250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao...

176
A10 250

Transcript of 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao...

Page 1: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

A10250

Page 2: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Editing: Emanuele Stefanori

Questo libro è stato pubblicato grazie al Dipartimento di scienze linguistiche e let-terarie della Facoltà di lingue e letterature straniere dell’Università degli Studi “G.D’Annunzio” di Chieti–Pescara; e l’Associazione “Altro Adriatico”.

Page 3: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata

Con CD–ROM allegato

Zdravka Krpina

Page 4: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Copyright © MMVIIARACNE editrice S.r.l.

[email protected]

via Raffaele Garofalo, 133 A/B00173 Roma

(06) 93781065

ISBN 978–88–548–1036-5

I diritti di traduzione, di memorizzazione elettronica,di riproduzione e di adattamento anche parziale,

con qualsiasi mezzo, sono riservati per tutti i Paesi.

Non sono assolutamente consentite le fotocopiesenza il permesso scritto dell’Editore.

I edizione: febbraio 2007

Page 5: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

A Chiara ed Elisabetta, piccole bilinguiste

Page 6: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 6

Mišljenje o rukopisu Priručnika hrvatskoga jezika za studente tali-janskih sveučilišta profesorice Zdravke Krpina

U rukopisu je dan sažetak najvažnijih područja hrvatskoga jezika:

fonologije, morfologije, sintakse i leksikologije. Pritom su navedene i opisane i gramatičke međudiscipline: morfonologija i morfosintaksa, koje u starijim hrvatskim gramatikama ili nisu uopće zastupljene ili nisu zastupljene onako kako bi trebale biti zastupljene. Metoda je koju je autorica primijenila u opisu strukture hrvatskoga jezika u biti struk-turalistička. To je dobro jer to strukturi hrvatskoga jezika kao sintetič-koga jezika odgovara. Ona (metoda) također pomaže da vizualna stra-na elemenata strukture o kojoj je riječ bude strancima pristupačnija, što nije nevažno kad je riječ o hrvatskome jeziku kao stranome jeziku.

Određena je pozornost posvećena i stilistici: i individualnoj i kolek-tivnoj, tj. funkcionalnoj. U okvir je funkcionalne stilistike unijeto sve ono što je bitno za polifunkcionalnu komunikaciju. Posebno je mjesto u toj funkcionalnoj stilistici predviđeno za leksik: i domaći i strani.

Poglavlje se povijesti hrvatskoga jezika također može iskoristiti u funkcionalnostilističke svrhe, posebno kad se govori o riječima koje na ovaj ili onaj način nose pečat povijesti.

Dobra je i ideja da se materijal predviđen priručnikom obradi digi-talno. Laboratorijske su vježbe conditio sine qua nom u svladavanju jezika kao stranoga jezika.

U zaključku mogu reći da je polazište za uspostavljanje odnosa između hrvatskoga i talijanskoga jezika dobro utvrđeno. Zato je uz hrvatski tekst priručnika dobro što je načinjen i talijanski, sa nave-denim primjerima koji najbolje oslikavaju razlike i specifične situ-acije.

U Zagrebu, 10. veljače 2006.

Josip Silić Professor emeritus

Filozofski fakultet, Zagreb

Page 7: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 7

Opinione sul manoscritto del Compendio di lingua croata per gli studenti universitari italiani della professoressa Zdravka Krpina

Nel manoscritto viene presentato il sommario dei campi più impor-

tanti della lingua croata – fonologia, morfologia, sintassi e lessicolo-gia. Inoltre sono citate e trattate anche le materie grammaticali interdi-sciplinari – la morfofonologia e la morfosintassi – che nelle vecchie grammatiche croate o non sono affrontate affatto o non sono affrontate come si dovrebbe. Il metodo utilizzato dall’autrice nella descrizione della struttura della lingua croata è di fatto strutturalistico. Esso inoltre fa in modo che la parte visiva degli elementi della struttura della lin-gua sia più accessibile agli stranieri, il che non è da sottovalutare quando si parla di lingua croata come lingua straniera.

Definita è anche l’attenzione dedicata alla stilistica, sia individuale sia collettiva, cioè funzionale. Nel quadro della stilistica funzionale è inserito tutto quello che è essenziale per la comunicazione polifunzio-nale. Un posto particolare in questa stilistica funzionale è riservato al lessico, e non solo a quello della nostra lingua.

Il capitolo riguardante la storia della lingua croata si può inoltre uti-lizzare per scopi funzionali–stilistici, specialmente quando si trattano argomenti che in qualche modo portano il marchio della storia.

È buona l’idea di fornire il materiale presentato nel compendio an-che in forma digitale.

Gli esercizi di laboratorio sono conditio sine qua non nella padro-nanza di una lingua come lingua straniera.

Per concludere, posso dire che il punto di partenza per il ripristino del rapporto tra la lingua croata e quella italiana è ben consolidato e che il testo italiano, corredato da esempi, è parte indispensabile e ne-cessaria per questo tipo di compendio.

Zagabria, 10 febbraio 2006

Josip Silić Professor emeritus

Facoltà di filosofia, Zagabria

Page 8: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 8

UVODNA RIJEČ AUTORICE Ovaj priručnik nije zamišljen kao gramatika hrvatskog jezika, po-

najprije stoga što ih već ima mnogo, a i na talijanskom nekoliko. On bi trebao biti ujedno i sažetak i informativni materijal koji usporedno, na hrvatskom i na talijanskom jeziku, daje podatke o temeljnim pita-njima hrvatskog lingvističkog područja i njegovoj znanstvenoj termi-nologiji. Na taj način, studenti hrvatskog jezika, kako oni kojima je hrvatski materinski jezik, tako i studenti kojima nije, mogu na jednos-tavan i jasan način shvatiti osnovne sintaktičke i semantičke razlike među jezicima, koje se u priručniku obrađuju,, zahvaljujući i velikom broju primjera koje priručnik sadrži.

Njime se jednostavno služiti, jer je podijeljen na vrlo shematičan način. Informacije koje su potrebne u nekom trenutku lako je pronaći, te zbog toga može poslužiti i kao vrijedan podsjetnik za ponavljanje, osobito za studente na visoj razini poznavanja jezika.

Shematični izgled repetitorija nije slučajni izbor. On naglašava preglednost, šturost i jednostavnost teksta. Sva kompleksnija tumače-nja i obrazloženja mogu se naći na drugim mjestima.

Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri i prema kojoj su se kao prema nekoj vrsti podsjetnika tumačili problemi.

Pokazalo se da se repetitorij može upotrijebiti u različitim nastav-nim situacijama.

Dvojezično izdanje konkretan je primjer mogućeg prijevoda, i tre-bao bi biti koristan materijal u skladu s materijama koje predajem na Fakultetu za jezike u Pescari Sveučilista D’Annunzio (književno pre-vođenje i jezična medijacija).

Digitalni oblik kao dodatak knjizi namijenjen je za rad u laboratori-ju. Laboratorij Fakulteta za srane jezika u Pescari izuzetno je dobro opremljen i pruža vrlo zanimljive nove nastavne mogućnosti.

Page 9: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 9

NOTA INTRODUTTIVA DELL’AUTRICE Questo manuale non è nato come una grammatica di lingua croata,

innanzitutto per il fatto che ne esistono già molte, e alcune anche in i-taliano. Esso dovrebbe essere un efficace strumento comparativo tra l’italiano e il croato che fornisca informazioni sulle domande fonda-mentali nel campo della linguistica e sulla sua terminologia scientifica.

In questo modo, gli studenti di croato (sia italiani che di madrelin-gua croata) potranno comprendere in modo semplice, chiaro e diretto, le principali differenze sintattiche e semantiche tra le due lingue in questione, grazie anche all’elevato numero di esempi contenuti nel ma-nuale. Esso è di facile consultazione perché suddiviso in modo sche-matico e può in tal modo diventare anche un valido promemoria per il ripasso, soprattutto a vantaggio di studenti di livello più avanzato.

Il modello schematico di questo compendio non è perciò una scelta casuale. Esso accentua la chiarezza e la semplicità del testo. Tutte le interpretazioni e le argomentazioni più complesse si possono trovare altrove.

Sin dall’inizio, questo testo non è servito solo come dispensa uni-versitaria consultabile in base alla necessità, ma anche per creare luci-di presentati durante le lezioni e le esercitazioni, a cui si sono via via aggiunti gli esempi e in base ai quali sono stati affrontati i vari pro-blemi. In seguito, si sono avuti riscontri del fatto che il compendio può essere utilizzato in molte altre situazioni.

La pubblicazione bilingue è un esempio concreto della possibile traduzione e dovrebbe costituire un materiale utile in relazione alle materie che insegno alla Facoltà di Lingue a Pescara, presso l’Uni-versità “D’Annunzio” (Traduzione letteraria e Mediazione lingui-stica).

Inoltre, il supporto digitale in aggiunta al libro è destinato al lavoro in laboratorio.

Page 10: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 10

Odluka o dodavanju digitalnog oblika teksta uz knjigu došla je tije-kom osmišljavanja materijala za rad u laboratoriju u nastavi mojih predmeta.

Nadam se da je i ovaj rad pomogao obogaćivanju tog nastavnog materijala koji ću koristiti ne samo ja, već i moje kolege.

Najvažnije od svega što smatram da je potrebno naglasiti, jest da je ovaj repetitorij zamišljen kao živi organizam koji će rasti tijekom rada na njemu. Zamišljen je kao ploča na kojoj će studenti ispisivati rješe-nja ili prijedloge rješenja problema, smišljati zajedno s predavačem primjere, tumačiti neka značenja. Možda će izaći i neko novo, proši-reno izdanje, a možda će neki dijelovi i otpasti.

Ništa od onoga što je u ovoj knjizi nije autoričino “znanstveno dos-tignuće” – ovdje su samo marljivo prikupljeni podaci iz desetine dru-gih priručnika, elementi prilagođeni i primjereni konkretnoj nastavi sa (mojim) studentima. Da je primjeren i po težini možda je najbolji primjer upravo to, što je najvećim dijelom ovaj priručnik preveden na satovima jezične medijacije u radu sa studenticom treće godine Stefa-niom Trombetta. Iako je pristupila studiju hrvatskog jezika kao apso-lutni početnik, uspješno se nosila s ovim tekstom.

Zahvaljujem ponajprije upravo svojim studentima jer su me nagnali na ovaj rad; jer su bili prvi koji su rekli otvoreno i jasno svoje mišlje-nje o tome što je korisno, a što besmisleno (iz tog su se rodila neka nova poglavlja, ali i prekrižila već gotova); jer zbog toga kako rade i koliko se trude, moj rad nije izgubio smisao.

Page 11: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 11

La decisione di aggiungere al libro un tale supporto digitale del te-sto è arrivata durante il riordinamento del materiale per il lavoro in la-boratorio nel corso dell’insegnamento delle mie materie. Spero così che questo lavoro possa essere d’aiuto nell’arricchimento di tale mate-riale didattico a vantaggio non soltanto mio, ma anche dei miei colle-ghi.

L’aspetto più importante che ritengo necessario evidenziare è che questo compendio è stato pensato come un organismo vivo che cresce-rà nel corso del tempo. È stato concepito come una sorta di lavagna sulla quale gli studenti potranno trascrivere le loro proposte di risolu-zione dei problemi, inventare esempi insieme al docente, interpretare i significati. In futuro, facendo tesoro di tutto ciò, potrebbe forse anche uscire una nuova edizione ampliata, o forse alcune parti potranno per-sino essere eliminate.

Niente di ciò che si trova in questo manuale rappresenta un conse-guimento scientifico: in questa sede sono solo diligentemente riuniti i dati presi da una decina di altri testi, elementi adattati e conseguente-mente adeguati al concreto insegnamento agli studenti. È indicativo, e forse risulta la migliore testimonianza della bontà del progetto, il fatto che questo manuale sia stato tradotto per la maggior parte durante le ore di lezione dalla studentessa di terzo anno Stefania Trombetta. An-che se ha intrapreso lo studio del croato come assoluta principiante, si è applicata a questo testo con ottimi risultati.

Ringrazio innanzitutto proprio i miei studenti, quindi, perché mi hanno invogliato a realizzare questo lavoro, perché sono stati i primi a esprimere apertamente e chiaramente la loro opinione su ciò che sa-rebbe stato utile e ciò che sarebbe stato superfluo trattare (per questa ragione sono stati anche eliminati alcuni capitoli), perché per come si interessano e per quanto si impegnano, il mio lavoro non ha perso il suo significato.

Page 12: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 12

KAZALO

I. ŠTO JE TO HRVATSKI KNJIŽEVNI JEZIK ................... 14 II. TEMELJNI JEZIČNI POJMOVI ....................................... 16 III. FONETIKA I FONOLOGIJA HRVATSKOGA JEZIKA . 24 IV. MORFOLOGIJA ................................................................ 40 V. SINTAKSA ........................................................................ 90 VI. LEKSIKOLOGIJA HRVATSKOGA JEZIKA .................. 110

VII. LEKSIKOGRAFIJA .......................................................... 128

VIII. HRVATSKI RJEČNICI ..................................................... 132 IX. RAZVOJ HRVATSKOG KNIŽEVNOG JEZIKA ............ 136 BIBLIOGRAFIJA ..................................................................... 158 KAZALO POJMOVA ............................................................... 160

Page 13: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 13

INDICE

I. CHE COS’È LA LINGUA LETTERARIA CROATA ...... 15 II. I PRINCIPALI TERMINI LINGUISTICI ......................... 17 III. FONETICA E FONOLOGIA DEL CROATO .................. 25 IV. MORFOLOGIA ................................................................. 41 V. SINTASSI .......................................................................... 91 VI. LESSICOLOGIA DELLA LINGUA ................................. 111

VII. LESSICOGRAFIA ............................................................. 129

VIII. DIZIONARI CROATI ........................................................ 133 IX. SVILUPPO DELLA LINGUA LETTERARIA CROATA 137 BIBLIOGRAFIA ....................................................................... 159 INDICE ANALITICO ............................................................... 161

Page 14: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 14

I. ŠTO JE TO HRVATSKI KNJIŽEVNI JEZIK Pojam hrvatskog jezika uključuje značenje hrvatskog kao književ-

nog jezika i bilo kojeg pojavnog njegovog oblika (narječja, mjesnog govora, razgovornog jezika itd.). Jasnu granicu među jezicima nije u-vijek lako povući jer je određivanje jezika ne samo jezično već i izva-njezično pitanje, u čijem određenju važnu ulogu imaju kultura, politi-ka, povijest itd.

Razgovorni jezik služi za svakodnevno sporazumijevanje i karakte-rizira ga nesvjesna upotreba, dok služenje književnim jezikom zahti-jeva svijest o jeziku. Hrvatski jezik stvaran je na sve tri svoje osnovice – čakavskoj, štokavskoj i kajkavskoj, da bi se u 19. stoljeću ujedinio na štokavskoj osnovici odlukom iliraca, proizašloj iz želje za približa-vanjem ostalim slavenskim narodima koji su govorili sličnim jezici-ma. Budući da nisu odustajali od ostalih narječja i budući da su smat-rali da jezično blago hrvatskog naroda leži upravo u bogatstvu tri tako različita narječja, kada u štokavskom ne bi našli pogodan izraz, pose-zali su za kajkavskim i čakavskim. Tako su postupali Kukuljević, Ma-žuranić, Kovačić, Šenoa, Kumičić i mnogi drugi pisci.

Page 15: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 15

I. CHE COS’È LA LINGUA LETTERARIA CROATA?

La concezione di lingua croata comprende sia il croato nella sua forma letteraria, sia nelle sue altre manifestazioni (dialetti, parlate mi-ste, ecc.). Non è sempre facile tracciare un confine netto tra queste va-rianti, perché per definire una lingua non è sufficiente prendere in considerazione soltanto questioni propriamente linguistiche, ma è ne-cessario soffermarsi anche su quelle si potrebbero definire extralingui-stiche, poiché altri aspetti, quali ad esempio la cultura, la politica, la storia, ricoprono un ruolo molto importante.

La variante colloquiale si utilizza per la comunicazione giornaliera ed è caratterizzata da un uso inconsapevole, mentre l’utilizzo della lin-gua letteraria richiede un certo grado di consapevolezza da parte del parlante. La lingua croata è costituita da tutte e tre i ceppi dialettali (cakavo, stokavo e kajkavo) che nel XIX secolo si fusero su base stoka-va grazie alla decisione degli illirici: tale unione nacque dal desiderio di avvicinamento a tutti gli altri popoli slavi che parlavano lingue si-mili. Non abbandonando del tutto gli altri dialetti e in considerazione del fatto che il patrimonio linguistico del popolo croato si basa proprio sulla ricchezza linguistica di tre dialetti così diversi, quando non si ri-usciva a trovare la giusta espressione in stokavo, si usufruiva del ka-jkavo e del cakavo. Fu questo il modo in cui Kukuljević, Mažuranić, Kovačić, Šenoa, Kumičić e molti altri scrittori.

Page 16: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 16

II. TEMELJNI JEZIČNI POJMOVI

Jezižcne uloge a) Priopćavanje b) Društveno djelovanje c) Iskazivanje pripadnosti nekoj zajednici d) Metajezična1 uloga: Tko upotrebljava termin južnoslovenski a tko južnoslavenski, otku-

da dolazi riječ naturšnicla i kako bismo je preveli na hrvatski književ-ni jezik, koja je razlika između riječi juvelirski i draguljarski, što zna-či “s indignacijom” odbiti ponuđene ustupke»?

e) Provjeravanje prijenosa: fatička2 uloga – buka3 u kanalu. Fatička

uloga služi za uspostavljanje veze. Služeći se samo fatičkom ulogom jezika, javljamo se na telefon sa “halo”, umirujući slušatelje u nekoj dvorani uzvikujemo “tiše!”, u redu kod liječnika čujemo “sljedeći!”.

Kako bismo se javili na telefon jednog diplomatskog predstavništva

ili bilo koje javne ustanove, ljubazno utišali slušateljstvo ili pozvali nekoga na neki drugi način?

1 Jezik kao sredstvo istraživanja jezika. 2 česta, ali nevelika jezična uloga. 3 sve što ometa prijenos poruke zove se buka; mrlje na papiru, nečitka slova i sl.

Page 17: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 17

II. I PRINCIPALI TERMINI LINGUISTICI

I ruoli linguistici a) Comunicazione. b) Attività sociale. c) Testimonianza dell’appartenenza a una collettività. d) Funzione metalinguistica.14

[Chi usa il termine južnoslavenski (lingua slava del sud) e chi

južnoslavenski? Da dove deriva la parola naturšnicla (fettina di carne) e come la tradurremmo nella lingua croata letteraria? Qual è la diffe-renza tra le parole juvelirski (gioielleria) e draguljarski? Che significa s indignacijom odbiti ponuđene ustupke (rifiutare delle offerte con indi-gnazione)?]

e) Controllo del trasferimento: funzione fatica;25interferenze36nel

canale. La funzione fatica serve a ristabilire il contatto. Servendoci della funzione fatica, rispondiamo al telefono con “pronto!”, per far tacere delle persone in una sala gridiamo “silenzio!”, o mentre stiamo in fila dal medico sentiamo chiamare “il prossimo!”.

[Come risponderemmo al telefono a un rappresentante diplomatico

o a un qualsiasi rappresentante di un’istituzione pubblica? Come met-teremmo a tacere gentilmente gli ascoltatori, o come inviteremmo qualcuno in un altro modo?]

1 Lingua come strumento di indagine linguistica. 2 frequente, ma non tra le più importanti funzioni linguistiche. 3 Tutto ciò che impedisce il trasferimento di un messaggio si chiama interferenza: mac-

chie sul foglio, lettere non leggibili, ecc.

Page 18: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 18

f) Pohranjivanje podataka: u jeziku nema ni traga razgovorne sa-stojnice. Takvu jezičnu ulogu imaju znanstveni radovi, poslovni spisi i sl.

g) Vladanje stvarnošću – u različitim obredima (imenovanja, zazi-vanja nadnaravnih sila i sl.). Riječi su u obredima vrlo važne i ne sa-mo da se ne mijenjaju riječi nego ni njihov redoslijed. Npr.: Ja te krs-tim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga ili Pristaješ li uzeti Anu Anić za svoju zakonitu ženu?

Navedite još nekoliko primjera takve vrste i pokušajte promijeniti

neke riječi. Kako zvuči i što se dogodilo sa značenjem?

h) Zvukovna uloga – dojam koji ima zvukovna sastojnica osobito je očit u igri s jezikom (dječje pjesmice, brojalice).

CVRČAK Samoglasnik samo jedan ovu riječ će uvijek tvorit’, pa Talijan jedan teško moći će je izgovorit’. Na A kuša zrak da hvata, ali Č mu jezik plete, kad pak vidi C početno, ponovno se on omete. Zato đaci škole naše izgovorit mogu uvijek sve, mali CVRČCI stvarno nas ne plaše, sa njima smo svake subote! Što je u ovoj dječjoj pjesmici pokušano ostvariti rimom? Lakše us-

vajanje teško izgovorivih suglasničkih sklopova. Pokušajte napisati dva stiha koji bi pokušali ostvariti isto za neki drugi suglasnički sklop!

LJULJAČKA – NJIHALJKA Dvije riječi, ista stvar, za zabavu istu. Ne gledaj ta dupla slova ko da gutaš glistu!

Page 19: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 19

f) Conservazione dei dati: nel testo non c’è traccia della componen-te dialogica. Hanno questa funzione linguistica i lavori scientifici, i documenti commerciali, ecc.

g) Dominio della realtà: presente in diversi rituali (invocazione di forze sovrannaturali, ecc.). Durante le cerimonie religiose, le parole ricoprono un ruolo molto importante: non solo non si cambiano, ma non si modifica neanche il loro ordine. Es.: Ti battezzo nel nome del Padre e del Figlio e dello Spirito Santo oppure Vuoi prendere Ana A-nić come tua legittima moglie?

[Trovate ancora altri esempi di questo genere e provate a cambiare

qualche parola. Come suona la nuova espressione e cosa è cambiato nel significato?]

h) Funzione sonora: l’effetto della componente sonora è evidente in

alcuni giochi linguistici (le canzoncine infantili, le conte, ecc): CVRČAK / LA CICALA Solo una vocale formerà sempre questa parola, e un italiano difficilmente la potrà pronunciare. Sulla A prova a pendere fiato, ma la Č gli intreccia la lingua, quando poi vede la C all’inizio, di nuovo si confonde. Per questo gli alunni della nostra scuola pronunciare possono sempre tutto, le piccole cicale di sicuro non ci spaventano, con loro siamo ogni sabato!41

[Che cosa si cerca di ottenere con le rime in questa canzoncina per

bambini? Una più facile acquisizione dei gruppi consonantici di diffi-cile pronuncia. Provate ora a scrivere due versi che cerchino di ricrea-re lo stesso rapporto con altri gruppi consonantici.]

ALTALENA – DONDOLO Due parole, la stessa cosa, per lo stesso gioco. Non guardare queste lettere doppie come se ingoi un lombrico!

4 La traduzione della filastrocca non rispetta né il ritmo né le rime presenti nell’originale,

per cui perde il proprio scopo. Provate a tradurre in modo più adatto.

Page 20: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 20

LJ je samo jedan glas, a ima dva znaka, ko što ima dvije noge samo jedna baka. Ko što kad se lijepo njišeš, s dvije noge mašeš skupa, kad NJIHALJKA ti napišeš, od dva slova glas propupa.

Koje boje može biti? Gdje se ona može naći? Probaj mi je nacrtati, iz mašte će tad izaći! U čemu želi pomoći ova pjesmica? i) Igralačka uloga– uživanje u zvuku i slovima spaja se sa znače-

njem (rebusi, križaljke); često ujedinjena sa zvukovnom ulogom. Načinite jedan rebus i jednu malu križaljku s hrvatskim riječima! j) Stvaralačka uloga: u nastanku književnih djela, u igri riječima. k) Osjećajna uloga: iskazivanje osjećaja; najčešće se iskazuje uzvi-

cima (ah, oh itd.) ili ustaljenim izrazima (majko moja, koja sreća i sl.). l) Uloga pomoćnog misaonog sredstva: kada jezik pomaže čovjeku

da se usredotoči na nešto ili jasnije osvijesti ono što misli. Mladić koji želi ostaviti djevojku, a za to nema hrabrosti, ponavlja

sam sebi putem prema uobičajem mjestu sastanka: “Najprije ću joj reći da mi je bilo lijepo s njom, ali da je sada gotovo i tu se ništa ne može učiniti!”.

m) Uloga jezičnog poistovjećenja: uspostavljanje osobnoga identi-

teta – tko smo, što smo, odakle smo, kakvi smo (poistovjećivanje s majkom kod djece, s idolima kod adolescenata).

Page 21: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 21

LJ è solo un suono, ma ha due segni, così come una nonna ha solo due gambe. Così come quando dolcemente ti dondoli, e tieni le due gambe unite, quando NJIHALJKA scrivi, sboccia un unico suono di due lettere. Di che colore può essere? Dove si può trovare? Prova a disegnarla e dalla fantasia uscirà!51 [A cosa serve invece questa canzoncina?] i) Funzione ludica: l’utilizzo di suoni e lettere unito al significato

(rebus, cruciverba). Funzione spesso associata a quella sonora. [Inventate un rebus e un piccolo cruciverba con parole croate.] j) Funzione creativa: nelle opere letterarie, nei giochi di parole. k) Funzione affettiva: espressione di sentimenti. Questi si esprimo-

no più frequentemente con esclamazioni (ah, oh, ecc.) oppure con al-tre espressioni (mamma mia, che fortuna, acc.).

l) Funzione coadiuvante del mezzo riflessivo: quando la lingua aiu-ta a concentrarsi su qualcosa o a ricordare. Un giovanotto che desidera lasciare la ragazza e per questo ha bisogno di coraggio, ripete a se stesso durante il tragitto verso il loro solito luogo di appuntamento: «Innanzitutto le dirò che è stato bello con lei, ma che ora è finita e non si può fare niente!»

m) Funzione di identificazione della lingua: costituzione dell’iden-tità personale, in risposta alle domande “chi siamo”, “cosa siamo”, “da dove veniamo”, “come siamo” (l’identificazione dei bambini nella madre, degli adolescenti nei loro idoli, ecc).

5 Anche per la traduzione di questa filastrocca si presentano le stesse problematiche della precedente. Provate anche in questo caso a tradurla in modo più appropriato.

Page 22: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 22

Identiteti uspostavljeni jezikom: a) Tjelesni: izgled, tjelesno stanje b) Osjećajni – odnosi se na raspoloženje govornika, ali i na moguće

osjećaje probuđene u govorniku spoznajom o jeziku (npr. Mladi Ame-rikanac koji je doznao da je njegov pradjed bio Hrvat, s više zanima-nja počinje učiti hrvatski jezik).

c) Kulturno–društveni: ne može se uvijek potpuno odvojiti od zem-ljopisnoga, narodnoga i kulturnoga; žargon – sleng ili šatrovački go-vor ponajprije ima ulogu društvenoga poistovjećivanja.

«Čuj, treba, daj mi pljugu!» u govoru zagrebačkog dečka s perife-

rije značilo bi «djevojko, daj mi cigaretu», a «snimi jel stiže profa da zbunkeriram šalabahter» u govoru zagrebačkog srednjoškolca značilo bi «pogledaj stiže li profesorica da sakrijem “bilješke”.

Napiši nekoliko primjera izražavanja u žargonu na talijanskom je-ziku, koji bi označili različite društvene grupe!

d) Zemljopisni: katkada zemljopisni identitet ne otkriva neupuće-

nima rodno mjesto govorinika, već podneblje; seoski govori – melodi-ozniji, glasniji; gradski govori: tiši, brži, ujednačeniji.

e) Vjerski: primjer hebrejskog jezika. f) Narodni: kad književni jezik jednog naroda nije njegov službeni

jezik, onda je davanje narodnoga identiteta jedna od njegovih najvaž-nijih uloga.

Prema tome kako su naučeni jezici, dijele se na: a) Usvojene jezike (najčešće materinski) b) Naučene jezike

Jezik je sporazuman sustav ljudskog sporazumijevanja. Jezici umi-

ru zajedno s ljudima.41

4 Na otoku Krku je umro 1898.godine posljednji govornik dalmatskoga jezika Tone Udina

ili Tuone Udaina. Tim krčkim oblikom dalmatskoga jezika godinama prije njegove smrti go-vorilo je tek malo ljudi, dok nije ostao sam, da bi njegovom smrću definitivno nestalo i jezika.

Page 23: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 23

Identità costituite per mezzo del linguaggio a) Corporea – aspetto, condizione fisica. b) Affettiva – si rapporta allo stato emotivo e disponibilità del par-

lante, ma anche al possibile risveglio nel parlante del sentimento verso la conoscenza della lingua (ad esempio, un giovane americano, venuto a sapere che il suo bisnonno era croato, inizia a studiare il croato con più interesse).

c) Socio–culturale – non sempre completamente svincolabile da quella geografica, nazionale e culturale. Ad esempio: il gergo – lo slang o il gergo furbesco hanno prima di tutto una funzione di identifi-cazione sociale. Čuj, treba, daj mi pljugu!: nella parlata di un ragazzo zagabrese di periferia significa “ragazza, dammi una sigaretta”; Snimi jel stiže profa da zbunkeriram šalabahter, nella parlata zagabrese di uno studente delle scuole medie significa “guarda se arriva la profes-soressa che nascondo gli appunti”.

[Scrivi alcuni esempi di espressioni gergali in italiano, che siano

rappresentativi di diversi gruppi sociali.] d) Geografica – talvolta l’identità geografica non rivela ai profani il

luogo di nascita del parlante. Distinzione tra parlate rustiche (più me-lodiche, più sonore) e parlate urbane (più silenziose, più veloci, più equilibrate).

e) Religiosa – ad esempio la lingua ebraica. f) Nazionale – quando la lingua letteraria di un popolo non è la sua

lingua ufficiale, allora il conferimento dell’identità nazionale è uno dei suoi ruoli più importanti.

In base al modo in cui le lingue vengono apprese, si dividono in: a) lingue proprie (di solito la lingua madre); b) lingue apprese. La LINGUA è un sistema convenzionale di intesa umana. Le lin-

gue muoiono insieme con agli uomini.61

6 Sull’isola di Krk, nel 1898 è morto l’ultimo parlante di lingua dalmatica Tone Udina o Tuone Udaina. Prima della sua scomparsa, poche persone ancora parlavano il dalmatico, fino a quando e-gli non è rimasto da solo e con la sua morte si è definitivamente estinta anche la lingua.

Page 24: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 24

Pismo je likovno (vidljivo, vizualno) sredstvo kojim se jezik os-tvaruje. – prostorno određeno – sredstvo je manjine ljudskih jezika – upućeno iz sadašnjeg trenutka budućem – nastao na temelju govora – omogućava jasno i pregledno izražavanje – mora se posebno učiti – podložniji normiranju

Govor je zvučno (slušno, auditivno) sredstvo kojim se jezik ostva-ruje; osnovnije jezično sredstvo, iako se smatralo da je pisani jezik, posebno jezik književnosti izvor jezičnog uzora i da on jeziku daje stalnost: – govor postoji u svim ljudskim društvima – vremenski određen – znatno je stariji od pisma – usmjeren je prostorno – prirodno se uči – odnosi među jezičnim dijelovima su labaviji – oslanja se na stvarni kontekst – širi, brži – više zalihosti51nego u pisanim tekstovima – prodorniji.

Idiomi62hrvatskog jezika Hrvatski književni jezik (standardni): jezik odabran da bude opće

sredstvo sporazumijevanja jednoga naroda ili jednoga društva. Svjes-no je oblikovan propisanim normama, jasnim pravilima u gramatici i rječniku, pismu i govoru.

5 Zalihost (redundancija) označava očekivane dijelove u sporazumijevanju. Za razli-ku od zalihosti, obavijest je novo i neočekivano u sporazumijevanju, i označava bit spo-razumijevanja.

6 idiom – oblik nekog jezika; jezična pojavnost; ističe da su svi oblici jezika ravnopravni.

Page 25: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 25

Tra le sue caratteristiche principali: – ha un suo spazio definito; – è una varietà posseduta dalla minoranza delle lingue; – è destinato al futuro; – nasce e deriva dal parlato; – rende possibile un’espressione chiara e ordinata; – si deve studiare; – risulta più soggetto a normativazzazione.

Il PARLATO è il mezzo sonoro (uditivo) che costituisce una lin-gua, anche se si ritiene che lo scritto, soprattutto nella sua variante let-teraria, sia fonte del modello linguistico e che dia stabilità alla lingua stessa: – il parlato esiste in tutte le società umane; – ha un tempo definito; – è più antico dello scritto; – è indirizzato nello spazio; – si impara naturalmente; – i rapporti tra le componenti linguistiche sono più instabili; – si appoggia a un contesto reale; – più esteso, più rapido; – più ridondanza71rispetto ai testi scritti.

Gli idiomi82della lingua croata – Croato letterario (standard): la lingua scelta per essere il mezzo

universale di intesa della nazione o della società. Si basa su norme re-golamentari, regole chiare che riguardano la grammatica e il vocabola-rio, sia nello scritto che nel parlato.

7 Indichiamo qui con il termine ridondanza parti già note nella comunicazione. A diffe-renza della ridondanza, l’informazione è nuova e non scontata e denota la sostanza dell’atto comunicativo.

8 Indichiamo qui con idioma la forma di una lingua; da notare che tutte le forme di una lingua hanno uguale dignità.

Page 26: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 26

Pojavni oblik hrvatskog jezika: a) razgovorni jezik (supstandardni) – jezik kojim se služimo u

svakodnevom životu, govorimo ga nesvjesno. b) narječje (dijalekt) – govor pojedine skupine ljudi najčešće pros-

torno određen. Kao kriterij za određivanje nije dovoljna razumljivost.

Pojam IDIOLEKTA1 c) mjesni govor – konkretna jezična jedinica; hrvatska su narječja

u stvari apstraktan pojam jer se sva tri narječja ne ostvaruju u jednom govornom ili pisanom obliku, već se ostvaruju u mnoštvu mjesnih go-vora.

Proučavanje jezika 1. Sinkronijsko – gotovo svi jezikoslovci služe se ovim pristupom;

podrazumijeva proučavanje jezika kao stalne, cjelovite pojave. 2. Dijakronijsko – proučavnje povijesnih promjena u jeziku.

1 idiolekt – jezik određenog pojedinca; njegov vlastiti dijalekt

Page 27: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 27

Altre forme nelle quali si manifesta la lingua croata: a) lingua d’uso (substandard) – la lingua di cui ci serviamo nella

vita quotidiana; la parliamo inconsapevolmente; b) vernacolo (dialetto) – la parlata di singoli gruppi di persone che

vivono solitamente in uno spazio ben definito. Per la definizione di dialetto non bastano solo criteri di comprensione. Vi si lega il concetto di idioletto.91

c) parlata locale – ci si riferisce ad un’unità linguistica concreta: i tre dialetti croati, infatti, costituiscono in realtà un concetto astratto poiché ognuno di essi non si concretizza in una sola forma scritta e o-rale, bensì in una pluralità di parlate locali.

Lo studio della lingua 1. Sincronico – quasi tutti i linguisti sono d’accordo con questo ap-

proccio: sottintende lo studio della lingua come fenomeno stabile, nel-la sua interezza.

2. Diacronico – si tratta dello studio dei cambiamenti storici di una lingua.

9 Indichiamo con idioletto la lingua di un individuo, il suo proprio dialetto.

Page 28: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 28

III. FONETIKA I FONOLOGIJA HRVATSKOGA

JEZIKA Govorna obilježja jezika: 1. glasovni sustav (broj glasova i njihova obilježja) 2. glasovna raspodjela (slogovi, riječi, rečenice) uključujući i prom-

jene uvjetovane okolinom 3. naglasni sustav 4. intonacijski sustav 5. izražajna govorna sredstva: stanka, brzina, jačina, melodija, boja,

ritam. Govorna raščlamba: diskurz (nadrečenična cjelina) – rečenica – izgovorna cjelina – riječ

– slog – glas (najmanja odsječna govorna jedinica) Podjela glasova prema zvučnosti:

zvučnici b d g z ž – – – đ dž

bezvučnici p t k s š f h c ć č

Glasovi a, e, i, o, u te m, n, nj, l, lj, r, j, v u hrvatskome jeziku su u

pravilu zvučni. Podjela prema tvorbi: 1. Otvornici: – jednostavni (monoftonzi1): i, e, a, o, u

1 monoftonzi – otvornici koji imaju stalnu boju tijekom izgovora; nazivaju se i čisti ot-

vornici.

Page 29: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 29

III. FONETICA E FONOLOGIA DEL CROATO

I segni della lingua: 1. sistema fonetico (il numero di fonemi e le loro caratteristiche); 2. ripartizione fonetica (sillabe, parole e frasi) includendo anche i

cambiamenti sottoposti agli elementi circostanti; 3. sistema degli accenti; 4. sistema di intonazione; 5. mezzi espressivi del discorso: pausa, velocità, forza, melodia,

timbro, ritmo. Analisi del discorso: discorso (insieme di frasi) – frase – unità lessicali superiori – parola

– sillaba – fonema (la più piccola unità del parlato). Divisione dei fonemi in base alla sonorità:

sonori b d g z ž – – – đ dž

sordi p t k s š f h c ć č

I fonemi a, e, i, o, u e m, n, nj, l, lj, r, j, v nella lingua croata sono di

regola sonori. Divisione in base all’articolazione: 1. vocoidi: – semplici (monottongo1): i, e, a, o, u

1 Monottonghi: vocoidi che hanno un timbro stabile nel corso della pronuncia; si chiama-

no anche otvornici puliti.

Page 30: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 30

– složeni: ie (dvoglasnik ili diftong21; u različitim hrvatskim govo-

rima javljaju se i drugi, npr. ua; u svjetskim jezicima su prilično česti, a triftonzi3

2 rjeđi) Pregled hrvatskih otvornika:

prednji središnji stražnji visoki i

ie u

srednji e o niski a nezaobljeni zaobljeni

1. zatvornici (konsonanti) Pregled hrvatskih zatvornika:

TVORBA NAČIN ZVONAČNICI ŠUMNICI USNICI NOSNICI

PRIBLIŽNICI PROTOČNICI

ZAPORNICI TJESNAČNICI SLIVENICI

MJESTO TREPTENICI BOČNICI bzv zv. bzv. zv. bzv. zv. USNENICI m p b ZUBNOUSNENICI v f ZUBNICI r l n t d s z c PREDNEPČANI š ž č dž NEPČANI j lj nj ć đ JEDRENICI k g h

FONEM – razlikovni glas (san – sin, dan – dar = minimalni parovi

– riječi s najmanjim oprekama); zapisuju se fonemskim pismom koje označuju kose zagrade.

FONOLOGIJA – jezikoslovna disciplina koja priučava razlikovne glasove ili foneme.

FONOLOG – stručnjak koji se bavi fonologijom. FONETIKA – bavi se svim ostalim različitostima u izgovoru gla-

sova. FONETIČAR – stručnjak koji se bavi fonetikom.

2 diftonzi – otvornici koji se mijenjaju tijekom izgovora jednim pokretom. 3 triftonzi – otvornici koji se mijenjaju tijekom izgovora dvama pokretima.

Page 31: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 31

– composti: ie (dittongo21; nelle diverse parlate croate ne compaiono

anche altri, per es. ua; nelle altre lingue sono abbastanza frequenti. Più rari i trittonghi3

2) Uno sguardo agli vocoidi croati:

anteriori centrali posteriori alti i

ie u

medi e o bassi a

non arrotondati arrotondati 2. Contoidi Uno sguardo ai contoidi croati:

FORMAZIONE MODO SONANTI ŠIBILANTI LABIALI NASALI

APPROSSIMANTI LIQUIDE

OCCLUSIVE FRICATIVE AFFRICATE

LUOGO VIBRANTI LATERALI srd. snr. srd. snr. srd. snr. LABIALI m p b LABIODENTALI v f DENTALI r l n t d s z c PREPALATALI š ž č dž PALATALI j lj nj ć đ VELARI k g h

FONEMA – suono nettamente caratterizzato e distinguibile: san

(sogno) – sin (figlio), dan (giorno) – dar (regalo) = coppie minime, parole con le più piccole opposizioni; si scrivono con l’alfabeto fone-tico tra parentesi oblique.

FONOLOGIA – disciplina linguistica che si occupa dei distinti suoni o fonemi.

FONOLOGO – studioso di fonologia. ALLOFONO – variante di un fonema.

2 Dittonghi: vocoidi che si pronunciano con un solo movimento. 3 Trittonghi: vocoidi che si pronunciano con due movimenti.

Page 32: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 32

ALOFON – glasovna inačica fonema FON – glas po sebi (npr. š /s’ – ne razlikuju značenje); zapisuju se

fonetskim41 pismom koje označuju uglate zagrade.

Naglasci

kratki dugi silazni `` ˆ uzlazni ` ΄

Pravila: 1. jednosložne riječi mogu imati samo silazne naglaske (pas, pâs). 2. dvosložne mogu imati sva četiri, ali samo na prvom slogu. 3. u hrvatskom jeziku zadnji slog nije naglašen. 4. trosložne i višesložne riječi na prvom slogu mogu imati sva četiri

naglaska, a na unutrašnjima52 samo uzlazne.

U hrvatskom jeziku postoji pravilo o preskakivanju silaznih nagla-

saka na prethodne slogove, unutar riječi ili izgovorne cjeline. Kod glagola je obavezno (vidim – ne vidim).

Izgovorna cjelina je sve ono što se izgovara jednim naglaskom. Zove se i naglasna cjelina.

Prema tome imaju li riječi svoj naglasak, razlikuju se: 1. Naglasnice ili toničke riječi: imaju svoj naglasak. Npr. dosadan,

mravojed, komarac. 2. Nenaglasnice ili atoničke riječi – nemaju svoj naglasak.. Prema

položaju u odnosu na naglasnicu, dijele se na: a) Prednaglasnice – u govornom slijedu6

3 se nalaze ispred naglasni-ce. Npr. Pozvat ću te u svoj dom, gdje je prijedlog u nenaglašen, i nalazi se ispred naglašene zamjenice svoj.

4 Međunarodna fonetska abeceda razlikuje se od slavističke, npr. slivenici c, č, ć pisali bi

se dvoslovima s ligaturom (ts, tš, ts’), a po slavenskoj tradiciji pišu se jednoslovima. 5 Unutrašnjim slogovima nazivaju se drugi i ostali, osim zadnjega 6 tj. u rečenici

Page 33: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 33

FONO – suono stesso (es. š / ś – non cambiano il significato); si scrivono con l’alfabeto fonetico4

1 tra parentesi oblique. Accenti

breve lungo discendente `` ˆ ascendente ` ΄

Regole: 1. i monosillabi possono avere solo accenti discendenti. Es.: pas

(cane) – pâs (cintura); 2. i bisillabi possono avere tutti e quattro gli accenti, ma solo sulla

prima sillaba; 3. nella lingua croata, l’ultima sillaba non è mai accentata; 4. i trisillabi e i plurisillabi possono avere sulla prima sillaba tutti e

quattro gli accenti, ma su quelle interne52 solo ascendenti.

Nella lingua croata esiste la regola dello spostamento dell’accento discendente sulle sillabe precedenti, all’interno della parola o dell’u-nità pronunciata. Nei verbi è obbligatorio (vidim – nè vidim).

L’unità pronunciata è tutto ciò che si pronuncia con un unico ac-cento; si chiama anche unità accentata.

In base a questo, a seconda se hanno un proprio accento, le parole si distinguono in:

1. Parole accentate o toniche (hanno un loro accento). Es. dosadan (noioso), mravojed (formichiere), komarac (zanzara).

2. Parole non accentate o atone (non hanno accenti). In base alla posizione dell’accento, si dividono in:

a) enclitiche – nella successione parlata63 si trovano davanti alla pa-

rola accentata. Es. pozvat cu te u svoj dom, la preposizione u non è accentata e si trova davanti al pronome accentato svoj.

1 L’alfabeto fonetico internazionale si differenzia da quello slavo: ad es. c, č, ć si scriverebbero

con due lettere legate (ts, tš, tś), ma secondo la tradizione slava si scrivono con una lettera sola. 2 Le sillabe interne sono le seconde e le seguenti tranne l’ultima. 6 cioè nella frase.

Page 34: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 34

b) Zanaglasnice – u rečenici se nalaze iza naglasnice. Npr. Pozvao je mnogo gostiju, gdje je pomoćni oblik glagola biti u prezentu, je, nenaglašen i u poziciji iza naglašenog glagolskog pridjeva radnog pozvao.

Glasovne promjene

Zvučno jednačenje: događa se samo sa šumnicima, ne i sa zvona-čnicima. Kad se u riječi nađu dva šumnika, jedan neposredno iza dru-goga, prilagođavaju se tako da se prvi po zvučnosti prilagođava dru-gomu.

Ovakvo jednačenje glasova u kojem se prvi glas prilagođava dru-gomu, zove se retrogradna ili unazadna asimilacija.

Zvučno jednačenje nije nužno povezana pojava u govoru i pismu. Prema pravopiscima, u pismu se ne provodi1. Prema hrvatskom pra-vopisu provodi se samo unutar rječničke ili leksičke riječi, tj. na mor-femskoj granici, a ne provodi se unutar naglasne cjeline ni na granici među naglascima.

Mjesno jednačenje: odnosi se na četiri glasa – s, z, h, n. 1. s, z ispred nepčanih i prednepčanih glasova > š, ž (s + čepati >

ščepati). Izuzetak od pravila: kad s, z pripadaju predmetku ili prefiksu 2. h ispred ć, č > š (mijeh > mješčić) 3. n ispred b ili p > m (stanbenik – stambenik) Mjesno jednačenje nosnika u pismu se provodi kada je u izvedenoj

riječi, ali se ne provodi na završetku prvoga dijela polusloženice, tj. u složenoj riječi: crvenperka, jedanput, stranputica, izvanbračni.

Gubljenje suglasnika: 1. kada se zajedno nađu dva ista zatvornika jedan do drugoga, iz-

govara se samo jedan (pred + dvorje = predvorje)

1 npr. “Izpunjena sam beskrajnom, sretnom snagom.” / “Ispunjena sam beskrajnom, sret-

nom snagom:”

Page 35: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 35

b) proclitiche – nella frase si trovano dopo la parola accentata. Es. Pozvao je mnogo gostiju, dove il verbo ausiliare essere al pre-sente, je, non è accentato dopo il participio passato attivo accen-tato pozvao.

Trasformazione sonora Assimilazione per sonorità: avviene solo con le sibilanti, ma non

con le sonanti. Quando nella parola si trovano due sibilanti vicine, si trasformano in modo tale che la prima diventa sonante.

Una tale assimilazione di suoni, in cui il primo suono si adatta al secondo, si chiama assimilazione retrograda o retroattiva.

L’assimilazione per sonorità non è un fenomeno esclusivamente le-gato al parlato o allo scritto.

Secondo alcuni studiosi di ortografia, nello scritto non c’è bisogno di assimilare.7

1 Secondo l’ortografia croata, l’assimilazione si attua so-lo al punto di contatto tra morfemi, ma non si attua all’interno di unità accentate né al confine tra parole accentate.

Assimilazione per punto di articolazione: riguarda quattro suoni

– s, z, h, n 1. s, z davanti ai suoni palatali e velari > š, ž (s + čepati > ščepati). Eccezione alla regola: quando s, z appartengono a un prefisso. 2. h davanti a ć, č > š(mijeh > mješčić) 3. n davanti a b, p > m(stanbenik – stambenik) L’assimilazione per punto di articolazione delle nasali si manifesta

nello scritto soltanto nelle parole intere, ma non si attua alla fine della prima parte di una parola composta: crvenperka (pettirosso), jedanput (una volta), stranputica (scorciatoia), izvanbračni (extramatrimoniale).

Caduta di consonanti: 1. quando si trovano insieme due consonanti uguali l’una affian-

co all’altra, se ne pronuncia solo una. Es.: pred + dvorje = predvor-je (atrio).

7 Izpunjena sam beskrajnom, sretnom snagom / Ispunjena sam…

Page 36: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 36

U pisanju se odstupa od pravila: – u superlativu pridjeva koji počinju na j: najjasniji, najjednostav-

niji – u nekim složenicama: poddijalekt, nuzzarada 2. d i t se gube kad se nađu: – ispred c, č, ć: otac – oca, sudac – suca – ispred št: gospodština – gospoština – d unutar zn, žn: nuždni – nužni ili

t unutar sm: ustmeni – usmeni; šnj: godištnji – godišnji; sn: mjestni – mjesni

3. s se gubi kad se nađe u skupini ćk: mladićski: mladićki Sibilarizacija: k, g, h u nekim oblicima ispred i > c, z, s Palatalizacija: k, g, h, u nekim oblicima ispred e > č, ž, š U nekim se riječima palatalizira c ispred e, i: stric – stričev, zec –

zečevi Nepostojani samoglasnici: a) Nepostojano a: javlja se samo u nekim oblicima iste riječi izme-

đu dva zadnja suglasnika: – u N jd i G mn nekih imenica muškog roda: starac – starca – G mn nekih imenica ženskig roda: voćka – voćaka – kod nekih pridjeva: dobar – dobri, tužan: tužni – kod prijedloga s > sa ispred mnom i riječi koje počinju suglasni-

cima s, š, z, ž Riječi složene s prijedlogom mogu, ali ne moraju imati nepostojano

a: izgnati, izagnati

Page 37: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 37

Nello scritto si fa eccezione: – nel superlativo degli aggettivi che cominciano con j: najjasni (il

più chiaro), niajjednostavniji (il più semplice). – in alcuni composti: poddijalekt (sottodialetto), nuzzarada (incer-

to; guadagno accessorio). 2. d e t si perdono quando si trovano: – davanti a c, č, ć: otac – oca (padre), sudac – suca (giudice, arbi-

tro); – davanti a št: gospodiština – gospoština (signorìa, dominio); – d in zn, e žn: nuždni – nužni (necessario);

t in sm: ustmeni – usmeni (orale); in šnj: – godištnji – godišnji (annuale); in sn: mjestni – mjesni (del luogo, locale); 3. s si perde quando si trova nel gruppo ćk: mladićski – mladićki

(giovanile). Sibilarizzazione: k, g, h, in alcune forme davanti a i > c, z, s Palatalizzazione: k, g, h in alcune forme davanti a e > č, ž, š In alcune parole si palatalizza la c davanti ad e, i: stric – stričev

(zio, dello zio), zec – zečevi (lepre). Vocali mobili: a) a mobile – si verifica in alcune forme della stessa parola tra due

consonanti: – al N sing. e plur. di alcuni nomi di genere maschile: starac –

starca (anziano); – al N sing. e plur. di alcuni nomi di genere maschile: starac –

starca (anziano); – al G pl. di alcuni nomi di genere femminile: voćka – voćaka (al-

bero da frutto); – in alcuni aggettivi: dobar – dobri (buono), tužan – tužni (triste); – la preposizione s diventa sa davanti a mnom e a parole che ini-

ziano con le consonanti s, š, z, ž. Le parole composte da preposizioni possono, ma non necessaria-

mente devono avere la a mobile: izgnati / izagnati (scacciare, espellere).

Page 38: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 38

Ne umeće se između dva zadnja suglasnika u riječima stranoga po-drijetla: akt, agent / ne akat, agenat.

b) Nepostojano e: pojava kod nekih kajkavskih prezimena i mjes-

nih imena: Gubec – Gupca, Klanjec: Klanjca c) Navezak: pojava samoglasnika na kraju nekih riječi koja ni naj-

manje ne mijenja njihovo značenje, ali govor čini milozvučnijim (npr. dobrog starog vina – dobroga staroga vina). Redovito se javlja u bi-ranome jeziku.

Zamjena l sa o: pojavljuje se u štokavskim govorima od

14.stoljeća, ali ni danas se ne provodi svugdje dosljedno. Redovno se zamjenjuje l sa o u:

– u m.r. jd glagolskog pridjeva radnog– išao, vidjeo, putovao – u im. m.r. i ž.r. s nepostojanim a – posao, misao – u kosim padežima trosložnih i višesložnih imenica na –lac, osim u

G mn. (tužilac, rukovodilac, vršilac); u dvosložnim imenicama ne dolazi do zamjene (žalac – žalca). U nekim se riječima može, ali i ne mora zamijeniti: topal: topao je + o > io: vidjela > vidjeo > vidio ije + o > io: cijel > cijeo> cio, dijel > dijeo > dio Jotacija: suglasnik j združuje se s prethodnim nepalatalnim suglas-

nikom u novi palatalni. Rezultat su novi palatalni suglasnički fonemi – č (k+j), ž (g+j, z+j), š (h+j, s+j), r’ (r+j), lj (l+j), nj(n+j), t’ (t+j), d’ (d+j).

Jotacijom usnenih suglasnika p, b, m, v, f nastaju, umetanjem epen-tetskog l8

1, nove suglasničke skupine plj, blj, mlj, vlj, flj (potkupljen, pogubljen, uramljen, oduševljen, zašarafljen)

8 neetimološki fonem l

Page 39: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 39

Non si frappone tra due consonanti nelle parole di origine straniera: akt / agent e non akat / agenat.

b) e mobile: fenomeno di alcuni cognomi kajkavi e di nomi locali:

Gubec / Gupca, Klanjec / Klanjca. c) L’aggiunto: fenomeni delle vocali alla fine delle parole che non

cambiano minimamente il loro significato, ma che nel parlato sembra-no più melodiose. Es.: dobrog starog vina – dobroga staroga vina (del buon vecchio vino). Di solito si trova nel croato ricercato.

L scambiata con la o: si presenta nelle parlate stokave del XIV

sec., ma oggi non si manifesta più. Si scambia di regola la l con la o:

– nel maschile singolare del participio passato attivo: išao (andato), vidio (visto), putovao (viaggiato).

– nei nomi maschili e femminili con a mobile: posao (lavoro), misao (pensiero, idea).

– nei casi obliqui dei sostantivi trisillabi e plurisillabi che terminano in –lac, tranne nel G plur. (tužilac/accusatore, rukovodilac/dirigen-te, vršilac/esecutore); nei sostantivi bisillabi non arriva fino al cambiamento (žalac – žalca/pungiglione). In alcune parole si può, ma non si deve necessariamente trasforma-re: topal – topao (caldo) je + o > io: vidjela > vidjeo > vidio ije + o > io: cijel > cijeo> cio, dijel > dijeo > dio Iotazione: la consonante j si fonde con la consonante non palatale

precedente in una nuova palatale. Come risultato si hanno nuove con-sonanti palatali: č(k+j), ž(g+j, z+j), š(h+j, s+j), r’(r+j), lj(l+j), nj(n+j), t’(t+j), d’(d+j).

Dalla iotazione delle consonanti labiali p, b, m, v nascono, con la frapposizione dell’epentetico l8

1, nuovi gruppi consonantici plj, blj, mlj, vlj.

8 fonema non etimologico l

Page 40: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 40

IV. MORFOLOGIJA Fonem je najmanji dio izraza kojemu nije pridruženo značenje, ali

razlikuje značenje. Termin fonem upotrebljavamo kad govorimo o od-sječcima kao pripadnicima jedne te iste jedinice.

Alofon je varijanta fonema koja je uvjetovana mjestom. Termin upotrebljavamo kad govorimo o odsječcima koji ovise jedni o dru-gima.

Fon upotrebljavamo kao termin kad govorimo o odsječcima koji ne ovise jedni o drugima.

Morfem je najmanja jedinica jezika koja ima svoje značenje. Alomorf je varijanta morfema. Npr. u riječi moliti fonemi su m – o – l – i – t – i, alofoni fonema m

u riječima moliti, kompas i komfor su m1 – moliti, m2 – kompas, m3 – komfor.

Odsječci nezavisni jedni od drugih: a) fon b) morf c) morfon Odsječci zavisni jedni od drugih: a) alofon b) alomorf c) alomorfon Odsječci kao pripadnici jedne te iste jedinice: a) fonem b) morfem c) morfonem

Page 41: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 41

IV. MORFOLOGIA Il fonema è la più piccola parte di una parola che non ha un signifi-

cato proprio, ma conferisce significato. Utilizziamo il termine fonema quando parliamo di segmenti appartenenti a una stessa unità, es. m1 – moliti (pregare), m2 – kompas (bussola), m3 – komfor (comodità).

L’allofono è la variante di un fonema che è condizionata dal posto. Utilizziamo tale termine quando parliamo di segmenti che dipendono gli uni dagli altri.

Fono è un termine che utilizziamo quando ci riferiamo a unità che non dipendono le une dalle altre.

Il morfema è la più piccola unità della lingua che serve a dare si-gnificato, che serve a indicare la funzione grammaticale.

L’allomorfo è la variante del morfema. Per es. nella parola moliti (pregare) i fonemi sono m–o–l–i–t–i, e

gli allofoni del fonema m nelle parole moliti, kompas (bussola) e kom-for sono m1 – moliti, m2 – kompas, m3 – komfor.

Le parti indipendenti le une dalle altre sono: a) fono b) morfo c) morfo–fono Le parti dipendenti le une dalle altre sono: a) allofono b) allomorfo c) allomorfo–fono Le parti appartenenti e le stesse unità: a) fonema b) morfema c) morfo–fonema

Page 42: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 42

Morfemi: 1) korijenski 2) afiksalni Afiksalni: a) prefiksalni (pod + stanar) b) sufiksalni Sufkisalni: a1) rječotvorni (podstan + ar + Ø). Disciplina koja se njima bavi

naziva se rječotvorje. b1) oblikotvorni (podstanar + Ø). Disciplina koja se njima bavi na-

ziva se oblikotvorje. Morfologija (oblikoslovlje) = oblikotvorje + rječotvorje. Morfonologija je jezična disciplina koja se bavi fonološkim razli-

kama na morfološkom planu. Tako npr. jedinica k u riječi junak i jedi-nica č u riječi junače, neovisne jedna o drugoj pripadaju fonologiji, a ovisne jedne o drugoj morfonologiji. Proučava fonološke pojave – promjene glasova – uzrokovane promjenama morfema.

I pojave na krajevima riječi pripadaju morfonološkim pojavama, a na njima se mogu pojaviti i glasovi koji u fonemskom sustavu jezika nemaju svoga mjesta jer nisu samostalni. Takve se pojave nekad nazi-vaju sandhi – pojavama.

Fonem – pretpostavlja samo jedan glas. Morfonem – ne pretpostavlja samo jedan glas. Morfološka (gramatička) homonimija: homonimija na planu mor-

fologije (gramatike).

Page 43: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 43

Morfemi: 1) radicali 2) affissi Affissi: a) prefissi (pod + stanar) b) suffissi Suffissi: a1) lessicali (podstan + ar + Ø). La disciplina che se ne occupa si

chiama lessicologia. b1) grammaticali (podstanar + Ø). La disciplina che se ne occupa

si chiama morfosintassi. Morfologia: morfosintassi + lessicologia. Morfo–fonologia è la disciplina linguistica che si occupa delle dif-

ferenze fonologiche sul piano morfologico. Così, per es., l’unità k nel-la parola junak (eroe) e la č nella parola junače, indipendenti l’una dall’altra appartengono alla fonologia ma dipendenti l’una dall’altra appartengono alla morfologia.

Esamina i fenomeni fonologici – trasformazione di suoni – causati da trasformazioni del morfema.

Anche le trasformazioni alla fine delle parole appartengono ai fe-nomeni morfo–fonologici, ma tra questi possono manifestarsi anche suoni che, nel sistema fonetico della lingua, non hanno un proprio po-sto perché non sono indipendenti. Tali fenomeni si chiamano talvolta “sandhi”.

Fonema – presuppone solo un suono Morfo–fonema – non presuppone solo un suono. Omonimia morfologica (grammaticale): omonimia sul piano

morfologico.

Page 44: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 44

Vrste riječi a) promjenjive: imenice, zamjenice, pridjevi, glagoli b) m djelomično promjenjive: brojevi c) nepromjenjive: prilozi, prijedlozi, veznici, čestice, usklici Sklonidba ili deklinacija je promjena riječi po padežima. Sprezanje ili konjugacija je promjena riječi po licima.

Imenice

muški rod

ženski rod srednji rod

–Ø (učitelj)

–a (kuća) –o (selo)

–o (Marko)

–e (Jele) –e (polje)

–e (Jure)

–0 (radost)

PADEŽ Odgovara na pitanje…

Dolazi od latinskog…

Stari hrvats-ki gramati-čari nazivaju ga…

NOMINATIV Tko? Što? Nominativus casus

Imeniteljni padež, ime-novnik, naziv-ni padež

GENITIV Koga? Čega?(nema)

Genitivus casus

roditeljni pa-dež (značenje pripadnosti)

DATIV Komu? (Čemu)

Dare–davati Dateljni pa-dež (glavna mu je uloga davanje ili namjena)

Page 45: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 45

Tipi di parole a) variabili: sostantivi, pronomi, aggettivi, verbi. b) parzialmente variabili. Numeri. c) invariabili: avverbi, preposizioni, congiunzioni, particelle, inte-

riezioni. La declinazione è la trasformazione della parola in base ai casi. La coniugazione è la trasformazione della parola in base alla per-

sona.

Sostantivi

maschile femminile neutro

–Ø (učitelj) (scolaro)

–a (kuća) (casa) – o (selo) (villaggio)

–o (Marko)

–e (Jele) –e (polje) (campo)

–e (Jure) –0 (radost) (gioia)

CASO Risponde

alla doman-da…

Deriva dal latino…

Antichi gram-matici croati lo chiamano…

NOMINATIV Tko? Što? Nominativus casus

Caso nominale

GENITIV Koga? Čega? (nema)

Genitivus casus Caso genitivo (significato di appartenenza)

DATIV Komu? (Čemu)

Dare–davati Caso dativo (il suo ruolo princi-pale è l’attribu-zione o destina-zione)

Page 46: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 46

AKUZATIV Koga? Što? (vidim)

Accusare – accusativus casus

Ttužiteljni pa-dež, tužnik

VOKATIV Oj! Vocare – vo-cativus casus

Zvateljni pa-dež

LOKATIV O komu (go-vorim)

Locus Prijedložni padež (jer najčešće do-lazi s prijed-lozima); mje-sni padež

INSTRUMENTAL S kim?Čim? Instrumentalis casus

Padež sred-stva, orudni padež ili tvo-riteljni (jer in-strumentum u latinskom znači još i o-ruđe i tvar)

Vježba

• Do koje glasovne promjene došlo u imenici pepeo? Do promjene l > o.

• Što primjećuješ u deklinaciji imenice dio za razliku od deklinaci-je drugih navedenih imenica?

N pepeo dio pospanko libreto Leonardo G pepela D pepelu A pepeo V pepele L pepelu I pepelom

Page 47: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 47

AKUZATIV Koga? Što? (vidim)

Accusare – ac-cusativus casus

Caso accusativo

VOKATIV Oj! Vocare – voca-tivus casus

Caso vocativo

LOKATIV O komu (go-vorim)

locus Caso preposizio-nale(perché spesso è accom-pagnato da pre-posizioni)

INSTRUMENTAL S kim?Čim? Instrumentalis casus

Caso strumentale (perché instrumentum in lat. significa strumento o mezzo)

Esercizio:

• Quale cambiamento ha subito il sostantivo pepeo (cenere)? Il

cambiamento l >o. • Cosa noti nella declinazione del sostantivo dio a differenza della

declinazione degli altri sostantivi presentati?

N pepeo dio pospanko libreto Leonardo G pepela D pepelu A pepeo V pepele L pepelu I pepelom

Page 48: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 48

N Hrvoje Shakespeare Gide Verne Manet Kliše G D A V L I

N Leopardi Kakadu G D A V L I

Imenice srednjeg roda

Osnove Značenje

N drvo G. jd. – drva – drveta

Građa,ogrjev Deblo s korijenom

N tijelo N. jd. – tijela – tjelesa

Ljudski ili životinjski organizmi; tijela u pros-toru; ružna, nakazna tijela

N čudo N mn. – čuda – čudesa

nešto što se zbiva mimo očekivanja; nešto što je netko (Bog) učinio mimo prirodnih

N nebo N mn. – neba – nebesa

svemirski prostori koji se vide kao svodovi; prebivališta viših bića

Page 49: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 49

N Hrvoje Shakespeare Gide Verne Manet Kliše G D A V L I

N Leopardi Kakadu G D A V L I

Sostantivo neutro Basi Significato N drvo G. sing. – drva

– drveta Legname Tronco con radici

N tijelo N. pl. – tijela – tjelesa

Organismi umani o aimali;corpo nello spazio; Corpi brutti, deformi.

N čudo N pl. – čuda – čudesa

Qualcosa che accade oltre le aspettative; Qualcosa che qualcuno (Dio) ha fatto oltre le leggi della natura.

N nebo N pl. – neba – nebesa

Tutta la volta celeste; Dimora degli esseri divini

Page 50: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 50

N uho N pl. – uha – uši – ušesa

neutro: manico di un reci-piente; femm.: organi dell’udito; neutro: grandi orecchie.

N oko N pl. – oka – oči

neutro: le aperture di una rete; femm.: organi della vista.

Prezimena koja se odnose na ženski spol se ne sklanjaju, a prezi-

mena koja se odnose na muški rod se sklanjaju. Muška prezimena koja u N završavaju na –a imaju vokativ jednak nominativu (npr. Gospodi-ne Hercigonja!)

Glagoli Gramatičke kategorije: a) vrijeme b) vid, c) način, d) lice, e) broj. Bezlični glagolski oblik – može utvrditi samo kategoriju vida: Infinitiv – glagolski oblik kojim se izriče radnja, zbivanje ili stanje,

ali se pri tom ne upućuje na lice koje to čini. a) poimeničenje: Griješiti je ljudski. – poprima ulogu subjekta; b) izražava zapovijed ili zabranu: Pisati! Ne pričati!; c) dopuna glagolima, imenicama i pridjevima: Moram spavati; Za-

datak joj je bdjeti; One su sposobne to zaboraviti. Svaki infinitiv u hrvatskom jeziku završava na –ti, pa tako i infini-

tiv glagola na –ći. Glas je ć u glagola na –ći rezultat stapanja glasova k i t, g i t, h i t te d i t (u ići):

Page 51: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 51

N uho N mn. – uha – uši – ušesa

dijelovi posude koji sli-že za hvatanje organi osjetila sluha velike uši

N oko N mn. – oka – oči

otvori koji čine mrežu organi osjetila vida

I cognomi che si riferiscono al sesso femminile non si declinano,

ma i cognomi di persone di sesso maschile si declinano. I cognomi maschili che al N finiscono in –a, hanno il vocativo u-

guale al nominativo (es. Gospodine Hercigonja!)

Verbi Categorie grammaticali: a) tempo b) aspetto c) modo d) persona e) numero Forma verbale impersonale: può rafforzare solo la categoria

dell’aspetto. Infinito: forma verbale con cui si esprime l’azione, ma non ci dà

informazioni sulla persona che compie l’azione. a) Sostantivazione: Griješiti je ljidski (Errare è umano) – ricopre il

ruolo di soggetto. b) Esprime comando o divieto: Pisati! (Scrivere!); Ne pričati! (Non

parlare!). c) Completa verbi, nomi o aggettivi: Moram spavati (Devo dormi-

re); Zadatak joj je bdjeti; One su sposobne to zaboraviti (Esse sono capaci di dimenticarlo).

L’infinito nella lingua croata finisce in –ti, ma anche in –ći. Il suo-no ć nei verbi in ći è il risultato della fusione dei suoni k + t, g + t, h + t, d + t.

Page 52: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 52

reći < rek + ti, moći < mog + ti, vrći < vrg + ti, ići < id + ti.

Lični glagolski oblici: Prezent – prezentska osnova (sufiksalni su morfeni prezentske

osnove –ē, –ī, ā, jē) + prezentski nastavci (–m, š, –Ø; –mo, –te, –ē ili –ū).

Funkcije prezenta: a) svevremenska (poslovična, gnomska), b) prošla, c) buduća (futurska). Npr. Umiljato janje dvije majke siše (svevremenski); Prije više od tjedan dana vidim ja njega kako pažljivo čita jedan članak (prošli)); Studente primam sutra (futurski). Perfekt – složeni glagolski oblik; prezent pomoćnog glagola biti + glagolski pridjev radni

određenog glagola. Funkcije perfekta: a) perfektska (Ja sam pjevao.) b) prezentska (Grad se smjestio između četiri rijeke.) c) imperativna (Da se nisi usudio!) d) optativna (Kamo sreće da nisam nikuda otisao!) e) futurska (Tko ne uči, pao je na ispitu!) f) aoristna (Eto, došao sam.) g) imperfektna (Nedavno sam bio u Italiji.) h) pluskvamperfektna (Kad sam posjetio svoje prijatelje u Pescari,

dogovorio sam se s njima da ćemo iduće ljeto provesti u Dalmaciji.)

Page 53: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 53

Reći (Dire) < rek + ti; Moći (Potere) < mog + ti; Vrći (Collocare) < vrg + ti; Ići (Andare) < id + ti.

Forme verbali personali Presente: base dell’infinito (i morfemi suffissali della base del pre-

sente sono –ē, –ī, ā, jē) + i componenti del presente (–m, š, –Ø; –mo, –te, –ē ili –ū).

Le funzioni del presente: a) universale (proverbiale, gnomica); b) passato (presente storico); c) futuro. Es. tradurre esempio: _________________________________ _________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Perfetto: forma verbale composta; presente del verbo ausiliare biti

+ participio passato attivo del verbo. Funzioni del perfetto: a) perfetto: Ja sam pjevao (Io ho cantato) b) presente: Grad se smjestio izmđju cetiri rijeke (La città è situata

tra quattro fiumi) c) imperativo: Da se nisi usudio! (Non ti permettere!) d) ottativo: Kamo sreće da nisam nikuda otišao! (Magari non fossi

andata da nessuna parte!) e) futuro: Tko ne uči, pao je na ispitu! (Chi non studia, sarà bocciato agli esami!) f) aoristo: Eto, došao sam. (Ecco, sono venuto). g) imperfetto Nedavno sam bio u Italiji. (Sono stata in Italia poco

tempo fa) h) piuccheperfetto: Kad sam posjetio svoje prijatelje u Pesca-

ri,dogovorio sam se s njima da ćemo iduće ljeto provesti u Dalmaciji

Page 54: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 54

Navedi primjer za aoristnu i imperfektnu funkciju! Pluskvamperfekt – izriče vrijeme prošle glagolske radnje dovrše-

ne prije neke druge prošle glagolske radnje; perfekt ili imperfekt po-moćnog glagola biti + odgovarajući glagolski pridjev radni.

Npr. Bio sam / bijah / bjeh čitao Aorist – prošlo svršeno vrijeme; iako se ranije tvorio i od nesvrše-

nih glagola, danas se tvori isključivo od svršenih. Nastavci: –h, Ø, –Ø, –smo, –ste, –še; Funkcije aorista: a) prezentska (Odoh ja po vodu dok ti skuhaš rižu.) b) futurska (Povuci uže! Izgubiše!) c) aoristna (Kapi znoja udariše joj na čelo od prevelikog tereta koji

je nosila). Imperfekt – prošlo nesvršeno vrijeme. Nastavci: –h, –še, –še, –smo, –ste, –hū; Npr. Pjevahu oni iz sveg glasa. Smijaše se djevojka od srca. Gledasmo preneraženo u prizor ispred nas. Futur prvi – prezent glagola htjeti + infinitiv odgovarajućeg gla-

gola. Kad dolaze iz infinitiva, infinitiv se rabi bez završnoga i: (inf. čitati

> čitat) čitat ću, čitat ćeš, čitat će, čitat ćemo, čitat ćete, čitat će. Tada se t ispred oblika prezenta pomoćnoga glagola htjeti ne izgovara. Kad dolaze ispred infinitiva, infinitiv se rabi sa završnim i: (inf. čitati > či-tati).

Page 55: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 55

(Quando ho visito i miei amici a Pescara, mi sono messo d’accordo con loro che trascorreremo la prossima estate in Dalmazia)

Indica un esempio per il perfetto in funzione di aoristo e di im-

perfetto! Piuccheperfetto: esprime il tempo di un’azione verbale passata fi-

nita prima di un’altra azione passata; perfetto o imperfetto del verbo ausiliare biti + il corrispondente participio passato attivo.

Es.: Bio sam / bijah / bjeh čitao (Avevo letto) Aoristo: tempo passato finito; prima si formava anche dai verbi

imperfettivi, oggi invece si forma esclusivamente da quelli perfettivi. Desinenze: –h, –Ø, –Ø, –smo, –ste, –še. Funzioni dell’aoristo: a) presente: Odoh ja po vodu dok ti skuhaš rižu (Vado io a prendere

l’acqua mentre tu cuoci il riso) b) futuro: Povuci uže! Izgubiše! (Tira la corda! Hanno perso!) c) aoristo: Kapi znoja udariše joj na čelo od prevelikog tereta koji

je nosila (Le goccie di sudore le uscirono sulla fronte per il carico troppo grande che trasportava).

Imperfetto: tempo passato imperfettivo Desinenze: h, –še, –še, –smo, –ste, –hu. Es.: Pjevahu oni iz sveg glasa (Cantavano a tutta voce); Smijaše se djevojka od srca (La ragazza rideva di cuore); Gledasmo preneraženo u prizor ispred nas (Sconcertati guarda-vamo dalla finestra di fornte a noi). Futuro I: presente del verbo htjeti + infinito del verbo corrispon-

dente. Quando viene dopo l’infinito, l’infinito si utilizza senza la finale i:

(inf. čitati > čitat) čitat ću, čitat ćeš, čitat će, čitat ćemo, čitat ćete, čitat će. In questo caso, la t davanti alla forma del presente del verbo ausili-

Page 56: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 56

Funkcije futura a) futurska (Dobit ćes lijep poklon za rođendan.) b) svevremenska – poslovična, gnomska (U bolovima rađat ćes

djecu svoju.) c) perfektna (Sjede on tako na klupu, pa će reći.) Futur drugi – prezent pomoćnog glagola biti (budem, budeš, bude,

budemo, budete, budu) + glagolski pridjev radni odgovarjućeg glago-la. Može stajati samo u zavisnom dijelu složene rečenice (pogodbeni, vremenski ili načinski dio), ukoliko se radi o nesvršenim glagolima. Ukoliko se radi o svršenim glagolima, na mjestu futura drugog stoji prezent.

Npr. Ako zaobiđeš njegovu kuću, izbit ćeš odmah na moje dvorište. Ako budeš obilazio njegovu kuću, ugledat ćeš cvijeće po svim prozorima. Umjesto futura prvog u glavnoj rečenici, može se upotijebiti i gla-

gol moći u prezentu ili kondicionalu sadašnjem + infinitiv odgovara-jućeg glagola.

Npr. Ako učiniš sve odmah, moglo bi ti se učiniti da je sve bilo jednostavno. Imperativ – zapovjedni način; izriče zapovijed, zabranu, opomenu,

želju, molbu i sl. Ima posebne oblike za 2. lice jednine, te prvo i drugo lice množi-

ne, a 3. lice jednine i treće lice množine tvore se prezentom glagola + neka.

Page 57: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 57

are htjeti non si pronuncia. Quando viene prima dell’infinito, l’infinito si usa con la finale i: inf. čitati > čitati).

Funzioni del futuro a) futuro: Dobit ćes lijep poklon za rođendan (Riceverai un bel regalo per il compleanno) b) universale (gnomica): U bolovima rađat ćes djecu svoju (Nel do-

lore partorirai i tuoi figli) c) perfetto: Sjede on tako na klupu, pa će reći (Sedette così sulla

panchina e disse) Futuro II: futuro del verbo ausiliare biti (budem, budeš, bude, bude-

mo, budete, budu) + participio passato attivo del verbo corrispondente. Può stare solo nella parte dipendente della frase complessa (condi-

zionale, temporale o modale), quando si tratta di verbi imperfettivi. Nel caso di verbi perfettivi, al posto del futuro II, troviamo il presente.

Es.: Ako zaobiđeš njegovu kuću, izbit ćeš odmah na mojè dvo-rište. (Se giri intorno alla sua casa, ti troverai direttamente nel mio cortile); ako budeš obilazio njegovu kuću, ugledat ćeš cvi-jeće po swim prozorima (se avrai girato intorno alla sua casa, vedrai i fiori su tutte le finestre). Al posto del futuro I nella frase principale si può usare anche il

verbo moći (potere) al presente o al condizionale presente + infinito del verbo corrispondente.

Es.: Ako učiniš sve odmah, moglo bi ti se učiniti da je sve bilo jednostavno (Se fai tutto subito, potrebbe sembrarti che sia stato tutto semplice).

Imperativo: esprime comando, divieto, avvertimento, desiderio, ri-

chiesta ecc. Ha una forma specifica per la 2° pers. sing. e per la 1° e 2°

pers. pl., mentre la 3° pers. sing. e la 3° pers. pl. si formano col presente del verbo preceduto da neka .

Page 58: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 58

Npr. Dodaj mu ključeve, pa neka otrči do trgovine! Kondicional prvi (sadašnji) – nenaglašeni aorist pomoćnog glago-

la biti (bih, bi, bi, bismo, biste, bi) + glagolski pridjev odgovarajućeg glagola.

Bi li došao kad bih te pozvao? Bih. U ovom je primjeru aorist po-moćnog glagola biti u naglašenom obliku.

Izriče: a) želju ili mogućnost – Svi biste vi otputovali. b) pogodba, uvjet, pretpostavka – kondicionalno prvi u odnosu

prema nekom drugom kondicionalu prvom – Kad bi manje jeo, smr-šavio bi.

c) ponavljanje radnje u prošlosti – Marko bi često odlazio na plivanje.

Kondicional drugi (prošli) – kondicional prvi pomoćnog glagola

biti + glagolski pridjev radni odgovarajućeg glagola. Ja bih bio /bila / bilo plesao/la /lo. Kondicional drugi može se zamijeniti kondicionalom prvim: Kad bi

to kupio, pokazao bi mi. Glagolski prilog sadašnji – tvori se od nesvršenih glagola morfe-

mima –(j)ući, –eći. Izriče radnju koja prati glavnu glagolsku radnju. Može značiti: a) način na koji se vrši radnja – Gosti su stIgli plačući od radosti. b) vrijeme – Prolazeći ranom zorom uz cestu, ugledaše neobičan

prizor.

Page 59: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 59

Es.: Dodaj mu ključeve pa neka otrči do trgovine! (Dammi le chiavi e lui corre al negozio!). Condizionale presente: forma non accentata del verbo ausiliare bi-

ti (bih, bi, bi, bismo, biste, bi) + participio passato del verbo corri-spondente.

Bi li došao kad bih te pozvao? Bih. (Verresti se ti invitassi? Verrei.) In questo esempio l’aoristo del verbo ausiliare essere è nella forma ac-centata.

Esprime: a) desiderio o possibilità. Es.: Svi biste vi otputovali (Voi partireste

tutti). b) Comando, condizione, supposizione – condizionale presente in

relazione a un altro condizionale presente. Es.: Kad bi manje jeo, smr-šavio bi. (Se mangiasse di meno, dimagrirebbe).

c) Ripetizione di un’azione nel passato. Es.: Marko bi često odlazio na plivanje (Marko sarebbe andato spesso a nuotare).

Condizionale passato: condizionale presente del verbo ausiliare

biti + participio passato attivo del verbo corrispondente.

Es.: Ja bih bio / bila / bilo plesao / la / lo (Sarei andato/a a ballare). Il condizionale passato si può scambiare col condizionale presente:

Kad bi to kupio, pokazao bi mi (Se lo avesse comprato, me lo mostre-rebbe).

Gerundio presente: si forma dai verbi imperfettivi con i morfemi

–(j)ući, –eći. Esprime un’azione che segue quella espressa dal verbo della frase principale.

Può avere valore: a) modale – Gosti su stigli plačući od radosti (Gli ospiti sono arri-

vati piangendo di gioia); b) temporale – Prolazeći ranom zorom uz cestu,ugledaše neobičan

prizor (Percorrendo la strada all’alba, videro uno spettacolo insolito);

Page 60: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 60

c) uzrok – Omalovažavajući čitav svijet, nije se mogao boljem ni nadati.

d) uvjet, pogodbu – Tako plešući pobijedit ćete na natjecanju. Glagolski prilog prošli izriče radnju koja se dogodila prije radnje

upravnog glagola. Tvori se od svršenih glagola morfemom –vši, –avši (rekavši).

Može izricati: a) suprotnost – Ostavio ju je ne trepnuvši okom. (a da nije trepnuo

okom) b) vrijeme – Iskopavši zemlju, posadili su cvijeće. c) uzrok – Odstranivši mu bubreg, morali ste očekivati da će opo-

ravak trajati sporije. d) uvjet, pogodba – Krenuvši prečicom, stigli biste na vrijeme. Glagolski pridjev radni a) infinitivna osnova + sufiksalni morfem –Ø, –a, –o: pliv–a–(ti),

pliv–a–o, pliv–a–l–a, pliv–a–l–o; vid–je–(ti), vid–je–o > vidi–o–Ø, vid–je–la, vid–je–lo.

b) Sufiksalni morfem infinitivne osnove zamijeni se sufiksalni mor-femom –l– i na nj dodaju nastavci –Ø, –a, –o. Pritom se sufiksalni morfem –l– ispred nultoga nastavka –Ø mijenja u –o–: rek–Ø–(ti), rek–al–Ø > rek–ao–Ø, rek–l–a, rek–l–o; mog–Ø–(ti), mog–al–Ø > mog–ao–Ø, mog–l–a, mog–l–o.

Služi za tvorbu složenih glagolskih oblika i načina:

– perfekta: Ja sam plivao. – pluskvamperfekta: Ja sam bio / bjeh / bijah plivao. – futura drugog: Ja budem plivao. – kondicionala prvog: Ja bih plivao. – kondicionala drugog: Ja bih bio plivao.

Page 61: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 61

c) causale – Omalovažavajući ćitav svijet, nije se mogao boljem ni nadati (Disprezzando il mondo intero, non poteva neanche sperare di meglio);

d) condizionale – Tako plešući pobijedit ćete na natjecanju (Bal-lando così, vincerete la gara).

Gerundio passato: esprime un’azione precedente a quella espressa

dal verbo della reggente. Si forma dai verbi perfettivi con il morefema –vši, –avši (rekavši – avendo detto)

Può esprimere: a) contrapposizione – Ostavio ju je ne trepnuvši okom / a da nije trep-

nuo okom (L’ha lasciata senza battere ciglio / e non ha battuto ciglio); b) tempo – Iskopavši zemlju, posadili su cvijeće (Avendo scavato la

terra, piantarono i fiori); c) causa – Odstranivši mu bubreg, morali ste očekivati da će opo-

ravak trajati sporije (Avendo tolto un rene, dovevate aspettarvi che la convalescenza sarebbe durata a lungo);

d) condizione – Krenuvši prečicom, stigli biste na vrijeme (Avendo preso la scorciatoia, sareste arrivati in tempo).

Participio passato attivo: a) base dell’infinito + morfema suffissale Ø, –a, –o: pliv–a–(ti),

pliv–a–o, pliv–a–l–a, pliv–a–l–o; vid–je–(ti), vid–je–o > vidi–o–Ø, vid–je–la, vid–je–lo.

b) il morfema suffissale della base dell’infinito si scambia col mor-fema suffissale –l e ad esso si aggiungono le desinenze –Ø, –a, –o. Il morfema suffissale –l– davanti alla desinenza nulla –Ø si trasforma in –o: rek–Ø–(ti), rek–al–Ø > rek–ao–Ø, rek–l–a, rek–l–o; mog–Ø–(ti), mog–al–Ø > mog–ao–Ø, mog–l–a, mog–l–o.

Partecipa alla formazione dei modi e dei tempi verbali composti,

quali: – perfetto: ja sam plivao (io ho nuotato). – piuccheperfetto: ja sam bio / bjeh / bijah plivao (io avevo nuotato). – futuro II: ja budem plivao (io avrò nuotato). – condizionale I (presente):ja bih plivao (io nuoterei). – condizionale II (passato): ja bih bio plivao (io avrei nuotato).

Page 62: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 62

Glagolski pridjev trpni – tvori se tako da se morfemi infinitivne osnove zamijene morfemima –n, –en, –jen i –t.

Služi za tvorbu: – trpnog infinitiva – Biti zaboravljen. – trpnog prezenta – Bivam zaboravljen. – trpnog aorista – Bih zaboravljen. – trpnog imperfekta – Bijah zaboravljen. – trpnog perfekta – Bio sam zaboravljen. – trpnog pluskvamperfekta – Bijah / bjeh/bio sam bio zaboravljen. – trpnog futura I. – Bit ću zaboravljen. – trpnog futura II. – Budem zaboravljen. – trpnog imperativa – Budi zaboravljen. – trpnog kondicionala I. – Bio bih zaboravljen. – trpnog kondicionala II. – Bio bih bio zaboravljen. – trpnog glagolskog priloga sadašnjeg – Budući zaboravljen, … – trpnog glagolskog priloga prošlog – Bivši zamoljen, …

Page 63: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 63

Participio passato passivo: si forma sostituendo il morfema del-l’infinito con i morfemi –n, –en, –jen e –t.

Partecipa alla formazione dei modi e tempi verbali composti, quali: – infinito passivo – biti zaboravljan (essere dimenticato). – presente passivo – bivam zaboravljen (vengo dimenticato) – aoristo passivo – bih zaboravljen (fui dimenticato). – imperfetto passivo – bijah zaboravljen (ero dimenticato). – perfetto passivo – bio sam zaboravljen (sono stato dimenticato). – plusquamperfetto passivo – bijah/bijeh/bio sam bio zaboravljen

(sono stato dimenticato). – futuroI passivo – bit ću zaboravljen (sarò dimenticato). – futuro II passivo – budem zaboravljen (sarò stato dimenticato). – imperativo passivo – budi zaboravljen (sii dimenticato). – condizionale I passivo – bio bih zaboravljen (sarei dimenticato). – condizionale II passivo – bio bih bio zaboravljen (sarei stato di-

menticato). – gerundio presente passivo – budući zaboravljen (essendo dimenti-

cato). – gerundio passato passivo – bivši zaboravljen (essendo stato dimen-

ticato).

Page 64: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 64

Pridjevi

ODREĐENI NEODREĐENI

Jednina m. r. ž. r. sr. r. m/n f1 N lijepi lijepa

lijepo

lijep/lijepo lijepa

G lijepog(–a) lijepe lijepog lijepa lijepe D liepom

(–u,–e) lijepoj

lijepom lijepu lijepoj

A lijepog (–a) (živo) lijepi–(neživo)

lijepu

lijepo lijepa–(živo) lijep (neži-vo)

lijepu

V lijepi lijepa

lijepo

lijepi lijepa

L lijepom (–u,–e)

lijepoj

lijepom (–u,–e)

lijepu lijepoj

I lijepim lijepom lijepim

lijepim lijepom

Množina N lijepi lijepe lijepa lijepi/

liepa G lijepih lijepih D lijepim(–a) lijepim A lijepi lijepe lijepa lijepe/

lijepa V lijepi lijepe lijepa lijepi/

lijeoa L lijepim(–a) lijepim I lijepim(–a) lijepim

Ista dekli-nacija od-ređenog ob-lika

1 U određenom obliku a i o su dugi ā i ō. Razlikuju se u naglasku . U ženskom rodu u ne-

određenom obliku: lijệp – lijépa – lijépo.U ženskom rodu u određenom obliku: lijêpi – lijêpā – lijêpo.

Page 65: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 65

Aggettivi

DEFINITI INDEFINITI

Singolare m f n m/n f1 N lijepi lijepa lijepo lijep/lijepo lijepa G lijepog(–a) lijepe lijepog lijepa lijepe D liepom(–u,

–e) lijepoj lijepom lijepu lijepoj

A lijepog(–a) (viventi) lijepi–(inanimati)

lijepu lijepo lijepa–(animati) lijep–(inanimati)

lijepu

V lijepi lijepa lijepo lijepi lijepa L lijepom(–u,

–e) lijepoj lijepom(–u,

–e) lijepu lijepoj

I lijepim lijepom lijepim lijepim lijepom Plurale

N lijepi lijepe lijepa lijepi/liepa G lijepih lijepih D lijepim(–a) lijepim A lijepi lijepe lijepa lijepe/lijepa V lijepi lijepe lijepa lijepi/lijeoa L lijepim(–a) lijepim I lijepim(–a) lijepim

uguali alla forma de-finita

1 Nella forma definita a e o sono lunghe ā i ō. Si differenziano per l’accento. F, indefinita:

lijệp – lijépa – lijépo. F. definita: – lijêpi – lijêpā – lijêpo.

Page 66: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 66

Neodređeni oblik pridjeva upotrebljava se kad imenica koju objaš-njava znači nešto neodređeno, opće, nespomenuto, a određeni kad i-menica znači nešto određeno ili već spomenuto.

Neodređeni oblik pridjeva javlja se uvijek: a) u imenskom predikatu: Petar je lijep. b) kod kvalitativnog genitiva: žena duga jezika Određeni oblik pridjeva javlja se uvijek u stručnim nazivima (ter-

minima) koji izražavaju nešto određeno ili pojedinačno: naglašeni slog, pravokutni trokut itd.

Pridjevi na –ov, –ev, –in imaju samo neodređeni oblik (Markov, Jurjev, Vesnin). Načelno imaju neodređenu sklonidbu, ali npr. u ad-ministrativnom ili razgovornom stilu mogu imati i određenu sklonidbu (Markovoga postupka).

Pridjevi na –ji, –nji, –šnji/–ašnji, –ski/–ki imaju samo određeni ob-lik (hrvatski, mačji, prijašnji)

– kao samostalne vrste riječi pojavljuju se kad se supstantiviraju21

(npr. “Debeli je navalio na mršavoga”) te kad imaju ulogu rečenice (npr. “Nahranjen, nije više plakao.”)

Potpuno osamostaljeni poimeničeni pridjevi – imenice s pridjev-skom sklonidbom – Hrvatska (država), Novi (mjesto) itd.

Stupnjevanje ili komparacija 1. stupanj – POZITIV (lat. positivus – pozitivan) 2. stupanj – KOMPARATIV (lat. comparare – usporediti) Tvori se pomoću tri nastavka: a) – ši – samo za tri pridjeva: lak, lijep, mek b) – ji – za jednosložne pridjeve s dugim slogom (mlad – mlađi)

za dvosložne pridjeve od kojih drugi slog je –ak/ –ok/–ek, pri čemu dolazi do jotacije (visok – viši)

2 poimeničenje

Page 67: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 67

La forma indefinita si usa quando l’aggettivo accompagna un so-stantivo che esprime qualcosa di indefinito, generalizzato o non pre-cedentemente menzionato; la forma definita si usa invece quando il sostantivo esprime qualcosa di definito o già menzionato.

La forma indefinita degli aggettivi compare sempre: a) nel predicato nominale: Petar je lijep (Petar è bello). b) nel genitivo di qualità: žena duga jezika (donna dalla lingua

lunga). La forma definita degli aggetiivi compare sempre nei termini tecni-

ci che esprimono qualcosa di definito o singolare: naglašeni slog (sil-laba accentata), pravokutni trokut (triangolo rettangolo), ecc.

Gli aggettivi in –ov, –ev, –in hanno solo la forma indefinita (Mar-kov, Jurev, Vesnin); seguono la declinazione indefinita, ma per e-sempio nello stile amministrativo o colloquiale possono seguire an-che la declinazione definita (Markovoga postupka / Il modo di agire di Marko).

Gli aggettivi in –ji, –šnj / –ašnji, –ski / –ki hanno solo la forma de-finita (hrvatski / croato, mačji / del gatto, prijašnji / precedente).

Come tipi di parole indipendenti si manifestano come sostantivi21

(Debeli je navalio na mršavoga / Il grasso ha importunato il magro) e quando sostituiscono una frase (Nahranjen, nije više plakao / Saziato-si, non ha più pianto).

Aggettivi sostantivati completamente indipendenti: nomi con decli-nazione aggettivale. Es.: Hrvatska (nazione), Novi (luogo), ecc.

Comparazione 1. I grado – POSITIVO (lat. positivus) 2. II grado – COMPARATIVO (lat. comparare / paragonare) Si forma con l’ausilio di tre desinenze: a) –ši – solo per tre aggettivi: lak, lijep, mek; b) –ji – per gli aggettivi monosillabi con sillaba lunga (mlad –

mlađi/ giovane – più giovane); per gli aggettivi bisillabi in cui la seconda sillaba sia –ak/–ok/–

ek, che subiscono la iotazione (visok – viši / alto – più alto);

2 Aggettivi sostantivati.

Page 68: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 68

c) –iji – za dvosložne pridjeve koji ne završavaju na –ak, –ok, –ek (bistar – bistriji) za jednosložne pridjeve kojima je slog kratak (čist – čistiji) za tro i višesložne pridjeve (primjeren – primjereniji)

3. stupanj – SUPERLATIV (lat. superlatus – pretjeran) Tvori se prefiksom naj koji se doda komparativu; u slučaju da

komparativ počinje na “j”, ne dolazi do gubljenja suglasnika (jak, jači, najjači).

Zamjenice LIČNE (OSOBNE, PERSONALNE): ja, ti, on (ona, ono), mi vi,

oni (one, ona) a) mi skromnosti – onaj tko govori ne želi se isticati. b) majestetično mi – govornik želi istaknuti svoj visoki položaj. c) etički dativ – želi uspostaviti odnos bliskosti između govornika i

onoga kome se obraća (“Kako si mi danas?”) Upišite sklonidbu ličnih zamjenica!

N JA TI ON ONA ONO MI VI ONI ONE ONA G D A V L I

Page 69: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 69

c) –iji – per gli aggettivi bisillabi che non terminano in –ak/–ok/–ek (bistar – bistriji / chiaro – più chiaro);

per gli aggettivi monosillabi la cui sillaba è breve (čisti – čistiji / pulito – più pulito)

per gli aggettivi trisillabi e plurisillabi (primjeren – prim-jereniji)

3. III grado – SUPERLATIVO (lat. superlatus) Si forma con il prefisso naj– aggiunto davanti al comparativo; nel

caso in cui il comparativo cominci in j, non perde la consonante (jak > jači > najjači / forte > più forte > fortissimo).

Pronomi PRONOMI PERSONALI: ja, ti, on (ona, ono), mi, vi, oni (one,

ona). a) Noi di modestia – colui che parla non desidera distinguersi. b) Noi majestatis – il parlante desidera sottolineare la sua alta posi-

zione. c) Dativo etico – vuole stabilire un rapporto di confidenza tra il par-

lante e la persona a cui si rivolgere (kako si mi danas?). Scrivete la declinazione dei pronomi personali!

N JA TI ON ONA ONO MI VI ONI ONE ONA G D A V L I

Page 70: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 70

Naglašeni oblici se rabe kad se ističu (On njega iznimno poštu-je),kad se suprotstavljaju (Pozvali smo njega, a ne nju) i kad se ispred njih nalaze prijedlozi (Na njemu nema ništa lijepo), a nenaglašeni ob-lici rabe se u svim drugim slučajevima.

Kad se iza prijedloga pred, pod, nad, kroz, i uz nađu oblici ličnih zamjenica ja, ti, on, rabe se njihovi nenaglašeni oblici (me, te, nj), a prijedlozi dobivaju dugo a i kratkosilazni naglasak: preda me, preda te, preda nj. I oblici tipa pred tebe su pravilni, ali se prednost, posebno u biranijim stilovima, daje prethodno navedenima.

Naslonjenica je (nenaglašeni oblik zamjenice ja u akuzativu) rabi se općenito, a naslonjenica ju samo kad se nalazi uz neko drugo je: On ju je ugledao. On ugleda Vesnu. On je ugleda.

POVRATNE (REFLEKTIVNE): rabi se kad se želi reći da subjekt

vrši radnju sam na sebi. N – nema oblika G sebe, se D sebi, si A sebe, se V – nema oblika L sebi I sobom POSVOJNO – POVRATNE (POSESIVNO – REFLEKTIVNE):

izriču pripadanje čega subjektu Ispišite sve padežne oblike povratno–posvojnih zamjenica!

Page 71: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 71

Le forme accentate si usano quando enfatizzano (On njega iznimno poštuje / Egli lo rispetta in modo eccezionale), quando si contrappon-gono (Pozvali smo njega, a ne nju / Abbiamo invitato lui e non lei) e quando davanti a esse si trovano preposizioni (Na njemu nema ništa lijepo / In lui non c’è niente di bello). Le forme non accentate si usano in tutti gli altri casi.

Quando i pronomi personali ja, ti, on si trovano dopo le preposi-zioni pred, pod, nad, kroz, uz (di fronte, sotto, sopra, attraverso, vicino a) si usano le loro forme non accentate (me, te, nj), ma le preposizioni prendono la a lunga e l’accento breve discendente: preda me (di fronte a me), preda te (di fronte a te), preda nj (di fronte a lui). Anche le forme del tipo pred tebe (di fornte a te) sono ammesse, anche se sono da preferirsi quelle citate in precedenza, soprattutto negli stili più raf-finati (o nei registri alti).

Le forme non accentate si usano in tutti i casi in cui non c’è né en-fasi né contrapposizione e dove non sono preceduti da preposizioni.

L’enclitica je (forma non accentata del pronome ja all’accusativo) si usa comunemente, mentre l’enclitica ju si usa solo quando si trova vicino a je: on ju je ugledao (lui l’ha guardata); on ugleda Vesnu (lui guarda Vesna); on je ugleda (lui la vide).

PRONOMI RIFLESSIVI: si usano quando si desidera indicare il

soggetto quale punto d’arrivo dell’azione. N [non ha forme] G sebe, se D sebi, si A sebe, se V [non ha forme] L sebi I sobom PRONOMI POSSESSIVO–RIFLESSIVI: esprimono l’appartenen-

za di qualcosa al soggetto. Completare la declinazione dei pronomi possessivo–riflessivi.

Page 72: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 72

JEDNINA MNOŽINA N svoj svoja svoje svoji svoje svoja G D A V L I

UPITNE (INTEROGATIVNE) – služe za postavljanje pitanja; iste

kao odnosne. Razlikuju se samo po upotrebi. Tko, što, koji, čiji, kakav, kolik Ispišite sve njihove padežne oblike! POKAZNE (DEMONSTRATIVNE) – odgovaraju na pitanja: a) “koji” te upućuju na osobu koja govori(ovaj, ova, ovo), osobu

kojoj se govori (taj, ta, to) i osobu o kojoj se govori (onaj, ona, ono) b) “kolik”: ovolik, onolik, tolik c) “kakav”: ovakav, onakav, takav – imaju nepostojano a Ispišite sve njihove padežne oblike!

N ovaj ova ovo ovi ove ova G D A V L I

Page 73: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 73

SINGOLARE PLURALE N svoj svoja svoje svoji svoje svoja G D A V L I

PRONOMI INTERROGATIVI: servono a porre domande; sono

analoghi ai pronomi relativi, si differenziano solo nell’uso: tko, sto, koji, ciji, kakav, kolik.

PRONOMI DIMOSTRATIVI: rispondono alle domande: a) koji – indica la persona che parla (ovaj, ova, ovo / questo, questa,

questo), la persona alla quale si parla (taj, ta, to / codesto, codesta, co-desto) e la persona della quale si parla (onaj, ona, ono / quello, quella, quello);

b) kolik: ovolik, onolik, tolik – indicano grandezza (quanto grande, così grande, tanto grande).

c) kakav: ovakav, onakav, takav – hanno la a mobile; indicano tipo-logia (di che specie, di che qualità).

Completare la loro declinazione.

N ovaj ova ovo ovi ove ova G D A V L I

Page 74: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 74

N taj ta to ti te ta G D A V L I

N onaj ona ono oni one ona G D A V L I

N ovolik,tolik,onolik ovolika,tolika,onolika ovoliko,toliko,onoliko G D A V L I

N ovoliki,toliki,onoliki ovolike,tolike,onolike ovolika,tolika,onolika G D A V L I

Page 75: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 75

N taj ta to ti te ta G D A V L I

N onaj ona ono oni one ona G D A V L I

N ovolik,tolik,onolik ovolika,tolika,onolika ovoliko,toliko,onoliko G D A V L I

N ovoliki,toliki,onoliki ovolike,tolike,onolike ovolika,tolika,onolika G D A V L I

Page 76: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 76

N ovakav,takav,onakav ovakva,takva,onakva ovakvo,takvo,onakvo G D A V L I

N ovakvi,takvi,onakvi ovakve,takve,onakve ovakva,takva,onakva G D A V L I

a) mogu upućivati na vrijeme: ovaj, ovolik, ovakav – za vrijeme u

kojem osoba govori (sadašnjost) onaj, onolik, onakav – za vrijeme u

kojem osoba ne govori (prošlost i budućnost)

Npr. “Ovaj stol je puno veći i ljepši od onoga koji smo jučer vidjeli”. b) mogu upućivati na prostor: ovaj, ovolik, ovakav – za prostor s

desne strane djelatnosti govorne osobe

taj, tolik, takav – za prostor s lijeve strane

onaj, onolik, onakav – za prostor izvan vidnog kruga govorne osobe.

U administrativnom i znanstvenom stilu često se zamjenica ovaj

zamjenjuje pridjevom sljedeći. Prednost treba dati zamjenici ovaj.

Page 77: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 77

N ovakav,takav,onakav ovakva,takva,onakva ovakvo,takvo,onakvo G D A V L I

N ovakvi,takvi,onakvi ovakve,takve,onakve ovakva,takva,onakva G D A V L I

a) possono indicare tempo: ovaj, ovolik, ovakav – per il tempo

in cui la persona parla (presente); onaj, onolik, onakav – per il tempo

in cui la persona non parla (passato o futuro);

es.: Onaj stol je puno veći i ljepši od onoga koji smo jučer vidje-li (questo tavolo è molto più grande e più bello di quello che ab-biamo visto ieri) b) possono indicare spazio: ovaj, ovolik, ovakav – per lo spazio

a destra del parlante; taj, tolik, takav – per lo spazio a

sinistra del parlante; onaj, onolik, onakav – per lo spazio

fuori dal campo visivo del parlante. Nello stile amministrativo e scientifico spesso il pronome ovaj

è sostituito dall’aggettivo sljedeći (il seguente). La precedenza va data comunque al pronome ovaj.

Page 78: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 78

POSVOJNE (POSESIVNE): izriču kojoj govornoj osobi pripada ono o čemu se govori.

Ispišite sve njihove padežne oblike!

N moj moja moje moji moje moja G D A V L I

N tvoj tvoja tvoje tvoji tvoje tvoja G D A V L I

N njegov njegova njegovo njegovi njegove njegova G D A V L I

N njezin njezina njezino njezini njezine njezina G D A V L I

Page 79: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 79

PRONOMI POSSESSIVI: indicano a chi appartiene l’oggetto di cui si parla.

Completare tutte le loro declinazioni.

N moj moja moje moji moje moja G D A V L I

N tvoj tvoja tvoje tvoji tvoje tvoja G D A V L I

N njegov njegova njegovo njegovi njegove njegova G D A V L I

N njezin njezina njezino njezini njezine njezina G D A V L I

Page 80: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 80

Dva oblika zamjenice ona – njezin i njen – znače posve isto, samo se razlikuju stilski. Posvojna zamjenica njezin rabi se u stilovima koji traže veću kontrolu izražavanja.

N naš naša naše naši naše naša G D A V L I

N vaš vaša vaše vaši vaše vaša G D A V L I

N njihov njihova njihovo njihovi njihove njihova G D A V L I

ODNOSNE (RELATIVNE) izriču odnos prema onome što se nala-

zi slijeva: 1. koji (–a, –e) – odnosi se na živo i neživo u prethodnoj rečenici; 2. čiji (–a, –e) – odnosi se na živo i neživo, ali označava i stanovitu

pripadnost; 3. tko, što, kakav (–a, –o); 4. kolik (–a, –o).

Page 81: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 81

Le due forme del pronome on – njezin e njen (suo di lei) – hanno lo stesso significato e si differenziano solo stilisticamente. Il pronome possessivo njezin è infatti stilisticamente più ricercato.

N naš naša naše naši naše naša G D A V L I

N vaš vaša vaše vaši vaše vaša G D A V L I

N njihov njihova njihovo njihovi njihove njihova G D A V L I

PRONOMI RELATIVI: esprimono il rapporto con elementi della

frase vicini o antecedenti. 1. Koji (–a, –e) / il quale, la quale – si riferisce a esseri viventi e

non viventi della frase che precede; 2. čiji (–a, –e) / di chi – si riferisce a esseri viventi e non viventi,

ma indica anche un’appartenenza; 3. tko, što, kakav (–a, –o) / chi, che cosa, quale; 4. kolik (–a, –o) / quanto.

Page 82: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 82

Mogu se nalaziti i na početku rečenice, a tada ih često prate i odgo-varajuće pokazne zamjenice: npr. Onaj tko nema vremena, ne mora doći.

Ispišite sve padežne oblike!

N koji koja koje čiji čija čije tko što G D A V L I

N kakav kakva kakvo kolik kolika koliko G D A V L I

NEODREĐENE (INDEFINITIVNE) upućuju na nepoznate, neod-

ređene osobe, stvari i pojave. Tvore se od upitnih i odnosnih zamjeni-ca i predmetaka te dometaka.

Ispišite sve njihove padežne oblike!

N nitko ništa netko nešto itko išta svatko svašta G D A V L I

Page 83: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 83

Si possono trovare anche all’inizio della frase, ma in questo caso sono spesso seguiti dai corrispondenti pronomi dimostrativi. Es.: Onaj tko nema vremena ne mora doći (Chi non ha tempo, non deve venire).

Completare le loro declinazioni.

N koji koja koje čiji čija čije tko što G D A V L I

N kakav kakva kakvo kolik kolika koliko G D A V L I

PRONOMI INDEFINITI: rimandano a persone, cose o fenomeni

sconosciuti o indefiniti. Si formano dai pronomi interrogativi e relati-vi, o mediante prefissi e suffissi.

Completare le loro declinazioni.

N nitko ništa netko nešto itko išta svatko svašta G D A V L I

Page 84: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 84

N gdjetko gdješto pokoji ponetko ponešto štošta koješta G D A V L I

Što uočavate?

Brojevi

– glavni – redni

Od glavnih sklanjaju se samo jedan, dva, tri, četiri, a od rednih svi. Jedan i dva imaju oblike za rod. Oblici dvjesta, trista i četrista ostaci su nekadašnje dvojine (duala)3

1. Brojne imenice dvojica, trojica sklanjaju se kao imenice ž.r. na –a

u jednini, a predikat se prema njima ponaša kao prema imenicama ž.r. u množini: Dvojica su došla, a trojica otišla.

Nepromjenjive vrste riječi PRILOZI – označavaju količinu osoba, stvari ili pojava, stupanj

svojstva, vrijeme, način, mjesto, trajanje itd. radnje.

3 posljednje tragove dvojine u hrvatskom jeziku nalazimo u glagoljskim spomenicima

15.stoljeća, npr. u Rumancu trojskom. Nekad su svi padeži i sva glagolska vremena imala dvojinu, a sve što je bilo po dvoje zajedno (oči, uši) imalo je isključivo dvojinu.

Page 85: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 85

N gdjetko gdješto pokoji ponetko ponešto štošta koješta G D A V L I

Cosa notate?

Numeri

Si dividono in: – cardinali – ordinali

Tra i cardinali si declinano solo jedan, dva, tri, četiri (uno, due, tre,

quattro), mentre gli ordinali si declinano tutti. Jedan e dva hanno forme anche per il genere. Le forme dvjesta, trista e četrista (duecento, trecento, quattrocento)

sono un retaggio dell’antico duale.31 I sostantivi numerali dvojica, trojica (due maschi, tre maschi) si

declinano al singolare come sostantivi femminili in –a, mentre il pre-dicato si comporta come con i sostantivi femminili al plurale. Es.: Dvo-jica su došla, a trojica otišla (Due sono arrivati e tre sono andati via).

Parole invariabili AVVERBI: indicano la quantità di persone, cose o fenomeni, la

gradazione di qualità, il tempo, il modo, il luogo, la durata dell’azione, ecc.

3 Le ultime tracce del duale nella lingua croata le troviamo nei reperti glagolitici del XV

sec., ad esempio nel Rumanac trojski. Un tempo tutti i casi e tutti i tempi verbali avevano il duale, ma tutto ciò che si presentava in coppia (oči, uši) aveva esclusivamente il duale.

Page 86: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 86

Tvorba priloga: a) mogu se tvoriti od drugih vrsta riječi (glagola, imenica) dodava-

njem posebnih morfema: šutke, ležećke, zimus, curkom. b) mogu se tvoriti slaganjem prijedloga s drugim vrstama riječi:

napamet, nizbrdo, preksinoć. PRIJEDLOZI – pokazuju odnose među predmetima i bićima;

udruženi su s nekom imenskom riječi. Nemaju samostalnog znače-nja, već dobivaju značenje samo u dodiru s padežom imenice uz koju stoje.

Prijedlozi koji otvaraju mjesto genitivu su: bez, blizu, kod, kraj, pokraj, pored, ukraj, do, ispred, ispod, iz, iza, između, nasred, sred, iz-van, umjesto, nakon, nakraj, navrh, iznad, ponad, poviše, uvrh, više, vrh, niže, od, oko, osim, poput, poslije, preko, prije, put, radi, s, zara-di, zbog, u, uoči.

Napiši nekoliko primjera koristeći prijedloge: ________________ ________________________________________________________ ________________________________________________________ ________________________________________________________

Prijedlozi koji otvaraju mjesto dativu: k, nadomak, nasuprot, una-toč,usprkos _______________________________________________ ________________________________________________________ ________________________________________________________ ________________________________________________________

Prijedlozi koji otvaraju mjesto akuzativu: kroz, niz, uz(a), na, po, među, nad, pod, pred, u, za __________________________________ ________________________________________________________ ________________________________________________________ ________________________________________________________

Prijedlozi koji otvaraju mjesto lokativu: pri, prema, na, o, po, u __ ________________________________________________________ ________________________________________________________ ________________________________________________________

Prijedlozi koji otvaraju mjesto instrumentalu: s, među, nad, pod, pred, za _________________________________________________

Page 87: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 87

Formazione degli avverbi: a) si possono formare da altri tipi di parole (verbi, sostantivi) con

l’aggiunta di morfemi particolari: šutke, ležečke, zimus, curkom (in si-lenzio, disteso, d’inverno, a fiotti);

b) si possono formare dall’unione di preposizioni con altri tipi di parole (verbi, sostantivi): napamet, nizbrdo, preksinoć (a memoria, in discesa, l’altro ieri notte).

PREPOSIZIONI: mostrano le relazioni tra gli oggetti e gli esseri

viventi, nella frase si uniscono a elementi nominali. Non hanno un si-gnificato indipendente, questo viene conferito loro solo dal caso del sostantivo vicino a cui si trovano.

Le preposizioni che richiedono il genitivo sono: bez, blizu, kod, kraj, pokraj, pored, ukraj, do, ispred, ispod, iz, iza, između, nasred, sred, izvan, umjesto, nakon, nakraj, navrh, iznad, ponad, poviše, uvrh, više, vrh, niže, od, oko, osim, poput, poslije, preko, prije, put, radi, s, zaradi, zbog, u, uoči.

Scrivi alcuni esempi usando le preposizioni: __________________ ________________________________________________________ ________________________________________________________ ________________________________________________________

Le preposizioni che reggono il dativo: k, nadomak, nasuprot, una-toč, usprkos ______________________________________________ ________________________________________________________ ________________________________________________________ ________________________________________________________

Le preposizioni che reggono l’accusativo: kroz, niz, uz(a), na, po, među, nad, pod, pred, u, za __________________________________ ________________________________________________________ ________________________________________________________ ________________________________________________________

Le preposizioni che reggono il locativo: pri, prema, na, o, po, u___ ________________________________________________________ ________________________________________________________ ________________________________________________________

Le preposizioni che reggono lo strumentale: s, među, nad, pod, pred, za _________________________________________________

Page 88: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 88

________________________________________________________ ________________________________________________________

ČESTICE same po sebi ili udružene s drugim riječima utječu na

promjenu značenja riječi. a) upitne: li, zar b) usklične: li c) jesne (potvrdne): da d) niječne: ne e) pokazne: eto f) odredbene: upravo g) ograničavajuće: samo, isključivo h) pojačavajuće: čak, čak i

Page 89: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 89

________________________________________________________ ________________________________________________________

LE PARTICELLE: da sole o unite ad altre parole contribuiscono

alla variazione del significato di quest’ultime. Si dividono in: a) interrogative: li, zar; b) esclamative: li; c) affermative: da (si); d) negative: ne (no); e) dimostrative: eto (ecco); f) determinative: upravo (proprio); g) limitative: samo, isključivo (solo, esclusivamente); h) rafforzative: čak, čak i (perfino, addirittura).

Page 90: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 90

V. SINTAKSA SINTAKSA1 se bavi odnosima među jedinicama u nizu, tj. sintag-

matskim odnosima te paradigmatskim odnosima, tj. ustrojavanjem gramatičkih svojstava ili značenja jedinica.

Sintaksa padeža Nominativ – primarna služba subjekta: Tko je pjevao? Ivan je pjevao.

– imenski predikat: To nije lijepo. Ona nije moja žena. – dio priložne oznake: Ona pjeva kao ptica. – služi za različita imenovanja: Hotel “Zagreb” – samostalni padež jer ne ovisi o drugim riječima u rečenici

Genitiv – u ulozi izravnog objekta u niječnim konstrukcijama (Ne

želi mu bolesti.) ili kad objekt označuje dio kakve tvari (Dajte nam kruha.) – u ulozi neizravnog objekta – u ulozi priložne oznake: Zaljubio se prošlog ljeta. – u službi atributa: U vrijeme gladi…

1 Grč. syntaxis – red, slaganje, namještanje; u hrvatskoj gramatičarskoj tradiciji često se

prevodi kao skladnja ili rječoslaganje

Page 91: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 91

V. SINTASSI La sintassi1 si occupa delle relazioni tra le singole unità nella se-

quenza, cioè dei rapporti sintagmatici e paradigmatici, ossia dell’or-ganizzazione delle caratteristiche grammaticali o dei significati delle unità.

Sintassi dei casi Nominativo – Caso indipendente. Si può utilizzare:

– con funzione primaria di soggetto: Tko je pjevao? Ivan je pjevao (Chi ha cantato? Ivan ha cantato);

– con funzione di predicato nominale: To nije lijepo. Ona nije moja žena. (Questo non è bello. Lei non è mia moglie);

– parte di una denotazione avverbiale2: Ona pjeva kao ptica (Ella canta come un uccello);

– serve per diverse denominazioni come apposizione: Hotel “Zagreb”. Genitivo – nel ruolo di oggetto diretto nelle costruzioni negative:

Ne želi mu bolesti (Non vuole malattie); o quando l’oggetto rappresen-ta parte di una sostanza: Dajte mi kruha (Dateci del pane); – nel ruolo di oggetto indiretto; – nel ruolo di denotazione avverbiale: Zaljubio se prošlog ljeta (Si è

innamorato l’estate scorsa); – in funzione di attributo: U vrijeme gladi… (In tempo di fame…).

1 Dal greco syntaxis (ordine, accordo, posizione). Nella tradizione della grammatica croata

si traduce spesso come “accordo di parole”. 2 Traduciamo con “denotazione avverbiale” il croato priložna oznaka. Esistono diversi tipi

di denotazioni avverbiali e indicano espansioni del nucleo della frase. Non esiste un vero cor-rispettivo in italiano: a livello di analisi logica le denotazioni avverbiali possono essere acco-state ai complementi (di tempo, di modo, di luogo, ecc.).

Page 92: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 92

Dativ – u ulozi neizravnog objekta: Raduju se ljetu. – u ulozi priložne oznake: Otišli su roditeljima. – u službi atributa: Oči su joj blistale.

Akuzativ

– u ulozi izravnog objekta: Posudi mi olovku. – u ulozi neizravnog objekta: Mislila sam na ispit. – u službi priložne oznake: Išli su na ples. – u službi atributa: Nisu dobili ulaznicu za kazalište. – u ulozi logičkog subjekta: Sram vas bilo.

Vokativ

– služi kao poziv na uspostavu govornog čina: Učeniče, odgovori na pitanje.

– U pismu se uvijek odvaja zarezima. Ne odvaja se zarezom ako je u službi subjekta, za čime se posiže obično iz metričkih razloga: Kada li ih pokrijepio starče, / sva se družba ižljubila redom. (I. Mažuranić, Smrt Smail–age Čengića)

– samostalni padež jer ne ovisi o drugim riječima u rečenici Lokativ

– u ulozi neizravnog objekta: O njemu nije govorila. – u ulozi priložne oznake: Stanovala je u Zagrebu. – u službi atributa: Izvješće o radu poslano je jučer.

Instrumental

– u službi neizravnog objekta: Odugovlače s odobrenjem.

Page 93: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 93

Dativo – nel ruolo di oggetto indiretto: Raduju se ljetu (Si rallegrano pen-

sando all’estate); – nel ruolo di denotazione avverbiale: Otišli su roditeljima (Sono an-

dati dai genitori); – in funzione di attributo: Oči su joj blistale (Le brillavano gli occhi).

Accusativo

– nel ruolo di oggetto diretto: Posudi mi olovku (Prestami una penna);

– nel ruolo di oggetto indiretto: Mislila sam na ispit (Ho pensato all’esame);

– in funzione di denotazione avverbiale: Išli su na ples (Sono andati al ballo);

– in funzione di attributo: Nisu dobili ulaznicu za kazalište (Non han-no ottenuto il biglietto per il teatro);

– nel ruolo di soggetto logico: Sram vas bilo (Vergognatevi). Vocativo

– Caso indipendente. Serve come invito alla comunicazione: Učeniče, odgovori na pitanje (Scolaro, rispondi alla domanda). Nella lettera si separa sempre con le virgole. Non si separa con le virgole se ha funzione di soggetto, a meno che non prevalgano ragioni metriche: Kada li ih pokrijepio starče, / sva se družba ižljubila redom (I. Mažuranić, Smrt–age Cengia). Locativo

– nel ruolo di oggetto indiretto: O njemu nije govorila (Di lui non ha parlato);

– nel ruolo di denotazione avverbiale: Stanovala je u Zagrebu (Abi-tava a Zagabria);

– in funzione di attributo: Izvješće o radu poslano je jučer (La rela-zione del lavoro è stata spedita ieri). Strumentale

– in funzione di oggetto indiretto: Odugovlače s odobrenjem (La ti-rano per le lunghe per l’approvazione);

Page 94: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 94

– u službi priložne oznake: Leži pod stolom. – u službi atributa: Pojeftinio je promet brodovima Sintaksa glagolskih oblika

1. infinitiv – neodređeni glagolski oblik; služi

– za tvorbu složenih (ličnih) glagolskih oblika, npr. futura I.: Ja ću plivati.

– kao dopuna uz modalne31 glagole: Trebalo je jednako postupiti.

– kao dopuna uz fazne42 glagole: Nastavite pjevati.

– uz glagole koji označavaju mišljenje, volju, osjećanje i sl.: Želite li putovati?

– kao subjekt: Učiti je dosadno. 2. glagolski prilozi

– sadašnji – označuje istodobnost dva procesa: Čita ležeći. – prošli – označuje proces koji prethodi drugom procesu: Zaspavši,

usnila je divan san. Sročnost ili kongruencija je vrsta gramatičke veze među sastavni-

cama – podudarnošću obličnih obilježja roda, broja i padeža (dobra knjiga – ž.r., jednina, nominativ).

Članjivost je jedno od gramatičkih svojstava rečenice, a označava mogućnost da se rečenica rastavi na sastavne dijelove od kojih svaki ima posebnu službu.

3 npr.trebati, morati i sl.; ne označuju samu radnju, nego i način vršenja neke druge radnje 4 Oni koji označuju različite faze nekog procesa, npr. početi, nastaviti i sl.

Page 95: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 95

– in funzione di denotazione avverbiale: Leži pod stolom (Giace sot-to il tavolo);

– in funzione di attributo: Pojeftinio je promet brodovima (Il traffico navale è diventato più economico).

Sintassi delle forme verbali 1. Infinito – forma verbale indefinita; si utilizza:

– per creare le forme verbali corrispondenti, es.del futuro I: Ja ću pli-vati (Io nuoterò);

– come completamento dei verbi modali31: Trebalo je jednako pristu-

piti (Bisognava fare nello stesso modo): – come completamento di una fase4

2 del verbo: Nastavite pjevati (Continuate a cantare);

– vicino a verbi che esprimono un pensiero, un desiderio, un senti-mento, ecc.: Želite li putovati? (Desiderate viaggiare?);

– come soggetto: Učiti je dosadno (Studiare è noioso).

2. Gerundio – Presente: esprime la contemporaneità dei due processi (Čita ležeći

– Legge sdraiato). – Passato: esprime un processo che ne precede un altro: Zaspavši,

usnila je divan san (Essendosi addormentata, fece un sogno mera-viglioso). La concordanza o congruenza riguarda i rapporti tra le componenti,

tramite la concordanza di genere, numero e casi: dobra knjiga – femm. sing. nom. (un buon libro).

L’articolazione è una delle qualità grammaticali della frase e indica la possibilità di dividere la frase in parti componenti che hanno ognu-na una funzione peculiare.

3 Es. trebati, morati (aver bisogno, dovere) ecc., non esprimono una singola azione, ma

soprattutto il modo di adempimento di un’altra azione. 4 Verbi che rappresentano diverse fasi di un processo, es. početi, nastaviti (iniziare, conti-

nuare) ecc.

Page 96: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 96

Modalnost je svojstvo rečenice koje označava vrijeme, stvarnost, mogućnost, željnost ili zahtjevnost sadržaja obavijesti koja se prenosi.

Prema ciljnoj usmjerenost rečenice dijelimo na izjavne, upitne i us-klične.

Samostalni dijelovi rečenice: subjekt, predikat, objekt i priložna oznaka.

Nesamostalni dijelovi rečenice: atribut i apozicija. Gramatičko ustrojstvo rečenice: apozicija – subjekt – atribut priložna oznaka – predikat – objekt

Predikat51

Gramatičke kategorije lica, broja, vida, vremena i načina, omogu-ćuju predikatu da upravlja ostalim dijelovima rečenice.

Bezlični glagolski oblici – npr. Sniježi. Valja zaspati. Ne dopuštaju uvođenje oznake za predmet govora; rabi se kad je pokretač radnje nepoznat ili je njegovo spominjanje nepoželjno. U primjeru “Spava mi se”, ovo mi naziva se logičkim subjektom.

Kategorija vida je glagolska koja razlikuje i ukazuje na svršene i nesvršene radnje. Glagole dijelimo na svršene i nesvršene, a nesvršene na trajne i učestale.

Kategorija vremena može se naći s kategorijom vida u različitim odnosima: prava sadašnjost npr. ne može se izreći prezentom svršenih glagola, već samo prezentom nesvršenih: Upravo sada ispitam – Up-ravo sada ispitujem.

Kategorijom načina označuje radi li se o stvarnom, mogućem ili nestvarnom događaju.

Imperativom se označuje zapovijed, a kondicionalom mogućnost i uvjetovanost.

5 Lat.praedicatum – u starijem hrvatskom jezikoslovlju naziva se prirokom, a rjeđe pridje-

vkom ili pogovorom.

Page 97: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 97

La modalità è la caratteristica della frase che esprime tempo, cer-tezza, possibilità, desiderio o richiesta del contenuto dell’informazione che viene trasmessa.

In base allo scopo della frase, esse si distinguono in enunciative, in-terrogative ed esclamative.

Parti indipendenti della frase: soggetto, predicato, oggetto e deno-tazione avverbiale.

Parti dipendenti della frase: attributo e apposizione. Organizzazione grammaticale della frase: apposizione – soggetto – attributo locuzione avverbiale – predicato – oggetto

Il predicato51 Le categorie grammaticali di persona, numero, aspetto, tempo e

modo fanno in modo che il predicato guidi le parti restanti della frase. Le forme verbali impersonali – ad es. Sniježi / Valja zaspati (Nevi-

ca / Bisogna addormentarsi) – non danno indicazioni riguardanti il soggetto; si usano quando colui che compie l’azione non è conosciuto oppure non si desidera citarlo. Nell’esempio Spava mi se (Ho sonno), il mi si chiama “soggetto logico”.

L’aspetto è una categoria verbale che indica e distingue azioni fini-te e non finite. I verbi si dividono in perfettivi e imperfettivi; i verbi imperfettivi in durativi e iterativi.

La categoria del tempo si può trovare in diversi rapporti con la ca-tegoria dell’aspetto: il presente vero e proprio ad es. non si può espri-mere con il presente dei verbi perfettivi, ma solo col presente di quelli imperfettivi: Upravo sada ispitam (Proprio adesso interrogo) / Upravo sada ispitujem (Proprio adesso sto interrogando).

Con la categoria del modo si specifica se si tratta di un avvenimen-to reale, possibile o irreale. Con l’imperativo si esprime un comando, col condizionale la possibilità e la condizione.

5 Lat. praedicatum. Nella linguistica croata antica si chiamava prirok e più raramente pri-

djevak o pogovor.

Page 98: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 98

Imenski predikat: On je prijatelj – leksičko značenje izrečeno je imenskom riječi prijatelj, a gramatičko sponom ili kopulom je. U slu-žbi imenskog predikata dolaze imenice, pridjevi, zamjenice, brojevi i prilozi.

Glagolski predikat: Učitelj ispituje. Subjekt6

1: ima gramatička svojstva roda, broj i padeža, a može biti izrečen promjenjivim i nepromjenjivim vrstama riječi.

Voljeti znači živjeti – izrečen glagolom u infinitivu. To je zastrašujuće – izrečen zamjenicom. Pod je prijedlog – izrečen prijedlogom. Usnuli ne čuju – izrečen pridjevom. Besubjektnim rečenicama predikati su bezlični glagolski oblici; be-

zlična uporaba uvijek pretpostavlja srednji rod: Sipilo je. Kiša je sipi-la. Snijeg je sipio. Brašno je sipilo.

Slaganje ili sročnost – slaganje subjekta i predikata u rodu i broju. Katkada dolazi do sukoba gramatičkih i leksičkih obilježja roda i

broja, kao npr: Skupili su se vođe – Skupile su se vođe. Imenice su gramatički ženskog roda, a leksički obično muškog. U

jednini se slažu samo po smislu: Vođa je došao. Skupina zbirnih imenica braća, djeca, gospoda i vlastela, sklanja se

poput imenica ženskog roda u jednini, ali se slažu kao imenice sred-njeg roda u množini: Sela su složna.

Brojna imenica trojica slaže se s predikatom u množini: Trojica su došla.

1 Dolazi od lat. subiectum – ono što je podmetnuto, leži pod nečim; shvaćao se kao podlo-

ga govorenja, pa su ga stariji hrvatski pisci nazivali podmet.

Page 99: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 99

Predicato nominale: On je prijatelj (Egli è un amico). Da un punto di vista lessicale, il significato è espresso dalla parola prijatelj, ma da un punto di vista grammaticale dalla copula je. I sostantivi, gli agget-tivi, i pronomi, i numeri e gli avverbi servono a formare il predicato nominale.

Predicato verbale: Učitelj ispituje (L’insegnante sta interrogando). Il soggetto6

1 possiede le caratteristiche grammaticali di genere, nu-mero e casi; può essere espresso da parole variabili e invariabili.

Voljeti znači živjeti (Amare vuol dire vivere) – il soggetto è e-spresso dal verbo all’infinito. To je zastrašujuće (Questo è spaventoso) – il soggetto è espresso dal pronome. Pod je prijedlog (Pod è preposizione) – il soggetto è espresso da una preposizione. Usnuli ne čuju (Gli addormentati non sentono) – il soggetto è espresso da un aggettivo. Nelle frasi senza soggetto, i predicati sono impersonali; l’uso im-

personale presuppone sempre il neutro: Sipilo je. Kiša je sipila (La pioggia cadeva fitta). Snijeg je sipio (La neve cadeva fitta). Brašno je sipilo (La farina cadeva fitta).

Soggetto e predicato di norma si accordano nel genere e nel numero. Talvolta si verificano discordanze tra i caratteri grammaticali e les-

sicali del genere e del numero, come per es. Skupili su se vođe – Sku-pile su se vođe (I capi si sono riuniti). Il sostantivo vođa è di genere femminile, ma il significato è maschile. Al singolare si accordano in base al senso: Vođa je došao (Il capo è arrivato).

I sostantivi collettivi braća (fratelli), djeca (bambini), gospoda (si-gnori) e vlastela (nobiltà) si declinano proprio come sostantivi femmi-nili singolari, ma si accordano come sostantivi di genere neutro al plu-rale: Sela su složna (I villaggi vanno d’accordo).

Il sostantivo numerale trojica si accorda con il predicato al plurale: Trojica su došla (Tre sono arrivati).

6 dal lat. subiectum – ciò che è sottomesso, che giace al di sotto di qualcosa. È considera-

to come la base del discorso, per questo gli antichi scrittori croati lo hanno chiamato podmet.

Page 100: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 100

Brojna imenica troje slaže se s predikatom u jednini: Troje je došlo. Uz subjekte različitog roda u množini, predikat je onoga roda koji

je najbliži subjektu: Izgrađeni su gradovi i sela. Izgrađena su sela i gradovi.

Objekt7

1 je pojam koji glagolska radnja zahvaća ili u vezi s kojim se glagolska radnja vrši: Zapjevaj pjesmu – u akuzativu; Raduje se poklonima – u dativu; Čezne za ljubavlju – u instrumentalu, Lišili su nas brige – u akuzativu i genitivu.

Priložna oznaka ili adverbijal uvrštava se u rečenicu po predikatu,

a ne po glagolu. Objekt postaje sastavni dio radnje jer je uveden gla-golom: Radnje su posve različite u primjerima:

Praviti cipele. Praviti ručak. Praviti kolibu. Objekti mijenjaju narav radnje. U primjerima: Učiti ovdje. Učiti u sobi. Učiti za ispit. Učiti teškom mukom, nema promjene u naravi radnje.

1 Iz lat., a znači “ono što je pred čime, što je izloženo”; u hrvatskom se katkad zamjenjuje

nazivom predmet; član rečeničnog ustrojstva koji stoji nasuprot subjektu.

Page 101: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 101

Il sostantivo numerale troje (tre di genere maschile e femminile in-sieme) si accorda con il predicato al singolare: Troje je došlo (Sono arrivati in tre).

Vicino a soggetti di diverso genere al plurale, il predicato avrà lo stesso genere del soggetto che è più vicino: Izgrađeni su gradovi i sela / Izgrađena su sela i gradovi (Vengono costruite città e villaggi / Ven-gono costruiti villaggi e città).

L’oggetto7

1 è un elemento che l’azione verbale comprende o con il quale si mette in relazione.

Zapjevaj pjesmu (Canta la canzone) – in accusativo; Raduje se poklonima (Gioisce per i regali) – in dativo; Čezne za ljubalju (Desidera intensamente l’amore) – in strumentale; Lišili su nas brige (Ci hanno liberato dalla preoccupazione) – in accusativo e genitivo. La denotazione avverbiale si inserisce nella frase secondo il pre-

dicato e non secondo il verbo. L’oggetto diventa parte integrante del-l’azione perché è introdotto dal verbo.

Negli esempi, le azioni sono del tutto diverse: Praviti cipele – Fabbricare scarpe. Praviti ručak – Preparare il pranzo. Praviti kolibu – Costruire la capanna. L’oggetto cambia la natura dell’azione. Negli esempi: Učiti ovdje – Studiare qui; Učiti u sobi – Studiare in camera; Učiti za ispit – Studiare per l’esame; Učiti teškom mukom – Studiare con grande sforzo; non c’è cambiamento nella natura dell’azione.

7 dal lat., significa “ciò che è davanti a qualcosa, che è esposto”; in croato a volte viene

chiamato “predmet”(oggetto); membro della struttura della frase che è opposto al soggetto.

Page 102: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 102

Vrste priložnih oznaka: – mjesta – Igraju se u parku. – vremena – Ujutro pijem čaj. – načina – Tako se ne ponaša. – uzroka – Pobjegao je zbog dugova. – namjere – Na jugu su radi oporavka. – društva – Bila je s njim na skijanju. – smjera – Krenuli smo prema rijeci. – količine –On o tome zna prilično. – sredstva – Pogladila ga je rukom. – dopuštanja – Unatoč njegovom plaču, otišla je.

Atribut8

1 može biti uvršten uz subjekt (Moja prijateljica nije stig-la), uz imenski predikat (Ona je moja prijateljica), uz objekt (On pro-izvodi dobar namještaj) i uz priložnu oznaku (Krenuli su u udaljeno selo).

Može biti: – Kvalitativan, određuje imenicu po kakvoći – lijepa kuća – Diferencijalni, određuje imenicu s obzirom na neko dvojstvo – star

– nov; nova kuća – Posesivni, označava pripadnost – bratova kuća – Relativni, označuje imenicu po nekom uopćenom svojstvu – neka

kuća Apozicija9

2 je imenica sročna s imenicom uz koju dolazi. Slaganje u padežu obvezatnije je nego u rodu i broju: Selo je blizu rijeke Dunava.

8 Lat. attributum – ono što je pridjeveno; u starijem hrvatskom jeziku upotrebljava se na-

ziv pridjevak. 9 Lat.appositium – ono što je priloženo, dodano

Page 103: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 103

Tipi di locuzioni avverbiali: – di luogo – Igraju se u parku (Giocano al parco); – di tempo – Ujutro pijem čaj (Di mattina bevo tè); – di modo – Tako se ne ponaša (Così non ci si comporta); – di causa – Pobjegao je zbog dugova (È scappato per i debiti); – di fine – Na jugu su radi oporavka (Stanno al sud per rigenerarsi); – di compagnia – Bila je s njim na skijanju (È stata con lui a sciare); – di direzione – Krenuli smo prema rijeci (Siamo partiti verso il fiume); – di quantità – On o tome zna prilično (Lui di questo ne sa abbastanza); – di mezzo – Pogladila ga je rukom (Lo ha accarezzato con la mano); – di concessione – Unatoč njegovom plaču, otišla je (Nonostante il

suo pianto, è andata via). L’attributo8

1 può essere inserito vicino al soggetto (Moja prijatelji-ca nije stigla / La mia amica non è arrivata), vicino al predicato nomi-nale (Ona je moja prijateljica / Lei è la mia amica), vicino all’oggetto (On proizvodi dobar namještaj / Egli fabbrica un buon arredamento) e vicino alla locuzione avverbiale (Krenuli smo u udaljeno selo / Siamo partiti per un villaggio lontano).

Può essere: – qualificativo – definisce il sostantivo secondo la qualità: lijepa

kuća (bella casa); – “differenziativo” – definisce il sostantivo rispetto ad una dualità:

star / nov (vecchio / nuovo); nova kuća (casa nuova); – possessivo – esprime appartenenza: bratova kuća (la casa del fra-

tello); – relativo – caratterizza il sostantivo con una qualità generale – neka

kuća (una casa).

L’apposizione92 è un sostantivo che si riferisce a un altro sostantivo

vicino a cui si trova. La concordanza del caso è più importante di quella del genere e del numero: Selo je blizu rijeke Dunava (Il villag-gio è vicino al fiume Danubio).

8 lat. attributum – ciò che è aggettivale; nel croato antico si usava il nome pridjevak. 9 lat. appositum – ciò che è unito, aggiunto.

Page 104: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 104

Neslaganje u padežu nalazimo u slučajevima kada apozicija stoji ispred nekog vlastitog imena: Odsjeo je u hotelu Dubrovnik.

Može se odnositi i na više imenica: Veliki hrvatski pjesnici Ujević, Kaštelan i Šimić rođeni su na siromašnom tlu. U osnovnom redu riječi apozicija uvijek dolazi ispred imenice na koju se odnosi, ali u obilje-ženom može doći i iza.

Tada se odvaja zarezom: Ujević, Kaštelan i Šimić, veliki hrvatski pjesnici, rođeni su na siromašnom tlu.

Rečenice po sastavu: a) jednostavne raščlanjene: Baka spava. neraščlanjene; rečenice s bezličnim glagolom kao

npr. verbi meteorologica1091: Sniježi.

b) složene nezavisno složene zavisno složene mnogostruko složene Surečenica ili klauza je rečenica u sastavu složene rečenice, bez

obzira na narav sklapanja. Razlikujemo tri glavna tipa sklapanja: a) sklapanje povezivanjem – nezavisno složene b) uvrštavanjem – zavisno složene c) bez veznika (asindetsko) Nezavisnosložene rečenice: a) sastavne – i, pa, te, ni, niti b) suprotne – a, ali nego, no, već c) rastavne – ili

10 glagoli koji označuju prirodne pojave.

Page 105: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 105

Possiamo incontrare discordanze nei casi in cui l’apposizione si trovi davanti a un nome proprio: Odsjeo je u hotelu Dubrovnik (Ha al-loggiato all’hotel Dubrovnik).

Si può riferire anche a più sostantivi: Veliki hrvatski pjesnici Uje-vić, Kaštelan i Šimić rođeni su na siromašnom tlu (I grandi poeti croa-ti […] sono nati da una terra povera).

Nell’ordine basilare della frase, l’apposizione viene sempre prima del sostantivo a cui si riferisce, ma in uno stile più ricercato può tro-varsi anche dopo; in questo caso si separa con le virgole: Ujević, Kaštelan i Šimić, veliki hrvatski pjesnici, rođeni su na siromašnom tlu.

Le proposizioni, secondo la loro struttura, si suddividono in: a) semplici: articolate: Baka spava (La nonna dorme); non articolate – frasi con verbi impersonali come

ad es. i verbi meteorologici10: Snježi (Nevica). b) complesse: indipendenti complesse; dipendenti complesse; complesse multiple. La sottofrase o clausola è la frase nella struttura delle proposizioni

complesse, senza tener conto della natura dell’unione. Distinguiamo tre tipi principali di raggruppamenti: a) unione per congiungimento – complesse indipendenti11

2; b) unione per inserimento – complesse dipendenti (o subordinate); c) unione senza congiunzioni (per giustapposizione). Le proposizioni complesse indipendenti possono essere: a) congiuntive – i, pa, te, ni, niti b) avversative – a, ali, nego, no, već c) disgiuntive – ili

10 Verbi che indicano fenomeni naturali. 11 Con preposizioni complesse indipendenti ci si riferisce a quelle che in italiano vanno

sotto la denominazione di proposizioni composte.

Page 106: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 106

Među nezavisnosloženim rečenicama često se spominju isključne i zaključne rečenice, ali one ne pripadaju istom tipu slaganja kao sas-tavne, rastavne i suprotne rečenice. Riječi dakle, zato, stoga (u zaklju-čnim rečenicama) i jedino, jedino što, tek, tek što, samo, samo što (u isključnim) nisu veznici, nego prilozi.

Zavisnosložene rečenice: a) predikatne – Ti si ono što si. b) subjektne – Bilo je vidljivo da je propao. c) objektne – Čujem kako dijete plače. d) atributne – Zaspala je na krevetu koji joj je majka ostavila. e) priložne Priložne rečenice: a) mjesne – Neka krenu kamo god žele. b) vremenske – Probudio se kad su pijevci zapjevali. c) načinske – Otpjevajte onako kao ste čuli. d) poredbene – nekad se o njima govori u sklopu načinskih rečenica. Poredbene su izrazito dvodijelne i paralelne ili antiparalelne, u nji-

ma dolaze riječi s komparativnim značenjem, a kao suodnosni prilog javlja se samo tako, a nikako ne onako i ovako. Veznik je lako zami-jeniti veznikom to – što: Kako je starila, tako je sve slabije vidjela. Što je više starila, to je sve slabije vidjela; – uzročne – Ne idemo na izlet jer pada kiša. – posljedične – Pada kiša tako da je izlet odgođen.

Page 107: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 107

Tra le proposizioni complesse indipendenti sono spesso incluse an-che le eccettuative e le conclusive, ma quest’ultime non si avvalgono dello stesso tipo di concordanza delle congiuntive o delle disgiuntive. Le parole dakle, zato, stoga (nelle frasi conclusive) e jedino, jedino što, tek, tek što, samo, samo što (nelle eccettuative), infatti, non sono congiunzioni ma avverbi.

Le proposizioni complesse dipendenti possono essere: a) predicative – Ti si ono što si (Tu sei quello che sei); b) soggettive – Bilo je vidljivo da je propao (Era evidente che fosse

fallito); c) oggettive – Čujem kako dijete plače (Sento come piange il bam-

bino); d) attributive – Zaspala je na krevetu koji joj je majka ostavila (Si è

addormentata nel letto che le ha lasciato sua madre); e) avverbiali: Frasi avverbiali: a) locative – Neka krenu kamo god žele (Che vadano ovunque desi-

derino); b) temporali – Probudio se kad su pijevci zapjevali (Si sveglò

quando i galli hanno cominciato a cantare); c) modali – Otpjevajte onako kako ste čuli (Cantate così come ave-

te sentito); d) comparative – a volte si parla di loro come delle modali. Le comparative sono espressamente bipartite, parallele o antiparal-

lele; in esse si trovano termini con un significato comparativo e l’avverbio correlativo che appare è sempre tako (così) e mai onako e ovako. È possibile trovare anche to – što: Kako je starila, tako je sve slabije vidjela (Come invecchiava, vedeva sempre peggio) / Što je više starila, to je sve slabije vidjela (Come invecchiava, vedeva sempre peggio); – causali – Ne idemo na izlet jer pada kiša (Non andiamo in gita per-

ché piove); – consecutive – Pada kiša tako da je izlet odgođen (Piove quindi la

gita è rimandata);

Page 108: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 108

– dopusne – Makar je padala kiša, izlet nije odgođen. – namjerne – Izlet je odgođen da bi nam ostalo više vremena za u-čenje.

– pogodbene – Ako odgodimo izlet, ostat će nam više vremena za u-čenje.

Page 109: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 109

concessive – Makar je padala kiša, izlet nije odgođen (Benché sia piovuto, la gita non è stata rimandata);

– finali – Izlet je odgođen da bi nam ostalo više vermena za učenje (La gita è stata rimandata per lasciarci più tempo per lo studio);

– condizionali – Ako odgodimo izlet, ostat će nam više vermena za učenje (Se rimandiamo la gita, ci resterà più tempo per lo studio).

Page 110: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 110

VI. LEKSIKOLOGIJA HRVATSKOGA JEZIKA

Riječi po stupnju određenosti svoga značenja:

– punoznačnice – imenice, glagoli, zamjenice, pridjevi, brojevi, pri-lozi

– nepunoznačnice – prijedlozi, uzvici, čestice, veznici; nazivaju se i odnošajnim ili gramatičkim riječima jer služe za uspostavljanje od-nosa među punoznačnicama. Leksem je oblik punoznačnice koji predstavlja ukupnost njenih ob-

lika. Leksik je ukupan zbroj leksema jednog jezika. Leksikologija je grana jezikoslovlja koja proučava i opisuje leksik. Leksem = izraz + sadržaj Sadržaj – jednostavan – složen Jednoznačnice – leksemi kod kojih su opseg sadržaja i opseg jed-

nog značenja podudarne veličine. Višeznačnice – leksemi čiji sadržaji se sastoje od dvaju ili više zna-

čenja. Preneseno značenje je novonastalo značenje leksema koje se prid-

ružuje njegovom već postojećem značenju. Dvije vrste prenesenog značenja: – metafora – metonimija Značenjska raščlamba – osnovno ili glavno značenje – izvedeno značenje

Page 111: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 111

VI. LESSICOLOGIA DELLA LINGUA Le parole si possono suddividere secondo il grado di determinatez-

za del loro significato: – significato pieno – sostantivi, verbi, pronomi, aggettivi, numeri,

avverbi; – senza significato pieno – preposizioni, esclamazioni, particelle,

congiunzioni; queste si possono chiamare anche parole relazionali grammaticali perché servono a stabilire una relazione tra le parole con significato pieno. Il lessema è la forma della parola con significato pieno che rappre-

senta la totalità delle sue forme. Il lessico è l’insieme dei lessemi di una lingua. La lessicologia è una branca della linguistica che si occupa del les-

sico. Lessema = espressione + contenuto Contenuto – semplice – composto Con un solo significato – lessemi il cui contenuto e l’unico signifi-

cato sono grandezze concordanti. Con più significati – lessemi il cui contenuto è composto da due o

più significati. Il senso figurato è un nuovo significato del lessema che si affianca

al suo significato già esistente. Ci sono due tipi di senso figurato: – metafora; – metonimia. Classificazione del significato: – significato fondamentale o principale; – significato esterno;

Page 112: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 112

– denotativno i konotativno značenje Odnosi među leksemima: a) paradigmatski – stoji neki leksem sa svim leksemima koji bi se

mogli pojaviti na njegovom mjestu u kontekstu. b) sintagmatski – stoji neki leksem sa svim leksemima s kojima se

zajedno pojavljuje u kontekstu. c) hiperonimijsko – hiponimijski – kad značenja dvaju leksema i-

maju većinu zajedničkih sastojnica, ali se razlikuju tako da je jednome pridružena nespecificirana, a drugome specificirana sastojnica.

Hiperonim – leksem sa specificiranom sastojnicom; svaki hipero-

nim ima najmanje dva hiponima. Hiponim – leksem sa specificirajućom sastojnicom, uži od hipero-

nima; podređenica. Kohiponimi – hiponimi koji imaju zajednički hiperonim. Sinonimija je semantički odnos između dvaju ili više leksema koji

pripadaju istoj vrsti riječi i imaju različite sadržaje, a sadržaji im se djelomični ili potpuno podudaraju.

Sinonimski par čine dva leksema između čijih sadržaja postoji se-mantički odnos djelomične ili potpune podudarnosti.

Sinonimski niz čine tri ili više leksema koji su u takvom odnosu. Djelomični sinonimi ili bliskoznačnice su sinonimi koji su među-

sobno zamjenjivi samo u nekim kontekstima. Potpuni sinonimi ili istoznačnice su sinonimi koji su međusobno

zamjenjivi u svim kontekstima. Samostalni ili općejezični sinonimi su činjenica hrvatske jezične

zajednice; većina govornika hrvatskog jezika može ih prepoznati iz-van konteksta.

Kontekstualni sinonimi – njihova sinonimnost je vezana samo uz određeni kontekst.

Antonimija je leksičko – semantička pojava značenjske opreke iz-među dvaju leksema.

Antonimi – leksemi suprotnih značenja.

Page 113: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 113

– significato denotativo o connotativo.

I rapporti tra i lessemi: a) paradigmatici – c’è un lessema per tutti i lessemi che potrebbero

presentarsi al suo posto nel contesto; b) sintagmatici – c’è un lessema in rapporto con i lessemi con cui si

presenta nel contesto; c) iperonimici / iponimici – quando i significati di due lessemi han-

no la maggior parte degli elementi in comune, ma si differenziano in modo tale che all’uno sia associato l’elemento non specificato e all’altro quello specificato.

Iperonimo – lessema con un contenuto specificato; ogni iperonimo

ha almeno due iponimi. Iponimo – lessema con contenuto specificato, ma più stretto del-

l’iperonimo; subordinato. Coiponimi – iponimi che hanno l’iperonimo in comune. La sinonimia è il rapporto semantico tra due o più lessemi che ap-

partengono alla stessa categoria di parole e hanno differenti forme, ma nel contenuto concordano parzialmente o completamente.

La coppia sinonimica è fatta di due lessemi tra i cui contenuti esiste un rapporto semantico di concordanza parziale o totale.

La serie sinonimica è formata da tre o più lessemi che sono in tale rapporto.

Sinonimi parziali (o dal significato affine) sono sinonimi intercam-biabili solo in alcuni contesti.

Sinonimi completi (o dallo stesso significato) sono sinonimi inter-cambiabili in tutti i contesti.

I sinonimi indipendenti sono un dato di fatto di tutta la lingua croa-ta; la maggior parte dei parlanti di lingua croata li può riconoscere fuori dal contesto.

Sinonimi contestuali – il loro rapporto di sinonimia è legato solo al contesto determinato.

L’antonimia è un fenomeno lessicale e semantico di opposizione del significato tra due lessemi.

Antonimi – lessemi di significato contrario.

Page 114: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 114

Antonimski par čine dva leksema suprotna značenja. Razlikovanje antonima po podrijetlu: a) raznokorijenski1 – ne postoji etimološka veza, npr. istina – laž b) istokorijenski ili tvorbeni – npr. zakonit – protuzakonit Razlikovanje antonima po naravi značenjske opreke: a) binarni – dječak – djevojčica, istina – laž; dvojčana ili binarna

značenjska opreka. b) stupnjeviti – postoji srednji član: visok – normalna rasta – nizak;

međustupnjevi među krajnjim antonimima. c) obratni – pradjed – praunuk, izgubiti – dobiti; jednim od anto-

nima se opisuje odnos između osoba, stvari ili pojava jednim slijedom, a drugim antonimom odnos obrnutim slijedom.

Djelomična ili parcijalna antonimija – višeznačnica je značenjski

suprotna drugom leksemu samo jednim svojim značenjem. Višestruka antonimija – kad je višeznačnica jednim svojim znače-

njem suprotna jednom, a drugim svojim značenjem drugom leksemu. Općejezične antonime govornici hrvatskog jezika prepoznaju izvan

konteksta. Kontekstualni antonimi – govornici ih prepoznaju samo u kon-

tekstu. Oksimoron – vrsta antiteze; stilska figura proširenja pojma dodava-

njem njemu značenjski suprotstavljena tributa: luda pamet; rječita ti-šina

Homonimija – izjednačavanje značenja dvaju leksema. Oblična ili morfološka homonimija – kad se izrazi dvaju leksema

izjednače dobivši u deklinaciji iste gramatičke morfeme.. Npr. Moja baka ima pet unuka; gdje unuka moze biti G. mn. ženskog, ali i G. mn. muškog roda.

1 Nazivaju se još i primarni ili pravi

Page 115: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 115

La coppia antonimica è fatta di due lessemi di significato contrario. Differenziazione degli antonimi in base all’origine: a) con radice diversa1 – non c’è legame etimologico – istina / laž

(verità / bugia); b) con la stessa radice o costruiti – zakonit / protuzakonit (legale /

illegale). Differenziazione degli antonimi in base alla natura dell’opposizio-

ne del significato: a) binari – opposizione duplice o binaria: dječak / djevojčica (ra-

gazzo / ragazza); istina / laž (verità / bugia); b) graduali – esiste un membro di grado intermedio tra i due estre-

mi: visok / normalna rasta / nizak (alto / statura normale / basso); c) opposti – pradjed / pranuk (bisnonno / pronipote); izgubiti / do-

biti (perdere / ottenere). Una delle antinomie descrive il rapporto tra le persone

Antonimia parziale – il lessema con più significati è opposto a un

altro lessema solo per uno dei suoi significati. Antonimia molteplice – quando il lessema con più significati con

un significato si oppone ad un lessema, e con un altro significato si oppone ad un altro lessema.

I parlanti di lingua croata riconoscono le antonimie generali anche fuori dal contesto.

Antonimi contestuali – i parlanti li riconoscono solo nel contesto. Ossimoro – un tipo di antitesi; figura stilistica della dilatazione del

concetto con l’aggiunta del suo contrario: rječita tišina (un silenzio eloquente).

Omonimia – uguaglianza di significato di due lessemi. Omonimia morfologica – quando le espressioni di due lessemi si

uguagliano avendo ottenuto nella declinazione gli stessi morfemi grammaticali: Moja baka ima pet unuka (Mia nonna ha cinque nipoti), dove unuka può essere sia genitivo plurale femminile sia genitivo plu-rale maschile.

1 Si chiamano anche originari o veri.

Page 116: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 116

Homonimski par – dva leksema koji imaju iste izraze, a različito značenje; moraju imati različita značenja, izrazi moraju imati jednak fonemski sustav, moraju imati iste prozodijske značajke, moraju se je-dnako pisati.

Homografija – dva leksema ne ispunjavaju jedan od navedenih uv-jeta; razlikuju se po prozodijskim značajkama.

Homografi – istopisnice: grad (naseljeno mjesto) – grad (tuča). Homofonija – pojava kad se leksemi različito pišu, a isto izgovaraju. Homofon – istozvučnica: Višnja – višnja; omogućuju ih pravopisna

pravila o pisanju velikog i malog slova. Leksički homonimi nastaju: a) posuđivanjem – paša, napasanje – paša, turski dostojanstvenik;

izraz posuđenog leksema, poslije prilagodbe, izjednači se s izarzom hrvatskog leksema.

b) tvorbom riječi – kartaški (odnosi se na Kartagu) – kartaški (od-nosi se na kartanje)

c) glasovnim promjenama u prošlosti jezika – biti (postojati) – biti (tući)

d) postupnim značenjskim udaljavanjem – kosa (vlasi) – kosa (oruđe)

Raslojenost leksika a) vremenska b) područna c) funkcionalna Vremenska raslojenost: Dva osnovna sloja u jeziku: aktivni i pasivni Historizmi: leksemi koji su iz aktivnog prešli u pasivni leksik dje-

lovanjem izvanjezičnih čimbenika. U aktivnom leksiku rabimo ih kad govorimo o vremenu u kojemu je ono što označavaju bilo dijelom društvenog života; npr. barun, škuda.

Page 117: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 117

Coppia omonimica – due lessemi che hanno le stesse espressioni, ma diverso significato; devono avere diverso significato, lo stesso si-stema fonemico, lo stesso carattere prosodico, si devono scrivere allo stesso modo.

Omografia – i due lessemi non rientrano in una delle condizioni ci-tate; si differenziano in base alle caratteristiche prosodiche.

Omografi – lessemi scritti allo stesso modo: grad (città, centro abi-tato) / grad (grandine).

Omofonia – si presenta quando i lessemi si scrivono in modo diver-so ma si pronunciano allo stesso modo.

Omofono – lessema con lo stesso suono di un altro: Višnja (nome proprio) / višnja (prugna); le omofonie vengono rese possibili dalle norme ortografiche di scrittura con la lettera maiuscola e minuscola.

Gli omonimi lessicali compaiono: a) tramite prestito – paša, napasanje (pascolo, pascere) / paša (di-

gnitario turco); l’espressione del lessema prestato, dopo l’adattamento, si conforma all’espressione del lessema croato;

b) tramite la formazione di neologismi – kartaški (relativo a Carta-gine) / kartaški (relativo al gioco delle carte);

c) tramite cambiamenti fonetici avvenuti nel corso del tempo – biti (esistere) / biti (percuotere);

d) tramite progressivo allontanamento semantico – kosa (capelli) / kosa (falce).

Stratificazione del lessico a) temporale b) spaziale c) funzionale Stratificazione temporale del lessico: I due strati fondamentali sono: – attivo e passivo Storicismi – lessemi che sono passati dall’attivo al passivo tramite

l’influsso di elementi extralinguistici. Si utilizzano nel lessico attivo quando si parla del periodo in cui ciò che essi rappresentano costituiva una parte della vita sociale: barun (barone), škuda (scudo), ecc.

Page 118: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 118

Arhaizmi su postali dijelom pasivnog leksika djelovanjem unutar-jezičnih razloga. – izrazni arhaizmi: čislo – broj; izraz je arhaičan i sadržaj mu se za-

mijenio drugim izrazom; – sadržajni arhaizmi: izraz pivo sa sadržajem piće; – tvorbeni arhaizmi: kraljski – kraljevski, ljepos – ljepota; neki tvor-

beni nastavci čine ih zastarjelima – fonološki arhaizmi: cesar – car; u fonemskom sustavu izraza očitu-

je se starije fonološko stanje hrvatskog jezika nasuprot suvreme-nom stanju.

– grafijski i ortografski arhaizmi: iz stilskih razloga primjenjuju se zastarjela pravopisna pravila; npr. sonet Oproštaj Tina Ujevića.

Nekrotizmi: leksemi karakteristični za leksik pojedinog pisca koji

nisu nikada postali aktivnim dijelom općeg leksika ili se pak pojavlju-ju kao dijelovi frazema bez samostalnog značenja (npr. “ni u ni bu”).

Knjiški leksik čine leksemi koji se pojavljuju uglavnom u rječnici-ma; rezultat su purističkog nastojanja starijih hrvatskih leksikografa koji su sami tvorili nove riječi kad bi im uzmanjkali izrazi; npr. bro-dokršje – brodolom, mirisnica – parfumerija.

Skupina leksema koja ne pripada ni aktivnom ni pasivnom leksiku:

– zastarjelice: fiskultura, gombalište; pitanje je vremena kada će pri-jeći u pasivni leksik; pripadaju jeziku starije generacije.

– pomodnice: šuškavac, tarzanica; označuju pomodnu pojavu, pojav-ljuju se naglo, šire brzo i brzo zastarijevaju.

– oživljenice: djelatnik, dužnosnik, glede, bojnik; slijedom političkih odluka prešli su u pasivni leksik, a zatim novim političkim promje-nama (i odlukama) vraćeni u aktivni leksik.

Page 119: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 119

Gli arcaismi sono diventati parte del lessico passivo tramite l’azio-ne di motivi intralinguistici.

Si suddividono in: – arcaismi d’espressione: čislo – broj (numero); la prima espressione

è arcaica ed è stata sostituita dalla seconda; – arcaismi di contenuto: l’espressione pivo (birra); – arcaismi costruiti: kraljski – kraljevski (reale), ljepos – ljepota (bel-

lezza); alcune desinenze li rendono antiquati. – arcaismi fonologici: cesar – car (imperatore); nel sistema fonetico

l’espressione si manifesta in uno stato fonologico della lingua croa-ta più antico rispetto allo stato attuale;

– arcaismi grafici o ortografici: sonet Oproštaj Tina Ujevića; per mo-tivi stilistici si applicano regole ortografiche cadute in disuso. Nekrotizmi – lessemi tipici del lessico di un particolare scrittore che

non sono mai esistiti nella parte attiva del lessico generale, ma che si presentano come parti di frasi idiomatiche senza significato autonomo (es. “ni u ni bu”).

Il lessico dotto è formato da lessemi che si trovano principalmente nei vocabolari; il risultato è un’applicazione puristica dei più antichi lessicografi croati che crearono nuove parole in assenza di espressioni corrispondenti: brodokršje – brodolom (naufragio), mirisnica – par-fumerija (profumeria).

Gruppi di lessemi che non appartengono né al lessico attivo né a

quello passivo: – forme cadute in disuso: fiskultura (educazione fisica), gombalište

(campo sportivo), ecc.; in attesa di passare nel lessico passivo, ap-partengono alla lingua della vecchia generazione;

– modernismi: šuškavac (un modello d’impermeabile), tarzanica (un tipo di acconciatura); rappresentano fenomeni linguistici legati alla modernità: si manifestano rapidamente, si diffondono velocemente e altrettanto velocemente cadono in disuso;

– lessemi rinati: djelatnik (lavoratore), dužnosnik (incaricato), glede (rispetto a), bojnik (maggiore); in seguito a decisioni politiche en-trarono nel lessico passivo, per poi ritornare nel lessico attivo in conseguenza di nuovi cambiamenti politici;

Page 120: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 120

– novotvorenice ili neologizmi: samoposluživanje, vikendica (pojava uvjetovana društvenim potrebama), jedrilo (za surfboard; uvjetova-na purističkim razlozima). Područna raslojenost leksika: Lokalizmi – najmanje su područno rasprostranjeni jer su svojstveni

jednom mjesnom govoru; gospar – dubrovački lokalizam, đeložija (ljubomora) – splitski lokalizam.

Regionalizmi – leksemi karakteristični za većinu govora iste grupe; rabe ih govornici na području većem od mjesnog govora, a manjem od narječja. Npr. manestra, maništra su regionalizmi primorskih govora (gusta juha).

Dijalektizmi – najveća područna prostranjenost; tri skupine dijalek-tizama na hrvatskom govornom području – čakavski, kajkavski i što-kavski.

Vrste dijalektizama: – leksički – od standardnojezičnog leksema razlikuju se cjelinom

svog izraza; npr. kuća – hiža. – značenjski – izraz je istovjetan izrazu standardnojezičnog leksema,

ali se razlikuju sadržajem; npr. tovar – teret, magarac. – tvorbeni – na osnovi tvorbenih elemenata (prefiksa i sufiksa) se

prepoznaje koji je leksem dijalektalan, a koji standardan; npr. slo-nek (kajkavizam) – slonić.

– fonološki – izraz dijalektizma od standardnog izraza može se razli-kovati samo jednim fonemom, samo naglaskom, ili jednim fone-mom i naglaskom (npr. pes – pas, crikva – crkva).

– etnografski – leksemi kojima se imenuju pojave i predmeti karakte-ristični za neki od hrvatskih krajeva, te nemaju zamjena u standar-nom jeziku; npr. kulen, njoki, zvizdan. Funkcionalna raslojenost leksika: Stilistika – proučava funkcionalnu stranu upotrebe jezičnih jedini-

ca. Unutar stilistike kao jezične discipline razlikujemo:

Page 121: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 121

– neologismi: samoposluživanje (self–service) vikendica (casa di villeggiatura) – fenomeno condi-

zionato dai bisogni sociali; jedrilo (vela, tavola da surf) – fenomeno condizionato

da ragioni puristiche; Stratificazione spaziale del lessico: Localismi – diffusi pochissimo, in senso geografico, in quanto tipi-

ci di una parlata locale: gospar (signore; localismo di Dubrovnik); đeložija (ljubomora, gelosia; localismo di Split).

Regionalismi – lessemi caratteristici della maggior parte delle par-late dello stesso gruppo; si usano in un’area più estesa rispetto a quella di una parlata locale, ma più piccola rispetto a quella di un dialetto: manestra, maništra (minestra, zuppa densa; regionalismi dell’area co-stiera).

Dialettismi – godono della più ampia diffusione spaziale; esistono tre gruppi di dialettismi nel croato parlato: čakavo, kajkavo e stokavo.

Tipi di dialettismi: – lessicali – si differenziano completamente dal lessema della lingua

standard: hiža / kuća (casa); – semantici – l’espressione è identica a quella del lessema della lin-

gua standard, ma cambia il contenuto; tovar / teret, magarac (asi-no);

– costruiti – in base agli elementi che li formano (prefissi e suffissi), si può riconosce quale sia il lessema dialettale e quale quello della lingua standard: slonek (elefantino; kajkavismo) – slonić (elefanti-no; standard);

– fonologici – l’espressione del dialettismo si può differenziare dall’espressione standard solo per un fonema, per l’accento o per entrambi: pes / pas (cane), crikva / crkva (chiesa);

– etnografici – lessemi che denominano fenomeni e oggetti caratteris-tici di alcune regioni croate e che non hanno un corrispondente nel-la lingua standard: kulen, njoki, zvizdan. Stratificazione funzionale del lessico: Stilistica: disciplina che esamina il lato funzionale dell’uso delle

unità linguistiche. All’interno della stilistica distinguiamo:

Page 122: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 122

– fonostilistiku – proučava funkcije fonetskih, fonoloških i prozodij-skih jedinica

– morfostilistiku – proučava funkcije morfoloških jedinica – sintaktostilistiku – proučava funkcije sintaktičkih jedinica – leksikostilistiku – proučava funkcije leksema – semantostilistiku – proučava funkcije pojedinih značenja i promje-

na u značenjima Stil – kontekst u kojemu stilistika proučava i ocjenjuje funkcional-

nost i funkcionalna ograničenja jezičnih jedinica. Pet osnovnih stilova:

– književnoumjetnički – publicistički – znanstveni – administrativni – razgovorni

Poetizmi – leksemi karakteristični za pjesnički podstil, npr. Bogo-

majka, djeva. Kolokvijalizmi – leksemi razgovornog ili kolokvijalnog jezika. Žargonizmi – pripadaju dobno ili profesionalno izdvojenim jezič-

nim skupinama; npr. žargon mladih. Ponekad je teško odlučiti je li je-dan izraz kolokvijalizam ili žargonizam.

Vulgarizmi – ne samo prostačke riječi21, nego i sve riječi čija se u-

poraba općenito smatra neprimjerenom; npr. gnjida, seljačina, ljiga-vac, kad se govori o ljudskim osobinama.

2 Verba obscena.

Page 123: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 123

– fonostilistica: studia le funzioni delle unità fonetiche, fonologiche e prosodiche;

– morfostilistica: studia le funzioni delle unità morfologiche; – stilistica della sintassi: studia le funzioni delle unità sintattiche; – stilistica del lessico: studia le funzioni dei lessemi; – stilistica della semantica: studia le funzioni dei singoli significati e i

cambiamenti nei significati. Stile: il contesto in cui la stilistica esamina e valuta la funzionalità e

i confini funzionali delle unità linguistiche. Esistono cinque stili fondamentali:

– artistico–letterario; – pubblicitario; – scientifico; – amministrativo; – colloquiale.

Poeticismi: lessemi caratteristici del sotto–stile poetico: Bogoma-

jka, djeva (Madonna, vergine). Colloquialismi: lessemi del linguaggio colloquiale. Lessemi gergali: appartengono a gruppi linguistici distinguibili per

fascia d’età o per professione dei parlanti, come ad esempio il gergo giovanile. Talvolta risulta difficile determinare se un termine rientri nel linguaggio colloquiale o in quello gergale.

Volgarismi: non sono solo parole oscene21, ma anche tutte le parole

il cui utilizzo è generalmente considerato inadeguato rispetto al conte-sto: gnjida (nullità), seljačina (villano), ljigavac (viscido; riferito a un essere umano).

2 Verba obscena.

Page 124: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 124

Leksičko posuđivanje Vrste posuđenica: Internacionalizmi – u više jezika imaju isto osnovno značenje i u

osnovi isti izraz (Laringitis) Egzotizmi – dio posuđenica koje označavaju različite posebnosti

pojedinih naroda; boršč, giros (specifična jela i pića), kilt, pončo (na-rodne nošnje, glazbala, pjesme i plesovi), iglu (karakteristična obita-vališta i građevine), avokado, ljama (posebnosti biljnog i životinjskog svijeta).

Eponimi – naziv koji potječe od imena; najčešće nazivi otkrića i izuma –sendvič; razdoblja u umjetnosti – petrarkizam i sl.

Prevedenice – hrvatski leksemi koji izrazom i sadržajem nasljedu-ju izraz i sadržaj leksema u stranom jeziku. Npr. neboder.

Značenjske posuđenice – miš – mouse, kum – vođa mafijaške po-rodice; posuđuje samo značenje i pridružuje ga izrazu odgovarajuceg leksema.

Prilagodba posuđenica: a) grafijska i pravopisna – transkribiranje, transliteracija b) fonološka – punč c) morfološka – štrajkati d) značenjska – balerina, ranč Usvojenice – posuđenice visoko uklopljene u hrvatski jezik, koji-

ma čak ni rječnici više ne navode porijeklo: boja, car, čamac. Tuđice – ni poslije prilagodbe bar se jednom značajkom ne uklapa-

ju posve u hrvatski standardni jezik: šou, bife. Purizam – posebna skrb za čistoću i pravilnost hrvatskog standar-

dnog jezika. Onomastika ili imenoslovlje – znanstvena disciplina koja se bavi

podrijetlom imena, njihovu sustavnost i značenje unutar leksikologije. Antropomastika – bavi se imenima ljudi – antroponimima. Topomastika – bavi se imenima mjesta, toponimima. Patronimi – prezimena nastala od očeva imena.

Page 125: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 125

Prestito lessicale Tipologie di prestito: Internazionalismi: hanno lo stesso significato e la stessa espres-

sione di base in più lingue. Esotismi: prestiti che introducono aspetti particolari di altre cultu-

re: cibi e bevande(boršč, giros); abbigliamento, musica, canti e balli popolari (kilt, pončo); abitazioni e costruzioni caratteristiche (iglu); specialità del mondo vegetale e animale (avokado, ljama) – particola-rità del monfo vegetale e animale.

Eponimi: termine che deriva da un altro nome; generalmente ri-guardano termini che provengono da scoperte e invenzioni: sendvič (panino); correnti artistiche: petrarkizam (petrarchismo); ecc.

Calchi: lessemi croati che sia nell’espressione che nel contenuto ri-calcano l’espressione e il contenuto del corrispondente lessema di una lingua straniera: neboder (grattacielo).

Prestito semantico: viene preso in prestito solo il significato e col-legato all’espressione al lessema corrispondente in croato: miš / mouse (topo / mouse); kum (padrino, capo di una famiglia mafiosa).

Prestito adattato: grafico e ortografico; trascrizione, traslitterazio-ne del termine originario:

a) fonologico – punč (ponch); b) morfologico – štrajkati (scioperare); c) semantico – balerina (ballerina), ranč (ranch). Accolti: prestiti altamente inclusi nella lingua croata, dei quali per-

sino i dizionari non citano più la provenienza: boja (colore), car (im-peratore), čamac (barchetta).

Forestierismi: non totalmente inseriti nel croato standard: šou (show), bife (buffet).

Purismo: preoccupazione particolare per la pulizia e regolarità del croato standard.

Onomastica: disciplina linguistica che si occupa dei nomi, della lo-ro provenienza e del loro significato.

Antroponimica: si occupa dei nomi delle persone (antroponimi). Toponomastica: si occupa dei nomi dei luoghi (toponimi). Patronimici: cognomi che derivano dal nome paterno.

Page 126: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 126

Matronimi – prezimena nastala od majčina imena. Etnonimi – imena naroda ili etničkih skupina. Ojkonimi – imena naseljenih mjesta: Čakovec, Zagreb Oronimi – imena gora: Medvednica, Velebit Hidronimi – imena voda: Jarun, Sava Egzonimi – posebna skupina ojkonima koju čine hrvatska imena

naseljenih mjesta koja se nalaze izvan hrvatskog jezičnog područja: Jakin, Beč, Rim.

Frazemi – višečlane jezične jedinice koje se u govoru produciraju uvijek kao cjelina: npr. biti nekom trn u peti.

Frazemske inačice ili varijante – razlikuju se najčešće jednom sa-stavnicom; npr. inačica prethodnog primjera – biti nekom trn u oku.

Frazemske višeznačnice – značenjski se šire: npr. “on je u svom uredu bog bogova” – moćan čovjek; “bilo nam je bog bogova” – jako dobro.

Frazeologiziranje – proces nastanka frazema

Page 127: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 127

Matronimici: cognomi che derivano dal cognome materno. Etnonimi: nomi di popoli o di gruppi etnici. Oikonimi: nomi di centri abitati: Čakovec, Zagreb, ecc. Oronimi: nomi di montagne: Medvednica, Velebit, ecc. Idronimi: nomi di corsi d’acqua: Jarun, Sava. Nomi esotici: particolare tipologia di ojkonimi che si riferiscono ai

nomi croati di centri abitati che si trovano fuori dal territorio croato: Jakin (Ancona), Beč (Vienna), Rim (Roma), ecc.

Frasi idiomatiche: unità linguistiche con più membri che nel par-lato si manifestano e concepiscono sempre come un insieme: biti ne-kom trn u peti (essere di peso a qualcuno).

Varianti idiomatiche: si differenziano generalmente per un solo componente: biti nekom trn u oku (essere in odio a qualcuno), variante dell’esempio precedente.

Frasi idiomatiche polisemantiche: espressioni con significato al-largato: on je u svom uredu bog bogova (nel suo ufficio è il dio degli dei – uomo potente, capace); bilo nam je bog bogova (è stato il dio degli dei – molto buono).

Idiomatismo: processo di formazione delle frasi idiomatiche.

Page 128: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 128

VII. LEKSIKOGRAFIJA Leksikografija – umijeće sastavljanja i pisanja rječnika. Glosari – prvi hrvatski popisi leksema; rukopisni; njihovi sastav-

ljači zovu se glosatori. Rječnik1 – samostalni popis leksema u obliku knjige; sadrži lekse-

me nekog jezika s objašnjenjem. Enciklopedijski: – opći – daju obavijesti o svim područjima ljudskog znanja. – posebni – daju obavijesti o pojmovima samo jedne struke ili dje-

latnosti. Jezični: – općejezični – obrađuju se leksemi koji pripadaju općem leksiku i

najprošireniji stručni lesemi; – posebni jezični rječnici:

a) obrađuje lekseme određenog leksičkog sloja: rječnik stranih riječi, rodbinskih naziva, frazeološki, rječnik omonima;

b) terminološki rječnici – obrađuje samo termine, stručne nazive neke struke: tehnički rječnik, psihologijski, hrvatska kršćan-ska terminologia.

Natuknica ili lema – leksem koji se objašnjava u rječniku. Odrednice – osnovni podaci koji se obično kraticom navode od-

mah iza natuknice. One su gramatičke, etimološke, stilističke i norma-tivne.

1 naziv je prevladao u drugoj polovici 19.stoljeća, a do tada su u uporabi bili dikcionar,

gazofilacij, glosar, tezaurus, leksikon, vokabular (stranog porijekla) te blago jezika, riječna knjiga, slovar, slovnik itd. (postanjem hrvatski).

Page 129: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 129

VII. LESSICOGRAFIA Lessicografia: tecnica di composizione e scrittura di un dizionario. Glossari: primi elenchi croati dei lessemi, manoscritti; coloro che li

stilarono si chiamano glossatori. Dizionario1: elenco autonomo di lessemi sottoforma di libro; con-

tiene i lessemi di una lingua con la relativa spiegazione. Dizionari enciclopedici: – generali – danno informazioni su tutto il sapere umano; – specifici – danno informazioni su nozioni che riguardano solo

una disciplina o un’attività. Dizionari linguistici: – generali – trattano lessemi che appartengono al lessico generale

e lessemi tecnici in senso ampio. – dizionari linguistici specifici:

a) trattano lessemi di un determinato strato lessicale: dizionario delle parole straniere, fraseologico, degli omonimi;

b) dizionari terminologici: trattano solo i termini, i nomi tecnici di alcune discipline, es. dizionario tecnico, psicologico, ter-minologia cristiana croata.

Lemma: vocabolo registrato in un dizionario. Informazioni: indicazioni basilari che di solito si citano subito do-

po il lemma. Possono essere grammaticali, etimologiche, stilistiche e normative.

1 Rječnik: il nome predominò nella seconda metà del XIX sec.; fino ad allora si utilizzava-

no dikcionar, gazofilacij, glosar, tezurus, leksikon, vokabular (nel settore straniero), tesoro della lingua, libro delle parole, slovar, slovnij ecc.

Page 130: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 130

Leksikografska definicija natuknice – objašnjenje sadržaja natukni-ce.

Leksikografska jedinica = natuknica + odrednica + definicija.

Page 131: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 131

Definizione lessicografica di lemma: spiegazione del contenuto del lemma.

Unità lessicografica = lemma + informazione + definizione.

Page 132: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 132

VIII. HRVATSKI RJEČNICI 1. prva pol. 15.stoljeća – višejezični, arapsko–grčko–latinsko–

hrvatski, prvi hrvatski slikovni rječnik – Liber de simplicibus – Knjiga o ljekovitom bilju, Niccolò Roccabonella; uz objašnjenja donosi i cr-teže biljaka.

2. 1592. Dictionarium quatuor linguarum, Hieronimus Megiser – njemački, latinski i talijanski jezik, te “ilirski ili slavonski” (s prevla-davajucom komponentom slovenskog, a ne hrvatskog jezika).

3. 1595., Mleci: Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum: latinae, italicae, germanicae, dalmaticae et ungaricae, Fau-st Vrančić; leksička građa raspoređena u pet stupaca, za svaki od ug-lednih europskih jezika po jedan.

4. 1651. Blago jezika slovinskoga, Jakov Mikalja; trojezični latin-sko–talijansko–hrvatski rječnik s hrvatskim kao polazišnim jezikom.

5. 1670. Dikcionar ili reči slovenske z vekšega vkup zebrane u red postavljene i diačkemi zlahkotene, Juraj Habdelić; prvo djelo kajkav-ske leksikografije, dvojezični – hrvatske riječi protumačene latinski-ma.

6. 1728. Dizionario italiano, latino, illyrico, Ardelio Della Bella 7. 1740. Gazophylacium seu latino–illyricorum onomatum aerari-

um (Gazofilacij ili latinsko – ilirska riznica riječi), Ivan Belostenec 8. 1742. Lexicon latinum interpretatione illyrica, germanica et

hungarica locuples (Latinski rječnik s obilatim tumačenjem na ilir-skome, njemačkome i mađarskome), Franjo Sušnik i Andrija Jambre-šić

9. 1801. prvi, latinski dio rječnika Joakima Stullija: Lexicon lati-no– italico– illyricum

10. 1806. hrvatski dio: Rječosložje iliričko – italijansko – latinsko 11. 1810. talijanski dio: Vocabolario italiano – illyrico – latino 12. 1842. njemačko – ilirski slovar Ivana Mažuranića i Jakova U-

žarevića

Page 133: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 133

VIII. DIZIONARI CROATI 1. Prima metà del XV sec. – dizionario pluringuistico (arabo–

greco–latino–croato), primo dizionario croato illustrato: Niccol Roc-cabonella, Liber de simplicibus – Libro sulle erbe medicinali; vicino alla spiegazione riporta i disegni delle piante.

2. 1592, Hieronimus Megiser, Dictionarum quator linguarum; lin-gua tedesca, latina e italiana, illirico o slavonico (con una componente slovena maggiore rispetto a quella croata).

3. 1595, Faust Vrančić, Veneziani: Dictionarium quinque nobilis-simarum Europae linguarum: latinae, italicae, germanicae, dalmati-cae et ungaricae; materiale lessicale diviso in cinque livelli, uno per ciascuna delle prestigiose lingue europee.

4. 1651, Jakov Mikalja, Dizionario di slavo meridionale; diziona-rio trilingue latino–italiano–croato, con il croato come lingua iniziale.

5. 1670, Juraj Habdelić, Dikcionar ili reči slovenske z vekšega vkup zebrane u red postavljene i diačkemi zlahkotene; primo lavoro di lessicografìa kajkava, bilingue: parole croate tradotte in latino.

6. 1728, Ardelio Della Bella, Dizionario italiano, latino, illirico. 7. 1740, Ivam Belostenec, Gazophylacium seu latino–illyricorum

onomatum aerarium (Gazofilazio o dizionario latino–illirico). 8. 1742, Franjo Sušnik e Andrija Jambrešić, Lexicon latinum inter-

pretatione illyrica, germanica et hungarica locuples (Dizionario latino con traduzione in illirico, tedesco e ungherese).

9. 1801, parte latina del dizionario di Joakim Stulli, Lexicon lati-no–italico–illirico;

10. 1806, parte croata del dizionario di Joakim Stulli, Lexicon lati-no–italico–illirico;

11. 1810, parte italiana del dizionario di Joakim Stulli, Lexicon la-tino–italico–illirico;

12. 1842, Ivan Mažuranić e Jakov Užarević, Dizionario tedesco–illirico.

Page 134: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 134

13. 1860. njemačko – hrvatski rječnik, Bogoslav Šulek 14. 1874.–75. Hrvatsko – njemačko – talijanski rječnik hrvatskog

nazivlja, Bogoslav Šulek (Ulogu kakvu na sjeveru imaju Šulekovi rje-čnici, na jugu imaju rječnici Dragutina Parčića.)

15. 1880. Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika – prvi svezak hr-vatskog jednojzičnog rječnika u izdanju JAZU (sada HAZU)

16. 1976. posljednji svezak

Page 135: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 135

13. 1860, Bogoslav Šulek, Dizionario tedesco–croato. 14. 1874–75, Bogoslav Šulek, Dizionario croato–tedesco–italiano

della terminologia croata; i dizionari di Dragutin Parčić hanno al sud lo stesso ruolo che i dizionari di Šulek hanno al nord.

15. 1880, Dizionario della lingua croata o serba; primo volume del Dizionario di croato nella lingua comune pubblicato dal JAZU (o-ra HAZU).

16. L’ultimo volume è stato pubblicato nel 1976.

Page 136: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 136

IX. RAZVOJ HRVATSKOG KNJIŽEVNOG JEZIKA

Hrvatski jezik do kraja 15. stoljeća Početkom svog boravka na hrvatskom tlu, Hrvati su pisali latin-

skim – jezikom kulture koju su zatekli (npr. Trpimirov natpis nađen u Rižnicama podno Klisa), i staroslavenskim – jezikom bogoslužja koje su dobili pokrštavanjem, a ne svojim vlastitim jezikom.

U staroslavenski ubrzo prodire narodni jezik stvarajući tako tzv. hrvatsku redakciju staroslavenskoga jezika.

Narodni je jezik uklesan u najranije poznate hrvatske spomenike – Valunsku i Baščansku ploču te Krčki natpis. Pravni spis Razvod istar-ski pisan je hrvatskim jezikom kao punopravnim jezikom uz njemački i latinski.

Zadarski blagoslov zapisan 1416. pisan je čistim narodnim jezi-kom.

Prvi spomenici hrvatske pismenosti bili su prožeti ponajprije ča-kavskim elementima – jezik je bio spoj hrvatske redakcije starosla-venskog i čakavskog. U Vinodolskom zborniku nalazimo i kajkaviz-me, što pokazuje da se hrvatski književni jezik od samih početaka iz-građivao uključivanjem različitih narječja.

Na završetku 15.stoljeća Hrvati tiskaju knjige u kosinjskoj, riječkoj i senjskoj tiskari. Knjige iz senjske glagoljske tiskare tiskane su ikav-sko–ekavskim tipom čakavštine s utjecajem staroslavenskog jezika.

U 15. stoljeću prevladava štokavsko narječje, a krajem 15. stoljeća hrvatska je književnost pisana takvom štokavštinom da neki jezikos-lovci to razdoblje smatraju početkom današnjeg književnog jezika. Iz tog je razdoblja i Ranjin zbornik iz 1507.

Page 137: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 137

IX. SVILUPPO DELLA LINGUA LETTERARIA

CROATA

La lingua croata fino alla fine del XV secolo All’inizio del loro soggiorno nel territorio croato, i croati scriveva-

no in latino – la lingua della cultura che vi trovarono (es. l’iscrizione di Trpimir trovata nelle risaie di Klis) – e in antico slavo ecclesiastico – la lingua della liturgia che presero dalla cristianizzazione – ma non in una propria lingua.

Nella lingua paleoslava penetra abbastanza presto l’influenza di una lingua popolare, creando in tal modo la cosiddetta redazione croa-ta della lingua paleoslava.

La lingua popolare la si trova scolpita sui più antichi monumenti croati – Lapide di Valun, Lapide di Baška e Lascito di Veglia. Il do-cumento legale del Razvod istriano è scritto in croato, lingua ormai pienamente legittimata al pari del tedesco e del latino.

La Benedizione di Zadar del 1416, è scritta chiaramente nella lin-gua popolare.

I primi documenti di letteratura croata sono imbevuti innanzitutto di elementi čakavi: la loro lingua deriva dalla fusione della redazione croata dell’antico slavo ecclesiastico e del čakavo. Nel Codice di Vi-nodol troviamo anche kajkavismi, il che mostra come la lingua croata letteraria sin dagli inizi si sia costruita includendo elementi di diversi dialetti.

Alla fine del XV sec. i croati stampavano i loro libri nelle tipografie di Kosinj, Rijeka e Senj. I libri delle stampe glagolitiche di Senj sono in ikavo–ekavo nel tipo čakavo con l’influenza dell’antico slavo.

Nel XV sec. dominava il dialetto štokavo, ma alla fine del XV sec. la letteratura croata veniva scritta in un particolare dialetto štokavo che alcuni linguisti considerano come l’inizio della lingua letteraria odier-na. Di questo periodo è anche il Codice di Ragnina del 1507.

Page 138: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 138

Do 16.stoljeća tropismenost a) latinica, b) ćirilica, tzv. bosanica, c) glagoljica: 1. preuzeta – obla glagoljica, 2. uglata glagoljica – Rumanac trojski, vjerojatno s kraja 13.stoljeća, glagoljica. – Povaljska listina – najstariji spomenik hrvatske ćirilice, pisana

1184. – Šibenska molitva – latinički spomenik na hrvatskom jeziku iz

14. stoljeća – Zadarski red i zakon sestara dominikanki – 1345. pisan latini-

com U 16. stoljeću latinica postaje prvim pismom. Od 17. stoljeća latinica postaje jedinim pismom.

Šesnaesto stoljeće Zbog migracija stanovištva dolazi do miješanja svih triju narječja,

što se naziva književnim koine1. U drugoj polovici 16.st. pojavljuju se prve tiskane knjige na kaj-

kavskom narječju: – prijevod latinskog djela Decretum tripartitum Ivana Pergošića iz

1574, Kronika kratka iz 1578. i Postila iz 1586. Antuna Vramca. – Krajem 16.st. Zadranin Šime Budinić rabi latiničku grafiju nači-

njenu vjerojatno prema češkom uzoru. – 1595. Faust Vrančić objavljuje prvi hrvatski tiskani rječnik Dicti-

onarium quinque nobilissimarum Europae linguarum latinae, italicae, germanicae, dalmaticae et ungaricae (Rječnik pet najplemenitijih eu-ropskih jezika latinskoga, talijanskoga, njemačkoga, dalmatinskoga, tj. hrvatskoga i mađarskoga).

1 Grč. Koinos – zajednički.

Page 139: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 139

Fino al XVI secolo ci sono tre alfabeti: a) latino, b) cirillico (cosiddetto bosniaco), c) glagolitico (1. conquistato – glagolitico rotondo; 2. glagolitico

angolare). – Rumanac trojski – probabilmente della fine del XIII secolo, gla-

golitico. – Pergamena da Povalj – la più antica testimonianza del cirillico

croato, scritta nel 1184. – Preghiera di Šibenik – testimonianza in caratteri latini nella lin-

gua croata del XIV sec. – Ordine di Zadar e Legge delle sorelle domenicane – 1345, scritti

in caratteri latini. Nel XVI sec. quello latino diventa il primo alfabeto. Dal XVII sec. quello latino diventa l’unico alfabeto.

XVI secolo A causa delle migrazioni della popolazione, si giunge al mescola-

mento di tutti e tre i dialetti, che si chiama koinè1 letteraria. Nella seconda metà del XVI sec. compaiono i primi libri stampati

nel dialetto kajkavo: – la traduzione dell’opera latina Decretum tripartitum di Ivan Per-

gošić del 1574, Cronaca breve del 1578 e Postila del 1586 di Antun Vramac.

– Alla fine del XVI sec. Šime Budinić si serve della grafia latina a-dattata probabilmente sul modello ceco.

– 1595: Faust Vrančić pubblica il primo dizionario croato stampato, il Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum latinae, italicae, germanicae, dalmaticae et ungaricae (Il dizionario delle cinque lingue europee più nobili latino, italiano, tedesco, dalmata e ungherese).

1 Dal greco koinos (comune, collettivo).

Page 140: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 140

Sedamnaesto stoljeće – 1604. Bartol Kašić objavljuje prvu hrvatsku gramatiku pod nas-

lovom Institutionum linguae illyricae libri duo (Temelji ilirskoga, tj. hrvatskoga jezika u dvije knjige).

– ozaljski književni krug na jeziku tronarječne osnovice; u njemu djeluju Petar Zrinski, Ivan Belostenec (Gazophylacium seu latino–illyricum onomatum aerarium – Gazofilacij ili blago latinsko–ilirskih imena; veliki latinsko–hrvatski i hrvatsko–latinski enciklopedijski rje-čnik; objavljen 1740.), Fran Krsto Frankopan

– najpoznatiji kajkavski pisac tog doba – Juraj Habdelić (Zrcalo marijansko, 1662. – elementi štokavskog i čakavskog).

– Jakov Mikalja od 1649. do 1651. objavljuje Thesaurus linguae illyricae sive Dictionarium illyricum – Blago ilirskoga jezika, ilirski rječnik; u tom rječniku donosi i kratku gramatiku sastavljenu po uzoru na Kašićevu.

– Juraj Habdelić 1670. objavljuje Dictionar ili reči slovenske. – Ivan Gundulić u svojim djelima afirmira ijekavski tip štokavsko-

ga narječja. – U Bosni franjevački pisci Matija Divković, Ivan Bandulović, Je-

rolim Filipović, Filip Lastrić, Marijan Bogdanović i drugi pišu uglav-nom štokavskom ikavicom.

Osamnaesto stoljeće

– 1728. Ardelio della Bella objavljuje Dizionario italiano, latino, illyrico (Rječnik talijanski, latinski, ilirski).

– 1742. Andrija Jambrešić objavljuje Lexicon latinum. interpretati-one illyrica, germanica et hungarica (Latinski rječnik s obzirom na i-lirski, njemački i mađarski).

– slavonski pisci matija Antun relković, Antun Kanižlić i Vid Do-šen te dalmatinski pisci Andrija Kačić Miošić i Filip Grabovac u knji-ževni jezik unose štokavsku ikavicu.

Page 141: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 141

XVII secolo – 1604: Bartol Kašić pubblica la prima grammatica croata sotto il

titolo di Institutionum linguae illyricae libri duo (Fondamenti di lin-gua illirica2

1 in due libri). – Circolo letterario sulla lingua di base tri–dialettica: vi lavorano

Petar Zrinski, Ivan Belostenec32 e Fran Krsto Frankopan.

– Lo scrittore kajkavo più famoso di questo periodo è Juraj Habde-lić (Specchio mariano, 1662; elementi di štokavo e čakavo).

– Jakov Mikalja dal 1649 al 1651 pubblica il Thesaurus linguae illyricae sive Dictionarium illyricum (Tesoro di lingua illirica, dizio-nario illirico); in questo dizionario viene riportata anche una breve grammatica redatta secondo il modello di Kašić.

– Juraj Habdelić nel 1670 pubblica il Dizionario sloveno. – Ivan Gundulić nelle sue opere afferma lo ijekavo del dialetto sto-

kavo. – In Bosnia, gli scrittori francescani Matija Divković, Ivan Bandu-

lović, Jerolim Filipović, Filip Lastrić, Marijan Bogdanović e altri, scrivono principalmente in stokavo ikavo.

XVIII secolo – Nel 1728 Ardelio della Bella pubblica il Dizionario italiano, lati-

no, illyrico. – Nel 1742 Andrija Jambrešić pubblica il Lexicon latinum interpre-

tatione illyrica, germanica et hungarica (Dizionario latino con inter-pretazione in illirico, tedesco e ungherese).

– Gli scrittori slavoni Matija Antun Relković, Antun Kanižlić e Vid Došen e gli scrittori dalmatini Andrija Kačić Miošić e Filip Grabovac trasportano nella lingua letteraria lo stokavo ikavo.

2 Ossia croata. 3 Autore di Gazophylacium seu latino–illyricum onomatum aerarium (Gazofilazio o teso-

ro dei nomi latino–illirico), grande dizionario enciclopedico latino:croato e croato: latino, pubblicato nel 1740.

Page 142: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 142

– Pavao Ritter Vitezović se zalaže za jedinstveni standardni hrvats-ki jezik; radi na pojednostavljivanju hrvatskog grafijskog sustava; sas-tavio dva rječnika – hrvatsko–latinski i latinsko–hrvatski.

– U drugoj polovici dolazi do prožimanja jezika hrvatskog sjevera i juga; vrijeme književne stilizacije novoštokavskog narječja i početka hrvatskog standardnog jezika.

Hrvatski jezik u 19. stoljeću – konačno ujedinjenje Hrvata u književnom (standardnom) jeziku

izgrađenom na osnovi novoštokavskog dijalekta. –19.st. – 1.pol. – djelovanje iliraca; 2.pol. – djelovanje raznolikih filoloških škola.

Filološke škole Postojala su različita mišljenja kako postići potpuno jedinstvo u hr-

vatskom književnom jeziku; različite filološke škole nude različita rje-šenja

1. ZADARSKA FILOLOŠKA ŠKOLA – Ante Kuzmanić na čelu;

prihvaćaju s vremenom Gajevu reformu, ali ostaju uporni i dosljedni ikavci.

– pridružuju im se i neki Slavonci (Ignjat Alojzije Brlić) – i sam Karadžić bio je bliži njima no pripadnicima Zagrebačke

škole. V. S. Karadžič.:“Bolje je, pravilnije i pametnije pisati dite nego dete.” Načelo “jedan dijalekt za jedan književni jezik” više mu odgovara od donekle trodijalektalnog koncepta standardnog jezika zagrebačke filološke škole.

– ultranacionalistička teza prema kojoj su svi štokavci Srbi, a raz-rađuje je u članku “Srbi svi i svuda”.

2. RIJEČKA FILOLOŠKA ŠKOLA – Fran Kurelac na čelu; smat-

raju da osnovicu standardnog jezika trebaju činiti elementi zajednički svim slavenskim jezicima pa se stoga zalažu za vrlo zastarjele oblike:

Page 143: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 143

– Pavao Ritter Vitezović punta alla formazione di un’unica lingua standard croata; si adopera per l’unificazione del sistema grafico croa-to; compone due dizionari, croato–latino e latino–croato.

– Nella seconda metà del secolo si arriva alla mescolanza della lin-gua croata del nord e del sud; è il periodo della produzione letteraria del nuovo dialetto stokavo e dell’inizio della lingua standard croata.

La lingua croata nel XIX secolo – Avviene la definitiva unificazione linguistica tra i croati nella

lingua letteraria (standard) costruita sulla base del nuovo dialetto stokavo.

– XIX sec. – nella prima metà: azione degli illirici; nella seconda metà: azione di varie scuole filologiche.

Scuole filolgiche

Esistevano diverse opinioni su come raggiungere l’unità della lin-

gua croata letteraria; diverse scuole di pensiero offrirono differenti so-luzioni.

1. SCUOLA FILOLOGICA DI ZADAR – capeggiata da Ante Ku-

zmanić; con il tempo accoglie la riforma di Gaj, ma rimane coerente all’ikavo.

– Si uniscono a loro anche alcuni slavoni (Ignjat Alojzije Brlić). – Karadžić è stato più vicino a loro rispetto a quanto sia stato vici-

no alla scuola zagabrese. V.S. Karadžić: “È meglio, più corretto e più intelligente scrivere dite e non dete”. Trova più convincen-te il principio «un dialetto per una lingua letteraria», rispetto al limitato concetto tri–dialettale della lingua standard teorizzato dalla scuola filologica zagabrese.

– Tesi ultranazionalistica di Karadžić secondo la quale i serbi sono tutti stokavi, sviluppata nell’articolo «I serbi tutti e dappertutto».

2. SCUOLA FILOLOGICA DI RIJEKA – guidata da Fran Kurelac;

ritiene che alla base della lingua standard debbano esserci degli

Page 144: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 144

– za G pl na nulti morfem – puno sel, sokolov, žen; – za 1.l prezenta na –u: ja ispletu; – za pisanje čto, vsaki i sl. Kurelac je ostao gotovo posve usamljen. 3. ZAGREBAČKA FILOLOŠKA ŠKOLA – Adolfo Veber Tkal-

čević na čelu; program se zasniva na rezultatima koji su postigli ilirci. – zadatak im je uvesti kajkavce i čakavce u “kolo” štokavaca, ka-

ko bi se raširilo književno polje; – protivnici “skrajnje” štokavštine; – zagovaraju starije množinske oblike: jelenah, jelenom, jelenih,

jeleni – zbog toga ih pogrdno nazivaju ahavcima; – pisanje slogotvornog r kao er; – pisanje rogatog e na mjestu starog jata, koji su onda govornici

različitih narječja mogli čitati različito (ie, je, i ili e); – umjereni tzv. etimološki pravopis: sudca, drugčije, sgrada; ADOLFO VEBER TKALČEVIĆ: autor prve sintakse hrvatskog

književnog jezika “SKLADNJA ILIRSKOGA (kasnije hrvatskoga) JEZIKA ZA SREDNJA UČILIŠTA”, Beč, 1895.

autor PRVE CJELOVITE gramatike hrvatskog književnog jezika “SLOVNICA HRVATSKA ZA SREDNJA UČILIŠTA”, Zagreb, 1871.

Još neki pripadnici Zagrebačke filološke škole: – Vjekoslav Babukić – Antun Mažuranić – Bogoslav Šulek – najbolji leksikograf ne samo 19.stoljeća nego i

uopće. Dugujemo mu velik broj riječi koje smatramo danas na-jobičnijima, ali Šulek ih je ili sam izmislio, ili preuzeo iz drugih slavenskih jezika (posebice iz slovačkog i češkog): dojam, po-jam, kisik, vodik, naklada, sustav, zemljovid itd.

Page 145: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 145

elementi comuni a tutte le lingue slave e per questo fa riferimento a forme molto arcaiche. Ad esempio:

– G plurale nei morfemi di grado zero – pun sel, sokolov, žen; – 1a persona del presente in –u: ja ispletu. – Scrivere čto, vsaki ecc. Kurelac rimase quasi del tutto solo. 3. SCUOLA FILOLOGICA ZAGABRESE – capaggiata da Adolfo

Veber Tkalčević; il suo programma si fonda sui risultati che hanno raggiunto gli illirici.

– Cerca di introdurre parole kajkave e čakave in nell’ambito dello stokavo, in modo tale da allargare il campo letterario.

– In opposizione dello stokavo estremo. – A favore dei più arcaici modelli del plurale: jelenah, jelenom, je-

lenih, jeleni (per questo venivano derisi con l’appellativo di a-havci).

– Scrittura della r sillabica come er. – Scrittura della e al posto della vecchia jat, che i parlanti dei diver-

si dialetti potevano leggere in modi diversi (ie, je, i oppure e). – Ortografia moderata, cosiddettta etimologica: sudca, drugčije,

sgrada. ADOLFO VERBER TKALČEVIĆ: autore della prima sintassi del-

la lingua letteraria croata, Composizione di lingua illirica per scuole medie, Vienna, 1895.

Autore della prima grammatica completa della lingua croata lettera-ria, Grammatica croata per le scuole medie, Zagabria, 1871.

Altri membri della scuola filologica zagabrese: – Vjekoslav Babukić; – Antun Mažuranić; – Bogoslav Šulek –il miglior lessicografo in assoluto, non solo nel

XIX secolo. Dobbiamo a lui un gran numero di parole che oggi consideriamo comunissime, ma che Šulek ha inventato o prele-vato da altre lingue slave (soprattutto dallo slovacco e dal ceco): dojam, pojam, kisik, vodik, naklada, sustav, zemljovid ecc. (im-pressione, idea, ossigeno, idrogeno, edizione, sistema, carta ge-ografica).

Page 146: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 146

– Vatroslav Jagić – već 1862.izjašnjava se protiv nastavka –ah i G pl i protiv pisanja er za samoglasno r, protiv pisanja rogatog e i protiv pisanja tj umjesto ć. Tako nastaju dvije pravopisne prak-se: jednu provode VEBEROVCI i vrijedi u školama, a drugu ŠTROSMAJEROVCI i vlada u jednom dijelu javnog života, po-sebice oko časopisa Književnik koji je uređivao Jagić.

4. HRVATSKI VUKOVCI Tomo Maretić: smatra da se pravilan jezik može naći samo u naro-

dnoj književnosti te u djelima Vuka Karadžića i Đure Daničića – pois-tovjećivanje standardnog jezika s novoštokavskim dijalektom (poput Vuka Karadžića) – Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga knji-ževnog jezika, 1899. (u korpusu nema primjera iz djela suvremenih pisaca).

Pero Budmani je prvi upotrijebio termin srpsko–hrvatski; Gramma-tica della lingua serbo–croata, Beč, 1867.

Ivan Broz: Hrvatski pravopis, 1892., prvi pravopis po fonološkom načelu.

Franjo Iveković: Rječnik hrvatskoga jezika, 1901. Fonološko načelo u pravopisu zapisuje foneme uvažavajući njihove

promjene – otkupiti, jednadžba, stambeni. Morfološko ili tvorbeno načelo nastoji nepromjenjivima sačuvati

najmanje značeće jedinice, tj.morfeme, pa se zato piše odkupiti, jed-načba, stanbeni.

Zasluge “hrvatskih vukovaca”: bitno pripomogli konačnom učvrš-

ćenju i ujednačenju hrvatskog standardnog jezika na osnovi novošto-kavskog dijalekta. Ključnu su ulogu u tome imali Maretićeva gramati-ka, Brozov pravopis i Iveković– Brozov rječnik

Slabosti “hrvatskih vukovaca”: – standardni jezik previše poistovjećuju s novoštokavskim dijalek-

tom. U poštokavljivanju idu tako daleko da mijenjaju čak izvor-na kajkavska i čakavska imena (Split i Spljet).

Page 147: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 147

– Vatroslav Jagić – già nel 1862 si schierava contro la desinenze –ah al G pl. e contro la scrittura er per la vocale r, contro la scrit-tura della e “cornuta”e contro la scrittura tj al posto di ć. Così compaiono due prassi ortografiche: una sostenuta dai «veberia-ni» (sostenitori di Veber) praticata nelle scuole, e l’altra sostenu-ta dagli «štrosmajerani» (sostenitori di Štrosmajer) predominan-te in una parte della vita pubblica, in particolare intorno alla ri-vista «Književnik» redatta da Jagić.

4. I «VUKOVCI» CROATI: Tomo Maretić: ritiene che la lingua corretta si può trovare solo nel-

la letteratura nazionale e nelle opere di Vuk Karadžić e Đura Daničić; identificazione della lingua croata con il nuovo dialetto stokavo (come Vuk Karadžić); Grammatica e stilistica della lingua letteraria croata e serba, 1899 (nel corpus non ci sono esempi di opere di scrittori con-temporanei).

Pero Budmani: il primo che utilizzò il termine «serbo–croato»; Grammatica della lingua serbo–croata, Vienna, 1867.

Ivan Broz: Ortografia croata, 1892 (prima ortografia secondo il principio fonologico4

1). Franjo Iveković: Dizionario di lingua croata, 1901. I meriti dei «vukovci» croati: essenzialmente, hanno aiutato il defi-

nitivo consolidamento e l’unificazione della lingua croata standard sulla base del nuovo dialetto stokavo. La Grammatica di Maretić, l’Ortografia di Broz e il Dizionario di Iveković–Broz hanno avuto un ruolo chiave in questo processo.

Le debolezze dei «vukovci croati»: – identificano troppo la lingua standard con il nuovo dialetto sto-

kavo. Nella «stokavizzazione» vanno così a fondo tanto da cam-biare persino i nomi kajkavi e čakavi originari (Split e Spljet);

4 Il principio fonologico nell’ortografia mette per iscritto i fonemi considerando i loro cambiamenti: otkupiti, jednadžba, stambeni (riscattare, equazione, di alloggi). Il principio morfologico cerca di mantenere invariate le più piccole unità significanti, cioè i morfemi: od-kupiti, jednačba, stanbeni.

Page 148: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 148

– Prekinuli tradicionalni razvoj književne štokavštine zasnivajući svoje normativne zahvate na jeziku usmene književnosti, a pos-ve zapostavljajući kulturnu i znanstvenu nadgradnju u književ-nosti od Šiška Menčetića i Ivana Gundulića do vukovcima suv-remenih Augusta Šenoe, Eugena Kumičića, Ksavera Šandora Đalskog ili Ante Kovačića.

Otpori “hrvatskim vukovcima”: – Eugen Kumičić oštro napada Brozov pravopis. – Antun Radić napada Maretićevu gramatiku.

Hrvatski jezik u 20. stoljeću

Razdoblje koje možemo podijeliti na pet dionica odlikuje obliko-vanje stručnih pogleda na standardizaciju hrvatskog jezika, na cjelinu jezičnog stanja, te političke mijene.

1.razdoblje: 1901.–1918.

– učvršćivanje utjecaja hrvatskih vukovaca – prevladavaju načela fonološkog pravopisa kako ih je izložio Ivan

Broz u svom Hrvatskom pravopisu21 – morfonološkim (korijenskim) pravopisom piše sve manje ljudi:

Antun i Stjepan Radić te dio njihove stranke i pravaši. – u školstvu se rabe samo gramatike vukovaca: Gramatika i stilisti-

ka hrvatskoga ili srpskoga jezika Tome Maretića (visoko školstvo); Gramatika hrvatskoga jezika Tome Maretića i Gramatika hrvatskoga jezika Josipa Florschutza (za srednje školstvo)

– 1901. objavljen Rječnik hrvatskoga jezika Franje Ivekovića i Iva-na Broza koji je prikupio većinu materijala. To je prvi dovršeni jedno-jezični rječnik hrvatskog jezika, izrađen na temelju isključivo narodne književnosti, a prešutivši potpuno jezik pisane književnosti.

2 nakon Brozove smrti priređuje ga Dragutin Boranić.

Page 149: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 149

– hanno interrotto il tradizionale sviluppo dello stokavo letterario fondando i propri interventi normativi sulla lingua della lettera-tura orale, trascurando del tutto lo sviluppo culturale e scientifi-co da Šiško Menčetić e Ivan Gundulić fino ai contemporanei August Šenoa, Eugen Kumičić, Ksaver Šandor Đalskog ili Ante Kovačić.

Opposizioni ai “vukovci” croati: – Eugen Kumičić attacca fortemente l’ortografia di Broz.

Antun Radić attacca la grammatica di Maretić. La lingua croata nel XX secolo

Possiamo suddividere in cinque periodi l’arco di tempo che con-

traddistingue la formazione di orientamenti scientifici riguardo la standardizzazione della lingua croata, il complesso dello stato linguis-tico e i cambiamenti politici.

1° periodo: 1901–1918

– Consolidamento dell’influenza dei «vukovci» croati. – Predominano i principi dell’ortografia fonologica come li ha es-

posti Ivan Broz nella sua Ortografia51.

– Scrivono sempre meno persone basandosi sui criteri dell’ ortogra-fia morfo–fonologica: Antun e Stjepan Radić e la parte del loro Partito del Diritto.

– Nelle scuole si usano solo le grammatiche vukoviane: Grammati-ca e stilistica della lingua serba e croata di Tomo Maretić (per le scu-ole superiori); Grammatica della lingua croata di Tomo Maretić e Grammatica della lingua croata Josip Florschutz (per le scuole medie).

– 1901: viene pubblicato il Dizionario di lingua croata di Franjo Iveković e Ivan Broz, che raccolse la maggior parte del materiale. Questo è il primo dizionario monolingue di croato portato a termine, composto esclusivamente sulla base della letteratura popolare, esclu-dendo completamente la lingua della lettertura scritta.

5 Dopo la morte di Broz viene redatta da Dragutin Boranić.

Page 150: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 150

– Vatroslav Rožić (Barbarizmi u hrvatskom jeziku) i Nikola Andrić (Branič jezika hrvatskog): puristička nastojanja; doprinos čistoći hr-vatskog jezika.

– Tridesete godine: pojavljivanje prvih djela hrvatske dijalektalne književnosti – A. G. Matoš, Hrastovački nokturno, čakavski stihovi V.Nazora

– 1914. Jovan Skerlić (srpski književni povjesničar) provodi anketu među hrvatskim i srpskim jezikoslovcima i književnicima o jezičnom ujedinjenju Hrvata i Srba – Srbi bi se prema tome trebali odreći ćirili-ce i prihvatiti latinicu, a Hrvati bi se trebali odreći jekavice i preuzeti ekavicu; anketa završena bez konkretnog rezultata.

2. razdoblje: 1918. – 1941.

– Raspad Austro–Ugarske Monarhije i osnutak Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca

– Zadržava se fonološka pravopisna koncepcija koju određuje Pra-vopis hrvatskoga ili srpskoga jezika D.Boranića.

– 1924. izlazak Maretićeva Hrvatskog ili srpskog jezičnog savjet-nika; potvrđuje zastarjelost purističke koncepcije hrvatskih vukovaca.

– pokušaj ujednačavanja hrvatskog i srpskog pravopisa: D.Boranić, Pravopis hrvatskosrpskoga jezika – hrvatska politička i kulturna jav-nost ga odbija.

– protiv jezične unitarističke prakse izjašnjava se 1935. i Tomo Maretić, do tada jedan od najdosljednijih zagovaratelja hrvatskog i srpskog jezičnog jedinstva.

– 1936. osnovano društvo Hrvatski jezik (predsjednik Tomo Matić) s ciljem poboljšanja položaja hrvatskog jezika; 1938. izlazi časopis Hrvatski jezik (uređuje ga potpredsjednik društva Stjepan Ivšić).

– 1939. potpisan Sporazum Cvetković–Maček, objavljena Uredba o osnivanju banovine Hrvatske, objavljen Jezični i stilistički savjetnik Marka Soljačića.

– U školstvo se vraća Boranićev Pravopis u obliku prije ujednača-vanja sa srpskim

Page 151: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 151

– Aspirazioni puristiche di Vatroslav Rožić (Barbarismi nella lin-gua croata) e Nikola Andrić (Difensore della lingua croata): contri-buto alla pulizia della lingua croata.

– anni ’30: pubblicazione delle prime opere croate di letteratura di-alettale – A.G.Matoš, Hrastovački nokturno; i versi čakavi di V. Na-zor.

– 1914: Jovan Skerlić, storico della letteratura serba, conduce l’in-dagine tra linguisti e letterati croati e serbi sull’unificazione linguistica dei croati e dei serbi: da tale indagine ne scaturisce che i serbi dovreb-bero rinnegare il cirillico e accogliere i caratteri latini, mentre i croati dovrebbero rinnegare lo jekavo e accettare l’ekavo. L’indagine termina senza un risultato concreto.

2° periodo: 1918–1941

– Caduta della Monarchia austro–ungarica e formazione del Regno dei Serbi, Croati e Sloveni.

– Si mantiene la concezione ortografica fonologica stabilita dal-l’Ortografia della lingua croata o serba di D. Boranić.

– 1924: uscita della Guida linguistica di croato o serbo di Maretić; vi si sostiene il carattere arcaico delle concezioni puristiche dei «vu-koviani» croati.

– Tentativo di unificazione dell’ortografia croata e serba: D. Bora-nić, Ortografia della lingua croatoserba; respinto dal versante politico e culturale croato.

– Contro le pratiche unitaristiche linguistiche si pone nel 1935 an-che Tomo Maretić, fino ad allora uno dei sostenitori più coerenti dell’ unità linguistica croata e serba.

– Nel 1936 viene fondata l’associazione «La lingua croata» (presi-dente Tomo Matić), con lo scopo di migliorare la posizione della lin-gua croata; nel 1938 esce la rivista «La lingua croata» (curata dal vi-cepresidente dell’associazione Stjepan Ivšić).

– Nel 1939 viene sottoscritto l’«Accordo Cvetković–Maček», viene pubblicato il Regolamento sulla costituzione del banato della Croazia e la Guida linguistica–stilistica di Marko Soljačić.

– Nelle scuole ritorna l’Ortografia di Boranić nella stessa forma che aveva prima dell’unificazione con il serbo.

Page 152: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 152

– U okviru Pokreta za hrvatski jezik grupa mladih jezikoslovaca proučava razlike između hrvatskog i srpskog jezika; Petar Guberina i Kruno Krstić 1940. objavljuju Razlike razlike između hrvatskoga i srpskoga književnog jezika – prvi razlikovni rječnik hrvatskog i srp-skog jezika.

– 1938. objavljen prvi suvremeni slikovni rječnik hrvatskog jezika; priredili Nikola Andrić i Iso Velikanović.

– 1936. objavljen Leksikon Minerva, “praktični priručnik za mo-dernog čovjeka” (enciklopedijska leksikografija).

– u početku 1941. izlazi 1.svezak Hrvatske enciklopedije (pokrenuo i priređivao Mate Ujević); rad prekinut kod slova E 1945.

3. razdoblje: 10.travnja 1941. (proglašenje NDH) do svibnja 1945.

– osnovan Hrvatski državni ured za jezik: skrbi o jeziku u javnoj

porabi. – nastoji se rasteretiti leksik hrvatskog jezika od posuđenica i srbi-

zama; zamjena za posuđenice uzima se iz pretežno hrvatske leksičke baštine 19. stoljeća (npr. mirisnica za parfumerija, imovnik za inven-tar, pismar za arhivar) ili se poseže za novotvorenicama (uredovnica za kancelarija).

– sastavljeni Koriensko pisanje, 1942., i Hrvatski pravopis, 1944. – cjelovit pravopisni priručnik na morfonološkim načelima.

– u nastavi hrvatskog jezika služi se: Hrvatskom slovnicom (1943.), prerađena Florschutzova gramatika – za srednje škole; Nacrt hrvatske slovnice (1.dio 1944.) Blaža Jurišića – za visokoškolsku nas-tavu.

4. razdoblje: od svibnja 1945. do proljeća 1990.

– prekid s postignućima iz prethodnog razdoblja. – zakonom zajamčena ravnopravnost s ostalim jezicima u tadašnjoj

državi.

Page 153: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 153

– All’interno del Movimento per la lingua croata, un gruppo di gio-vani linguisti esaminano le differenze tra la lingua croata e serba; Pe-tar Guberina e Kruno Krstić nel 1940 pubblicano Le differenze tra lin-gua letteraria croata e serba, il primo dizionario che distingue la lin-gua croata da quella serba.

– Nel 1938 viene pubblicato il primo Dizionario artistico contem-poraneo di lingua croata, a cura di Nikola Andrić e Iso Velikanović.

– Nel 1936 viene pubblicato il Leksikon Minerva, un «pratico ma-nuale per l’uomo moderno» (lessicografia enciclopedica).

– All’inizio del 1941 esce la prima Enciclopedia Universale della Croazia (promossa e redatta da Mate Ujević); il lavoro si fermò nel 1945 alla lettera E.

3° periodo: 10 aprile 1941 (proclamazione del NDH6

1) fino al giugno del 1945.

– Viene istituito l’Ufficio statale croato per la lingua: provvede alla lingua per l’uso pubblico. Esso si impegna a ripulire il lessico croato da prestiti e serbismi. Per sostituire i prestiti si attinge prevalentemen-te al patrimonio lessicale croato: mirisnica per parfumerija (profume-ria), imovnik per inventar (inventario) pismar per arhivar (archivio); oppure vengono coniati neologismi: uredovnica per kancelarija (can-celleria).

– Vengono pubblicati nel 1942 la Scrittura morfo–fonologica e nel 1944 l’Ortografia croata, manuale ortografico interamente incentrato sui principi morfo–fonologici.

– Per l’insegnamento della lingua croata si utilizzano la Grammati-ca croata del 1943, un rifacimento della grammatica di Florschutz, per le scuole superiori; Lineamenti della grammatica croata (parte I, 1944) di Blaž Jurišić, per l’insegnamento nelle università.

4° periodo: da giugno 1945 alla primavera 1990.

– Rottura con i risultati del periodo precedente. – È garantita dalla legge la parità di diritti con le altre lingue

nell’attuale stato.

6 Nezavisna Država Hrvabka (Stato Indipendente Croato).

Page 154: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 154

– u uporabu vraćen fonološki pravopis D.Boranića. – s ciljem ujedinjenja hrvatskog i srpskog jezika, ujesen 1953. Ma-

tica srpska iz Novog Sada pokreće anketu o jezičnim i pravopisnim pi-tanjima ––u svom “glasu protiv ankete” Julije Benešić uzvikuje: “Pus-tite nas na miru! I Hrvate i Srbe!”

– 8.–10.12.1954. sastanak predstavnika Matice srpske i Matice hr-vatske u Novom Sadu – novosadski dogovor.

– 1960. objavljen u dva izdanja (hrvatsko latiničko i srpsko ćirilič-no) Pravopis hrvatskosrpskoga književnog jezika.

– Rječnik hrvatskosrpskoga književnog jezika Matice hrvatske i Matice srpske, izrađen na načelu zanemarivanja posebnosti; prve knji-ge nailaze na velik otpor hrvatske javnosti 1968., rad nije nastavljen.

– 1966. Prvo izdanje Pregled gramatike hrvatskosrpskog jezika Stjepana Težaka i Stjepana Babića.

– početkom ožujka 1967. hrvatske znanstvene, kulturne i sveučiliš-ne ustanove objavljuju Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog knji-ževnog jezika, kojom traži nedvojbenu jednakost prema ostalim jezi-cima u državi te dosljednu primjenu u školama; Deklaracija doživljava političku osudu kao izraz nacionalizma.

– 1971. Moguš, Finka i Babić izrađuju novi Hrvatski pravopis na fonološkim načelima; odbačena je praksa dvodijelnog naziva jezika – pravopis, iako otisnut, nije objavljen zbog oštrije političke represije koja prati čitavo “hrvatsko proljeće”.

– do kraja ovog razdoblja u službenoj je uporabi naziv “hrvatski ili srpski”.

– objavljeno treće izdanje Maretićeve Gramatike, više izdanja Gra-matika srpskohrvatskog jezika Ivana Brabeca, Mate Hraste i Sretena Živkovića.

– 1979. Priručna gramatika hrvatskoga književnoga jezika skupine autora.

– 1986. Sintaksa hrvatskoga književnoga jezika radoslava Katičića i Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku Stjepana Babića te Pra-vopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika Vladimira Anića i Jo-sipa Silića.

Page 155: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 155

– Ritorna in uso l’ortografia fonologica di D. Boranić. – Allo scopo di unificare la lingua croata e quella serba, nell’autun-

no del 1953, la Matica serba avvia da Novi Sad un’indagine su que-stioni ortografiche e linguistiche. Nella sua «voce contro le indagini», Julije Benešić grida: «Lasciateci in pace! Sia croati che serbi!».

– 8–10 dicembre 1954: incontro dei presidenti della Matica serba e di quella croata a Novi Sad: accordo di Novi Sad.

– Nel 1960 viene pubblicata in due versioni (caratteri latini croati e cirillico serbo) la Grammtica della lingua letteraria croatoserba.

– Dizionario della lingua letteraria croatoserba della Matica croata e della Matica serba, elaborato sul principio dell’inosservanza delle particolarità; i primi libri incontrano l’opposizione del pubblico croato nel 1968, il lavoro non viene proseguito.

– 1966: prima edizione del Prospetto della grammatica della lin-gua croatoserba di Stjepan Težak e Stjepan Babić.

– All’inizio del marzo 1967, le istituzioni scientifiche, culturali e universitarie pubblicano la «Dichiarazione sul nome e la posizione della lingua letteraria croata», con la quale si cerca la parità assoluta rispetto alle altre lingue dello Stato e la conseguente uso nelle scuole; la «Dichiarazione» è sottoposta a censura politica come espressione di nazionalismo.

– Nel 1971 Moguš, Finka e Babić elaborano una nuova Ortografia croata basata sui principi fonologici; viene abbandonato il nome bi-partito della lingua. L’Ortografia, anche se stampata, non viene pub-blicata a causa della forte repressione politica che pervade tutta la «primavera croata».

– Fino al termine di questo periodo il nome nell’uso ufficiale è cro-ato o serbo.

– Viene pubblicata la terza edizione della Grammatica di Maretić, più altre edizioni della Grammatica serbocroata di Ivan Brabec, Mata Hrasta e Sreten Živković.

– 1979: Compendio di grammatica della lingua letteraria croata ad opera di autori vari.

– 1986: Sintassi della lingua letteraria croata di Radoslav Katičić, Costruzione delle parole nella lingua letteraria croata di Stjepan Ba-bić e Manuale ortografico delle lingue croata e serba di Vladimir A-nić e Josip Silić.

Page 156: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 156

– Književni jezik u teoriji i praksi Ljudevita Jonkea i Putovima hr-vatskoga književnog jezika Zlatka Vincea – pozornost posvećena po-vijesti hrvatskog standardnog jezika.

– Književni jezik u teoriji i praksi Lj. Jonkea – savjetodavni dio te knjige jedan je od najvažnijih jezičnih savjetnika ovog razdoblja, uz Jezični savjetnik s gramatikom Slavka Pavešića.

– Napredovanje hrvatske enciklopedijske i jezične leksikografije; pretiskavanje starijih hrvatskih rječnika; 1976. dovršen Akademijin Rječnik; 1985. počelo izdavanje Rječnika hrvatskoga književnoga je-zika od preporoda do I.G.Kovačića, koji je Julije Benešić ostavio ne-dovršen i u rukopisu.

5. razdoblje: od 1990. do danas

– razlikovni rječnik srpskog i hrvatskog jezika Vladimira Brodnjak. – pravopis trojice autora koji 1971. nije iz političkih razloga bio ob-

javljen. – 1991. objavljen Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga

književnog jezika skupine autora. – 1991. prvo izdanje Rječnika hrvatskog jezika V. Anića – prvi pri-

ručni jednojezični rječnik hrvatskoga jezika.

Page 157: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 157

– La lingua letteraria nella teoria e nella pratica di Ljudevit Jonke e I viaggi della lingua letteraria croata di Zlatko Vince; si pone gran-de attenzione alla storia della lingua standard croata.

– La lingua letteraria nella teoria e nella pratica di Lj. Jonke: la sezione dei consigli di questo libro è una delle più importanti guide del periodo, insieme alla Guida linguistica con la grammatica di Slavko Pavešić.

– Progresso della lessicografia enciclopedica e linguistica croata; ristampa dei più vecchi dizionari croati. Nel 1976 viene terminato il Dizionario Accademico; nel 1985 comincia la pubblicazione del Dizi-onario di lingua croata letteraria dalla rinascita fino a I.G.Kovačić, che era stato lasciato incompiuto da Julije Benešić sottoforma di ma-noscritto.

5° periodo: dal 1990 a oggi – Dizionario distintivo della lingua serba e croata di Vladimir

Brodnjak. – Ortografia di Moguš, Finka e Babić che nel 1971 non era stata

pubblicata per ragioni politiche. – Nel 1991 viene pubblicato Sguardo storico, suoni e forme della

lingua croata letteraria. – 1991: prima edizione del Dizionario della lingua croata di V.

Anić – primo compendio di grammatica di un dizionario monolingue della lingua croata.

Page 158: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 158

BIBLIOGRAFIJA

Hrvatsko–talijanski rječnik, M. Deanović, J. Jernej, Školska knjiga, Zagreb, 1994.

Talijansko–hrvatski rječnik, M. Deanović, J. Jernej, Školska knjiga, Zagreb, 2000.

Gramatika hrvatskoga književnog jezika, Grupa autora (Barić – Lon-čarić – Malić – Pavesić – Peti – Zečević – Znika), Školska knjiga, Zagreb, 1990.

Gramatika hrvatskoga jezika, Težak – Babić, Školska knjiga, Zagreb, 1996.

Gramatika hrvatskosrpskoga jezika, Brabec – Hraste – Živković, Školska knjiga, Zagreb, 1963.

Hrvatski pravopis, Babić – Finka – Moguš, Školska knjiga, Zagreb, 1996.

Leksikologija hrvatskoga jezika, Marko Samardžija, Školska knjiga, Zagreb, 1995.

Fonetika i fonologija hrvatskoga jezika, Zrinka Babić, Školska knjiga, Zagreb, 1995.

Morfologija hrvatskoga jezika, Josip Silić, Školska knjiga, Zagreb, 1995.

Sintaksa hrvatskoga književnog jezika, Radoslav Katičić, HAZU, Globus, Zagreb, 1991.

Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika, Babić – Brozović – Moguš – Pavesić – Škarić – Težak, HAZU, Globus, Zagreb, 1991.

Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku, Stjepan Babić, HAZU, Globus, Zagreb, 1991.

Gramatika hrvatskoga jezika, Josip Silić – Ivo Pranjković, Školska knjiga, Zagreb, 2005.

Page 159: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 159

BIBLIOGRAFIA

M. Deanović – J. Jernej, Vocabolario croato–italiano, Školska knjiga, Zagreb, 1994.

M. Deanović – J. Jernej, Vocabolario italiano–croato, Školska knjiga, Zagreb, 2000.

Grammatica della lingua letteraria croata, a cura di Barić – Lončarić – Malić – Pavesić – Peti – Zečević – Znika, Školska knjiga, Za-greb, 1990.

Grammatica della lingua croata, Težak – Babić, Školska knjiga, Za-greb, 1996.

Grammatica della lingua croata, Brabec – Hraste – Živković, Školska Knjiga, Zagreb, 1963.

Ortografia croata, Babić – Finka – Moguš, Školska knjiga, Zagreb, 1996.

Lessicologia della lingua croata, Marko Samardžija, Školska knjiga, Zagreb, 1995.

Fonetica e fonologia della lingua croata, Zrinka Babić, Školska knji-ga, Zagreb, 1995.

Morfologia della lingua croata, Josip Silić, Školska knjiga, Zagreb, 1995.

Sintassi della lingua letteraria croata, Radoslav Katičić, HAZU, Glo-bus, Zagreb, 1991.

Sguardo storico, suoni e forme della lingua letteraria croata, Babić – Brozović – Moguš – Pavešić – Škarić – Težak, HAZU, Globus, Zagreb, 1991.

Costruzione delle parole nella lingua letteraria croata, Stjepan Babić, HAZU, Globus, Zagreb, 1991.

Grammatica della lingua croata, Josip Silić – Ivo Pranjković, Školska knjiga, Zagreb, 2005.

Page 160: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 160

KAZALO POJMOVA

– Jezik str. 6, 8, 10, 12, 14, 16, 18, 22, 24, 26, 28, 30, 32, 38, 40, 50, 66, 84, 102, 110, 112, 114, 116, 118, 120, 122, 124, 128, 132, 134, 136, 138, 140, 142, 144, 146, 148, 150, 152, 154, 156, 158

– čakavo str. 15, 121, 137, 141 – štokavo str. 15, 121, 137, 141, 143, 145, 147, 149 – Kajkavo str. 15, 121, 139, 141 – Jezične uloge

o Priopćavanje str. 16 o Društveno djelovanje str. 16 o metajezična str. 16 o fatička str. 16 o zvukovna str. 18 o igralačka str. 20 o stvaralačka str. 20 o osjećajna str. 20 o pomoćnog misaonog sredstva str. 20

– Identiteti: o tjelesni str. 22 o osjećajni str. 22 o kulturni str. 22 o zemljopisni str. 22 o vjerski str. 22 o narodni str. 22, 136

– Pismo str. 24, 30, 32, 138 – Govor str. 14, 22, 24, 26, 28, 30, 32, 34, 38, 92, 96, 120, 126 – Idiomi str. 24, 25 – Idiolekt str. 26 – Fonem str. 29, 30, 31, 32, 38, 39, 40, 41, 42, 43, 116, 117, 118,

120, 121, 146, 147

Page 161: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 161

INDICE ANALITICO

– Lingua pg. 7, 9, 13, 15, 17, 19, 21, 23, 25, 27, 29, 33, 41, 43, 51, 67, 85, 111, 113, 115, 119, 121, 125, 129, 133, 135, 137, 139, 141, 143, 145, 147, 149, 151, 153, 155, 157, 159

– čakavo pg. 15, 121, 137, 141 – štokavo pg. 15, 121, 137, 141, 143, 145, 147, 149 – kajkavo pg. 15, 121, 139, 141 – Ruoli linguistici:

o Comunicazione pg. 7, 15, 17, 25, 93 o Attività sociale pg. 17 o metalinguistica pg. 17 o fatica pg. 17 o sonora pg. 19, 21, 35 o ludica pg. 21 o creativa pg. 21 o affettiva pg. 21 o coadiuvante pg. 21

– Identità: o corporea pg. 23 o affettiva pg. 23 o culturale pg. 23 o geografica pg. 23 o religiosa pg. 23 o nazionale pg. 23

– Alfabeto pg. 31, 33, 139 – Parlata pg. 23, 27, 33, 121 – Idioma pg. 25 – Idioletto pg. 27 – Fonema pg. 29, 31, 39, 41, 43, 121

Page 162: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 162

– Otvornici str. 28, 29, 30 – Zatvornici str. 30 – Fonologija str. 12, 28, 30, 158 – Fonolog str. 30 – Naglasci str. 32, 34 – Jednosložne str. 32, 66, 68 – Dvosložne str. 32, 66, 68 – Trosložne str. 32 – Prednaglasnice str. 32 – Zanaglasnice str. 34 – Jednačenje str. 34 – Šumnika str. 34 – Sibilarizacija str. 36 – Palatalizacija str. 36 – Nepostojani samoglasnici: str. 36

o Nepostojano “a” str. 36, 72 o Nepostojano “e” str. 38

– Jotacija str. 38 – Morfologija str. 12, 40, 42, 158 – Morfem: str. 34, 40, 42, 58, 60, 62, 86, 114, 144, 146

o oblikotvoran str. 42 o rječotvoran str. 42

– Alomorf str. 40 – Oblikotvorje str. 42 – Rječotvorje str. 42 – Morfonologija str. 6, 42 – Morfonem str. 40, 42 – Sklonidba (ili deklinacija) str. 44, 64 – Sprezanje (ili konjugacija) str. 44 – Infinitiv str. 50, 54, 56, 60, 62, 94, 98 – Poimeničenje str. 50, 66 – Prezent str. 34, 52, 54, 56, 62, 96, 144 – Perfekt str. 52, 54, 56, 60, 62 – Pluskvamperfekt str. 52, 54, 60, 62 – Aorist str. 52, 54, 58, 62

Page 163: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 163

– Vocoidi pg. 29, 31 – Contoidi pg. 31 – Fonologia pg. 7, 13, 29, 31, 43, 159 – Fonologo pg. 31 – Allofono pg. 31, 41 – Fono pg. 33, 41 – Accenti pg. 29, 33 – Monosillabi pg. 33, 67, 69 – Bisillabi pg. 33, 39, 67, 69 – Trisillabi pg. 33, 39, 69 – Enclitiche pg. 33 – Proclitiche pg. 35 – Assimilazione pg. 35 – Sibilante pg. 35 – Sibilarizzazione pg. 37 – Palatalizzazione pg. 37 – Vocale mobile pg. 37

o “a” mobile pg. 37, 39, 73 o “e” mobile pg. 39

– Iotazione pg. 39, 67 – Morfologia pg. 7, 13, 41, 43, 159 – Morfema pg. 41, 43, 61, 63

o grammaticale pg. 115 o lessicale pg. 99, 113, 125, 129, 133, 153

– Allomorfo pg. 41 – Morfosintassi pg. 7, 43 – Lessicologia pg. 7, 13, 43, 111, 159 – Morfo–fonologia pg. 43 – Morfo–fonema pg. 41, 43 – Declinazione pg. 45, 47, 67, 69, 71, 73, 115 – Coniugazione pg. 45 – Infinito pg. 51, 53, 57, 61, 63, 95, 99 – Sostantivazione pg. 51 – Presente, funzioni del pg. 53 – Perfetto, funzioni del pg. 53 – Plusquamperfetto pg. 63 – Aoristo pg. 53, 55, 59, 63

Page 164: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 164

– Imperfekt str. 52, 54, 62 – Futur prvi str. 54 – Futur drugi str. 56 – Imperativ str. 56, 62, 96 – Kondicional prvi str. 58 – Kondicional drugi str. 58 – Glagolski prilog sadašnji str. 58 – Glagolski prilog prošli str. 60 – Glagolski pridjev radni str. 52, 54, 56, 58, 60 – Glagolski pridjev trpni str. 62 – Pridjevi: str. 44, 50, 64, 66, 98, 110

o određeni str. 66 o neodređeni str. 66 o poimeničeni str. 66

– Stupnjevanje (ili komparacija) str. 66 – Zamjenice str. 32, 44, 68, 70, 80, 82, 98, 110

o lične str. 68 o povratne str. 70 o posvojno–povratne str. 70 o upitne str. 72 o pokazne str. 72 o posvojne str. 78 o odnosne str. 80 o neodređene str. 82

– Brojevi str. 44, 84, 98, 110 o glavni str. 84 o redni str. 84

– Prilozi str. 44, 84, 94, 98, 106, 110 – Prijedlozi str. 44, 46, 70, 86, 110 – Čestice str. 44, 88, 110 – Sintaksa str. 12, 90, 94, 154, 158 – Nominativ str. 44, 50, 90, 94 – Genitiv str. 44, 66, 86, 90, 100 – Dativ str. 44. 68, 86, 92, 100 – Akuzativ str. 46, 70, 86, 92, 100 – Vokativ str. 46, 50, 92 – Lokativ str. 46, 86, 92

Page 165: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 165

– Imperfetto pg. 53, 55, 63 – Futuro I pg. 55, 57, 63, 95 – Futuro II pg. 57, 61, 63 – Imperativo pg. 53, 57, 63, 97 – Condizionale presente pg. 57, 59 – Condizionale passato pg.59 – Gerundio presente pg. 59, 63 – Gerundio passato pg. 61, 63 – Participio passato attivo pg. 35, 39, 53, 55, 57, 59, 61 – Participio passato passivo pg. 63 – Aggettivi: pg. 37, 45, 51, 65, 67, 69, 99, 111

o definiti, pg. 65 o indefiniti, pg. 65 o sostantivati. pg. 67

– Comparazione pg. 67 – Pronomi: pg. 45, 69, 71, 73, 79, 81, 83, 99, 111

o personali pg. 69 o riflessivi pg. 71 o possessivo–riflessivi pg. 71 o interrogativi pg. 73 o dimostrativi pg. 73 o possessivi, pg. 79 o relativi, pg. 81 o indefiniti pg. 83

– Numeri: pg. 45, 85, 99, 111 o cardinali pg. 85 o ordinali pg. 85

– Avverbi pg. 45, 85, 87, 99, 107, 111 – Preposizioni pg. 37, 45, 47, 71, 87, 105, 111 – Particelle pg. 45, 89, 111 – Sintassi pg. 7, 13, 91, 95, 123, 145, 155, 159 – Nominativo pg. 51, 91 – Genitivo pg. 45, 67, 87, 91, 101, 115 – Dativo pg. 45, 69, 87, 93, 101 – Accusativo pg. 47, 93, 101 – Vocativo pg. 47, 51, 93 – Locativo pg. 47, 87, 93

Page 166: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 166

– Instrumental str. 46, 86, 92 – Sročnost (ili kongruencija) str. 94, 98 – Predikat: str. 66, 84, 90, 96, 98, 100, 102, 106

o imenski str. 90, 98, 102 o glagolski str. 98

– Glagolski aspekt: o glagoli o svršeni str. 54, 56, 60, 96 o nesvršeni str. 54, 56, 58, 96

– Subjekt str. 50, 70, 90, 92, 94, 96, 98, 100, 102, 106 – Imenica:

o zbirna str. 98 o brojna str. 84, 98, 100

– Objekt str. 90, 92, 96, 100, 102, 106 – Priložna oznaka (adverbijal) 91, 96, 100 – Atribut str. 90, 92, 94, 96, 102, 106

o Kvalitativan str. 102 o diferencijalni str. 102 o posesivni str. 102 o relativni str. 102

– Apozicija str. 96, 102, 104 – Rečenice:

o jednostavne str. 104 o složene str. 104 o suprotne str. 104 o rastavne str. 104 o predikatne str. 106 o subjektne str. 106 o objektne str. 106 o atributne str. 106 o priložne: str. 106

mjesne str. 106 vremenske str. 106 načinske str. 106 poredbene str. 106 uzročne str. 106 posljedične str. 106

Page 167: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 167

– Strumentale pg. 47, 87, 93, 101 – Concordanza pg. 95, 103, 107, 113 – Predicato pg. 67, 85, 91, 97, 99, 101, 103

o verbale pg. 99 o nominale pg. 91, 99, 103

– Aspetto verbale – Verbi:

o perfettivi pg. 55, 57, 61, 97 o imperfettivi pg. 55, 57, 59, 97

– Soggetto pg. 25, 51, 71, 91, 93, 95, 97, 99, 101, 103 – Sostantivi: pg. 39, 45, 47, 85, 87, 99, 105, 111

o collettivi pg. 99 o numerali pg. 99

– Oggetto pg. 91, 93, 97, 101 – Locuzione avverbiale pg. 97, 103 – Attributo: pg. 91, 93, 95, 97, 103

o qualitativo pg. 103 o differenziativo pg. 103 o possessivo pg. 103 o relativo pg. 103

– Apposizione pg. 39, 61, 91, 97, 103, 105 – Proposizioni: pg. 105

o semplici pg. 105 o complesse pg. 105 o avversative pg. 105 o disgiuntive pg. 105 o predicative pg. 107 o soggettive pg. 107 o oggettive pg. 107 o attributive pg. 107 o avverbiali pg. 107

locative, pg. 107 temporali, pg. 107 modali, pg. 107 comparative, pg. 107 causali, pg. 107 consecutive, pg. 107

Page 168: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 168

dopusne str. 108 namjerne str. 108 pogodbene str. 108

– Leksikologija str. 12, 110, 158 – Leksem str. 110, 112, 114, 116, 118, 120, 122, 124, 128 – Leksik str. 6, 110, 116, 118, 152 – Hiperonim str. 112 – Hiponim str. 112 – Kohiponimi str. 112 – Sinonimija str. 112 – Antonimija str. 112, 114 – Oksimoron str. 114 – Homonimija str. 114 – Homografija str. 116 – Homofonija str. 116 – Historizmi str. 116 – Arhaizmi str. 118 – Nekrotizmi str. 118 – Novotvorenice (ili neologizmi) str. 120 – Lokalizmi str. 120 – Regionalizmi str. 120 – Dijalektizmi str. 120 – Stilistika str. 120, 122, 146, 148 – Fonostilistika str. 122 – Morfostilistika str. 122 – Stil str. 122 – Vulgarizmi str. 122 – Kolokvijalizmi str. 122 – Posuđivanje, leksičko:

o Internacionalizmi str. 124 o Egzotizmi str. 124 o Eponimi str. 124 o Prevednice str. 124 o Značenjske posuđenice str. 124 o Prilagodba posuđenica:

fonološka str. 124 morfološka str. 124

Page 169: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 169

concessive, pg. 109 finali, pg. 109 condizionali pg. 109

– Lessicologia pg. 7, 13, 43, 111, 159 – Lessema pg. 111, 113, 115, 117, 121, 125 – Lessico pg. 7, 111, 117, 119, 121, 123, 129, 153 – Iperonimo pg. 113 – Eponimo pg. 113 – Componimo pg. 113 – Sinonimia pg. 113 – Antonimia pg. 113, 115 – Ossimoro pg. 115 – Omonimia pg. 115 – Omografia pg. 117 – Omofonia pg. 117 – Storicismi pg. 117 – Arcaismi pg. 119 – Necrotismi pg. 119 – Neologismi pg. 121 – Localismi pg. 121 – Regionalismi pg. 121 – Dialettismi pg. 121 – Stilistica pg. 7, 115, 121, 123, 147, 149, 151 – Fonostilistica pg. 123 – Morfostilistica pg. 123 – Stile pg. 123 – Volgarismi pg. 123 – Colloquialismi pg. 123 – Prestito lessicale: pg. 125

o Internazionalismi pg. 125 o Esotismi pg. 125 o Eponimi pg. 125 o Calchi pg. 125 o semantico pg. 125 o adattato: pg. 125

fonologico pg. 125 morfologico pg. 125

Page 170: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Priručnik hrvatskog jezika 170

značenjska str. 124 o Tuđice str. 124

– Purizam str. 124 – Onomastika str. 124 – Toponimastika str. 124 – Patronimi str. 126 – Matronimi str. 126 – Etnonimi str. 126 – Ojkonimi str.126 – Oronimi str. 126 – Hidronimi str. 126 – Frazemi str. 126 – Leksikografija str. 128 – Glosari str. 128 – Rječnik:

o enciklopedijski str. 128 o jezični str. 128

– Natuknica (ili lema) str. 128 – Glagoljica str. 138 – Filološke škole str. 142, 144

Page 171: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Compendio di lingua croata 171

semantico pg. 125 o Forestierismi pg. 125

– Purismo pg. 125 – Onomastica pg. 125 – Toponomastica pg. 125 – Patronim pg. 127 – Patronimici pg. 127 – Matronimici pg. 127 – Etnonimi pg. 127 – Oiconimi pg. 127 – Oronimi pg. 127 – Idronimi pg. 127 – Idiomatiche, frasi pg. 127 – Lessicografia pg. 129 – Glossari pg. 129 – Dizionari: pg. 129

o enciclopedici pg. 129 o linguistici pg. 129

– Lemma pg. 129 – Glagolitico pg. 139 – Filologiche, Scuole pg. 143, 145

Page 172: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri
Page 173: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

AREE SCIENTIFICO–DISCIPLINARI

Area 01 – Scienze matematiche e informatiche

Area 02 – Scienze fisiche

Area 03 – Scienze chimiche

Area 04 – Scienze della terra

Area 05 – Scienze biologiche

Area 06 – Scienze mediche

Area 07 – Scienze agrarie e veterinarie

Area 08 – Ingegneria civile e Architettura

Area 09 – Ingegneria industriale e dell’informazione

Area 10 – Scienze dell’antichità, filologico–letterarie e storico–artistiche

Area 11 – Scienze storiche, filosofiche, pedagogiche e psicologiche

Area 12 – Scienze giuridiche

Area 13 – Scienze economiche e statistiche

Area 14 – Scienze politiche e sociali

Le pubblicazioni di Aracne editrice sono su

www.aracneeditrice.it

Page 174: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri
Page 175: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri

Finito di stampare nel mese di settembre del 2011

dalla ERMES. Servizi Editoriali Integrati S.r.l.

00040 Ariccia (RM) – via Quarto Negroni, 15

per la Aracne editrice S.r.l. di Roma

Page 176: 250 · Od početka je služio ne samo kao skripta koju se moglo konzultira-ti po potrebi, već kao grafofolija izložena tijekom predavanja i vježbi na koju su se dodavali primjeri