamenje; trnje se zabija još više u tvoju

glavu; dok se sve tvoje rane otvaraju i iznova krvare; i budući da nemaš snage ustati,

tvoji gnjevni neprijatelji, udarcima i guranjem prisiljavaju Te ustati.

Moja oborena Ljubavi, dopusti da Ti pomognem ustati, da Te poljubim, da obrišem

Krv i zajedno s Tobom nadoknađujem za one koji griješe iz neznanja, ili zbog

krhkosti i slabosti; i molim Te da pomogneš ovim dušama.

Živote moj, Isuse, tvoji neprijatelji čine da trpiš od neizrecivih bolova, uspjeli su Te

podići na noge, i dok Ti teturajući hodaš, čujem tvoj bolni uzdah; tvoje Srce udara

jače i nove boli ga snažno probadaju; već treseš glavom kako bi sa svojih očiju

otresao Krv koja ih ispunja i zasljepljuje. Ah, moj Isuse, razumjela sam sve; tvoja

Mama koje Te kao ucviljena golubica traži, želi Ti reći posljednju riječ i primiti tvoj

posljednji pogled; a Ti osjećaš njezine muke, njezino razderano Srce u svojemu, i

raznježeno i ranjeno zbog njezine i tvoje ljubavi. Već je vidiš kako, probijajući se

kroz mnoštvo, pod svaku cijenu želi Te vidjeti, zagrliti i dati Ti posljednji pozdrav.

Ali Ti ostaješ još više pogođen vidjevši njezinu smrtnu bljedoću i sve svoje muke

koje se snagom ljubavi ponavljaju u Njoj; ako je Ona živa, to je jedino čudom tvoje

Svemogućnosti. Već upravljaš svoje korake prema njezinima, ali jedva da možete

izmijeniti poglede!

Oh, koje li muke koja razdire vaša Srca! Vojnici to primjećuju, i s udarcima i trnjem

sprječavaju da si Mama i Sin daju posljednji pozdrav. I toliki je jad vas oboje da tvoja

Mama ostaje skamenjena od boli i samo što ne padne; vjerni Ivan i pobožne Žene

podržavaju ju je, dok Ti iznova padaš pod Križem. Onda tvoja bolna Mama ono što

ne može činiti s Tijelom budući da je spriječena, čini s dušom; ulazi u Tebe, čini

svojom Volju Vječnoga i pridružujući se svim tvojim mukama, vrši prema Tebi

ulogu Majke, cjeliva Te, uređuje, ublažuje boli i u sve tvoje rane lijeva balzam svoje

bolne ljubavi!

Moj trpeći Isuse, također se i ja pridružujem probodenoj Mami, činim svojima sve

tvoje muke i u svakoj kapi Krvi, u svakoj rani, želim Ti biti poput mame i zajedno s

Njom i s Tobom nadoknađivati za sve opasne susrete, i za one koji se izlažu grešnim

prigodama, ili jer su prisiljeni da se izlože, zapliću se u grijeh.

Ti iznova padaš pod Križem, i vojnici se boje da ne umreš pod težinom tolikih

mučenja i zbog gubitka Krvi. Zato Te udaraju bičevima i teškom mukom iznova

podižu na noge. Ti tako daješ zadovoljštinu za sve ponovljene padove u grijehe, za

teške grijehe počinjene od sviju staleža i osoba, i moliš za tvrdokorne grešnike i s

krvavim suzama plačeš za njihovo obraćenje.

103

Slomljena Ljubavi moja, dok Te promatram kako daješ zadovoljštinu, vidim da si

iznemogao pod ogromnom težinom Križa. Već cijeli drhtiš; pod neprestanim

udarcima koje primaš trnje sve više ulazi u tvoju Presvetu Glavu; Križ zbog svoje

ogromne težine pritišće i ranjava tvoja ramena stvarajući jednu veliku ranu koja

otkriva kosti i na svakom koraku mi se čini da ćeš umrijeti i da nećeš moći nastaviti

dalje. Ali tvoja ljubav, koja sve može, daje Ti snagu i kako osjećaš da Ti Križ probija

ramena, tako daješ zadovoljštinu za sve skrivene grijehe koji, budući da nisu okajani,

povećavaju oštrinu tvojih bolova. Moj Isuse, dopusti da pod Križ podmetnem i ja

svoja leđa kako bih Ti olakšala težinu i zajedno s Tobom nadoknadila za sve skrivene

grijehe.

Ali tvoji neprijatelji iz straha da ne umreš, prisiljavaju Cirenca da Ti pomogne nositi

Križ, i on Ti pomaže, ali ne iz ljubavi, nego na silu, nerado i gunđajući. Ti onda u

svom Srcu osjećaš jeku svih patnika koji se tuže, pomanjkanje predanja, pobune,

gnjev i prezir u trpljenju; ali puno više ostaješ proboden gledajući kako bježe Tebi

posvećene duše koje pozivaš da Te slijede i daju olakšanje u tvojoj velikoj boli, i ako

ih Ti privijaš k Sebi s bolovima, ah, one se istrgaju iz tvojih ruku kako bi išle tražiti

uživanja i tako Te ostavljaju samoga u bolima!

Moj Isuse, dok s Tobom dajem zadovoljštinu, molim Te da me stisneš u svoje naručje

tako jako da ne bude muka koju Ti trpiš a da ja ne bih imala dijela u njoj, kako bih

Ti na taj način dala zadovoljštinu za sva napuštanja od strane stvorenja.

Izmučeni moj Isuse, teškom mukom hodaš i cijeli si zgrbljen; ali vidim kako zastaješ

i gledaš. Srce moje, što je, što želiš? Ah, to je Veronika koja, ničega se ne bojeći,

hrabro Ti pristupa i s jednim rupcem briše tvoje Lice obliveno krvlju koje joj Ti

ostavljaš utisnuto u rubac kao znak zahvalnosti. Moj velikodušni Isuse, također Te i

ja želim obrisati, i to ne samo s jednim rupcem, nego želim ponuditi samu sebe za

utjehu i olakšanje Tebi, želim ući u tvoju nutrinu i dati Ti, o Isuse, otkucaje za

otkucaje, uzdahe za uzdahe, osjećaje za osjećaje, želje za želje; želim zaroniti u tvoj

Presveti Um i učiniti da svi ovi otkucaji, uzdasi, osjećaji i želje poteku u neizmjernost

tvoje Volje; tako ću ih beskrajno umnožiti. Želim, o moj Isuse, oblikovati valove

otkucaja kako niti jedan zao otkucaj stvorenja ne bi odzvanjao u tvom Srcu te tako

ublažiti tvoje unutarnje gorčine; želim oblikovati valove osjećaja i želja, kako bih

udaljila sve zle osjećaje i želje koji bi i najmanje mogli ražalostiti tvoje Srce; želim

još, o moj Isuse, oblikovati valove uzdaha i misli kako bih udaljila svaki i najmanji

uzdah i misao koji Ti se ne bi svidjeli. Dobro ću paziti, o Isuse, kako Te više ništa ne

bi ražalostilo i kako se tvojim unutarnjim mukama ne bi dodavale druge gorčine. O

moj Isuse, molim Te da čitava moja nutrina pliva u beskrajnosti tvoje nutrine; tako

ću moći ponovno naći dostatnu ljubav i dostatnu volju kako bih učinila da u tvoju

nutrinu ne uđe nikakav zao osjećaj niti volja koja bi Te mogla ražalostiti.

O moj Isuse, kako bih bila sigurnija, molim Te da s tvojim mislima zapečatiš moje

misli, s tvojom Voljom moju volju, s tvojim željama moje želje, s tvojim osjećajima

moje osjećaje, s tvojim otkucajima moje otkucaje; kako, ovako zapečaćeni, ne bi

imali život osim od Tebe. Molim Te još, o moj Isuse, da primiš moje siromašno tijelo

koje bih htjela raskomadati iz ljubavi prema Tebi i svesti ga na najmanje djeliće da

ih stavim na svaku od tvojih rana; na onu ranu, o Isuse, koja Ti zadaje bol zbog

104

mnogih proklinjanja, stavljam jedan djelić moga tijela sa željom da Ti uvijek govori:

"Blagoslivljam Te."

Na onu ranu koja Ti zadaje bol zbog mnogih nezahvalnosti, želim, o Isuse, staviti

jedan djelić moga tijela, kao potvrdu moje zahvalnosti. Na onu ranu, o Isuse, koja Ti

zadaje bol zbog hladnoća i pomanjkanja ljubavi, želim staviti mnoge djeliće moga

tijela koji će Ti uvijek govoriti: "Ljubim Te, ljubim Te, ljubim Te!". Na onu ranu koja

Ti zadaje bol zbog mnogih prezira i nepoštovanja tvoje Presvete Osobe, želim stavim

jedan dio mene same koji će Ti uvijek govoriti: "Klanjam Ti se, klanjam Ti se,

klanjam Ti se!" O moj Isuse, u svemu se želim rasprostrijeti i u onim tvojim ljutim

ranama zbog nevjere i bezvjerja, želim da Ti dijelovi moga tijela neprestano govore:

"Vjerujem, vjerujem u Tebe, o moj Isuse, Bože moj, i u tvoju svetu Crkvu i želim dati

život kako bih Ti dokazala svoju Vjeru!" O moj Isuse, uranjam u neizmjernost tvoje

Volje, i učinivši je svojom, želim moliti za sve, zatvoriti sve duše u snagu tvoje

Presvete Volje. O Isuse, ostala mi je još krv, koju želim izliti kao balzam i lijek na

tvoje rane, kako bih Ti dala olakšanje i ozdravljenje u svemu. Želim još, o Isuse,

učiniti da moje misli poteku u srcu svakog grešnika, kao trajan povik da se više ne

usude vrijeđati Te; i molim Te, sa glasovima tvoje Krvi, da se svi priklone mojim

siromašnim molitvama; tako ću ih sve moći donijeti u tvoje Srce! Još jednu drugu

milost, o moj Isuse, Te molim; da u svemu što vidim, dodirujem i osjećam, vidim,

dodirujem i osjećam uvijek Tebe; i da tvoja presveta slika i tvoje presveto Ime budu

uvijek utisnuti u svaki dio moga siromašnog bića.

U međuvremenu, tvoji neprijatelji razjareni ovim hrabrim činom Veronike, udaraju

Te bičevima, guraju i tjeraju naprijed! Nakon nekoliko koraka Ti se zaustavljaš: ali

tvoja se ljubav pod težinom tolikih muka ne zaustavlja i, vidjevši pobožne žene koje

plaču zbog tvojih boli, Ti zaboravljaš samoga Sebe i tješiš ih govoreći njima: "Kćeri,

ne plačite nada mnom i mojim mukama, nego plačite zbog vaše djece i vaših

grijeha!" Koje li uzvišene pouke, kako je slatka tvoja riječ! O Isuse, s Tobom

nadoknađujem pomanjkanja ljubavi i molim Te milost da zaboravim samu sebe, kako

ne bih mislila na ništa drugo osim na Tebe jedinoga.

Ali tvoji neprijatelji, čuvši Te govoriti, kao da su pomahnitali, vuku te konopcima,

udaraju Te s tolikim gnjevom da padaš i udaraš o kamenje: težina Križa Te satire i

Ti osjećaš kako umireš! Dopusti da Te podržim i sa svojim rukama uredim tvoje

Presveto Lice. Vidim kako padaš na zemlju i izdišeš u Krvi, ali tvoji neprijatelji žele

da ustaneš, vuku Te konopcima, povlače za kosu, udaraju Te, ali uzalud. Ti umireš,

moj Isuse! Koja muka, slama mi se srce od boli! I vukući Te, dovlače Te na brdo

Kalvariju. Dok Te vuku osjećam kako daješ zadovoljštinu za sve uvrede Tebi

posvećenih duša, koje Te toliko opterećuju da, kolikogod se Ti trudio, ne možeš

ustati! I tako vučen i udaran stižeš na Kalvariju ostavljajući iza sebe trag svoje

predragocjene Krvi.

Isus je svučen i okrunjen treći puta trnovom krunom

105

Ali ovdje Te čekaju nove boli, iznova Te svlače i trgaju odjeću i trnovu krunu. Ah,

Ti jecaš osjećajući kako iz tvoje glave kidaju trnje; i dok Ti trgaju odjeću, također Ti

trgaju i izranjeno tijelo koje se zalijepilo za nju. Rane se otvaraju, Krv u potocima

teče na zemlju, i tolika je tvoja bol, da kao mrtav padaš na zemlju.

Ali nitko nema sažaljenja prema Tebi, moje Dobro! Štoviše, sa zvjerskim bjesnilom

iznova Ti stavljaju trnovu krunu, dobro je nabijaju, i tolika je muka zbog razdiranja

koje čine tvojoj kosi slijepljenoj od zgrušane krvi, da bi jedino Anđeli mogli reći ono

što trpiš, ali oni, zaprepašteni, odvraćaju svoj nebeski pogled i plaču.

Svučeni moj Isuse, dopusti mi da Te privinem na svoje srce i ugrijem, jer vidim kako

se treseš i kako ledeni smrtni znoj obavija tvoje Presveto Čovještvo. Kako bih Ti

željela dati svoj život, dati Ti svoju krv da zamijenim tvoju, koju si Ti prolio da bi

mi dao život!

A Isus, gledajući me sa svojim blijedim i umirućim očima, čini se da mi govori:

"Koliko me koštaju duše! Ovdje je mjesto gdje ih sve čekam kako bi ih spasio, mjesto

gdje želim dati zadovoljštinu za grijehe onih koji se spuštaju na razinu ispod životinja

i neprestano me vrijeđaju budući da stižu dotle da ne znaju živjeti ako ne čine grijeh.

Njihov je razum zamračen i bezumno griješe; evo zašto me i po treći puta krune

trnovom krunom; i sa svlačenjem nadoknađujem za one koji nose raskošnu i

nedostojnu odjeću, za grijehe protiv čednosti i za one koji su toliko vezani na

bogatstva, časti i užitke, da od njih čine idole za svoja srca.

Ah, da, svaka od ovih uvreda je jedna smrt koju osjećam, i ako ne umirem, to je

jedino zato što Volja moga Vječnog Oca još nije odredila trenutak moje smrt!"

Svučeno moje Dobro, dok s Tobom dajem zadovoljštinu, molim Te da me sa svojim

Presvetim Rukama svučeš od svega i ne dopustiš da ijedan zao osjećaj uđe u moje

srce; Ti bdij nad mojim srcem, okruži ga svojim mukama, ispuni ga svojom ljubavlju;

neka moj život ne bude drugo doli ponavljanje tvoga života, sa svojim blagoslovom

potvrdi moje svlačenje; blagoslovi me od Srca i daj mi snagu da prisustvujem tvojem

bolnom razapinjanju, kako bih i ja bila razapeta zajedno s Tobom!


Isus nosi Križ. Isusova ljubav prema Križu, kao i njegova goruća želja da umre na

njemu za spasenje duša, neizmjerni su! A mi - ljubimo li patnju poput Isusa? Možemo

li reći da su naši otkucaji srca jeka njegovih božanskih otkucaja i da također i mi

želimo naš križ?!...

Kada trpimo, imamo li nakanu biti Isusovim drugovima, kako bismo olakšali težinu

njegova Križa? Kako Ga slijedimo? I u uvredama koje prima jesmo li uvijek spremni

dati Mu našu malu patnju kako bismo ublažili njegove muke?

U djelovanju, u molitvi, kada trpimo pod težinom nutarnjih patnji, činimo li da naša

patnja leti k Isusu i da Mu poput rupca briše znoj, daje osvježenje i tako njegovu

muku čini našom?

O moj Isuse, pozovi me uvijek blizu Sebe i Ti budi uvijek blizu mene, kako bih Te

uvijek mogao utješiti sa svojim patnjama.


106































Tobom.




vazda. Amen.

107

DEVETNAESTI SAT MUKE


OD 11 SATI DO PODNE

Isus je raspet










Udijeli mi pomoć, milost, ljubav,


bolnih patnji, dok razmatram

Devetnaesti sat, od 11 sati do podne. A za one sate tvoje Muke koje sada ne mogu

razmatrati prikazujem Ti volju da to učinim i u svim onim satima u kojima sam

prisiljena posvetiti se svojim dužnostima ili spavati. Primi, o milosrdni

Gospodine, ovu moju nakanu koju Ti iz ljubavi prikazujem, i učini da ona bude

na korist meni i svim dušama, kao da sam stvarno i sveto izvršila ono što sam

toliko željela učiniti. Zato Ti zahvaljujem, o moj Isuse, što me po molitvi pozivaš








mogući oprosti.

Prvi dio: raspeće

Ljubavi moja, već su sa Tebe svukli tvoju odjeću i tvoje Presveto Tijelo se pokazuje

cijelo izranjeno, izgledaš kao oderano janje; vidim da se cijeli treseš i srce mi se

stišće od boli gledajući kako Krv teče iz svih dijelova tvoga Presvetog Tijela. Tvoji

su neprijatelji umorni, ali nezasitni da bi Te mučili, u svlačenju Ti s neopisivim

108

bolima skidaju s glave trnovu krunu da bi je zatim ponovno pribili, učinivši da trpiš

nečuvene boli, dodajući prvima, druge još bolnije rane.

Ah, Isuse moj, u ovom trećem krunjenju Ti nadoknađuješ za čovjekovu zloću i

otvrdnuće u grijehu.

Isuse moj, da tvoja ljubav nije htjela pretrpjeti još veće patnje od ovih, Ti bi sigurno

bio mrtav zbog jačine boli koju si podnio u ovom trećem krunjenju trnovom krunom;

ali već sada vidim da ne možeš više izdržati toliku bol i s očima oblivenim Krvlju

tražiš ima li netko blizu tko bi Te podržao u tolikim patnjama i poniženju.

Slatko moje Dobro, dragi moj Živote, ovdje nisi sam kao prošle noći; ovdje je tvoja

bolna Mama, čije je Srce probodeno od prevelike boli i koja toliko puta umire kolike

patnje Ti podnosiš! Ovdje su također draga Magdalena i vjerni Ivan, koji na pogled

tvojih patnji ostaju nijemi od boli. Reci mi, Ljubavi moja, koga želiš da Te podrži u

tolikoj boli? Dopusti mi, molim Te, da dođem i ja, koja više od svih osjećam potrebu

da Ti budem blizu u ovim trenucima; draga Mama i drugi mi prepuštaju mjesto, i

evo, moj Isuse, dolazim k Tebi, grlim Te i molim da položiš svoju glavu na moja

ramena i da mi dadeš osjetiti bol trnove krune kako bih dala zadovoljštinu za sve

uvrede mislima koje Ti nanose stvorenja. Ljubavi moja, daj, privini se k meni, želim

cjelivati jednu po jednu kaplju tvoje Krvi koja teče s tvoga Presvetog Lica i molim

Te da svaka od ovih kaplji bude svjetlo svakom umu stvorenja kako Te više nitko ne

bi vrijeđao sa zlim mislima.

U međuvremenu, moj Isuse, Ti gledaš Križ koji Ti tvoji neprijatelji pripravljaju;

čuješ udarce čekića s kojima tvoji krvnici pripremaju rupe u koje će zabiti čavle da

bi Te raspeli i tvoje Srce udara jako, silno, drhti od božanskog zanosa, žudi da se

prostre na ovaj krevet boli, kako bi Ti sa svojom smrću zapečatio spasenje naših

duša. Već Te čujem kako govoriš: "Daj, o Križu, brzo me primi u svoj naručaj, ja

sam nestrpljiv čekajući! Sveti Križu, na Tebe ću se uspeti kako bih sve dovršio: brzo

Križu, ispuni goruću želju koja Me troši da dadem život za duše; nemoj više

oklijevati, tjeskobno čekam da se prostrem na Tebe kako bih otvorio Nebo svoj mojoj

djeci.

Oh, Križu, istina je da si ti moje mučeništvo, ali ubrzo ćeš biti također moja pobjeda

i i najpotpunije slavlje; po tebi ću dati bogatu baštinu i pobjedničke krune mojoj

djeci."

I evo, dok Isus tako govori, neprijatelji Mu zapovijedaju da se pruži na Križ i On ih

spremno sluša kako bi zadovoljio za naš neposluh.

Ljubavi moja, prije nego se Ti pružiš na Križ, dopusti mi da Te snažno privinem na

svoje srce i da poljubim tvoje krvave rane ljubavi. Čuj, o Isuse, ne želim Te ostaviti,

želim doći s Tobom i pružiti se na Križ i ostati s Tobom prikovana na njemu. Prava

ljubav ne podnosi razdvajanje i Ti ćeš mi oprostiti smjelost moje ljubavi, dopusti mi

da ostanem s Tobom razapeta. Pogledaj, nježna Ljubavi moja, nisam jedina koja Te

to moli, također tvoja prežalosna Mama, nerazdvojiva Magdalena, ljubljeni Ivan; svi

Ti govorimo da će podnošljivije biti ostati s Tobom pribijeni na Križ, negoli gledati

Te samoga Raspetoga! Zato se zajedno s Tobom prikazujem Vječnom Ocu,

poistovjećena sa tvojom Voljom, s tvojim Srcem, s tvojim zadovoljštinama i sa svim

tvojim mukama.

109

Ah, čini mi se da moj ljubljeni Isus govori: "Sinko moj, preduhitrio si moju ljubav,

to je moja Volja, da svi oni koji me ljube, budu sa Mnom raspeti. Ah, da, dođi također

pružiti se sa Mnom na Križ, dat ću ti život s mojim životom, držat ću te kao izabranika

moga Srca."

I evo, slatko moje Dobro, kako se Ti pružaš na Križ i s toliko ljubavi i blagosti gledaš

krvnike koji već drže spremne u rukama čavle i čekić da bi Te prikovali, kao da im

upućuješ blagi poziv da požure s raspećem; doista, s neljudskom okrutnošću već

uzimaju tvoju desnu ruku, zadržavaju čavao na njezinu dlanu i s udarcima čekića

čine da izađe na drugu stranu Križa. Tolika je i takva tvoja bol koju trpiš, o moj Isuse,

da se treseš; svjetlo tvojih lijepih očiju se potamnjuje i tvoje Presveto Lice postaje

nasmrt blijedo.

Blagoslovljena desnico moga Isusa, cjelivam te, sažalijevam te, klanjam ti se i

zahvaljujem za sebe i za sve: koliko udaraca primaš, za toliko duša te molim da ih u

ovom trenutku oslobodiš od vječne osude; kolike kaplji Krvi prolijevaš, za toliko

duša te molim da ih opereš u ovoj svojoj predragocjenoj Krvi. O moj Isuse, po oštroj

boli koju trpiš, molim Te da otvoriš Nebo svima i da blagosloviš sva stvorenja; neka

tvoj blagoslov pozove na obraćenje sve grešnike i na svjetlo Vjere sve krivovjerce i

nevjernike.

Oh, Isuse, slatki moj Živote, tvoja muka je još na počecima i evo, nakon što su Ti

pribili desnicu, tvoji krvnici, s nečuvenom okrutnošću uzimaju tvoju lijevu ruku, na

silu je razvlače da dosegne označeno mjesto, tako Ti su ti zbog toga iščašeni zglobovi

ruku i ramena i zbog snažne boli također i noge ostaju zgrčene; zatim je nesmiljenom

okrutnošću, jednako kao i desnu, pribijaju na križ.

Ljevico moga Isusa, cjelivam te, sažalijevam te, klanjam ti se i molim, za udarce koje

primaš i oštre bolove koje trpiš dok te pribijaju čavlom, da dadeš u ovom trenutku

dušama u Čistilištu njihovo oslobođenje iz Čistilišta. Dȃ, po Krvi koju prolijevaš, o

Isuse, iz ove ruke, molim Te da ugasiš plamenove koji pale duše; i ova Krv neka

bude svima osvježenje i kupka spasenja koja će ih očistiti od svake mrlje i pripraviti

za blaženo gledanje. Ljubavi moja, po ovoj oštroj boli koju trpiš, molim Te da

zatvoriš pakao svim dušama i da zadržiš munje božanske Pravednosti, izazvane,

nažalost, našim grijesima. Učini, o Isuse, da se ublaži božanska Pravda kako se ne bi

oborili božanski bičevi na Zemlju i da se otvore blaga Božjega Milosrđa na korist

svima. Moj Isuse, u tvoje naručje stavljam svijet i sve generacije i molim Te, o slatka

Ljubavi moja, s glasovima same tvoje Krvi, da ne uskratiš oproštenje nikome, i po

zaslugama ove tvoje predragocjene Krvi, daj svima spasenje vlastite duše! Nemoj

nikoga isključiti, o Isuse!

Ljubavi moja, Isuse, tvoji neprijatelji još nisu zadovoljni: sa đavolskom okrutnošću

uzimaju tvoje Presvete Noge, zgrčene zbog velike boli probijanja ruku i razvlače ih

toliko da iščašuju koljena, rebra i sve kosti prsnog koša. Srce mi ne može izdržati,

drago moje Dobro; vidim tvoje lijepe oči potamnjene zbog snažne boli i pokrivene

Krvlju; tvoja blijeda usta se iskrivljuju, tvoji obrazi se udubljuju, zubi udaraju, dok

je grudni koš ubrzano zadihan. Ah, Ljubavi moja, kako bih rado zauzela tvoje mjesto

da Te poštedim tolike boli! Želim svim tvojim udovima dati jedan lijek, poljubac,

utjehu, jednu zadovoljštinu za sve.

110

Moj Isuse, već Ti stavljaju jednu nogu na drugu i zabijaju jedan čavao bez šiljka.

Blagoslovljene noge moga Isusa, blagoslivljam vas, klanjam vam se, zahvaljujem

vam i molim vas, po preoštrim bolovima koje trpite, pa rastezanju i po Krvi koju

prolijevate, zatvorite sve duše u vaše presvete rane.

O Isuse, nemoj nikoga odbaciti! Tvoji čavli neka pribiju moći naše duše da se ne

udalje od Tebe; neka pribiju naše srce kako bi bilo uvijek usredotočeno jedino na

Tebe; neka pribiju sve naše osjećaje kako ne bismo uživali ni u čemu što ne dolazi

od Tebe.

Oh moj raspeti Isuse, vidim Te cijeloga okrvavljenoga kao da plivaš u kupki od

vlastite Krvi koja trajno vapije za dušama. Snagom ove Krvi molim Te, o Isuse, da

Ti ni jedna duša više ne utekne.

Oh, Isuse, približavam se tvome razderanom Srcu; vidim da više ne možeš; ali ljubav

viče još jače: "Muke, muke, još muka".

Moj Isuse, grlim Te, cjelivam Te, sažalijevam Te, klanjam Ti se i zahvaljujem Ti za

sebe i za sve. Isuse, želim položiti svoju glavu na tvoje Srce kako bih osjetila ono što

Ti osjećaš u ovom bolnom Razapinjanju. Ah, osjećam da svaki udarac čekića

odjekuje u njemu; sve se u njemu usredotočuje, u njemu započinju boli i u njemu

prestaju. Ah, da nije već odlučeno da Ti jedno koplje ima probosti Srce, plamenovi

tvoje ljubavi bili bi napravili sebi put i učinili da eskplodira! Ovi plamenovi pozivaju

ljubeće duše sagraditi sretno boravište u tvome Srcu i ja, o Isuse, po tvojoj

predragocjenoj Krvi molim Te za svetost ovih duša: daj da nikada ne izađu iz tvoga

Srca i sa svojom milošću umnoži pozive duša žrtava koje će nastaviti tvoj život na

Zemlji. Ti si htio dati jedno posebno mjesto u svome Srcu za ljubeće duše; daj da

ovo mjesto nikada ne izgube. Oh, Isuse, plamenovi tvoga Srca neka me zapale, tvoja

Krv neka me uljepša, tvoja ljubav neka me drži uvijek pribijenu uz sebe bolima i sa

zadovoljštinom.

O moj Isuse, krvnici su već pribili tvoje ruke i noge na Križ, i okrenuvši ga da bi

zavrnuli čavle, čine da tvoje Presveto Lice dodiruje zemlju okrvavljenu tvojom

vlastitom Krvlju, i Ti je, s božanskim ustima, cjelivaš. S ovim tvojim poljupcem, o

slatka Ljubavi moja, Ti želiš poljubiti sve duše i svezati ih svojom ljubavlju,

stavljajući pečat na njihovo spasenje. O Isuse, dopusti mi da ja zauzmem tvoje mjesto

i dok krvnici zavrću čavle, daj da ovi udarci također i mene rane i pribiju me potpuno

tvojoj ljubavi.

Moj Isuse, dok se trnje sve više zabija u tvoju glavu, želim Ti prikazati, o moje slatko

Dobro, sve svoje misli kao vruće poljupce koji će Te utješiti i ublažiti gorčinu tvojih

trnja.

O Isuse, vidim da tvojim neprijateljima još nije dovoljno uvreda i poniženja koje Ti

nanose, i ja želim utješiti tvoje božanske poglede s mojim pogledima ljubavi.

Tvoj jezik je gotovo prilijepljen za nepce zbog gorčine i goruće žeđi. Za ublaženje

svoje žeđi, o moj Isuse, Ti bi želio sva srca stvorenja prepuna ljubavi, i kako ih

nemaš, izgaraš sve više za njima. Slatka moja ljubavi, želim Ti poslati rijeke ljubavi,

kako bih Ti na taj način ublažila gorčinu i goruću žeđ. O Isuse, vidim da na svaki

pokret koji činiš rane tvojih ruku se razdiru i bol postaje jača i oštrija. Drago moje

Dobro, da bih Ti olakšala i ublažila ovu bol, prikazujem Ti sva sveta djela svih

111

stvorenja. O Isuse, koliko trpiš u svojim presvetim nogama! Čini se da se svaki pokret

tvoga presvetog Tijela odražava u njima i nema nikoga blizu Tebe da bi Te pridržao

i na taj način ublažio oštrinu tvojih boli! Preslatki moj Živote, željela bih ujediniti

korake stvorenja svih generacija, prošlih, sadašnjih i budućih i usmjeriti ih sve k

Tebi, kako bi došli ublažiti tvoje gorke muke.

O moj Isuse, ah, kako je razderano tvoje siromašno Srce! Kako ublažiti toliku bol?

Uronit ću u Tebe, staviti svoje srce u tvoje, moje goruće želje u tvoje, kako bi svaka

zla želja bila uništena; uronit ću svoju ljubav u tvoju, kako bi tvoj plamen zapalio

srca svih stvorenja i uništio sve profane ljubavi. Tvoje Presveto Srce bit će utješeno

i ja, odsada obećavam, o Isuse, da ću biti uvijek pribijena ovome preljubljenom Srcu

sa čavlima tvojih želja, tvoje ljubavi i tvoje Volje.

O moj Isuse, raspeti Ti, raspeta ja u Tebi. Nemoj dopustiti se odvojim od Tebe

raspeta, kako bih Te, pribijena s Tobom, mogla uvijek ljubiti, davati zadovoljštinu

za sve i ublaživati boli koje Ti uzrokuju stvorenja sa svojim grijesima.

Drugi dio: Isus Raspeti. S Njim razoružavamo Božansku Pravednost

Moj dobri Isuse, vidim kako tvoji neprijatelji podižu teško drvo Križa i puštaju da

padne u rupu koju su pripravili; a Ti, slatka moja Ljubavi, ostaješ obješen između

neba i zemlje. U ovom svečanom trenutku Ti se obraćaš Ocu i sa slabašnim i

promuklim glasom govoriš Mu: "Oče sveti, evo me ovdje, natovarenoga svim

grijesima svijeta; nema grijeha koji nije na meni, zato nemoj više na ljudima

iskaljivati bičeve svoje Božanske Pravednosti, nego ih sve iskali na Meni, svome

Sinu. O Oče, dopusti Mi da sve duše privežem za ovaj Križ, i da im izmolim

oproštenje s glasovima moje Krvi i mojih rana. O Oče, zar ne vidiš u kakvom sam

stanju? Po ovom Križu, snagom ovih bolova, udijeli svima iskreno obraćenje, mir,

oproštenje i svetost. Obuzdaj svoj gnjev prema siromašnom Čovječanstvu, prema

mojoj djeci; slijepi su i ne znaju što čine; zato dobro pogledaj na što sam sveden

zbog njih: ako nemaš samilosti prema njima; neka Te barem raznježi ovo moje Lice

uprljano pljuvačkama, pokriveno Krvlju, modro i natečeno zbog mnogih pljuski i

primljenih udaraca. Smiluj se, Oče moj! Bio sam najljepši od svih, a sada sam toliko

unakažen da me više ne prepoznaju; postao sam prezir svima, zato pod svaku cijenu

želim spasenje siromašnih stvorenja."

Moj Isuse, zar je moguće da nas toliko ljubiš? Tvoja ljubav krši ovo moje siromašno

srce. Oh, voljela bih Te odnijeti svim stvorenjima i učiniti da svi vide ovo tvoje tako

unakaženo Lice zbog njihova spasenja, kako bi imali smilovanja prema svojim

dušama i tvojoj Ljubavi; željela bih sa svjetlom koje obavija tvoje Lice i s privlačnom

snagom tvoje ljubavi učiniti da razumiju tko si Ti i tko su oni koji se usuđuju vrijeđati

Te, kako bi se svi prostrli pred Tobom da Ti se poklone i da Te slave.

Moj Isuse, Raspeti, dostojni klanjanja, stvorenje uvijek izaziva božansku Pravednost

i svojim jezikom čini da odzvanjanju jezovita proklinjanja, psovke, pogrde, zli

razgovori. Ah, svi ovi glasovi zaglušuju zemlju i prodiru u Nebo zaglušujući

božanski sluh i vapiju za osvetom i pravdom protiv zemlje same! Oh, kako se

Božanska Pravednost osjeća prisiljena iskaliti svoje bičeve! Oh, kako tolike strašne

psovke razjaruju božanski gnjev protiv stvorenja! Ali Ti, o moj Isuse, ljubeći nas

112

najvišom ljubavi, stavljaš se ispred ovih pogubnih glasova i sa svojim svemogućim

i stvoriteljskim glasom zazivaš milosrđe, milosti, ljubav za sve. I da bi ublažio Očev

gnjev, sa svom ljubavlju govoriš Mu: "Oče moj, ponovno me pogledaj, ne slušaj

glasove stvorenja, nego moj; Ja dajem zadovoljštinu za sve, zato Te molim da gledaš

stvorenja i da ih gledaš u Meni; ako ih gledaš izvan Mene, što će biti od njih? Slabi

su, neznalice, sposobni činiti jedino zlo, puni svih bijeda; milost, milost za siromašna

stvorenja; odgovaram Ja za njih s ovim jezikom otrovanim od žuči, isušenim od žeđi,

zapaljenim od ljubavi".

Moj ojađeni Isuse, moj glas u tvome glasu želi se suočiti sa svim ovim uvredama i

psovkama kako bih sve ljudske glasove promijenila u glasove blagoslova i hvale.

Moj Raspeti Isuse, tolikoj tvojoj ljubavi i boli stvorenje se još ne predaje, štoviše,

prezirući Te, dodaje grijeh na grijeh, čineći velika svetogrđa, ubojstva,

samoubojstva, sukobe, prijevare, okrutnosti i izdaje. Ah, sva ova zla djela opterećuju

ruke tvoga Nebeskog Oca koji, ne mogavši više izdržati težinu, samo što ih ne spusti

i ne iskali na zemlju gnjev i razaranje. Ali Ti, o moj Isuse, da bi spasio stvorenje od

Božjeg gnjeva, bojeći se da ga ne uništi, širiš svoje ruke Ocu, razoružavaš Ga i

priječiš da Božanska Pravda izvrši svoje djelo; i da bi Ga ganuo i potaknuo na

smilovanje zbog bijede Čovječanstva, govoriš Mu s glasom još uvjerljivijim: "Oče

moj, gledaj ove moje zgrčene ruke i ove čavle koji Me probadaju; koji Me pribijaju

zajedno sa svim ovim zlim djelima. Ah, u ovim rukama osjećam sve boli koje mi

uzrokuju ova zla djela. Zar nisi zadovoljan, o Oče moj, s mojim bolima? Zar možda

nisam sposoban dati Ti zadovoljštinu?Da, ove moje iščašene ruke bit će uvijek lanci

koji će čvrsto držati siromašna stvorenja kako Mi ne bi pobjegla, osim onih koji će

se htjeti na silu istrgnuti; i ove moje ruke bit će lanci ljubavi koji će Te vezati, Oče

moj, kako bi spriječili da ne uništiš siromašna stvorenja; štoviše, uvijek će Te

privlačiti k njima da na njih izliješ svoje milosti i milosrđe!"

Moj Isuse, tvoja ljubav je za mene slatki zanos koji me potiče da činim ono što Ti

činiš ̧ zato zajedno s Tobom želim spriječiti, po cijenu bilo koje muke, da se

Božanska Pravednost iskali na siromašnom Čovječanstvu; s Krvlju koja teče iz ovih

tvojih ruku želim ublažiti vatru krivnje grijeha i smiriti božanski gnjev. Dopusti mi

da u ove tvoje ruke stavim boli i stradanja svih ljudi i mnogih potlačenih i ožalošćenih

srdaca; dopusti mi da obiđem sva stvorenja i da ih sve stavim u tvoje naručje kako bi

se vratili tvome Srcu; dopusti mi da snagom tvojih stvoriteljskih ruku zaustavim

struju tolikih zlih djela i sve odvratim od činjenja zla.

Moj ljubljeni raspeti Isuse, stvorenje još nije zadovoljno vrijeđanjem Tebe, želi ispiti

do dna svu gorčinu grijeha i trči bezumno putovima zla; upada iz grijeha u grijeh,

neposlušno tvojim Zakonima, i ne prepoznavajući Te, buni se protiv Tebe, i gotovo

zbog inata i prkosa želi ići u pakao. Oh, kako se srdi najviše Veličanstvo! A Ti, o

moj Isuse, pobjeđujući sve, također i tvrdoglavost stvorenja, da bi ublažio Božanskog

Oca, pokazuješ Mu cijelo svoje Presveto Čovještvo, izranjeno, iščašeno, razderano

na strašan način; pokazuješ svoje Presvete Noge probodene, iskrivljene zbog oštrine

bolova i čujem tvoj samilosni, molećivi glas koji, kao na izdisaju, želi osvojiti

stvorenje snagom ljubavi i boli i također trijumfirati nad Očevim Srcem: "Oče moj,

pogledaj Me od glave do pete: nema zdravog dijela na Meni, nemaju više gdje bi mi

113

otvorili nove rane, zadali nove boli: ako se Ti ne umilostivljuješ pred ovim prizorom

ljubavi i boli, tko će Te ikada moći ublažiti? O stvorenja, ako se vi ne predajete

tolikoj Ljubavi, koja vam nada ostaje za obraćenje? Ove moje rane i ova Krv bit će

uvijek glasovi koji će pozivati s Neba na Zemlju milosti kajanja, oproštenja i

smilovanja za vas!"

Moj Isuse, Raspeti Ljubitelju, vidim da više ne možeš; strašna napetost koju trpiš na

Križu, neprestano škripanje tvojih kostiju koje se sve više iščašuju na svaki i najmanji

pokret, tijelo koje je sve više razderano, goruća žeđ koja Te pali, unutarnje muke koje

Te guše gorčinom, bolom i ljubavlju i uz tolika tvoja mučenja još ljudska

nezahvalnost koje Te okružuje i koja, kao silni val, prodire sve do nutrine tvoga

probodenog Srca, toliko Te pritišće da tvoje Presveto Čovještvo više ne može izdržati

težinu tolikih mučenja, pa kao u bunilu ljubavi i patnje tražiš pomoć i smilovanje!

Raspeti Isuse, je li moguće da Ti koji sve držiš i daješ život svima, tražiš zatim

pomoć?

Ah, kako bih voljela prodrijeti u svaku kap tvoje predragocjene Krvi i izliti moju krv

kako bih Ti ublažila svaku ranu, učinila manje bolnim probadanje svakog trna i

ublažila gorčine u svakoj nutarnjoj muci tvoga Srca; željela bih dati Ti život za život;

kad bi mi bilo moguće htjela bih Te skinuti s Križa da se stavim na tvoje mjesto; ali

vidim da sam jedno ništa i da ništa ne mogu, previše sam beznačajna, zato mi daj

Samoga Sebe; uzet ću život u Tebi i u Tebi ću dati Tebe samoga. Tako ćeš zadovoljiti

moje čežnje.

Razderani Isuse, vidim da tvoje Presveto Čovještvo umire ali ne za Tebe, nego da bi

u svemu izvršio naše Otkupljenje; imaš potrebu za božanskom pomoći i zato se bacaš

u Očevo naručje i zapomažeš. Oh, kako se Božanski Otac ganuo vidjevši tvoje

razderano Presveto Čovještvo, strašnu posljedicu grijeha na tvojim Presvetim

Udovima!

I da bi zadovoljio tvoju žudnju ljubavi, privija Te na svoje Očinsko Srce i daje Ti

potrebne pomoći kako bi Ti dovršio naše Otkupljenje, i dok Te privija osjećaš u

svome Srcu jače ponavljanje udaraca čavala, šibanje bičeva, razdiranje rana,

probadanje trnja. Oh, kako je Otac zbog toga ganut! Kako je gnjevan videći da Ti

sve ove muke u tvom Srcu uzrokuju također duše Tebi posvećene! I u svojoj boli Ti

govori: "Sine moj, je li moguće da niti od Tebe izabrani dio nije cijeli s Tobom?

Štoviše, čini se da ove duše traže utočište i skrivenost u ovom tvom Srcu kako bi Te

ogorčili i dali Ti više nego bolnu smrt, i još više, jer sva ova bol koju Ti zadaju

sakrivena je i pokrivena licemjerjem. Ah, Sine, ne mogu više zadržati gnjev zbog

nezahvalnosti ovih duša koje me ranjavaju više negoli sva ostala stvorenja zajedno!"

Ali Ti, o moj Isuse, pobjeđujući sve, braniš također i ove duše i daješ zadovoljštinu

s beskrajnom ljubavlju ovog tvoga Srca, valovima gorčine i boli koje Ti zadaju i da

bi ublažio Oca, govoriš Mu: "Oče moj, gledaj ovo moje Srce; sve ove boli neka Ti

budu zadovoljština i koliko je oštrija bol, tolika neka bude veća njezina moć na tvom

Očinskom Srcu da svima postigne milosti, svjetlo i oproštenje. Oče moj, nemoj ih

odbaciti, bit će oni moji branitelji koji će nastaviti moj život na zemlji".

Živote moj, Raspeti Isuse, vidim da si još u agoniji na Križu, budući da još nije

zadovoljena tvoja ljubav da sve bude dovršeno. Također i ja, umirem zajedno s

114

Tobom i svi vi, Anđeli, Sveti, dođite na brdo Kalvariju promatrati prekomjernosti i

ludosti ljubavi jednog Boga. Poljubimo njegove krvave rane, klanjajmo im se,

podržimo ove razderane udove, zahvalimo Isusu na djelu Otkupljenja, pogledajmo

jednim pogledom probodenu Mamu koja tolike muke i smrti osjeća u svom

Bezgrešnom Srcu, kolike muke vidi u svome Sinu Bogu: i njezina sama odjeća je

okrvavljena; cijela Kalvarija je njome natopljena; zato svi zajedno uzmimo ovu Krv,

molimo prežalosnu Mamu da nam se pridruži, raširimo se po cijelome svijetu i

pođimo u pomoć svima. Pomozimo onima u opasnosti da se ne izgube, koji su pali

da ustanu, onima koji samo što ne padnu, da ne padnu; dajmo ovu Krv mnogim

siromašnim slijepcima, kako bi u njima zasjalo svjetlo istine; i na poseban način,

onima koji su u borbi, budimo im budna straža, i ako su u opasnosti da budu pogođeni

neprijateljskim olovom, primimo ih u naše naručje da ih utješimo, i ako su ostavljeni

od svih, očajni zbog njihove žalosne sudbine, dajmo im ovu Krv kako bi bila

ublažena oštrina njihovih boli i kako bi se pomirili sa sudbinom; i ako vidimo duše

koje samo što ne padnu u pakao, dajmo im ovu božansku Krv, koja sadrži cijenu

Otkupljenja i istrgnimo ih od sotone! I dok me Isus bude držao čvrsto na svom Srcu

da ga branim i dajem zadovoljštinu za sve, sve ću privinuti na ovo Srce kako bi svi

postigli učinkovitu milost obraćenja, snagu i spasenje.

U međuvremenu vidim, o Isuse, kako Krv u potocima teče iz tvojih ruku i nogu;

Anđeli plačući, čine Ti krunu i dive se čudesima tvoje beskrajne Ljubavi. Vidim tvoju

slatku Mamu na podnožju Križa probodenu bolima, tvoju dragu Magdalenu,

ljubljenog Ivana, svi zahvaćeni zanosom udivljenja, ljubavi i boli!

O Isuse, sjedinjujem s Tobom i privijam se na tvoj Križ, uzimam sve kapi tvoje Krvi

i izlijevam ih u moje srce.

Kada budem vidjela tvoju Pravednost rasrđenu zbog grešnika, da bih Te ublažila, ja

ću Ti pokazati ovu Krv. Kada budem htjela obraćenje duša otvrdnulih u grijehu,

pokazat ću Ti ovu Krv i snagom Nje nećeš odbaciti moju molitvu, budući da imam

njezin zalog u rukama.

I sada, Raspeto moje Dobro, u ime svih generacija prošlih, sadašnjih i budućih,

zajedno s tvojom Mamom i sa svim Anđelima, prostirem se pred Tobom i govorim

Ti: "Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te, jer si po svojem Svetom Križu

otkupio svijet."


Raspeti Isus poslušan je krvnicima, s ljubavlju prihvaća sve uvrede i muke koje mu

zadaju. Zbog velike ljubavi koju je Isus osjećao prema našoj siromašnoj duši, našao

je u Križu svoj ležaj odmora; a mi, u svim našim mukama, da li se odmaramo u

Njemu? Možemo li reći da s našom strpljivošću i ljubavlju u našem srcu

pripravljamo krevet Isusu?

Dok je Isus razapet, nema unutarnjeg niti vanjskog dijela u kojem ne osjeća posebnu

muku; a mi, jesmo li svi razapeti u Njemu, barem u našim glavnim osjetilima? Kada

u jednom ispraznom razgovoru ili sličnoj prigodi nalazimo svoje zadovoljstvo, onda

Isus ostaje razapet na križu, ali ako isto to zadovoljstvo žrtvujemo njemu za ljubav,

onda Isus ostaje slobodan i a mi pribijeni.

115

Držimo li uvijek, sa čavlima njegove presvete Volje, pribijene naše misli, naše srce,

cijelo naše biće? Dok visi razapet, Isus s ljubavlju gleda krvnike; da li mi, iz ljubavi

prema njemu, s ljubavlju gledamo one koji nas vrijeđaju?

Svi: Moj raspeti Isuse; tvoji čavli neka budu gusto zabijeni u mom srcu, kako ne bi

bio otkucaj, osjećaj ili želja koji ne bi osjetili njihovo probadanje, a krv koju će

proliti ovo moje srce neka bude balzam koji će ublažiti sve tvoje rane.


Premili moj Isuse, Ti si me pozvao u ovaj sat svoje muke da budem s Tobom i ja

sam se odazvala. Učinilo mi se da Te čujem kako, tjeskoban i ožalošćen, moliš i

prikazuješ zadovoljštinu, i kako s ganutim i dirljivim glasom moliš i vapiš za


ostaviti zbog svojih uobičajenih obveza, osjećam dužnost da Ti kažem "Hvala" i

"Budi blagoslovljen!". Da, o Isuse, ponavljam "hvala Ti" tisuću i tisuću puta i






O Isuse, učini da iz cijelog moga bića neprekidno izvire bujica zahvale i blagoslova,

kako bih na sebe i na sve privukla bujicu tvojih blagoslova i zahvala.

Molim Te, o Isuse, privini me svome Srcu i sa svojim presvetim rukama na svaku

česticu moga bića stavi svoj "blagoslivljam te", kako bi učinio da iz mene ne izlazi

drugo doli jedan trajni hvalospjev ljubavi za Tebe. Zato želim ostati u Tebi i

slijediti Te u svemu što ćeš činiti, štoviše, Ti sam ćeš sve činiti u meni; i ja sada

ostavljam svoje misli u Tebi da te brane od tvojih neprijatelja, darujem Ti svoj dah

da Ti bude pratnja i društvo, poklanjam Ti otkucaje moga srca da Ti kažem

"ljubim Te" i tako Ti nadoknadim svu ljubav koju Ti ne daju druga stvorenja;

prikazujem Ti kapi moje krvi kao zadovoljštinu i da bih Ti povratila slavu i čast

koji Ti uskraćuju tvoji neprijatelji sa svojim uvredama, pljuvačkama i ćuškama;

ostavljam i cijelo moje biće da Ti bude zaštita.





udaljujem od Tebe, neka se otkucaji tvoga Srca ubrzaju u mome srcu, tvoje ruke

neka me jače privinu uz tvoje Srce, tvoje oči neka me pogledaju i zapale

plamenovima ljubavi, kako bih se, čim Te osjetim, prepustila sjedinjenju s Tobom.

O, moj Isuse, poljubi me poljupcem božanske Ljubavi, zagrli me i blagoslovi, a ja

cjelivam tvoje preslatko Srce i ostajem u Tebi.

Blagoslov Boga Svemogućega, Oca i Sina i Duha Svetoga, sišao na nas i ostao vazda.

Amen.

116

DVADESETI SAT MUKE


OD PODNE DO 13 SATI

Prvi sati agonije na Križu. Prva Isusova riječ




me uvede u bolno razmatranje dvadeset četiri sata

tvoje Muke, u kojima si iz ljubavi prema nama htio

toliko pretrpjeti u svome klanjanja dostojnom

Tijelu i u svojoj presvetoj

Duši, sve do smrti na križu. Udijeli mi pomoć,

milost, ljubav, duboku samilost i razumijevanje

tvojih bolnih patnji, dok razmatram Dvadeseti sat,

od podne do 13 sati. A za one sate tvoje Muke koje

sada ne mogu razmatrati prikazujem Ti volju da to


prisiljena posvetiti se svojim dužnostima ili spavati.

Primi, o milosrdni Gospodine, ovu moju nakanu

koju Ti iz ljubavi prikazujem, i učini da ona bude

na korist meni i svim dušama, kao da sam stvarno

i sveto izvršila ono što sam toliko željela učiniti.

Zato Ti zahvaljujem, o moj Isuse, što me po molitvi

pozivaš sjediniti se s Tobom, i da bih Ti više ugodila, uzimam tvoje misli, tvoj

jezik, tvoje Srce i tako želim moliti sjedinjujući se potpuno s tvojom svetom



Anđela Čuvara.




mogući oprosti.

Raspeto moje Dobro, gledam Te na Križu, kao na tvome pobjedničkom Prijestolju,

u činu osvajanja svega i svih srdaca, sve toliko želiš privući k Sebi kako bi svi osjetili

tvoju nadnaravnu moć. Priroda, zgrožena zbog tolikog zločina, prostire se pred

117

Tobom i u šutnji iščekuje jednu tvoju riječ, kako bi Ti iskazala čast i priznala tvoje

gospodstvo; sunce plačući povlači svoje svjetlo, jer ne može podnijeti pogled na

Tebe, previše bolan. Pakao osjeća užas i, šuteći, čeka. Tako da je sve u šutnji: tvoja

probodena Mama, tvoji vjerni su nijemi i skamenjeni na pogled, oh, previše bolan,

na tvoje razderano i iščašeno Tijelo, svi iščekuju jednu tvoju riječ! Zanijemilo je

samo tvoje Čovještvo koje leži u moru boli u oštrim trzajima agonije, toliko da se svi

boje da ćeš od jednoga uzdaha do drugoga izdahnuti! I što više? Sami zlobni Židovi,

sami bešćutni krvnici, koji su Te do malo prije vrijeđali, izrugivali, nazivali Te

varalicom, zločincem, sami razbojnici koji su Te proklinjali, svi šute, zamuknuti,

grizodušje ih izjeda, i ako se naprežu kako bi Ti dobacili koju uvredu, ova zamire na

njihovim usnama. Ali ulazeći u tvoju nutrinu, vidim kako tvoja ljubav buja, guši Te

i ne možeš je zadržati; i prisiljen od svoje ljubavi, koja Te muči više od svih muka, s

jakim i dirljivim glasom Ti govoriš, kao Bog koji Jesi, uzdižeš svoje umiruće oči k

Nebu i uzvikuješ: "Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!" I iznova se zatvaraš u

šutnju, uronjen u nečuvene boli. Raspeti Isuse, da li je moguća takva ljubav? Ah,

poslije toliko muka i uvreda, prva riječ je oproštenje i ti nas pred svojim Ocem

opravdavaš zbog tolikih grijeha! Ah, Ti činiš da ova tvoja riječ siđe u svako srce

poslije grijeha jer si Ti prvi koji nudiš oproštenje! Ali koliki je odbacuju i ne

prihvaćaju; tvoja ljubav onda prelazi u bunilo, jer Ti mahnitajući želiš svima dati

oproštenje i poljubac mira.

Na ovu tvoju riječ pakao se trese i prepoznaje Te Bogom; priroda i svi ostaju

zapanjeni i prepoznaju tvoje Božanstvo, tvoju neugasivu ljubav i šuteći promatraju

dokle ona doseže. I nije samo tvoj glas, nego i tvoja Krv, i tvoje rane viču svakom

srcu poslije grijeha: "Dođi u moje naručje da Ti oprostim, pečat oproštenja je cijena

moje Krvi". O moj ljubljeni Isuse, ponovi još ovu riječ svim grešnicima koji su u

svijetu; svima izmoli milosrđe, na sve primijeni neizmjerne zasluge svoje

predragocjene Krvi, za sve, o dobri Isuse, nastavi ublažavati Božansku Pravednost i

udijeli milost onome koji se nalazi u činu da mora oprostiti, da osjeti njezinu snagu.

Moj Raspeti i obožavani Isuse, u ova tri sata tvoje pregorke agonije Ti želiš sve

dovršiti, i dok šutljivo visiš na ovom Križu, vidim kako u svojoj nutrini želiš

zadovoljiti u svemu Ocu. Zahvaljuješ u ime svih, nadoknađuješ za sve, za sve moliš

oproštenje i svima moliš milosti da Te više nikada ne uvrijede; i da bi to izmolio od

Oca, ukratko prolaziš i prikazuješ cijeli svoj život od trenutka začeća do posljednjeg

uzdaha. Moj Isuse, beskrajna ljubavi, dopusti da također i ja prođem cijelim tvojim

životom s Tobom, s neutješnom Mamom, sa svetim Ivanom i pobožnim ženama.

Prođimo ukratko Život i muke Isusove

Moj slatki Isuse, zahvaljujem Ti na mnogim trnovima koji su probole tvoju presvetu

glavu, na kapljicama Krvi koje su iz nje potekle, na udarcima koje si na glavi primio

i na kosi koju su Ti iščupali. Zahvaljujem Ti na svemu dobru što si učinio i izmolio

svima, na prosvjetljenjima i dobrim nadahnućima koje si nam dao, i za toliko puta

kada si nam oprostio sve naše grijehe počinjene mišlju, ohološću, ponosom i

samodopadnošću.

118

Molim Te oproštenje u ime svih, o moj Isuse, za svaki puta kada smo Te okrunili

trnjem, za svaku kap Krvi koju smo prolili iz tvoje presvete glave, za svaki puta kada

nismo odgovorili tvojim nadahnućima; za sve ove boli od Tebe pretrpljene, molim

Te, o dobri Isuse, izmoli nam milost da više nikada ne sagriješimo mišlju. Želim Ti

još prikazati sve ono što si pretrpio u svojoj presvetoj glavi, kako bih Ti dala svu onu

slavu koju bi Ti stvorenja dala da su se na ispravan način služili darom razuma.

Klanjam se, o Isuse moj, tvojim Očima i zahvaljujem Ti za sve suze i krv koju si

prolio, za okrutne boli probadanja trnjem, za uvrede, ismijavanja i omalovažavanja

koja si pretrpio u cijeloj svojoj Muci. Molim Te oproštenje za sve one koji se služe

darom vida da bi Te uvrijedili i pogrdili, i po bolima koje si pretrpio u svojim

Presvetim Očima molim Te da nam udijeliš milost da Te više nitko ne uvrijedi sa

zlim pogledima. Želim Ti još prikazati sve ono što si Ti sam pretrpio u svojim

presvetim Očima, kako bih Ti dala svu slavu koju bi Ti stvorenja dala da su njihovi

pogledi bili usmjereni jedino prema Nebu, Božanstvu i Tebi, o moj Isuse.

Klanjam se tvojim Presvetim Ušima; zahvaljujem Ti za ono što si pretrpio dok su Te

krvnici na Kalvariji zaglušivali svojom vikom i ruganjem. Molim Te oproštenje u

ime svih, za sve zle razgovore koji se čuju i molim Te da se uši svih ljudi otvore

vječnim istinama, glasovima Milosti i da Te više nitko ne uvrijedi s darom sluha.

Želim Ti još prikazati sve ono što si pretrpio u svom Presvetom Sluhu, kako bih Ti

dala svu slavu koju bi Ti dala sva stvorenja da su se s ovim organom služili na svet

način.

Klanjam se i cjelivam, o Isuse moj, tvoje Presveto Lice i zahvaljujem Ti na svemu

što si pretrpio zbog primljenih pljuvački, pljuski i ismijavanja, i za svaki puta kada

si dopustio da Te udaraju tvoji neprijatelji. Molim Te oproštenje u ime svih, za svaki

puta kada su se usudili uvrijediti Te, i po primljenim pljuskama i po ovim

pljuvačkama molim Te da učiniš da svi prepoznaju, hvale i slave tvoje Božanstvo;

štoviše, o moj Isuse, želim ja sama ići po cijelom svijetu, od istoka do zapada, od

sjevera do juga, i ujediniti sve glasove stvorenja i promijeniti ih u isto toliko čina

hvale, ljubavi i klanjanja. Želim Ti još, o moj Isuse, donijeti srca sviju stvorenja,

kako bi Ti u sve njih mogao staviti svjetlo, istinu, ljubav, samilost prema tvojoj

Božanskoj Osobi; i dok budeš opraštao svima, ja Te molim da ne dopustiš da Te itko

više uvrijedi; i kad bi bilo moguće, također po cijenu moje krvi. Želim Ti na kraju

prikazati sve što si pretrpio u svome Presvetom Licu, kako bih Ti dala svu slavu koju

bi Ti stvorenja dala, da se nisu usudili vrijeđati Te.

Klanjam se tvojim Presvetim Ustima i zahvaljujem Ti za tvoj prvi plač, za mlijeko

koje si sisao, za riječi koje si izrekao, za žarke poljupce koje si davao svojoj presvetoj

Majci, za hranu koju si uzimao, za gorčinu žući i goruće žeđi koju si trpio na Križu,

za molitve koje si uzdizao Ocu, i molim Te oproštenje za sva mrmljanja i zle i

iskvarene razgovore i za sva proklinjanja koja izgovaraju stvorenja. Želim prikazati

tvoje svete razgovore kao zadovoljštinu za njihove loše razgovore, mrtvljenje

osjetila tvoga okusa kao zadovoljštinu za njihovu proždrljivost i za sve uvrede koje

su Ti nanijeli sa zlim korištenjem jezika. Želim Ti prikazati sve što si pretrpio u

svojim Presvetim Ustima, kako bih Ti dala svu slavu koju bi Ti stvorenja dala, da se

nisu usudili vrijeđati te sa osjetilom okusa i sa zlouporabom jezika.

119

O Isuse, za sve Ti zahvaljujem, i u ime svih uzdižem Ti himan vječne i beskrajne

zahvalnosti. Želim Ti, o moj Isuse, prikazati sve ono što si pretrpio u svojoj Presvetoj

Osobi, kako bih Ti dala svu slavu koju bi Ti stvorenja dala, da su suobličili svoj život

tvome životu.

Zahvaljujem Ti, o Isuse, za sve što si pretrpio u svojim Presvetim Ramenima, za sve

udarce koje si primio, za sve rane koje su se otvorile na tvome presvetom Tijelu i za

sve kapi Krvi koje si prolio. Molim Te oproštenje u ime svih, za svaki puta kada su

Te zbog vlastite komotnosti uvrijedili s nedopuštenim i nedostojnim užicima.

Prikazujem Ti tvoje bolno bičevanje kako bih dala zadovoljštinu za sve grijehe

počinjene svim osjetilima, za ljubav prema vlastitim ukusima, osjetilnim užicima,

vlastitome "ja", za sva naravna zadovoljstva, i namjeravam Ti također prikazati sve

što si pretrpio u svojim ramenima, kako bih Ti dala svu slavu koju bi Ti stvorenja

dala da su u svemu tražila kako da ugode jedino Tebi i da su se sklonila u sjenu tvoje

božanske zaštite.

Moj Isuse, cjelivam tvoju lijevu nogu; zahvaljujem Ti na svim koracima koje si

učinio za svoga smrtnoga života i za svaki puta kada si umorio svoje siromašne udove

idući u potragu za dušama kako bi ih doveo svome Srcu. Zato Ti prikazujem, o moj

Isuse, sva moja djela, korake i pokrete, s namjerom da Ti dadem zadovoljštinu za sve

i u svemu. Molim Te oproštenje za one koji ne djeluju s ispravnom nakanom;

ujedinjujem sve svoje čine s tvojima kako bi ih Ti pobožanstvenio i prikazao

ujedinjene sa svim djelima koje si učinio sa svojim Presvetim Čovještvom, da bih Ti

tako dala svu slavu koju bi Ti dala stvorenja da su radili sveto i s ispravnim

nakanama.

Cjelivam, o Isuse, tvoju desnu nogu i zahvaljujem Ti na svemu što si pretrpio i trpiš

za mene, posebno u ovaj sat kada visiš na Križu: zahvaljujem Ti za razdiruću bol

koju uzrokuju čavli u tvojim ranama, koje se uvijek sve više otvaraju pod težinom

tvoga presvetog Tijela.

Molim Te oproštenje za sve pobune i neposluh stvorenja, prikazujući Ti boli tvojih

Presvetih Nogu kao zadovoljštinu za ove uvrede, kako bih Ti dala svu slavu koju bi

Ti stvorenja dala, da su u svemu bila podložna Tebi.

O moj Isuse, cjelivam tvoju presvetu lijevu ruku; zahvaljujem Ti na svemu što si

pretrpio za mene, za svaki puta kada si ublažio božansku Pravednost nadoknađujući

za sve! Cjelivam tvoju desnu ruku i zahvaljujem Ti za sve dobro koje si učinio i činiš

za sve, na poseban način Ti zahvaljujem za djelo Stvaranja, Otkupljenja i Posvećenja.

Molim Te oproštenje u ime svih, za svaki puta kada smo bili nezahvalni tvojim

dobročinstvima, za sva naša djela učinjena bez ispravne nakane. U zadovoljštinu za

sve ove uvrede, želim Ti prikazati svu savršenost i svetost tvojih djela, kako bih Ti

dala svu onu slavu koju bi Ti stvorenja dala da su odgovorila svim ovim

dobročinstvima.

O moj Isuse, cjelivam tvoje Presveto Srce i zahvaljujem Ti na svemu što si pretrpio,

želio i oko čega si se revno trudio iz ljubavi prema svima i svakome posebno. Molim

Te oproštenje za mnoge zle želje, osjećaje i nagnuća koja nisu dobra; oproštenje, o

Isuse, za tolike koji ljubav stvorenja pretpostavljaju tvojoj ljubavi; i da bih Ti dala

120

svu slavu koju su Ti ova stvorenja uskratila, prikazujem Ti sve ono što je učinilo i

nastavlja činiti tvoje klanjanja dostojno Srce.


Isus uzdignut na Križ ostaje obješen ne dodirujući zemlju; a mi, nastojimo li živjeti

odvojeni od svijeta, stvorenja i svega zemaljskoga? Sve mora doprinijeti oblikovanju

križa na koji se moramo pružiti i ostati obješeni kao Isus, daleko od svega što je

zemlja, kako se stvorenja ne bi navezala na nas.

Obješeni Isus nema drugi krevet doli Križ, drugo osvježenje osim rana i uvreda; da

li je naša ljubav prema Isusu tolika, da nalazimo odmor u trpljenju? Sve ono što

činimo, molitve, patnje, i drugo, položimo u one rane, utopimo u Isusovu Krv i ne

ćemo naći odmora osim u njegovim patnjama. Tako će Isusove rane biti i naše,

njegova Krv neprekidno će djelovati u nama da bi nas oprala i uljepšala i tako ćemo

crpiti svaku milost za nas i za spasenje duša. S pologom Isusove Krvi u našem srcu,

ako učinimo kakav propust, On će nas sa svojom Krvi oprati i držati uz Sebe. Ako se

budemo osjećali slabima, molit ćemo Isusa da dade jedan gutljaj svoje Krvi našoj

duši, kako bi nam dao snagu. Slatki Isus moli za svoje krvnike, štoviše, opravdava

ih; a mi, prisvajamo li Isusovu molitvu, kako bismo neprestano opravdavali grešnike

pred Isusom, kako bismo neprekidno opravdavali grešnike pred Ocem i kako bismo

molili za njih milosrđe, također i za one koji nas vrijeđaju?

Dok molimo, radimo, hodamo, ne zaboravimo također i duše koje su na umoru.

Nosimo njima na pomoć i utjehu molitve i Isusove poljupce, kako bi ih predragocjena

Isusova Krv očistila i učinila da polete prema Nebu.

Moj Isuse, iz tvojih rana, iz tvoje Krvi želim crpiti snagu da mogu u sebi obnoviti

sami tvoj život i tako ću moći izmoliti svima dobro koje si Ti sam učinio.















121


















Tobom.




vazda. Amen.

122

DVADESET PRVI SAT MUKE


OD 13 DO 14 SATI

Drugi sat agonije na Križu.

Druga, treća i četvrta Isusova riječ











bolnih patnji, dok razmatram Dvadeset prvi

sat, od 13 do 14 sati. A za one sate tvoje Muke

koje sada ne mogu razmatrati prikazujem Ti

volju da to učinim i u svim onim satima u

kojima sam prisiljena posvetiti se svojim



ljubavi prikazujem, i učini da ona bude na

korist meni i svim dušama, kao da sam


željela učiniti. Zato Ti zahvaljujem, o moj Isuse, što me po molitvi pozivaš








mogući oprosti.

Druga riječ s Križa

123

Pribijeno moje Dobro, dok s Tobom molim, privlačna snaga tvoje ljubavi i tvojih

muka privlači moj pogled i drži ga čvrsto uprtim u Tebe; ali srce mi se slama dok Te

promatram koliko trpiš. Ti gineš od ljubavi i boli i plamenovi kojima izgara tvoje

Srce uzdižu se toliko u visinu da samo što Te ne sažegnu; tvoja ljubav je jača od same

smrti i Ti, želeći si dati oduška, gledaš razbojnika s desne strane i otimaš ga paklu:

sa svojom samilošću dotičeš mu srce, i taj razbojnik je sav promijenjen, prepoznaje

Te, priznaje Te Bogom, i sav raskajan govori: "Gospodine, sjeti me se kada dođeš u

svoje Kraljevstvo." I Ti ne oklijevaš odgovoriti mu: "Danas ćeš biti sa mnom u

Raju!"; i tako postižeš prvu pobjedu svoje ljubavi. Ali u tvojoj ljubavi vidim da nije

jedino razbojnik kojemu si osvojio srce, nego su tu također i mnogi umirući. Ah, Ti

im stavljaš na raspolaganje svoju Krv, svoju ljubav, svoje zasluge i koristiš se svim

vještinama i lukavstvima da bi dodirnuo njihova srca i osvojio ih sve za Sebe. Ali

također je i ovdje tvoja ljubav neprihvaćena. Koliko odbijanja, koliko nepovjerenja,

koliko očaja! Tolika je bol da si iznova zanijemio.

Želim, o moj Isuse, dati zadovoljštinu za one koji gube nadu u Božje Milosrđe u

trenutku smrti. Slatka Ljubavi moja, nadahni svima povjerenje i prosvijetljeno

pouzdanje u Tebe, posebno onima koji se nalaze u smrtnoj agoniji; i snagom ove

tvoje riječi udijeli im svjetlo, snagu i pomoć da mogu sveto umrijeti i poletjeti od ove

zemlje k Nebu. U svome Presvetom Tijelu, u svojoj Krvi, u svojim ranama obuhvati

sve, sve duše, o Isuse. Po zaslugama ove tvoje predragocjene Krvi, ne dopusti da i

jedna, jedina duša bude izgubljena! Tvoja Krv neka ne prestaje vapiti za sve, zajedno

s tvojim glasom: "Još danas bit ćete sa mnom u Raju!"

Treća riječ s Križa

Moj Isuse, Raspeti i razderani, tvoje muke se sve više povećavaju: ah, na ovom Križu

ti si pravi Kralj boli; u tolikoj boli nijedna duša Ti ne izmiče, štoviše, svakoj daješ

svoj vlastiti život. Ali tvoja ljubav nije prihvaćena od stvorenja, prezrena je,

zanemarena, i zbog toga, budući da je potisnuta, postaje još intenzivnija. Zadaje Ti

neizrecive muke; u ovim mučenjima tvoja ljubav se pita što još drugo može dati

čovjeku da bi ga osvojila i govori mu: "Pogledaj, o dušo, koliko sam te ljubio, ako

ne želiš imati samilost prema sebi samoj, imaj samilosti barem prema mojoj ljubavi!"

U isto vrijeme vidjevši da nemaš više što dati, budući da si sve dao, okrećeš svoj

iznemogao pogled svojoj Mami; također je i ona više nego umiruća zbog tvojih

muka, i tolika je ljubav koja je muči, da je ona i raspeta jednako kao i Ti. I Vi, Majka

i Sin, se razumijete: Ti se tješiš i nalaziš zadovoljstvo vidjevši da možeš dati svoju

Mamu stvorenjima i, promatrajući u Ivanu cijeli Ljudski Rod, s glasom toliko

dirljivim da bi ganuo i najtvrđa srca, govoriš: "Ženo, evo tvoga sina"; i Ivanu: "Evo

Majke tvoje." Tvoj glas silazi u njezino materinsko Srce, i ujedinjen s glasovima tvoje

Krvi nastavlja govoriti: "Majko moja, povjeravam ti svu moju djecu, svu ljubav koju

osjećaš prema Meni, osjećaj također i za njih; sve tvoje brige i majčinske nježnosti

neka budu i za moju djecu; Ti ćeš Mi iz sve spasiti." I tvoja Mama prihvaća. U isto

vrijeme tvoje muke su tako snažne da si iznova zašutio.

124

Želim, o moj Isuse, nadoknaditi za sve uvrede koje se nanose Presvetoj Djevici, za

psovke i nezahvalnosti tolikih koji ne žele prepoznati dobročinstva koja si Ti učinio

svima kada si nam je dao za Majku.

Kako Ti možemo zahvaliti za toliko dobro? Utječemo se, o Isuse, samom tvome

izvoru i prikazujemo Ti tvoju Krv, tvoje rane, beskrajnu ljubav tvoga Srca! O

Presveta Djevice, koliko je bilo tvoje ganuće kada si čula glas dobrog Isusa koji te

ostavlja svima nama za Majku? Zahvaljujemo ti, o blagoslovljena Djevice, i kako

bismo ti zahvalili kako dolikuje, prinosimo ti samu zahvalnost tvoga Isusa. O slatka

Mama, budi ti naša Majka, brini se za nas i ne dopusti da te ikada i najmanje

uvrijedimo. Drži nas uvijek čvrsto uz Isusa, sa svojim rukama sve nas priveži uz

Njega, da se više nikada ne odvojimo od Njega. Sa samim tvojim zadovoljštinama

želim nadoknaditi za sve uvrede koje se nanose Isusu i Tebi, slatka moja Mama!

O moj Isuse, dok si uronjen u tolike muke, Ti se na najveći mogući način zauzimaš

za spasenje duša; također i ja neću biti ravnodušna, nego kao golubica želim poletjeti

k tvojim ranama, cjelivati ih, ublaživati ih i zaroniti u tvoju Krv, kako bih mogla reći

s Tobom: "Duše, duše!" Želim podržati tvoju probodenu i bolnu glavu kako bih dala

zadovoljštinu i izmolila svima tvoje milosrđe, ljubav i oproštenje.

Kraljuj u mome umu, o moj Isuse, i ozdravi ga snagom trnja koje probada tvoju

glavu; i ne dopusti da bilo kakav strah uđe u mene. Uzvišeno čelo moga Isusa,

cjelivam Te, privuci sve moje misli da Te promatraju i razumiju. Slatke Oči moga

Dobra, premda pokrivene Krvlju, gledajte me; pogledajte moju bijedu, pogledajte

moju slabost, pogledajte moje siromašno srce i učinite da mogu kušati čudesne

učinke vašeg božanskog pogleda. Uši moga Isusa, premda zaglušene uvredama i

kletvama zlikovaca, ali uvijek spremne da nas saslušaju; ah, poslušajte moje molitve

i ne odbacite moje zadovoljštine: Čuješ, o Isuse, krik moga srca; tek onda će se smiriti

kada ga budeš ispunio svojom ljubavlju. Prelijepo Lice moga Isusa, pokaži se, učini

da Te vidim, kako bi se moje siromašno srce moglo odijeliti od svega i od svih. Tvoja

ljepota neka neprestano zanosi moje srce i drži ga uvijek u Tebi. Preslatka Usta moga

Isusa govorite mi, neka tvoj glas uvijek odzvanja u meni i snaga tvoje riječi uništi

sve što nije Volja Božja, sve što nije ljubav.

O Isuse, širim svoje ruke oko tvoga vrata da Te zagrlim, a Ti raširi svoje ruke kako

bi me zagrlio. Ah, učini, o moje Dobro, da bude tako snažan ovaj zagrljaj ljubavi, da

nas nikakva ljudska snaga ne može razdvojiti, i tako zagrljeni, ja ću dodirnuti tvoja

Usta i Ti ćeš mi dati poljubac ljubavi. Tako ćeš mi dati da udišem tvoj preslatki dah,

tvoju ljubav, tvoju Volju, tvoje muke i sav tvoj božanski život. Presveta ramena

moga Isusa, uvijek tako jaka i postojana u patnji iz ljubavi prema meni, dajte mi

snagu, postojanost i junaštvo u trpljenju iz ljubavi prema njemu.

O Isuse, ah, nemoj dopustiti da budem nepostojana u ljubavi, učini da imam dijela u

tvojoj nepromjenjivosti. Zapaljene grudi moga Isusa, dajte mi svoje plamenove: Ti

ih više ne možeš zadržati i moje ih srce tjeskobno traži u onoj Krvi i u onim ranama.

To su plamenovi tvoje ljubavi, o Isuse, koji Te najviše muče; o moje Dobro, učini da

imam dijela u njima: zar Ti ne pobuđuje samilost jedna ovako hladna i siromašna

duša, potrebna tvoje ljubavi?

125

Presvete Ruke moga Isusa koje ste stvorile Nebo i Zemlju, sada se više ne možete

niti pomaknuti! O moj Isuse, nastavi stvaranje: stvaranje ljubavi. Stvori u cijelom

mome biću novi život, stvori božanske živote; izgovori svoje riječi mome

siromašnom srcu i svega ga preobrazi u svoje.

Presvete Noge moga Isusa, nemojte me ostavljati nikada samu, učinite da uvijek

trčim s vama i da ne učinim niti jedan korak daleko od vas. Isuse, sa svojom ljubavlju

i zadovoljštinama želim dati olakšanje tvojim bolima koje trpiš u svojim Presvetim

Nogama.

O moj Raspeti Isuse, klanjam se tvojoj predragocjenoj Krvi, cjelivam jednu po jednu

tvoju ranu želeći izliti u njih svu svoju ljubav, svoja poklonstva, najiskrenije

zadovoljštine.

Tvoja Krv neka bude za sve duše svjetlo u tami, olakšanje u patnjama, snaga u

slabosti, oproštenje u grijehu, pomoć u napasti, obrana u opasnosti, potpora u smrti i

krila koja će ih prenijeti s ove zemlje u Nebo.

O Isuse, k Tebi dolazim i u tvome Srcu pravim svoje gnijezdo i svoje boravište. Iz

nutrine tvoga Srca, o slatka moja Ljubavi, sve ću pozivati k Tebi; ako bi se tko usudio

približiti da Te uvrijedi, ja ću izložiti svoje grudi i neću dopustiti da Te rani, štoviše,

zatvoriti ću ga u tvoje Srce, govorit ću mu o tvojoj ljubavi i tako preobraziti uvredu

u ljubav.

O Isuse, ne dopusti da ikada izađem iz tvoga Srca, hrani me sa svojim plamenovima,

sa svojim životom, daj mi život kako bih Te mogla ljubiti onako kako Ti sam želiš

biti ljubljen.

Četvrta riječ s Križa

Obješeni Isuse, dok sam sigurna u tvom Srcu, prepuštam se brojenju tvojih patnji, i

opažam kako jedno grčevito drhtanje prožima tvoje Presveto Čovještvo; tvoji se

udovi tresu kao da se hoće odvojiti jedan od drugoga, i u grčevima i najoštrijim

bolima, Ti iznenada snažno povičeš: "Bože moj, Bože moj, zašto si Me ostavio?" Na

ovaj krik svi zadrhte, tmine postaju gušće, skamenjena Mama problijedi i padne u

nesvijest!

Moj živote! Moje sve! Moj Isuse, što vidim? Ah, Ti si blizu smrti, čak i same muke

Tebi toliko vjerne, sada Te napuštaju; i u isto vrijeme, nakon toliko patnje, s

beskrajnom boli Ti vidiš da nisu sve duše pritjelovljene Tebi, štoviše, opažaš da su

mnoge izgubljene i osjećaš bolno razdvajanje od njih koje se odvajaju od tvojih

udova. I kako bi zadovoljio Božanskoj Pravednosti također i za njih, Ti osjećaš smrt

svake od njih i same muke koje će trpjeti u paklu, i vičeš jako, svim srcima: "Ne

napuštajte Me; ako želite još muka spreman sam, ali ne odvajajte se od moga

Čovještva. Ovo je bol nad bolima, to je smrt svih smrti; sve drugo bi mi bilo kao

jedno ništa, kada ne bih trpio vaše odvajanje od Mene! Ah, samilost zbog moje Krvi,

mojih rana, moje smrti! Ovaj će krik biti trajan vašim srcima. Ah, ne ostavljajte me!"

Ljubavi moja, koliko trpim zajedno s Tobom! Ti izdišeš: tvoja Presveta Glava pada

na tvoje grudi, život Te napušta.

Moja Ljubavi, osjećam da umirem, također i ja želim s Tobom kriknuti: "Duše,

duše!" Neću se odvojiti od ovoga Križa, od ovih rana, kako bih Te molila za duše, i

126

ako Ti želiš, sići ću u srca stvorenja, okružit ću ih tvojim patnjama, kako mi ne bi

pobjegle i, kad bi mi bilo moguće, željela bih stati na vrata pakla da zaustavim duše

koje idu prema njemu i da ih sve dovedem tvome Srcu. Ali Ti si u agoniji i šutiš, a

ja plačem zbog tvoje blize smrti. O moj Isuse, sažalijevam Te, privijam snažno tvoje

Srce na svoje, cjelivam ga i promatram sa svom nježnošću za koju sam sposobna,

želim preobraziti moje srce u rijeku miline i izliti je u tvoje Srce kako bih ublažila

gorčinu koju osjećaš zbog gubitka duša. Žalostan je, nažalost, ovaj tvoj povik, o moj

Isuse; više od napuštanja Oca, gubitak duša koje se udaljuju od Tebe uzrok je da je

iz tvoga Srca proizišao ovaj bolni krik!

O moj Isuse, povećaj u svima milost, kako se nitko ne bi izgubio, i neka moja

zadovoljština bude na korist onim dušama koje su u velikoj opasnosti da budu

izgubljene, kako se ne bi izgubile.

Još Te molim, o moj Isuse, zbog ovoga krajnjeg napuštanja, da dadeš pomoć mnogim

vjernim i dragim dušama koje, da bi Te slijedile u tvome napuštanju, čini se kao da

ih lišavaš samoga Sebe, ostavljajući ih u tminama. Neka budu, o Isuse, muke ovih

duša žrtava kao molitva koja poziva duše da Ti se približe i koja Te tješi u Tvojoj

velikoj boli.


Isus oprašta dobrom razbojniku, i to s toliko ljubavi, da ga odmah sa sobom vodi u

Raj; a mi, molimo li neprestano za duše tolikih umirućih koji imaju potrebu jedne

molitve koja će im zatvoriti pakao i otvoriti vrata Neba?

Muke Isusove na križu se povećavaju, ali zaboravljajući Sebe, Isus stalno moli za

nas; ništa ne zadržava za Sebe i sve daje nama, također i svoju Presvetu Majku,

najdraži dar koji je posjedovalo njegovo Srce. A mi, dajemo li sve Isusu?

U svemu što činimo: molitve, djela i drugo, stavljamo li uvijek nakanu da primimo

novu ljubav u sebe, da bismo zatim sve dali Njemu? Moramo primiti da bismo Mu

dali, kako bi sve ono što činimo imalo otisak Isusova djelovanja.

Kada nam Gospodin daruje revnost, svjetlo, ljubav, da li se time služimo na dobro

drugih?Nastojimo li zatvoriti duše u ovo svjetlo i ovu revnost kako bismo od Srca

Isusova postigli njihovo obraćenje? Ili sve milosti koje smo primili sebično čuvamo

samo za sebe?

O moj Isuse, svaka malena iskra ljubavi koju osjećam u svom srcu neka postane

jedan požar koji će zapaliti sva srca svih stvorenja i zatvoriti ih u tvoje Srce.

Kako se služimo velikim darom koji nam je Isus darovao u svojoj Majci? Prisvajamo

li Isusovu ljubav, nježnost i sve drugo što je činio Isus, da bismo tako dali

zadovoljstvo njegovoj Mami?

Možemo li reći da naša božanska Majka nalazi u nama zadovoljstvo koje je nalazila

u Isusu? Jesmo li joj uvijek blizu kao njezina vjerna djeca, slušamo li je,

nasljedujemo li njezine kreposti? Nastojimo li na sve moguće načine biti pod

njezinim majčinskim pogledom, kako bi nas uvijek držala čvrsto uz Isusa?

U svemu što činimo pozivamo li nebesku Majku da svrne svoj pogled na nas i da nas

vodi, kako bismo sveto radili, kao njezina prava djeca, pod njezinim samilosnim

pogledom? I da bismo joj pružili zadovoljstvo koje joj je davao njezin Sin, tražimo

127

li od Isusa svu ljubav koju je osjećao prema svojoj Presvetoj Majci, slavu koju joj je

neprestano davao, nježnost i svaku drugu profinjenost ljubavi; prisvojimo tu ljubav

i slavu i recimo nebeskoj Mami: "Imamo u sebi Isusa, i da bismo Te učinili

zadovoljnom i kako bi mogla u nama pronaći ono što si nalazila u Isusu, sve

darujemo Tebi.

Osim toga, lijepa Mama, želimo također i mi dati svima Isusa i njemu darovati

zadovoljstva koja je pronalazio u Tebi, zato želimo ući u tvoje Srce i uzeti tvoju

ljubav, sve tvoje radosti, sve tvoje nježnosti i majčinske brige, kako bismo ih sve dali

Njemu. Mama naša, neka tvoje majčinske ruke budu slatki okovi koji će nas držati

vezanima uz Tebe i uz Isusa".

Isus se u ničemu nije štedio: ljubeći nas najvišom ljubavlju, htio bi nas sve spasiti i,

kad bi bilo moguće, htio bi istrgnuti iz pakla sve duše i također pretrpjeti sve muke.

Unatoč tomu, vidi kako se duše na silu žele istrgnuti iz njegova zagrljaja i ne mogavši

zadržati svoju bol, zavapio je: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"

A mi, možemo li reći da je naša ljubav prema dušama slična Isusovoj? Naše molitve,

patnje, svi naši i najmanji čini, jesu li ujedinjeni s Isusovim činima i molitvama, kako

bi istrgnuli duše iz pakla? Kako sažalijevamo Isusa u ovoj beskrajnoj boli? Kad bi

se naš život mogao istrošiti kao neprestana žrtva, ne bi bilo dostatno za sažalijevanje

ovolike boli. Svaki mali čin ili misao koju učinimo ujedinjeni s Isusom, može poslužiti

da istrgne koju dušu kako ne bi pala u pakao. Ujedinjeni s Isusom imat ćemo u svojim

rukama samu njegovu moć; ako, naprotiv, ne budemo činili naša djela ujedinjeni s

Njim, onda naša djela neće moći spriječiti niti jednoj samoj duši da ne padne u

pakao.

Ljubavi moja i moje sve, drži me čvrsto uz svoje Srce, kako bih odmah osjetio kada

Te grešnik ožalosti udaljujući se od Tebe i da tako odmah mogu učiniti svoj dio. O

moj Isuse, neka tvoja ljubav sveže moje srce, kako bi zapaljeno s tvojim ognjem,

mogao osjetiti onu ljubav koju si Ti sam imao prema stvorenjima. Kada trpim boli,

muke, gorčine, onda, o Isuse, iskali svoju Pravednost na meni, i uzmi zadovoljštinu

koju želiš; ali grešnik, o Isuse, neka bude spašen i moje muke neka budu veza koja

će ga vezati uz Tebe i neka moja duša ima utjehu da vidi zadovoljenu tvoju

Pravednost.











128






















Tobom.




vazda. Amen.

129

DVADESET DRUGI SAT MUKE


OD 14 DO 15 SATI

Treći sat agonije na Križu.

Peta, šesta i sedma Isusova riječ. Smrt Isusova





dvadeset četiri sata tvoje Muke, u kojima si iz

ljubavi prema nama htio toliko pretrpjeti u

svome klanjanja dostojnom Tijelu i u svojoj




razmatram Dvadeset drugi sat, od 14 do 15

sati. A za one sate tvoje Muke koje sada ne
















mogući oprosti.

Peta riječ s Križa

130

O moj Raspeti umirući Isuse, osjećam oganj koji pali svu tvoju Presvetu Osobu, Srce

Ti udara silno, i podižući rebra uzrokuje razdirajuće i užasne patnje, tako da cijelo

tvoje Presveto Čovještvo poprima neprepoznatljiv izgled. Ljubav kojom plamti tvoje

Srce cijeloga Te sažiže i suši; i Ti, ne mogavši je zadržati, osjećaš jaku muku, ne

samo tjelesne žeđi zbog gubitka sve tvoje Krvi, nego puno više goruću žeđ za

spasenjem naših duša. Kao vodu Ti bi nas htio piti kako bi nas sve spasio i zatvorio

unutar Sebe, zato sakupljaš svoje slabašne snage i vičeš: "Žedan sam!". Ah, ovu riječ

ponavljaš svakom srcu: "Žedan sam tvoje volje, tvojih osjećaja, tvojih želja, tvoje

ljubavi; nema svježije i slađe vode koju mi možeš dati od tvoje duše, Ah, ne čini da

gorim. Goruće sam žedan, zbog čega ne samo da mi gori jezik i grlo, toliko da ne

mogu više oblikovati riječi, nego osjećam kako mi se suši Srce i utroba. Samilost

prema mojoj žeđi, samilost!". I kao u bunilu zbog velike žeđi, Ti se prepuštaš Očevoj

Volji.

Ah, moje srce ne može više živjeti gledajući zlobu tvojih neprijatelja koji Ti umjesto

vode, daju žuč i ocat, i Ti ih ne odbijaš! Ah, razumijem, to je žuč mnogih grijeha,

ocat naših neukroćenih strasti koje Ti žele dati, koji umjesto da Te osvježe, pale Te

još više. O moj Isuse, evo moga srca, mojih misli, mojih osjećaja, evo cijelog moga

bića kako bih Ti utažila žeđ i dala osvježenje tvojim suhim i gorkim usnama.

Sve ono što imam, sve što jesam, sve je za Tebe, o moj Isuse. Ako bi bile nužne moje

muke za spasiti samo jednu dušu, evo me, ja sam spremna sve pretrpjeti; Tebi se

potpuno prikazujem; učini sa mnom ono što Ti se više sviđa.

Želim zadovoljiti za bol koju Ti trpiš za sve duše koje se gube, i za muku koje Ti

zadaju one duše kojima Ti dopuštaš žalosti i napuštenosti, a one umjesto da ih prikažu

Tebi, kao olakšanje tvojoj gorućoj žeđi koja Te pali, prepuštaju se samima sebi čineći

tako da još više trpiš.

Šesta riječ s Križa

Umiruće moje Dobro, neizmjerno more tvojih muka, oganj koji Te sažiže i više od

svega najviša Volja tvoga Oca koji želi da Ti umreš, ne daju nam više nadu da bi Ti

mogao nastaviti živjeti. A ja, kako ću moći živjeti bez Tebe? Snage Te već napuštaju,

oči se zaklapaju, lice se preobražava i poprima smrtnu bljedoću, usta su napola

otvorena, disanje mučno i isprekidano, toliko da nema više nade da bi još mogao

oživjeti. Oganj koji Te pali zamjenjuje studen i hladni znoj koji Ti oblijeva čelo.

Mišići i živci se sve više grče zbog oštrine bolova i zbog probadanja čavlima; rane

se još otvaraju i ja drhtim, osjećam da umirem. Gledam Te, o moje Dobro i vidim

kako iz tvojih očiju izlaze posljednje suze, predznak skore smrti, dok jedva izgovaraš

još jednu riječ: "Sve je dovršeno!"

O moj Isuse, već si posve iscrpljen, drugo Ti ne ostaje; ljubav je stigla svome

vrhuncu. Da li sam se ja cijela istrošila iz ljubavi prema Tebi? Koju bih Ti zahvalu

morala iskazati, kakva bi trebala biti moja zahvalnost Tebi? O moj Isuse, želim dati

zadovoljštinu za sve, nadoknaditi za sve nezahvalnosti tvojoj ljubavi i utješiti Te

zbog uvreda koje primaš od stvorenja, dok Ti dovršuješ svoju žrtvu ljubavi na Križu.

Sedma riječ na Križu

131

Moj Raspeti umirući Isuse, Ti samo što ne izdahneš; tvoje Presveto Čovještvo je već

ukočeno; Srce, čini se, više ne kuca. S Magdalenom grlim tvoje noge i željela bih,

kad bi bilo moguće, dati svoj život da Ti oživiš.

U isto vrijeme, o Isuse, vidim kako otvaraš svoje umiruće oči i gledaš unaokolo

Križa, kao da želiš dati posljednji pozdrav svima. Gledaš svoju umiruću Mamu koja

nema više glasa ni pokreta, tolike su muke koje osjeća, i govoriš: "Zbogom Mama,

Ja odlazim, ali te nosim u svom Srcu; Ti se brini za moju i tvoju djecu." Gledaš

zaplakanu Magdalenu, vjernog Ivana i same tvoje neprijatelje, i s istim pogledima

govoriš im: "Ja vam opraštam, dajem vam poljubac mira." Tvome pogledu ništa ne

izmiče; od svih se opraštaš i opraštaš svima, zatim sakupljaš sve svoje snage i sa

snažnim i gromovnim glasom vičeš: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj." I

naklonivši glavu, izdišeš.

Moj Isuse, na ovaj povik sva priroda se potrese i oplakuje tvoju smrt, smrt svoga

Stvoritelja! Zemlja se jako potrese i sa svojim potresom čini se da plače i želi potresti

duše kako bi Te priznali pravim Bogom. Zavjesa se u Hramu razdire, mrtvi

uskrišavaju, sunce, koje je do sada oplakivalo tvoje muke, užasnuto je povuklo svoju

svjetlost. Tvoji se neprijatelji na ovaj povik bacaju na koljena, i udarajući se u prsa,

govore: "Doista, ovaj uistinu bijaše Sin Božji", i tvoja Majka, skamenjena i umiruća,

trpi muke teže i od same smrti.

Mrtvi moj Isuse, s ovim povikom Ti također sve nas stavljaš u Očeve ruke, kako nas

On ne bi odbacio; zato vičeš jako, ne samo glasom, nego sa svim svojim mukama i s

glasom svoje Krvi: "Oče, u tvoje ruke predajem duh svoj i sve duše." Moj Isuse,

također se i ja prepuštam Tebi, daj mi milost da umrem sva u tvojoj ljubavi, u tvojoj

Volji, i molim Te da ne dopustiš nikada, niti u životu niti u smrti, da izađem iz tvoje

Presvete Volje. U isto vrijeme želim dati zadovoljštinu za sve one koji se ne

prepuštaju savršeno tvojoj Presvetoj Volji, gubeći tako, ili umanjujući, dragocjeni

plod tvoga Otkupljenja. Koje li boli za tvoje Srce, o moj Isuse, gledati tolika stvorenja

koja napuštaju tvoje naručje i prepuštaju se sebi samima? Smiluj se svima, o moj

Isuse, smiluj se meni.

Cjelivam tvoju Glavu okrunjenu trnjem i molim Te oproštenje za mnoge moje misli

oholosti, častohleplja, sebeljublja i obećajem da ću svaki puta kada mi dođe misao

koja nije sva za Tebe, o Isuse, ili kada budem u prilici da Te uvrijedim, odmah

povikati: "Isuse i Marijo, predajem vam svoju dušu."

O Isuse, cjelivam tvoje lijepe Oči još u suzama i pokrivene zgrušanom Krvlju i molim

Te oproštenje za svaku uvredu koju sam ti nanijela sa svojim zlim i nečednim

pogledima; obećajem Ti da ću svaki puta kada moje oči budu u prilici da gledaju

stvari zemlje, odmah uzviknuti: "Isuse i Marijo, predajem vam svoju dušu".

O Isuse moj, cjelivam tvoje Uši sve do posljednjih trenutaka zaglušene uvredama i

užasnim psovkama i molim Te oproštenje za svaki puta kada sam slušala ili učinila

da se slušaju razgovori koji udaljuju od Tebe; i za tolike zle razgovore kojima se

prepuštaju stvorenja; i obećajem Ti da ću svaki puta kada se nađem u prilici da bih

slušala neprikladne razgovore, odmah uzviknuti: "Isuse i Marijo, predajem vam

svoju dušu".

132

O moj Isuse, cjelivam tvoje Presveto Lice, blijedo, pomodrjelo, krvavo i molim Te

oproštenje za mnoge prezire, udarce i uvrede koje primaš od nas, bijednih stvorenja,

s našim grijesima; obećajem Ti da ću svaki puta kada budem u napasti da Ti ne dam

svu dužnu slavu, ljubav i klanjanje, odmah uzviknuti: "Isuse i Marijo, predajem vam

svoju dušu".

O moj Isuse, cjelivam tvoja Presveta Usta, osušena i gorka. Molim Te oproštenje za

svaki puta kada sam Te uvrijedila sa zlim razgovorima, zagorčila i povećala tvoju

žeđ; obećajem Ti da ću svaki puta kada mi dođe želja za razgovorima koji bi Te

mogli uvrijediti, odmah uskliknuti: "Isuse i Marijo, predajem vam svoju dušu".

O moj Isuse, cjelivam tvoj Presveti Vrat i vidim još znakove okova i konopaca

kojima su Te pritiskali; molim Te oproštenje za mnoge neuredne odnose i tolike

navezanosti na stvorenja koja su otežavala konopce i lance na tvome presvetom

vratu: obećajem Ti da ću svaki puta kada se budem osjećala uznemirena zbog

navezanosti, želja i osjećaja koji nisu za Tebe, odmah poviknuti: "Isuse i Marijo,

predajem vam svoju dušu".

Isuse moj, cjelivam tvoja Presveta Ramena i molim Te oproštenje za tolika

nedopuštenja zadovoljstva, oproštenje za tolike grijehe počinjene sa svih pet osjetila

našega tijela; obećajem Ti da ću svaki puta kada mi dođe misao da si priuštim kakav

užitak ili zadovoljstvo koje nije na tvoju slavu; odmah uzviknuti: "Isuse i Marijo,

predajem vam svoju dušu".

Isuse moj, cjelivam tvoje Presvete Grudi i molim Te oproštenje za tolike hladnoće,

ravnodušnosti, mlakosti i užasne nezahvalnosti koje primaš od stvorenja i obećajem

Ti da ću svaki puta kada budem osjetila da se hladim u tvojoj Ljubavi, odmah

uzviknuti: "Isuse i Marijo, predajem vam svoju dušu".

Isuse moj, cjelivam tvoje Presvete Ruke; molim Te oproštenje za sva zla i nehajna

djela, za sve čine vođene vlastitim sebeljubljem i željom za priznanjem. Obećajem

Ti da ću svaki puta kada mi dođe misao da ne djelujem jedino iz ljubavi prema Tebi,

odmah uzviknuti: "Isuse i Marijo, predajem vam svoju dušu".

O Isuse moj, cjelivam tvoje Presvete Noge i molim Te za oproštenje tolikih koraka,

za tolike putove bez čestite namjere, za tolike koji se udaljuju od Tebe tražeći

zemaljske užitke. Obećajem Ti da ću svaki puta kada mi dođe misao da se udaljim

od Tebe, odmah poviknuti: Isuse i Marijo, predajem vam svoju dušu".

O Isuse moj, cjelivam tvoje Presveto Srce i u njemu; zajedno sa svojom dušom, želim

zatvoriti sve duše od Tebe otkupljene, da budu sve spašene, niti jedna isključena.

O Isuse, zaključaj me u svoje Srce, i zatvori mi vrata da ne gledam ništa drugo osim

Tebe. Obećajem Ti da ću svaki puta kada mi dođe želja da izađem iz ovoga Srca,

odmah poviknuti: "Isuse i Marijo, predajem vam svoju dušu".


Isus izgara od žeđi, a mi, gorimo li iz ljubavi prema Isusu? Naše misli, naši osjećaji,

imaju li uvijek za cilj ublažiti njegovu goruću žeđ?

Žedni Isus, ne mogavši podnijeti žeđ koja ga pali, dodaje: "Sve je dovršeno!" Isus se,

dakle, cijeli istrošio za nas, a mi, da li se u svakoj stvari naprežemo da budemo trajna

133

žrtva ljubavi za Isusa? Svaki čin, riječ i misao vodili su Isusa prema dovršenju; svaki

naš čin, riječ, misao, da li nas potiču da se istrošimo iz ljubavi prema Isusu?

O Isuse, slatki moj živote, svoj dah dovršenja udahnjuj neprestano u moje siromašno

srce kako bi primilo otisak tvoga dovršenja.

Isus na Križu dovršava u svemu Očevu Volju i diše s jednim savršenim činom

predanja Presvetoj Volji; a mi, činimo li u svemu Volju Božju? Da li se savršeno

predajemo njegovoj Volji bez oklijevanja i razmišljanja da li mi dolazi dobro ili zlo,

zadovoljni jedino da smo u njegovim presvetim rukama? Možemo li reći da iako živi,

ne živimo, da smo umrli svemu kako bismo živjeli ne svojim, nego Isusovim životom?

Tj. sve ono što mislimo, želimo, ljubimo, priziva li u nama Isusov život, kako bi umrla

naša riječ, naš korak, naša želja, sve naše misli u Isusu?

O moj Isuse, neka moja smrt bude jedna trajna smrt Tebi za ljubav i i svaka smrt

koju ću pretrpjeti neka bude jedan život koji želim dati svim dušama.





























134




Tobom.




vazda. Amen.

135

DVADESET TREĆI SAT MUKE


OD 15 DO 16 SATI

Umrli Isus proboden kopljem. Skidanje s Križa











razmatram Dvadeset treći sat, od 15 do 16

















mogući oprosti.

Umrli moj Isuse, kada si izdahnuo cijela je priroda kriknula od boli i zaplakala zbog

tvoje smrti, prepoznavajući Te svojim Stvoriteljem. Tisuće i tisuće Anđela natkriljuju

tvoj Križ i oplakuju tvoj smrt; klanjaju Ti se kao pravom našem Bogu i prate Te

136

prema Limbu, kamo si pošao učiniti blaženima mnoge duše koje vjekovima žarko

čeznu za Tobom.

Umrli moj Isuse, ja se ne znam odvojiti od tvoga Križa, niti se mogu zasititi

neprestanim cjelivanjem tvojih Presvetih Rana koje mi tako rječito govore koliko si

me ljubio; gledajući grozne razderotine, dubinu tvojih rana koje otkrivaju kosti, ah,

osjećam da ću umrijeti! Toliko bih željela plakati nad tim ranama da ih mogu oprati

sa svojim suzama; željela bih Te toliko ljubiti da Te mogu ozdraviti sa svojom

ljubavlju i povratiti prirodnu ljepotu tvome neprepoznatljivom Čovještvu, voljela bih

si prerezati žile kako bih tvoje prazne vene ispunila svojom krvlju i tako Ti povratila

život.

O moj Isuse, što sve ne može ljubav? Ljubav je život, i sa svojom ljubavlju ja Ti

želim dati život, i ako nije dovoljna moja, daj mi svoju ljubav i s tvojom ljubavlju

sve ću moći; da, moći ću dati život tvome Presvetom Čovještvu. O moj Isuse, također

i nakon što si umro želio si mi pokazati koliko me ljubiš, potvrditi svoju ljubav i dati

mi utočište, jedno sigurno sklonište u tvome Svetom Srcu; zato jedan vojnik,

potaknut najvišom silom, želeći biti siguran da si umro, prilazi Ti i s jednim udarcem

koplja probada tvoje Srce otvarajući jednu duboku ranu; i Ti, Ljubavi moja, izlijevaš

posljednje kapi Krvi i vode koje sadrži tvoje užareno Srce.

Ah, kolike stvari mi govori ova rana otvorena iz ljubavi! I ako su tvoja usta nijema,

zato mi govori ovo tvoje probodeno Srce: "Sine moj, nakon što sam sve dao, htio sam

ovim kopljem načiniti jedno sklonište za sve duše u ovom mom Srcu. Ono, otvoreno,

neprestano će vikati svima: Dođite u mene ako se želite spasiti. U ovom Srcu naći

ćete svetost i postat ćete sveti, naći ćete utjehu u žalostima, snagu u slabosti, mir u

sumnjama, društvo u napuštenosti. O duše koje me ljubite, ako me želite doista ljubiti,

dođite, nastanite se zauvijek u ovom Srcu; ovdje ćete naći pravu ljubav da me ljubite

i goruće plamenove koji će vas zapaliti da biste izgarali jedino iz ljubavi. Sve je

usredotočeno u ovom Srcu: ovdje se nalaze Sakramenti, ovdje je moja Crkva, ovdje

život moje Crkve i život svih duša. U njemu osjećam također oskrvnuće koje se čini

mojoj Crkvi, zavjere neprijatelja, strijele kojima je pogađaju, moju zlostavljanu

djecu, jer nema uvrede koje ovo moje Srce ne bi osjetilo. Zato, sine moj, neka tvoj

život bude u ovom mom Srcu; brani me, nadoknađuj, sve dovedi u njega."

Ljubavi moja, ako je jedno koplje ranilo i otvorilo tvoje Srce za mene, molim Te, da

također Ti, sa svojim rukama raniš moje srce, moje osjećaje, moje želje, cijelu mene;

da ne bude u meni ništa što ne bi bilo ranjeno tvojom ljubavlju. Sve sjedinjujem s

razdirućim mukama naše drage Mame koja zbog boli, videći probadanje tvoga Srca,

pada u bunilo boli i ljubavi, i poput golubice leti u Njega da bi zauzela prvo mjesto,

da bi bila prva koja daje zadovoljštinu, kao Kraljica tvoga Srca, pomiriteljica između

Tebe i stvorenja. Također i ja sa svojom Mamom želim poletjeti u tvoje Srce kako

bih osjetila zadovoljštinu koju Ona daje i ponovila čine njezine zadovoljštine za sve

uvrede koje primaš.

O moj Isuse, u ovom tvom ranjenom Srcu ja ću ponovno pronaći svoj život; koju god

stvar budem htjela učiniti, uvijek ću crpiti iz njega. Moja volja neće više imati svoj

život, ako bude htjela život uzet ću tvoju Presvetu Volju; moja ljubav neće više imati

137

svoj život, ako bude htjela život uzet ću tvoju ljubav. O moj Isuse, cijeli tvoj život je

moj, ovo je tvoja Volja, ovo je moja volja.

Isus skinut s Križa

Umrli moj Isuse, vidim kako se tvoji učenici požuruju da Te skinu s Križa; Josip i

Nikodem sve do sada bili su sakriveni, a sada hrabro, ne bojeći se ničega, žele Ti dati

dostojan ukop i zato uzimaju čekiće i kliješta kako bi Te skinuli s Križa, dok tvoja

probodena Mama širi svoje majčinske ruke da Te primi u svoje krilo.

Moj Isuse, dok Te skidaju, također i ja želim pomoći tvojim učenicima i podržati

tvoje Presveto Tijelo i sa čavlima koje izvlače iz njega želim se prikovati cijela uz

Tebe, i s tvojom svetom Majkom želim Ti se klanjati, ljubiti Te, i zatim se zatvoriti

u tvoje Srce da više nikada iz njega ne izađem.


Isus poslije svoje smrti želi iz ljubavi prema nama biti ranjen jednim kopljem; a mi -

činimo li tako da u svemu budemo ranjeni Isusovom ljubavlju? Ili želimo biti ranjeni

ljubavlju stvorenja, užitaka i navezanosti na sebe same? Također su i suhoće, tame,

unutarnja i vanjska mrvljenja, rane koje Gospodin zadaje duši; ako ih ne primamo

iz Božjih ruku, ranjavamo sami sebe, i naše rane povećavaju strasti, slabosti,

umišljenosti i, jednom riječju, svako zlo. Naprotiv, ako ih primamo kao rane koje

zadaje Isus, u ove rane On će staviti svoju ljubav, svoje kreposti, svoju sličnost, i po

tim ranama zaslužit ćemo njegove poljupce, milovanja i sve darove božanske ljubavi.

Ove rane bit će kao trajni glasovi koji će Ga pozivati i prisiljavati da se trajno nastani

u nama.

O moj Isuse, tvoje koplje neka bude straža koja će me braniti od bilo kakve rane

stvorenja.

Isusa skidaju s Križa i polažu u Mamino naručje, a mi - polažemo li u ruke naše

Mame sve naše strahove, naše sumnje, naše tjeskobe? Isus je našao odmor u krilu

božanske Mame, a mi - činimo li da se Isus odmara u nama udaljujući sve naše

strahove i uznemirenosti? Mama moja, s tvojim majčinskim rukama ukloni iz mog

srca sve ono što može priječiti Isusu da se odmara u meni.











138






















Tobom.




vazda. Amen.

139

DVADESET ČETVRTI SAT MUKE


OD 16 DO 17 SATI

Isusov ukop.

Presveta Marija neutješna











razmatram Dvadeset četvrti sat, od 16 do 17

















mogući oprosti.

Moj Isuse, prva koja Te s Križa prima u svoje krilo je tvoja Žalosna Majka; u

njezinom naručju tvoja probodena glava blago odmara. O, slatka Mama, primi me u

140

svoje društvo, kako bih zajedno s Tobom mogla ljubljenom Isusu iskazati posljednje

samilosne čine. Preblaga moja Mama, istina je da me ti nadilaziš u ljubavi i u

nježnosti dodira moga Isusa, ali ja ću se truditi što više ugledati se na Tebe, kako bih

Mu, što je moguće više, omiljela u svemu. Zato zajedno s tvojim presvetim rukama

želim također i ja sa svojim rukama izvući sve trnje koje okružuje njegovu klanjanja

dostojnu Glavu, i želim se sjediniti s tvojim dubokim klanjanjem.

Nebeska Mama, tvoje ruke već se žure kako bi s očiju Isusovih skinule zgrušanu krv,

s onih očiju koje su jednom davale svjetlo cijelome svijetu, a sada su zamračene i

ugašene. O Mama, sjedinjujem se s Tobom, poljubimo ih zajedno, i duboko im se

klanjajmo! Vidim okrvavljene uši moga Isusa, izudarane pljuskama, izranjene

trnjem; klanjajmo se, Majko, ovim ušima koje više ne čuju, i koje su toliko pretrpjele

kako bi prizvale mnoge duše, otvrdnule i gluhe na glasove milosti. O blaga Mama,

vidim tvoje uplakano i žalosno lice koje promatra Lice tužnoga Isusa; svoju bol

ujedinjujem s tvojom, i zajedno Mu obrišimo blato i pljuvačku koji su Ga toliko

izobličili, i klanjajmo se ovom Licu božanskog veličanstva koje očarava i zanosi

Nebo i zemlju, a koje sada ne daje znak života.

Poljubimo zajedno, o draga Mama, njegova usta; ona božanska usta koja su s

milinom riječi tolike duše privukle njegovom Srcu! Majko, sa samim tvojim ustima

želim poljubiti ona modra i iskrvavljena usta i duboko im se klanjati.

Slatka Mama, zajedno s Tobom želim ljubiti presveto Tijelo moga Isusa svedeno na

jednu ranu; zajedno s Tobom klanjam se ovom Tijelu i stavljam svoje ruke na njega

kako bih povila one rastrgane dijelove. Poljubimo, o Majko, ove stvoriteljske ruke

koja su za nas mnoga čudesa učinila, ove ruke probijene, istegnute, već hladne i

ukočene od smrti!

O blaga Mama, u ove presvete rane stavimo sudbinu svih duša: kada Isus bude

uskrsnuo pronaći će ih ovdje stavljene od tebe i nijedna se neće izgubiti. O, Majko,

u ime svih i zajedno sa svima klanjajmo se ovim dubokim ranama.

O Nebeska Mama, ti se već spremaš cjelivati Noge siromašnog Isusa. Kako su

razderane ove rane. Čavli su otkinuli dijelove mesa i kože, i težina presvetog Tijela

grozno ih je rastrgala! Poljubimo zajedno ove rane i duboko im se klanjajmo. U njih

stavimo sve korake grešnika kako bi, hodajući, osjetili Isusov korak koji ih izbliza

slijedi i da se tako više ne usude vrijeđati Ga.

Vidim Te, o slatka Mama, kako se sva usredotočuješ na otvoreno Srce ljubljenog

Isusa! Ah, sakrij me i zatvori u njega, položi u Isusovo Srce moje srce i moj život da

ostanem tako u njemu sakrivena do vječnosti. Daj mi svoju ljubav, o Mama, kako

bih ljubila Isusa, daj mi svoju bol kako bih trpjela za sve i dala zadovoljštinu za svaku

uvredu koja se nanosi ovom Srcu!

Sjeti se, o Mama, kako si pokopala Isusa, sa samim tvojim rukama želim s Njime biti

ukopana i ja, kako bih zatim uskrsnula zajedno s Njime, i sa svim što je njegovo.

A sada također Tebi, o ljubljena Majko, moj sinovski danak. Jako te sažalijevam, i

sa svim izljevom moga siromašnog srca, kad bi bilo moguće, željela bih ujediniti sve

otkucaje srca, sve želje, sve živote svih stvorenja i prostrijeti ih pred Tobom, u činu

žaljenja i ljubavi.

141

Žalim te zbog najveće boli koju si pretrpjela gledajući Isusa mrtvoga, okrunjenog

trnjem, razderanog udarcima i čavlima; gledajući one oči koje Te više ne gledaju,

one uši koje više ne slušaju tvoj glas, ona usta koja ti više ne govore, one ruke koje

te više ne miluju, one noge koje te više neće slijediti. Kad bi bilo moguće, voljela bih

ti prikazati Srce samoga Isusa, prepunog ljubavi, da te tako utješim kako zaslužuješ,

i da ti dadem jedno olakšanje tvojim preljutim bolima.

Ucviljenoj Majci

Žalosna Mama moja, vidim kako se spremaš za posljednju žrtvu, da pokopaš svoga

mrtvoga Sina Isusa. Predana Volji Božjoj, ispraćaš Ga, i svojim rukama polažeš u

grob, ali dok uređuješ one udove kako bi mu dala posljednji pozdrav i posljednji

poljubac, osjećaš kako Ti se od boli Srce trga u grudima. Ljubav Te pribija uz one

udove i snagom ljubavi i boli osjećaš da se tvoj život gasi zajedno s preminulim

Sinom.

Siromašna Mama, kako ćeš dalje bez svoga Sina? On je tvoj Život, tvoje sve, pa ipak,

Vječna Volja tako želi. Morat ćeš se boriti s dvije nesavladive sile: Ljubav i Božja

Volja. Ljubav Te pribija da se ne možeš rastaviti; a Božja Volja nalaže žrtvu.

Siromašna Mama, što ćeš učiniti? Koliko te žalim! Ah, Nebeski Anđeli dođite i

podignite je s ukočenih Isusovih udova, inače će umrijeti!

Ali, o čuda, dok se čini da je umrla zajedno s Isusom, čujem njezin drhtavi i jecajima

isprekidani glas kako govori: "Sine ljubljeni, Sine, bila je to jedina utjeha koja Mi je

ostala i koja je umanjivala moje boli, tvoje Presveto Čovještvo, da mogu izlijevati

svoje suze na tvoje rane, klanjati im se i cjelivati ih. Sada mi i to uzimaju, zato što

Božja Volja tako želi i ja se pomirujem; ali znaj, Sine, ja to želim, ali ne mogu. Na

samu pomisao da to učinim napuštaju me snage i život se gasi. Ah, dopusti Mi, o

Sine, da imam života i snage kako bih se mogla odvojiti, da cijela ostanem ukopana

u Tebi i da preuzmem tvoj život, tvoje muke, tvoje zadovoljštine i sve ono što Ti jesi.

Ah, jedino zamjena života između Tebe i Mene može mi dati snagu da dovršim žrtvu

i odvojim se od Tebe!

Odlučna, žalosna moja Mama, vidim kako iznova miluješ one udove i uz Isusovu

glavu polažeš svoju; cjelivajući je stavljaš u nju svoje misli i uzimaš za sebe njegovo

trnje, uzimaš njegove ožalošćene i uvrijeđene misli i sve ono što je pretrpio u svojoj

Presvetoj Glavi. Oh, kako bi htjela oživjeti Isusov um sa svojim, i moći dati život za

život!

Žalosna Mama, vidim kako cjelivaš ugašene Isusove oči i osjećam se probodenom

vidjevši da te Isus više ne gleda. Koliko puta su Te njegovi pogledi ispunjali Rajem

i činili da iz smrti prijeđeš u život, a sada, videći da Te više ne gleda, osjećaš kako

umireš! Zato u Isusove oči polažeš svoje i za sebe uzimaš njegove oči, suze i gorčine

zbog gledanja uvreda stvorenja, mnogih pogrda i prezira.

Ali vidim, probodena moja Mama, kako cjelivaš njegove Presvete Uši i zoveš Ga

govoreći: "Sine moj, zar je moguće da Me više ne čuješ, Ti koji si Me na svaki moj

mali znak slušao? A sada plačem, zovem Te i pozivam, a Ti me ne čuješ? Ah, ljubav

je najokrutniji nasilnik! Ti si bio za Mene više od vlastitog života, i kako ću sada

preživjeti uz toliku bol? Zato, o Sine, ostavljam u tvome sluhu svoj sluh i uzimam za

142

Sebe ono što je pretrpio tvoj Presveti Sluh, jeku svih uvreda koje su u njemu

odzvanjale; samo Mi to može dati život, tvoje muke i tvoje boli."

I dok tako govoriš, tolika je tvoja bol i stiska Srca, da ti ponestaje glasa i nemaš snage

pomaknuti se. Siromašna Mama moja, siromašna Mama moja, koliko Te žalim!

Kolike okrutne smrti podnosiš!

Ali Božja Volja se nameće, pokreće Te i Ti gledaš njegovo Presveto Lice, cjelivaš

ga i govoriš: "Sine moj, kako si iznakažen! Ah, da mi Ljubav ne govori da si moj Sin,

moj Život, moje sve, ne bih Te više prepoznala, toliko si neprepoznatljiv! Tvoja

ljepota se promijenila u izobličenost, tvoji obrazi u modrice, svjetlo i milost tvoga

lica - kojega sam ja promatrala i ostajala blažena - sada se promijenila u smrtno

bljedilo, o ljubljeni Sine! Sine, što su Ti to učinili! Ah, ružne posljedice je učinio

grijeh na tvojim udovima! Ah, kako bi Ti tvoja nerazdvojna Mama željela povratiti

tvoju izvornu ljepotu! Želim stopiti svoje lice s tvojim i uzeti za sebe tvoje Lice, i

pljuske, pljuvačke, poruge i sve ono što si pretrpio u svome Presvetom Licu. Ah, ako

Me želiš živu, daj Mi svoje patnje, inače ću umrijeti! "

I tolika je tvoja bol da Te guši, prekida Ti riječ i ostaješ kao mrtva na Isusovom Licu.

Siromašna Mama, koliko Te žalim! Anđeli moji, dođite utješiti moju Mamu; njezina

bol je beskrajna, preplavljuje je, potapa, i nema više snage ni života. Ali Božja Volja,

razbijajući ove valove, iznova Joj vraća život.

Već si na Isusovim ustima, i cjelivajući ih, osjećaš na usnama gorčinu koja je tolika

zagorčila njegova usta te jecajući nastavljaš: "Sine, reci jednu, posljednju, riječ svojoj

Mami. Zar je moguće da više neću moći slušati tvoj glas? Sve riječi koje si Mi rekao

za života, kao mnoge strijele ranjavaju Moje Srce bolom i ljubavlju, i sada, gledajući

Te nijemoga, oživljavaju u mojem razderanom Srcu, zadaju Mi mnoge smrti i sa

živom snagom željele bi izvući posljednju tvoju riječ. Ali kako je nema, razdiru Me

i govore Mi: Dakle, nećeš Ga više čuti, nećeš više slušati više njegov slatki glas,

melodiju njegove stvoriteljske riječi! Toliko je puta u meni Raj stvorio, koliko je riječi

izgovorio! Ah, moj je Raj završio i neću imati drugo doli gorčine! Ah, Sine, želim Ti

dati svoj jezik kako bih oživjela tvoj. Daj mi sve što si pretrpio u svojim Presvetim

Ustima, gorčinu žuči, tvoju goruću žeđ, tvoje zadovoljštine i molitve; osjećajući tako

tvoj glas po njima, moja će bol biti podnošljivija i tvoja će Mama moći živjeti

posredstvom tvojih muka".

Izranjena Mama, vidim kako se požuruješ, jer oni oko Tebe žele zatvoriti grob, i ti

brzo uzimaš Isusove ruke u svoje, cjelivaš ih, pritišćeš ih na Srce, i polažući svoje

ruke u njegove, uzimaš za sebe boli i rane onih Presvetih Ruku. Zatim se bacaš do

Isusovih nogu, gledaš okrutne razderotine koje su u njima napravili čavli, i dok u njih

polažeš svoje, uzimaš za sebe one rane i prikazuješ se da umjesto Isusa potrčiš

grešnicima, kako bi ih istrgla od pakla.

Tjeskobna Mama, vidim Te kako daješ posljednji pozdrav probodenom Srcu

Isusovu. Ovdje zastaješ, posljednji je udarac tvome materinskom Srcu; osjećaš da ti

se Srce otkida u grudima zbog žestine ljubavi i boli i da, samo od sebe, bježi da se

položi u Presveto Srce Isusovo. I ti, vidjevši da si ostala bez Srca, žuriš da na mjesto

svojega uzmeš njegovo Presveto Srce, njegovu odbačenu Ljubav, mnoge njegove

goruće želje, neispunjene zbog nezahvalnosti stvorenja, i bolove i rane onoga

143

Presvetoga Srca koje će Te razapinjati kroz cijeli život. I gledajući veliku ranu,

cjelivaš je, čistiš od Krvi, i osjećajući život Isusov, osjećaš snagu za čin bolnog

razdvajanja. Dakle, posljednji puta ga grliš i dopuštaš da ga grobni kamen zatvori.

Bolna Mama moja, plačući Te molim da ne dopustiš da Isus sada bude nedostupan

našem pogledu; dopusti mi da se prvo zatvorim u Isusa, kako bih primila u sebe

njegov život. Ako Ti, koja si Žena bez ljage, sva Sveta, puna Milosti, ne možeš živjeti

bez Isusa, još manje to mogu ja koja sam slabost, bijeda, puna grijeha. Kako mogu

živjeti bez Isusa? Žalosna Mama, ne ostavljaj me samu, vodi me sa sobom, ali prije

me cijelu položi u Isusa, svuci me od svega, kako bi mogla potpuno položiti Isusa u

mene, kao što si Ga položila u Sebe. Počni od mene svoju materinsku službu koju Ti

je Isus povjerio s Križa, moje najviše siromaštvo neka dirne tvoje majčinsko Srce i

sa svojim rukama zatvori me potpuno u Isusa.

Zatvori u moj um Isusove misli, kako niti jedna druga misao ne bi ušla u mene.

Zatvori Isusove oči u moje, da ga nikad više ne izgubim iz vida i njegov sluh u moj,

kako bih ga uvijek slušala i u svemu vršila Presvetu Volju. Položi njegovo Lice u

moje, kako bih ga, promatrajući ga tako iznakaženog iz ljubavi prema meni, ljubila,

sažalijevala i davala zadovoljštinu; položi njegov jezik u moj, kako bih govorila,

molila i poučavala s Isusovim jezikom; njegove ruke u moje, kako bi svaki moj

pokret i djelo koje činim imali život od djela i čina Isusovih; stavi njegove noge u

moje, kako bi svaki moj korak za druga stvorenja bio jedan život spasenja, snage,

revnosti.

I sada, ožalošćena Mama moja, dopusti mi da poljubim njegovo Srce i njegovu

predragocjenu Krv, i molim Te da zatvoriš njegovo Srce u moje, kako bih mogla

živjeti od njegove ljubavi, njegovih želja, od njegovih muka. Na kraju uzmi ukočenu

Isusovu desnicu, kako bi mi udijelio posljednji blagoslov.

Kamen zatvara grob i ti, izranjena, cjelivaš ga, plačući mu daješ posljednji pozdrav i

odlaziš; ali tolika je tvoja bol da na trenutke ostaješ skamenjena i sleđena. Probodena

Mama moja, zajedno s tobom govorim 'zbogom' Isusu, i plačući želim suosjećati s

tobom i pratiti te u tvojoj gorkoj napuštenosti. Želim biti uz tvoj bok kako bih ti na

svaki tvoj uzdah, muku i bol dala jednu riječ utjehe, jedan pogled sažaljenja. Sakupit

ću sve tvoje suze i podržat ću te svojim rukama ako budem vidjela da gubiš svijest.

Ali vidim da si prisiljena vratiti se u Jeruzalem putem kojim si došla. Jedva koji korak

i već si pred Križem na kojem je Isus toliko pretrpio i zatim umro, i ti trčiš, grliš ga

i videći ga umrljanog od Krvi, jedna po jedna obnavljaju se u tvom Srcu boli koje je

Isus na njemu pretrpio; i ne mogavši zadržati bol, vapiš i jecaš: "O Križu, zašto si bio

tako okrutan sa mojim Sinom? Ah, ni u čemu ga nisi poštedio! Koje zlo ti je učinio?

Nisi dopustio meni, žalosnoj Mami, da Mu dadem niti jedan gutljaj vode kada je to

tražio, i njegovim gorućim ustima dao si žuč i ocat! Osjećala sam kako se moje

probodeno Srce rastapa, i željela sam Mu ga prinijeti da Mu utažim žeđ, ali primih

bol vidjevši da sam odbijena. O Križu, okrutni, da, ali i sveti jer si pobožanstvenjen

dodirom moga Sina. Onu okrutnost koju si imao prema Njemu obrati u sažaljenje za

siromašne smrtnike, i po mukama koje je pretrpio na tebi izmoli milost i snagu

dušama koje trpe, kako se nijedna ne bi izgubila zbog križeva i nevolja. Previše Me

144

koštaju duše: koštaju me života jednoga Sina, Boga, i ja, kao Suotkupiteljica i Majka,

vezujem ih za tebe, o Križu."

I cjelivajući ga, odlaziš. Siromašna Mama, koliko te žalim! Na svakom koraku i

susretu izviru nove boli koje, rastući u svojoj neizmjernosti i gorčini, preplavljuju te,

potapljaju i ti na svakom koraku osjećaš kako umireš. Evo, već si na mjestu gdje si

ga jutros susrela iscrpljenoga pod ogromnom težinom Križa, krvavog, s trnovom

krunom na glavi, koja je pod pritiskom Križa prodirala unutra, dajući mu na svaki

udarac smrtne bolove. Isusovi pogledi susretali su tvoje i tražili smilovanje, ali

vojnici, kako bi spriječili ovu utjehu, gurnuli su Ga tako snažno da je pao, iznova

krvareći. Ti vidiš zemlju natopljenu Krvlju, bacaš se na tlo i dok ljubiš onu Krv,

čujem kako govoriš: "Anđeli moji, dođite i budite straža ovoj Krvi, da ne bude

pogažena i oskvrnjena niti jedna kap."

Dopusti da ti dadem ruku kako bih te podigla i utješila, jer vidim kako gubiš svijest

nad Isusovom Krvlju. Kako hodaš, tako susrećeš nove boli; gdjegod vidiš tragove

Krvi, sjećaš se Isusovih boli, zato požuruješ korak i zatvaraš se u Cenakul (dvorana

Posljednje Večere). Također se i ja zatvaram u Cenakul, ali moj Cenakul je Presveto

Srce Isusovo i odatle želim doći k tebi kako bih bila s tobom u ovom satu gorke

napuštenosti. Srce mi ne može podnijeti da te ostavim samu u tolikoj boli.

Ali osjećam se probodenom gledajući kako na svaki pomak glave osjećaš prodiranje

trnja koje si uzela od Isusa, to je probadanje svih naših grešnih misli koje prodiru sve

do tvojih očiju i čine da plačeš suzama i krvlju. I imajući u svojim očima pogled

Isusov, pred tvojim očima prolaze uvrede svih stvorenja. Kako zbog toga ostaješ

ožalošćena! Kako razumiješ sve što je pretrpio Isus, imajući u sebi iste njegove

muke! Ali jedna bol stiže drugu. Kako naprežeš uho, osjećaš se zaglušenom jekom

glasova stvorenja i raznolikošću tolikih uvreda, koje ti stižu sve do Srca i probadaju

ga, dok ti ponavljaš: "Sine!!! Koliko si pretrpio! "

Napuštena Mama, koliko te žalim! Dopusti mi da ti obrišem lice obliveno suzama i

krvlju; ali osjećam da ću uzmaknuti gledajući tvoje lice pokriveno modricama,

neprepoznatljivo i blijedo jednom smrtnom bljedoćom. Razumijem: to su Isusova

zlostavljanja koja si preuzela na sebe, i koja ti uzrokuju toliku patnju da, dok pomičeš

usne u molitvi ili uzdišeš užarenim grudima, osjećaš čežnju ljubavi i usta izgorjela

od Isusove žeđi. Siromašna Mama, koliko te žalim! Tvoje boli sve više rastu i

uzimajući tvoje ruke u svoje, vidim ih probijene čavlima. U rukama osjećaš bol i

vidiš ubojstva, izdaje, svetogrđa i sva zla djela koja ponavljaju udarce i proširuju rane

pooštravajući sve više bol. Koliko te žalim! Ti si doista raspeta Mama, toliko da niti

tvoje noge nisu bez čavala, štoviše, ne samo da ih osjećaš probodene, nego kao

istrgnute zbog tolikih zlih koraka i zbog duša koje odlaze u pakao, i ti trčiš za njima

kako ne bi pali u paklenu vatru.

Ali to još nije sve, probodena Mama. Sve tvoje muke, ujedinjenje zajedno, odjekuju

u tvom Srcu i probadaju ga, i to ne sa sedam mačeva, nego sa tisuću i tisuću mačeva;

budući da imaš u sebi Božansko Srce Isusovo koje sadrži sva srca i čiji otkucaj

obuhvaća otkucaje sviju, i kako kuca tako govori: "Duše! , i ti u svojim otkucajima

osjećaš kako protječu svi grijesi koji ti zadaju smrt, a u otkucajima koji govore:

145

"Ljubav!" ti osjećaš da ti daju život, tako da si neprestano u činu između života i

smrti!!!

Mama Raspeta, gledajući te, oplakujem tvoje boli; neizrecive su. Željela bih cijelo

svoje biće pretvoriti u jezik i glas da te mogu sažalijevati, ali pred tolikom boli moje

sažaljenje je ništa. Zato pozivam Anđele, samo Presveto Trojstvo i molim da te

okruže nebeskim harmonijama, svojim radostima i ljepotom, kako bi ublažili i

sažalijevali tvoje neizmjerne boli; ojačali te u svome naručju i preobrazili u ljubav

sve tvoje muke.

A sada, napuštena Mama, hvala u ime svih, za sve što si pretrpjela, i molim te, po

ovoj tvojoj gorkoj napuštenosti, da mi dođeš u trenutku moje smrti. Kada budem

sama i napuštena od svih, posred tisuća strahova i tjeskoba, dođi tada uzvratiti mi

društvo koje sam ti za života toliko puta činila, dođi i pomozi mi, stani uz moj bok i

otjeraj neprijatelja; operi moju dušu sa svojim suzama, pokri me Isusovom Krvlju,

obuci me njegovim zaslugama, uljepšaj me i ozdravi sa svojim bolima te snagom

svih Isusovih patnji i djela učini da nestanu svi moji grijesi i da po njima primim

potpuni oprost. I kad budem izdisala, primi me u svoje naručje, stavi me pod svoj

plašt, sakrij me pogledu neprijatelja, odnesi me u Nebo i stavi me u Isusovo naručje.

Držimo se ovoga dogovora, draga moja Mama.

A sada te molim da društvo koje sam ti danas činila, uzvratiš svima onima koji su u

agoniji. Budi svima Mama; to su krajnji trenuci i potrebne su velike pomoći. Zato

nemoj nikome uskratiti svoju majčinsku službu.

I posljednja moja riječ: dok te napuštam, molim te da me zatvoriš u Presveto Srce

Isusovo, a ti, žalosna Mama moja, budi mi straža da me Isus ne bi izbacio, i da ja,

sve ako bih i htjela, ne mogu izaći iz njega. Zato cjelivam tvoju majčinsku ruku, a Ti

me blagoslovi. Tako neka bude.

Nos cum prole pia, benedicat Virgo Maria.

(S blagim Sinom neka Djeva Mati, blagoslov nam udostoji se dati).


Isus je pokopan; jedan kamen zatvara grob i priječi Mami da promatra svoga Sina.

A mi, da li se sakrivamo pogledu stvorenja, ravnodušni ako nas svi zaborave? U

svetim stvarima ostajemo li ravnodušni, s onom svetom ravnodušnošću koja čini da

ništa ne prekršimo? U potpunom prepuštanju Isusu, pobjeđujemo li sve sa svetom

ravnodušnošću koja nas neprestano vodi k Njemu? Da li s našom postojanošću

oblikujemo slatki konopac kako bismo Ga privukli k nama? Da li je naš pogled

ukopan s Isusovim pogledom, tako da ne gledamo ništa drugo doli ono što Isus želi?

Da li je naš glas ukopan u glasu Isusovom, tako da, kada želimo govoriti, govorimo

jedino s Isusovim jezikom? Da li su naši koraci ukopani u njegovima na takav način

da kada hodamo, ostaje otisak ne naših, nego Isusovih koraka? Da li je naše srce

ukopano u njegovo, kako bismo ljubili i željeli kako ljubi i želi njegovo Srce?

Mama moja, kada se Isus za dobro moje duše sakrije, udijeli mi milost da u lišenju

Njega imam Tebe, kako bih Mu mogla dati svu onu slavu koju si Mu Ti dala kada je

bio položen u grob.

146

O Isuse, želim Te moliti sa samim tvojim glasom, i kako je tvoj glas prodirao u

Nebesa i odražavao se u glasovima sviju, tako i moj, dajući čast samom tvome glasu,

neka doprije sve do Nebesa i dade Ti slavu i ljubav same tvoje riječi.

Moj Isuse, moje srce kuca, ali nisam zadovoljan ako ne učiniš da kuca s tvojim, i s

tvojim otkucajima ljubit ću kako ljubiš Ti. Dat ću Ti ljubav svih stvorenja i bit će

jedan poklik: Ljubav, Ljubav!! ... O moj Isuse, daj čast Sebi Samome i u svemu što

činim, utisni pečat svoje moći, svoje ljubavi i svoje slave.
































Tobom.



147


vazda. Amen.

148

BIOGRAFSKI PODACI LUISE PICCARRETA

Službenica Božja Luisa Piccarreta, dominikanska trećoredica, rodila se u Koratu,

pokrajina Bari, 23. travnja 1865. Izabrana duša, serafska zaručnica Kristova,

ponizna, pobožna, obdarena od Boga izvanrednim darovima: Glasnica Kraljevstva

Volje Božje, istinita i nevina žrtva i zato učinkoviti i trajan gromobran pri Božanskoj

Pravednosti, ozlojeđenoj zbog ljudskih grijeha. Kao djevojka od 18 godina (vizija ili

san - na Crkvi je da prosudi) vidjela je Isusa, pogrbljenog ispod križa, kako joj govori:

"Dušo, pomozi mi!"; i od tada ova izolirana Duša živi u trajnom sjedinjenju s

neizrecivim patnjama svoga Božanskog Zaručnika.

Od 13. do 18. godine njezin anđeoski život prolazi između faze izljeva božanske

ljubavi i nebeskih karizmi te izvanrednih znakova nadnaravnog života. U svoje 62

godine vezanosti za krevet trpjela je tešku i mučnu bolest s herojskom kršćanskom

jakošću i sa bolesničkog kreveta bila je utjeha bolesnima i nemoćnima, svjetlo onima

koji su joj se približavali da ih savjetuje.

Običavala je nazivati se "MALENA KĆERKA BOŽJE VOLJE", svima je neprestano

govorila o Božjoj Volji, kako raditi i živjeti u Njoj kao jedino i sigurno sredstvo

vlastitog posvećenja. Oni koji su je slušali bili su zadivljeni i začuđeni njezinim

govorom punim mudrosti i božanskog pomazanja, i ne rijetki izlazili su iz njezine

sobice duhovno preobraženi i ...pročišćeni. Svi su je smatrali svetom, svi su je zvali

Sveta Luisa.

Puna zasluga, 4. ožujka 1947, u vječnoj svjetlosti Božanske Volje završila je, kako

je i živjela svoje dane, da bi slavila pobjedu sa Anđelima i Svetima u vječnom sjaju

Božanske Volje.

ŽIVOT U BOŽJOJ VOLJI

(Kratki prikaz prema spisima Službenice Božje Luise Piccarreta)

Siđi, o Najviša Voljo! Siđi kraljevati na zemlju. Ti koja si stvorila čovjeka samo

zato da čini tvoju Volju, koju je on nezahvalan odbio pobunom protiv Tebe, dođi i

iznova poveži ovu ljudsku volju sa Sobom, kako bi Nebo, zemlja i sve drugo bilo

ponovno obnovljeni u Tebi.

Čitamo u bilješkama p. Hanibala di Francia, Luisinog ispovijednika i duhovnika:

"U cijeloj Crkvi su bile, jesu i biti će duše žrtve i velikom broju, koje je Božansko

Milosrđe podiglo na čudesan način. Ove duše žrtve trpe, ljube, okajavaju, mole,

razmatraju, poučavaju i vode duše k Bogu. Jao nama kad ih ne bi bilo!

One su kao mnogi protuutezi na vagi velikih dugovanja ljudskog roda prema Bogu,

da bi održale spasonosnu ravnotežu između ljudskih grijeha i Božjeg Milosrđa.

Ove duše postižu mnoge milosti za narode i za cijelu Crkvu.

Ovim dušama žrtvama, općenito, Gospodin se objavljuje i govori.

149

Što se tiče privatnih objava, jedino vjerodostojno mišljenje mogu dati predstavnici

Svete Crkve i Svetog Oca. Ali općenito Sveta Crkva, Svete Kongregacije, Biskupi,

sam Sveti Otac, kada nauk jedne pobožne knjige, premda u obliku objave, sadrži

čistu nauku, sukladnu nauku Svete Crkve i na korist duša, puštaju pobožnosti

vjernika da se služe njome, i onda iz toga donose svoj sud i vrednovanje. I općenito:

niti osuđuju, niti potvrđuju. U takvim slučajevima ne traži se druga vjera doli čisto

ljudska, prema mudrom dekretu URBANA VIII, i uvijek spremnost podložiti se

svakom mogućem sudu Svete Crkve.

Naučitelj Crkve sv. Alfonso Marija de Liguori u svojoj zlatnoj knjizi Marijine slave,

kada opisuje čuda koja se odnose na privatne spise kudi one koji prejudicirajući da

su nepristrani, ne žele dopustiti druga čuda i objave osim onih koja su službeno

priznata od Crkve.

Zato: nitko nije obvezan vjerovati u privatne objave dok Crkva ne izrekne svoj sveti

pravorijek. Ali kada su publicirane i pregledane od strane crkvenih vlasti i kada ih

mudri i pobožni ljudi smatraju dobrima, kada duše iz njih crpe koristi, tko ih prezire

pokazuje jednu određenu predrasudu i nepromišljenost i tako gubi mnoga dobra za

svoj duh".

ŽIVJETI U BOŽJOJ VOLJI

Bit života u Božjoj Volji je unutarnja praksa koja se sastoji, koliko je to moguće, u

svakom trenutku našega života, živjeti u SAVRŠENOM JEDINSTVU s Božjom

Voljom. Živjeti u BOŽJOJ VOLJI znači posjedovati sve: Boga koji ulazi u nas,

djeluje u nama i pobožanstvenjuje svaki naš čin.

Za život u Božjoj Volji ne radi se o promjeni djelovanja, nego samo o promjeni

Volje. Zato: nakon što sam pažljivo pročitao cijelu gore spomenutu objavu, i nakon

što sam je razmotrio, produbio i usvojio cijelu njezinu vrijednost, prva stvar za učiniti

je POSVETA (tj. prianjanje naše volje ovome Božjem pozivu koji nam se nudi kao

neizmjeran dar).

Ovo predanje naše volje VOLJI BOŽJOJ, oblikuje jednu prazninu u našoj duši, da bi

zatim jedino BOŽJA VOLJA KRALJEVALA, i imala prvenstvo u svim našim

činima. I to na način da, umjesto da pustimo utjecati našu volju u svemu što činimo,

mi puštamo protjecati onu Božju.

Tako u svakom našem činu biva oblikovan BOŽANSKI ŽIVOT. I biva obnovljen

Božanski život u našim činima, onoliko puta, kolika djela činimo.

Živjeti u Volji Božjoj je zahtjevno, ali jednostavno. Ne radi se o drugome nego da je

pozivamo u naše čine, da Joj dademo prvenstvo.

I to se čini govoreći u svemu što činimo: "Isuse ja te ljubim, Božanska Voljo dođi

raditi u mojim rukama, moliti u mojoj molitvi, disati u mome udisanju, misliti u

mojem umu, itd..."

Govori Isus svojoj službenici Luisi: "Tolika je uzvišenost savršenstva duše predane

mojoj VOLJI, da ta duša dolazi dotle da djeluje kao Bog. I ovome se ne treba čuditi

jer: budući da u njoj ne živi više njezina, nego Volja samoga Boga, živeći sa ovom

Voljom posjeduje moć, mudrost, svetost i snagu Božju.

150

Oh, kako svi anđeli i sveti svesrdno ljube ovu dušu, ljudi joj se dive, a đavli je se

boje, jer opažaju u njoj Božansko Biće!"

Budući da naš um nije potpuno ispunjen Bogom, mi sami smo uzrok da nas đavao

uznemiruje. Ako, naprotiv, živimo u Božjoj Volji, naše svete misli imaju toliku snagu

protiv đavla, da ga poput mnogih mačeva ranjavaju čim se približi, zato se, dakle,

boji približiti.

U BOŽJOJ VOLJI sve je prošlost - sadašnjost - budućnost. Tako da mi možemo

utješiti Isusa za sve ljude, prošle, sadašnje, buduće.

U ovim spisima Isus govori jednoj djevici, LUISI PICCARRETA, danas službenica

Božja. U razgovorima s ovom izabranom dušom, Isus joj daje uzvišene i prevažne

objave o beskrajnim duhovnim koristima onih koji djeluju u jedinstvu i

poistovjećenju s BOŽJOM VOLJOM; toliko da, u ovom stanju, življenje i djelovanje

duše se naziva: "životom i djelovanjem u VOLJI BOŽJOJ".

Duhovni dnevnik Luise Piccarreta o Volji Božjoj sastoji se od 36 volumena, koji

zajedno broje nekoliko tisuća stranica.

Molimo Gospodina da nadahne jednu velikodušnu dušu koja bi se posvetila

prevođenju ovih spisa na hrvatski jezik.

Sate Muke Gospodina Našega Isusa Krista s talijanskog izvornika na hrvatski jezik

preveo: fra Zoran Bibić

Našice, 13.10.2015., na obljetnicu posljednjeg ukazanja Blažene Djevice Marije u

Fatimi

2010. godine Vatikan je prepoznao vrijednost i potvrdio autentičnost Luisinih spisa pa cijela ova NOVOST biva još više vrijedna upoznavanja.

151

ČIN POSVETE BOŽJOJ VOLJI

O poklona dostojna Voljo Božja, evo me pred Tvojim beskrajnim svjetlom, da

mi Tvoja vječna dobrota otvori vrata i uvede me unutra, kako bi se moj život

oblikovao u Tebi, Voljo Božja. Zato ja, najmanje od svih stvorenja, prostrt pred

Tvojim Svjetlom, o štovanja dostojna Voljo, dolazim u malenoj povorci djece

tvoga Najuzvišenijega FIAT. Prostrt ničice u svome ništavilu, pokorno molim i

zaklinjem Tvoju Svjetlost da me obuzme i da u njoj iščezne sve što Ti ne

pripada, kako bih uvijek gledao, shvaćao i živio u Tebi, Voljo Božja.

Ti budi moj život, središte moga uma, zanos moga srca i cijeloga moga bića. U

ovom srcu ne želim više život moje ljudske volje, udaljit ću je iz njega i

oblikovati novi Eden mira, sreća i ljubavi.

S Njom ću biti uvijek sretan: ima ću jedinstvenu snagu i jednu Svetost koja sve

posvećuje i sve donosi Bogu.

Ovdje prostrt, zazivam pomoć Presvetog Trojstva, da mi dopusti živjeti u

klaustru Volje Božje, kako bi se u meni obnovio prvotni poredak Stvaranja,

onako kako je na početku stvorenje bilo stvoreno.

Majko Nebeska, Gospodarice, Kraljice Božanskoga FIAT uzmi me za ruku i

zatvori me u Svjetlo Volje Božje.

Ti budi moja voditeljica, moja nježna Majka i uči me živjeti i čuvati u poretku

i unutar Volje Božje. Nebeska Gospodarice, Tvome Srcu povjeravam čitavo

svoje biće. Ti me uči u školi Volje Božje a ja ću te pažljivo slušati. Raširi svoj

plašt iznad mene da se paklena zmija ne usudi ući u ovaj sveti Eden da me

zavede ili sruši u labirint ljudske volje.

Srce moga Najvećega Dobra, Isuse, daj mi svoje plamenove da me zapale, očiste

i da u meni njeguju život Najuzvišenije Volje.

Sveti Josipe, ti budi moj zaštitnik, čuvar moga srca i drži ključeve moje volje u

svojim rukama. Ljubomorno čuvaj moje srce i ne povrati mi ga nikada više,

kako bih bio siguran da neću nikada izaći iz Volje Božje.

Anđele moj Čuvaru, budi mi čuvar, brani me, pomozi mi u svemu, kako bi moj

Eden cvjetao i cijelom svijetu bio priziv VOLJE BOŽJE. Nebeski Dvoru, dođi

mi u pomoć i ja ću uvijek živjeti u VOLJI BOŽJOJ.

Luisa Piccarreta

SATI MUKE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA...

Documents

Transcript of SATI MUKE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA...