Starine 57 - Aleksandar Gazzari - Avvenimenti Storici di Lesina - Miće Gamulin

8/15/2019 Starine 57 - Aleksandar Gazzari - Avvenimenti Storici di Lesina - Miće Gamulin

http://slidepdf.com/reader/full/starine-57-aleksandar-gazzari-avvenimenti-storici-di-lesina-mice-gamulin 1/379



RAZRED ZA DR UŠ TV EN E ZNA NOS TI

Urednik

akademik G R G A N O V A K

JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI



S TA R I N EKNJIGA 57

ZAGREB

1 9 7 8



Tisak, uvez i oprema:

Izdavački zavod Jugoslavenske akadem ije — Zagreb



G R G A N O V A K

M A T U L U K A N I C I T O M A B E V I L A Q U AP R V I V O Đ E P U Č K O G P R E V R A TA N A H VA R U ,

G O D . 1510--1514.

U svojoj knjizi »Pučki prevrat na Hvaru« (Split 1918) podrobnsam iznio razvoj sukoba između pučana i plemića hvarske komunkoju su sačinjavali otoci Hvar i Vis i susjedni mali otočići. Taj jsukob počeo onog 10. kolovoza 13 34. godine kada je Hvarskvijeće zaključilo da otada dalje nitko ne može biti član Vijeća tknije navršio osamnaestu godinu života i kome otac i djed nijesbili plemići i vijećnici grada Hvara. Zatvor Velikog vijeća Hvarteško je djelovao naročito na one članove hvarske komune koji do tada sudjelovali u vijeću i u upravljanju komunom, a nijesimali uvjete da to i dalje budu. Plemići su se i u Hvaru i po cijeltadanjoj mletačkoj Dalmaciji — kojoj je u t o vrijeme p ripadaDubrovnik, Split, Zadar, Trogir, Šibenik, Korčula i ostale komun— oštro odijelili od pučana, kojima je u nekim komunama bio ulu Veliko vijeće onemogućen, a u nekima pojedinim porodicamod vremena na vrijeme omogućen. Među najokorjelije spadao jHvar, čiji plemići nijesu nikako otvarali vrata pučanima da budprimljeni u Veliko vijeće i tako postanu plemići hvarske komunHvarski su plemići preuzeli tada svu vlast u svoje ruke. NjihovVeliko vijeće odlučivalo je o cjelokupnom životu komune, o poltičkom, ekonomskom, unutrašnjem uređenju, o sudovanju i donšenju statutarnih odredaba, koje su obvezivale sve, i plemiće kosu ih donosili, i pučane koji su ih morali ispunjavati.

Taj odnos plemića i pučana bio je uzrok stalnom nezadovoljstvsvih pučana, a naročito onih koji su bili istaknuti, bilo imanjembilo znanjem, bilo zvanjem.

Plemići su svi odreda bili posjednici zemljišta ili na Hvaru, ina Visu, ili na otočićima oko njih, i nijesu se bavili nikakvim drgim poslom nego poljoprivredom. Tek kasnije poneki će postanotar. Međutim, ta imanja nijesu bila veleposjedi, i samo je jednplemićka porodica, Viđali (Vitaljić), imala nešto više od 1000 duka

5



godišnjeg prihodi. Četiri i l i pet plemićkih porodica: Paladini, Lučići Hektorovići, svaka po 500 dukata godišnjeg prihoda, a ostali plemići imali su od 200 na niže. S druge strane, bilo je petnaest pučkiporodica koje su svaka imale po 200 dukata godišnjeg prihoda,

ostali su bili više siromašni nego bogati. Istina je ipak da i plemići pučani imaju mnogo novaca »pomoću trgovine koju obavljaju«Tak o je pisao Giovanni Ba ttista G iustiniano u svom Itine rari u,poslije svog povratka s obilaska Dalmacije, gdje je vršio dužnossindika zajedno s Anzolom Diedom. Oni su prispjeli u grad Hva18. lipnja 1553. i u nje m u su bo rav ili do 3 1 . lipnja 1553. god ine,dakle 43 godine nakon početka hvarskog pučkog prevrata, odnosn39 godina nakon njegova sloma.1

Za tr inaest dana boravka u Hvaru i na otoku imao je Giustinianomnogo pri l ika da upozna i prirodu i l jude i društvene i ekonomskpril ike hvarsk e kom une i njenih stanovn ika. A ka ko su svi mu ška rcu gradu Hvaru govorili , kako on ističe, dobro talijanski, zapravo»la lingua franca«, tj . jedan venecijanski dijalekt, kojim se govorilpo svim mletačkim primorskim gradovima na istočnoj obali Jadranskoga mora i otocima pred njom, mogli su sindici razgovaratsa svima njima bez prevodilaca.

Giustiniano nastavlja: »Među ovim plemićima i pučanima postojstara i neugasiva mržnja, koja se rodila iz želje, koju su pučaniuvijek imali, da se računaju i da budu pripušteni u broj onih kojsu u Vijeću i da upravljaju komunom i vladaju gradom. Zbog togje godine 1510. jeda n plebejac, bun džija, p ob un io pu čan e, koji s

se zakleli na križ — što ga je držao u ruci jedan svećenik, da ćepoklati građane (ovdje riječ »cittadini«, t j . građani, označuje plemiće, o. p.). Zbog toga je uslijedilo veliko čudo, dostojno vječnospomena: ono presveto propelo izbacilo je živu krv iz nosa, a svećenik je umro strahovitom i gotovo naglom smrću. Uza sve to onkoji su se zavjerili nisu odustali od toga da izvrše svoju najgorunamjeru, pa su u narodnom bijesu pogubil i i pobil i mnogo plemiću dva na vr ata i nijesu se stidjeli da ubijaju gra đa ne u njihovojvlastitoj palači pravde i pred očima kneza.«2

Giustinijan govori dalje: »Zbog toga, da se učini kraj ovako go

lemom zlodjelu, poslala je presvijetla Signoria (mletačka vladao. p.) preja sno ga gospod ina kava ljera Se bas tijana G iustinijana, k oje kasnije bio prokurator Sv. Marka,8 s najvišim ov laštenjem, kojije dao pogubit i mnogo onih opakih buntovnika, popalio im kućea one koji su pobjegli prognao u progonstvo.«

1 б . L j u b i ć, Commissiones et relationes venetae T. II, MSHSM VIII,Zagreb 1877, str.221.-

2 Ibid.3 Procurator di San Marco — Prokurator Svetog Marka bila je najvičast, koju je, osim duždevske, mogao postići mletački plemić.

6



Neću dal je iznosi t i Giust in i jani jev tekst os im kraja s tavka koj iglas i : »u c i je loj D almaci j i cvje ta neka gord a oholost i na du to stplemstva, koje se nalazi između neznanja i s i romaštva, š to su dvi jekra jnos t i ovog da lmat inskog p lemstva .«4

»Carte a t t inent i« — Spis i koj i se odn ose — do ku m en t i su koje jeskupio nepoznat p isac u drugoj polovini XVIII s to l jeća . To dat i ranje izvodimo iz toga š to on na završetku svog iz laganja kaže da sedogođaj s kr ižem zbio pred dva s tol jeća i pol , dakle pr i je dvjes tai ped ese t god ina . K ak o se to zbilo god. 1510, na š pisa c piše 1760.godine .

Ru kop is m ože m o pod i je l i ti u dva di je la . U pr vo m su skup l jenidokument i , od ko j ih su nek i v je rno iznesem, a d rug i su donesen ionako kako se piscu svidje lo . On vjeruje u čudo i onda hoće točud o po tkr i je pi t i dok azim a suvrem enih i li kas ni j ih svjedok a. Iznjegova iz laganja jas no se vidi da je on vjernik koj i sm atr a da sučuda i zbog ovakvih pr i l ika moguća i da je dois ta Kris tov kipić nadrvenom kr ižu krv l ju p rocur io , oža lošćen zbog spremanja pobunepučana pro t iv p lemića . Pored toga on je , nema sumnje , i sam p lemić, š to se vidi iz n jegova teksta , kao npr. : »Ne može se por icat ida je grad Hvar i n jegovo područje sas tavl jen od dva s ta leža osoba,t j . od p lemića i pučana , nas tav io u g rađansk im svađama i ra tov ima.Pohlepa pučana, koj i su tež i l i da sudje luju u upravl janju i u zajedn ičk im pos lov ima , uv i jek j e pokušava la da nad jača p lem eni tu k rv,sad a zlostav ljajući ih (plemiće, o. p.) , a sada us taju ći p ro tiv njih .Posl i je nepr i ja te l js tva , ubi janja i konačnog sporazuma između plem ića i pu ča na go d. 1418, pu čan i n i jesu ta j sp ora zu m po št ival i , zbogsvoje bah a tos t i i že lj e da po tč ine p l em st vo . . .«6

Mi ćemo kod po jed in ih dok um enata u tvrd i t i , uko l iko u s t re ba ,kol iko su vjerodostojni , a kol iko ni jesu. Sasvim je jasno da sunajvjero dosto jni j i on i koj i su bl iž i događ aj ima, najviše suv rem eni .Možda je najvažni j i onaj koj im mletački pat r i jarh Antoni je Con-ta reno , na p r i j avu hvarskog b ivšeg kneza Bernard ina Zane , j av l jahvarskom b iskupu da j e odmah poduzeo korake da se t a j dogođa jispita . Pis m o je da tir an o u Veneciji 2. svibn ja 1511. (No V II . A.pg . 34 , 35). In te res an tan je i skaz bivšeg hvarskog kneza Be rna rd in aZan e, ko ji je da o u Venecij i 10. trav nja 1511. god . On je pripo vijedao da j e sam v id io kako teče k rv i z rana , p rouzrokovanih od

trnove krune na glavi k ipića Kris tova. On i neki Ceci l ian vatomsu dodir ival i krv koja je tekla . To je radio i n jegov kaval jer Pie t roTaghe t t i .7

I s l i jedeći ispitani svjedoci govoril i su otpri l ike isto.Pod brojem VIII , s t r. 44—52 is tog rukopisa , nalazi se »Narazione

di Pie t ro Pal ladini« — »Pripovi jedanje Petra Pal ladina«, koje on4 O. c. str. 222.5 Carte attinenti alia miracolosa Crocetta della chiesa cattedrale di Lešina.

Rukopis »Gigi Boglich«, u biblioteci Grge Novaka.8 Carte attinenti cit. str. 2.7 Carte a ttinenti cit. str. 36, B.7



da tir a 1510. 6. veljače u Hv aru . Iza tog a sl i jede 7. veljače, pa 10.veljače, zatim 11, 12, 16. Po d 7. veljače on p iše d a je bila pro ces ijasa spomenut im kr ižem i da j e on nos io »suncobran« (ko j i se nos iu procesi jama nad re l ikvi jama i l i os tensor i jem). On tvrdi da jevidio Raspetoga s krvavim l icem. Pored toga ispr ičao je deta l jnodogađaje t ih dana i sudbinu Mat i ja Lukanića .8 Svi se t i događajidadu shvat i t i , uzevši u obzir doba u koje su se odigraval i , i moguse tumači t i s raznih glediš ta , š to če i učini t i oni koj i ih budu pret res l i .

Ovdje še p rv i pu t pub l ic i ra svakom pr i s tupačn i dnevnik Pav laPa l lad in i ja , za t im kneza i p rov idura Be rna rd in a Zan e . U publ ikac i june ubrajamo ono š to je iz lazi lo na zelenim kor icama Bul le t inaDalmato, jer je to malo koj i č i ta lac vidio , a pr i l ikom vezanja kor icese bacaju i s luže ponekad za oglase i reklamu, a l i n ikako za ozbil j an t eks t .

Oboj ica spomenut ih , od koj ih je jedan dao svoju iz javu patr i jarh u u Veneci j i 10. t ravn ja 1511, a dru gi je na pisa o ne ku v rs tu dnevnika, bi la su i u crkvi i u procesij i i nj ihove izjave ovdje se iznose.9

Is to tako prvi se put iznosi u c i je los t i p ismo hvarskih plemića,koj i su bi l i prebjegl i u Trogir, upućeno uz pismo t rogirskog knezahvarskom knezu , u vez i s poz ivom hvarsk ih pučana da se v ra teu Hv ar. To je dat i ran o »po sl jednjeg da na a ug us ta 1514«. To sepismo nalazi u »Carte a t t inent i« pod brojem VI, s t r.26—33. Oiioje od izvanrednog značenja ne to l iko za početak prevrata kol iko zanjegov dal j i razv oj . U njem u se nalazi i tvr dn ja da su puč an i pob i l iprv ih dan a kolovoza 1514. dvad eset p lem ića. Oni odb i ja ju da sevra te u Hva r i na Hv ar ako im pov ra tak ne gara n t i ra u im e mletačke v lade sam knez .

To je p ismo od vel ikog interesa i ono nas upućuje ne samo utadan je d ruš tvene nego i u ekonomske pr i l ike , dok se čudo s k r ižem i ne spominje .1 0

Ovdje objavl jujemo i proc es koj i je u vezi s čud esn im dog ađajems kr ižem i krvl ju izvrš io apostolski v iz i ta tor August in Val ier, b iskup Verone . S b ro jno m p ra tn jo m pr i sp io j e Val ier u Hv ar 26 .si ječnja 1579. da savjesno o bav i vizi taciju ci jele bisku pije , ko jojsu pr ipadal i o toci Hvar, Brač i Vis i mal i o točić i uz nj ih . Val ier jeosta o u hva rsko j b iskupi j i sve do polovice t ravn ja , dak le gotovo

puna t r i mjeseca . Nakon povra tka podnio j e Sve to j s to l i c i opš i ranizvještaj o svojoj vizi tacij i crkava i o pri l ikama u svećenstvu kaoi o pr ihodima koje svećenstvo ima.

Međut im, on je nai lazio i na druga pi tanja koja su ga kao viz i -t a to ra mogla i mora la in te res i ra t i . Za v r i j eme n jegova boravka uHvaru bi la je na dan svete Dorote je procesi ja , a on ni je pr i je znaoda se ona vrši taj dan. Radilo se o procesij i u kojoj se nosilo raspe-

8 Carte cit. str. 44—52.9 Carte attinenti cit. str. 36—43 i 44—52.10 Carte attinenti cit. No VI, str. 26—35.

8



lo s Kristovim kipićem koji je, prema vjerovanju Hvarana, a ikih stranaca, krvlju procurio. Saznavši za to, biskup Valier je mah naredio da se taj slučaj istraži i odredio da to učiniu njegovoime veronski kanonik Tafellus de Tafellis koga je on uzeo u svpratnju kao audi tora .

U ned jelju 9. veljače 1579. započeo je Tafellus istra gu i sas lunekoliko svjedoka, sve odreda starce i starice, koji su gotovočuli pripovijest o tom slučaju. Njihovi su iskazi izvanredno zaljivi i vrijedno ih je proučiti , mada je od početka prevrata1510. doveljače 1579. pro šlo g otovo 70 godina i malo je toč no on o štooni mogli kazati.

Zapisnik, koji je sastavio Tafellus de Tafellis, nije unesen u lierijevu vizitaciju i uopće nije poznat širokoj javnosti. Mi ga ou cijelosti publiciramo.1 2

1

CARTE ATTINENTI ALLA MIRACOLOSA CROCETTADELLA CHIESA CATTEDRALE Dl LEŠINA

(str. 1)Sommar io preso dalle carte attinenti alia miraco lo-sa Crocetta delta Chiesa Cattedrale di Lešina.

Asseruandosi nella Chiesa Cattedrale di Lešina šino daanno 1510 un Crocefisso piccolo di legno in argento cosingolar manifattura per auer Egli prodigiosamente sudasangue, apparendo le goccie del sangue istesso raccolte panni di lino, chiusi in un reliquario parimenti di argentsopra un maestoso altare di marmo, in onore di questedificato, e cosa degna di perenne memoria, e die porgraggioneuol eccitamento di passare alia cognizione di utal miracolo in allora successp, ed altresi di far menziondei gran tumulti e lutuosi casi in precedenza e posteriomente seguiti.

Non si pud negare, che la citta di Lešina e la sua dizion

composta da due ordini di persone, cioe de' Nobili e Popolari, abbia sin da remoti secoli in discordie e guerrcivili perse (pg. 2) verato. La cupidiglia de'popolani ambziosa di aver parte nel governo, et nelle cose communi, cola forza superar arditamente sempre ha turbato il sangunobile, or maltrattandoli, or soleuandosi contra li medesime percio radicato tra le parti, e si vede uh antica convenzione tra gli ordini dell'anno 1418 fatta di pace e con

11 Visitatio apostolica Valiera — 1579.12 Carte attinenti str. 53—67.

9



La convenzione& marcata alNo I di Capitolial No II.

Bembo alNro III

ItinerarioGiustinianal Nro IV.

Vedi Nro V.Vedi il suddettoGiustiniana l N r o I V.

Vedi la scritturadei nobili diLešina rifugiatiin Traua lNro VI

cordia, e chiari sono li susseguenti articoli, o siano capitolidalli Reformatori ordinati, ed estesi. Una e l 'altra composi-zione р е г б dall 'ordine popolare non fu osservata, a t tesa laloro alterizia, ed il desiderio di soggiogare la nobilta; men-tre avidi questi di regnare, nonostante che giurarono dimantener quanto avevano stabil i to, hanno machinato noveesecrande resoluzioni dalli posteri con maggior efficaziain esecuzione ridotte. Serpendo per tanto gli odj, le inimi-cizie e le discordie tra gli uni e gli altri in massimo gradoelevate, e perche dicesi che alcuni giovani de'nobili usaronoviolenze alle donn e dei pop olani, come cio anch e rafferm al'istoria deU'Eccellentissimo Bembo, circa l'anno 1510 sisolevarono li piu arditi della plebe eccitati da Messer Ni-col6 Bevilaqua ammiraglio del (pg. 3) porto insieme conpre Matteo Lucani prete e canonico della cattedrale in casad'esso Bevilaqua ed in mano del detto canonico giurandosopra un crocefisso, che fra breve poi sud6 sangue, comesaro per narrare, devennero ad una costante congiura d'es-tinguere la nobilta tutta, ed in vista d'un tanto prodigio,che commosse il solo prete, ed il primo che giuro sopra ilCrocefisso, si vidde andar in furia sotto il pubblico arsenale, ed ivi far tombole al lito del mare, ed escavar conla faccia la superficie del lito medesimo. La prefata congiura eseguirono in due volte. Nel primo caso ferirono edalcuni uccisero, di modo, che quelli, che hanno potutofuggire si absentarono dalla patria e nella citta di Trausi ricoverarono, e gli altri si chiusero dentro questa cittae castello, e si nascosero nei palazzi del pubblico Rappre-sentante e del Castellano, lasciando le loro sostanze oc-cupate dalli scellerati sollevatori, che dominarono la cittamedesim a per cinque an ni, ed avendo arm ati (pg. 4) piu ditrenta Grippi con buona munizione ed artiglieria vageronoper questi marie finalmente li primi d'Agosto (1514) asse-diarono la povera Citta e cosi la tenero assediata per giornisette, ed indi impetuosamente rompendo le porte e sa-lendo le mura, penetrarono dentro la citta e castello edempiamente trucidarono venti nobili, che rimasero estinti,

ed il furor del popolo si era avanzato talmente, che nonlascio immune nepur il palazzo del Rappresentante, nequello del Castellano: anzi il povero Tommaso Palladininascoso nello studiolo del palazzo medesimo fu tagliato apezzi e gettato giu dalla fenestra in piazza, non permet-tendo persino che li siino fatti i funerali; e le abitazioni diquesti infelici barbaramente spogliarono e sacheggiarono.

In maggior prova ometto di esporre il rolo di banditiper tali misfatti e le varie Ducali nel proposito emanate,document!, che gia in Lešina ed in pubblico, e nelle case

10



Relazione diPaolo Palladinial Nro VIII,piu Processofatto nella curiaPatriarcale diVenezia 1511al Nro VII.

Esame delR. C. BernardinZane Lettera Bconfermato da4 testimonjPalladini eZane

Vedi processoValier al NroIX-Esami diVicenzo de Da-mianis alialettera D diNicolo GazzariArcip. let. E,di MarchesinaMarchiolovalet. F

Zane comesopra alialettera B

Palladini

Zane

de ' privati sono diffusi, oltrache l'istoria del mentovatoBembo le rammemora; e passo al racconto del miracolo.

(Pg. 5) Fatta la congiura col mezzo del giuramento alCrocefisso, come si e di sopra narrato, in Lešina si vidderoprodigi con commozione e tremore universale scuotendositre volte la terra, cadendo mezzo tetto della chiesa intito-Iata la B. Vergine annunziata presso cui vi era l'abitazionedel canonico Lucani capellano d'essa chiesa, ed in casa delBevilaqua, o Dio! osservandosi il detto Crocefisso gron-dante di sangue a stille da sotto le spine della corona ingiu per le narici, e per la bocca, quale gia aveva aspersoil parete, cui era attaccatp in camara di Tomaso figlio deldetto Bevilaqua. Era il giorno di S. Dorotea 6 Febbrajocor ren do l'anno di Cristo 1510 e l'ora decim anon a, non senzamistero, giornata dolorosa e tenebrosa (sebben di Mercordi)e che minaciava tutte le ruine con impetuosa, insolita, ab-bondante pioggia. Una giovane zitella figlia d'esso Tomasofu la pr im a che Toss ervo in atto d i m ond arlo, e pu rga rlodalla polvere, e stacandolo atterita, perche gli era cadutauna goccia di sangue sopra la palma della mano, e ponen-dolo sopra un linziuolo di recente iavato e piegato, e dibel nuovo lo levo (pg. 6) gridando e chiamando la madreed il vecchio avo atteso che aveva pure intinto di sangueil lino. Per il che tutti confusi e specialmente il vecchioammiraglio, per l 'oscurita del tempo al lume d'un balconee con una torcia accesalo esaminarono, titubando se fossesangue, oppure trasudazione del legno, per essere stato ilcrocefisso antico ed alquanto fumigato. Alia comparsadell 'amico prete Lucani, subito a tal oggetto fatto venire,restarono ancora sospesi, e stupefatto egli, parimenti, edubbio che li avessero cio fatto industriatamente compa^r i re , lo prese sotto la veste, coprendolo col faccioletto alquanto dal fumo annegrito, quale li stava di sopra, quandoera attaccato il Crocefisso al mentovato parete, e condu-cendo seco quelli del Bevilaqua, nell 'antedetta sua propriacasa portossi, dove fatto capitare a bella posta e per ildetto motivo mastro Stefano Vitaglich pittore, ch'esperto

nella professione come era e fatta una diligente disaminaebbe da accertarli essere realmente sangue.Avuta questa cognizione il citato canonico (pg. 7) Lupani

senza intervallo lo porto personalmente nella Chiesa Catte-drale di S. Stefano seguitato da moltitudine di popolo rau-nato ivi per la novita del caso, e giunto lo pose sopra I 'altaremaggiore, avendo fatto sonare tutte le campane. Su talrumore in un momento ćarricossi la chiesa di gente, ter-riera e forestiera, ed M. E. Bernardin Zane, che gia avevaterminata la carica di Conte e Provveditor, corso come siritrovava in casa, sali all ' altare, ed esaminando il Croce-

11



Esame del ca-nonico Tomaso

Griffico NroVII. let. D..

Esame di Cat-tarmo Colombi-ni Nro VIIlet E

Vedi Nro VIIl e t . C e d E .

Vedi Nro VIIlet. B

Zane, e Palla-dini

Zane

Zane Nro VIIlet. B.Nro VII ZorziZamanovich(u rkp na str. 7.Zamarovich)let. C.Zane B. canoni-co Griffico DZane e Palla-diniZaneZane e Palladini

PalladiniZanePalladini

fisso, vidde da sotto le spine della corona del medesimosortir certi filetti di sangue e prese ad asciugarle col bom-bace, quale reso pieno di sangue, si servi nuovamente di unfacioletto bianco, che fu di Pietro Sagetti Bresciano suoCavalier di corte ivi presente e vicino, e questo pure restobagnato e penetrate Accorso i l canonico Tomaso Griffico,che teneva l'abitazione vicino alia chiesa, ed al quale fufatto luogo dalla folia di genie,-ha rawisato con diligenzail sangue stillante come sopra, anzi come lui dice, tre goccie di Sangue vivo, che correvano da sotto le (pg. 8) lespine della corona giu per la faccia, le quali ha asciugatocon il facioletto, che ivi stava sopra l 'altare presso il Cro-cefisso medesimo, avendo cio inoltre osservato tutti li vi-cini a lui, e parimenti M. Catharin Colombin, Mattio quondam Tommaso Parnicich, e Zorzi Zamarovich. Dopo questofu il Crocefisso posto nella custodia, ossia tabernacolo delSacramento ed indi si e cantato vespero solenne, che finito,nella capella della Madonna in una cassetta fu annichiatocon illuminazioni grandi di cera.

Nella mattina seguente cioe li 7 del mese si e fatta unasolenne processione, portandosi il miracoloso Crocefissosotto il baldachino, il che fu causa di grandissimi gemiti epianti; e nel giorno che succedeva il Vicario, e li canoniciMattio Lucani, Tomaso Griffico, e Francesco de Gazzaricon tutti gli altri canonici chiamati dal Bevilaqua traspor-tarono nella Chiesa Cattedrale con gran devozione il lin-

ziuolo sopra cui era asperso il sangue miracoloso. Al men-tovato parete (pg. 9) dal canonico Lu cani furono atta cca tealcune crocette di cera, dove erano le goccie di sangue,sopra le quali restb attratto, ed impresso i l sangue medesimo in forma di coronette; e del parete stessamente e statofatto lo trasporto nella Cattedrale. Si replied la solenneprocessione in guisa medesima nella domenica imediataseguen te 10 del de tto m ese col Crocefisso so tto il baldachino e portandosi tutte le reliquie sue, concorso sendoviun copioso numero di gente, non solo della citta, ma ditutta l ' isola, prorompendo gli abitanti in lagrime ed in att i

di compunzione con funi e lacci al collo, e per la granmoltitudine del popolo, che non poteva capire in chiesa,celebrossi la messa in piazza, e si pubblico il miracolo elo stesso canonico Lucani confessando apertamente d'es-sere origine d'ogni malore, predicava alia plebe, inculcandodi lasciare la nobilta nel suo građo, e dicendo, che ognidisaventura sara per finire con la di lui vita.

Andd in seguito in quei giorni calamitosi (pg. 10) gridan-do, e per piu ore di giorno a starvi sopra la porta dellamentovata chiesa della Santissima Annunziata flagellando

12



Palladia! edItinerarioGiustignanNro IV

Palladini

Zane Nro VIIlett. B.

Zane Nro VII.let. B.ed altri testi-monj

Nro VII Pa-triarcaAntonio Contarini let. A.

Verita di fattoe nessun puonegare

ProcessoValier alNro IX

se stesso e strapandosi la barba in faccia del popolo con-corso nelle strade, e chi non poteva sopra i balconi e perli tetti delle case tutti penitenti, e non essendosi in tuttoquest© tempo cibato: egli canonico divenne pazzo, e moriai 16 dello stesso mese di Febbrajo, g iorno di S aba to.

Inoltre nelli detti giorni non si vedevano che personealia penitenza applicate nelle case, per le strade, per imonti, e sino nella piazza disciplinarsi, e li fanciulli nudie scalzi flagellarsi, e correre sino il monte di San Nicologridando ed invocando la misericordia di Dio, temendoognuno che dovesse questo miracolo essere presagio diqualche altro eccidio.

Questo miracoloso Crocefisso di nuovo fu riposto nellacassetta con le sue reliquie in capella della Madonna, in-sino che fu destinato il luogo per il medesimo, e si fabbricdin seguito l 'altare come in oggi si vede.

(pg. 11) Una pezzetta con goccie del sangue miracolosotagliata dal linzuolo fu donata dal canonico Lucarni algiadetto Em.: Bernardin Zane che, r i tornato dal reggimen-to di Lešina a Venezia, la consegno a monsignor PatriarcaAntonio Contarini, perche questa reliquia sii data alia chiesadella Madonna dei miracoli e monsignor Patriarca medesimo fa menzione d'essa nella sua letetra lat ina scri t ta alVescovo di Lešina, accompagnando li constituti col mezzodei quali ha rilevato il miracolo del sangue sparso dal dettoCrocefisso, presi nella sua curia, cioe dal prefato Em: Ber

nardin Zane fu Conte e Provveditor di Lešina, del canonicoTommaso Griffico, di Cattarin Colombin nobile di Lešina,di Mattio quondam Tommaso Parnicich, e Zorzi Zamano-vich am bi di Lešina nel di 13 Aprile dell 'anno susseg uenteal mira colo 1511. Di piu chiede dal vescovo ma ggiori h u mcirca lo stesso miracolo, e qualcheduna di quelle croci dicera gia nom inate. Altre pezzette sono state date alia chiesadi San Spirito in Lešina, e si vedono conservate e ben cu-stodite: e quelle che restarono nella cattedrale conplicatenel reliquario d 'argento appajono talmente di color disangue, che dinotano un continuato miracolo; come lo

mostra pure i l Crocefisso medesimo, che da tanti secolinon risente alcun pregiudizio nella materia di cui e for-mato, oltrache e adornato con argento di singolar lavoro.

Delle crocette di cera nulla si sa come andarono disperse, ma nella circostanza del miracolo si puo presumere ognuno procuro d 'approffi tarsi per avere qualche reliquia.

Si ha il processetto fatto dal Uditor canonico de Tafellissotto il visitator apostolico monsignor Valier dell 'anno 1578rilevandosi bene la sostanza del miracolo, e tra i test imonjesaminati i l padre Francesco Guardiano della Madonna

13



delle Grazie, l 'arciprete Nicolo Gazzari, rarchidiacolo (sic!)Vincenzo de.Damjanis, e Francesca Narchiolova, tutti (pg.13) di eta senile se ben in confuso assaissimo lo provano,e questi erano chi chi di anni otto, chi di nove, o dieci altempo del prodigio.

II prefato visitator Valier avendo esaminato questo mi-racolo, e ritrovato che nel giorno delli 6 Febbraro si solen-niza la fešta della miracolosa Crocetta con messa ed offi-zio, sebben non proprj nella Cattedrale, ha ordinato checosi si seguiti, come sino il giorno d'oggi si pratica.

La goccia del sangue miracoloso, che caduta era sullapalma della mano alia figlia del Bevilaqua, per tradizionesi ha (oltre ci6 che dicono alcuni testimonj del processoValier) che si sii conservata cosi sino che la citella passovia marito, e poi suanita, la quale pria esortata fu a per-maner vergine, e vi era chi esibiva di farli una copertad'argento sopra la mano in segno di venerazione.

Piu si dice, che seguito il miracolo, ed essendo statorappresentato al Santo Padre in Roma, (pg. 14) avesse ilPontefice Pio III di quel tempo ammirando pronotto inqueste parole: Vae tibi Phara, eris altera Jerusalem.

Per fine si raccoglie da un ordine pubblico dell 'anno1539. 20 April sotto i l reggime nto del Rapp resenta nte Francesco Coppo vero essere il miracolo della Crocetta, prbi-bendo con il detto atto di erigere, come allora volevano

alcuni di Lešina, una Confraternita sotto il vesillo del Crocefisso miracoloso di San Stefano ch'e la Cattedrale, es-sendovene un'altra sotto l 'insegna istessa del Crocefissonella chiesa della B. Vergine Maria delle Grazie possedutadalli padri francescani.

Nella Cattedrale vi sono alcune indulgenze di Roma perli giorni prefissi impetrate, che corrispondono al miracolodel sangue sparso, e si pubblicano ogni anno nelli venefdidi Marzo, nella Domenica di Passione, esponendosi il re-liquiario colle pezzette intinte nel sangue miracoloso, e nelgiorn o di S. Do rotea si fa la p roc ess ione (pg. 15) solenn e, por-tandosi sotto il baldachino il Crocefisso sudetto ed il Ves-covo fa la funzione, ed esercita li pontificali, la quale nuo-vamente si r ipette nella seconda Domenica dopo Pasquacon le medesime formalita intervenendovi neU'una e nell 'altra il Magistrate secolare che porta con devozione l 'assedel Baldachino.

Sta e vive sempre la memoria indelebile di un tal prodigio, occorso gia due secoli e mezzo, oltre quello si ricavadai šcrit t i , tramandata da generazione in generazione.



3 . prosinca 1418.

Pomirbeni ugovor između plemića i pučana.

Na zajedničkoj sjednici većeg dijela plemića i pučana, 3. prosinc1418.sklapa se ugovor između plemića i pučana, koji su bili iz<-bjegli iz grada, i plemića i njihovih pristaša pučana, koji su bilu gradu. Oni jedni drugima opraštaju sve zlo što su jedni drugimnanijeli, i obećavaju da će ubuduće živjeti u slozi i miru, i držatse ugovorenih zaključaka.

Međutim pisac »Carte attinenti« ne donosi te zaključke, koje jpublicirao Boglić i od njega preuzeo Šime Ljubić.

Ovaj dokumenat, koji donosi pisac »Carte attinenti« je samoproizvoljno izvađen dio mnogo šireg dokumenta, koji je u cjelosti donio Gazzari u svojem spisu »Historia d'Illustrissimi prelati«koja se čuvala u rukopisu sve do drugog svjetskog rata(1941—1944) u biblioteci zadarske gimnazije. On je izgorio kada je za jednog bombardiranja Zadra pala bomba na zadarsku gimnaziju njenu biblioteku, koja je izgorjela, i s njom i brojni rukopisi, kojje profesor te gimnazije don Jakov Boglić bio sabrao i u tu biblioteku smjestio. Možda će se naći i neki prepis ove Gazzarijeve povijesti hvarskih biskupa, ali je gotovo isključeno da će se naći prjepis procesa protiv Matija Ivanića, koje se je, kako nam to svjedoSabalich nalazio u istoj biblioteci (G. Sabalich, Guida archeologicdi Žara, Žara 1897, str. 511). Boglić je ovaj dokument uzeo izGazzarijevog spisa (v. Boglić, Studi storici sull 'isola di Lešina, ci

str. 172 ss). Iz Boglićevih »Studi storici« preuzeo je i objavio cijeovaj dokument Ljubić u svom djelu »Statuta et leges civitatis Buduae, civitatis Scardonae et civitatis et insulae Lesinae«, JAZUM onu m enta historico-juridica I, III , Zagreb 1882—3, str. 393— 39

(pg. 17) Copia tratta da una antichissima carta esistente pressoU stgnor conte Pietro Radossio

№ I. Die З а mensis decembris 1418. In ecclesia Soneti Marci dePhara convocato, congregato et condunato majori generali

consilio nobilium civitatis Pharae nec non toto populo, et universitate e tc.Cum hoc sit, quod a certo tempore citra certae fuerint discordiae in civitateet insula Pharae inter certos nobiles nunc extra dictam civitatem vaganteset alios eorum adhaerentes ex una parte et caeteros nobiles in civitate mo-rantes, et populares et alios eorum adherentes ex alia parte, propter quascomunitas Pharae et insula incureret maximiim detrimentum: cupientes adveram pacem et concordiam reduci, quapropter respublica creseit, ne majorainsurgent scandala propterea viri nobiles et prudentes etc. Sier VidosiusDra-siza et sier Antonius lacobi et alii nobiles eorum adh aerentes, qui in dictoconsilio erant eorum propriis nominibus ac nomine et vice om nium aliorumsuorum adhaerentium, pro quibus et promiterunt de rato. Ex alia parte

15



fecemnt ad invicem unanimiter, et concorditer pacem perpetuam ac finem,remissionem et concordiam de om nibus et singulis injuriis, vulneribus, per-cussion ibus, roboriis, violentiis, discordiis, ma leficiis et excessibus quibus-cumque illatis ac praesenti ora retro ab unaquaque dictarum Partiumalternatarum, et e converso promittentes ad invicem , et vicissim eorum, etquibus supra nominibus per se eorumque haeredes solemnibus stipulationi-bus nine inde intervenientibus praedictorum, vet alicuius eorum occasionenon querellarum, denunciarum, vel accusarum, seu prodere, nee et aliisconsentire directe vel indirecte amodo in antea inviolabiliter observandisetc.1

Omissis

1421, indikcije 13e dana 24. oiujka u Hvaru . U komunalnoj loži.Nikola Stipković, Vital Silvestrov, Nikola de Fum atis i Vidosije

Dražice, koji su bili izabrani od Velikog i generalnog vijeća gradaHva ra da donesu rješenje o sporazum u između zavađenih stanovnika hvarske komun e, i to u ime i autoritetom vijeća.

»Prvo: Svi i pojedine s t ra nke sp om enu tog gr ada i o to ka (Hvara ,o. p.) , ko liko plem ići , tol iko puč an i, ko liko svjetov njaci toliko klerici , i bi l i oni kojega god staleža, neka budu i ostanu u istoj časti ,položaju , č inu, s tupnju, s lobodi , dostojanstvu, kako su bi l i pr i jespomenut ih nesuglas ica .«

Pročel je tornja tvrđave grada Hvara ima se do temel ja poruši t i ,t. j . sve ono š to je nedavno sagrađeno na južnoj s t rani . Svi s tanovnici kaštela imaju se odmah iseli t i iz njega i ni tko ne smije u njući , bez posebne kraljeve dozvole.

Svaka će s t rana dat i po t r i taoca.Nitk o ne smije više spom injat i z lo , koje m u je za vr i jem e suk ob a

naneseno .Svi, plemići i pučani, klerici i svjetovnjaci , obavezni su se zakleti ,

da će se pokoravat i svemu onome, š to su spomenut i izabrani č lanovi odbora odluči l i .

Ovaj j e dokument p rv i upot r i j eb io i p rokoment i rao AleksandarGazarović (Gazzari) u svom djelcu »Avvenimenti storici di Lešina«godine 1610. (Ru kopis , pri jep is u biblio teci G. N ova ka, fol . 13 r i13 v), al i ga nije objavio u cjel ini . Is t i je Ga zarović taj do ku m en tu c je lini iznio u svom drugom spisu » Histor ia d ' IUu str iss imi pre la t idi Lešina et Brazza«. Naš je spis »Carte at t inenti« napisan 1770.godine i u njemu je ovaj doku m ent uve l ike skra ćen. Prem a autografu Gazarovićevom koji se nalazio u biblioteci gimnazije u Zadrudo drugog svje tskog ra ta pod brojem 2574 objavio ga jeprof. Jakov Boglić u svojoj radnji »Studi storici sull ' isola di Lešina«, upr og ra m u zada rsk e gimn azije godine 1873. u cjel ini . Boglićeva j es tudi ja p ot om iz iš la u posebn oj knj iz i s i s t im n aslovo m 1873. iond a u drug om izd anju posli je Boglićeve sm rt i godine 1897. Među-

16



Primo quod omnes et singulae partes dictae civitatis et insulae, tarnnobiles quam populares, et tarn laici quatn clerici, et cujusvis conditionisexistant, sint et esse debeant ac remaneant in (pg. 20) iisdem honore, statu,praeminentia, gradu, libertate, dignitate in quibus fuerunt ante discordiaspraedictas.

Item ad omnem suspicionem tollendam, pacto expresso decreverunt, quodanterior fades turris castri didae dvitatis omnino ruinetur usque in fundamenta, videlicet illud totum, quod noviter est fadum a parte meridiei, etquod omnes habitantes in dido castello statim de ipso cum robbis et familiadebeant exire, et quod amodo nullus audeat ipsum intrare sine licentia regissub poena amissionis omnium bonorum suorum mobilium et immobiliumet sub poena perpetui exilii, et sic captum fuit et praeceptum audoritatedidi Consilii.

Item quod infra odo dies proxime futuros dentur per dictas partes sexobsides, videlicet per nobiles extravagantes et eorum adhaerentes, tres ineledione aliorum nobilium, et popularium et aliorum eorum adhaerentium,et alios tres praedidos nobiles et populares et alios eorum adhaeren- (pg. 21)tes in eledione dictorum nobilium extravagantium, et aliorum eorum adhaerentium,

Omissis aliisItem reformamus et eodem modo ordinamus, quod amodo in antea non

sit aliqua persona, nobilis seu popularis, quae aliquo modo audeat, seupresumat irate seu malo animo recordare injurias aliquas, vel offensas abhodie retro factas, seu receptas, quovismodo inhaeret, vel in primo si sanguiset mors hominum interfuisset, sed potius tenentur quibuslibet pacem etperpetuam concordiam facere, et amodo in antea vivere in amore et charitate,

ut decet.Ceteris omissisItem quod omnes tarn Nobiles quam Populares, et tarn clerici, quam se-

culares qui fuerint Pharensium per Nos per majorem requisiri teneanturet debeant furore et suo juramento corroborare et affirmare de observandoet attenendo omnia et singula in praesentibus nostris Reformationibus con-tenta.1

Prijepis uzet iz povijesti Venecije ka rdinala Pietra Bem bo.(pg. 22) Copia tratta dalVistoria Veneta di Pietro Bem bo Cardinale.

Lib: X.№ Ш о Vennero eziandio novel le d i Faro i so la de lla Schiavonia che

per audace incontinenza d'alcuni giovani de'primieri di leinelle donne del Contado usata, il popolo, incitato a prendere le armi, alcuninobili avea uccisi, e alcuni cacciati della citta, e di pari con la Nobilta nelreggere la citta avea voluto essere, ed erasi fatto da se stesso. Ma tuttavia,che Messer Girolamo Contarino soprastante dell 'armata, i l quale opportuna-mente vi and6, avendo fatto alcuni severi bandi, alia prima loro concordiaridotti gli avea. Cosi la venuta quivi di lui era stata cagione che gran guerrae scandalo nato in quella citta si sedasse.

18



Ovaj doslovni tekst iz velikog djela kardinala i povjesničara Venecije, koje je izašlo i na talijanskom i na latinskom jeziku1 našrukopis donosi vjerno po talijanskom izdanju godine 1552.2 To jesvega oko 40 godina poslije nego su se zbili događaji na Hvaru.Njegovo j e pisanje o hvarsk im događajima godine 1510. i slijedećihsasvim njemu suvremeno. Pietro Bembo je umro god. 1547. Svojeje djelo završio događa jima 1525. Pietro Bembo, koji se je sve dosvoje šezdesete godine istaknuo na literarnom i pjesničkom poljui ide u red najvećih humanista, na traženje mletačke vlade prihvatio se je pisanja mletačke povijesti od godine 1487. dalje, i obradioje doba od 1487. do 1513. godine. Bilo mu je — kako sam kaže —kada je počeo taj posao 60 godina, t.j . godine 1530, a završio ga jeoko 1540. Prije poče tka pisanja ovog dijela m letačke povijesti Bembo je dobro poznavao tadanja međunarodna zbivanja, i kao mletački državnik, a napose kada ga je papa Leo X-i imenovao kardi

nalom i privukao ga na svoj dvor.Ovaj Bembov zapis o povodu ustanka pučana je s mnogo gledišta važan, a najvažniji zbog toga što je veliki humanista Bembosmatrao, da unese u svoju povijest Venecije ovaj događaj u gradu,koji je bio daleko od velikih zbivanja i ratnih sukoba, koji sustalno vladali u Italiji, između raznih njenih država i gospodara,kao i između Venecije i nekih evropskih država.

»Prispjele su također novosti sa Hvara, — piše Bembo pod godinom 1510. — otoka u Slavoniji, da je zbog drzovite raz uzdanostinekih mladića njihovih prvaka (plemića, o. p.) prema ženama područja, puk, podstaknut da se digne na oružje, neke je plemićepoubio, a neke istjerao iz grada i htio je biti ravan plemstvu uvladanju gradom, i to je i sam, vlastitom snagom i učinio. Ali ipak,kada je gospodin Girolamo Contarino, zapovjednik armade, koji jeu pravo vrijeme tamo otišao (t.j . na Hvar, o. p.), nako n što je izdaonekoliko strogih progona, priveo ih je na prijašnju njihovu slogu.Tako je posljedica njegova dolaska bila da se je stišao velikrat i smutnja, koja je u tom gradu nastala.«

Pietro Bembo završio je svoju povijest Venecije godinom 1613-om,i prema tome nije ni mogao pisati o daljnjem razvoju pučkog prevrata na Hvaru i o njegovom slomu.

1 Petri Bembi Historiae Venetae libri XII, Venetiis, apud Aldi filios.MDLI, in fol. Lutetiae, ex officina Michaelis Vascosani, MDLI, in 4.

Degli istorici delle cose veneziane, i quali hanno scritto per pubblicodecreto, tomo secondo, che comprende le istorie veneziane latinamentescritte da Pietro cardinale Bembo, In Venezia MDCCXVIII, Appresso ilLovisa. Ovim sam se izdanjem služio pri ovom radu. Gornji je izvadak nastr. 372, 373.

Delia historia vinitiana volgarmente scritta libri XII. In Vinegia, appresso Gualtero Scotto, MDLII in 4. Isto: In Vinetia, per Giordano Ziletti,e compagni, MDLXX, in 4.

2 Delta Historia Vinitiana di M. Pietro Bembo cardinale volgarmentesc ritta Libr i X II , in V inegia MD LII., Lib ro decim o, str. 144, 145.

19



Proces p svađama između plemića i pučana godine 1510, proveden25, ožujka 1516. Izjava Antuna G azzari pokojnog Marina.

(pg. 25) Copia tratta dal processo della miracolosa Croce esistenteappresso li Signori Conti fratelli Radossio. 1516. 25 Maržo.

№ V. Ego Presbyter Matthaeus Radovinich baptizavi Bartolomaeumfilium sier Petri Silovich, et uxoris ejus Cattarinae. Compatres

fuere Dominus Cancellarius et Donna Lucretia mulier Magistri Antonii deApulia

(siegue d'istesso carattere)II Signor Antonio Gazzari q.m Sig. Marin ha letto nel processo formato

per i disturbi tra Nobili e Popolani del 1510 favoritoli, et imprestato dalq.m Berislavo Berislavi, che quel primo popolare, che primo fu a congiuraresopra il Crocefisso che sparse il sangue in ca' di Bevilaqua, ando in furiasotto l'arsinal, et ivi al lito del mar faceva" del tomboli con escavar con il

muso il lito.

15. rujna 1514.

Pismo hvarskih plemića izbjeglih u Trogirhvarskom knezu providuru

Hvarski plemići koj i su iz Hvara i sa otoka Hvara pobjegl i isk lon i l i se u Trogi r uput i l i su hvarskom knezu i p rov iduru p i smo,koj im odgovara ju na neke poruke pučkih vođa . P i smo je pos laosa svoj im dopisom trogirski knez, i pr ispje lo je u Hvar 15. rujna1514. god ine.

Vođe hvarskih pučana pozval i su izbjegle plemiće da se vrateu Hvar, i jamčili su im, da im se neće ništa zla dogodit i . Ovi plem ići ne prihv aćaju njihov poziv, je r im ne vjer uju . »Oni hoć e •—pišu plemići — dovest i nas ponovo na klaonicu, kada govore dam ora m o doć i s naš im obi te l j ima , i sa naš im obi te l j ima b orav i t i uHvaru u dobrom miru , i kao dobra braća , a da on i , ko j i su pobi jen ibil i su l judi lošeg vladanja.« Oni iznose dalje, da su plemići , kojisu osta l i na Hvaru bi l i pr is i l jeni radi t i ono, š to su ustanici h t je l i ,jer su s ta lno sumnjal i , da bi ih inače poubi ja l i . Ti su ustanici mno

go nj ih pobi l i i l i rani l i , i nedavno »da prvi dan is tom prošlog kolovoza oružanom snagom ops jednuše grad Hvar i t ako su ga opsjednutog držal i šes t dana, a sedmi su dan razbi l i gradska vratapopel i se pomoću l jes tava na gradske z idine, uš l i su s i lom u grad,i na komade su okrutno sas jekl i dvadeset naših plemića, koj i n i -jesu b i l i lošeg v ladanja , kak o to kažu spo m enut i p odm ukl i us tan ic i ,nego su sve to bil i l judi česti t i , na položajima, sinovi vitezova it rgovaca, izvježbani za svaku dužnost , i uvi jek među dobrim l judim a, najboljeg glasa, i s tanja.«

Plemići , koj i su tada bi l i u Trogiru , iznose kako su pučani provali l i čak u kancelari ju hvarskog kneza, gdje je on bio sklonio

20



Tomu Palladina i nekoliko drugih plemića. Pučani su njih sasjeki onda bacili sa balkona na pjacu. »Nesretni (plemići, o. p.) nijesigurno ni u crkvama, ni na moru, ni u luci, ni u kaštelu ni upalači prejasnog kneza i kaštelana.« Plemići iznose dalje kako su pčani provalili u grad i u kaštel (današnja tvrđava »Španjolo«, o. pi opljačkali sve što su imali. To su načinili ustanici »neprijatelkreposti i mirnog življenja, koji već punih pet godina vladaju otcima Hvarom i Visom. Oni su sa razvijenim zastavama i fenjerona krmama, uz svirku truba i udaranjem bubnjeva, sa trideset šest dobro oružanih »gripa« (povećih lađa, o. p.) sa artiljerijomdrugim oružjem pred nekoliko dana došli u Omiš, koji pripadsplitskom teritoriju, i vozili su se i išli po cijeloj okolici, kao da oni gospodari mora...« Njima se ne može vjerovati, jer je već tputa s njima sklopljen mir, i oni su se u katedrali zakleli na oltarda neće više raditi protiv plemića, ni uvoditi nikakve novotarije,

ustati na oružje protiv plemića, a poslije je slijedilo ubijanje pljačkanje. Jedino tu može pomoći vlada, a oni, plemići ne prihvćaju poziv pučana.Ovo pismo iz Trogira datirano »zadnjeg dana kolovoza«, po

kazuje sav jaz, koji je postojao između ovih plemića i pučana»Ukoliko se pak odnosi na jamstvo za godinu dana, ne treba naga, jer se nikada nije vidjelo da netko jamči za život ljudi, timmanje, što su dio jamaca glavni poglavice i vođe puka, dio ubojica dio prosjaci stranci koji su se našim imanjima obogatili, kobi spomenutim pothvatom htjeli ovim odurnim sredstvima privenas u domovinu i zatim poubijati, kako smo gore kazali«.

Ovo sam pismo donekle upotrebio u svom »Pučkom prevratuali ono je vrlo važno i za današnje gledanje na našu prošlost. Dsada nije bilo publicirano, nije ga poznavao ni Ljubić, a Boglić svojim »Studi storici« nije došao do ovog vremena.

(pg. 26)Copia — Lesinae —praesentata die 15 septembriš 1514cum litteris Magnifici domini comitis Tragurii

№ VI. Magnifice et Clarissime Domine.Considerata et intesa certa scrittura, la quale, come si dice, e man-

data per nome de alcuni popolani diLešina. Noi infelici nobili comorantia Trau respondemo e dicemo, che per quello si manifesta espresso tra-dimento, et dolo per dit t i contro di noi machinano, volendone i terum condural macello, dicendone, che dobbiamo con le famiglie nostre venir, con lefamiglie nostre stanciar a Lešina in buona pace, et da buoni fratelli, e chequelli che sono stati morti sono stati di mala sorte etc. Haeccine est fides,et pietas o juštitia chi cerca di offuscar lo intelletto tuo sediciosi, insuperbiti,et irr ichit i delle nostre sostanze presuponono dal intender a quel gloriosis-simo Senato Veneto, che tanti loro nefandissimi eccessi seranno comendatisotto questo vellame; Avemo amazzati quell i , che erano di mala sorte, ac

21



si ipsi essent Domini nostri, et per (pg. 27) forza pur voriano li siano con-firmati li capitoli loro nefandissimi za piu volte revocadi per lo Exc.° Cons.*di X.ci et sempre extorti per vim et metum da alcuni pochissimi, et le im-munita, e privilegi nostri per la grande inopia non possevano far di manco,ma dubitandose sempre de non esser amazzati, li era forza di far tuttoquelle volevano li detti sediziosi, li quali non contenti di questa forza,sprezzati li mandati della Illustrissima Signoria nostra molti anno ammazzatiet feriti, et noviter adi primi di agosto pp. con arme in mano messero inassedio la citta di Lešina, et tenerono quella cusi assediata fina al settimozorno; poi rotte le Porte et scalate le mura della detta cit ta intrarono perforza dentro et anno tagliato crudelmente a pezzi vinti nobili nostri, nonde mala sorte, come dicono li predetti sediciosi perfidi, ma tutti uomini daben, gradati, figli de cavallieri et mercanti exercitati in ogni funzione, esempre appresso li buoni de optima fama, et condizione, ma questi sono lim eriti del quon dam spettabile Kavaljer m esse r N iccolo (pg. 28) Palladini,le operazioni del qual per memoria perpetuale fina in Pallazzo di Veneziasono depenti, ch'el suo figliuol Messer Tommaso trovato serado in studiodel Magnifico conte, qual aveva scoso per sarvarlo insieme con altri nobili,rotto el studio, menuzzato a pezzi et poi gittati dal baleone del Pallazzo insu la Piazza fuor della citta vituperosamente denegandoli ancora li debitioseqij funebri. Questo e la tua provision o disgraziato meser Tommaso Pal-ladino per le ferite, e servitu fedelissima del tuo magnifico Padre, che tedonano li crudelissimi popolani di Lešina. Et quello si dice di te si dice dialtri vinti nobili morti teco, che con sangue suo, e de suoi parenti annotinto alii servizj dell 'Illustrissima Signoria le mura di Negroponte,1 Scuttari ,8

Alessio,3 Modon,4 et molti altri luoghi. Et l'infelici non sono sicuri in jesie,5

in mar, in porto, castello6 e pallazzo del Magnifico conte et castellano, ma invituperio dell 'Illustrissima Signoria rotto el mar in porto, et etiam rottele porte della terra, scallato il castello, et li prefati pallazzi amazzarono comedi sopra li (pg. 29) prefati vinti nobili trovati nelli prefati luoci, et poi messero a sacco tutto el loro aver, e robbe, ruinando ancora le stanzie loro .. .Proh dolor! Publici rubell i ancor sentano experiri de jure, cum omnia jurali condannano per esser loro pubblico excesso, ma qual rebbellion puo essermazzor, che scalar le forze del Signore, et con velle suum romper le portedella Terra,7 et in faciem Domini trucidar li suoi fedelissimi servitori, affi-dati, et assicurati per lui; se questa le andara impunita, non bisogna piulezzi, ne ordini, non alcun altro buon costume, ma ciascuno procuri diaver seguito, et con armi in mano alia robba di chi manco puol farsi grande,come si anno fatto li prefati sediciosi inimici di virtu, et de pacifico viver,che za cinque anni continui dominano le isole di Lešina et Lissa et constendardi spiegati, fano8 in poppe, con trombe, e tamburi, con grippi9 t rentasei ben armati de uomini, altelarie et altre monizion nelli zorni passati sonovenuti in Almissa (pg. 30) territorio di Spalato, menando a tutti li contorni,ac si ipsi essent Domini maris; sicche non bisogna piu convenzione, se laIl lustrissima Signoria non prowede, sed parare fugam et procurar ogni unodi salvarsi dove pol, ne bisogna creder alia loro perfidia, perche za tre voltesi e fatta pace con loro al tempo della buona memoria del Magnifico messerZuanne Novager, et al tempo del Clarissimo proveditor generale, sotto il

22



quale li prenominati non degni d'esser nominati zurorono in jesia cattedralsul altar di non innovar mai piu cosa alcuna, et tor le armi in mano controli nobili, per nostra disgrazia sempre alia pace semo stati assassinati etamazzati, et lo assassinamento fato nelle persone di detti nostri nobili einfelice nostro documento, et exempio, sicche non deliberč piu fidarsi di

loro dementi la pace con la giustizia non se abbraccino mediante la nostraSignoria Illustrissima in la quale avemo posto la nostra speranza, et aliaqual protestemo ex (pg. 31) parte Dei viventis, che faccino giustizia, ni autemsiano obbligati renderne rason d'inanti rinfallibil giudice Dio Eterno in valledi Giosafat, perche non deliberemo, uti poveri afflitti ressidui nobili, cercaraltri difensori, ne viver sotto altro Dominio, che sotto la felice ombra Veneta,sotto la quale noi e nostri progenitori sono nasciuti e cresciuti, e sotto quelladesideremo finire la nostra vita.

Quanto all ' intrade nostre in mazzor parte za per loro consumate, et inuso proprio converti te, dicemo non esser persona al mondo tanto insensata,che volontiera perda il suo, maxime noi poveretti non avemo altro emolu-mento, se non queste misere et povere intrade, senza la qual semo corposenza anima, et obstante lor fraude, se non fosse la recente audacia, etcrudelta con un terror grandissimo, fassamo ogni esperienza di poter raccoglier quel che li detto per poter sostentar le nostre miserabil famiglie,ma instantibus praemissis non osamo noi, ne (pg. 32) possiamo trovar persone, che ne voglian servir, benche siano certi, che tutte queste demostrazi-oni fanno per un suo velame et excusazion, vedendo che questa sua calidarechiesta li lassara oprar in fatto di rason. Con presuposito, e con dir liavemo richiesti, et ne loro, ne'sui comissarj osaranno venir per tema,abiando il specchio d'avanti di se de tanti morti per nui. Et con questovellame nui golderemo et dissiparemo le loro sostanze, come avemo fattoli anni passati, ma con ajuto di Dio, et della giustitia veneta, qual invoccamo,non li giovara questo dolo, perche per la presente instemo, invoccamo, etin scriptis viva voce dimandemo soli non pretendono esser obbligati alia ref-fazion juxta ipsos mosa un ordine, essendo sua causa, come de raccoglierle entrade nostre, se non sono raccolte con il dover, et diritto, et contrademenuzioni iuxta il solito, accio li possemo aver, e come averemo fatta ladetta raccolta, et con segnarglie non si dubitar ann o refectionem. (pg. 33)Onde Magnifico Conte non voliando offerirsi sponte le persone nostre almacello, ne possando altri comissarj sotto sta fenta promission sua et vera-mente se le responde, et rechiede.

Quanto veramente al fatto della fideiussion ne danno per un'anno, nonci bisogna, perche mai se la visto dar piegarie per la vita delli uomini, ettanto manco, che parte delli piezzi sono capi principali, et ductori dellaplebe, parte omicide, e parte mendici forestieri irrichiti de beni nostri, liquali de dicta opera vorriamo con questi medii nefandissimi condurne aliapa tria a finirne de am azzar , ut sup ra d ictum est etc . 1514 ultimo Augusti.

L. S. S. M.1 — Giandomenico Letis Coadiutore nella cancellaria di Lešinaha fatto copiare, sottoscritto et sigilato.

L. S. N. P. — Giandoimo Sibischini di veneta autorita nodario Pubblicoho d'altra simile autentica esistente appresso Sig. Francesco Gazzari fattocopiare d'altra a me fida mano fedelmente sottoscritto e sigillato.

23



Pismo mletačkog patrijarha Antonija Contareno hvarskom biskupu,datirano u Veneciji 2. svibnja 1511 .

Patrijarh piše hvarskom biskupu kako je k njemu došao bivšihvarski knez Bernardin Zane i ispričao o prolijevanju krvi saraspela u Hvaru. On mu je donio i komadić platna s nešto malokrvi. Patrijarh moli hvarskog biskupa da taj slučaj pomno ispita ijavi m u rezultat. To neka učini pomoću vjerodostojnih svjedoka.Neka mu pošalje jedan od onih malih voštanih križića, koji su bilipostavljeni na zid, koji je bio krvlju poštrcan.

(pg. 34) Reverendissimo in Christo pater, et domine plurimumreverendissime.

№ V II . A. Post debitas comendationes recepimus cum omni nostra de-

votione quasdam attestationes super verificatione sanguinismiraculoso D omini Nostri Jesu Christi emanati a quodam crucifixo veteriexistente in domo Nicolai Bevilaqua armiratae po rtus istius civitatis pharen-sis in contrata Sanc tae Mariae Annunciatae: et quia magn ificus dominusBernardinus Zane tunc dictae civitatis comes nobis tradidit quid parum gu-ttae dicti sanguinis in parvo frusto telae, quern devote excepimus, et reve-renter tenemus, desiderio summo desiderantes certiorari melius de tantaamiranda re Viae tempestate ab Altissimo proventa, propterea ha s scribendasduximus Reverendissimae Dom inationi Vestrae prudentissimae ac sapientis-simae, cui mittimus exemplum attestationum praefatarum, admođum illamdeprecantes, ut placeat circa praemissa testibus veridicis, et per alia justifi-

caiionum genera certiorari, et si rem ipsam veram, et indubitatam esse re-pererit, dignetur sui Uteris nos etiam certiores reddere, illamque enirerogantes, ut placeat nobiscum partecipare de aliqua (pg. 35) parte linteaminisintincti et balneati sacrosanti sanguinis illius miraculosi et una cum illoetiam nobis mittere unam ex illis crucibus parvis cerae apositis super illopariete madefactum sanguine illo sacto, quia si Reverend issima Dom inatioVestra id peregerit prout non ambigimus illam esse facturam ob dilectionemin nos suam, dum spiritus hos nostros regei artus, obnoxii illi erimus, sanguine illo et cruce per nos receptis ad honorem et gloriam Redem ptorisnostri, et sanguinis illius praetiosi curabimus, quod etiam in hac civitateVenetiarum honoretur, adoretur, et sanctificetur, prout merito ab omnibushonorari et sanctificari debet: Aeque Reverendissima Dom inatio Vestra detanto sua opere laudes plurimas consequetur ab Illustrissimo dominio nostroveneto, et tota civitate Venetiarum, et retributionem ab ipsa Redem ptorenostro. Bene valeat Reverendissima Dom inatio Vestra, cui ad majora semper off erimus.

Venetiis die 2." Maij1511

Antonius Contareno patriarca Venetiarum

24



Izjava Bernardina Zane bivšeg hvarskog kneza na traženjemletačkog patrijarha, datirana 13. travnja 1511. u Veneciji

Bernardin Zane bio je već predao svoju dužnost kneza i provi-dura Hvara, kada se dogodilo ono što on pripovijeda: »Dana 6.veljače 1510 M . V., u p od ne na sta la je velika tam a, kiš a je p ada la,pao je krov crkve svete Mari je Nunci ja te , koja se nalazi na putu,koji vodi prema svetoj Marij i Milosti , i u ist i taj sat raspelo, kojese nalazi lo u kući Nikole Bevi laque armilara luke spomenutog mjesta, u sobi Tome sina spomenutog Nikole, koje je raspelobi lo m aleno , s tar o i p otp un o začađeno, a na d spo m enu t im jeraspelom bio rupčić sav zadimljen. Jedna je kćerka spomenutogTom e, ht i jući po br isa t i pra š inu , opazi la da je to ra spelo krvavo,i da je palo nekol iko kapi na spomenut i rubac, i one se i sadanalaze.« Knez Zane pričao je dalje otpri l ike ono što i drugi. »Iodmah — kazao je Zane — pošao je Mat i j s in spomenutog gospodina Nikole pozvat i gospodina popa Mati ja Lukanića , kanonika spomenutog mjesta i kapelana spomenute crkve Nunci ja te , da vidi točudo . Kad je on došao i vidio, ostal i su svi zaprepašteni i uplašeni,sumnjajući da nisu nešto načinil i ukućani, i l i drugi. On je uzeospomenuto raspelo zajedno s rupcem, koj i se tu nalazio , i metnuga pod mant i ju , i onda ga ponio svojoj kući , praćen od porodiceBevi laqua. Odmah je poslao zvat i bojadisara mestra St jepana, da gaupita za mišljenje o toj stvari , jer je sumnjao da bi to moglo bit inešto drugo, a ne krv. Bi lo je zakl jučeno, da je to čudotvorna krv.Spomenut i gospodin pop Mati j ponio je odmah to raspelo u kate

dralu, i položio ga je na veliki oltar. Svi su tada počeli dolazit i davide tu stvar, a ja sam, kad sam čuo toliku viku pošao vidjeti , ividio sam kako cure neki končići krvi sa krune, i spuštali su seizmeđu nosa i ust i ju. Toliko je toga bilo obilno, da sam se i jazaprepastio. Kraj mene je bio neki Cecil ian, koji je bio doplovios nekom lađom, i on je di rao s nekom vatom kao i ja , i krv je prodira la . Kako je kraj mene s ta jao Piet ro Taget t i moj bivši kaval jer,počeo je i on da dodiruje sa vatom, a krv je prodirala, al i da sebolje uvjeri , uzeo je svoj rubac, i dirnuo je dvaput, i krv je prodira la i s jedne i s druge s t rane. Zat im je to raspelo metnuo uspremište gdje se drži Svetotajstvo, i tada su otpjevali jednu svečanu večernju, i izvrši l i neke druge ceremonije. Kad je to svrši lo,raspelo je položeno u jednu škr inju u Gospinoj kapel i uz vr lovelike svjetnjake, i tako se i sada nalazi . Sli jedećeg dana obavljenaje svečana procesija uz vrlo velik plač, a osmog dana toga mjesecaobi te l j Bevi laqua posla la je po gospodina vikara , gospodina popaMatija Ivanića, gospodina popa Tomu Griffika (Griffico), gosp. popaFranju Gazzar i ja , kanonike spomenutog mjesta , i po druge kanonike , da im predadu plahtu sa kapl jama krvi , i os ta le re l ikvi je .Oni su došl i po to vel ikom pobožnošću. Is to je tako gospodin popMatij napravio neke voštane križiće, i postavio ih je na zid, gdje

25



se nalazi lo spo m enu to rasp elo, i s l ijedećeg su se ju t r a našle na nj imaneke kapi krvi , a t i se kr iž ić i nalaze gdje je spomenuto raspelo.

Desetog dana spomenutog mjeseca, a bi la je pokladna nedjel jaobavl jena je svečana procesi ja sa vr lo vel ikom pobožnošću, i unjoj se nosi lo spomenuto raspelo i druge re l ikvi je spomenutog događaja , i p jevana je svečana m isa , poka zujući javn o spo m enu točudo. Od t ih kapi krvi na jednoj krpic i , ja sam Bernardin Zane dobio jednu od gospodina popa Mati ja Lukanića , a tu sam uzeo zbogmo je pobo žnost i i čvrs to m odluk om , da je daru jem crkvi Sa ntaM aria dei M iracol i, i ja sam 31. proš log o žujka 1511, nju pre da oPresvi je t lom monsignoru patr i jarhu Veneci je , i zamolio Njegovopresvi je t lo gospodstvo, da se ud os toj i izvrš i t i m oj u sp om enu tu namjen u, a njegovoj se m ilost i sm jerno prep oru čam .«

1511. 13. tra vn ja u Ven eciji.

Prema našem pr i jepisu dat i rao je bivši hvarski knez događaj sara sp elo m ov ak o: »Adi 6. Fev er 1510. M. V.« a sv oju izjavu: 1511.ad i 13 apr i le, in Venezia. K ako se njegovo p rv o d atir an je n e slažesa onim, š to nam je poznato iz suvremenih izvora i p isaca, mnogosam vremena i obi laženja arhiva i t raženja pisaca utrošio da pronađem or iginal ove iz jave, jer ovo š to preda mnom stoj i , i š to evoi publiciram, je pri jepis, koji se nalazi u »Carte at t inenti«, kojipr i jepis ni je po niko me ovjerovl jen.

6. veljače 1510. M. V. je zap ravo po n aš em ra ču na nju 6. veljače1511. Prema tome događaj sa raspelom bio bi se zbio ne 1510, nego1511. godine , š to j e p ro t ivno sv im os ta l im dokument ima i p i sc ima.

P ie t ro Bembo kard ina l , i s taknut humanis ta i s lužbeni , od mletačke vlade izabrani pisac mletačke povi jes t i , suvremenik ovih događaja spominje ih i govori o nj ima odmah na početku godine1510. (v. Pietro Bembo, Degli istorici delle cose veneziane, ed.MDCCXVIII, str. 372, 373.)

Is to tako Marin Sanudo, Diar i i , Tomo X, ed. Berchet , Venezia1883, govori o pr ev rat u na H va ru, ko ji su počeli god ine 1510, i prv iih pu t spom inje 7. ju na (l ipnja) 1510, i on k oji n e sam o iz d an au dan, nego često iz sata u sat prati sve vijest i , š to prispijevajubi lo u Senat , b i lo u Pregadi , govori o događaj ima na Hvaru od

svibnja 1510.Pozn ato je da dat i r anje M . V. ni je upotr ebl ja van o u pr iv atn impismima, i l i b i l ješkama, pa čak ni u vel ikim i dugotra jnim zabi-l ješkam a M arina S anu da, n i u vel ikom pov i jesnom djelu Piet raB em ba. Svi oni poč inju god inu sa 1. si ječnja, i nas tavlja ju do 31 .prosinca, da novu započnu sa 1. si ječnja.

Zapis i , gotovo dnevnik Pavla Pal lad ini ja poč inje da t i ran jem 6.veljače 1510, i tak o nasta vlja dalje bez ik akv og M . V.

Pisac »Aweniment i s tor ic i d i Lešina compendiat i in t re l ibr i«Ale ksa nda r Gazzari (Gazarović), koji je svoj spis završio 25. X.god. 1660, i koje m u su stajal i na rasp ola ga nju i ka pto lsk i i bis ku p-

26



On je s inoć u jed an sat noći pr isp io sa 4 gal i je u H var, i o dm ahposlao svog kancelara knezu Antoni ju Lippomano, da čuje o s tanjus tvar i i da mu ponudi , ako mu us t reba , pomoć. Kance la r se v ra t iona gal i ju i pod nio referat o obavl jeno m z ada tku . Pro vidu r ar m ad eContar ini i skrcao se sutradan na k ra j . Tu je n jemu saopćeno , dasu pr i je nekol iko dana t r i hvarska plemića pošla da se proveduiz Hv ara u Star ig rad, a kak o su ta m o počini l i neko l iko nep ošte nihstvar i ženama onih s tanovnika, oni su se (s tanovnici , o . p . ) naoružal ii s jedinivši se s pu čan im a Hv ara i se l jacima po sel ima obrazo val i suskupinu od oko 800 naoružanih l judi, koji su izvikivali , da više nećeda budu t lačeni od ovih plemića i neće dopust i t i da im oni osramo-ćuju njihove porodice. Ti su pobunjenici došli u grad (Hvar, o. p.) ,gdje su počinil i mnogo vrlo ružnih djela, i među ostalim pošli su ukuće plemića, pa onima, koj i su ih pr imil i o tvorenih vrat i ju , n iš tazla nisu načinil i , osim što su im oduzeli oružje uz obećanje da će

im ga vrati t i , a postupali su rđavo s onima, koji su im se opirali .«Contar ini p iše dal je svom zetu o ubojs tvima i svađama izmeđupučana, koj i su zavladal i o tokom i p lemića, a onda kako je došlo dosporazuma između jednih i drugih, u kojemu se izr ič i to spominjeravnopravnost i sudjelovanje u Vel ikom vi jeću komune. On, Contar ini , suger i ra vladi da to ne bi b i lo dobro, jer b i onda to u svimkomunama Dalmaci je i Albani je , i Is t re imalo odjeka i svi b i pučanito t raži l i . Al i o tome neka odluči mletačka vlada, a on ju je o svemuobavi jes t io . Trebala je vlada odobri t i n j ihov sporazum i u tu susvrhu posla l i Hvarani dva poslanika, jednog plemića i jednog pučana u Veneciju.

Kada je hvarski knez kazao Contar ini ju da se sve smir i lo , Contarini se je vratio na svoju gali ju. Ali je malo zatim doznao da izS ta roga grad a i d rag ih mjes ta p re m a gradu H varu kreće m noš tv ood 2000 l judi. Zbog toga je odložio odlazak. Ta je vijest bila točna,ali ih nije bilo 2000 nego 500. T ad a se je on os ob no sa vo jno mpra tn jom i skrcao na oba lu i k renuo ravno među us tan ike , ko je j e— kak o kaže — uspio umir i t i i nag ovo ri t i da se vrate svoj im kućama .

11 . l ipnja nalazio se Co ntar ini sa svoj im gal i jam a pr ed gra do mKorčulom. Tamo su k n jemu doš l i k radomice nek i hvarsk i p lemić ii pred al i m u popis vođa hvarskih p uč an a. On ga dostavl ja mletačkoj vladi i za laže se za radik alno po stu pa nje pr em a puča nim a, j erbi se, ka da bi ovi hv ars ki uspjeli , za njim a pov eli i dru gi (Sa nu do ,o. c. ed. cit. X, st. 624, 625).

Ovdje sam se naro či to zadržao kod opisa do gađaja o koj im agovorimo, jer u Sanudovim zapis ima, objavl jenim u Arkivu, knj igaVI, Zagreb 1863, ovo Con tar ini jevo pis m o ni je pub l ic i ran o, a onoje važno ne samo za naše p i tan je o spomenutom da t i ran ju , negoi o opisu hvarskog pučkog prevrata uopće. Međut im se ono nalaziu m letačk om izdanju Sanud ovih d iar i ja , god. 1883, u obra di G.B erch eta, vol. X, stup ac 624, 625.

28



Za naše je pitanje važno, da se sve to događalo godine 1510,dakle posl i je dogođaja sa raspelomц а Hvaru , i pos l i je smr t i Mat i jeLukaniča, i da je u vrijeme ovih dogođaja u svibnju i u lipnjugodine 1510. bio hva rsk i knez Lippom ano, koji je na stup io tu dužnost neposredno pri je dogođaja s raspelom, kako sam kaže.

Kako dakle protumačiti datum »Adi 6 Fever 1510 M. V.«. Dokazao sam da je taj datum netočan, nepobitnim argumentima, al itaj je dokumenat ovakav, kakav sam spomenuo.

Kada sam prvi put imao ovaj dokument u ruci nisam, kao nidrugi prije mene, obratio pažnju na ova dva slova, jer se inačesve uklapalo u slijed dogođaja. I suvremeni Palladino, i malo kasniji Gianbattista Giustiniano, i suvremeni Bembo, pa i kasniji , kaoAleksandar Gazzari i konačno Giulio Bajamonti u svojem spisu»Lettera«, im aju sam o godinu 1510, kao vrijeme događ aja s raspelom. Marin Sanudo, koji je gotovo svakodnevno pisao sve što

se događalo i vijećanja u Senatu i Pregadima, i vladi uopće, od1. siječnja 1496. do ru jn a 1533. ne d ati ra nik ad a M . V. nego nov ugodinu počinje sa 1. siječnja. To isto čini i Bembo, a i svi oni, kojesmo spomenul i .

Uzalud sam tražio po svim mle tačkim arhiv ima , uz izdašnupomoć tamošnjih direktora i drugih namještenika arhivara, al iovog spisa nismo pronašli , pa ni u samom patri jarhijskom arhivu,koji su mi otvoreno stavili na upotrebu. Što više, patrijarhijskinakata ovih godina u Veneciji uopće nema.

Izjava Be rna rd ina Za ne nije do na s došla ni u ovjerovljenomprijepisu ni u originalu. Mi smo pak ustanovili da se njezino datiranje protivi cjelokupnom faktičnom stanju onoga vremena.Ne možemo kazati da je ona falsifikat, jer ono što BernardinZane pripovijeda znamo i iz drugih vrela, ali je njeno datiranjeM. V. nep rihva tljivo, je r bi to bio očiti »filius an te patre m « ka kosmo gore dokazali .

Uporno sam tražio originalan dokumenat. Dvaput sam zbog togapošao u Veneciju i pretražio tamošnje arhive> mletački patrijarhij-ski arhiv otvorili su mi njegovi čuvari potpuno, i ja sam, zajedno sasvojim pri jatel jem em erit iranim direktorom čuvene biblioteke»Marciane« išao od spisa do spisa, ali uzalud. Što više, akti tihgodina su nestali .

Ali, kada sam bio sasvim napustio misao da ću naći original ,potražio sam to i u najbližoj svojoj blizini, u Arhivu Jugoslavenskeakademije znanosti i umjetnosti, ali se u njoj nalazi samo prepisPalladinijevih zapisa iz 1510. godine i istrage Tafella de Tafellisda tiran e u febru aru 1578. godine, sve pod sig na turo m IV. a. 42.

Razgovarajući o tome sprof. Stipčevićem, on me je upozorio,da i u Sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu postoji prijepis našega dokumenta datiran »A di 6 fever 1509 M. V.« To je datiranje točno iodgovara toku dogođaja. Našem prepisivaču se učinilo to pogrešnimi on je napisao 1510.

29



subito Mattio figlio del ditto Messer Niccolo ando a chiamar Messer pre'Mattio Lucano canonico de dicto luoco, et parochiano della dicta chiesa dellaNunciata a veder tal miraculo: et zonto che l 'fuo, et visto tal cosa, rimasitutti sbigotiti et spaventati, dubitando non fussi sta facto qualche cosaper quelli de casa, over altri, et tolsi el dicto crucifixo cum el fazoletto, comeel se attrovava, et messelo sotto la veste, et portollo a casa sua insieme cumi Bevilaqua. Mandd subito per Mistro Steffano depentor a consultar tal cosa,dubitando non fuosse altro, che sangue. Fuo concluso esser sangue mira-culoso. Subito per el dicto messer pre' Mattio fuo portato esso crucifixo inchiesa cattedral, et messo sulF altar grande; tutti comenzo accorrer pervider tal (pg. 38) cosa, et io sentendo tal cridore andai a veder, et viddicorrer certi filetti di sangue della corona, et descendeva tra el naso, e labocca; et abondava talmente, che ancor io rimasi sopra di me, et appressodi me si ritrovette uno certo Cecilian ch'era venuto cum una nave, et cumcerto bombaso come io a toccar, et il sangue penetrava, et essendo appressodi me Pietro Tagetti fuo mio cavaglier ancor lui comenzo a toccar cumcerto bombaso, et il sangue penetrava, ma per certificarsi meglio tolsi elsuo facioletto, et tocco una, e l 'altra volta, et el sangue penetrava da unlađi, e l'altro, et poi esso crucifixo fuo posto in deposito dove se tien elsacramento, et fuo cantato uno vesper solenne, et altre ceremonie; Compitol'officio esso crucifixo fuo messo in una cassa in la capella della Madonnacum grandissime luminarie, et al presente si attrova; et el zorno seguentefuo facto solenne procession cum grandissirhi pianti, et adi 8 dicto quellidi Bevilaqua mandd per Messer Vicario, Messer pre' Mattio Lucano, messerpre Tomasso Griffico, messer pre Francesso (pg. 39) di Gazzari canonice dedicto luogo, et altri Canonici per dargli el lenzuol cum le giozze de sangue,et altre reliquie, et venero a torli cum gran devozion. Item per el dictomesser pre Mattio furono fatte certe Crosette di cera, et messe su el pare',dove era dicto crucifixo, la mattina seguente se trovono su le dicte certegiozze di sangue, le quali crosette se attrova dove e dicto crucifixo.

Adi 10 dicto , che fuo la dom enica d e carneval fuo facto u na solenn eprocession cum grandissima devozion, portando dicto crucifixo, et altre relli-quie del dicto, et fuo cantado una messa solenne, manifestando dicto miraculo delle qual giozze di sangue sopra una pezzetta io Bernardin Zanesopradicto n 'ebbe una dal sopradicto Messer pre ' Mattio Lucano, e quellatorsi per mia devozione, e ferma intenzion de darla a santa Maria de Mi-racoli et adi 31. m arzo 1511 pro ssim o pr eterito ho pr ese nta ta al R everendis-

simo Monsignor Patriarca de Venezia pregando Sua Reverendissima Signoriase degni adempire la intenzion mia predicta, alia cui gratia humiliter me

1511 adi 13 aprile in Venezia.

(pg. 40) Io Mattio qu ond am M esser Tom aso Parnicich da Lešina de ord inede Monsignor Reverendissimo patriarca de Venezia avendo io intesi lacontinenzia della dicta lecta in mia presentia, et in presentia di Zorzi Za-monovich da Lešina d'avanti el dicto Monsignore per el suo canceliere, etquella ben intesa, deponemo nui Mattio et Zorzi per nostro sacramentoesser vero el miraculo soprascripto, perche io Mattio ho visto cum li

31



proprj occhi el dicto crucifixo in chiesa cattedrale suso l 'altare grande, chegiuzzava el sangue vivo dalla fronte per una spina della corona sopra ellato destro zoso per el naso, et per la bocca, e chi cum bumbaso et chicum facioletti toccava, et sugava el dicto sangue presente molte persone,che erano venute a.vider (sic!) tal miraculo, et messer Pietro Tagenti cavalierdel sopradicto messer Bernardin fuo uno di quelli, uno giuzzo suso unapezzetta, come da lui mi par aver inteso, e per questo fuo facto processionsolenne et altre devozion come de sopra e scripto . Alle altre cose, che sonointervenute in casa del dicto Messer Niccolo io non son sta presente, salvoche io mi ho trovato quando fuo leva una crosetta di cera, che era sangue(pg. 41) suso. Ma el ditto Messer Zorzi dise aver visto tre altre crosette erain cima come una corona di sangue pulita, et bella. Et aver visto sul paredue giuzzi di sangue, et tocchi supradicto Messer pre Mattio cum el cultellodel dicto pare insieme cum uno pocco de lino de dicte taule, et si ho vistosul lenzuol de dicte giuzze de sangue giuzzade del dicto crucifixo.

Item certificando Messer Zorzi che una pezzetta cum uno giuzzo di sanguesuso, che e in man de Monsignor Reverendissimo patriarca esser una diquelle del linzol, dove colo el dicto sangue, la qual el dicto Messer BernardinZane ha da Messer pre Mattio Lucani, et io Mattio ho inteso questa esseruna di quelle; et in fede della verita ho script© da mia man propria lapresente scriptura si per mio nome, come per nome del dicto Messer Zorzipresente, e cosi ordinando, che sia scripto perche mi dice non saper scriver,et a questo fuo presente Messer Zuane Francesco da Pozzo, et Messer Fran-cesco de Morandi canonici del dicto Monsignor Reverendissimo patriarcade Venezia.

Izjava kanonika hvarske katedrale Tom e Griffico

Toma Griffico potvrđuje, da je ist ina sve ono, što se o čudotvor-nom raspelu pr iča , a on je sam imao raspelo u rukama i kada jepodigao rubac koj im je bio pokriven, v idio t r i kapl je krvi , koje sutekle iz bodl j ika t rnove krune po l icu, i on ih je obr isao rupcem,koj im je spomenut i «Raspet i« bio pokriven. »Is to sam tako vidioi svoj im rukama opipao voštane kr iž iće , koj i su bi l i pr i l jepl jenii istom krv lju poškrop ljeni .«

Ego Thomas G rifficas canonicus pharensis ad comprobationem su-pradicti m iraculi, et dicti miraculosi (str. 42) sanguinis dico et attestor etpropria chirographo fidem facio, quatemus illud verissimum est per ea quaeab omn ibus, qui in principio dicti casus afuerunt et ea qua propriis oculisvidi et meis manibus pertractavi, et primo die 6.° februarii 1510. cum essemin domo mea Lesinae qua est sita prope ecclesiam cathedralem S. StepKanihora quasi nona intelecto rum ore hujus miraculi cucurri ad ipsam Ecclesiam,in qua jam erat delatus crucifixus, et adhuc haesitans, si verum hoc essetaccepto crucifixo, et tenens ipsum in manibus, vidi tres guttas sanguinis vivicurrentes ex spinis coronae per faciem, quas omnes terdi, et levavi quodamsudario, quo dictus crucifixus erat coopertus. Similiter etiam vidi, et man ibus

32



propriis pertractavi cruces caereas affixas et eodem sanguine perfusas. Cae-tera omn ia superius narrata sunt vera prout vidi et audivi ab.omnibus ferenostris eonc ivibus pharensibus, et a multis alienigenis, qui ibi tunc aderant,et ita est in verbo veritatis. Ego quidem Thom as m anu. propria.

Izjava Katarina sina Nikole Kolombina

Katarin Kolombin izjavljuje kako je bio u katedrali, kada sudonijeli raspelo, i kako je bilo tamo mnogo naroda, a kanonikGrif-

fico skinuo rubac sa raspela. Tada je on vidio krv koja se prilijepila na rubac. On se na svoju izjavu zakleo i vlastoručno je potpisao.

Io Catharin fio di messer Nicol6 Colombin nobil di Lešina me ho tro-vad o a di 6 fever 1510 in la chiesa catte dra l, quand o fuo p or ta il crucifixo,el qual fuo in casa de messer Nicolo Bevilaqua, el qual crucifixo fuo messosopra l 'altar grande in la chiesa cattedral di san Stefano per veder questomiraculo, era grande multi tudine de uomini et donne; dove venne messerpre Tomaso Griffico canonico della dicta chiesia, li fuo facta via a viderquesto crucifixo, appresso dicto crucifixo era un fazoletto over pezza, qualtolti dicto messer pre Tomaso, et tuchi el dicto crucifixo alia bocca, et viddidove si appetto sangue miraculoso al dicto fazoletto, et tutte altre cose,qual se contien di sopra. Inteso cusi delle giuzze sopra le pezze come legiuzze delle crosette di cera, et visto pezze cum le giuzze de sangue et lecrosette, et tutto quello e vero sotto sacramento deposto de mia manpropria .

Zapisi Pavla Palladinija 1510, 6. veljače u Hvaru

Pavao Palladini, hvarski plemić, zapisao je što se događalo uHvaru 6. veljače i slijedećih dana, »počinjući od prvog slavnogčuda kada je raspeti Krist krvlju procurio«.

»Prvo. 6. dana mjeseca veljače, u srijedu, padala je kiša u graduHvaru, i nije samo obilna kiša lijevala na neobičan način, već je izrak bio veoma mračan i oko 19 sati opazilo se da se zemlja trese,tri puta, da se do polovice srušio krov crkve Svete Marije Nunci-jate, do koje se nalazio stan svećenika po imenu Matij Lukanić,koji je bio kanonik stolne crkve u Hvaru i kapelan spomenuteNuncijate. Iz kuće spomen utoga gospodina po pa Matij a jed na suvrata vodila u crkvu, a on ih je bio dao zazidati.«

»Treće. Oko spomenutoga sata u kući gospodina Nikole Bevila-que, armirala, nalazilo se jedno malo raspelo, a držali su ga u kućina jednom zidu i već je bilo sasvim zadimljeno. U ono isto vrijemecijelo tijelo ovoga raspela izbacivalo je krv ispod krune, iz ustijui iz nosnica, a kada su to opazili oni u kući, odmah su poslali pospomenutoga gospodina Matija Lukanića, a ovaj se volio s tom

3 STARINE 33



kuć om ( t j . poro dicom , o . p .) i b io s njo m vr lo usk o povezan ul jubavi , jer su spomenut i svećenik i Toma, s in spomenutoga Be-vi laque bi la dva najokrutni ja biča plemića. Taj Toma umro je ipok opa n šes tog pros inca ko j i j e neda vno pro šao ne s re tn om i b i jednom smrću, a ranio je sam sebe vlas t i t im oružjem, jer je bio meštar brodova, a l i bogat i bodar, a ni je imao više od četrdeset i petgodina. On je bio na s ječi s tabala u Neretvi , pa je skačući s jednogstabla bacio najpr i je s jekiru , a zat im je s lučaj h t io da se nataknena ručicu te s jekire , koja mu je uš la među noge, i doveden je ovamo(u Hvar, o . p . ) i umro. On je bio vođa puka i pot icao ga je daugasi ime plemića. Svećenik je pronalazio sve poteze da se to post igne, a puk ga je obožavao. Sve se prot iv plemića zakl jučivalo ujed no j od ovih dvi ju kuća. U to je spo m en ut i Bevi laqu a p oslaohi tno po spomenutoga popa i pokazao mu raspelo, i oni su sa ženama, koje su se u kući nalazi le , i s udovicom pokojnog Tome, s

kće rko m (kako sam ja osob no čuo od po pa, od udov ice , od djevojkei od Bevi laque) podigl i raspelo na prozor i promatral i ga . Bevi laquaje kazao da bi tome moglo bi t i uzrok vlažno vr i jeme i da to ni jekrv, već boja , koja se zbog vlage ras to pi la . Na to j e djevojka rekla:»Nije to boja , nego krv, jer sam ja s tavi la raspelo na plahtu, s loženui svježe donesenu iz pranja , a c i je la je plahta puna kapl j i krvi iztog raspela«. Na to je pop kazao: »Meni se čini da je to krv. Boja-disar je već nepr i ja te l j i već je jedanaest godina š to s nj ime ne razgovarate . Ponesimo ovo raspelo u moju kuću i tamo ću pozvat i bo-jadisara i vidjeti ćemo da l i je to krv i l i boja«. Stavio je raspelopod m ant i j u i kad ga je ponio kuć i pozvao je m ajs to ra S t jepanaVita l j ića , bojadisara . Zajedno pogledaše raspelo, a bojadisar jerekao da ne t reba sumnjat i , da je to prava krv i da ni je boja nibi lo kakva druga smjesa . Odmah je svećenik odnio raspelo u katedralu i naredio je da zvone sva zvona, a ja sam se pi tao š to bi tomoglo b i t i , i to su p i ta l i i ukućani . Došao sam na ba lus t radu natrgu i v idio kako t rče mnogi l judi svake vrs te , muškarci i žene. Krenul i su k pres ja jnom knezu i kneginj i , koj i su bi l i kod kuće, i ucrkvu svetog St jepana, u koju ni je mogao s ta t i sav ta j svi je t . Tuje pres ja jni knez Bernardin Zane, koj i je već bio predao svoje upravl janje (hvarsk om k om un om , o . p . ) , osuš io krv, a neki Pie t ro Sa-

get t i iz Brisse i mnogi s t ranci svjedočiše . Slučajno je bi lo u lucivr lo mnogo lađa . I mnogo je b i lo robe na t rgu , ko ju su prodavač iostavi l i pa ju je mogao uzet i tko je ht io . To je to l iko uplaš i lo idomaće i s t rance da ni je bi lo čovjeka koj i n i je očekivao nekovel iko z lo . Neke su skupine počele vrš i t i takvo kajanje , i javnoi ta jno, da su se u gužvi vidje le samo pojedine osobe kako se bičujugole na trgu, a i po ovim brežuljcima, al i pri tom su zakril i l ica in i je bi lo nikoga tko ni je vjerovao da je ta j događaj znak vr lo vel ikepro pa s t i i znak un iš ten ja ovoga nes re tnog a o to ka . Dječaci od seda m,osam i deset godina odluči l i su da sami sebe bičuju gol i na t rgui mnogi su se od nj ih zaustavi l i gorko plačući , l icem i očima okre-

34



»12. (veljače, o. p.) počeo je pop bulazniti i nije jeo ništa osimonoga što su mu silom gurali u usta. Bulazneći, govorio je vrloružne stvari, pa i nepoštene, nadijevajući nadimke osobama kojesu mu dolazile u posjet. Spomenuti je svećenik onoga jutra kadsmo ga zajedno s presjajnim rektorima došli posjetiti rekao: "Gospodo, neka nitko ne misli na zlo, jer sam ja začetnik ove stvarii sa mnom će ona i svršiti". Molim Boga da je rekao istinu.«

U subotu 16-og spomenutoga mjeseca, rano ujutro umro je popLukanić, i neka Bog dade da je govorio istinu, da je ovo čudnočudo svršeno i završeno u njegovoj glavi. Ima ih mnogo koji govore i tvrde da su se na ono raspelo zakleli strašnom zakletvom,a preko toga, jer o tome nije dopušteno pisati, prijeći ću šutke. Jasvakoga uvjeravam da nastoji biti čestit čovjek i da nas slavnaDjevica Marija čuva od ruku izdajnika. Spomenuto raspelo i zidstavljeni su u stolnu crkvu, jer su rekli da je i iz zida šikljala krv.

U ovo su vrijeme bili naši presjajni rek tor i, presjajni gospodinknez Antonio Lippomano i kaštelan presjajni gospodin VincenzoDonado.«

Ova kronika dogođaja od 10. do 16. veljače 1510, koju je napisaoPavao Palladini, od neobičnog je značenja ne samo za poznavanjepučkog prevrata na Hvaru nego i za tadanje prilike na Hvaru, a iu ostaloj Dalmaciji. Palladini je bio ne samo očevidac dogođajanego i sudionik u odnosu komunalne vlasti prema onome što sedogađalo, jer je u to vrijeme bio komunalni sudac u Hvaru, daklenosilac najviše izborne časti komunalne autonomije. On nam otkriva mnogo toga što inače ne bismo znali, jer nije nitko to zabilježio.

Mi ćemo nastojati da bar neke činjenice, koje su za nas od osobite važnosti, a dosada nijesu bile istaknute iznesemo, zbog boljegai objektivnijega pogleda na početak i razvoj pučkog prevrata naHvaru.

Kada sam godine 1916. počeo proučavati nek e dokum ente kojisu se odnosili na stoljetnu borbu pučana za ravnopravnost s plemićima u hvarskoj komuni, osjećao sam svu veličinu te borbe ismatrao sam da sam dovoljno upoznao njenu bit i njene usponei padanja, njene neuspjehe i uspjehe. Međutim, dugo sam vremenaostao osamljen i nisam uspio naći ni romanopisca ni dramatičara

koji bi približili širokim narodnim masama veličinu ove borbe,kako je to uspjelo, upravo preko romana i kazališta, sa seljačkombunom u Hrvatskom Zagorju.

Mada sam tada nastojao što iscrpnije prikazati ovu tako sjajnuborbu, koja je započela u doba feudalnih odnosa i svega onogašto je s njima bilo povezano, nijesam neke stvari napose isticao, jernijesam smatrao da su toliko važne da bi mogle utjecati na vjekovni tok i razvoj ovog velikog perioda od 1334. do 1610. godine, daklena period od punih 276 godina.

Danas vidim da je potrebno istaknuti neke pojedinosti, kojeuvelike osvjetljuju sliku ovog našeg do ista velikog djela, koje će

36



biti nadmašeno tek u najnovijem životu našeg naroda, u borbi zasocijalizam, koja će kulminirati u našem narodno-oslobodilačkomratu i provesti slične ideale koji su vodili borce u hvarskoj komuni .

Analizirajući podrobnije Palladinijeve zapise, možemo vidjeti nekoliko momenata koji nijesu bili dosada dovoljno istaknuti. Iznjih se vid i: a) da je pr ije 1510. godine usta nak bio dugo i potajn opripreman, b) da su organizatori ustanka bili pop Matij Lukanići Toma Bev ilaqua, koji su se povezali i s pojed inim istomišljenicimau hvarskim selima, c) da su vođe i organizatori pučkog ustankaprotiv plemićke samovlade i nasilja bili radnik brodograditelj Toma Bevilaqua i siromašni pop Matij Lukanić. To ističem zbog togašto se često zamjenjuje arm ilar Nikola Bevilaqua sa svojim sinomTomom Bevilaquom. Prvi, otac, bio je armilar hvarske luke, tj. onje vodio brigu o svemu onom e što je luci potreb no, od pristajanja,

odnosno usidravanja lađe, do njene opskrbe hranom i brodskimpriborom, a i potrebnim oružjem. Nije on, dakle, bio admiral kojije zapovijedao mornaricom, nego namještenik, koji je, bez sumnje,bio i graditelj i popravljač lađa (kalafat). Njega nije biralo plemićkoVeliko vijeće, nego ga je postavljala država. U Kotoru je armilarabirala bratovština mornara sv. Nikole, a potvrđivala ga je državnavlast (v. G. Novak, Jadransko more u sukobima i borbama krozstoljeća, Beograd, Vojno Delo, 1962, str. 329). Nikola Bevilaquabio je, dakle, manuelni radnik, koji se istaknuo i svojim radom isvojim znanjem. On je, kako se jasno iz dokumenata vidi, bio upoznat s pokretom za oštro istupanje protiv plemića, ali nije on biovođa toga pokreta, nego njegov sin Toma. »Ovaj je bio vođa pukada se ugasi ime plemića« — napisao je Pavao Palladini. Bio jeodličan radnik, graditelj brodova, a Palladini kaže za njega, da jebio »majstor brodova«. On je pošao brodom u Neretvu, gdje jesjekao drva koja su odgovarala njegovu poslu. Tamo je osobnoobavljao sječu u šum i. Jednoga dana — kako smo već kazali — kad aje sjekao grane nekoga stabla i nalazio se visoko na grani, odlučioje skočiti sa stabla na zemlju. Da mu ne smeta pri skoku, bacio jenajprije sjekiru na zemlju, a onda skočio i on. Međutim, držalosjekire došlo je u okomit položaj, i Toma je u skoku naletio na nj.Ono mu se uvuklo među noge i zabilo u trbuh. Bilo je to6-togprošlog studenoga. Kako Pavao Palladini piše ovo pod datumom6. veljače 1510, znaci da je to bilo god. 1509. U punoj muževnojsnazi — bilo mu j e 45 godina — um ro je, obavljajući svoj zan at,vođa puka, kome su se drugovi zakleli na raspelo da će uništitivlast plemića. Nije dočekao da se ostvari, bar za neko vrijeme, onoza što se svom svojom energijom borio.

Prvi je to vođa naroda, radnik i odličan majstor, koji je uspioda se stavi na čelo borbe za ravnopravnost svih ljudi, protiv vladavine klase nad klasom, protiv bahatosti plemstva, prvi ne samokod nas Hrvata i Jugoslavena, nego i prvi u Evropi i na svijetu,

37



i m i m u d o i s t a n i s m o d a l i o n o m j e s t o k o j e m u u p o v i j e s t i i h r v a t -s k o g a i s v i h j u g o s l a v e n s k i h n a r o d a , a i n a r o d a s v i j e t a , p r i p a d a .

N j e g o v s u d r u g u b o r b i i n j e g o v n e r a z d r u ž i v i p r i j a t e l j b i o j eM a t i j L u k a n i ć , » k o j i j e z a m i š l j a o s v e p o t e z e u b o r b i , k o j e g a j e p u ko b o ž a v a o . S v e s e p a k p r o t i v p l e m i ć a z a k l j u č i v a l o u j e d n o j o d o v i hd v i j u k u ć a « . P o p L u k a n i ć b i o j e n e p o m i r l j i v i b o r a c , a l i v r l o s l a b i hž i v a c a. N a n j e g a j e , n e m a s u m n j e , j a k o d j e l o v a l a c e r e m o n i j a k a d as u o n i n j i h o v i s u m i š l j e n i c i p o l a g a l i z a k l e t v u n a r a s p e l o k o j e j e o nd r ž a o u r u k a m a . N a k o n t o g a j e n a n j e g a t e š k o d j e lo v a l a n a g l as m r t T o m e B e v i l a q u e , k o j u s u s i g u r n o p l e m i ć i i s k o r i s t i l i t v r d e ć i d aj e t o k a z n a b o ž j a z a n j e g o v o d j e l o v a n j e p r o t i v p l e m i ć a . A k a d am u j e s a o p ć e n o o k r v a r e n j u r a s p e l a u k u ć i u k o j o j j e p o l o ž e n a z a-k l e t v a , i t o u d a n i m a k a d a j e n a d H v a r o m b j e s n i l a v e l i k a j u ž i n a ,k i š a i o l u j a k o j a j e č a k s r u š i l a d i o c r k v e N u n c i j a t e , č i ji j e o n b i ok a p e l a n , o n , v j e r n i k , n i j e m o g a o v i š e i z d r ž a t i i p o t p u n o j e k l o n u o .

N j e g o v a t r a g i č n a s m r t , k o j a j e n a s t u p i l a u s t a n j u n j e g o v e t e š k eb o l e s t i — š t o s u u t v r d i l i i k n e z , i k a š t e l a n , i s u c i h v a r s k i — us t a n j u n j e g ov e p o t p u n e n e u r a č u n l j i v o s t i , n i š t a n e u m a n j u j u n je -g o v u d u g o g o d i š n j u u p o r n u b o r b u z a v e l i k e i d e a l e z a k o j e j e i p o -g i n u o .

S m r t T o m e B e v i l a q u e i M a t i j a L u k a n i ć a b i l a j e v r l o t e ž a k u d a r a cu s t a n i c i m a i z a v j e r e n i c i m a , a l i o n i s u b i l i v e ć v r l o d o b r o o rg a n i z i -r a n i i b a r j a k i d e a l a n a k o j e s u s e z a k l e l i p r e u z e o j e u s k o r o z a t i mn o v i v o d a , V r b a n j a n i n M a t i j I v a n i ć .

Copia (pg. 44) Narrazione di Paolo Palladini1510. Adi 6 Febraro in Lešina 1

№ V III. (pg. 45) Qui notar6 i l miserab il caso seguito nella cit ta diLiesina,2 comenzando dal primo glorioso miracolo, dove el

Crocefisso stilo sangue, et sia il tutto a laude dell ' omnipotente Iddio, edella gloriosa Vergine Maria.

Et primo alli 6 del mese di Febraro il giorno di Mercurio in la citta diLiesina pioveva, et non solmn cadeva I'aqua in abundantia non solita, maГ а е г е era tenebrosissimo, e t in c i rca le ore 19 fu osservato la terra t rem ar

1 Opisivanje Pavla Palladini a, kako mi prevodimo naslov »Narrazione«,donosimo u talijanskom originalu točno prema rukopisu u posjedu pisca(G. Novak). Taj je Palladinijev sastav prijepis ili iz originalnog rukopisa ilinekog drugog, i ma da je lijepo ispisan, on nije nimalo dosljedan u pisanju,i potpuno proizvoljno piše neke riječi sa velikim početnim slovom ili malim.Smatramo, da tako treba radit i , jer ovakvo ispisivanje ri ječi može čestoodraziti i mišljenje pisca odnosno pisara, a napose gledanje na svijet okosebe i uop će. To je izvanredno važno i za pozn avan je tad anjeg društve nogmišljenja hvarskog plemstva i onih, koji su ovakve spise čitali. Svodeći ru-kopis na današnji književni pravopis talijanskog jezika bila bi greška, jerbi se du h i gledanje na život piščev podvrgli ne sa m o današ njoj grafiji,nego i mišljenju.

2 Liesma, kao i Lešina zove se talijanski grad Hvar, a i otok Hvar.

38



tre volte, cascar il tetto della Ecclesia di Santa Maria Nunziata8 fino lamitta, appresso la quale dimorava per stantia un sacerdote detto M. Pre'Mattio Lucanich Can.co qui in Cattedral Domo, et Capellano della dettaNunziata, in la qual capella dalla casa del detto Messer Pre' Mattio era unaporta, per la quale poteva intrar, et tamen Lui l l iaveva murata; Terzio circala detta ora in la casa di Messer Niccolb Bevilaqua Armiraglio era un Cruci-fisso piccolo, et questo tenivano in casa ad un pariete, et gia era tuttbaffumato, et in quella me desim a ora tu tta la Perso na di q uel Cruci-fisso stilo sangue da sotto la Corona, da bocca, e dalle narise, di questoaccorgendosi quelli di casa, subito l i mandorno chiamar i l sopradetto MesserMattio Lucanich, et questo perche si amavano il detto Prete con questa casadi stretta benevolentia, et questo perche il detto Prete, et Tomaso fiol delBevilaqua sopradetto erano due crudelissimi flagelli de nobili; el qual Tomaso e morto e sepolto el di 6.° di Dicembre prossime passato d'una dis-gratiata, e misera morte ferito se medesimo su la propria Anna, perche

era mastro di Navili j ,4

ma richo, e fresco, et non passava anni quarantacinque sua eta, saltando d'un arboro, che tagliava in Narenta, butto in primala manara, et poi el caso voile, che Lui s'impir6 sul manego della dettamanara fra la forca delle gambe, e fu menato qui, et infiossl, et mori.Questo era direttor della Plebe ad estinguer il Nome di Nobili, et il Pretteera l 'inventor di tutti li tratti, et era adorato da Plebe, et tutto si concludevain una di queste (pg. 46) due Case contra li Nobili; pero il detto Bevilaquaquamprimum mando per i l detto Prette, e mostroli la detta Croce, et loro,con le donne de casa, e cula5 relicta del detto Tomaso, colla Fiola (secondo,che io medesimo dal Prete, dalla Vedova, dalla Putta, e dal Bevilaqua udisi)la mirorno levata su la fenestra, et disse el Bevilaqua: potria esser, che el

tempo e humido, che questo non sia sangue, ma color l iquefatto per umi-dita. Dice la pu tta n on e color, Г e sangue, perche io ho m esso el de ttoCrucifisso sopra d'un linziol piegato, e frescamente portato da lavare, etutto il linziol e pieno di gioce di sangue del detto Crucifisso. Dice el sopradetto Prete, a me mi par sangue, niente di meno el Depentor e vostro ini-mico, et Voi questo sono anni undeci non li parlate, portemo questa Crocein casa mia, et l i mandaro per i l Depentor, et resolutamente vedremo se esangue, o color, et messe la detta Croce sotto la veste, et portatala in casa,

3 Ecclesia di Santa Maria Nunziata, hrv. crkva Svete Marije od Navje-štenja je osrednja crkva u predgrađu Hvara, na jugu arsenala. To se pred-građe nazivalo talijanski »borgo«, od čega hrvatski »burag«, a i »burak«. Ugradovima na dalmatinskom kopnu nazivali su predgrađa »varoši«.

4 »mastro di navilij«, hrv. meštar brodova, jeonaj, koji gradi brodove.To je bio i jeste poseban zanat, koji traži mnogo tehnički preciznog znanja,a i snagu za tesanje pojedinih dijelova broda, a pored toga i sposobnost dase brodu dade i što ljepši oblik i što bolju sposobnost za što bolju plovidbu.Pri tome veliku ulogu ima drvo iz kojega je brod načinjen. Zbog toga jei Toma Bevilaqua i osobno išao u dolinu Neretve da izabere drvo i stabla,pa je osobno sjekao one grane koje je smatrao dobrima za gradnju brodova,i u tom radu i stradao.

5 »cula relicta« — ovako je u rukop isu, a ta ko se je i izgovaralo u obič-nom razgovo ru, ali bi tre ba lo biti »colla relicta«, kak o je to p ar riječi daljeu istoj rečenici i napisano »colla Fiola«.

39



chiamato Messer Steffano Vittaglich Depentor6 insieme la vedero, et quellodisse (pg. 47) che non bisognav a du bita r, che qu ello era sangue valido, et chenon era color, ne mistura alcuna. Et statim el detto Prete porto dettaCroce alia Ecclesia Cattedrale, et comenzo far sonar tutte le campane, et iomirai che pol esser, et quelli di casa che puol7 esser; Io mi affaciai aliipuggioli della Piazza8 et viddi correr multi tudine d' ogni sorte de masculi ,et di femine; erano corsi el Magnifico Gonte e la Contessa, come in casasi trovavano, e la Chiesa di san Steffano non poteva tener la gente, et lasul altar grande el Magnifico signor Bernardin Zane, che gia aveva con-segnato il suo regimento ha sugato il sangue, et uno Pietro Sagetti daBrissa; et Forestieri assaissimi rendono testimonianza, che per ventura eranonel Porto assaissimi Navili j , et molte merze in Piazza abbandonati dall iVenditori, et a beneplacito di chi ne voleva; il che tanto spauri Terrieri eForestieri , che non era huomo, che non spettasse alcun gran male, et com-menzorno le Brigate far tanta penitenzia et oculta, et palese, che non si ve-deva de carneval (pg. 48) altr o che fru star se Per son e nu de pe r la Piazza, etper questi monti , abbendate pero le fazze, ne era persona che non credevaquesta dimostrazion esser segno di grandissima ruina, et esterminio diquesta infelice Isola. Li putti di sette, otto et dieci anni avevano messomente frustarse nudi per questa Piazza, et fermarse molti di loro con abon-dantissime lacrime, voltando la fazza, et l 'occhi al ciel senza vergogna, senzarispetto, che ivi erano molti Nobili , et Persone d'ogni sorte in gran numero,come se vedessero la Divina Maesta di Cristo, dicevano quelli putti, percheestu corozato, et che t i avemo fatto, non ne profonder te pregemo. Contanta semplicita, queste formali parole dicevano, che a loro pareva, chenessun non li audiva, et andavano li detti putti in frotta frustandosi fin a

San Nicolo9

alto nudi, discalzi, ne tutto el carneval fu fatto altro.7 Feb . Adl sette del de tto Mese fu fatta con la de tta Croce un a

devotissima Processione, portando etiam la ombrella, et iofui uno di quelli, che portai la detta ombrella, (pg. 49) perche all 'ora mitrovavo esser Giudice,10 a messi mente al detto Crucifisso, il quale pareva,da sotto la Corona, e le narise, e per tutta la fazza insaguinato d'un fresco,et valido sangue.

6 »depentor« je dijalektičan izraz, dok je književni »dipintore«, hrv. »slikar«. Ovdje ova ri ječ ne znači sl ikara umjetnika, nego bojadisara, koji boji

zidove, prozore, vrata, brodove i drugo.7 Ovdje je u istoj rečenici napisano i »puol« i par riječi prije »pol«.8 Plemićka obitelj Palladini imala je dvije palače, od kojih jednu na samoj

pjaci, a drugu samostalnu, iza nje. Ona prva na pjaci je u XIX stoljeću vrlološe rekonstruirana i nagrđena, dok je ona iza nje ostala netaknuta sajednim od najl jepših balkona što uopće postoje na mediteranskim obalama.

9 San Nicolo, hrv. Sveti Nikola, u hr vatsk om hva rsko m dijalektu SvetiMikula, je brdo na južnoj strani hvarske pjace, gotovo u cijelosti punostarih i novih kuća, na čijem vrhu se je dizao samostan Augustinaca s vrloelegantnom crkvom svetog Nikole. Danas je na to m m jestu groblje i kapela.

10 »guidice«, hrv. sudac. U autonom noj kom uni H var a stajao j e na čelukomunalne uprave knez, koga je Venecija među mletačkim plemićima usvom Velikom vijeću birala i slala u Hvar kao svog predstavnika. Uz njega

40



10 Feb.» Adi X del de tto Messe, che fu Dom enega tu tti li Uom ini, etDonne dell 'Isola concorsero alia Terra," e furono alia Messa,

la quale non fu detta in Chiesia, ma in Piazza con grandissimo nutoero diPersone, et vi e fatta una devotissima Processione ut supra con lacrime cla-mori, et scalzi, et lazzi al collo, brigate, et luminarij. Pre' Mattio soprascrittoin mezzo della Turba parld narrando el detto miracolo hora una, et piu,al parlar del quale io l i messi ben mente, et le poteva ben udire, perchesenteva app res so el Magnifico Conte, perche era , Gradiće; in conclusion, di-ceva: Popolo, lassate stare li Nobili nel suo grado, non moviate contra diLoro alcuna cosa, lassateli star, contentatevi della vostra sorte, Voi non mihaverete piu parlando, notate il tutto; et voi Nobili accarazzate el popolo,e non vi inpazzate delle (49 v.) delle cose ecclesiastiche. Io vi diro il veroal mio giudizio, non so o e štato mažor miracolo la profusion, et il segno delsangue, 6 che Pre Mattio Lucanich abbia detto, et predicato cosi cordialmen-te , che non siano molestadi li nobili, che mai in vita sua con il ditto com-pagno non attese ad altro esercizio, se non a molestar li Nobili, niente dimeno el par, che el detto Prete ciascun di questi, che eran in circolo cumli satrapi della plebe, si presumea, che li dessuadesse da quello, che semprein vita sua li aveva persuaso et coadiuvato, et il detto Prete tutti questi difeva et di et notte austerissima penitenza, et non manzava.

U Feb. Adi X I, che fu luni il det to Pre M attio la m attina a bu on 'ora mand6 per il Magnifico Conte, et egli and6 con il Magni

fico Castellano, et Giudici, et Noi giudicassimo, che lui nom fusse sano,pero che all ' ora della terza sulla Porta della Chiesa Nunziata minata suun soler di pietra si batte tanto et predico tanto, et erano intorno a luiPersone assaissime, et tutt i si battevano come Lui con tanto scavegliarsecon tan to tira rse p er la Ba rba , che era una cosa stupe nd a (fol. 51 r.) etquesta cosa duro quasi ore tre, l i tet t i , le strade, le fmestre pieni erano dipenitenti di donne, di uomini, et di putti.

12 Feb« Adi 12 el pr et e comincio a zavariar, et no n ha voluto m anza r,se non quello li e sta butta per forza nella gola, et diceva

zavargiando cose bruttissime, et disoneste, imponendo li nomi alle persone,che lo venivano a visitar, et il detto prete quella mattina, che colli MagnificiRettori fussimo a visitar; disse Signori nissuno non si dubiti di male, cheio son principio di questa cosa, et in me finira questa cosa, che prego Iddio

Г avesse det to i l vero.16 Feb. Adi 16 del de tto m ese saba to a buon ' or a m ors e il detto Pre

Mattio Lucanich, che Dio il voglia, che abbi parlato il vero, chequesto prodigioso portento sia fornito, et finito il la sua testa. Sono molti,che dicono, et afferrnano, che in quella Crosetta avevano fatto una certaterribil congiurazione, et di questo per non esser lecito di scriver, mi pas-saro con silenzio. Io persuado ciascheduno, che si sforzi esser uomo dabben,

su stajala na čelu komune tri suca, koje je Veliko vijeće hvarskih plemićabiralo na tri mjeseca. To je bila najviša slobodno birana čast ne samo uhvarskoj komuni, nego i u ostalim komunama Dalmacije, (v. o tom G. Novak, Hvar kroz stoljeća, III. izdanje, Zagreb 1972, str. 66 ss.).

41



et che la gloriosa Vergine Maria ne guardi da man de traditori; la detCroce, et 11 pariete sono messi in Chiesa Cattedrale, perche fu detto, canco il pariete stilo sangue.

Li Magnifici Rettori Nostri furono Conte el Magnifico Messer AntonLipomano, Castellan il Magnifico Messer Vincenzo Donado.

Istraga o prolivanju krvi čudotvornog raspela, koje se čuvau katedrali svetog Stjepana

Tafellus de Tafellis, kanonik u Veroni bio je auditor biskupaVerone Valiera, koji je kao papinski izaslanik (apostolski vizitatorobilazio god. 1579. biskup ije na istočno j oba li Jad ran sk og a m orVizitator Valier je neke poslove prilikom svog obilaženja po tertori ju biskupije povjeravao pojedinim članovima svoje pratnjeTako je povjerio Tafellu de Tafellis ispitivanje slučaja s raspelomu Hvaru.U nedjelju . . . veljače 1578 (»Die d o m in ic o .. . febru arij 1578«datira pisac »Garte attinenti« početak ispitivanja Katarine FasaneOvdje je očito datiranje M. V., jer je vizitator Valier prispio u Hva28 siječnja 1579, a on dat ira svo ju vizitaciju p re m a crkv eno j rimskoj »a nativitate«. Kako je računanje M. V. počinjalo sa 25. ožujkto je veljača 1578 bila po na šem r ač un an ju 1579.

Katarina Fasaneo odgovorila je na pitanje Tafella de Tafellis, dse procesija na dan svete Doroteje obavlja u spomen na čudotvornkrv, koju je Raspeti prolio. Ona sama nezna o tome ništa drugo

nego što mnogi drugi pričaju, ali je čula »da su se mnogi građazakleli na raspelo, koje se je nalazilo u kući Bevilaqua, da će pobhvarske plemiće, i da je onda Raspeti prolio krv. To se zbilo, kakje čula za upravljanja kneza Lipamana.

Fra Franjo, gvardijan samostana Male braće u Hvaru odgovaraje na pitanja kanonika Tafella, i pri tom izjavio, da je u ono vrjeme imao devet godina, ali da se ponekih stvari sjeća. Sjećao sda je bio u katedrali, kada je, poslije procesije svećenik pokazivaprisutnima neke tkanine okrvavljene, »za koje se kazivalo, da je krv sa spomenutog raspela.

Iz njegovog iskaza najvažnije je njegov odgovor na pitanje »Šse govori , koji je bio uzrok proli jevanja krvi spomenutog raspelaOn je odgovorio, da je uzrok tome bio taj, što su se u kući Bevlaqua neki građani, i također neki iz sela, zakleli na ono raspelda će bit i međusobno složni i vjerni jedan drugome protiv plemićod kojih su oni zavjerenici poubijali osamnaestoricu.« U vrijemovog svjedočenja fra Franji je bilo oko 77 godina.

Iza njega ispitana je kao svjedokinja Frane Martinella, koja niznala reći koliko joj je zapravo godina, a ispitivači su ocijenida ima, prema izgledu osamdeset.

Ona je bila na procesiji prošloga petka, koja se držala u spomeprolivene krvi s raspela. Njezin joj je otac pričao kako je spom42



nuto raspelo bilo pokriveno paučinom, i kako je jedna kćerka Bvilaque htjela skinuti paučinu s tog raspela, i kako je tada Raspeprolio krv iz grudiju na ruku Bevilaquine kćeri, a onda je ta krpala i na plahte, koje su bile složene i metnute u jednu košarupod raspelom.

Ona je vidjela spomenute tkanine, kad ih je u crkvi pokazivasvećenik, i oni su bili poštrcani krvlju. Ona je — govorila je —vidjela kako iz glave Raspetoga curi krv, u času, kada je pop Luknić došao do vrati u crkve svetog Marka sa raspelom u ruci. Tadje sav narod išao bosonog.

Ispitan je i svjedok Vinko de Damjanis, arhiđakon hvarski.On je — govorio je — razgovarao u Jelsi s kćerkom Bevilaque, n

čiju je ruku pala krv sa raspela. Ona mu je i pokazala tu ruku, aje na njoj bio samo jedan znak. Kazala mu je i to, da je krv pali na njezine ispeglane plahte, koje su se nalazile pod raspelom. B

vilaquina je kćerka kazala, da se govorilo, da je do prolivene krdošlo zbog toga, jer su se seljaci urotili protiv plemića, i da su szakleli na spomenuto raspelo, da će dogovoreno izvršiti .

Ispitan je i Nikola Gazarović (Gazzarus), nadpop hvarske crkvIz njegova iskaza ističemo ovo: »Hoću kazati, da je ovo raspelo biobješeno u kući jednog građanina, koji se zvao Bevilaqua, i da sse tu sastali urotnici, koji su odlučili pobiti plemiće. Čuo sam i tšto je slijedilo, i da su se oni položivši ruke na raspelo zakleli, dće svoju odluku izvršiti, kako su je i izvršili. Čuo sam i to, da u taj gadni plan bio upućen neki pop Matij Lukan, koji je osamdana poslije čuda, u očaju pokazivao da se kaje, tukući samog selancima, idući noću od svoje kuće do Gospina samostana. Čuo sai to, da se je poslije čuda raspela, srušio krov crkve Anuncijatkoja se nalazi uz kuću popa Matija«.

Ostalo što je Gazarović pripovijedao bilo je isto, što su kazali drugi. Sve je on to čuo od pokojnog Franje Gariboldija i NikoLeporinija. Kada je ovo izjavljivao imao je Gazarović 72 godin

Konačno je Tafellus pošao s pratnjom u stan neke Jelene Kortarove, kojoj je bilo devedeset godina. Ona je izjavila, da o svemništa ne zna, jer ona nije iz grada Hvara.

Ovdje publiciram ovaj proces, koji je po naredbi apostolskovizitatora Valiera obavio njegov auditor Tafellus de Tafellis. Isvega što je on doznao neda se mnogo izvesti, jer su ispitani bili vćinom stari ljudi, koji su bili djeca, kada su se zbili događaji godine 1510. M eđu tim je to jedin o interesiralo Valiera slučaj s rasplom, jer je apotolski vizitator trebao odobriti i l i zabraniti poštvanje toga raspela. Bez obzira na to, mi ipak iz nekih izjava doznajemo, da je postojala tradicija o zavjereničkoj zakletvi za krvaobračun s plemićima, da je zbog toga Raspeti krvlju procurio. Tje za nas najvažnije, što je prije ovog spektakularnog događaja pstojao sporazum hvarskih gradskih radnika i težaka, zanatl i ja pučkih popova, da ustanu i osvoje vlast.

43



Copia

Processo circa I'effusion di sangue del Crocifisso miracoloso,che si conserva nellaCattedrale di San Stefano

N.° IX. Die dominico . . . februa rij 1578. In Sac rario .Constituta coram Reverendo domino Tafello de Tafellis ca-

nonico Veronae, et auditore Reverendissimi domini visitatoris domina Cat-tarina Fasanea monita, jurata, et interrogata.

Respondit. Venerdl prossime passato, che fii il giorno di Santa Doroteache non fu in procession, ma che stette alia fmestra, et vidde la processionepassar avanti casa sua.

Interrogata respondit: che per tutto i l suo ricordo il giorno antedetto disanta Dorotea se fatta la processione per la memoria, che tiene la citta diLešina del sangue miracoloso che sparse il Crocefisso.

Interrogata quod narret historiam effusionis sanguinis Crucifixi,.Respondit. Che molti molte cose dicono, ma che ella non sa cosa alcuna

del spargimento allegato del sangue del Crocifisso, ma pure ha inteso, chemolti de'cittadini giuravano sopra il crocifisso, il quale era in casa di Be-(fol. 53 r.) vilaqua di amazzar la nob ilta di Lešina, et ch e que lla volta essocrocifisso sparse il sangue.

Interrogata a quibus intelexit .Respondit. Che era piccola, et non sa nominar da chi intese.Interrogata quo anno sanguinis effusio sanctissimi Crucifixi fuerit facta.Respondit. Che non lo sa, ma che crede, che questa effusione fosse fatta

nel regimento del Lipamano per quanto ha inteso.

Interrogata di che anno fu i l rettore i l Lipamano.Respondit. Che non la sa, et factis aliis interogationibus.Respondit. Nihil scire.Interogata de instructionibus de teste.Respondit . Che non la sa, chi si potesse esaminare in questo, ma che di

sei anni incirca ella era alia fmestra in quel giorno, che successe questomiracolo; et vidde la processione venir da casa del Bevilaqua, et si diceva,che era stata a levar quel crocifisso, et factis aliis interrogationibus. Respondit. Nihil scire.

Circa personam recte, est aetatis a nno rum 75 circa quotannis paret, etin caeteris recte.

B. (p. 55a). Die antedicta. In sacrario Sanctae Mariae.Constitutus coram antedicto Reverendissimo Domino Tafello frater Fran-

ciscus guardianus monastery Sanctae Mariae pharensis ordinis SanctiFrancisci observantiae monitus et juratus.

Interogatus respondit . Che egli non fu venere prossime passato festa disanta Dorotea in processione, per non poter caminare, ma che ben vi mandoi suoi fratti.

Interogatus respondit . Che questa processione si fa in questo giorno disanta Dorotea, in memoria del sangue sparso dal Crocifisso.

Interogatus quod narret historiam effusionis sanguinis ipsius Crucifixi.

44



Respondit. Che egli era d'anni nove incirca et che pero si riccorda quello,che si diceva, che la fantesca del Bevilaqua aveva portato i drappi bianchiin camera appresso ii luoco, dove stava il crocifisso; et che alzando essafantesca gli occhi, vidde un aragno, ma avanti piglio il crocifisso, del qualese parld et lo mettesse sopra panni bianchi, et poi levo l 'aragno insiemecon la feltrina, mondando quella parte della camera, et r i tornava ove eranoi panni bianchi sopra i quali era il Crocifisso, et volendo levar esso (pg. 56.)crocifisso per metterlo al suo loco, vede i panni bianchi tinti di sangue, edallora comincio spaurita gridare et esclamare, per lo quale gridore, etesclamazione concorse molta gente, fra la quale vi fu un Don Mattio Lucanosacerdote, et abitava vicino alia chiesa deU'Anunciata, et gionto prese ilcrocifisso, lo portd alia chiesa cattedrale di San Stefano di questa citta,accompagnato da assaissima gente, et chiamč il clero, et tutti gli altri re-ligiosi, per far una processione generale, et non mi ricordo se fosse l 'istessogiorno fu fatta una processione generale, et io essendo putto di nove anniincirca, mi ricordo aver veduto la processione giadetta et che un sacerdoteportava il Crocifisso, et doi altri sacerdoti un calice per uno, ponendoli sottoli brazzi del Crocifisso, il pareva che tutta via volesse effunder il sangue.

Interogatus respondit. Che egli non vidde, che il Crocefisso mandassesangue, perche non se li pote accostare per la moltitudine della gente, maben vidde, che el sacerdote nella chiesa cattedrale, giunta che fu la processione, mostro alcuni drappi sanguinati, quali si diceva esser tinti delsangue del crocefisso gia detto.

(Pg« 57). In te ro ga tu s a quib us intellexit ha ne sang uinis effusionem facta mfuisse domi illorum de Bevilaqua. Respondit. Che non lo sa.

Interogatus respondit. Puo essere circa settanta anni, che successe tal ef-

fusione, et io avevo intorno nove anni.Interogatus si scit, vel dici auditerit effusionis sanguinis praedicti cruci-fixi causam?

Respondit. Che si dice, che fu questa la causa, perche in quella casa diBevilaqua alcuni della citta et anco delle ville giurorno sopra esso crocifissod'esser fedeli tra loro, et contro la nobilta della quale furono ammazzatida diecinove da quelli congiurati.

Interogatus qui testes se de sanguinis effusione locupletiores possunt exa-minari .

Respondit. Che non sa chi si potesse esaminar, et factis aliis interogationi-bus respon dit. Nihil scire. — Circa perso nam est aetatis a nn oru m 77 in

circa, et in aliis recte.Constituta Domina Frane Martinella testis ut ante monita, et jurata, etinterrogata.

Respondit. Che ella fu venerdi prossime passato, ch' era il (pg. 58) giornodi Santa Dorotea alia processione.

Interrogata de causa i l l ius processionis.Respondit. Che la processione vien fatta per il miracolo dell 'effusione del

sangue del Crocefisso.Interrogata respondit . Io lo so perche mio padre mi disse, che Don

Mattio Lucano aveva sotto la veste il crocifisso.

45



Interrogata quod narret historiam effusionis sanguinis Crucifixi.Respondit. Che il giorno di Santa Dorotea, nel quale si fa la processione,

il Crocifisso antedetto come si dice sparse il sangue in casa del Bevilaqua,si come ha inteso dal suo padre, che una figliola di quel Bevilaqua avendoveduto il crocifisso imbratato di telle di ragno, voile mondarlo con la mano,et allora il Crocifisso sparse il sangue dal costato sopra la mano di dettafigliola del Bevilaqua et poi casco detto sangue sopra i linzioli, ch'eranopiegati, e riposti in una cesta sotto il Crocifisso.

Interrogata respondit. Aver veduti detti panni tinti di sangue nella chiesadi San Steffano, quali furono mostrati dal sacerdote.

Interrogata respondit. Io viddi, disse, panni tinti di sangue allora quandooccorse questo miracolo et anco doppo.

(Pg. 59) Interrogata. Respondit, che ella si riccorda, che la domenegasusseguente si fece una processione generale, nella quale vi erano anco iprett i delle vil le, et i contadini con bandiere negre. Interrogata. Respondit .Che puo essere circa settanta otto anni, come ho inteso.

Interrogata. Respondit et dixit: Port6 in detta processione il Crocefissopre Mattio Lucano.

Interrogata. Respondit. Che ella vidde uscir sangue dal capo del cruci-fisso, et dal naso, quando che fu pre Mattio Lucano gionto suUa porta diSan Marco col crocifisso in mano, et che allora tutto il popolo andavadiscalzo.

Interrogata. Respondit. Io non vi so dir chi si potesse esaminar, o avesseveduto uscir il sangue dal capo, et dal naso del Crocifisso.

Interrogata. Respondit. Che il cancelliere del Eccellentissimo conte, qualeaveva nome Pietro raccoglieva il sangue in un fazzoletto.

Interrogata dixit, che non ha veduto sacerdote con li calici raccoglier talsangue, per quello, che si r icorda, perche tutt i sono impaurit i .

Interrogata. Respondit. Non saper la causa, che allora si (pg. 60) diceva,per la quale il Crocifisso avesse effuso il sangue.

Interrogata. Respondit . Non saper chi si potesse esaminar altri , chi potesseinstruire della verita di questo miracolo, et factis aliis interrogationibus,respondit nihil aliud scire.

Circa personam recte nescit quam agit aetatem. Sed ex aspectu quodpotest esse octogenaria omni anno paret ecclesiae.

Constitus Reverendus Dominus Vincentius de Damjanis arhidiaconuspharensis testis ut ante monitus juratus et interrogatus.

Respondit. Che el fu alia processione venerdi passato che fu il giorno diSanta Dorotea in memoria del Crocifisso che effuse sangue.

Interrogatus respondit . Che ha inteso da molti nobili , et cit tadini et ancoda una d onn a dei Bevilaqua, il no m e della quale no n si ricc orda.

Interrogatus. Respondit. Che essendo a Gelsa, et ivi parlette alia figlioladel Bevilaqua, dalle quale egli intese, che il sangue del Crocifisso, del qualesi parla aveva giozzato sopra il palmo della mano d'essa figliola del Bevilaqua.

46



In ter rog atu s. Resp ondit. Che la detta donn a gli m os tro la palm a (pg. 61)della mano, ma ehe non vi era sangue, ma un segno, et che essa madonnali disse, che anco il sangue del Crocifisso aveva giozzato sopra i suoi linciolipiegati, quali erano riposti sotto il Crocifisso.

Interrogatus. Respondit. Che la detta madonna gli disse, che tal effusionedi sangue si diceva esser occorsa, perche i contadini avevano congiuratoinsieme contra la Nobilta, et per tal congiura fatta avevano giurato sopral'antedetto Crocefisso.

Interrogatus. Respondit . Puo essere circa quaranta anni che essa madonnami disse le cose gia deposte.

Interogatus. Respondit . Dixit puo essere circa settanta anni che fu questomiracolo, come ho inteso, et credo che l 'anno et il millesimo si a scrittosopra la balconata della časa di mio avo qui in Lešina.

Interrogatus. Respondit . Che l 'arciprete medesimo suo potrebbe dar contodi questa istoria, et miracolo, perche esso arciprete era nato a quel tempo,com'esso crede, et factis aliis interrogate nihil aliud scire Respondit.

Circa personam est annorum sexaginta et in ali is recte.Die antedicto in sacrario cathedralis.Constitutus reverendus Dominus Nicolaus Gazzarus arhipresbiter ecclesiae

pharensis, ci tatus, monitus, juratus et interrogatus. Respondit . Fui venerdipassato alia processione giorno di Santa Dorotea.

Int err og atu s. Re spo ndit. Fu per il m iracolo della effusione del sangue delCrocifisso che quel giorno si porta in processione.

Int err og atu s. Dixit. Io in tend o dire che que sto crocefisso era af fisso incasa d'un particolare, chiamato il Bevilaqua, et che ivi convennero alcunicongiurati di far una clade dei Nobili, come anco ho inteso, che segui et

che essi ponendo le mani sopra esso crucifisso giurorno di eseguir la suadeliberazione, come anco da essi fu eseguita, et intesi, che fu conscio di taltrattato catt ivo un pre Mattio Lucano, i l quale doppo otto giorni del mira-colo, come disperato mostro segni di penitenza, battendosi con le cattene,la notte andando da casa sua fino al monasterio della Madonna, et ho inteso,che segui to il m iraco lo del Crocifisso il tetto della chiesa An nunciata, q ualee contigua alia casa di pre Mattio si sfese.

(pg. 63). Interrogatus dixit. Si dice, che doppo il giuramento di questicongiurati, e doppo l 'esecuzione della congiura, la massera di casa di Be-vilaqua avendo portati drappi mondi in camera et posti sotto dove che eraaffisso il Crucifisso, il sangue d'esso crucifisso comincio a giozzare sopraessi panni.

Interrogatus. Respondit . Aver inteso tal cosa dal quondam messer Fran-cesco Gariboldi, et anco dal quondam Messer Nicold Leporino il veccbio, iquali asserivano aver veduto, che el sangue usci dal costato e dalle spined'esso Crucifisso et che avevano veduto uscire il fiato dalla bocca d'essoCrocefisso, et che anco era palpabile esso Crucifisso, et consentiva al tatto,come se fosse stato di carni.

Interrogatus. Respondit. Che giocette una goccia di sangue d'esso Cruci-fisso sopra la mano della figliuola del Bevilaqua, il nome della quale nonsi riccorda, e dop o m ai con aq ua n on si pote la vare fino c he non fu m ari tata .

47



Interrogates. Respondit. L'ho inteso dalli sudetti Leporini, et Gariboldi, etda molti altri, et e fama publica.

Interrogatus. Respondit . Questo miracolo apparse del diese, salva la verita,come ho inteso dalli sudetti Leporini e Gariboldi.

(pg. 64). Inte rrog atus . Respo ndit. Fu fatta la procession e, et in qu ella fuportato el crucifisso. dal reverendo Messer pre Nicolo de Angeli all 'oraarcip rete et ho inteso dal detto Gariboldi, che il detto C rucifisso effundevasangue dal costato, et che esso arciprete teneva il fazzoletto al costato delcrocifisso, et che esso Gariboldi vide tingere, e gonfiare il fazzoletto, et deipanni tinti di esso sangue se ne anno qui nella nostra chiesa, siccome ancorase ne possono vedere.

Interro gatu s. Respondit . Ppter d ar istruzione della verita di questo miracolo marchesina Marchiolova. Et factis aliis interrogationibus. Nihil aliudscire respondit, se non che il Gariboldi li disse, che non pote uscir di chiesa,avendo fatto tentativo piu volte di uscire per aver una giozza di sangue

sopra la sua croce bianca di cera, et posta giu nella detta chiesa sopra Tartardel Crucifisso, liberamente uscl fuori, et lo giuro esso testimonio esser questala verita.

Circa personam recte est aetatis annorum septuaginta, duorum.(pg. 65). Constituta Reverenda M archesina testis ut a ntea no mina ta, m o

nita, ju ra ta et interrogata.Respondit. Che ella fu alia processione venerdi prossime passato giorno

di Santa Dorotea.Interrogata. Dixit. Si fa la processione, perche in quel giorno il Crucifisso

sparse sangue.Interro gata. Respondit . Mio pad re mi h a d etto, che fu chiam ato alia con-

giura contro li nobili, ma che non volse intervenire.Interrogata dixit. Occorse il miracolo dell 'effusione del sangue del Cruci

fisso in casa del Bevilaqua, ma ben so, che esso Crucifisso sparse sanguedal costato, mentre, che portato in processione giunse a San Marco, et ioviddi uscir esso sangue, e che lo asciugavan o col bombaso, et ho inteso cheanco che veniva assiugato con le pezze.

Interrogata. Respondit . Io viddi assiugar col bombacio i l sangue dalcostato, essendo il sacerdote con esso Crucifisso sopra la porta di SanMarco.

Interrog ata. Respondit . Non saper qual sacerdo te p ortasse (pg. 66) ДCrucifisso, ne meno i sacerdoti, che avevano calici da raccoglier il sangue.

Interrogata. Respondit . Che ha inteso da molti , ma non sa da chi, che lafigliuola de Bevilaqua aveva una giozza di sangue nella palma della manosubdit (?) disse, io mi ricordo, che mia madre, e mio padre mi han detto, cheessi hanno veduto la figliuola del Bevelaqua col sangue giozzato sopra lapalma della mano.

Interrogata. Respondit . Io avevo otto anni, et per tanto puo essere dasettanta doi anni.

Interrogata. Respondit. Nescire de contestibus, et factis aliis interrogationibus. Respondit. Nihil aliud scire.

Die antedicta domi infrascripte testis.

48



Consti tuta Domina Gellina Cortarova testis ut ante nominata, et jurata,interrogata. Respondit . Che ha inteso, che venerdi prossime passato, che erail giorno di Santa Dorotea fu fatta la processione.

Interrogata dixit . Si fa la processione in tal giorno per devozione.Interrogata. Respondit . Si porta i l Crucifisso in processione quel di .Interrogata. Dixit. Io non so alcuna cosa di effusione di questo Crucifisso,

ne meno della processione perche io non ero di questa Terra, che son fo-restiera, et factis aliis interrogationibus, respondit. Nihil scire.

Circa personam recte agit annum nonagesimum.

4 STARINE 49



Ulica Gospe odNuncij ate — ku ća ukojoj' je živio popLukanić

Gospa od Nuncijate,ulazna vrata nadstubištem



fc.>-'p

Palača plemićkeporodice Palladini nagradskim zidinamagrada Hvara

i*<*&*№ *•*

•£«*^*

• « f

Л ?1

* *

II i.•./ ^ v ^ - r * ^ ^ " ™ ^ ^ ^ ^ s ^ S ^ S S S S ^ P ^

Palača plemićkeporodice Palladmina pjaci



p S s J x i •• . • ' *•'U 4. ' i lV \{ ,,' . * , 1

Ш &-.:

Kuća Bevilaqua,sjeverno pročelje

m?V$

'«- -Љ ;

* . A . 4»

as 4*>. -,

Kuća Bevilaqua,zapadno pročelje



G R G A N O V A K

A L E K S A N D A R G A Z Z A R I ( G A Z A R O V I Ć ) ,P O V I J E S N I D O G A Đ A J I H V A R A

S L O Ž E N I U T R I K N J I G E

Aleksandar Gazzari (Gazarović) napisao je djelce »AvvenimenStorici di Lešina, compendiati in tre libri« (Povijesni događaji Hvra složeni u tri knjige) i datirao ga u Visu 25. listopada 1660. Ovnjegovo djelce nije bilo nikada tiskano i naši povjesničari nisu gpoznavali. Međutim je ono kolalo u prijepisima, i mi smo imapred nama dva: jedan iz Kaptolske biblioteke u Hvaru, a drugi ibiblioteke G. Novaka u Hvaru.

Aleksandar Gazzari potomak je stare hvarske vlasteoske porodickoja se ističe u hvarskoj komuni još u XIV stoljeću, zatim stalnkroz stoljeća dalje, obavljajući razne komunalne dužnosti. Međnjima se ističe Marin Gazzari (Gazarović), pisac crkvenih skazani drama »Murat Gusar« i »Ljubica«, a pisao je i nekoliko pjesamkoje je posvetio Hvaranima. Umro je godine 1706.

Aleksandar Gazzari bavio se proučavanjem prošlosti Hvara, u kjem se rodio, što napose ističe. Međutim, porodica Gazarovjć jimala, poput nekih drugih hvarskih porodica svoja imanja i notoku Visu, koji je bio sastavni dio hvarske komune. On je živičesto u mjestu Visu, gdje su njegovi preci sagradili l i jepu kućuPored Gazarovića imao je u Visu i posjede i kuću Hanibal Lučikoji je to i u svojoj poslanici Jerolimu Martinčiću istaknuo: »same Vis, sad stari, sad novi ima Hvar«, i Hektorovići i Jakša. NVisu su nalazil i svoje posjede i mjesto odmora od nmogobrojnikomunalnih dužnost i u Hvaru.

Odlično odgojeni i izobraženi u hvarskoj klasičnoj školi znali soni u svom miru i dokolici čitati mnogo i misliti mnogo. Vjerojatse svaki od njih ponosio svojom porodičnom bibliotekom, koju marljivo iskorištavao, a ukoliko u Visu knjigu nije imao, mogao poći u Hv ar koji je sa m o 12 milja ud aljen i u ko jem se nalazilodlična kaptolska biblioteka i u njoj sve tada poznate knjige.

51



Aleksandar Gazzari je u tihom Visu napisao svoj spis »Awenmenti Storici di Lešina«, u kojem pored mnogih dobrih opisa činnica ima i vrlo mnogo i netočnih tvrdnja. Ovdje publiciramo tspis prema prijepisu u zbirci rukopisa u biblioteci G. Novaka. Potoga napisao je Gazzari i drugi spis »Historia d'Illustrissimi Preldi Lešina et Brazza«. Oba ova Gazzarijeva spisa nalazila su se merukopisima u biblioteci Gimnazije u Zadru, i to pod brojem 25i 2579. Za vrijeme bombardiranja Zadra u II svjetskom ratu izgjela je i biblioteka ove gimnazije. U njoj su se nalazila oba ova kopisa, a i toliko drugih hvarskih koje je upotrebljavao, a i pribvio prof. Jakov Boglić za svoje »Studi storici sull'isola di Lešina«i objavio u »Programma dell'imp. reg. ginnasio superiore di Žargod. 1877, a koji su onda izašli u posebnoj knjizi »Studi storici«poslije smrti J, Boglića godine 1897. pretiskane. Naš je citat povom pretiskanom izdanju Boglićeve knjige, Zadar 1897. str. 53.

Potrebno je kazati i istaknuti, da je Gazzari napisao svoja »Avvnimenti storici sull'isola di Lešina« i datirao godine 1660, dakle šgodina prije publiciranja Luciusove »Historia Dalmatiae et Croatlibri sex« u Amsterdamu 1666, i da se Aleksandar Gazzari nije mgao za doba koje Lucius obrađuje poslužiti njegovim znanstvenrezultatima. Međutim, ipak je poznavao neke druge Luciusove dove, jer Luciusa spominje kao literaturu kojom se je služio.

Aleksandar Gazari bio je suvremenik Ivana Luciusa. Nekakoisto vrijeme su pisali, ali u sasvim drugačijim mogućnostima. Lucse sav predao znanosti i imao je sreću da mu je stara plemićksplitska porodica Cindro dala na upotrebu svoj sjajan arhiv, koje obilovao ispravama i drugim spisima od XIII st. pa dalje sdo samog Luciusa. Pored toga stajali su mu na uvid arhivi i kapla i biskupski u Splitu, trogirski općinski, kaptolski i biskupskionda vatikanski i mletački. Gazari nije za srednji vijek imao Hvaru gotovo ništa, jer je hvarski općinski arhiv za vrijeme haraTuraka u Hvaru godine1571.sasvim izgorio. Ta je sudbina zahvatilai ostale hvarske arhive.

Proučivši ove »Avvenimenti« mogao sam utvrditi slijedeće: svom prvom dijelu Gazzari se drži tada poznate literature. Pispovijesti prepisivali su jedan od drugoga i sve do Ivana Luciunisu se mnogo razlikovali jedan od drugoga, a što se dalje išlo sasu se dodavale još nove priče i neargumentirani podaci. Prekidučinio Ivan Lucius, ali je njegovo djelo izašlo punih 6 godina pslije rukopisa »Avvenimenti« i Gazzari ga nije mogao upotrijebza događaje srednjega vijeka.

Međutim, u drugom je dijelu ovog spisa Gazzari autentičan i, pred mnogih omašakaк о је nijeteško uočiti, vrlo vrijedan. Od naročite je vrijednosti njegovo gledanje na borbu pučana s plemićiza ravnopravnost u komuni Hvara godine 1418—1420. i njihov mđusobni sporazum.

Vrlo je zanimljivo njegovo gledanje na tu borbu, a isto takona priznavanje mletačkog gospodstva 1420. godine.52



Isto je tako vrlo dobar i originalan prikaz navale Katalonaca nVis 1483.

Njegov opis dog ađa ja na H var u i Visu godine 1510. je vrijeda nnaročito zbog toga što je Aleksandar Gazzari bio okorjeli i ponos

plemić i što je vjerovao u »čudo«.Napose je vrijedan Gazzarijev opis napada Uluz-alije na Hvagodin e 1571, a zatim prik az bitk e kod Lepan ta i sudjelovanje hvaske galije u toj bici.

Nama je ovaj Gazzarijev rukopis vrlo važan i za poznavanjopćeg stanja naobrazbe u našim primorskim gradovima i onimkoji su se nalazili u Mletačkoj Republici i Dubrovniku, jer su oi tada kao i prije i poslije bili međusobno veoma povezani.

Dovoljno je navesti pisce, koje Gazzari navodi u svojim »Avvenmenti«, da se vidi koliko je tadanje obrazovanje hvarskih plemićbilo na visokoj, evropskoj razini. Tu su Strabo, Diodor SikulskPolibije, Sveti Jerolim, Cezar, Lucije Florus, Renije Fonius, LudovAlearti, Tit Livije, Sabelico, Vinko Pribojević, Apijan Bonfinije, Plemej,Tonko Marnavić, Sveti Izidor, Mavro Orbini, Toma Arciđakon splitski. Dinko Žavoreo, Dionizij iz Fana, Mihovil solinskPietro Giustiniano, Biondo, Plinije, Aleksandar Tommaseo, hvarsbiskup Ivan Andreis, Pietro Quirini, Marco Marulli , Miha Madijede Barbazanis, Ivan Lucius, Ludovik Tuberone, zatim rukopisnrelacije mletačkih sindika, Paula Palladina. Sve je te pisce imapred sobom Aleksandar Gazzari kada je pisao svoje »Avvenimeti«, vjerojatno u biblioteci svoje obitelji , a ukoliko ponekog nij

imao,našao ga je u biblioteci kaptola u Hvaru,1 zatim kod domi

nikanaca, čiju biblioteku spominje Pribojević,2 ili u on oj franjevacakoja je bila također vrlo dobra.3

(Fol. 2r.)AV V E N I M E N T I S T O R I C I C O M P E N D I AT I I N T R E

L I B R I D AL S I G N O R A L E S S A N D R O G A Z Z A R IN O B I L E D l L E Š I N A

Al Let tore.

Eccoti, o curioso lettore, gli antichi successi di Lešina mia patria, quali, se per mancanza di sapere non incontrero la tua soddisfazione, abuisci ogni loro diffetto a chi oltre gli studj avuti nella patria non appr

1 M. Novak, Kaptolska biblioteka u Hvaru, Anali Historijskog instituJAZU u Dubrovniku, sv. I , Dubrovnik 1952, str. 343—358.

2 G. Novak, Vinko Pribojević, O podrijetlu i zgodama Slavena, Hrvatlatinisti, I, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1951,101.

3

G. Novak, Hvar kroz stoljeća, III izdanje, Zagreb 1974, str. 157.53



altrove belle lettere ne scienze. La verita dei fatti non e adulterata in partealcuna: se non devo awertirt i di non prestare in quanto alle memorie devescovi di essa cit ta tutta la credenza, perche nemeno io ne tengo tutta lacognizione: se Iddio Signore mi concedera il suo ajuto e tempo, e vita, sisvellera la verita anco di esse. Intanto vivi felice, e lasciando la dannatadetrazione, accetta con compatimento questa imperfetta istoria.

Lissa li 25 ottobre 1660(Fol. 2v.)

Autori citati nella presente opera:

Strabone, Diodoro Sicculo, Polibio, San Girolamo, Cajo Giulio Cesare neisuoi Commentar j .

Lučio Floro, Renio Fanio nella traduzione di Dionigi Punico, LodovicoAlearti, Tito Livio, Sabelico, Vincenzo Priboevio dell' origine de' Slavi, Ap-

piano A lessandrino — delle guerre Illiriche, Pietro M arcio, Antonio Bonfinio,Ptolomeo, Tomco Marnavicio vescovo Bosnese, Santo Isidoro, Mauro Urbino,L'arcidiacono cronochista di Spalato, Domenico Zavoreo, Dionigi da Fano,Michiel Salonitano, Pietro Giustiniano, Biondo, Plinio, Alessandro Tomaseo,Giovanni Andreis vescovo di Lešina, Pietro Quirini cronichista veneto, MarcoMaruli espositore di Epitafj, Micha Madj de' Barbazanis. Relazione degl'eccelentissimi sindici, Giovanni Lučio. Relazione di Paolo Paladin, LudovicoTuberone ne 'comentar j .

(Fol. 3r.)Degli avvenimenti istorici

del signor Alessandro Gazzari nobile di Lešina.

Libro 1°.La Dalmazia cosi detta da Dalmio, secondo Strabone libro sett imo pro-

vincia marittima dell 'Europa, giace a fronte dell ' Affrica, e stende le suefertilissime riviere, assegnate da Isidoro per la prima parte della Grecia allevante verso l 'Asia, ed al ponente verso l 'America.

Fra le citta eh' essa contiene, vi e quella di Lešina sopraГ i so la de lmedesimo nome chiamata anticamenta Pharo, produtrice di nobil sangue,e fabbricata in prospettiva al mezzo giorno sopra un mediocre colle, diffesada ben costituita rocca con balvardi, spiaggie, e fabbriche ad uso di ehi vipressiede e la custodisce col posto in forma lunare varentata da scogli dallafuria del mar aggittato, dali ' impeto del fiume di Narenta. Tra esso colleed uno altro piu basso, ove in semicircolo si racchiude l 'altra parte dell 'abitato, che similmente termina al mare; giace un picciol prato con dueaque nascenti. Fu fondata dalli Parij dell ' isola Cicladi come scrive il sucitato Strabone, 1'olimpiade nonagesima ottava secondo Diodoro Sicolo.

Narra Polibio, che Agrone re degli Illirj signoreggioo questa provincia;re bellicoso e sagace nel preavertire gli ostili apparecchi. Diffese i Midonj

54



non usava di me ditare alle prop rie sfortune pe r Г ira provoca ta dalla regina.Confidato р е г б nella real ta del le sue operazioni sperava far r isul tare Г inno-cenza del proprio operare, e confondere la falsita delle altrui imputazioni.Lo sorpresero involto in tali pensieri i Romani, che scalarono le muraglie,ove le videro senza diffesa ne perche si avesse proposto di diffendersi congrande (fol. 4r.) coraggio eoi suoi in piu parti ferito pote resistere agli affo-lati aggressori. Dopo questa sorpresa s' inviarono essi verso Apolonia, Duraz-zo e Partenia, che volontarie si resero ammaestrate dal successo di Corfuesser temerita l 'opponersi .

Tornati in Slavonia proseguirono in terra e in mare con felici conquiste,e marciarono verso Lissa, citta vaga e nobile, e secondo Lodovico Aleardideliciosa ancora per le belle piaggie e contrade, e per li suoi fertili colli.Scrive Diodoro Sicullo, che fu fondata da Dionisio Siracusano sopra unisoletta nel seno del mar Adriatico ricca d'abitanti, con folti boschi, concplline amene e coltivate pianure.

2. Videro i Lissj Г approssim arsi de Rom ani, l i vede anco Teuta checonsiderando non poter loro resistere, come rifferisce Strabone per man-canza dell ' armata occupata nel corso, fu costretta con suo sommo ramaricolevar l 'assedio e fuggirsene sopra una felucca, chiamata lembo da Tito Livioverso Rizone oggi Rizano, secondo Polibio, e Domenico Zavoreo.

3. Non ineontrarono resis tenza, ovunque arr ivarono Г armi rom ane, ar-resersi loro pacificamente le citta; cosi ottenuto libero il passo, e il pdssessbdell ' Illiria, crearono in di lei re Demetrio dopo di che si ridussero a Du-razzo le armate, d' onde Cajo Fulvio navigo verso Roma.

Obbligata dalle proprie rovine la regina a cercare la pace, invio amba-šciatori a Postumio, che la conclusero coll ' aggravio di un annuo tributo ecol debito di slogiare da tutta l'llliria, salvi i luoghi, che le (fol. 5r.) furonoašsegniati, e con la proibiziohe di navigar oltre Alessio che con due lembidisarniati .

Ripatriato a Faro Demetrio fu con universale contento e di Teuta stessaacclamato re da ognuno. Cresceva egli giornalmente in autorita e st imaanche presso gli altrui sudditi, altri dei quali ricorrevano alia sua protezioneper capo di l iberta, altri per bisogno di diffesa. Non duro troppo la quiete nelsuo stato, perche alcune delle sue citta vennero di negargli il debito tributo,contro le quali fu costretto a prenderГ arm i in tem po appunto, in cui liRomani erano da una parte combattuti da Galli e dalT altra dai Cartaginesi.La fama non in tutto veridica porto a questi la notizia che Demetrio si fossemosso ad opprimer le loro genti, non come lo era, e dissipare le ribelioni.Mossi da cio a non creder ancora estinto in lui quell ' ardore con cui siimpiego avanti a danni della gente stessa, gli spedirono contro, e controgl' Illirj tutti Paolo Emilio, e Marco Lelio con potente esercito. SparsosiГ aw is o delle loro mosse passo egli in Dalmia cit ta assai forte, e che conpochi soldati poteva resistere ad ogni sforzo, dove dati gli ordini opportuni,

56



ed incoraggiti gli abitanti alia diffesa ricordando loro il valor illirico, pre-dicate veramente da Cesare nei suoi Comentarj, con sei milla veterani sirestitui a Lesina, e la muni in abbondanza a preservazione propria, e de suoiconcittadini.

Si mantenne e resisti Dalmio alii Romani šino agl' estremi di una forteed ostinata diffesa, ne vedette che estenuato dalle continue morti. Atteritedali ' esempio di questa citta le circonvicine, con volontaria resa, schivaronoa se una simil rovina. Tutto pero lo sforzo maggiore di Demetrio era inFaro, come nota Polibio, alia di cui espugnazione si rivoltarono le armiromane. (Fol. 5r.)

Aprodo di notte Г arm ata in Palermo grande porto poco meno di t remiglia dalla citta discosso, e rinselvato molta milizia (per coglier alia spro-vista e con inganno i Faresi) nel bosco, che ivi secondo il succitato Polibioampiamente si estende per la valle, con sole venti nave, (nascostesi le altread oggetto di tor coll ' arte ogni credere a nemici, e coprir a suoi medesimi

il dubbio de disegni) si condusse come avvisano Sabellico, Vincenzo Pri-boevio, e Polibio medesimo, al posto di Socolizza non distante dalla cittamedesima, correndo 1'olimpiade cento-quarantesimo, cioe ducento e sessantaanni av anti . la nas cita dei Re dentore.

Cortq a tal aspetto Demetrio del male, che gl'era vicino, ordinate le coseneccessarie alia diffesa, s 'awio colla sua gente ad impedire lo sbarco anemici, che in buona parte seguito, con questa si azzuffo, e ne sarebbe ri-masto vittorioso, se gli imboscati non fossero accorsi in soccorso de suoi.Vinto egli, ne sa pen do dove voglier il cam ino, sopra un a felucca o lem bosi sottrasse con quelli, che lo seguivano a maggiori pericoli. Dispiacque moltoalii romani condotieri la di lui fuga salvatosi con questo mezzo un loro fieronemico, ed un gran re molto amato dall iIllirj.

4. Arrivato in Macedonia col pensiero fisso alia vendetta si adopero tantocol re Fil ippo, che Г indusse a m uover guerra a suoi nem ici. Am massoancor egli gran quantita di gente colla quale si porto all ' assedio di Messina.Fece ogni sforzo per espugnarla, ma sorti t i i Romani ributtarono i suoi.S' inoltro intrep idam ente al soccorso di quelli , che avevano Г occhio aliafuga, e cadde mortalmente feri to. Cosi peri Demetrio Fario, msegnandoci(fol. 6r.) che le grandezze attamente ostentate, precipitano con improvisacaduta, e restano oppresse.

Impadronitosi Emilio della citta di Lesina, o Faro per asserzione di PietroMarsio, e di Polibio, con fasto sprezzante la fe abbruciare e chi non cadeper le mani d' vihcitori, si porto, secondo Antonio Borfinio, e Vincenzo Pri-boevio, ad abbitare nel seno dell ' isola nei luoghi chiamati al presenti Cittavecchia, e Gelsa, non piu col pensiero al corso, e alle prede, ma al fatticosolavorar della terra. Spintosi nell ' al tre parti Emilio sacheggio 70 cit ta comescrive Livio, non con virt u e valore, m a con manc anza di fede, pe r a ttesta-zione di Appiano Allessandrino. Le rovine poi e le stragi di Meo citta diLissa, che furono le piu sanguinose, e deplorabili, descriva quella manotirranna che ne fu la ministra. Tali furono in somma i successi dell ' Illirio,e gl ' ultimi sono travagli in quel secolo.

57



ne segui quel memorabile naval conflitto, in cui vinsero colla morte diPietro Candiano doge: e continuarono per terra e per mare a danneggiareognuno.

I Zaratini, Belgradini, Sibenicesi, Taurini, Spalatini, Ragusei, ed Arbensiper assicurarsi de' corsari non meno insolenti che barbari , r icorsero alveneto dominio, ed uditi da Pietro Orseolo doge i loro ambasciatori impresea vire ntarn eli (sic !). Con liumero sa a rm ata passo egli a Paren zo (fol. 7 v.)citta d'Istria, che tosto supero, concorsero in diligenza ad arrendersegliГ altre circonvicine. Indi navigo verso Zara, dove fu ricevuto con app lauso :poi verso Curzola, che avendo resistito alle di lui armi, soprafatta dal numero degl' assedianti, resto fieramente espugnata.Lešina ancora muni ta digente Narentana gli si oppose; inoltratosi Orseolo colF armata, sotto larocca, che dominava in si to non eminente i l mare a sirocco levante, comandoГ ap per tura di larga brecc ia nelle di lei mura, che eseguita, secondo Do-menico Zavoreo, e Sabellico, ordino rissoluto e fiero Г assalto. A que sto nonpoterono resistere gli assalti ma supplicanti si arresero alia discrezione delvincitore, che di subito fece lor perdonare, e la citta fu posta a sacco, efuoco Г anno nov ecento otta nta sette. Assoggettati anco i Naren tani stessi ,come scrive Pietro Quirini, rest6 alli Veneti il dominio del mare coll ' assenzode mede simi imp erato ri dell ' Oriente; e da qui viene Г anua l cerimdn ia deldoge in Venezia il giorno dell ' Ascensione, che imbarcato col senato, e cogliambasciatori delle corone nel Bucentoro, si porta con grande seguito epompa fuori del Lido, ed ivi col getto d'un anello sposa il mare, in segnodi vero e perpetuo dominio. Ora ri tornando al primo proposito, terminaterOrseolo gloriosamente le sue imprese, si resti tui alia patria, e tratanto iFarensi, come dice il Priboevio rifecero dalle sue rovine la citta, e la muni-

rono di due torri per renderla piu sicura degl' insulti.Correva Г ann o mille undici, quand o insorsero disapori tra la v enetareppublica, e Popone patriarca di Acquileja, come scrive PietroQuerini.Preintesa esso patriarca la morte d 'Ottone imperatore si spinse verso aGrađo, e indusse Marcimiro principe di Croati (fol. 8r.) a discendere controi Veneziani nella Dalmazia. Questi at lesti ta una potente armata si porto i ldoge verso Zara per reprimere i sforzi di Croati medesimi, dove con impe-tuoso assalto investi la loro, la combatte, e la vinse: cosi r iavuta questacit ta, passo ad occupare Г altre, che erano sta te soggiogate, e sorti togli ciofelicemente con Građo assieme ,si restitui alia patria.

Avvampo d'ira e di furore Popone, perche vide andar a vuoto i suoi disegni

onde l 'anno mille sessanta, si mosse appertamente contro i Veneziani, as-sistito dagli Ungari, e dopo aver fatto, che Zara, manchi loro di fede, s ' invioalia conquista di Građo, che prese, e distrusse col ferro e col fuoco. Passo disubito i l doge aha ricupera di Zara dove coraggiosamente combattusesi daVeneti medesimi, che spintisi innanzi trovarono costanti nella loro divozionetutte le altre citta della Dalmazia.

Collomano figlio di Vadislao re d'Ungheria, come nota il cronochistaspalatrino, non men chiaro, che temuto per i l suo valere, non si tosto assunseil dominio, che si propose assoggettarre la Croazia šino al Mar Dalmatico:ed inviatosi a tali ' impresa, minaccio Г ultimo esterminio a chi si fosseopposto a suoi pensieri. I Croati, che ben sapevano non potergli resistere,

59



volontarj col mezzo di dodici Savj nobili delle loro dodici tribu, se gli arresero colle condizioni, che essi godano il proprio senza censo di sorma venendo d' insultare qualcuno le regie parti, sia ogni loro citta tenuaccorere con dodeci cavalieri armati a proprie spese šino il fiume Dravoltre i di cui confini abbia il re a stipendiarli. Scrive Bonfinio e PietGiustiniano che questi patti mossero i Dalmatini tutti a sottoporglisi,Г a llie -nazione dei quali trasse a loro danni le armi (fol. 8v.) dei Veneziani.Žarafu, la prima a provarle, che per non soccombere all'ultimo eccidio, a lorosottometessi, cosi cadessero tutte le altre citta secondo il precitato cronogistaГ anno m ille cento tredici . I Sebenzani volendo imper versa re nella re-sistenza, furono rovinati come scrive il Zavoreo, ed uccisi viollentementecoll ' armi quelli, che usarono la spada o altro ferro. Soggiogo il Veneto dogela Croazia ancora; indi s' avvio alia volta della patria. Collomano ali ' incontrosi porto all ' riacquisto della Dalmazia, e giusto sotto le mura diŽara usoogni arte per sottometterla, e per distrugger con vantaggio le forze Vene

Giunti ali' orecchie Ordeleffo Falier doge gl' avvisi di tal assedio, come legge in Pietro Quirini, si mosse con potente armata al soccorso degl' asediati. Non avendo more di star rinchiusi dentro le mura i Veneti stesdopo aver attesoГ assalto sortirono dalla cit ta colla scorta da doge mede-simo, s' azzuffarono cogl' Ungheri, si combatte gagliardamente da ambe lepar t i šino al ultimo sforzo, come avvisa Domenico Zavoreo, e vinsero gUngheresi colla morte del doge Ordeleffo. Dopo questo fatto d'armi coaccenna il Quirini, interpostosi Vital Fallier figlio del defunto doge e StefaMorosini capitanio e cavalliere, conchiuseroГ anno mille cento diecisettecon Collomano tregua per un quinquenio con condizione che ciascuno con-tinui nel godimento di quanto possedeva a giurato da Zaratini la dovutafedelta al Veneto dominio, r ipatrio Г ar m ata coll' ur na del m orto doge,

(fol. 9 r.) Stabilitasi da principi cristian i la recu per a d ella Terr a S anta viconcorsero parimenti i Veneti; con ducento legni ben armati sotto la con-dotta di Domenico Michel doge, come nota Alessandro Tomaseo, il qualedoge arrivato alle rive d'loppe in breve1'assoggetto con Tino, Scio, Sammo,Rodi, Metelino, Modone, ed Andro. Fra questi successi Collomano, violatala tregua assedi Zara, e la tormento con macchine fatte ad arte le qualiGiovanni santo vescovo di Trau come rifferisce Giovanni Andreis vescovo diLešina, che ispirato dal Signore si porto allora a quella citta per componle dissessioni dei popoli, dopo aver loro con cristiano zelo, ed a viva vodimostrati i castighi della sovrana giustizia, e dopo aver implorato il favdel cielo in loro diffesa, con una pietra scagliata con fionda ruppe la maccna, che piu da vicino danneggiava gl'assediati, con le altre assieme a oggetto in quell'istante apparecchiate dagli assedianti, disfece e rovino. Nsi conosce da mortali quanto possa presso Iddio l'orazione specialmenarticolata dalle labra dei suoi amici. Disperato a tal colpo il re d'ogni buesito,spedi due nunzj alia citta, ne duro troppo a stabilire la pace. Indpasso verso l'altre parti saccheggiando, secondo il Zavoreo, e distruggenchi se gli opponeva, di che sparsasi la fama per la Dalmazia, la citta tute Lešina specialmente se gli si sottomise, per sottrarsi dalla di lui ira. Itanto arrivando1'inverno propose il doge come scrive Pietro Giustiniano,

rittirarsi alia patria, e costeggiando la Dalmazia trovo allienato dalla s60



divozione Belgrado e Žara vecchia. Vi pose l'assedio, e dopo molto sanglo espugnoГ а п п о mil le cento e venti due, lo fe difoecare s iho le fondamenta,ed a esempio altrui incatenare infiniti, e molti che gli contrastarono sepelirevivi tra le di lui rovine.Lešina, Spalato, Trau e Sebenico persuase dali' eccidiodi Belgrado, si levarono dal dominio Unghero, ed apprirono le porte al domedesimo. (fol. 9 v.) Dopo tanta varieta di successi, avvisa il cronichista slatrino che venuto divacare l'Arcivescovato di Žara concorsero a quella seLampridio Marich, e Pietro Tomasi, e Martin Manzavini tutti graduati sacdoti,e che Lampridio da Petrana rettore della citta assistesse il primo, e lfacesse dichiarare arcivescovo con contento del popolo, che per la di ldotrina lo aveva in venerazione, ed in stima dubitando poi dallo sdegdegl'altri due decaduti dalle loro speranze, opperasse che Pietro Tomasi foassunto al vescovato Abserense, e Martin Manzarini creato primo Vescodi Spalato. Cosi elletto Martino in primo pastore di quella chiesa, fd'Andreo arcivescovo di Ragusa consacrato, e giunto alia residenza fu pcesionalmente ricevuto, con concorso universale incontrato, e con infincuriosita e riverenza accolto. Penetrata ch'ebbe l'arcivescovo di Spalatall'elezione, se ne consolo grandemente, lo dichiaro ben fatta, e legitimed applico al nuovo Vescovo l'entrata di Lešina, e della Brazza, che stadaha propria mensa.

Dopo la dim ora di anni ventinove res to gagliardamente o ppressa la m endi Martino Vescovo da una imfiamazione del sangue causata o dalle continorazioni, o dalle incessanti applicazioni, ovvero dalle riflessioni assidue daltra vita: ed il male, che sopragiunto con impeto fu sul principio credueffimero, fu ad un tratto scoperto considerable e non ordinario alterandoi rimedj piu esperimentati, e piu certi. Sparsasi la nuova per la citta, crecendo sempre piu la fierezza del male, fu deposto Martino, ed in di lui vecreato Lazzaro figlio di Doimo Cicle arcidiacono di Spalato, come si legnel cronochista spalatrino l'anno mille cento settanta quattro, il quale da S. Rainerio consacrato. Riavutosi finalmente delle sue frenesie il depovescovo, si poro a Roma a piedi da Alessandro Papa terzo, dal quale (f10 r.) ottenne di essere coH'ammonizione di Lazzaro rimmesso nel suo vesvato, e con manieri dolci ed affabiU si obbligo piu che primaГ а т о г еde'Lesignani, ma in pochi giorni mori oppresso da gagliarda febre. L'ele-zione del successore a lui r iassunto, cadde l 'anno millecento ottanta unoin Nicolo Manzarini, che fu consacrato a Roma, perche l 'arcivescovo di Spa

lato ripugnando a tal solennita, l 'andava procrasinando. Venne alia suadiocesi e mentre con pace e quiete attendeva al suo pastorale officio, gligiunsero ordini pontificj della di lui amozione, assuntovi l 'anno mille cenfoottanta due Micha nipote di Pizio cannonico dell 'accennata citta di Spalato.Mori questo, dopo aver per i l corso d'anni quaranta retto quella chiesa,esemplare nella divozione, addorabile nelle azioni, ed inesplicabile nellagiustizia. L'anno mille duecento venti otto gli successe Nicolo canonicoparimenti di Spalato, che raccogliendo nel suo tribunale i voti favorevolial giusto, dopo matura deliberazione formava i decreti, e che colla propriasaviezza e integrita, per testimonio di antiehe memorie, autentico l 'opinioneuniversale della propria santita e bonta.

61



Correva l 'anno della nostra salute mille duecento quaranta, quandonacque la guerra tra i Spalatrini e Pribislavo, ed Ossor figli di Malducco diAlmissa, come riferisce il sucitato cronachista per aver i Lesignani, e Braz-zani espulso dal comando di rettore Ossor medesimo, ed in di lui vece as-

sunto un nobile spalatrino, onde aw am pa nd o di sdegno egli si spinse conalquanti legni armati ai danni di Lešina. Approdatovi voto i quatro caichispalatrini che custodivano il porto. Lampridio e Stefano nobili pure di Spalato con gente terriera e foresta ben provetta nell 'armi corsero a sostenerl 'impeto dei nemici. Asprissima fu la pugna, che Punzello sopragiunto congrosso numero di barche termind fugando il superbo Ossor, indi il giornoseguente si portd sotto Almissa, dove distrusse le campagne, demoli le case,e pose tutto a sacco. Ossor all 'incontro abbattuto costeggiava i lidi dellaBrazza per ritornar alia patria, e nel terminar del giorno fu alio sprovistocolto dalla squadra nemica, che all 'improviso sorti dal porto. Conosciutosiinabile a poter a lungo ressistere, si spinse (fol.10 v.) a quella parte de nemici

che corrispondeva alia citta, e fatto l 'ultimo sforzo se ne fuggi in Almissa.Allesti nuova, colla qualle si spinse a loro danni. Punzello parimenti fattiriparare i proprj legni, avendo intesa la sortita dell 'mimico, gli si awi6incontro: lo ritrovo occupato nel saccheggio di alcune terre della Brazzalo investi, lo combatte, e lo vinse, indi compartiti i schiavi almissani soprala fuste, e posto Ossor sopra la gallera, che dinuovo fece fabbricare navigdverso Lešina.

Nel tempo della cativita di Ossor, e Arrachiensi, ammosso lo spalatrinodal comando, secondo le relazioni del nobile cavagliere Signor Giovanni Bat-tista Giustiniano sindico della Dalmazia, scelsero al loro governo i proprjnobili: esempio ai posteri del dominio della nativa nobilta.

Niccolo vescovo sul fine dell 'anno mille duecento quaranta nove trasportčla sede vescovile di Cittavechia a Lešina, indi consacro per ordine apostoliconella chiesa di San Doimo Ugrino, arcivescovo di Spalato, e giunto aliavecchiaia rese la santa anima al creatore.

Dopo la di lui morte, fatte varie considerazioni sopra l 'elezione di diversi,ed incontrate molte difficolta fu finalmente Dobrigna creato vescovo l 'annomilleduecento sessanta quattro sommo applauso, e resto consacrato da Ro-gerio arcivescovo di Spalato, come scrive quel cronachista. Gli furono alzatestatue, archi, trofei, ed altri onori pubblici, de quali non gode a lungo, perchepoco dopo pago il debito della propria umanita. L'anno mille duecento ot-tanta uno gli successe Simeone approvato da tutti i voti del consiglio de'nobili come religioso di virtu esemplare, e di alta coridotta. Fu ripieno dipietii verso i poveri, ed avendo per pochi anni sostenuto il pastorale officiosi avvi6 al cielo il di lui spirito generoso colla scorta delle buone e santeopere. Dopo questi fu l 'anno mille duecento ottanta sette assunto Doimovescovo di gravita affabile, di severita dolce, e di giustizia misericordioso checon decoro e pieta si mantenne nel suo officcio non pero lungo tempo,chiamatolo a se in pochi anni la divina bonta, che l 'anno mille trecento settegli sostitui Stefano umile pietoso, ed ingenuo. Resse questi con pieta la sua(fol. 11 r.) gregge, sebben e in meno d'un ann o se ne m ori. Su bin trč l 'annomilletrecento otto Gabrielle prelato di animo nobilissimo, e che pago dalle

dovizie, e dalla signoria di se medesimo, ripose nelle mortificazioni i suoi62



distruzione causata dal ferro e dal fuoco. Indi passo ali ' impresa di Curzola,che con qu istata, fu sim ilmente da ta a fiamm e, e alia fierezza del ferro an-cora. Pagano Doria dali ' al tro canto con grossa squadra di legni si porto nelmar d' Istria, dove infestd molte navi Venete, e prese violentemente Parenzo.

La Repubblica mal soffrendo queste torti si confedero con Carlo imperatoredi Boemia e spedi in diligenza con molte ben allestite galere Nicolo Pisaniai danni loro.

Scrive M icha Madij de Barbaza nis, che m ille accid enti infelici funestaron onel fine dell 'anno mille trecento quaranta sette lo stato della Dalmazia. IIprimo fu la pestilenza di Spalato, e di diverse altre citta cosi orribile, chedi ogni generazione causo mortalita infinita. Non lunghi a questo si fece ilcielo scena di maraviglie. S'oscuro 1'aria si ecclissd di mezzo giorno il sole,la luna anvora, e comparve nell ' oriente una cometa con altri vapori accesinelT ari a m edesim a. Nel (fol. 12 r.) cielo spesso fu osse rvata un 'ap ert ura , ildi cui foro tutto fiamma di fuoco ardente trarhendava di notte uno splendorimmenso. Orribile terremoto l 'anno mille trecento quarantanove in piuparti del mondo sepelli molte centinaia d ' uomini sotto le proprie abitazioni,e fe diroccar diversi edificj.

Nel principio dell 'anno mille trecento quaranta sei Ludovico re d 'Unghe-ria si porto in persona all 'assedio di Zara, secondo la relazione dell ' Tom-maseo, di Trau, Spalato, e Nona. Fu respinto dai Veneti con esito infelicedelle sue mosse; percio tent6 migliorar fortuna con Francesco Carrara sig-nore di Padova suo confederato, portandosi con cento milla combattenti nelTrevisano. Conegliario e Sacile loro si arresero per la necessita della propriasalvezza. Assediarono Treviso, che valorosamente si diffese, onde ne levarono

1'assedio, partendo con parte del'esercito. II doge gia certo della resa trail Cavarese ed gl' Ungari, ricchiamo subito il podesta di Padova, che i Ve-neziani avevano mandato; e perche l 'esercito nemico rimasto nei confinitrevisani, si faceva di quando in quando vedere, creo in capitanio di guerraMarco Giustiniano. Dopo a cio resto per cinque anni stabilita tregua, etrattato indurno la pace, ostinatisi gl 'Ungheri e Cararesi nel non volerericonciliarsi . Terminata essa tregua corsero del mille trecento settanta unorie' contorni della Dalmazia e soggiogarono Zara, Spalato e Trau. Nona peresser stata validamente diffesa dall ' armi Venete rese inutili i loro attentati.La penuria de' viveri, che sempre si faceva maggiore nella citta fece seguirela pace l 'anno mille trecento settanta due, molto disavvantaggiosa per laRepubblica; perche resto al re assegnato quanto esso possedeva a riva delmare dal Quarnaro fino a Durazzo, e lasciata ai Veneziani l ' lstria, il Trevisano, e il resto della Dalmazia.

Dopo il corso d'alcuni anni si confedero 1'Ungaro coi Genovesi col Pa-triarca d' Aquileja, e col medesimo signor di Padova contro la Veneta Repubblica, che agli avvisi di questa colleganza non tardo di raccorer poderosaarmata. Luciano Doria prevedendo i di lei apparechj, per renderli vani siritird nel porto di Zara, dove sin dal principio aveva i proprj legni, ne voilesortire p er azzuffarsi, abbe nche p iu volte (fol. 12 v.) prov oca te. Veduto ciodai Veneziani si avviarono verso Cattaro, che a forza d'armi soggiogarono,e desolarono dando alia fiamma quel avanzo di ferro. Dopo ci6 espugnarono

64



Sebenico nella qual citta introdottisi con la forza fecero stragi de'cittadini,e col fuoco la rovinarono. Trati si rivolse contro loro coll ' armi e fu superato,La cit ta di Arbe paventandone il potere volontaria si arrese.

Mori in questo tempo Giovanni vescovo di Lešina cui dal consiglio de'nobili fu surrogate Stefano. Fu veramente questi un gran prelato e se ledisgrazie procurarono d' infelicitarlo, nulla poterono nel suo animo virtuoso,e inimico del vizio. Pastore zelantissimo delle anime commesse alia suacustodia, idifesso veglio al pro universale, e mori allorche principiava goderdal premio delle sue fatiche. Dopo la di lui morte, si divisero in fazione inobili, onde resto differita l 'elezione del successor, che alia fine cadde l 'annomille trecento ottanta quattro nella persona di Benvenuto. L'anno mille trecento ottanta sei Giovanni prefetto della Croazia inimico accerimo di Si-gismondo re d'Ungheria, passo in Dalmazia per levarla dal di lui dominoe sottoposta a Stefano re della Bossina, secondo il Zavoreo come essa sierresse a Giovanni; cosi anche si restitui a Sigismondo, subito, che vi arrivocoll 'esercito, colla schiavitu e morte di esso prefetto, e con danno di moltecitta della Bossina, a Croazia rissentiti nei loro recinti miseramente dirocratidall 'Ungheri. I Veneti similmente volero muoversi contro d'esso re ma lastagione, che fu aspra, ed orrida non permise all 'armata di sortire per allora;onde fu trattata la pace, e nell 'isola Budua (dove si porto Sigismondo, edove fece venir a se due nobili lesignani, e due spalatrini, come nuncjmandati dalle loro citta d'ordine regio) e presi i necessarij pareri del milletrecento ottanta nove non furono stabilite le di lei condizioni.

Dopo di cio mori il vescovo Benvenuto; ed il consiglio de'nobili l 'annomille quattrocento dodeci elesse Gregorio, prelato di molta benignita.

Dal mille quattrocento quattordeci essendo Harvoje vicario generale diLadislao re nelle parti della Dalmazia, furono dal re medesimo date in donoa R agus ei la citt a d i Lešina, (fol. 13 r.) Curzola, coll'Isola di Braz za. II lo rofettore resosi intolerabile per le violenze e per le tirranie mosse alcuni Lesignani ad abbandonar volontarj e patria e beni ed altri a riccorrere, comeriferisce il precitato Zavoreo, Mauro Urbino e Lodovico Tuberone da CzaxiaNa rentano . Era questi se no n della prima no bilta pe r 11 dominio pero , dialcuni luoghi, per richezze e per aderenze coi piu grandi egualmente stimatoe temuto, e godeva del favor di barbera regina, seguito dalla gioventii dicorte per la sua dissolutezza, che lo faceva amar da piu viziosi, e riguardarda piu buoni. Opro egli col mezzo della regina actio il re ne ordinasse larestituzione, che col mezzo di Giovanni Manezio e di Pange (sic! vjerojatnoParige) Gozzio fu fatta del mille quattrocento diecisette nelle mani di Vla-dislao Arasal cavaliere.

L' an no ad die tro lo stol to popolaccio di Lešina per certe sue prete nsio niavvampando, e bollendo di sdegno contro la nobilta concorse in varie truppeammutinato per la cit ta e gridando, e spaventando, ne fece d'essa ampiomacello. I nobili, che con la fuga si sottrarono, al di lui furrore, si riffug-giarono in Trau, Spalato, Ragusi, e in altre citta e luoghi convicini. Scorsipoi alcuni mesi e sedata la sollevazione si restituirono alia citta i nobili,e radunatisi nella chiesa di San Marco con i popoli, e con i capi della se-dizione, stabilirono con loro la pace con le seguenti condizioni:

5 STARINE 65



Che tutti cosi nobili, come plebei, nello stato e grado primiero remessi esser debbano.

Che gli assunti nel Consiglio ne' tempi tumultuosi, restino dal medesimocassi, e nel antico esser rimessi.

Che cadaune reformazioni e parti prese restino casse, e di niun valore.Che la parte posta e mezzogiorno della torre, o baloardi del castello sia

demblita, per esser di nuovo eretta, intimandosi a ciascun l 'uscita, e l 'accessosenza il Placet regio.

Che siano creati sei ostaggi, cioe tre per ordine, con incombenza di por-tarsi a Trau, e negli altri luoghi della Dalmazia per trattare la riconciliazi-one con i nobili non ripatriati e restituir questi in liberta, che qual tesorepregiabile loro si concedeva in dono.

(fol. 13 v.) Per ultim o fu co nch iusa l'elezione di du enuncj , con ordinedi portarsi alle cit ta circonvicine per implorar una Fidei jussione per ambele parti della manutenzione delle suestessi capitoli, e convenzione.

II Vescovo Gregorio per il rammarico, che gli reco questa sedizione moriГ а п п о medes imo mille qua tt rocento d i ec io tt o.In questi tempi awanzandosi le forze de' Turchi nelT Europa e scemando

quelle de' cristiani, i Cattarini convocato il consiglio stabiliscono per proprioutile sottomettersi al veneto dominio.£ Cattaro in terra ferma situato ne'confini d'Albania, e per cosi dire sepolto tra coscese asprissime baize, che ladominano, appoggiasi ad un monte tutto di vivo sasso, chiamato i l Montenero, come si ha dalla relazione de gl'eccellentissimi sindici, termina almare, con porto capacissimo e sicuro da venti boreali in fondo del vastocanale miglia di longhezza. Dal mille quattrocento venti li venti aprile, vo-lontaria, come si dice si diede a Pietro Loredano capitano in Golfo, che di la

passo a Curzola, dove fu ricevuto con dimostrazione d'amore.Giace Curzola nel centro della Dalmazia isola sopra un mediocre colle,

cinta di muro in forma ovata, e spalleggiato da baluardi, che la rendonosicura dagl'insulti de'nemici, le chiese e le case, che in se racchiude formanoun perfetto e bello abitato.

Effetuato con i Curzolani l 'accordo, si porto il Loredano alia conquista diTrau che se gli oppose, ma incalzata si rese a patti il ventisei giugnodell 'anno sude tto. Trau posta sop ra una isoletta fu fond ata daglTssani,come riferisce Sabellico, e ella posto aprezzabile e per i porti, che sicurida venti, somministrano facile l ' ingresso, e l 'uscita alle navi e per le acquevive, che produce dalla parte di borra la vicina campagna della terra fermada ella divisa per opera della natura, e dell 'arte. L'isola Bua, che l 'e unitacon un ponte di pietra fatto a mano, con ponte levatore in mezzo sotto i ldi cui vacuo scorre l 'acqua del canale, la diffende da venti, e dal mar me-ridionale. Sopr a essa isola (fol. 14 r.) giace un a con trad a o ssia borg o, cheserve di ricovero e di alleviamento a quei cittadini.

Fatto questo acquisto, si awio Loredano verso Spalato, che gli si arreseli ventisette giugno mille quattrocento venti, prefferendo la salute universalead ogni altra particolar soddisfazione. £ Spalato citta situata in un concavo,dominato da un ordine di eminenze, e di struttura quadrata, ma imperfetta.Fu ella il palazzo di Diocleziano imperatore, nativo di Salona, dentro di cuisi adoravano Cibele Venere, Giove, e Giano, in quattro sontuosit empj , uno

66



dei quali esiste ancora, convertito in chiesa cattedrale, e fu il tempio diGiove; e in vero formato con tale finezza, che sebbene collocato su volti(nel vuoto dei quali, scrive il cronista spalatrino, che credesero que' gentilir icevere esso impera tore le r isposte da Apoline) , e р е г б ot t imam ente assodatone'fondamenti, che senza alcun pericolo sostengono la di lui smisiiratagrandezza.

Coll 'esempio di queste si resero anche le altre citta della Dalmaziaj ariserya di Lešina, che awida piu dell 'altre della propria liberta fingeva nonsapere la conquista delle circonvicine. Ma presentatasele nel porto l 'armata,vi fu chi considero all 'universale di scansare con volontaria dedicazione ledannose innevitabili novita, onde riceve ella mille quattrocento ventiuno congrandissimo ossequio il rettore, che nella cattedral chiesa presto il solitogiuramento di mantenerle i privileggi con le forme delle di lei leggi pre-scritte. Non s'attribuisca a codardia de Lesignani la resa, ma a savia con-dotta, non dovendo condanarsi per vile, chi prudentemente teme, ma chi

paurosamente fugge, perche sebbene ogni vil ta e t imore, non pero ogni t imore e vilta conosciuto poi dal rettor medesimo nella plebe un genio ripugnan-te alia soggezione, si addopro egli essieme coi nobili con molta prudenza econ tutta desterita, per awezarlo aU'ubidienza cosiche ne il tempo ne I 'm-vidia giungessero ad inquietare la felicita di quelli, e il dominio e l 'autoritasua propria .

In questo tempo fu creato in successore di Gregorio Francesco vescovod'una intiera bonta, che sostenne il pastoral officio sino all 'anno millequattrocento trenta in cui mori, e gli fu surrogato Angiolo Tesoriere dellasantita d 'Eugenio papa, prelato d 'alta nascita e grandi virtu, morto l 'annomille qua ttro ce nto tr en ta cinque , (fol. 14 v.)

Tomaso Tomasino nato in Venezia gli successe. Questo esemplare neicostumi e santo di vita applied le rendite in beneficio vescovile e dellachiesa. Rinuncio in primo luogo al suo capitolo l 'abbazia di Comisa li cinqueluglio mille quattrocento cinquanta otto, che ebbe per rassegnazione delvescovo d'Ossero. Fabbrico un ospicio nella citta per suo ricovero, e d' suc-cessori, ne'tempi delle incursioni, amplio il Paliazzo vescovile, fece a suespese il calice grande coll 'ostensorio, che ancor si conserva nella cattedrale:a Bolo terra della Brazza erresse la chiesa in onor di San Bernardino, a suaperpetua memoria, e in altra terra eddified una casa per la sua mensa. Primadi morire sostenne la decorosa carica di nuncio apostolico appresso i l redella Bossina, e intervenne nel consiglio di Basilea. Resse tranquillamenteanni ventisette la sua chiesa, e mori del mille quattrocento sessanta due ilgiorno di venti novembre.

Desidero succedergli, e sorti il suo intento Nicold A-crucibus a di cuirichiesta concesse Paolo secondo papa al di lui capitolo la facolta di crearei canonici dal mille quattrocento sessanta sei il giorno di tre giugno. Am6talmente questo buon pastore la greggia alia sua custodia commessa, cheessendo per morire pianse sulla sua rimembranza.

Lorenzo Michiel patrizio veneto fu elletto vescovo l 'anno mille quattro^cento sessanta quattro. Prelato prudentissimo, e i l piu benigno di lui nonebbe Lešina. A tempo di questo fu fatto il coro colla sedia vescovile nella

chiesa cattedrale con denario del comune; e morto esso gli fu surrogate»67



Г а п п о mi l le qua t trocento sessan ta o t to G i ro lamo Diedo a l tro veneto pa-trizio. Sarebbe stato questi un gran prelato se l 'interesse non lo avesse ac-ciecato sino a pretendere il caritativo sussidio, al che si oppose il capitoloe portati i loro ricorsi a Roma, fu deciso a favore del Capitolo medesimo.

(fol. 15 r.)Deg li avvenim enti istorici

del signor Alessandro Gazzari nobile di Lešina.

Libro III0

.

Nell 'anno mille quattrocento ottanta tre armatisi i Veneti contra Ercoleduca di Ferrara secondo la relazione di Alessandro Tomaseo per pretensionide'confini, e delle saline vicine a Comachio, infestarono le parti del P6, epresero Mantova, Castel Nuovo, Fiacavolo, e Pisololola, dove il duca avevaserrato tutte due le rive, e in mezzo il P6 medesimo con alcuni castelli, chedopo molte contese, e sanguinosi fatti d'armi furono dati alle fiamme. Fer-dinando re d 'Aragona Ausiliario di Ercole suo genero, marcio con ponderosaarniata verso la Dalmazia, e dird facilmente all 'Isola di Lissa, ne' tempipassati colonia de'Siracusani, come attesta Giovanni Lucio awerti t i dalleguardie gli abitanti del di lui arrivo, altri salvaronsi nelle montagne altrine boschi, e nelle spelonche specialmente nella chiamata il Forte, la qualecoU'alpestrissima discesa per inacessibil vetta precipitosamente giunge alpiedesstallo d'un monte, che per due passa in longhezza forma un angolod'un quarto di brazzio ristratto all 'eccesso della di lei bocca, causando

orrore e spavento i l di lei dirupo, che in pendenza viene di terminare almare. Racchiude in se ampiezze longhi viali, e varie figure d' uomini, pesci,uccelli, ed altre, tutto prodotto e fatto dalla natura col mezzo delle gocciole;cosicche il vederla sembra piu illusione che verita. Altri mossi da divozionericoverarono la miraco losissima im agine della M ado nna del Cam po grand ein altra spelonca posta a pie di smisurati massi, e coperta dall ' ombra d' unpiccolo bosco, che sino al presente ha sembianza piu di romitorio, che diantro. Nel di lei concavo non si trova che una ineguale ossatura de' vivisassi, la quale viene di formare luoghi da corricarsi, da far fuoco, e sedeli daaddaggiarsegli intorno. Giaceva in quei tempi il villaggio in semi circolo perpiii di tre, se non quattro miglia, composto di casette, piancatte, e di orti ,tra m on ti in par te coltivati (fol. 15 v.) e fertili, in pa rte boscos i, e di n issu nfrutto in confin del piu fecondo seno della campagna due miglia circa dis-costa dal porto, e dal mare. Sbarcatisi gli Aragonesi si diedero, come awisaSabelico, a far stragi ed a incenerire, cosicche, chi incanto, o inerto non sisalv6 collo scampo perc' assieme colle proprie sostanze, e specialmente ledonne, e i fanciulli, a quali il sesso, e l 'eta non permise con la fuga salvarsidalla morte. Dopo di che si resti tuirono a proprj legni, ed i l giorno addietrodi buon matt ino s i awiarono verso Curzola .

Posto l 'assedio alia cit ta, le diedero un f erocissimo assalto, che loro riuscivano ad onta d'ogni sforzo merce al valore di Giacomo di Cattarin NiccoliniNobile di Lešina, che come si ha degli attestati da rettore rilasciatigliГ а п п о

68



mille quattrocento ottanta cinque, ventiquattro agosto, con due sue figliuoleincorraggendo gl'altri, accorse da per tutto assistendo alle diffese, e special-mente di una breccia, che dal continuo portar della terra di queste dueamazzon, rest6 subito terrapienata. Vedendo Ferdinando la perdita di cin-quecento de'suoi senza alcun profitto, sciolse l 'assedio e parti. L'annoaddietro costeggiando l 'armata veneta comandata da capitan Marcello, leriviere del regno sorprese Gallipoli con perdita di esso Marcello, e conquistoaltre citta per tener esso regno, e le cose di Ferdinando in rivolta, da qualiaccidenti concepi tanto terrore, che si diede a chieder la pace.

Ritornando alle cose di Lešina, di cui intendo scrivere; morto il vescovoGirolamo, riempi la di lui sedia l 'anno mille quattrocento novanta tre Bernardino de Fabriis Bresciano dottore in ambe leggi, e refferendario del papaAlessandro Sesto, prelato liberalissimo col suo clero, e che alia chiesa eat-tedrale don6 una bella mitra, con superbo pastorale d 'argento, una bacinetta,una pace pur d'argento, le offeri in regalo cinquantacinque ducatti, e col

proprio fece appavamenti per uso de'cellebranti .(fol. 16 r.) N ell'an no m ille cinque cen to dieci il giorno sei di febr aro alc un iplebei in casa di certo Bevilaqua ammiraglio congiurarono contro l 'infelicenobilta, e giurarono il di lei eccidio solennemente sopra un crocefisso cheverso sangue. Scrive il Palladini nella sua Relazione, che il cielo ingombratoda dense nuvole, e pieno di orridezze, con forza di vento impetuoso, confiumane di torbide pioggie, con orridi lampi era tutto spavento, tutto con-fusione essersi tre volte scossa la terra, onde diroccasse il tetto della chiesadedicata alia Vergine Annunziata, contigua al domicilio del detto Bevilaqua,in cui versava sangue esso crocifisso. Tale fu l 'universale timore che la chiesa tutta con occhi grondanti piangeva la propria desolazione, e non si

tosto si rassereno il cielo, che fu ogniuno chiamato ad osservarsi memora-bile miracolo.

Si porto: Mattio Lucanich (che, come scrive Lodovico Tuberone, e PaoloPalladini, suscito la plebe, e persuase la congiura).alla casa dell ' ammiraglio,e presa la croce viddela tinta. Stim6 esser quello color liquefatto, ma perassicurarsene la fe veder da un pittore, che lo assicuro esser egli vero efresco sangue. Corse con essa alia cattedrale chiesa, e toco le campane, alsuon delle quali radunatosi i l popolo mir6 un tanto stupore. Sullo spuntardell ' alba se ne parti . Subito poi dopo di bel mattino scalso, o di messo,sparso per le contrade in longhe schiere, framischiato con fanciulli, e conquelli, che poco prima avevano congiurato a danni della nobilta (a cui nonsi poteva attribuir altro delit to, che esser stata tenace nel mantener i proprjindulti) con crocefissi inanti visitavano le chiese, e quello specialmente diS. Niccolo superiore, dibatendosi i petti, e pregando perche fosse da luiammosso il minacciato flagello. Indi all 'ora di terza fu per tutta (fol. 16 v.)la cit ta processionalmente accompagnato dalF universale i l miracoloso crocefisso, che tuttavia stilava sangue dalle piaghe del capo, dalle mani, piedi,e costato, rendendosi palpabile al tatto, e tramandando, come si ha dalprocesso formato dal visitatore apostolico, dalla bocca, e dalle nasi il caldofiato, come se fosse di carnal massa composto. II Lucanich innoridito dalmiracolo, e agitato da una insoportabile inquietezza per l 'orror della con-

giura, che gli stava tenacemente radicata neH'animo, e neh" intelletto, rest669



sopra preso da grave delirio, da cui non ayendo potuto sollevarsi per lenitiviapprestatigli , ne per alcun deviamento, la mattina del decimo giorno se nemor i .

Un anno dopo a cio, che fu mille cinquecento undeci, secondo la relazionede'sindici ed i l precitato Tuberone, mentre la nobilta poco avveduta de'proprj pericoli ostentava i suoi privileggi, e si opponeva alle pretese dellaplebe (che ambiva farsele simile) per non dar forza a' facionorosi d'innalzaril lom orgoglio colla retesa convocazione d'un generale consiglio da inter-venirvi ogniuno; andavano altri atramando stragi e seminando sedizioni.Cosi resto da congiurati per otto giorni assediata la citta, ed ucisi i vinti denobili, come si rileva da loro scrittura in risposta a quella de' popolari sal-vatisi gl 'altri del pericolo, e dalla morte colla fuga nelle citta circonvicine.Nel tempo di queste commozioni de' popolari di Lešina, Lissa, e de vicinicontorni di Spalato, morl i l vescovo Bernardino, e1'anno stesso gli succeseFrancesco Priticio nativo di Nona, che ne desidero la dignita.

Rimordendo poi la coscienza de'popolari di Lešina, l 'aver sprezzato ilgiuramento di fedelta obbligato a nobili colla celebrazione d'una messa dellospirito santo, esteso in scrittura aggevolo cio la loro riconciliazione con essi,cosi stabilite le forme, e conchiusi i patti, l 'anno mille cinquecento quattor-deci si restitui la sparsa nobilta alle proprie case.

L'anno mille cinquecento venti quattro compi Francesco Vescovo gl 'anni e del suo governo e della sua vita, e in sua vece fu subito creato ilcard inal (fdl. 17 r.) Gion: Ba ttis ta P allavicino gen ovese .

L'anno mille cinquecento venti nove si scopri l 'epidemico male nell ac-cenata cit ta, tanto piu pericoloso quanto nel principio meno conosciuto; eche tolse ogni sorta di persone. Furono subito dalla diligenza di soliti depu

tati fatti trar fuori gli infetti, e condur alio scoglio di Sdrilza un migliodiscosto. Duro egli 10 spazio di cinque o sei mesi.Morto il cardinale, fu l 'anno mille cinquecento trenta due assunto Vincenzo

Prigutivo, perpetuo commendatorio dell ' abazia di S. Nicolo di Comisa, ilquale non duro piu d' un anno nel vescovato.

Tra vari concorrenti fu l 'anno mille cinquecento trenta tre assunto Za-caria Trevisano, nobile veneto, che con decoroso applauso rese le propriepecorelle per il corso d'anni dodeci: e gli successe l 'anno mille cinquecentoquarantacinque il dottor Girolamo Argentini, che se ne mostro bramoso.

Morto il Dottor Argentini, fu creato del mille cinquecento cinquanta dueMarco Malipietro pur veneto patrizio, prelato d'animo grande, e di moltevirtu. Giunto a terminar due anni del suo governo fu dalle continue curecondotto a morte.

Zaccaria Delfino stessamente nobile veneto, e cardinal di santa chiesasotto titolo di Santa Maria di Acquiro gli successe nel vescovato dopolunghi travagli ad onta de parteggiani de'concorrenti, e supli al possessocol mezzo di Don. Francesco Pervaneo canonico di Lešina l 'anno millecinquecento quatro: cosi quasi in ri tratto fe vedersi da suoi diocesani.

Dal mille cinquecento sessanta sei, come si ha da una relazione di Giovanni Battista Colombini, venne in questo mare I 'armata Ottomanna numerosadi cento e piu vele, dove costeggiato Ragusi e Curzola, e fattisi vedere infaccia di Lešina, drizzd il camino verso I'isola di Lissa; ove s'ancord alia

70



bocca del porto. Marino Giaxa giudice allora dell 'isola medesima con atto,che gli fu ascritto a prudenza mando per Domenico Malich, e Francesco(fol. 17 v.) Palladin o a reg alar e il pascia deH 'armata. Grad i esso il dono, ericevute da que' due vecchi le maggiori contentezze de progressi dell 'ar-mata veneta, e del loro vivere tra grebani cosi montuosi, assicurolli di esserivi comparso in atto di amico non gia per aportar alcun danno, e l i l icen-zio. Dopo a cio presero terra, il capitano della guardia di Rodi con altriRaisi, che furono a tutte Tore assistiti dal giudice stesso, e da molti nobili,e soccorsi dal piu possibile vitto per uso deH'armata. La sera nel prenderl ' inbarco lo awertirano di invigilare alia custodia delle terre, perche dall 'insolenza di alcuni Leventi non venissero molestate col depredarle; ondeegli dispose subito le neccessarie guardie, e muni i si t i per reprimere ogniattentato. E vermaente verso un'ora di notte si distazzarono dall 'armatadue ben corredate galeotte, che con tutta voga si awiarono alia volta diLuca; si fecero loro incontro que'del luogo, e loro proibirono lo sbarco, dac-che nacque, che dopo lunga atterrazione di vicendevoli parole furono i cor-sari costrett i a ri tornarsene. II giorno addietro a questi successi passoqueU'armata a Comisa ove si ferm6 un giorno, ed una notte, di la navigdin Puglia dove abbruzzio Vasto, Oronta, ed altre citta circonvicine.

Guerreggiava per la presa di Cipro la republica veneta coH'Ottomanoqua ndo l 'anno m ille cinque cento o ttan ta uno * il giorno dieci sette ago stoapprod6 1'armata di questo nel porto di Lešina, secondo le memorie lasciatein suo libro dal sign Marino Ettoreo, in numero di settanta tre gallerecomandate da Ulluzzali con Karacoza. Stupirono i Lesignani al di lei arrivo,che ingannati dalle spie la credevano lontana dai loro confini, non per questoperdutisi d 'animo, ma con ardire uguale al bisogno presero le armi, e cor-

sero al porto i piu arditi ad inpedire lo sbarco, ma in poco numero, e senzaordinanza non potendo accorrer ad ogni parte, furono neccessitati con per-dita di molti rittirarsi nella citta, ed indi con tutti gli altri nel castello. (fol.18 r.).

Penetrati in quella i nemici, la devastarono col fuoco, non avendo potatoespugnar questo. Collo stesso furore si spinsero contro Citta Vecchia, nonavendola potato varentar dalle fiamme il coraggio de'suoi abitanti . Indi siportarono contro Verbosca terra non poco distante da quella di Cittavecchiasitaata nella maggior parte sopra vaga collina, che corse l 'istesso eccidio adesclusione di quelli, i quali colla fuga si salvarono in Samotour. Assediaronosimilmente Gelsa terra nel centre dell 'isola, ed in breve la incenerirono,salvatisi la di lei gente con quelli di Verbosca in Samotour medesimo. fiSamotour un alto monte tra alte rupi, sulla di cui cima esiste un forte re-cinto prodotto dalla natura, al qual si ascende per un' unico sentiere fattoin peridio con ripide balze, malagevole ed incomodo a capir l 'accesso d'unsolo a solo. Supponendo il Turco di poter quivi facilmente cogliere i fuggi-tivi, pose loro l 'assedio, e dato l 'assalto rimasero i suoi morti e respinti concolpi di pietre dagli assediati vibrate. Cio non ostante fece repplicar l 'assedio, e furono nella stessa forma a forza di sassi precipitati guasti ed uccisi,onde conosciuta l ' impossibil i ta di superarlo si resti tui a proprj legni.

Pogrešk a p repisiva ča, t reb a biti 1571. godina.

71



Gosi si levarono da Lešina avviadosi verso Casal per unirsi col pasciadell 'armata, e poi andar in traccia della veneta squadra. Navigavano per i lcamino di Corfu quando all 'apparir del giorno, arrivati ai Curzolani la sco-prirono. Allesti tesi ambe ad un tratto alia bataglia, attacarono con feroceardo re la pugna, f nche i l vantaggio si m ostro dalla pa rte di nostri con

perdita dell 'eccelentissimo generale Barbarigo, e di alquanti altri governa-tori di gallere. Aneo Giovanni Balzi Lesignano sopracomito della galleradalm atina , invest! un a beilleria (fol. 18 v.) ed affera ta con ram pion i di ferroda tutte le parti , se benne con contrasto, fece entrar gente armata. Egli i lprimo assali il capitano di essa, che ferito nel volto fe'cader morto per terra. Gli si lancio il fotto della gente adosso, veduto perire il proprio capo esostenne il peso del conflitto non meno col senno, che colla mano. Grandefu i l romore strane le morti , e confusa la mischia secondo l 'at testato dell 'Eccelentissimo.. . che finalmente termino con applauso del Balzi, r imastovittorioso della nemica gallera.

(Fol. 19 r.) Seguono le annotazioni, che atrr ov an si scrit te al m argin e delprimo libra nell 'originale, e che vengono indicate dalli pure controposti numeri .

1°. Meum: Questo nome della citta, che fu in Lissa, il quale si legge inalcuni esemplari d 'Erzio de Betto Allessandrino, opera unita ai Commentarijdi Giulio Cesare, se nelle edizioni piu antiche e messo, nelle piu recenti nonsi trova, e con ragione non chiamandola gl 'auttori con altro nome, che diIssa. Diodoro Siculo libro decimoquinto, parlando di Dionisio il vecchio,che la fondo scrive »quam Issam nominavit«. Silace Cariandeno nel suoPeriplo in »Hie nam est nova Pharus insula, et Issa insula, et hae quidemGraecorum urbes«. Tolomeo libro secondo capitolo decimo sett imo:»Insulaevero adjacent Dalmatiae; Issa insula et urbs. Stefano Bizantino nella voceIssa: »Est quoque insula urbem ejusdem nominis habens juxta Dalmatiam.Polibio l ibro secondo Historiarum, dove racconta l 'assedio di Issa tentatoda Teuta replica piu volte lo stesso nome:»Teuta Issam quae sola parereei recusabat obsidione cinctam tenebat«. Piu avanti: »et ventum est ad Issam,quae etiam urbs ab Illiriis oppugnabatur«, e di piu ancora »ex his, quiIssam obsidebant«. Li cittadini sono chiamati da Livio Issei et Issenses.

2°. Lissj e nome gentile de'eittadini di Lisso in Epiro, ora Alessio inAlbania secondo Stefano Bizantino: XtoaioqKCU MaceOx; Lissius et Lissensis.

3°. Giustino libro vigesimo nono, capitolo secondo, chiama re DemetrioFario perche come tuttore e padrigno del pupillo re Pine governava il regnodegl Illirj, avendo dopo la morte della regina Teuta sposata Triteuta primamoglie ripudiata dal re Agrone da quale nacque esso re Pine, o Pineo secondo Livio, libro vigesimo secondo, capitolo trenta tre.»Demetrius Pharius in-solentia elatus cum ob tutelam P inei, turn ob conjugium Triteutae Pineimatris, quam post Teutae exitium duxerat gravis erat incolis omnibus, e tfinitimorum etiam agros vastabat. Cum autem fretus amicitia populi romaniea scellera agere (fol. 19 v.) videretur, Em ilius P aulus et Ma rcus L uciusconsules, hac re intelecta, eum accersiverunt, qui cum m inime pareret, sed

72



socios populi romani infestare non desisteret. Issam contra eum copias du-xerunU. Dione Cocejano pagina cinquecento novanta due, e cinquecento no-vanta t re .

4°. Apiano Aiessandrino De bellis illiricis, numero settecento sessanta,»ad

ora codicis romani quam primum castarum res composissent, subito adnavigantes predatores interrepere qui nuper cum Dem ćtrio, caeterisque de-ficientibus Illiriis se conjunxerant. Dem etrium porro ad Philippum Ma cedo-nium regem fugientem, atquae iterum in patriam reversum, et Ionium classedepredantem interemere, et Pharum ejus patriam cum illo conjurantem ever-tere funditus, Illiriis ob Pinem denuo illos adm ittentibus indulgentes«,

Polibio libro terzo numero sedici scrive di Demetrio Fario:»Vir presentisquidem animi, et audax, sed temerarius et nullius plane judicii, quare etiamexitus est nactus institutis congruen tem, quibus per omnem vitam usus fue>rat; urbem enim M esseniorum conscio Philippo occupare conatus in ipsapugna quam temere et profecta audac ia congereb at usus est sicuti suo loco

sumus ostensuri.

73



G R G A N O V A K

P I S M OD R A J U L I J A B A J A M O N T I J A G O D . 1 7 9 0 .

Ivan Milčet ić napisao je opsežnu s tudi ju o dru Jul i ju Bajamon-t i ju , koja je t iskana u Radu Jugoslavenske akademije znanost i ium jetn os ti , kn jiga 192, Zag reb 1912, str. 97—250, po d na slov om :Dr. Jul i je Ba jam on ti i n jegova djela. Milčetić je tad a otk r io javnost i jednog izvanrednog našeg čovjeka, koj i je bio l i ječnik, a l ipored toga dobar poznavalac i l i tera ture i povi jes t i , izvrs tan glazbenik, pisac i p jesnik. Milčet ić je u svom radu iscrpl j ivo pr ikazaoBajam onti jev ž ivot i rad , njegove veze s našim i s t ra nim svi je tom,napose s razn im p isc ima, upravnic ima, pa i b i skupima. Vr i jemekada on živi — rođen god. 1744 u Spli tu, umro 1800 god. u Spli tu— je vr i jem e fran cus kih enciklo ped is ta i f ilozofa , f rancusk e revoluci je , pada Veneci je i prvog dolaska Austr i je u Dalmaci ju . Tadasu Spl i t i Dalmaci ja , posl i je više od 350 godina mletačke vladavine,došl i po d A ustr i ju .

Prože t idea l ima enc ik lopedis ta , demokra ta , Ba jamont i ne vo l is tare plemićke porodice, koje su se zakukul j i le u svoje s ta tute , koj isu sastavljeni pri je četir i , pet , šest pa čak i više stotina godina, nevol i sujevjer je i nep ism en e popove , ht io bi mn ogo , a pr is i l jen ježivjet i u mal im sredinama Spl i ta i Hvara , dok mu duh čezne zave l ik im cent r ima, za znans tvenom is t inom.

Milčet ić je mnogo toga vr lo dobro uočio i pr ikazao, i n jegov radje i sada jed in i i sc rpan pr ikaz , znans tveno obrađen o ovom našemizvanredno zanimlj ivom čovjeku, Jul i ju Bajamonti ju . Al i Milčet ićni je mo gao doći d o jed no g pi sm a Jul i j a Ba jam onti a , koje je onpisao opa tu For t i su s molbom da to p i smo negdje publ ic i ra . For t i sga je ipak u sp io pu bl ic i ra t i , i to u N apul ju godin e 1790, o Baja-mont i jevu t rošku . Tiskana pos lan ica For t i su ne nos i n i ime t i skare ,ni mjesto , ni godinu. Onda se tako radi lo , o tpr i l ike kao š to se danas umnožavaju mater i ja l i za neki s impozi j , sas tanak i l i s l ično.

75



Ovo p ismo i l i pos lan icu Bajamont i jevu , ko ja čak nema n i imeonoga kome je upućena dobio sam (u suvremenom rukopisu , dak leok o 1790. godine) od prija telja , k oji to nije nim alo cijenio vri jednim . Bi lo je to nep osre dn o posl i je pu bl ik aci je m oje knj ige »Hvar«,god. 1924. Ka ko ono ni je d ono si lo niš t a no va, š to ja već n isampoznavao , n i sam smat rao po t rebnim da to p i smo b i lo kako upot r i jeb im.

Međut im, na išao sam na Ju l i ja Bajamont i ja p r i l ikom rada namo joj »Povi jes ti Spl i ta«. Ta da sa m up oz nao i Milčetićev rad , š tosam tamo i označio. Pored toga tada sam i upotr i jebio nepubl ic i -ran i rukopis Ju l i j a Bajamont i ja , ko j i sam, dok sam b io »pomoćnaznans tvena sila« u A rheološkom mu zeju u Sp l i tu kod don FraneBulića , i vodio muzejsku bibl ioteku, upoznao. Taj rukopis nosi naslov »Memorie del la c i t ta di Spalatro in Dalmazia , raccol ta daGiul io Bajamonti .«1 O Jul i ju Bajam ont i ju op š i rno sam p isao u

svojoj »P ovijesti Spli ta« i od red io m u m jes to u po vijesti njegov arodnoga grada .2

Nisam smat rao po t rebnim da Bajamont i ja unesem u svojo j povijesti Hvara, gdje je on bio l i ječnik pet godina (1785—1790), jerse ni je uživio u hvarsku sredinu. Njegov duh ni je bio za takvusredinu koja je bi la puna t radici je i porodičnih veza, iako joj jeupravo u to vr i jeme s ta jao na če lu c rkve jedan napredan duh ,knj iževnik i učenjak, bisku p Str at ic o.

Jul i je Bajamonti , pr i je nego je napust io Hvar, god. 1790, pisaoje jedno p ismo, u formi pos lan ice , opa tu For t i su , s ko j im se upo

znao kada je For t i s borav io na Hvaru u svrhu proučavanja o tokaHvara s pr i rodoslovnog s tanoviš ta . Između nj ih se vodi la vr lo zanimlj iva korespondenci ja , u kojoj je r i ječ i o l i teratur i i o pjesništvu, i o časopisima, i o knjigama, ali i o suhim jezicima i o vinuvugavi .3

Nasto jao sam, dosad bezuspješno , da se održ i j edan s impozi jna ko jem u će se prou č i t i Ba jam ont i jevo d je lo ko je je to l iko mnogostrano. On je bio i l i ječnik, i učenjak, i p jesnik, i kompozi tor,i orgul jaš i u Hvaru i u Spl i tu , i napisao je i neke povi jesne i nekemed ic inske sp ise . Još n i sam u to m e usp io .

Međut im, uv je r io sam se da je po t rebno publ ic i ra t i spomenutopismo, ko je je Bajamont i p i sao For t i su i da t i rao ga u Hvaru 25 .svibnja 1790. Bib l ioteka Jugo slaven ske aka de m ije zna nost i i umjetnos t i ima jedan o t i sak spomenutog sp isa , ko j i j e — kako rekoh —bez oznake t i skare ko ja ga je t i ska la i bez nas lova kome je upućen .

1 G. No vak, Povijest Sp lita, I I, S plit 1961, str . 122, 123.2 Isti, Povijest Sp lita, II, str. 320, 321. Tu je p ub liciran a i njegova slika.8 U posljednje vrijeme B ajamontijev spis spominje u rad u o povijesti

medicine na Hvaru Cvito Fisković, Doprinos za povijest zdravstva u graduHvaru, Acta Historica medicinae, pharmaciae, veterinae, XIII, 2, 1973; teSlobodan P. Novak u rad u o hva rskom književniku B iundoviću: Ivan B iun-

dović u jedno m spom enu iz 1970. godine, Hv arsk i zb ornik, II I, 1975.76



A takav je točno i ru ko pis , koji je u mora posjed u. Ovaj ruk op iima 20 pisanih strana, a tiskana knjižica 30. Rukopis je veličin28 х 20 cm, aknjižica 20 х 12,8 cm .

Spomenu to p i smo Ju l i j a Ba j amon t i j a upućeno Fortisu nema nikakvih oznaka, koje su u ono vrijeme bile na tiskanim djelimaNema odobrenja za tisak ni od političke, državne, ni od crkvenvlasti , i takve su se publikacije smatrale kao rukopis. Sumnjamda bi takvo odobrenje ono bilo dobilo, jer u njemu on napada komunalnu autonomiju Hvara, ne štedi ni crkvene vlasti , i svto , za ono vrijeme u tolikoj mjeri da ga je tek god. 1794, daklečetiri godine poslije njegova tiskanja u Napulju, dakle u graddru ge države, a ne u Veneciji, poslao svom prijatelju hv ars ko mbiskupu Stratiku, s molbom da ga ne pokaže nijednom HvaraninŠtoviše, kad su neki za to pismo saznali, Bajamonti je tvrdio, dje pismo bez njegova znanja tiskano.4

Bajamonti podruglj ivo zamjera Hvaranima, da se u njihovomStatutu, dakle u temelju njihove autonomije, nalazi i ovakav stavak: »Ako bi netko iščupao dlaku iz repa nekog konja, bez suglanosti njegova gospodara, ima platiti za svaki put kada bi to učinpo pet libara malih«. To se nalazi u Statutu, knjiga III, glava 3

Međutim, nastavlja Bajamonti, kada netko opsuje Boga i Blaženu Gospu, ima platiti svaki put po četiri l ibre malih (Statut knjigI I I , gl. 9.). Isto bi tako trebao platiti 3 libre malihonaj, kojibi vrijeđao suca za vrijeme obavljanja njegove službene dužnost

Napose se Juli je Bajamonti ruga Hvaranima zbog onih stavaknjihova Statuta gdje se govori o napadačima i napadnutim. Oističe 26. glavuШ -е kn jige, ko j a g l as i: »Ako b i ne tko napao d ru»gog nožem, mačem il i drugim oružjem i pri tom ga ranio, trebaplati t i zbog nanesene mu štete 50 l ibara malih, kada se udarenne bi branio, i neka polovica spomenute kazne pripadne napadnutom, a druga polovica komuni. Međutim, kada bi se branio npripada mu ništa. Ako bi se branio i udario napadača, treba platiti polovicu kazne koje je platio napadač, koji ga je i napao udario, a ci jela svota treba pripasti komuni«.

Julije Bajamonti donosi i slijedeći stav Statuta (knjiga III, glava 27): »Ako netko nekoga udari zbog bilo kojeg razloga, i uslijetog udarca napadnuti izgubi neki ud, treba platiti za svaki izgubljeni ud stotinu l ibara malih. Od te kazne polovica treba pripaskomuni, a driiga polovica udarenom, ako se nije branio, ali akse branio, ne treba dobiti ništa od spomenute kazne. Ako se pabranio i udarac vratio i napadača udario, ima plati t i za kaznu polovicu onoga što je platio napadač, a on mu udarac uzvratio, sva globa neka pripadne komuni. Ako ne bude mogao plati t i , nekbude u zatvoru dok ne plati«Л

4 Milčetić, o. c, 170.s Tako je stajalo u S tatutu H vara iz godine 1331. V. Statu ta com munita tiLesinae, izd. Š. Ljubić u MHJSM Pars I,у . 3, Jugoslavenska akad. znanos tii um jetn os ti, Za gre b 1882—3, str . 192.

77



Da je ovo u Sta tut u H vara od ređ en o g odin e 1331, a i pr i je- net rebamo se n i š ta čudi t i , a ne razumi jemo zaš to se čudio Bajamont i .S igurno su Hv aran i 450 godina pr i je Bajam ont i jeva bo ravk a uHvaru vr lo dobro zna l i zaš to su takve zakonske propise s tvara l i ,

a s tvara l i su ih prema tadašn j im pot rebama, a ne prema onimakoji će doći posli je pet stoljeća. Sličnih propisa ima u svim statut im a kom una . Nikad a se za c i je lo vr i jeme pos to jan ja hva rske autonomne komune , a n i b i lo ko je druge , n i je S ta tu t mi jen jao , j e rbi se t ime načelo mnogo toga i tko zna gdje bi svrš i la autonomijanaš ih komuna . Međut im, s ta rom su se i od dužda potvrđenom Statutu dodaval i novi propis i a da se u s taro ni je dira lo .

Ima u ovom Bajamont i jevom pismu vr lo dobr ih zapažanja , pai pohvaln ih za Hvarane , a l i ne za one Bajamont i jeva vremena . Gnznade i pohval i t i t e p r i jašn je Hvarane . Govoreć i o Hvaran ima uBiundovićevo doba kaže Bajamont i i ovo: » I t ako Biondi ne manjeod nekih drugih izobraženih i pr iznat ih l judi iz Dalmaci je pr i jeovog s tol jeća, a is to tako neke s tare bibl ioteke u provinci j i i l i barneki ostaci od nj ih , i naposl je tku neki nacionalni spomenici i drugevrs t i , uv je rava ju nas da smo mi mo de rn i Dalm at inc i v i še ba rba r ii f r ivolni j i il i s igurno mnogo ma nje obra zov ani i m no go m an jevažni od naš ih predaka uprkos kn j igama, ko je smo p isa l i p ro t ivVašeg »Viaggio in Dalmazia« (Putovanje po Dalmaci j i ) , uprkosspisa , memori ja , govora, pisama i s t ihova, koje mi s ta lno dajemot i ska t i , uprkos naš ih tako zvanih jak ih duhova , uprkos naš ih ob ičaja da se odi jevamo i l i da jedemo a l'artois, a Vokzakoff, a lacoque, a la reine, i up rko s l jubaz nost i na šeg krasn og spola .«

Bajamonti jevo gledanje na »čudo s raspelom«, za koje je kazao,da ni crkveni dostojanstvenici nisu mnogo Vjeroval i bojadisarumeš t ru S t jepanu , i da je to t reba lo i sp i ta t i kemi jskom ana l izom,moglo je povri jedi t i one crkvene hvarske krugove, koj i su u točudo dois ta vjeroval i , odaval i mu pošt ivanje i nosi l i ga u procesi j i .

Treba ipak pr izna t i , da je Ba jam on t i po nek ad i neob jek t ivan inastoj i b i t i po svaku ci jenu duhovi t . Posl i je svršenih s tudi ja medicine na sveuči l iš tu u Padovi ni je nam pobl iže poznato gdje senalazio i š to je radio do godine 1785, ka da ka o čovjek s pre ko četrdeset godina dolazi u , tada, t ih i i mal i Hvar. Ne znamo da l i sebavio medicinom i bio l i ječnik opće prakse, i l i je ž ivio i dal je uPadovi , Veneci j i i l i Spl i tu , a l i je oči to da je upoznao temel j i to ita l i jansku l i teraturu i p isao članke po časopis ima, a l i ne medicinske nego l i terarne naravi . Oči to je da je Bajamonti u sedamdeset im godinama osamnaestog s tol jeća, pa dal je sve do odlaska uHvar, boravio u Spl i tu , gdje se uvel ike bavio pjesniš tvom i l i teratu rom uopće /g l azbom, ag ronomi jom, p r i rodn im znanos t ima , a r azumije se i medicinom. Da l i je on u to vr i jeme obavl jao u Spl i tui p r iva tnu l i j ečn ičku praksu , n i sam našao zab i l ježeno .

U to m je razdobl ju Bajamo nt i pu tova o neko l iko pu ta u I ta l i ju :

u Veneciju, Padovu. Tako god. 1772, 1774, 1775, 1776 i povezao se78



s mnogim ljudima pera i znanosti, ušao duboko u poznavanje i tihkrajeva i talijanske literature, a ponešto i znanosti. Zašto je poslije takvog života prihvatio mjesto komunalnog liječnika u tadamalome Hvaru nije nam poznato. Međutim se on u Hvaru ne snala

zi, iako je tamo na biskupskoj stolici od godine 1784 sjedio čuveniliterata, član akademije dei Rozzi u Sieni, Arcadije u Rimu i drugih, koji je u svom dvoru držao priredbe književne i muzičke prirode. Stratico je Bajamontija i cijenio i poštivao i rado se s njimzadržavao. Ali je to Bajam ontiju bilo prem alo, je r ostali hv arsk iintelektualci nisu mu bili skloni. Prijateljevanje s opatom Fortisom, koji je došao na Hvar da ga prouči s prirodoznanstvene strane, samo je Bajamontiju u tom društvu škodilo, jer je Fortis biorazglašen kao pri sta ša enciklopedista, a nisu m u odobravali niintimne veze sa ženskim svijetom. Kratko vrijeme Fortisova boravka u Hvaru, učvrstilo je osobno prijateljstvo te dvojice naprednihljudi, ali je nakon Fortisova odlaska Bajamonti bio još osamljenijinego prije.

Koje čudo onda, kada Bajamonti u svom pismu Fortisu vrlo žustro izražava svoje nezadovoljstvo životom u Hvaru, koji on neuspijeva razumjeti, kao što ne razumije ni njegovu prošlost, a nemože se, kada citira Pribojevićev opis Hvara godine 1525 snaći nisebi dočarati Hvar godine 1525, dakle punih 250 godina prije Hvaraza vrijeme njegovog boravka u njemu, god. 1785—1790. On hoćebiti i liječnik, i prirodopisac, i kemičar, i pjesnik, i jezikoslovac,i muzičar, i orguljaš, a onda ispada diletant. Kako može tražiti da

Hv ar god. 1525, kad a je centar m letačkog plovljenja po Jadra nu ,kada cvate mletačka trgovina preko Jadranskoga mora s Levantom i Turskom u njenom najvišem i teritorijalnom i vojničkom,i ekonomskom razvoju, bude sličan Hvaru iz godine 1790, kada jei Hvar i cijela trgovina na Jadranskom moru, pa i svi naši gradovina njemu, a najviše Venecija u svojoj najnižoj dekadensi. Poslijevelikog cvjetanja, u koje vrijeme govori Pribojević, prodrla je doHvara godine 1571. tu rs ka flota pod komandom Uluz-Alije, opljačkala, popalila i razorila cijeli grad Hvar, osim velikog kaštela,uništila i palače, i crkve, i arsenal, i slike velikih majstora na oltarima, i cijeli komunalni arhiv, sve. Nakon njihova odlaska i haranja i u gra du H varu i u ostalim m jestima uz obalu, počelo, seobnavljati sve, od stolne crkve do kneževe palače, i gradilo se uporno i izgradilo mnogo. Kršćanska pobjeda kod Lepanta god. 1571slomila je uspon turske snage na moru, ali je još prije ovoga golermog događaja počelo opadanje trgovine s Levantom, a napose oneiz Venecije preko Jadranskoga mora, i obrnuto iz Levanta u Veneciju. Otkriće Amerike bio je za jadranske obale udarac koji je sveviše djelovao na njihov trgovački život i ekonomsku snagu, a dugotrajni ratovi, kao kandijski (1645—1669), morejski (1684—1699), pamletačko-turski rat (1714—1718) lomili su snagu i Venecije. Ona je

gubila sve više ne samo teritorijalno nego i trgovački, pri čemu je79



trgovina i plovidba na Jadranu sve više stradala, a kada je Hvar polovini xyi l l s tol jeća prestao bi t i centralna mletačka ratna lukna Jadranu, rijetko su u njegovu luku svraćale lađe i bila je pustOvu posljednju fazu vidio je i zabilježio i Julije Bajamonti.

Hv aran i Bajamon tijeva v rem en a; daleko man je od njega nao brženi, a napose daleko skučenij ih pogleda, smatrali su uvredom njgove konstatacije, pogotovo kad ih je on davao ponekad i ironična po ne ka d i zlobn o, ali uvijek nasto jeći b iti pri tom e duh ovi

Za nas je ovaj spis Julija Bajamontija od velikog interesa; onam ukazuje na kul turnu vis inu ondašnjeg dalmatinskog gradskintelektualca, na mogućnost kul turnog saobraćaja u duhu onogvremena, na izvjestan broj ljudi u Zadru, Splitu, Hvaru, Dubroniku, Korčuli , Kotoru, Šibeniku i drugdje, koji su prati l i zbivanu Evropi i pristajali uz slobodoumne duhove velikih nacija. Takaje bio Juli je Bajamonti .

Ne smijemo pri tom zanemarit i , da je Bajamonti bio član spliske agrarne akademije, i to jedan od njenih osnivača, i da jenajvažnija zadaća ove akademije bilo agrarno podizanje dalmatinsksela i dalmatinskih posjeda. Bajamonti je živo sudjelovao u radove akademije, i bio je jedan od njenih glavnih radnika. 17. listpada 1774. govorio je on o ciljevima ove akademije i o nerazumjevanju Splićana i Dalmatinaca za gospodarska pitanja. To je bipunih deset godina pri je Bajamontijeva odlaska za l i ječnika Hvar.

Julije Bajamonti, koji je hrvatski jezik nazivao svojim, a biodgojen sasvim u talijanskom duhu, isuviše je odskakao i od splskog i od hvarskog društva, koje je ekonomski vrlo loše stajalosamo životari lo, kulturno tapkalo za susjednom Itali jom, bojalo naprednih ideja francuskih enciklopedista i filozofa. Njegovo »Psmo«, upućeno Fortisu je revolt protiv te učmale sredine, i zbotoga ga i cijenimo.

L E T T E R AD E L S I G N O R D O T T O R

G I U L I O B A I A M O N T ISOPRA ALCUNE PARTICOLARITA DELL'ISOLA Dl LEŠINA

Amico carissimo.E'tempo ch'io vi porga nuove di me, e che ne faccia giurigere per me

vostro ad altri galantuomini, i quali amano di sapere il mio modo di etere.Ben mi preme questa volta đi pubblicare i fatti miei: perche da cinqarnii in qua quando si diceva il medico di Lešina, š' intendeva il Bajame da qui innanzi questo non si dee piu intendere, ne io vorrei essere pigl

in iscambio d'un altro, ne prendermi quel che non e mio, e che a me 80



conviene. Ora in vece di scrivervi cosi secco seceo ch'io me ne vado di qui,so che vi far6 piacere coll 'aggiungervi una parola intorno al paese ch'io.lascio: del quale s'io non mi trovassi in istato di rendere qualche conto dopod'avervi fatto un non breve soggiorno, io avrei piu della bestia che dell 'uomo.Oltraccio questa lettera servira eziandio e dimostrarvi la consideratione,in cui tengo le cose de'signori Lesignani, e i grati sentimenzi che non con-servo, dei quali in ogni voi potrete rendere una i lustre testimonianza.

Voi gia visitaste questa isola, benche di volo, e la osservaste con occhidi naturalista, ne voi siete solito di lasciare ad altri niente a raccorre in uncampo da voi percorso. Voi vi faceste eziandio delle osservazioni econo-miche da vostro pari , e troppo rispettabilmente prevenuto io mi credo anchein questo. Quanto alia storia antica voi ne scriveste in pochi tratti a suf-fieienza, avendo notato nel vostro Viaggio in Dalmazia che la celebrita diquesti isolani incomincia e finisce da un traditore. Ne ommetteste gia ditrattarne anche la storia Letteraria, per i l qual conto noi altri Schiavoni

non abbiamo mai somministrato gran materia agli scrit tori , Finalmente voiadocchiaste anche il carattere morale dei discendenti di Demetrio, e dicestenon gia con una bocca ma con cento (poiche lo diceste per fama) che iLesignani non sono molto »amici fra di loro«. Che vi narrero io dunqued'un piccolo e digiuno paese gia da voi conosciuto. . .«. No lo so ne menio : fisico, morale, sacro, profano, inezie, stravaganze, un poco di tutto, macolla brevita conveniente a una Lettera, che pur diverra lunghissima, lascian-do per altre occasioni qualche articolo piii diffusp, siccom' e la Memoriasulla possibile moltiplicazione degli animali bovini nell 'isola di Lešina, chesi e stampata in Venezia.

La posizione dell 'isola e specialmente della citta di Lešina e dell ' annesso

borgo ne prova a prima vista la salubrita. Oltre all 'aria deflogisticata, ovogliam dire gas ossigeneo, cui somministra i l mare, ed oltre a quanto nesomministra la vegetazione in genere, e noto che ne sono ricchissime inparticolare le piante dell 'alve, di cui vedeste fornita questa contrada. Adonta di cio, qui si sentono ricordare epidemie e mortali ta, gran casi medicie chirurgici; ma io non posso vantare si fatte meraviglie. La popolazionedella cit ta e del borgo e prossimamente d'un migliajo di persone voi vedeteche per questo conto io qui mi debbo essere tenuto un altro Ippocrate, i lquale, sapend o qua nto poc o possano far bene i troppo affaccendati medicidelle grosse popolazioni, esercito la medicina in picciole citta o in piccioliborghi. Io non istaro a dirvi i l preciso numero dei nati e dei morti di Lešinain ciascun anno, perche manchiamo di esatt i registri in tal proposito, maposso assicurarvi di aver trovato nel tempo della mia dimora a questa parteche vi si muore meno di quanto vogliono le buone regole dell 'ari tmeticapolitica. E se questo speziale vi mostrasse le sue partite degli ultimi cinque

, anni decorsi , vedre ste ch'egli a b en ragione di maledire i l mom ento, nelquale io venni qui. In un paese, dove sono poche malattie, pochi funerali,poche ricette e poche cavate di sangue, per verita si puo credere che nonvi sia medico o ch'egli non faccia il suo mestiere: e appunto il popolo Lesig-nano dee aver creduto a questo modo per conto mio, e dee avermi riguar-dato siccome un usurpatore e un ladro dell 'onorario medico. Non vi mara-

viglierete dunque s ' io vi narrero che i l vostro animo Sig, Ippocrate di Lešina6 STARINE 81



fu qui spettinato, graffiato, e quali strozzato da una donna plebea in mezzoalia pubblica piazza verso l 'ora di mezzo di. Oltraccio, sentite: io stimo erispetto altamente, oltre a tante altre cognizioni vostre, l ' infinito accorgi-mento che avete nel far saggio degli uomini, e di si fatta abilita voi sapeteche dotati sono gli altri miei amici di codeste regioni e le persone qualifi-cate dalle quali ebbi ad essere consciuto quand io aveva meno anni, piuliberta, e piu tentazioni. Avreste preveduto voi altri ch'io fossi per diveniremai uomo da temere di venir trattato a colpi di bastone? E pur deggiodirvi, ad onta della vostra scienza antropognomica, ch' io qui ne sono statominacciato parecchie volte. Ora andate? fidatevi d'aver della riputazione nelmo ndo colto. Io pero lascio in queste pa rti u n piu c he sufficiente nu me rodi publici legali monumenti del mio uffizio, poiche in meno di cinque annisono arrivato a scrivere qui intorno a centro attestazioni mediche e denun-zie criminali , avendo anche ricusato di scriverne forse altrettante per laleggerezza deU'argomento. Non si tratta gia sempre fra questo popolo di

ammazzamenti, di veleni, o di altri gravi casi: d'ordinario l 'affare si riducea calci, e graffiature e ad altre simili operazioni, per lo piu fra padre efigliuolo, fra marito e moglie, fra fratello e l 'altro, non contando qualcheviolenza amorosa, giacche per queste sogliano aggiustarsi una parte e l 'altrasenza che v'entri il medico o la giustizia. Terminero questo articolo col dirviche qui si contano da quaranta in ottanta esposti all 'anno. Come? diretevoi: in una si picciola populazione tanti bastardelli! E quanti vi sono dunquei nati legitt imi. . .! Questi certamente un anno coll 'al tro appena qui possonoarrivare a quaranta per ciascun anno. La cosa in vero e tanto singolareche si potrebbe non crederla: voi pero non avete da dubitarne, poiche larealta di questi bastardelli viene attestata dalla sacra penna del molto re-verendo curato. Oltraccič bisogna notare che alcuni di questi esposti sonoportati d 'altronde anche per un tratto di mare di oltre a trenta, e fino dicinquanta miglia. I publici assegnamenti , che mancano nei paesi circonvicini,e che in questo si desumono dalla cassa della Comunita per sostentamentodegl'innocenti frutti d'un furtivo amore, invitano gli autori della loro esis-tenza a depositarli su questa Isola. Che divengono poscia, mi chiederete voi,tutti cotesti figli del peccato? Gia v'e noto che i parti non legittimi anchenelle ricche capitali, dove fontuosamente sono raccolti, sogliono andare amale. Qui per verita si fanno esistere lungamente quanto mai e possibile,come apparisce dall 'at testazione giurata che ne da ogni mese i l succennatosacerdore, per fondamento dell 'esborsa, che dee servire a mantenerli ; ma poialia fine convien che muojano e diano luogo ad altri , da'quali prontamentevengono rimpiazzati .

Dopo d'aver parlato di cose risguardanti la medicina passiamo a unamateria, a cui avrebbe bisogno di passare piu d'un medico, voglio dire aliagrammatica. Voi sapete che i Dalmatini della terra ferma pretendono dipossedere una l ingua Il l ir ica piu purgata e piu perfetta di quella che par-lano i Dalmatini dell 'isole, il cui dialetto muove il riso e il fastidio a queglialtri: e voi medesimo aveste a confessare che il parlar de'Morlacchi fraterra riusciva pegli orecchi vostri piu armonioso di quello d'altri Dalmatini.Dall 'altra parte il grandissimo linguista Sovich, col quale voi teneste gia

lunghissime conferenze su di questo particolare, trovava barbaro e ripieno di82



Nel medesimo Statuto s ' impognono pene pecuniarie a chi dice parole in-giuiiose, o percuote o ferisce altrui, e in tutti i detti casi si ordina che sel 'ingiuriato o percosso o ferito non risponde e non si difende, abbia egli lameta di quanto paga l 'offensore; ma se risponde e si difende, non niente.Questo e pretendere dagli uomini troppa virtu. Se anche si tratta di esseretagliato a pezzi, non importa; conviene aver pazienza. Un membro a Lešinanon va le pe r legge piu di cento picciole lire. Che se il diavolo tenta sse l 'offesodi rivolgersi contro all 'aggressore, e per propria difesa percuoterlo, o ferirlo,pagherebbe quegli la meta di quanto dee pagare l 'aggressore medesimo8

I legislatori di Lešina giudicarono nece ssario d i stab ilire severissim e peneai ladroni. Qualche gran ragione gl ' indusse a divenire atroci su questo art i-colo. Si tratta di essere frustato e bollato per tre l ire, di perdere occhi emani per dieci l ire, e di essere impiccato per quaranta l ire.8 Che tnai sarebbese intendesse di lire sterilne? Posto cio, chi non e stato a Lešina puo doman-dare se v'anno in paese assai uomini bollati, o a'quali sieno stati cavati gli

occhi e tagliate le mani, o se molti ne vadano sulla forca. Rispondo che lalegge, di cui parliamo, e caduta in disuso. E' noto che Lešina fu gia sudditade'Narentani, i quali, siccome riferisce anche il Laugier nell 'istoria dellarepublica di Venezia, vi depositavano le prede loro e ne traevano gran comodiper le piraterie, I Lesignani dunque potevano aver contratto i l gusto di que'lor padroni , che cer tamente debbono aver perduto dopo essere passat i ingiusto e saggio governo. Per verita ora si puo vivere a Lešina senza chiavine catenacci: e v 'e r imasta solamente qualche ladroncelleria per le persiche,pe r l 'uva moscadella e pe r altri frutti di delizia che vengono rabati essend oper anco in erba. Nello stesso Statuto vi e una legge a parte per i furti dellefemmine. II legislatore dev'essere stato, com'e di ragione, pieno di r iguardo

per i loro occhi, che sono la sede principale della bellezza e dell 'amore, eper le loro mani, che possono essere molto benefiche; e credette meglio farloro tagliare le orecchie, il naso ed un labbro. Ma che diventano due begli

2 Quicum que aliquem percusserit cultello, spata vel aliis armis, unde evi-dens plaga facta fuerit, solvat pro dam no libras 50 parvarum ; si vero illequi percussus fuerit non se defenderit, habeat medietatem dicti damni etreliqua veniat in commune, et si se defenderit, nihil habeat de ipso damno,si vero se defenderit repercutiendo ipsum, solvat pro damno med ietatemejus et cet. I. 3 c. 26. Si aliquis aliquem percusserit quacum que de causa etpropter dictam percussionem fuerit aliiquod membrum amissum, solvat prodamno libras 100 parvorum pro quolibet m embro quod esset ammissum, cu

ius poenae med ietas sit communis et alia percussi, et hoc si percussus senon defenderit, et si se defenderit nihil habere debeat de dicta poena, si verose defenderet repercutiendo ipsum quare ipsum percusserit, solvat prodamno med ietatem ejus et cet. c. 27.

3 Quilibet homo qui presentatus fuerit pro furto dom ino com iti quoddominus comes cum suis judicibus possit ipsum examinare et marturizareprout sibi videbitur... Si vero furtum fuerit a libris tribus supra usq ue adlibras quinque parvarum , frustetur et bulletur; et a libris 5 supra u sque ad50 libras parvarum, perdat u num oculum, scilicet dex terum; et a libris vero50 usque ad libras 20 parvarum perdat manum dexteram et oculum dexterum; a libris 20 usque ad 30 perdat amb os oculos; a libris 30 parvarumusque ad libras 40 parvarum perdat m anum dexteram et ambos oculos; alibris vero 40 usque ad libras 50 parvarum persona suspendatur. Lib. 3.cap. 38.

84



occhi in un viso senza naso.. . E gran fatto che non siasi pensato di castigarepiuttosto nella l ingua, la cui mancanza deturpa meno che quella del naso odi un labbro! Del resto, se il furto passa le cinquanta lire, il legislatore piunon rispetta i l sesso, e vuole che la femmina in tal caso sia bruciata vivasicche muoia.4 V'e anche a Lesina una legge a parte per i gentiluomini ladri,e si vuole che oltre di perdere gli occhi e le mani, restino privi irremissibil-mente di ogni offizio e benefizio, che avessero potuto avere in patria, e chese alcuno li domanda in grazia, paghi la pena di cento lire. Questa legge bendovrebbe far passare la voglia ai ladri di esser nobili di Lesina.5 Ma cotestesono cose troppo vecchie e dimenticate, siccome lo e una legge dello stessoStatuto, la quale obbliga i nobili a saper leggere e scrivere.8 Oggidi i nobilidi Lesina leggono scrivono e procedono da galantuomini, non gia per forzadi legge ma per educazione e per sentimento.

E' osservabile il gusto delle carte forensi che si trovano nella cancelleriadella Comunita di Lesina. Prendiamone pochi saggi di quelle del secolo de-

cim ose sto. Una s cr itt ut a del 1533 incom incia cosi: »Alcuni inzegni in Le sinametteriano difficulta nel pater noster, i quali quando non anno de far altro,imitando il modo judaico, scartabellano le antique scripture per mettergarbuglio e avan zar q ualco sa, et cet.« Una scr ittura del 1543 e del segu entestile: »Ser Michel, adesso 6 cognossudo la tua secretta malivolentia qualmostr i contra de mi, la qual te costera amaramente. . . Te digo per quantotu a cara la vita, tu no te debbi impazzar ne dar le intrade se non a mi,come patron, perche te zuro per la vita mia te citaro in Venezia. . . No ghedar niente per modo alcun, se tu no vol esser mio capital nemigo, et ruinatua de t i . . . No t i d ico al t ro: t ien ben a mente le mie parole . . . Fin ier i 6cognossudo che la tua moglie te governa et comanda, et per esser de quella

descendenzia me vol mal de morte: tu me pol ben intender quel che voiodir«, Un comandamento deU'anno stesso a prima vista induce a credere cheallora si usasse di far giurare le capre, le vacche, i muli, gli asini e altresimili creature; ma poi apparisce che si tratta di uomini. Ecco in qual modoe scr i t to i l det to mandato: »Sagramenterai le t re mandre propinque. . . sesono over anno fatto danno nella vigna.. . Et se per caso tutt i zurerannonon saver el damnador, citerai tre mandre piu propinque alia dit ta vigna,che marti sara 17 del presente vegnano de qui«.

4 Quaelibet femina quae presenta fuerit domino comiti pro furto, quoddominus comes cum judicibus possit ipsam examinare et martorizare proutsibi videbitur... et a libris 50 usque ad decern perdat auriculam dexteram ;et a libris 20 usque ad 30 perdat nasum et auriculam dexteram; et a libris30 parvarum usque ad 40 perdat nasum cum lab ro... et a libris 50 parvarumsupra comburetur taliter quod moriatur. Lib. 3. cap. 39.

5 Nobilis pharensis... qui furtum com misit, puniatur primo secundumstatuta, et ultra hoc in perpetuum privetur de officio et beneficio quodhabere possit in Phara et ejus districtus, et numquam ei possit neri gratiaaliquo modo vet ingenuo; et si aliquis eo gratiam pe tierit, ille talis petansipso jure solvat com muni et ćadar ad penam centum librarum. Lib. 5. cop. 34.

6 E cosa molto assurda e indecente che in questo spettabile Consiglio siapprovino persone le quali non sanno ne lezer ne scriver, le quali poi occor-rendole rimaneri in qualche officio... li convien subrogar altri in luogoloro... Terminemo che de cet ero non si possi alcun provar in ditto spettabile Consiglio, il qual non sapia lezer a scriver. Die 5 octobris, 1542.

85



Quanto si cambiano coll 'andar del tempo il genio e i comodi d'una popo-lazione! Non sono ancora tre secoli da che il frate Pribevo, Lesignano, inun discorso di cose nazionali recitato nella propria patria ebbe a dire, chequesti suoi isolani per una certa patricolare probita di natura abbracciavanola sobrieta e l 'astinenza dal superfluo bere il vino: che benche questo generepresso a loro fosse ott imo ed in massima abbondanza, st imavano pure granscelleraggine il beverlo non flagellato coll 'acqua: che se vedevano qualcheforestiere ubbriaco, tutti e spezialmente i fanciulli lo caiicavano d'ingiuire, divillanie e di scherni. Al presente l 'affare e molto diverso: i forestieri possonoqui ubbriacarsi non solo senza t imore di essefne inquietati , ma con sicurezzadi esserne ringraziati dai paesani, i quali cosi spacciano piu vino, e i qualine porgono loro invito e coraggio col proprio esempio. II medesimo Pribevoebbe a dire che a'tempi suoi regnava ne'Lesignani l 'urbanita, e ch'eranolegiadrissimi costumi, a motivo del frequente loro convivere con diversenazioni, le quali qui approdavano, che in questa cit ta trovavansi tutte le

cose del ricco oriente, del pingue Lazio, della feroce Illiria, dell 'apricaAfrica, dell'aspra Spagna, dell'orrida Scizia, della felice Arabia, e dellaverbosa Grecia; che della mattina alia sera si potevano contare in questoporto fino a trenta grosse navi. Presentamente i l porto e quasi sempredeserto: dunque addio Sciza, addio Arabia, addio verbosa Grecia, addio lealtre belle conseguenze del passato concorso. Ma nota il frate Lesignano delsecolo decimosesto non dice che allora vi fossero in questa isola cose prove-nienti dalla galante Gallia; e i medici di Lešina del secolo decim'ottavo possono giurare che ora pur troppo ve ne sono.

Alcune famiglie nobili di Lešina vantano illustri ed onorifiche memoriedegli antenati loro. Per modo d'esempio, 6 io vedutoГ originale di un a scrit-tu ra d ei canon ici di Spala to estesa ne l 1419, in cui un ce rto Ladislao Jahx ih,che si trova essere della famiglia anch'oggi chiamata Jaxa, nobile diLešina,e intitolato Governatore della Dalmazia, e Conte delle isole. In una štampadella stessa famiglia Jax a si ripo rta un a sc rit tu ra d el 1418 au ten tica ta daun pubblico ministro della cancellaria di Lešina, nella quale si fa menzionedel nobile uomo signor Ladislavo Jaxa di Lešina, ed oltre ad altri titoli, segli da quello di Conte della Brazza, di Lešina, e di Corzola:7 e la detta scrittura fu tratta da una storia de'prelati di Lešina e Brazza, che si trovavamanoscritta presso la famiglia Gazzari, anch'essa nobile di Lešina. QuestoLadislao dovea essere uomo di grande autorita, poich'egli fece catturare aSpalato, e diede in mano di quella Comunita i gentiluomini Lesignani percerto soldo di cui erano debitori , siccome apparisce dalla surriferita cartadel capitolo di Spalatro.8

7 Anno nativitatis... millesimo quadragentesimo decimo octavo... regnan-te... domino nostro naturali domino Sigismundo... Romanorum rege... acHungariae, Dalmatia, Croatiae etiam rege, temporibus... nobilis viri dominiLadislavi Jaxa de Phara , aulae regiae militis, insularum que Brachiae , Pha raet Corzolae comitis decorati et cet.

8 Pro quibus (ducatis quingen tis auri) nobiles farenses fuerunt in Spalatocdptivitati et dimissi in manibus comm unitatis Spalati per dom inum Ladi-

slaum Jahxih.86



luogo, poich e nel 1635 usci in Venezia dalle š tam pe del Vag lierino il C oralbore , ch'e un'aggiunta del Boer al Coralbo del Biondi e che lo suppone giapubblicato. O'veduto i l Coralbo del Biondi ristampato in Venezia dal dettoPinelli nel 1641, ed anc he s tam pa to in R om a n el 1647 pre sso i Corvi, induodecimo, insieme col Coralbo re del Boer: delle quali edizioni ci dovrebb'

essere parimente l 'Eromena e la faniculla desterrada, di cui sono i Coralbiuna continuazione. Si deide poscia il Biondi a scrivere la storia delle guerrecivil i d 'Inghilterra fra le case di Lancastro e Jorck, cioe da tempi di Ricardosecondo fino a quelli di Arrigo settimo. Ne pubblico tre volumi, la cuide dica toria a l re Carlo pr im o fu s crit ta ne l 1636. L'edizione de'm ede simi dame veduta e dello stampatore Veneto Pinelli in quarto: i l primo tomo portala da ta del 1637, il secondo del 1641: il terzo, da m e tr ov ato senza frontespizio,e della stessa forma dei due precedenti e mostra di essere della stessastampeda, ma i caratteri ne sono piu ristrett i , e v 'a qualche differenzane ir orto grafia, ne puo esse re uscito p rim a del 1642, giacche in fine siannunzia la morte di un conte di Derbi avvenuta in quell 'anno. II segretariodell 'academia degl'incogniti nel su'citato libro dice che il Biondi apparecchiavadue altri volumi della istorie d'Inghilterra, ed oltraccio l 'lstorie Veneziane el 'Arcadia del cavalier Sidneo. No so se coteste istorie veneziane e cotestialtri due volumi dell 'istorie d'Inghilterra siensi trovati fra gli scritti dell 'autore. Quanto all ' Arcadia del Sidneo, il Biondi, come si legge nella dedicatoria della fanciulla desterrada, essendo in Francia, avea promesso alprincipe di Savoja che tomato in Inghilterra gli avrebbe mandata la tradu-zione de'due primi libri della detta opera del Sidneo, ma poi non osegui talpromessa, perche nel tradurre i l detto scrit tore si era egli servito d'altrepersone, le quali o non ne capirono gli elevati concrett i o non li seppero

esprimere. Intanto i l Biondi, non meno che alcuni altri eruditi e riputatiuomini prodotti dalla Dalmazia prima di questo secolo, e cosi ancora alquantevecchie librerie della provincia o almeno alcuni avanzi delle medesime, efinalmente vari monumenti nazionali anche di altro genere, ci convinconoche noi Dalmatini moderni siamo piu barbari e piu frivoli , o certamentemolto men colti e molto meno importanti de'nostri antenati , ad onta de' l ibriche abbiamo scrit t i contro a vostro Viaggio in Dalmazia, ad onta de'saggi,delle Memorie, delle orazioni, delle Lettere e dei versi, che noi facciamoštampare di continuo, ad onta de'nostri cosi dett i špiri t i forti , ad onta dellenostre foggie di vestire e di mangiare a l 'artois, al'okzacoff, a la couqe, ala reine, e ad onta dell 'affabilita del nostra bel sesso.

Diamo una divota occhiata alle memorie sacre di Lešina. La storia de'suoivescovi, che incomincia al secolo dodicesimo, a parecchie ben curiOse cose.II primo vescovo di Lešina, essendo divenuto debole per eta e per malatt ia,fu da'Lesignani discacciato come pazzo, e gli fu da loro sostituito un altro.Ma dopo non molto tempo avendo il primo riacquistata migliore salute,espose il torto ricevuto da'suoi diocesani al Pontefice Alessandro terzo, equesti disfatto il nuovo vescovo ridono al vecchio la rapitagli sposa, collaquale viss 'egli ancora sette anni. II papa nella lettera a 'Lesignani su questoargomento, la quale si trovata nell 'archivio canonicale di Spalatro, l i r im-provera di essersi incongruamente rivoltati contro al proprio pastore peristigazione d el diavolo. Nel 1579 la d iocesi di L ešina ebb e un visita tore apo-

88



stolico, il quale (come si trova scritto negli atti della sua visita) par le primecose uđite qui e dagli ecclesiastici e da'laici, e spezialmente per le pretesede'canonici contro al vescovo, ebbe a verificare quanto dei Dalmatici aveainteso a dire in Italia, cioe che sono dediti alia maldicenza e alle tacitepersecuzioni. Anche il vescovo rendendo conto al visitatore de'proprj dio-

cesani, affermo che il principale vizio loro consisteva nel far molte liti, enel nutrire odj secreti. Dagli Atti della stessa visita apparisce che il vescovodi Lešina era costretto per motivo delle liti e massimamenete per le ves-sazioni de'canonici a star lontano dalla sua residenza: che appunto per nonesservi stata residenza ferma di vescovo nella diocesi di Lešina da 130 anni,in circa, nascevano infiniti disordini, spezialmente nel clero, il quale eramolto rilasciato: che il vicario del vescovo eraliter arum penitus ignarus,il che sembra voler dire che non sapeva ne leggere ne scrivere: che il vescovo faceva catturare senza complimenti e primicerj e arcidiacono, e cheli faceva mettere in prigione a rigor di termine, giacche i canonici supplica-rono il visitatore di esser posti quelli che ritenti saranno, in loco convenientea sacerdoti e non in prigioni: che il vescovo di quel tempo facea serrar leporte del suo palazzo in faccia a'ministri, i quali andavano per fargli qualchelegale intimazione, talche le scritture di tale argomento s'aveano a buttarein cortivo di sua signoria reverendissima per il buco delle sue porte: che ilvescovo stesso essendo poverissimo, se ne lamentava principalmente perchenon sapea con si poco come potesse servareГ ospi ta l ita tanto necessar ia inLešina per essere scala frequentissima fra Venezia e tutto il Levante, necome ricevere e far onore a molti signori e gentiluomini yeneziani, che vicapitavano ognora. Grazie alia bonta de'secoli posteriori (e questa sia unaeccezione a quanto 6 detto di sopra in fine dell ' articolo spettante al Biondi)i vicari vescovili di Lešina soho presentamente tutto altro che ignoranti, egli arcidiaconi di questa cattedrale ora non si mettono piu in prigione. IImedesimo visitatore Apostolico ebbe anche a redarguire con molte parolei giudici dela Comunita perche avevano ammesso un Ebreo per medico delpaese, e diede loro debito di licenziarlo quanto prima. Essi risposero chel 'avrebbero l icenziato ben volentieri tostoche ne avessero trovato un altro,aggiungendo c he il me dico dovea essere forestiere e che s'avea a sofferirloEbreo piuttosto che Lesignano. Oggidi ancora si escludono i nativi di Lešinadali ' esercitarvi la medicina, ma nel tempo stesso non vi si ammette permedico chi non e buon Cristiano. Si fa ricordanza in Lešina delle stravaganzedi un certo vescovo Cedulino, il quale ne governo la diocesi sul fine del

secolo sedicesimo, e per parecchi anni del susseguente. Lasciando le infinitecose che se ne raccontano per tradizione, io ve ne accennero alcune pochedi quelle che 6 raccolte da memorie scritte, per saggio delle singolarita dimonsignore. Trovo in un processo autentico che codesto vescovo, essendoalia messa maggiore nella cattedrale in giornata di gran fešta e divozione,e avendo veduto sedere fra'canonici un certo prete, cui egli anche primaaveva ammonito di non farla da canonico, gli mando a dire pel proprio vicario che scendesse di quel posto. Non bastando questo a muovere i l prete,il vescovo comincio ad alta voce a scacciarnelo di propria bocca: e nientefacendo ne pur cosi, mando dei chierici a tirarlo giu per forza; ma queglistette saldo. Finalmente il vescovo vedendo che il prete non se ne andava,

89



andossene egli stesso, talche non si disse la predica ch'era per dirsi, ne sitermino la messa essendone gia parti to poco prima di Monsignore i l pubblicoRappresentante e la maggior parte del popolo a motivo del grave scandaloricevuto. II medesimo Cedulino (come in altro processo si legge) chiamato aVenezia sulle istanze deTesignani, e veduti dinanzi al principe i suoi accusa-tori , se ne voleva andare. Rimproverato dal principe della sua ferocita edostinazione, e persistendo egli a volersene partire, fu da Sua Serenita trat-tato da ignorante e arrogante, e si concito tutto il Collegio, talche si vole-vano chiamare i Capi del Consiglio di dieci, e cosi il vescovo si trattenne.I Lesignani allora lo accusarono, fra l 'altre cose, di aver fatto una predicache incitava a tumulti, a vendette, a stragi: di avere scomunicato tutti i dio-cesani, i quali fossero concofsi a querelarlo, e di aver dat'ordine a'confes-sori di non assolverli, talche gran parte del popolo stava senza sacramenti.Dopo alcuni giorni il vescovo presento al Principe un memoriale, dicendo(oltre ad altro) che i Lesignani erano prepotenti e calunniatori: che gli

avevano atterrate le porte del palazzo perche domandava le decime: e chepochi anni prima gli avevano dato ingiustamente quarantasette capi d 'accusa appresso i l Papa. E'scrito in un'altra memoria che questo Monsignorescomunicd anche il Proweditore generale della Dalmazia, e che ando tra-vesti to a Zara, dove suol risedere i l detto primario magistrate della provincia,ed entrato in palazzo, affisse di sua mano in luogo visibile la sentenza dellascomunica, fuggendosene poi tosto in Ancona, indi a Roma. In un altroprocesso autentico dei tempi dello stesso prelato si trova il seguente anedotofratesco, che puo riuscir piacevole a sentirsi. Essendo Monsignor Cedulinoa Zara, destino al pulpito di Lešina per la quaresima uno Zoccolante daSpalato, e mando al calcelliere vescovile certi avvertimenti, acciocche fossero

presentati alio stesso frate, ne'quali (fra l 'altre cose) gli ordinava di nonpassar l 'ora nelle prediche, ne tenerle meno di 3/4: di riprendere massima-mente i vizj dell 'odio e della came: di non andare a'conviti: di non riceveredanari o doni nell ' amministrazione delle confessioni. II frate resto si dis-gu stato daH'intimazione di tali avv ertim enti che non voile pred icar e ane ssun p att o, dicendo ne'suoi interrogato rj« »Negli ord eni Tillustrissim o vescovo mi cpmandava ch'io non andassi in casa di nessuno a convito, ne ch'ioricevessi presenti di qualsivoglia s orte da nessu no: m i p arse mol to strano ,vedendo che non aveva comodita di governarmi conforme ali i miei bisogni;considerai che non avrei possuto ne anco far la fatica, percio restai di pre-dicar. . . Di piu poi me disse la nell i suoi avvertimenti proibendomi penal-mente che non devo andar a casa di nessuno, quasi dichiarandomi ivi uninfame et vituperoso; proibendomi anco che non dovesse andar a convitoalcuno, dichiarandomi quasi un imbriacone. . . Di piu me comanda ancheche dovesse tenir la predica o i l mio ragionamento un'ora, o mezza ora etche non passi, quasi voglia ch'io tenga il relogio che mi batta«. Oltraccioil Rappresentante ed i nobili gli fecero delle opposizioni, sostenendo che ilvescovo l 'aveva eletto senz'averne facolta, e che l 'elezione del predicatoreapparteneva a loro. Eglino in fatt i ne avevano trovato un altro, e minac-ciavano di scrivere al Senato contra il vescovo siccome usurpatore de'lorodiritti. Per le quali cose il frate s'intimori, e fu questa un'altra ragione (e

probabilmente la principale) per cui non voile predicare, dicendo in tal90



proposito« »non voglio saper altro, non voglio predicare; che sono stato ingalia per amor delle cose di Stato. . . Devono essere queste cose di stato;non voglio predicare contro alia volonta del signor conte.w. Sono statoscottato una volta, non vorrei esser brustolato l 'al tra«.

Si venera in Lešina con particolare divozione un crocifisso, di cui si aper tradizione che stillo sangue. II Giustinian, nobile veneto, nel suo Itinerarioo Relazione della Dalmazia del 1553 ne scrive nel seguente m odo : »Fra qu estinobili e plebei e odio antiquo et inestinguibile, nasciuto del desiderio cheanno sempre avuto i popolari di esser connumerati et admessi i iel numerodi quei del Consiglio ai maneggi della Comunita et al governo della Citta;laonde fin dal 1510 uno de'plebei sedizioso sollevo i popolari, li quali giurar-ono la morte dei cit tadini sopra un Crocefisso in mano di prete sacerdotale,onde segui i l gran miracolo, et cet . . .«, Si attribuisce anche ad un altrospeziale motivo il risentimento de'plebei contro a'nobili, sull 'autorita delBembo, che nel libro decimo della storia Veneta scrive cosi: »vennero eziandio

ndvelle di Faro isola nella Schiavonia che per audace incontinenza d'aleunigiovani de'primieri di lei nelle donne del contado ušata, il popolo incitato aprender Farmi, alcuni nobiU aveva uccisi ed alcuni cacciati dalla citta...«Bernardin Zane nobile veneto, ch'era pubblico Rappresentante a Lešinaquando avvenne il fatto del Crocifisso chiamato dal patriarca di Veneziaa dirne quello che ne šapeva, narro che in casa delTammiraglio del porto sitrovava u n picciolo Crocifisso,. vecchio, tu tto affumato: che un a fanciulladell 'ammiraglio, volendo mondarlo dalla polvere, lo vide sanguineo: cheaccorso fra gli altri un Canonico, dubitando non fussi sta facto qualchecosa per quelli de casa, ower altri . . . mando subito Stefano depentor a con-sultar tal cosa, dubitando non fosse altro che sangue, e che fue conclusoesser sangue. Con questa narrazione va d'accordo quella di un cerro Palladini,gentiluomo del paese, il quale scrive che il Crocifisso era tenuto ad unparete, e gia era tutto affumato: che l 'ammiraglio chiamato dalla fanciullaa vedere il sangue, disse, potria esser (ch' el tempo e umido) Che questo nonsia sangue m a color lique fatto pe r umid ita: e che ma stro Stef ano disse chenon bisognava d ub ita r che quello era sangue valido. Negli atti del Visitato reapostolico che fu a Lešina settant ' anni dopo l 'awenimento, se ne parla comedi cosa sentita a dire;9 e ad onta di una diligerite inquisizione istituita dalVisitatore medesimo per iscoprire la verita, niente di certo sene conchiuse.10

Si esamino allora un vecchio zoccolante, ch'era di nove anni quando awen-ne il fatto: egli si ricordava di avere inteso che una fantesca porto dei drappi bianchi presso al luogo dove stava il Crocifisso, sopra il quale avendoela veduto un ragno, pigli6 il Crocifisso, lo pose sopra i drappi, ne lev6il ragno, poi attese a mondare la stanza, e finalmente ripigliando il Crocifissoper porlo a suo luogo, vide i drappi tinti di sangue. Similmente una vecchiaesaminata nella stessa occasione, asseri di avere inteso da suo padre cheuna fanciulla voile mondare colla mano il Crocifisso imbrattato di tele diragno, e che cadde allora del sangue sulla mano della stessa fanciulla e poi

9 Dictum fuit imaginem crucifixi domi cujusdam popularis in conjurati-one principalis guttulas sanguinis effudisse.

10 Quumque dominus visitator, hoc re diligenti inquisitione scruiata,. nihilpro concludenti veritate comperisset, ideo et cet.

91



su certi drappi bianchi riposti in una cesta sotto il Crocifisso. Io 6 qui vedutigl 'mni ch'erano stati composti per un Offizio in onore di questa miracolosacrocetta, ma non se ne pote ottenere Г approvazione. Anche il Farlati nelsuo Il l irco sacro accennando si fatto caso mostrossi molto ri tenuto, controal suo costume, e ne scrisse come di cosa che si dice.11 Amico il vostro zelonon si turbi: io non pretendo di screditare i vecchi miracoli , anzi avreivoluto che qui ne fossero nati e se ne fossero creduti de'nuovi, poiche sonoaffari che producono bellissimi effetti, fanno ravvedere i fedeli, li fannodiventar piu buon i, fanno nascere delle paci, fanno accom odare delle grancose. Io non so che riferire il sentimento di Monsignor Visitatore, di un piogesuita e di una Sacra Congregazione, i quali giudicarono che l 'asserzione dimastro Stefano non potesse equivalere a un'analisi chimica. Quello che v'adi certo (poiche non e cosa difficile a discernersi ne soggetta ad equivoci, ene furono qui testimonj tutti i vivi di quel tempo) si e che il prete, il qualeinsieme coi popolari avea giurato sul Crocifisso la strage de'nobili, dopo ilgran caso del Crocifisso medesimo si flagello e si strappo la barba in facciaal popolo, e non si cibo per dieci giorni, talche divenne pazzo e mori.Un'altra prova della pieta di quest ' isolani si puo desumere dal culto cheprestasi a una crocetta anche nella terra di Verbosca. Dagli att i di unavisita vescovile fatta in quella parocchia nel 1645 si raccoglie che intornoa 35 anni prima , per testimonianza di una d onna, la quale al tempo dell 'avvenimento era in eta di undid anni, il detto picciolo crocifisso fu da leicola osservato stillante di sudore, o secondo altri di lagrime, e che fu solen-nemente portato in chiesa e riposto sopra un altare, dove tutt 'ora esponesialia pubblica adorazione. Non so se sia piu edificante in si fatti casi lacredenza di queste genti, o la facilita de'Superori.

Ma la migliore e piu bella cosa ch'io possa scrivervi diLešina, e per cuimi sono qui trattenuto finora ad onta di varie ragioni ch' io n 'ebbi di andar-mene molto prima, si e quella che rende caro e delizioso qualunque piiiorribile e tristo soggiorno, quella, che forma il piu nobile il piu squisitopiacere di cui sia capace la travagliata umanita, quella. . . ma senza ch' ione dica altro, chi non si accorgerebbe ch'io parlo dell 'amicizia. . . Voi giaprova ste, amico m io, quan to cotesto divino sentime nto si piu mg enuo e piuvivo nelle picciole terre che nelle gran capitali: e riflettendo a si fatta veritavoi non troverete strano ch'io abbia preferito questo ri t iro alle numerosesocieta, e ch'io senta ora gran pena in lasciarlo. Un'amicizia, noi ben losappiamo, un'amicizia sola, non gia delle volgari, ma tale che resister possaad ogni pii i forte prova, compensa abbondantemente qualunque incomodo,qualungue molestia, qualunque pericolo, qualunque tratto dell 'al trui barbariee malignita. Potete voi dire altrettanto del vostro nitro e del vostro carbonfossile, ad onta dell 'importanza loro? Deh non avvenga giammai che in mezzoa tanti studi e movimenti , in mezzo a tanti personaggi, a tanti pregevoli ostrepitosi oggetti , i qualli vi occupano di continuo, abbiate dimenticarvi dichi sara sempre vostro.

25 m agg io 1790. Ba jam on ti.

" Rem visu audititque mirabttem accidisse ferunt.. . Effigies Christi...copioso,ut ferunt, sanguine manavit.92



M A R K O V E G O

K U L T N A M J E S T A U T O P O G R A F I J IS T A R E H E R C E G O V I N E U S R E D N J E M V I J E K U

ILIRSKO I RIMSKO POGANSKO DOBAU ovom ću rad u obra dit i ku ltna mjesta od il irskog dob a do kra

srednjeg vijeka s područja stare Hercegovine do crnogorske grance, izuzimajući srednjovjekovno područje općine Konjic koje jobradio Pavo Anđelić1

Iz ilirskog doba nije ostalo mnogo lokaliteta kultnog značaja kobih mogao povezati s ilirskim jezikom ili jezikom ostalih doseljnih plemena, npr. Kelta.

U seluKačnju kod Bileće pronađene su i l irske brončane kacigeu grobu i ostali predmeti svakodnevne upotrebe (noževi, nakit ostaci keramike iz V st. pr. n. e.).la Riječ kaca, odakle se izvodi imenaselja Kačanj, označava zmiju. Francuski filolog Meillet piše je zmija jedna od životinja čije je ime najčešće tabu (le serpent el 'un des animaux dont le nom est le plus souvent tabue). V. Mažranić misli da je ovdje posrijedi nekakvo praznovjerno izbjegavnje pred pravim, izravnim nazivom posvećeno zvijeri .lb Neki učenjaci su tumačili da na ilirskom jeziku riječ ilir označava zmiju. Iovog podatka može se vrlo vjerovatno zaključiti da su Iliri poštivzmiju, davali joj božanske osobine. Naši narodi su kasnije poštivzmije i zmajeve i urezivali njihove likove na nadgrobne spomeniknaročito u Hercegovini. Poznato je da je pleme Kačića iz srednjvijeka imalo u grbu lik zmaja.

Maglo. Naziv Maglo je keltska riječ i pojavljuje se uz božanstvoSilvana u značenju Veliki . Na jednom rimskom spomeniku s lat iskim natpisom u Osijeku spominje se Maglo Silvanus. Čini mi da se brdo Maglić kod Tihaljine blizu Imotskog može izvoditi

1 P. Anđelić, GZM 1957 (XII), NS, Arheologija, 185—199.** Z. Marić, GZM 1959 (XIV), NS, Arheologija, 87—100.**>

V. Mažuranić, Rječnik, sv. I, 173.93



spomenutog starog naziva Maglo. Možda s tim u vezi i brdo Magvik (Maglovik) kod Listiće, grad Maglaj i planina Maglić kod Stjeske u istočnom dijelu stare Hercegovine. Ovo postavljam kmogućnost bar za one nazive gdje su živjeli Kelti.

U selu Grabu kod Ljubuškog postoji gomila sa stećcima nazvaTremine. Poznato je da su Il iro-Romani poštivali božanstvo Terminus ,zašti tnika granica između posjeda. U Ustikolini su pronađendva r imska natpisa sa spomenom imena božanstva Terminus.2 Činise da je i naš lokali tet Tremine u vezi s božanstvom Terminu

STAROKRŠĆANSKO DOBAIz starokršćanskog doba na terenu stare Hercegovine ima viš

lokali teta kultnog karaktera, dok među njima ima ponajviše cr

vina.Na desnoj strani ceste kod muslimanskog groblja u pravcu Čpljine ima lokalitetZorbinovac. Na ovom mjestu je pronađen r imski lat inski natpis sa spomenom župe (pagus Scunasticus) iz docara Tiberija. Pagus Scunasticus je r imskom veteranu darovakolonija Narona. Toponim Zorbinovac nastao je od latinske ri jesorbum (== oskoruša). Zorbinovac je staro kultno mjesto iz starkršćanskog doba, gdje je među stablima oskoruša bilo groblje.

Kongora u Duvnu. Ime Kongora nastalo je od latinske ri ječi con-gressus, gdje su se stanovnici sastajali prigodom vjerskih i politkih manifestacija. U blizini je veliko rimsko utvrđenje Lib s ostcima kulture. U selu Kongori nalazi se izvor Klisac s temeljima npoznate crkvice koju seljaci danas nazivaju crkvom kod Jele. Izrvuče porijeklo od riječi ecclesia, ali se sa sigurnošću ne može utvditi njezino doba.3 U selu Drinovcima kod Imotskog postoji zaselak Kongora i u njemu Crkvina. Nisam mogao ustanoviti zidinneke crkve. Po imenu zaseoka ipak se može zaključiti da je to riski lokalitet, pa vjerovatno, i Crkvina.

Crkvine. U Klobuku u zaseoku Vojnicima postoji Crkvina, gdjeje otkopana starokršćanska bazil ika iz V st . n. e.4 U Crvenici uDuvnu postoji Crkvina, gdje su pronađeni r imski spomenici s npisima. Temelji starokršćanske crkve nisu pronađeni jer nije izvšeno sistematsko iskopavanje.5 tJ Gornj im Studencima kod Ljubuškog postoji Crkvina s mnogo rimskog građevinskog materi jala. je u prahistori j i bilo kultno mjesto, gdje je nađen brončani kipiz prahistori je. Jedno arheološko iskopavanje vjerojatno bi otkristarokršćansku bazil iku jer se vide neki zidovi.6

8 D. Sergejevski, GZM 1936, sv. za hist, i etn. 5, br . l i 2. CJL III,3963.3 P. Petrus Bakula, Schematismus... Spalati 1867, 138. Situla V, 113, Lbljana 1963, članak Ane i Jare šašel.

* D. Sergejevski, GZM 1954 (IX), NS, Arheologija, 189—207.5 I. Bojanovski, Naše starine 1967 (XI), 181.• M. Vego, GZM 1954 (IX), NS, Arheologija, 175—177.

94



Nedavno je otkopana starokršćanska bazil ika na Crkvini u Cimkod Mostara. Iskopavanje su izvršili stručnjaci Muzeja Hercegvine u Mostaru. Na Crkvini u Nerezima, u selu Tasovčićima koČapljine otkopani su zidovi starokršćanske crkve iz prije druge p

lovine VI stoljeća.7

U selu Čitluku, na polju ispod seoskih kuća jeCrkvina s mnogo rimskog građevinskog materi jala. Vide se temeneke zgrade. Nema sumnje da je na tom mjestu bila starokršćaska bazilika. Na to nas upućuju dijelovi arhitekture s lozicamadrugim ukras ima.

U Lju bo m iru k od Ja se na (općina Trebinje) posto ji selo C ibrijanastalo od imena svetitelja sv. Ciprijana.

U Čapljini postoji rimska vila Mogorjelo. Unutar vile vide sostaci crkvica iz starokršćanskog doba. Nema sumnje da je imMogorjelo nastalo od svetitelja sv, Mohorija (Mogorija). Sveti Mhorije (Hermagora) je starokršćanski sveti tel j .

U selu Tihaljina kod Imotskog ima jedna poveća Crkvina s ostcima zidova od crkve i s mnogo rimskog građevinskog materi jalCrkvina je danas vlasništvo porodice Mlinarević. Nema sumnje je crkva iz starokršćanskog doba.

U selu Mokrom u Podgradini na Crkvini je otkopana crkva istarokršćanskog doba koja je jednim dijelom služila i u srednjevi jeku. Tu je pronađeno mnogo arhi tekturnih kamenova s ukrasimiz V st. n. e.

POGANSKO SLAVENSKO DOBA

Perun. Poznato je da se božanstvo Perun poštivalo kod starihSlavena na istoku i jugu Evrope. Ime Perun sačuvano je u starHercegovini u toponimima i u imenu bil jke perunike. O ovom ptanju raspravljao je Milenko S. Filipović i utvrdio: »Naime, imPerun uveliko je još sačuvano, odnosi se redovno na izvore i vsove,dakle na takva mesta koja su oduvek služila kao kultna i kojpo svojoj suštini dobro odgovaraju kao božanstvo koje vlada grmom, munjom i oblacima.«8 Nema sumnje da je Perun slavenskobožanstvo i označava gromovnika. Donio bih još nekoliko podtaka o toponimima i vlasti t im imenima Perun radi dopune dosdašnjih istraživanja. U Stonu se spominje vinograd na Perunu IX 1478. godine.9 Drugi lokalitet Perun nalazi se u Polici kod Dubrovnika te se spominje 1422. godine.10 To je područje nekad pripadalo Humskoj zemlji , kasnije je darovano Dubrovačkoj Republuz plaćanje mogoriša. Na području sela Igrane kod Makarske danas postoji porodica Parun. Biljka perunika vrlo je poštovanaHercegovini, tako da je seljaci beru i nose u crkvu na blagoslovnjome kite oltare o Uskrsu. To je u svakom slučaju poganskobičaj .

* D. Sergejevski, GZM 1959 (XIV), NS, Arheologija, 163—169.8 M. S. Filipović, GZM 1948 (III), NS, 64. D. Sergejevski, GZM1960/61,225.9Lj. Stojanović, SSPP, II, br. 1080.10 Lj. Stojanović, SSPP, II , b r. 623.

95



Razni crkveni sabori na zapadu Evrope strogo su zabranjivalkršćanima da žrtvuju na izvorima ri jeka, pod drvećem, na zdencimi pećinama. Zabranjivali su paliti svijeće na tim mjestima. Ovo zabranio crkveni sabor u Achenu 789. godine u kanonu 64. i sabu Szabole su u Ugarsko j 1092. god ine.

11

Naravno, novopokršteni narodi nisu to striktno poštivali držeći se i dalje poganskih običajKult sv. Ilije usko je povezan s kultom Peruna jer je i sv. Ilija

gromovnik, gospodar oblaka. O tome ima mnogo narodnih pričapjesama koje je naš narod ispjevao u čast sv. Ilije. Kod crkve Svtog Petra u Dživaru kod Trebinja postojiIlijino brdo koje je uvezi s poštivanjem sv. Ilije. Jedna crkva sv. Ilije u Visočanima spminje se u srednjem vijeku u Novim zemljama (Terrae Novae) npodručju Dubrovačke Republike, dok se jedan lokali tet u DonjBijenji kod Nevesinja nazivaIlija.12 Kod Ljubinja postoji planinaIli ja. Na tom brdu sigurno je morala postojati crkvica SvetoIlije.Ona je imala ulogu da štiti stočare od groma. U selu Mesarimpostoji brdo Ilija i nalazi se na području općine Trebinje. U Rokopolju kod Duvna ima jedna nekropola sa stećcima nazvana SvIlija, dok u selu Rastovači blizu ceste Posušje—Listića postoji ktoličko groblje Svetog Ilije (Brdo Ilija). U Metkoviću (stara župLuka) postoji crkva Svetog Ilije, gdje se na 20. jula narod sakupli slavi sv. Iliju i održava veliki sajam.

Svetigora. Stari Slaveni poštivali su šume i u njima su prinosiližrtve svojim božanstvima. Izgleda da su ostaci imena Svetigora vezi s božanstvom Svetovidom. Tako se u selu Sovićima kod Imoskog jedan dio šume (više od 3950 m2) naziva Svetigorom, dok sepodručje, nekad šumovito, između Šipovca i Opina u Podveležnaziva Svetigorom. Vjerojatno se u istu grupu može staviti i srenjovjekovno naselje Svetija na istočnoj strani Hutova blata, danselo Svitava, gdje se nalazi mnogo ostataka rimske arhitektureu blizini dvije nekropole sa stećcima iz srednjeg vijeka. Svitavse spo m inje 1375. i 1399. god ine, gdje je dop lovila du bro va čkflota.*3

Grad Stolac se u ranije doba srednjeg vijeka spominje pod imnom Vidošić, Vidoški grad u Vidovu polju (1444. god.).14 UmjestoSvetovid a Slaveni su poslije p ok ršt en a slavili sv. Vida (s. Vitu sPo ovoni imenu nazvano je i današnje seloVid kod Metkovića, gdjeje postojala općina u srednjem vijeku. Lokali tet Vidoštak kod Sto(selo Paprati) vodi svoje ime od sv. Vida. Tu su ostaci srednjovjekovne crkve i nekropola sa stećcima.

11 C. Jos. Hefele, Conciliengeschichte, III, S. 669; V, S. 205.12 St. R. Delić, GZM 1912, 276; Bullettino 1893, 126.13 J. Tadić, Pisma i uputstva Dubr. Republike, I, 302; Lj. Stojanović, SSP

br. 419. .' " L. Thallcczy, Studien, 361.

9&



Na d Lju bom irom kod Treb in ja pozna ta j e p lan ina Viduša ko jaspa da u po m en utu gr up u ku l tn ih mjes ta . S desne s t rane Vr l ike uDrinovcima kod Imotskog postoj i zaselak Vituša (Viduša) s katol ičkim grobl jem oko kojega je grupa s tećaka.

Borak. Kod izvora r ječice Lis t ića postoj i brdo Borak ispod kojega žubori č is ta i h ladna voda. Slaveni su rado uzimal i ovakvam jes ta za v je rske obre de poš tiva juć i borovo drvo .$ Bovan (balvan). Na područ ju Hercegovine i Crne Gore ima mnogo lokal i te ta i mjesta Bovan (balvan) . Balvan označava s tablo , drveni kip , drveni s tup, dok kod Letonaca označava idola . Tako jei kod s tar ih Slavena koj i su vjeroja tno imal i k ipove od balvana.Crkveni sab ori čes to govo re o pog ansk im običaj ima po št ivan ja božanstva od drveta . Sabor u Auxerre u Francuskoj iz 590. godinezabra njuje po m en ut i pog ansk i običaj »de l igneis ped ibus vel ma -nibus pagano ri tu«. Ovo je ponovio i sabor u Lift ini 743. ( i l i 745.) .15

M nogi predjel i i poje dini m anj i loka l i te t i u Hercegov ini no se im ebalvan, bovan (danas oranice i šume) . Lokal i te ta bovan ima u Klobu ku kod Ljubu ško g, u Tihal j in i, Crncu kod Lis t iće , R asn u ko dLis t iće , u Ha m zićim a, u Bro ćnu i u Kuk rič ju k od Fa tnice . SeloBovani ima kod Nikšića , dok se više porodica u Hodbini kod Mosta ra naz iva ju Bovanima. S igurno takvih imena ima još na te renu .To bi najbol je pokazale katas t ra lne i gruntovne knj ige .

Makoš. Slaveni su pošt ival i božicu Makoš, obično uz r i jeke iizvore r i jeka. Zato su mnoge r i jeke i neka mjesta zadržal i ime Makoš i l i Mukoš, Mukošica , Mukošnica , Makošnica , Mukinja . U Ra-ki tn u im a loka l i te t M ukinje uz jed nu r ječicu, potoč ić . Je dn o selo

kod Mo stara u Ho rt i je šu nosi im e M ukoš . Tu je bi lo r ims ko i s lavensko nasel je . U bl iz ini je r i jeka N eretva, gdje su s tar i Slaven ižr tve pr ino si l i svoj im bo žanstvim a. U Tihal j in i kod Im ots ko g ubl iz ini r i jeke Tihal j ine im a M ukoš grad s os tacim a srednjo vjekov nihzidina. Jedan lokal i te t na pol ju uz r i jeku Tihal j inu naziva se Mukoš.U selu Crn cu kod Lis t iće pos toj i oranica M ukinje . Pr i to ka po no rnice Ugrovače kod List iće naziva se Mokošnica, a u Grabovici u Duv-nu jedna voda se naziva Mrkošnica . Rječica u Nikšiću nosi imeMukošnica .

Nekol iko lokal i te ta u vezi s d jevojkom postoj i na terenu Hercegovine. Djevo jačka Lazina postoj i u M okrom ko d Lis t iće , do k seu Grabovoj Draži ko d Lis t iće jed an lokal i te t naziva Djevojko vina.U Em inov u Selu ko d gr ad a Duvna postoj i Djevojačka vod a i dru gau Bi je lom Po l ju ko d Mo stara . U selu Dobriču kod L is tiće p os toj ioranica i šuma Djevojka. Nema sumnje da su ovi lokal i te t i u vezisa s ta r im v je rovanj ima.

Pivčevina. Star i Slaveni su pošt ival i p i jevce i s pomoću nj ih vrš i l iv jerske običaje . I dan as pi jevac i kok oš igraju vel iku ulogu pr isvadbenim običa j ima . Ib r ah i m ibn Jakub iz I I po lov ine X v i jeka

" Hefele, o. c , I II , S. 511.16 Đ. šurmin, Acta croatica, I , 7.

7 STARINE 97



putovao je po s lavenskim zemljama. On je zabi l ježio neke s lavenskeobičaje u pogledu pošt ivan ja k oko ši u . Nav odi da Slaveni nisu je l ikokošje meso da ne bi dobi l i bolest eksanteme i rubeole (crvenogvjetra). Piše sl i jedeće: »Hi pullos (galinaceos) comedere vitant, i l l ienim , u t pu tan t , affl igunt eos e t ru be ol aru m ex anth em ata e isaugent . At cont ra , ca rnem vacc inam e t anser inam edunt , qu ia h i siuvantur.«1 7

Star ih kul tnih mjesta izvedenih od pi jevac i l i horoz ima više uHercegovini. Pivčeva Glavica se nalazi u Gornjoj Bijeloj s ostacimaprah is tor i j ske ku l ture , dok je u b liz in i s rednjovjekovna t ro bro dn abazi l ika sa s tećcima, pro nađ en a 1957. god ine. Ko d Trnov a pos toj iselo Pi jevac. U selu G rabu ko d Ljub ušk og im a lokal i te t Pivčevacna nj ivi Mate Leke iz Klobuka, dok u Klobuku na imanju Rašićaima loka l i te t Pivčuša s neko l iko s teća ka. U Tiha l j ini pos toj i Pivčevdolac , u So vićima Pivčevina, u Cr nc u ko d Listiće Ho rozo v dol i

Pivčuša. U selu Mokro kod Listiće nalazi se lokali tet (šuma) Dje-te lov dolac, a u Buhovu oranica Pivčeva l jut . Treba napomenut ida se na područ ju zapad ne Hercegovine mn oge porodice naz iva juPivac i l i Pijevac.

Trebesin. Star i Slaveni su mjesta žr tviš ta nazival iт р -к к н ш т е . Takvih i s l ičnih lokal i te ta ima pr i l ičan broj kod Južnih Slavena, naroči to u Hercegovini . U Da bru ko d Sto ca jeda n zaselak u pra vc uTru sine no si ime Trebesin. Tu su osta ci r im sk e i s rednjovjekov nekul ture . Narod pr iča da je tu bi la crkvica. Kod Herceg-Novog imaselo Trebesin, dok u selu Osječani kod Goražde ima lokal i te t Treb-nik. Pr iča se da je na tom mjestu bi la crkva. Ima i danas nekihzidova, a l i se ne može niš ta određeni je reći . U Ljubomiru ima seloTrebiovi , a u Raki tnu se lo Treb is tovo s mnogobro jn im s tećc ima.Na o toku Braču spominje seт р ^к о ш т н и о , n ek ad posjed hu m sk ihknezova (1250. god.) . Neplodno zemlj iš te uz r ječicu Nezdravicu uTihal j ini nosi ime t rebižat poput i r i jeke Trebižata . Jedno zemlj ište u do lini Tribizet blizu Salon e spom inje se 1000. god ine i us tovlasti to ime Tribiset .17a Nema sumnje da je r i ječ t rebižet u vezi sas lavenskim žr tv i š tem.

Star i Slaveni i pokršteni Slaveni pr inosi l i su razne žr tve na kul tn im mjes t ima pr i l ikom ukopavanja mr tv ih , da juć i u n j ihovo po

štovan je daće. To je kršć ans ka crk va s t ro go zabranj iva la . O ovomgovor i j edno p ismo pape Zakar i je , upućeno kao odgovor sv. Boni -faciju u VI II vi jeku. U pis m u se na vo di s l i jedeće: »Pro sacr i legisi taque presbi ter is , u t scr ipsis t i , qui tauros e t hyrcos di is paga-no rum immolaban t manducan te s s ac r i f i c i a mor tuo rum haben te s e tpo l lu tum minys te r ium ips ique adul te r i esse invent i sun t e t de-func t i, mo dovero incogni tur esse , u t r u m bap t izan te s t r in i ta temdixerunt an non, e t t iment i l l i qui vivi sunt , quod in ta l i minyster io

17 Thaddeus Kowalski, Mon. Hist . Pol (Relatio Ibrahim ibn Jakub de i t i-ner e s lavico), K rakov 1946, 149.17a F. Rački, Documenta, 29.

98



non sint baptizati , quibus respondens iussist i omnes baptizare«18

U gornjem citatu izražen je stav crkve koji je obavezivao sve kršćne istočnog i zapadnog obreda i kasnije u doba pokrštavanja Slvena. Zato sv. Bonifacije piše svojim svećenicima slijedeće: »Et populum vobis a Deo commissum piis ammonitionibus edoceatet a sacrifici is mortuorum omnino devitetis«. Ibrahim ibn Jakuizvještava u drugoj polovini X vijeka o Srbima slijedeće: »Genquam commemoravimus Serbin appellari , se ipsos igni cremancum dux eorum moritur et iumenta sua cremant«.19

SLAVENSKO KRŠĆANSKO DOBAKad su Slaveni u Hercegovini primili kršćansku vjeroispovijes

počeli su pojedinim lokalitetima i vlastitim imenima davati kršćasko obilježje. Tako je bilo i u ostaloj Evropi.

Krstine. Na raskrsnicama putova i graničnim linijama izmeđuposjeda pokršteni Slaveni stavljali su drvene, kamene i željezne kževe (krstove). Ipak je službena crkva strogo vodila računa da svuda križevi ne postavljaju radi poštivanja i da se ne bi kriprofanirao. U saboru u Soissonsu 744. godine, u čl. 7. zapovijeda se križevi koje je heretik Adalbert postavio svuda na terenu spale20

Bilo je križeva i s raspećem. Ponekad krstače nose naziv za vjštice.21 U starije kršćansko doba stavljala se slika križa, a od V stslika janjeta ili poprsje Krista sad gore, sad dolje ili u sredini, dose u kasnijim vremenima stavljala čitava figura Krista. O tom g

vori Trulski sabor 692. godine.22

Srednjovjekovni kršćani izrađivali su križeve najčešće od drvjer je Krist umro na križu od drva. Makedonski car Vladislav pzvao je na dogovor zetskog vladara Vladimira. Vladimir je odgvorio da mu pošalje drvo križa kao garanciju za sigurnost živoa nikako zlatni ili srebrni križ jer je Krist razapet na drvo križOvo je bio općenit stav vjernika za dugo vrijeme.23 Mnogi drvenikriževi su tokom vremena propali , dok su ostali jedino kameniželjezni. Mnoga mjesta gdje je stajao drveni križ zadržala su imKriž, Krstine ili slično. U raznim depoima sačuvani su križevi ometala. U inventaru samostana sv. Petra u Selu, u Omišu iz XI sspominje se jedan križ od bakra (crux de ramo).24 U mnogim našimkrajevima spominju se križevi od drveta, kamena ili su urezivana stabla da označe granice posjeda. U povelj i ugarskohrvatsko

18 Pismo pape Zaharija sv. Bonifaciju, MGH, Ep. sel. I, Num. 80 (S. 17Situla V, 113, Ljubljana 1963, članak Anna i Jaro Sašel, Inscriptiones Lat19 MGH, Epistulae selectae in usum scholarum I, Die Briefe des hl. Bofatius,Berlin 1916, br. 44 (S. 71). Kowalski, o. c. 150.2» Hefele, o. c, III, S. 520.21 V. Mažuranić, Rječnik, sv. I, 542, sub voce.22 Hefele, o. c, III, 340.88 F. šišić, Ljetopis popa Dukljanina, Zagreb—Beograd 1928, 337—338.24

F. Rački, Documenta, 182.99



kralja Andrije 1219. godine spominje se posjed knezova posedarskih i granice označene s dva kamena križa (duas cruces lapideas).23

U Hrvatskoj se stalno spominju križevi na stablima ili na kamenukao međe posjeda (npr. 1244. god.).26

Ponekad su se granične linije označavale i likovima i imenimasvetitelja: Bogorodice i sv. Nikole. Tako se u povelji iz Zadra20.X 1199. godine spominje znak sv. Marije u kamenu kao oznakaposjeda samostana sv. Marije u Zadru ( .. . villam antiquam, ub iest lapis inmersus signo sancte Marie sculptus, a quo signo versumeridiem recto tramite per vallem pervenias ad lapidem insignutum prior i signo . ..).27 U ispravi od 23. X 1371. godine iz Zadraspominju se granice posjeda u Blatu obilježene velikim slovimaS. N. (= Sanctus Nicolaus).28

Na istovjetan način radili su i kršćani u Srbiji. Car Dušan, 1348—1353.godine, spomenuo je krst kao među posjeda samostana sv.Mihajla i Gavrila, i to kao »kr'st' na šikTskom puti«.

29

U darovnicikneza Lazara 1381. godine spominje se Milovanov krs t kao međposjeda.30 Iz ovih podataka vidi se da je krst bio od drveta, kamena ili željeza. U povelji cara Dušana 1349. god. sv. Mariji uAriljevcu spominje se Družetin grob i Pribisal krst kao međa posjeda.31 Srpski vladari Stevan Prvovjenčani i Uroš I spominju izpoštovanja drvo krsta.32 Stavljanje križeva na visove brda u vezi jes uvjerenjem da križevi kao simbol Krista imaju moć da odgonoblake s tučom i da čuvaju čovjeka od uroka odgoneći zle duhoveTako i danas vjeruju seljaci u Hercegovini. Vrlo je teško utvrditkoji su lokaliteti s imenom Križ, Krst odnose na spomenute slučajeve. U svakom slučaju ovakvi lokaliteti pokazuju intenzitet poštivanja križa. U Hercegovini ima četiri lokaliteta sa spomenomimena na koje se križ odnosi. U zaseoku Martinićima u Hodovukod Stoca nalazi se Radanov krst na nekropoli sa 8 stećaka, doku selu Brštaniku ima srednjovjekovna nekropola s nazivom Šćepan-krst kod Dabrice blizu Stoca. Na Šćepan-krstu ima oko 20stećaka. Jedan Sćepan-krst postoji u selu Kukričju kod Fatnice Rajkov krst u Mijatovcima kod Postoljana blizu Nevesinja.33 Tasovkrst se nalazi na srednjovjekovnoj nekropoli nad selom Tasovčićima, vjerojatno iz XV stoljeća, na području kod Čapljine.

Lokaliteta izvedenih od riječi križ ili krst ima mnogo u Hercegovini,raznih značenja i različite svrhe. U selu Alagovcu kod Grudablizu Imotskog postoji lokalitet Krstine s nekoliko stećaka, zatim

25 T. Smičiklas, Cod. dipl., II, br. 151.26 I. Tkalčić, MHE Zagr., vol. I,80—81.27 V. Novak, Za darski k artular , Zagreb 1959, 265—267.28 T. Smičiklas, Cod. dipl., XIV, br. 281.28 St. Novaković, Zakonski spomenici, 691.30 F. Miklošić, MS, br. 186.31 Miklošić, o. c, br. 125.38 Miklošić, o. c , b r. 18, 67.33

D. Sergejevski, GZM 1948, NS, 243.100



Crkvine. Toponim Crkvine, Crkvina, Ocrkavlje pojavljuje se naterenu Hercegovine u vezi s ostacima starih crkava i l i uspomenona postojeću crkvu, ili kapelicu, ili mjesto gdje se obavljala misili liturgija. Neke crkve su propale jer su bile sagrađene od drveta. O građenju drvenih crkava ima poneki izvor u srednjem vijeu Bosni i Hercegovini. Teško je na terenu utvrdit i parohijalncrkve i seoske, grobne i porodične. Svaka župa je imala centralnparohiju, gdje je bilo i zajedničko groblje. Čini se da je takav cetar parohije za župu Popovo bio u Veličanima ili Zavali kod crkvsv. Petra. Sveti Stjepan u današnjoj Gabeli bio je sjedište župLuka.

Na C rkvin am a po naj češće se nalaze stećci s natp isim a i bez napisa. Na Crkvini u Besi kod Čajniča postoji grupa stećaka. Naropriča da je tu bila crkva.

Blidinje. Kod Sovićkih vrata na Blidinju kod Rakitna postojiCrkvina bez ostataka crkve. To je područje srednjovjekovne Plnine.

Brestica kod Neuma.U selu Brstici kod N eum a ima lokali tetCrkvina s ostacima zidova male crkvice. Tu su pronađeni kamespomenici s ukrasima.

Buhovo.Na visoku brdu na Ozrenju nalazi se Crkvina (sv. Geor-gije) s ostacima dviju crkvica.86

Eminovo Selo kod Duvna.U Eminovu Selu kod Duvna postojiCrkvina sa stećcima bez ostataka zidova od crkve.

Cernica kod Gacka.Kod grada Ključa u selu Cernici postojeostaci crkvice s apsidom i nekoliko stećaka. Crkva je postoja1512.godine i u njoj je izvršena jedna zakletva zbog nekog duga.37

Aranđelovo.U selu Aranđelov u ko d Tre binja u srednjovjek ovno jžupi Vrm postoji grupa stećaka na mjestu zvanom Crkvište. Usadašnjoj crkvici ima jedan kameni odlomak s ćiri lskim natpisožupana Krnja iz XIII stoljeća. Ime sela Aranđelovo postalo je osvetitelja sv. Mihajla Aranđela.88

Čitluk. U selu Čitluku kod Žitomislića, kod katoličkog grobljaima Crkvina koju narod zove i Sajmište. Sigurno je to mjestslužilo za održavanje sajmova u vrijeme crkvenih godova.

Dabrica kod Stoca.U Dabrici kod Stoca veliko je pravoslavnogroblje s oko 170 stećaka. Na sredini je bilo mjesto crkvice jer vide ostaci zidova. Narod groblje naziva Crkvinom.

Derani.U zaseoku Derani kod Hutova Blata postoji Crkvina bezostataka arhi tekture.

Donje Ocrkavlje u Miljevini.U Miljevini postoji zaselak Ocrkavlje sa stećcima i mnogobrojnom rimskom ciglom. Tu su pron

36 P. Bakula, Schematismus, 70, Spalati 1867.37 M. Dinić, Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, knj. 24, sv. 1—109—110, Beograd 1958.38 M. Vego, GZM 1964 (XIX), NS, Arheologija, 183—184; Š. Bešlagić, Stnar 1961 (XII), 197—198.102



đena dva rimska natpisa. Sigurno se ne može utvrdit i da l i je ntom mjestu bila starokršćanska i l i srednjovjekovna crkva. Imostataka od neke građevine, ali se ne može utvrditi da li se odnosna crkvu ili neku drugu građevinu. To bi moglo riješiti jedno ar

heološko iskopavanje. U svakom slučaju lokali tet je dobio ime pcrkvi.Donji VranjevićLKod kuća porodice Kukrice u Donjim Vranje-

vićima kod Mostara postoji Crkvina s oko 40 stećaka. U jednomgrobu pronađen je par naušnica iz ranog srednjeg vijeka, sada Muzeju Hercegovine u Mostaru.39

Donji Žrvanj.U Donjem Žrvnju kod Ljubinja, kod Osnovne školeima Crkvina sa 23 stećka na tri mjesta i jedan visoki kameni kri

Dubrava u Drinovcima.U zaseoku Dubravi u Drinovcim a ko dImotskog jedno mjesto se naziva Crkvinom iako se na tom mjestbez arheološkog iskopavanja ne mogu ustanoviti zidovi crkve. Pstoji tradicija o crkvi bez bližih podataka.Dužice kod Listiće.U katoličkom groblju u Dužicama po stojestare zidine od crkvice. Seljaci groblje nazivaju Crkvinom.

Gornja Bijela.U Go rnjoj Bijeloj u srednjovjekovn oj žup i B ijelapron ašao sam 1957. godine ostatke trobro dn e srednjovjekovne crkuz koju se nalazi velika srednjovjekovna nekropola sa stećcima. pojedinim grobo vim a pronađ eni su nakit i iz rano g srednjeg vijeki dva ćupa iz istog doba. Narod lokalitet naziva Crkvinom. Na sjvernoj strani Gornje Bijele nalazi se druga Crkvina.

Gornji Žrvanj.U Gorn jem Žrvnju kod Ljubinja je dn a l ivada sastećcima naziva se Crkvinom. Nema crkvenih zidova.

Gnojnice.U Gnojnicima kod Vrbe postoji Crkvina sa stećcima.Tu je i r imski lokali tet s ostacima kamenova s ukrasima.Gornji VranjevićLU Gornjim Vranjevićima kod Blagaja na seo

skom putu je Crkvina sa 8 stećaka. Nema ostataka zidova ozgrada.

Hamzići.U selu Hamzićima kod Čitluka ima Crkvina, al i nisamustanovio crkvene zidove.

Hodbina.U Hodbini kod Mostara je Crkvina s ostacima stećakabez zidova od crkve.

Kutac u Humcu.U zaseoku Ku tcu na H um cu kod Lju bušk og uSadikovića ogradi je Crkvina s stećcima. Postoji jedna mala čtvorouglata zgrada bez apside. Vjerojatno je to stara kapelica.

Ljubuški.Ispod grada Ljubuškog kod Fazlinovića kuća je Crkvinasa stećcima. Jedna druga Crkvina je kod sadašnje poštanske kuna lijevoj strani ceste idući prema Vitini. Bez arheološkog iskopvanja ne može se ustanoviti mjesto gdje je bila crkva.

Mala Gareva.U Maloj Garevi kod Gacka im a srednjovjek ovnanekropola sa stećcima i temeljima nekih zidova. Naziva se CrkvinNisam mogao ustanovi t i konture crkve.

a» M. Vego, GZM 1962, NS, Arheologija, 200—203. Ovdje je govor o Vštaku.103



Mrcine.U Mrcinama u Konavlima je Crkvina sa stećcima.40

Orah. U selu Orahu kod Blagaja postoji Crkvina s nekoliko ste-ćaka. Narod ovu nekropolu naziva Ocrkavlje. Stećci su iz kasnosrednjeg vijeka. Na jednom sarkofagu je funeralno kolo. Arhiteture nema.

Rabina.U selu Rabini kod Nevesinja ima Crkvina na imanju Boš-ka Ja rak a. Ustanovio sam zidine crkve u du ljini od 12 m , u širin i 3 m. U blizini na tri mjesta leže stećci raznih oblika i veličineNa Crkvini je bila crkva sv. Petra.

Rastovača.U kato ličkom g roblju je Crkvin a sa stećcima. P ostojitradicija da je tu bila crkvica sv. Antona opata.4 1

Rotimlja. U selu Rotimlji kod Stoca, kod Matica kuća ima Crkvina sa stećcima (oko 134 komada). Na tom mjestu ima mnogostataka rimske opeke. Nema ostataka od crkve na površini zemlje.

Slivlje. U selu Slivlju kod Gacka nalazi se srednjovjekovna nekropola Crkvina. Nema ostataka zidova od crkve.Šurmanci. Kod željezničke stanice u Šurmancima ima srednjo

vjekovna nekropola s oko 30 stećaka nazvana Crkvina, bez arhitetu re .

Tepčići. U Tepčićima kod Žitomislića postoji grupa stećaka (30kom.) i ostataka rimske opeke. Nisam mogao ustanoviti zidine ocrkve.

Trijebanj. U Trijebnju ko d Stoca n a ima nju Idriza leži gru pa o d6 stećaka na Crkvini. Nema arhitekture.

Ubosko. U Uboskom kod Ljubinja p ostoji C rkvina s gru pomstećaka.42

Vran]evo Selo.U Vranjevu Selu kod Neuma je Crkvina s velikomsrednjovjekovnom nekropolom sa stećcima. U sredini Crkvine dva nadgrobna kamena spomenika porodice župana Nikole iz Xstoljeća. Vide se ostaci zidova od crkve, ali zbog velike gomile kmenja ne može se ustanoviti oblik crkve. Nema sumnje da se rao srednjovjekovnoj crkvi.43

Vrelo Trebišnjice.Na jednom brijegu na Vrelu Trebišnjice nazapadnoj strani su temelji male crkvice, po tradiciji sv. Ruže. Zose Crkvina.Vranja Dubrava.U Vranji Dubravi, u Baljcima kod Bileće imaCrkvina sa srednjovjekovnom nekropolom i ostacima zidova ocrkve kojoj se oblik ne može ustanoviti . Tu je pronađen kamespomenik s ćiri lskim natpisom. Ima i r imske opeke. Lokali tet zove i Paretak, možda od riječi sv. Petka.

« M. Hoernes, Sitzungberichte 1881 (XCIX), Bd. II, S. 803 (7), Wien 1841 P. Bakula, o. c, 156.42 Š. Bešlagić, Naše starine 1965 (X), 142.48

M. Vego, GZM1960/61,NS, Arheologija, 268—270.104



TOPONIMI S IMENIMA SVETITELJA

Na područ ju Hercegovine ima pr i l i čan bro j toponima s imenimasve t i te l ja , naroč i to u pr imorsk im kra jev ima, nekad pos jed ima humskih i t rav un jsk ih knezov a, gdje je kr is t i janizaci ja bi la intenzivna.Jedan dio ovih toponima obradio je K. J i reček, a l i n i je obuhvat iosve postojeće lokali tete iz izvora i s terena. Došao je do zaključkada u IX s tol jeću svet i te l jska imena iščezavaju u unutrašnjost i , dokje u Dalmacij i si tuacija drugačija.44 Ovdje t reba podvući č injenicuda su mnogi s tar i toponimi sa svet i te l jskim imenima ustupi l i mjesto novom bez skoro ikakva ut jecaja bogumila i l i Musl imana. Poneki takvi toponimi zadržal i su pr idjev Sut , Su ( ta l . santo) ispredimen a svet ite l ja , dok ga drug i ispuštaju . U ovom posl jedn jem slučaju topon im i su se zadržal i u un utra šnjo st i .

Prvo ću doni je t i poda tke o spomenut im toponimima polazeć i odis točne Hercegovine.

Kozman. Na Drini kod Foče ima naselje Kozman čije se ime izvodi od svet i te l ja Kozme, zašt i tnika l jekara . Tu je prvobi tno bi lacrk va sv. Vrači (Kozm e i D am jana) . Naši srednjovjekovni izvoričesto spominju crkve sv. Kozme i Damjana (Vrači) . Kozman naDrini se spo m inje 1450. godine kao podru čje hercega St jep ana Ko-sače.45 Veliki župan Nemanja je sklopio ugovor o miru s Dubrovnik om na 27. IX 1186. godine , na d an sv. Kozme i Da mja na.

Đurđevac. Đurđevac na Drini kod Foče spominje se u povel j i hercega Stje pa na Ko sače 20. I 1448. god ine, dok se u dr ug oj njegov ojpovelj i od 30. II I 1454. god ine ovaj ist i grad (c astru m ) naz iva civi-

tas s. Georgii.46

Nema sumnje da je ime Đurđevik nastao od svet ite l ja sv. Đurđa.Mistihalj u Paniku. U nase l ju Paniku pos to j i p ravos lavno grobl je

sa s rednjovjekovnom nekropolom sa s tećc ima i c rkvom sv. Nikole .Arheološkim isk opa van jem u 1967. godini ustano vl jena je s tar i jacrkva od postojeće sv. Nikole , i to većeg opsega. Nad vrat ima postojeće crkve na đe n je ć i r i lski nat pis iz 1474. godin e, ka d je crk vaobnovl jena.47 U svom sam radu ime Mis t iha l j p ro tumačio da pot ječe od imena sv. Mihaj la . Ovdje žel im učini t i i spravku tako daime Mist ihal j dovodim u vezu s imenom sv. Nikole (Mikule) . Teškoje vjerovat i da bi sad ašn ja crkva sv. Nikole prom ijeni la svoje ime .Po c rkvenoj praks i na porušenoj c rkvi g rad i se nova s imenomstarog svet i te l ja . Mist ihal j je nastao od imena sv. Mikule (Nikole) .Is tovjetno ime Mikula (sv. Nikola) nosio je samostan u Otočcu naKrku, spomenut u Bašćanskoj glagol jskoj ploči u drugoj poloviniXI stoljeća.48 Zato i ja izvodim ime Mist ihal j po s tarom imenucrkve sv. Nikole u Mist ihal ju .

44 K. Jireč ek, S itzu ng be rich te, Bd . 136, Wien 1897 (Das chr istlich e Ele m en tin der topograpischen Nomenclatur des Balkanlander), 3—36.

45 N. Jorga, Notes, II, 437.46 L. Thalloczy, Stu die n, S. 379, 398.47

M. Vego, GZM 1964 (XIX), NS, Arheologija, 185—186.48 F. šišić, Priručnik, 135—6.105



Tvrtka I , izdatoj Dubrovčanima u dvorcu Bišču, u Podgrađu koBlagaja blizu M osta ra 2. pro sinca 1382. godine, kra lj T vrtk o I nvod i slijedeće: » . . . nrfesto pod ob no n a s 'zidanije gra d i tog da privah' na pomošt ' gda bga i štgo i velikago mučenika i arhidijakonStefana jakože bo i više rekoh' i v' ime jego s 'zdah' grada na rečenem nrfestfe i narekoh' ime jemu Sveti Stefan.«56 Nema sunlnje daje u Novom bila i crkva sv. Stefana. Ime naselja Sveti Stefan dugse zadržalo u upotrebi i u doba turskog kadije u Novom 1478—148godine kada se nazvao stepanskim kadijom umjesto novskim.57

Varina Gruda. Iznad Dživarskog polja ima lokali tet Varina gruda,gdje je bila crkva sv. Varvare. I danas postoje ostaci građevine.58

Sveti Mihajlo u Trebinju. Pop Dukljanin spominje u Trebinju crkvu sv. M ihajla u ra no m sre dnjem vijeku, u kojoj je zak opa n r aškkralj Bela. Navodi o tome slijedeće: »Tunc sepelierunt ilium in eclesia saneti Michaelis in eodem oppido cum grandi honore.«59

Sveti Stefan Trebinjski. Sanctus Stefanus de Tribunia spominjese 1335. godine, do k se Stjepan-polje spominje 1420. god ine, i »in Trebigna in loco dicto Stiepano poglie ad traiectum fluminis.«60

Po ovom posljednjem citatu može se zaključiti da je prijelaz prekrijeke T rebišnjice bio up rav o u Trebinju. N a 21 . X 1376. god inspominje se Sveti Stefan (crkva), čiji je pop nosio naziv trebinjskU izvoru od 1436. godin e spominje se po p (presbiter) Smo ljan a dStephanum.61 Ovo nas upućuje da je crkva sv. Stefana bila u graduTrebinju, vjerojatno na mjestu stare gimnazije uz koju još postozvonik.

Sveti Petar de Campo. U selu Čičevu bio je samostan benedikti-naca (monasterium saneti Petri de Campo). Pop Dukljanin spomnje da je u crkvi sv. Petra de Campo pokopan kralj Radoslav.62 T uje imao sjedište katolički biskup Salvije do 1276. godine, kad jpremješten u Dubrovnik.63 U pismu pape Klementa VI 1346. godinespominje se samostan sv. Petra de Campo.64 Ponekad se crkva sv.Petra spominje kao ecclesia s. Pietri de Tribigna(1401.i 1411.god.).65

Sveti Petar u Zavali. Prvi pu t se selo Zavala sp om inje 1372. godine, a kasnije često puta.66 Na Crkvini zvanoj Petrovici ostali suzidine crkve sv. Petra i jedna na vrhu nekropole sv. Petke. Uz n

56 M. Dinić, Odluke veća Dubr. Republike, I, 226, 247; Lj. Stojanović, SSI, br. 85.57 Lj. Stojanović, SSPP, I I, br . 952.58 St. R. Delić, GZM 1912, 275. Mjesto se nalazi kod Trebinja.59 F. Šišić, Ljetopis popa Dukljanina, 322.60 K. Jireček, Sitzungsberichte, Bd. 136, S. 33bilj.4, Wien 1897.61 Lj. Stojanović, SSPP, I, br. 124; K. Jireček; J. Radonić, 1st. Srba II, 382 F. Šišić, Ljetopis popa Dukljanina, 359—360.«3 T. Smičiklas, Cod. dipl., VI, br. 164.64 Smičiklas, o. c, XI, br. 134.65 K. Jireček, Sitzungberichte, Bd. 136, 33; M. Vego, GZM 1964 (XIX),

Arheologija,182—3.66 Viestnik hrv. arh. dr. VIII, sv. 1, 36.

107



kropolu s crkvama je Petrov dol, posjed katoličke crkve sv. PetrNedaleko je poveća nekropola sa stećcima. Po pronađenim ornmentima tropletera s crkve sv. Petra može se utvrdit i da je crkvsv. Petra sagrađena poslije 1148/9. godine, u doba kneza Dese i

humskog kneza Miroslava, kad je ekonomska moć Huma bila dsta velika se stabiliziranim po litičkim pril ika m a. Pravo slavni na Petrovdan sastaju u Zavali, i to u velikom broju.67

Supetar kod Mrkanja. Goli otok kod Mrkanja naziva se sv. Petarde medio mari , nazvan Supetar. Otočić je pripadao mrkanjskobiskupu u XIV stoljeću.68

Sveti M artin od Konavala. Sveti Martin od Konavala spominje seod 1330. godine. Kotorski biskup je tražio za se crkvu sv. Martinod Konavala 1346. godine. Spominje se 1429. godine, kad su kSvetog Martina franjevci podigli samostan sv. Vlahe. Sad se mjeszove Pridvorje.69

Sut-Zulijan. Na Pelješcu kod Janjine ima mjesto Žuljana čije imevuče po rijeklo od im ena sv. Juli j an a. D anas je u Žuljani pa roh ikatoličkog obreda. Crkva sv. Julijana postojala je u doba velikohumskog kneza Miroslava na kraju XII stoljeća, gdje je knez Mroslav darovao neko zemljište crkvi sv. Petra na Limu, nazvanSu d Želi j an . Ovo se spominje u povelji Uroša I (1254—1264. gone).70

K. Jireček je pronašao u izvorima i druge lokalitete sa svetačkiimenima. Radi dopune iznijet ću neke od njih. U dolini Šumeta Sutvid (loco chiamato Sutguid) 1428. godine, dok se 1444. godispominje voda Sutiuragh u dolini Župe i crkva sv. Lazara (Suthlcar) . Jedan od desetaka u Konavlima nazivao se Suth Petcha.71

Sjeverno od Dubrovnika je Sudjuradj (San Giorgio di Giupanaselo na vrhu otoka starih Elafita: Sumratinj, zaljev sv. Martina koGruža; pojedine kuće južno od Stona zovu se Supavo (S. PaulusSustjepan (Santo Stefano) u Dubrovačkoj Rijeci; Sušćepan, lokatet kod Cavtata; S utekla (S. Thecla) groblje sela Pod gore ko d Mkar ske ; Su tmih olj (S. Michael) zaljev na južn oj o bali M ljeta; Suvid, pojedine kuće u Tučepima kod Makarske; Sutvid, ruševine zaljevu kod Janjine na Pelješcu; Sanctus Andreas de Pelago, otoSveti Andrija kod Dubrovnika.72 Mons s. Pauli u Konavlima spominje se 1345. godine. Izm eđu Vignja k od K om aja i Ko kok itija u Knavlima spominje se San Giorgio in Dogna Gora. Na južnoj straDubrovnika bio je samostan sv. Jakoba, podignut 1222. godine. Msto Guman u Gružu vodi porijeklo od crkve sv. Gemini ana (1282

67 M. Vego, GZM 1960, NS, Arheologija, 179—199.68 K. Jireček; J. Radonić, 1st. Srba, I, 79.09 A. Theiner, MSM, I, 215; Zbornik Konstantina Jirečeka, I, 481.70 Stojanović, Spomenik SKA, III, 10.71 Zbornik Konstantina Jirečeka, I, 478.72

Zbornik Konstantina Jirečeka, I, 478—80.108



Zaljev Sumartin nosi ime po samostanu i luci sv. Martina, dok s1433.god. spominje u Stonu Monte del castello de s. Michele.73

Sveti Stefan (Stjepan) u Gabeli.U jednom rodoslovu navodi seda je župan Tihomil iz X st. živio u Zahumlju i sagradio crkvu sStefana u Drijevu (Gabeli).74 Drijeva je u srednjem vijeku bilana mjestu današnjeg sela Skočima kod Višića. Nasuprot trgu Drjevu na povećem brdu bilo je rimsko naselje i srednjovjekovnmjesto Sveti Stefan (Stjepan). Danas se ovo naselje zove i StaroGabelom. Na zapadnom kraju današnje Stare Gabele je crkva sStjepan a, gdje se na ro d u velikom b roju sakup lja 3 . kolovoza.75 Utursko doba naselje Sveti Stefan (Stjepan) nazivalo se Čitluk, gdje bilo sjedište katoličke parohije. Prvi put se parohija Čitluk spminje 2. IV 1599. godine.76

Varvara u Romi.Kod Prozora u župi Rami postoji lokalitet Var-vara, nazvano po sv. Varvarj.

Sutivan.U dolini r i jeke Rame, na području srednjovjekovne župeRame, ima lokalitet Sutivan. Porijeklo vodi od crkvice sv. IvanŠtivan u Grabovoj Draži.U Grabovoj Draži kod Listiće postoji

lokalitet Štivan, najvjerojatnije po crkvi sv. Ivana. Podatak se nlazi u katastralnim i gruntovničkim knjigama sela Grabove Dragu općini Listića.

Sutina u Rakitnu.U Zagradini je zaselak Sutina. Vjerojatno jeime nastalo po crkvi sv. Ivana. I danas postoji parohija u Sutinkoja slavi svetkovinu sv. Ivana Nepomuka. Postoje ostaci zidovneke stare građevine, vjerojatno od crkve sv. Ivana.

Kostenica u Grabu.Jedan lokali tet u selu Grabu kod Ljubuškogima ime Kostenica. Tu je srednjovjekovna nekropola sa stećcimIme potječe od sv. Konstantina. Priča se da je tu bila crkva, ali tmelje nisam mogao pronaći. Jedna oranica porodice Mihaljevinosi ime otarište (oltarište).

Varvaruša u Jarama.U selu Jarama kod Listiće ima oranica Var-varuša. Ime bi se moglo izvesti od imena sv. Varvare ili vlasnicVarvare. Budući da seljaci zapadne Hercegovine nemaju imena Vavara nego Barbara pa je vjerojatnije da se spomenuti lokali tet onosi na staru crkvu sv. Varvare ili posjed istoimene crkve.

Markovište u Klobuku.Na visokom brdu u zaseoku Klobuk-Brdapostoji lokalitet Markovište, nastao od imena crkve sv. Marka.Jurjevica kod Mostarskih Vrata.Kompleks njiva s mnogo rimske

opeke, pokraj raskrsnice putova s desne strane ceste Ljubuški-Mstar postoji lokalitet Jurjevica, vjerojatno nastalo po crkvi sv. Juja. Tu se nalazi više arhitektonskih dijelova kamena koji bi mogbiti dijelovi crkve.

79 Zbornik Konstantina Jirečeka, I, 481—482.74 Glasnik, 53 (1883),30—31.75 M. Vego, Naselja bosanske srednjevjekovne države, Sarajevo 1957, 76

D. Mandić, Acta franciscana, I, Mostar 1934, 45, 83, 88.109



Vrači kod Blagaja. U selu Podgrađu, uz dvorac Bišće postoji vrelo Vrači. Tu sam iskopao temelje srednjovjekovne zgrade uz samvrelo i malo na istok jednu zgradu koja bi mogla biti crkva svVrači (Kozme i Damjana). Odatle potječe i ćirilski natpis sa spom

nom imena velikog župana Nemanje i spomen sveti tel ja bez imenSpomenik nije sačuvan u cjelini . U grobu je pronađena mamuziz ranog srednjeg vijeka. Dalje arheološko iskopavanje sigurno donijelo na vidjelo crkvu sv. Vrači. Postoji tradicija da je na tommjestu bio samostan.77

Sveti Juraj u Broćnu. Dubrovački trgovci su često dolazili u Broć-no i dogonili raznovrsnu robu na sajam o sv. Jurju. Humnjaci s1306.godine opljačkali dubrovačkog trgovca Tomu Držića u župVečerić. Proces se vodio »ad sanctum Georgium in Brochina in cmitatu Chelmi.« Drugo je saslušanje J>ilo u Dubrovniku pred knzom 7. I 1307. godine. Tražio sam mjesto crkve i pronašao jedalokali tet Žuranj na starom groblju nad naseljem Čitluk u pravcSlužnja. Nema sumnje da se lokalitet Žuranj odnosi na svetog Geogija kao i ime Služanj — SentŽuraj .78

Sveti Ivan u Grabovici kod Duvna. Jedno vrelo u Grabovici zovese Svetivan, nastalo po sv. Ivanu. Možda je u blizini vrela bila ckva sv. Ivana.

Iz ovih se podataka vidi da je na području stare Hercegovinbilo mnogo lokali teta kultnog karaktera koji su se odnosil i na pstojanje starih crkava i njihovih patrona. Može se razabrati da djelovanje kršćanstva jednog i drugog obreda bilo intenzivno i je poganska imena postepeno ist iskivalo iz upotrebe kod naših nroda. Nema sumnje da će ovaj rad pružit i dosta podataka za etngrafe i arheologe koji se bave toponomastikom.

" M. Vego, GZM 1956 (XI), NS, Arheologija, 41; GZM1960/61,(XV—XVI),NS,Arheologija, 265—266.78 Archiv ffir slavische Philologie 22, 174 i M. Dinić, Glas 182, 186. M. VeGZM 1959 (NS, Arheologija), 222—225.110



m u2 i o Križaniću i n jegovim suvremenicima.3 Nakon š to sam objav io spomenute rasprave našao sam još nove građe u r imskim arh iv ima, ko ja nadopunju je te rasprave . Ovime se nakon v iše od50 god ina objavl juje nova građ a o K rižaniću iz r im sk ih arhiva .

Autografno pismo Jurja Križanića od 7. ožujka 1653.Atanaziju Kircheru

Atan azije Kirc her (1601—1680), pro fes or r im sk og sve učil išta »Colleg ium Romanum« (danas Papinsko sveuč i l i š te Gregor i jana) au torje bro jn ih d jela iz pod ruč ja m atem at ik e , h idrograf i je , oceanografije, vu lkanologi je , a rheologi je , kemi je , op t ike , akus t ike , mehanike ,povijesti , f i lologije, ori jentalist ike, teologije, kalkografije, geologije i as t ronomije . Suosnivač je egiptologi je , s inologi je , indologi je i

muzeologi je . Autor je prve enciklopedi je glazbenog znanja . Izumi te l j nek ih sprava kao Late rna magica te j ednog od na js ta r i j ihs t rojeva za računanje . Od njega pot ječe i prva kar tografska, t i skomizdana s l ika glavnih morskih s t ruja . On je prvi učinio indi jskoznakovno p ismo dos tupnim š tampanju na Zapadu . Prv i j e kor i s t iomikroskop za u tvrđ ivanje bo les t i i pos tav io tv rdnju da je conta-g ium animatum uzročnik zaraznih bo les t i . Otkr io je i ob jav io rukopis s p rvom Pindarovom pi t skom odom koja ima i spod zab i l ježenu melod i ju iz an t ike te p red s tav l ja m ožd a na js ta r i ju no tam azabilježenu ari ju.

Golem epis tolar i j š to je osta o iza K irch era posvjedoču je ka koje on okupl jao oko sebe kao suradnike , p r i ja te l je i mecene mnogeznameni te l jude , kao š to su car Leopold , papa Aleksandar VII ;Luka Hols ten ius , geograf; Juan Caramue l Lobkowi t z , ma tema t i ča r,arhi tekt i teolog; Blavius , amsterdamski izdavač geografskih i po-vjesnih d jela; šved ska kralj ica K rist in a, te Gali leo Galilei . U isto mupravo svesku gdje je regis t r i rano Gal i le jevo pismo zabi l ježno jei p i smo Jur ja Kr ižan ića Ki rcheru .

Pismo se nalazi u Arhivu Papinskog sveuči l iš ta Gregori jane pods igna turom: Athanas ius Ki rcher : Misce l lanea ep is to la rum, sv. XIV,br. 568, na l istovima 25 r do 26 v. Dimenzije su mu 31 X 21,5. List25 r sav je ispisan, a l ist 25 v ispisan je malone čitav, dok je l ist26 r neispisan, a na l is tu 26 v ispisana je Kircherova adresa i s tavl jen Križanićev, nerazabir iv, pečat . Pismo je bi lo savinuto čet i r iputa po š i r ini i t r i puta po dužini . Pisano je vlas t i tom Križanićevomruk om . Vrlo č it l jivo. No si na dn ev ak 3. ožujk a 1653, bez n azn akemjes ta . U Kazalu p i sam a je nave deno m jes to »Viennae« . Ka ko se

3 I . G o l u b , Jura j Križanić i njegovi suvremenici (A. Kircher — I.Caram uel — N. Panajotis — L. Holstenius — V. Spa da), Historijski zbornik27—28 (1974—75) 227—317. — I. G o l u b , C on trib uti on s a l'histo ire de s relations de Križanić avec ses coritemporains (1651—1658) u zborniku: Juraj

Križanić, Russophile and Ecumenic Visionary, nav. dj., str. 91—144.

112



Beč la t ins ki naziva » Vindobo na«, a l i pon ekad , po d ut jecajem tal i janskoga i »Vienna«, moguće je da je autor Kazala imao predočim a Beč (ne f rancu ski g rad Vienne). Nejasno m eđ ut i m ostajekako je autor Kazala s tavio kao mjesto »Viennae« kad za to nemanikakvih ind ic i ja u samom pismu. Možda je zami jen io poda tkes nek im drugim p is m om . Najv je ro ja tn i je j e da je p i sm o na pisanou Rimu i upućeno Kircheru u Rim.i Pismo je začudno zabil ježeno u Kazalu sv. III a, br. 557 Kirche-rovih »Miscel lanea epis tolarum« no ne nalazi se u tom nego u XIVsvesku. Neka je ruka (oči to razl ič i ta od prvog autora Kazala) nasredin i 5 . l i s ta Ka zala (sv. I I I a) pov ukla c r tu i pr ip isala da sepisma što dolaze niže te crte ne nalaze u sv. III a, br. 557 već usvesku XIV, br. 568.

Povod pismu je Križanićevo proučavanje Kircherove enciklopedije glazbenog znanja »Musurgia Universalis«.4 Križanić na početku pisma daje oduška oduševl jenju Kircherovim djelom o glazbi .Ono mu je razjasni lo neke poteškoće. Zat im se osvrće na djelo izmehanike »Ars magna gravium et levium« š to ga je Kircher u»Musurgia universal is« najavio. Križanić se nada da će tu Kircherraspravi t i p i tanje vječnoga gibanja . Nadal je se osvrće na djelo»Turr is Babel« š to ga je Kircher također najavio u »Musurgiauniversal is«. Za to dje lo koje će raspravl ja t i o povi jes t i i postankujezika Križanić nudi Kircheru suradnju s obzirom na i l i rski jeziki u po tvrdu svoje spremnos t i navodi ko l ika je pu tovanja poduzeood Jadrana do Moskve, od Beča do Carigrada izučavajući ta j je

zik.5

Križanić ni je surađivao na Kircherovu djelu , jer je davnopri je , nego š to je dje lo iz lazi lo bio napust io Rim i čamio nedos tupan u s ib i r skom izgonu.6 Moguće je međut im da je Križaniće-

4 Athanasii Kirche ri Fuldensis e Soc. lesu Presbyteri M usurgia universalis sive ars magna consoni et dissoni in X libros digesta. Qua universa so-norum doctrina et Philosophia, M usicaeque tam theoricae, quam practicaescientia, summa varietate traditur; adm irandae C onsoni, et Dissoni in mundo,adeoque Un iversa Natura vires effectusque, uti nova, ita peregrina variorumspeciminum exhibitiones ad singulares usus, turn in omnipoene Med icina;Politica, Me taphysica, Theolog ia, aperiuntur et demo nstrantur. Rom ae. Е хTyphographia Haeredum Francisci Corbelleti. Anno Iubilaei M DCL , TomusI. — Tom us II Qui continet. In Lib. VIII Mušicom mirificam. In Lib. IX.Magiam Consoni et Dissoni. In Lib. X. Harmo nium mundi. Romae. TypisLudovici Grignani. Anno Iubilaei MDCL.

5 I. G o l u b , Križa nić i njegovi suvremenici, str. 244—248. Golub, Contributio ns a Th isto ire, str . 107—110.

6 Turris Babel, sive Archon tologia qua Primo Priscorum pos t diluviumhominum vita, mores rerumque gestarum magnitudo, Secundo Turris fa-brica civitatumque exstructio, confusio linguarum, et inde gentium trans-migrationis, cum principalium inde enatorum idiom atum historia, multipUcieruditione describuntur et explicantur. Amstelodami 1 679.— O tome š to jeKircher donio u Turris Babel o ilirskom jeziku i koliko je to različno odKrižanićevih pogleda na jezik vidi G o l u b , Križanić i njegovi suvremenici,str. 248—250; G o l u b , Con tributions a l 'histoire, str.110—111.

8 STARINE 113



va spremnost da surađuje u »Turr is Babel« pr i logom o i l i rskomjez iku potak la Ki rchera da zatraži Križanića da napiše p jesme nai l i rskom za uvodni dio njegova djela »Oedipus Aegypt iacus«.

Autograf Krizanićeve pjesme»Napis pohvalni — Epigramma Laudatorium«

u čast Atanazija Kirchera i cara Ferdinanda III

U arhiv u Papinskog sveuči l išta Gre gori jan e u Rim u po d s ignaturom Athanasius Kircher : Miscel lanea epis tolarum, vol . I I I a , nr.557 a , nalazi se pjesma s naslovom »Napis pohvalni — Epigramm a laud ato r ium «. Dimenzi je ruko pis a su 21 X 15. Sasto j i se od dval is ta koj i su zapravo presavinuta polovina arka: l is t 235 r ispisanje u gornjoj polovici ć i r i l icom a u donjoj la t inicom i to tako da

lat inički tekst jes t pr i jevod ćir i l ičkog s lavenskog teksta na la t inski . Pod oba teksta pisana Križanićevom rukom nalazi se i Kri-žanićev autog raf ni po tpis , po d prv im slavensk i i ć i ri l icom, po ddrugim la t iniz i ran i la t inicom. Lis t 235 v č i tav je ispisan Križanićevom rukom ćir i l icom, s lavenskim jezikom i sadrži 18 s t ihova,u koj ima ima nekol iko Križanićevih kr ižanja i nadopis ivanja . Lis tpa k 236 r sadrži tak ođ er 18 s t ihov a pr i jevo da s lavenskog tek stana la t insk i i t eče usporedu sa ć i r i l sk im teks tom; ima također kr ižanja i nado pis ivanja . A l is t 236 v sadrži K irche rovu adre su, a l i beznaznake mjes ta . Veoma je v je ro ja tno da je t eks t pos lan iz Rima uR i m .

U Kaz alu Kirch erova epis tolar i ja »Napis pohv alni« zabi lježen je»Carmina Graeca Georgi j Crisant i j in Laudem P. Kircher i« . Let imičan pogled na ć i r i lski tekst naveo je zaci je lo sastavl jača kazalana to da zakl juči da se radi o grčkim slovima.

Autograf »Napis pohvalni« odn osi se pr em a Križanićevim pjesmama, ob jav l jen im u Ki rcherovom »Oedipusu«7 kao jezgra i l i d ioprema cje l ini . I u autografu i u t iskanom tekstu dolazi »Napis pohvalni«, no ne posve ident ičn o. A pje sm a š to dolazi u auto grafuiza »Napis pohvaln i — Epigramma Laudator ium« samo je jedna i

bez naznake jezične i l i s t ihovne specif ikaci je i n i je posve is tovjetnani t i s j edn om od če ti r iju Kr ižan ićev ih t i skan ih p jesam a. Najb l ižaje međut im p jesmi ko ja je obz i rom na s t ihovni nač in označena

7 Athanasii Kircheri e Soc. lesu Oedipus Aegyptiacus hoc est Universalishieroglyphicae veterum doctrinae temporum iniuria abolitae instauratio, Opusex omn i Orientalium doctrina et sapientia conditum, necnon viginti diver-sarum linguaru m authoritate stabilitum. Felicibus auspiciis Ferdinandi III.Austriaci Sapientissimi et Invictissimi Roman orum Imperatoris semper Augusti e tenebris erutum atque Bono Reipublicae Literariae consecratum. ExTypographic Vitalis Mascardi, Tomus I Roma e 1652, Tomus II, pars prior,

pars altera, Romae 1653, Tomus HI Romae 1654.

114



kao »PJSAN — IAMBICVM BETTINIANVM«, a s obzirom na jekao »Staroslavinski — Sclauonice antique«.8

Da je Križanićevo p ism o Kirc heru od 7. ožujka 1653. m oglo daKircheru povoda da zatraži od Krizanića »ilirske« pjesme za »O

dipusa« potvrđuje se i time što uvodni dio »Oedipusa« nije kaksam dru gd je d ok azao tisk an 1652, ka ko je to nazn ačen o na sv.»Oedipusa« nego 1655.9 Prema tome »Napis Pohvalni« mogao jenastati između 1653 i 1655.

Autografno pismo Nikusiosa Pana jotisaod 19. travnja 1654.

iz Carigrada Atanaziju Kircheru u Rim

NiKouaio«; nccvayidyrr^, Grk , rođ en je 1613. u Carigradu, gdje st udfilozofiju. U Padovi uči medicinu. Odgajan kod isusovaca. Umigrčki, turski, njemački, talijanski, francuski i ruski. Službeni tumač za navedene jezike kod Otomanske Porte. A 1649. postajetumačem bečkog carskog rezidenta u Carigradu. Uvjeren da će Grčka lakše osloboditi i preporodit i ako bude pod jednim vladrom, nego ako grčke pokrajine budu pod raznim državama, zalase, s uspjehom, da se Kreta izuzme od mletačke a pripoji turskovlasti. Zbog čega ga Mlečani obasiplju bogatim darovima, a Otmanska ga Porta promiče u tajnika Porte (1669). Kad ga se nastjalo skloniti da prijeđe na islam on je to tako odlučno i obrazlženo odbio, da ga je od smrti izbavila samo velika naklonost Vlikog vezira Muhameda Kopruli ja, kojemu je Panajotis bio i osobliječnik. Panajotis je bio i teološki djelatan. Izdao je 1667. u grkom prijevodu (koji je možda sam i napravio) djelo Petra Mogi'О р ^6 б о |о д 6|ioX oyia, n a kl on je nokatoličkom Zapadu, a zaziruće od

8 Podrobnu poredbu između pjesme u autografu i objelodanjenih Krinićevih pjesama vidi u: G o lu b , Križanić i njegovi suvremenici, str. 25256.G o l u b , Contributions a l'histoire, str. 114—119. O pjesmama Križaćevim vidi: E. F e r m e n d ž i n , Prinos za životopis J. Krizanića, svećeni kanonika zagrebačke biskupije, Starine JAZU 18 (1886) 230; JosipB a d a-l i ć , Križanić — pjesnik Ilirije, Radovi Slavenskog instituta u Zagreb1958,str. 5—23. Isto na ruskom u: Trudy otdela drevne-russkoj literatuInstituta russkoj literatury AN SSSR 14 (1958) 341—348; isto prerađenSlavia 39 (1970) br, 2, str. 198—217. Badalić je objavio u prvoj rasprafaksimil Križanićevih u Kircherovu »Oedipusu« objavljenih pjesama. simile sam donio i opširnom legendom popratio i ja u zborniku: Živodjelo Jurja Krizanića, između 240. i 241. stranice. 0 Križanićevim tursstihovima tiskanim također u Kircherovu »Oedipusu« raspravljaju GH az a i, J. Križanić' in Illyria basilikli escrindeki Letin harf eriyle yazili bturkce metin hakkinda, u zborniku: Nćmeth armagani, Ankara 1962, 257—262; M.Н е а п е у ,Križanić and the Turkish Language, Wiener slavisti-ches Jahrbuch 20 (1974) 53—72; I. G o l u b , Križanić i njegovi suvremestr. 287,bilj.34.

9 Golub, Križanić i njegovi suvremenici, str. 250—252. Golub, Cotributions a l'histoire, str. 111—114.

115



potestantskog Zapada.10 Ka d je 1673. od ka pi um ro N ikusios Pa-najotis, prevodilac, diplomat i teolog sam se je Ljudevit XIV znimao za otkup njegove jedinstvene biblioteke.11

Križanić se osobno sreo, zapravo sretao, s Panajotisom u Car

grad u od 18. siječnja do 13. ožujk a 1651, gdje se nalaz io kao kpelan bečkog carskog poslanstva i kao lični tajnik carskog poslnika Johana Rudolfa Schmida zum Schwarzenhorna.1 2 U sibirskimsvojim djelima Križanić će se na nekoliko mjesta spomenuti svojrazgovora s Panajotisom. U Kircherovu sam pak epistolari ju našPanajotisovo pismo u kojem on spominje Križanića.13

U Arhivu Papinsko g sveučilišta Gre gorijan e u Rim u pod signturom Athanasius Kircher: Miscellanea epistolarum, sv. XIV, b568 nalazi se Panajotisovo pismo Kircheru. Dimenzije su mu 26X 19. Obuhvaća list 256 r koji je sav ispisan i 256 v koji sadrsvega nekoliko redaka te pri dnu Panajotisov potpis. Pismo nonadnevak: »Di Constantinopoli 19 di Giugno 1654«. Pisano je tlijanski. U njem u dolaze tri grčke i je dn a ara ps ka riječ.

Panajotis počinje pismo riječima o Kircherovu djelu »Ars magnlucis et umbrae«, koje studira. Veli, da je silno želio da razgovars Kircherom, no to mu nije moguće jer je vezan službom tumauz Carigrad. Onda je mislio da piše Kircheru i tako mu izrazi svoštovanje i zapita ga za neke filološke stvari, no nije se usudio bdan e prilike . Ova se je iznena da pružila pr ek o Križan ića: »Hvaljbudi Gospodin koji , dok ja nisam mogao naći pri l ike, poslao mju je tako zgodno da je nisam mogao bolje poželjeti: stiglo je nime pismo od vele časnog oca Križanića«. Poslije je, veli, stigloKircherovo pismo carskom rezidentu u Carigrad. Šalje Kircheropis Teodozijeva carigradskog obeliska, i jedan arapski traktaTim uslugama nada se steći Kircherovu naklonost.

Budući da je Križanić u svom pismu od 7. ožujka 1653. spomenKircheru da je bio u Carigradu, moguće je, da je ovaj zatražio oKrižanića uslugu da zamoli koga u Carigradu da mu »preslikaTeodozijev obelisk, koji je, uz ostale obeliske, htio opisati u svojegiptološkoj sumi »Oedipus Aegyptiacus«. S time se je, vjerojatnKrižanić obratio Panajotisu, a ovaj jedva dočekao priliku da sstavi u vezu sa znamenitim polihistorom. Da se je Križanićevo psmo ticalo Teodozijeva obeliska očito je i odatle što ga je Kirchskupa sa svojim pismom carskom rezidentu u Carigrad, t iskao svojem »Oedipusu« u sv. II, na str. 304—306, kao uvod u raspravljanje o carigradskom Teodozijevu obelisku. Tu veli, da j

10 'О р -З -б б о ^о д 6p.oXoy(aх ц с ,к а ^ о Х Ц ? Kat а л о а г о Х г к ђ с ; 'Е к к Х г )а (а с ;tr\c, avatoXtK^jc;,Amsterdam (?) 1667.

11 Podrobni je o Panajotisu i njegovu djelu: G o l u b , Križanić i njegovisuvremenici, str. 275—288; Golub, Contributions a l'histoire, str. 127—112 I. G o l u b , Juraj Križanić u Carigradu , Historijski zbornik 29—3(1976—1977) 193—202, Zbornik u čast J aros lava Šid aka.13 O kasnijim dodirima između Panajotisa i Kirchera vidi: G o l u b , Kržanić i njegovi suvremenici, str. 285—286.116



pošto je došao do podataka o svim gotovo obeliscima Rima i Egta, sve poduzeo da dođe i do podataka o onome u Carigradu. Očise, najprije obratio na Križanića, pa onda na Carskog rezidentu Carigradu.14 Nije, očito, bez Križanićeve zasluge da je u sumiegiptologije »Oedipus Aegyptiacus« opisan i carigradski obelisk.

Razlike između autografa Panajotisova pisma Kircheru, koji odje objavljujem, i teksta tiskana u »Oedipusu« jesu brojne ali nibitne. Tiču se poglavito pravopisa, gramatike i stilistike.

Grada o Križanićevu sudjelovanjuu sporu o Ilirskoj pokrajini

Kad je u l istopad u 1651. ispražnjeno jedn o kanon ičko mje sto Kaptolu sv. Jeronima u Rimu, za nj se natjecao Ivan Jampšić, rđen u Rimu, sin Luke Jampšića, rođenog u Ljubljani. Zbor sJeronima u Rimu je t im povodom pokrenuo pi tanje pred prvostpenim sudom da l i Jampšić ima svojstva koja se prema buli SiksV, osnivača svetoj eronim skog kap tola traže od kan dida ta, t j . dumije «ilirski« i da je ilirskog porijekla. Utvrđivanje prvogsvojstva, da li Jampšić umije »ilirski« Zbor je povjerio Jurju Križanikao jezičnom ekspertu, no Jampšić je odbio da se podvrgne ispivanju. Što se pak tiče drugog uvjeta, porijekla iz Ilirske pokrajina Jampšić je po ocu porijeklom iz Ljubljane, Križanić je prije 1II 1652 na pi sao vlas toru čn o spis u kojem d okazu je kak o seKranjska, u kojoj se nalazi Ljubljana, ne nalazi u Ilirskoj pokrajinKrižanić će za taj spis tvrditi da ne pred stav lja njegovo m išljenveć da je f iktivno navodio argumente u pri log postavke da jKranjska u Il irskoj pokrajini da bi pokazao apsurdnost i nedokazivost takve postavke. Jeronim Paštrić, pobornik stanovišta Kranjska, Koruška i Štajerska nisu u Il irskoj pokrajini i nemajprava na svetojeronimske ustanove u Rimu, postojano će taj Kržanićev protukranjski spis navoditi protiv samog Križanića, koće naime zastupati protivno stanovište t j . tvrdit i da su KranjskŠtajerska i Koruška u Il irskoj pokrajini . Paštrić će prinudit Kržanića da pod prisegom prizna da je svojeručno spis napisao, š

je naravno, Križanić morao potvrdit i . Križanićev će spis koristprotiv Kranjaca i advokati Zbora sv. Jeronima. Pošto je naimprv ostep eni s ud bio 20. II 1652. pres ud io u prilog Zbo ru tj . dJampšić nema svojstava koja se traže za svetojeronimske ustanve, Kaptol je prizvao na drugostepeni sud i taj je 7. VIII 1652. pništ io prvostepenu presudu i proglasio Ivana Jampšića sposobniza svetojeronimski kanonikat. Nezadovoljan t ime Zbor sv. Jeronma priziva na najviše crkveno rimsko sudište Svetu Rotu. Stran

14 O korespodenciji između Kirchera i carskog rezidenta u CarigraSimona Renigera vidi: G o l u b , Križanić i njegovi suvremenici, str. 28285.

117



snom bibliotekom i savjetom mogao bit i na pomoć.16 Strane sporasu bile upoznavane s argumentima protivne strane i pozivane dih opovrgnu pred zbornim sudom Rote. Stoga za poznavanje Kržanića nisu važni samo njegovi iskazi, nego i oni protivnikovi. Uvnaime u argumentaciju Križaniću protivne strane nam na neizrvan način pokazuje koju je knjišku argumentaciju Križanić srekod pro tivn ika . A ne mo že se sum njati da je posizao za istim kngama kojima se služio protivnik kako bi ga pobio odnosno provjr io.Na taj način se mogu raščistiti neka sporna pitanja o Križanićevoj lektiri kao npr. ono da li je Križanić poznavao djelo MavOrbinija »II Regno degli Slavi«, odnosno rječnik Fausta Vranči»Dictionarium quinque l inguarvm«. Budući da je Paštrić obilnvadio argumente za svoju stranu iz Orbinija, a i iz Vrančića Kržanić je morao ako ne prije tada se upoznati s Orbinijem i Vrančćem. Velim ako ne prije, jer se je s tim djelima mogao upozna

već u domovini kao župnik u Nedelišću (1643/44) u biblioteci NikZrinskoga u obližnjem Čakovcu.Spor o Ilirskoj pokrajini tražio je od sudionika da izbruse na

cionalnu terminologiju, ispitaju precedense; r i ječju spor je pomgao narodnoj i etničkoj, geografskoj i povjesnoj svijesti. Sudjelvanje Križanićevo u svetojeronimskom sporu o Il irskoj pokrajibilo je ne tek trvenje strana, nego založen studij geografije i pvjesti te izučavanje nacionalne terminologije. Izdjelci što su ipojedine strane spora podastirale Svetoj Roti među kojima trebistaći ovdje objavljeni »Nota ad partes« (a objavljujem samo onu kojima je riječ o Križaniću, i to čitave) prevažni su za poznavnje Križanićeve nacionalne i povjesno-geografske misli te poznvanje duhovnog prtl jaga s kojim će skoro nakon zaključenja spokrenuti put Rusije. Nije slučaj da se 1659, dakle tri godine nakozavršetka spora o Il irskoj pokrajini , Križanić ruskom caru ponudda prevede Konstantina Porfirogeneta i Botera, autore s kojimse operiralo u sporu. Sudjelovanje u svetojeronimskom sporu zKrižanića nije slučajna epizoda ili osobna kavga, već djelatnouklopljena u njegov studij slavenskog pitanja. Prema tome Križnićev drugi boravak u Rimu (1652—58) nije izuzetak u njegovživotu, on je kao i ostala razdoblja njegova djela i življenja oblježen tro stru kim rad om na naro dno m (svetoj eronim ski spor), ckvenom (rad na sumi kontroverzija »Bibliotheca schismaticoruuniversa«) i kulturnom polju (radovi iz područja glazbe i pjesmeKrižanićeva moć integriranja u svoj idejni svijet onoga što su zbvanja don osila i selekc ioniran a iz mn ožine dog ađa nja koja su pzivala na angažiranje bila je izuzetno jaka.

Svetoj eron im ski spo r je odjeknuo i u H rvatsk oj. O tom e svjedotri pism a iz Zag reba, sva iz 1656, jed no R atkajevo Križaniću, dru

16 G o l u b , Križanić i njegovi suvremenici, str. 288—304. G o l u b , Con

tributions, str. 137—144.119



Ratkajevo Paštr iću, t reće Grizogonovo Paštr iću. Pažnje je vr i jednopism o š to ga 1691. piše s tarac Pa štr ić zag reba čko m b isk up u Miku-l iću, gdje se na ko n skoro čet i ri deceni ja spo m inje svetojeronim-skog sp ora i Jur ja Križanića. Sva čet i r i objavl jujem ovdje .

Izjava kranjskih i hrvatskih plemićao tome da Kranjska spada u Ilirsku pokrajinu,

dana u Rimu 31. ožujka 1654.Krizanićev autograf

Prok ranjska se s t rana okor i s t i l a p r i l iko m d a su se u Rim u naš l ineki kra njs ki i hrv atsk i plemići da dobi je od nj ih iz javu ka ko seKranjska nalazi u I l i rskoj pokraj ini . Iz javu je objavio prema pr i jep isu sačuvanu u a rh ivu Papinskog hrva tskog zavoda u Rimu IvanCrnčić.17 Pišući svojevremeno o njoj nagađao sam da se š to se t ičehrvatskih plemića mogao Križanić zauzet i da dadu svoj potpis .1 8

Naslućiva nje se je potv rdi lo nad svak o očekivanje . Izvornik izjave, š to sam ga našao u Ta jnom va t ikanskom arh ivu p isan je samomKrižanićevom rukom. Iz java se nalazi u fondu: S. Romana Rota:Tura diversa , 159: A Maio ad iul ium 1654; bez pag inac ije. N a p rvom l is tu nalazi se Križanićevom rukom pisan tekst iz javekran jskih plem ića s autografnim po tpis im a do t ičnih i s nj ihovim pečat ima. Na drugom l i s tu do laz i t akođer Kr ižan ićevom rukom a l idrugom t in tom p isan pr ip i sak i po tp is h rva tsk ih p lemića s peča t ima posve jednakima koj i p r ikazuju kr i la tog zmaja i na tp i s : IOAN-

N ES DR ASKO VITH. Nadnev ak tek sta iz jave i pr ipis ka jes t 31 . ožujska 1654. Ispo d peč ata hrv atsk ih plem ića dolazi autog rafna ovjerapotp isa kran jsk ih i h rva tsk ih p lem ića dan a od javnog b i l ježn ikaLeonarda de Leonardis . Na poleđini s toj i naslov na koj i se doku-m enat upuću je i p red m et : sucu Jero nim u Pr iu l i ju , parn ic a o rimskom i l i i l i r skom kanonika tu , u pr i log s i romašnih hodočasn ika iinih iz I l i rske naci je a prot iv Jeronima Paštr ića . Kranjski plemići»čiste savjesti i s igurna znanja (kao oni koji su u Kranjskoj rođenii odgojeni) kazujemo i svjedočimo d a po kra j in a K ran jska je s t pokraj ina Slavenska i l i I l i rska, i narod koj i je nastava je i l i rski i jezik koj im se svi općeni to s luže jes t samo i l i rski u svim gradovimai t rgoviš t ima i se l ima, ni t i umiju drugog jezika osim nekog t rgoviš ta Kočevja s neko l iko okolnih sela gdje s tanovn ici govore njemački.«

Hrva tsk i p lemić i , Nikola i Ivan Draskovic po tvrđuju i s t in i tos tiz jave kranjskih plemića. Iz ovjere nj ihovih potpisa od s t rane javnog bil ježnika proizlazi da su Nikola i Ivan sinovi grofa IvanaDraškovića , po tkra l ja Ugarske i bana Hrva tske , oč i to , dak le on ikoj im a je Križanić t reb ao bi t i uči te l jem , ka d ga je 1642. ba n b iopozvao za odgojitel ja svoje djece.

17 C r n č i ć , Prilozi, str. 147—148.18 G o l u b , Križanić i p i tanje prava Slovenaca, s t r. 238.

120



»M emoriale« Francesco. Liberatija za svetojeronimski Zbora protiv Jurja Križanića

podnesen sucu Priuliju travnja 1654.Suvremeni prijepis

U arh ivu Papinsk og hrva tsk og zavoda sv. Je ro nim a u Rimu uruk op isno m k ode ksu »Informat ion i fac t i, e t Iu r i s , Bol le , Sum m ar i je t a l t re scr i t ture nel la Gausa Romana Canonicatus« na l is tovima94 r do 100 v nala zi se u suv rem en u prijep isu »M emoriale« što gaje Francesco Libera t i , p rokura tor sve to je ronimskog Zbora podniosucu J . Pr iul i ju za Zbor a prot iv Jur ja Križanića.

Tekst je pisala ruka koja inače ni je pisala osta le tekstove uis tom kodeksu . Druga , č in i se Paš t r ićeva ruka-uni je la je nekol ikou m e t a k a .

Dokumena t nema nadnevka kad j e i z r ađen odnosno podnesen ,a l i ima na kra ju pr ip i sak kad t reba b i t i p red Sve tom Rotom rasprav l jen t j . 24. t rav nja 1654. Prem a tom e nap isan je pr i je tog nadnevk a. U sa m om se pa k do ku m en tu spom inje 13. t rav nja is te 1654.godine kad je sudac Pr iu l i p i tao b io Kr ižan ića za mandat p rokure .Znači pisan je nakon tog datuma. Sve u svemu Liberat i jev »Memoriale« d at ira izm eđu 13. i 24. trav nja 1654.

St rane spora nas ta log povodom Jampšićeve asp i rac i je na sve to-je ronimski kanonika t u Rimu su se t i j ekom procesa poneš to modif ic i ra le . Prvi obl ik bio je na jednoj s t rani Jampšić kao š t ićenikka rd . M on tal ta a na d rug oj Z bor sv. Jeron im a, ta ko d a je proizlaz ilo da kao su pro tne s t ran e s to je Kapto l sv. Je ro nim a i Zbor sv.

Je ronima. Zbor međut im n i je jednodušno b io pro t iv Jampšića , i uZb oru se je vod i la b o rb a me đu njegovim članov ima, dok ni je d ošlodo suspendi ran ja skupš t ine , dokinuća javnih s jednica , i održavanja ta jnih s jednica koj ima su imal i pravo pr isustvovat i samo s lužbenici Zbora u nazočnost i dodi je l jenog »komesara« Mons. Man-f 'ronea, a ovi su l is tom bi l i pro t iv Jampšićev a svetojero nim skogkan on ika ta i p ro t iv toga da se Kran jsku sm at ra I l i r skom pokra j inom. Tako u svom funkcioni ran ju reduc i ran Zbor nas tupao je kaotakav, kao s t rana spora pred Sve tom Rotom. Onaj dak le s lo j sveto je ronim skog Zbo ra ko j i j e b io prok ran jsk i opred je l jen n i je kaotakav imao r i j eč i p red Sve tom Rotom> i bio je, zacijelo, ogorčenš to Zbor, ko jeg su i on i č lanovi , nas tupa pred Rotom pro t ivnonj ihovom s tanoviš tu . To je v je ro ja tno potak lo Kr ižan ića da je p ro-kranjska skupina č lanova Zbora zatraži la i dobi la od pape Inocen-ci ja X (3. vel jače 1654) da k ao kran jski hod očasn ici bu du pr ip ušteni u sveto jero nim sku pa rnic u. Na ročiš tu 13. t rav nja 1654. uzp rokura to ra skup ine hodočasn ika odnosno skup ine b ra t ima Zbora ,Urse l l i j a nas tup io je kao prokura tor i Kr ižan ić . Sudac Pr iu l i ga jep i tao za mandat p rokure , i na lož io da ga Kr ižan ić podnese . U tomsu sm islu 17. t rav nja 1654. šes tor ica , koja su tvo r i la sk up inu brat ima, pos tav i la uz Urse l l i j a i Kr ižan ića svoj im prokura torom. To

je izazvalo pro t ivn u s t ran u , i b i lo neposrednim povo dom »Memo-121



rialea« Francesca Liberatija uperena protiv Križanića. Liberati ttvrdi najprije da je Križanić naveo šestoricu bratima svetojeronimskog Zbora da nastupe kao strana spora u ime hodočasnik»ilirske nacije«. Nadalje Liberati tvrdi da spomenuta šestorica nipravovaljano mogla nešto kao članovi Zbora odlučit i , nit i Križanća imenovati prokuratorom, jer se sjednice sada mogu održavasamo u dvorani Zbora uz dozvolu kardinala pokrovitelja odnosnMons. Manfronea. Liberati tvrdi da je Križanić to sve upriličizato da pokaže kako je spor protiv Kranjaca zapravo djelo Jeronma Paštrića a ne svetojeronimskog Zbora. Da tome nije tako Librati dok azuje prizivom n a dvije sjednice svetoj eron im sko g Zb o(od 7. i 26. siječnja 1652) na kojima se odlučivalo o ulaženju spor iz kojih da proizlazi da je spor pokrenuo Zbor a ne Paštrii da su ti isti bratimi sudjelovali tada kad je Zbor to odlučivao

Potaknut tom Liberati jevom tvrdnjom ispitao sam zapisnike ctiranih dvaju sjednica i utvrdio da je 7. liječnja 1652. Zbor ovlst io Jeronima Paštrića, Luigija Lupija i Ivana Štajera da nastupaskupno i pojedinačno gdje treba u sporu, u koji je Zbor odlučiući, protiv Jampšićeve i Trumsijeve aspiracije na svetojeronimskka no nik at. Na sjednici m eđ uti m o d 26. siječnja 1652. po dn ese n prijedlog da se protiv Jampšićeve kandidature prizove na Signturu gratiae na što su petorica prisutnika napusti la sjednicu, međkojima Ivan Štajer, Antun Pellegrino, Blaž de Blanchis (Bianchi Luka Jampšić, otac spornog Ivana, no jer je postojao ipak kvrum pristupilo se glasanju i prijedlog je usvojen s 13 glasova zatri protiv. Upravo spomenuti Štajer, Pellegrino i Bianchi su poslibil i u skupini svetojeronimskih bratima koji su se konsti tuirali Ivana Jampšića kao strana spora i imenovali Križanića svojimprokuratorom. Da je Paštrić ipak bio pokretač i duša spora, kakje to tvrdio Križanić, priznaje sam Paštrić nakon skoro četiri dcenija u pismu zagrbačkom biskupu Mikuliću (1691), koje ovdobjelodanjujem.

Liberati jevo nastojanje da se skupini bratima ospori pravovaljnost nastupanja kao strane spora nije uspjelo. Do kraja spora kstrana nastupat će dotična skupina, ona će bit i i naslovnik izgbljene parnice. Nije jasno zašto je Križanić, dobivši mandat pr

ku re od sku pine 17. trav nja 1654. već 22. tra vn ja 1654. Ursellipostavio za svog prokuratora.

»No ta ad partes« što ju je 15. svibnja 1654 .sucu Priuliju podnio advokat Zbora sv. Jeronima u Rimu

Giovanni Lucatelli za Zbor a protiv Ivana Jamp šićaa izradio ju je vjerojatno Jeronim Paštrić

U Tajnom vat ikanskom arhivu u fonduSacra Romana Rota podsignaturomPositiones 225: Coram Priolo 16 54 na listovima 207 rdo 214 v nalazi se rukopis označen na poleđini kao »Nota ad pa122



tes«.Pisale su ga tri ruke: prva do 213 v, druga 213 v, treća 213 v— 214 r. Čija je prva i druga ruka nije izvjesno, očito dvojiceprepisivača. Treća je međutim ruka advokata Giovannija Lucatel-lija s njegovim autografnim potpisom. Autor čitavog elaborata,

čini se, nije potpisani Lucatelli, već, vjerojatno, Jeronim Paštrić.Lucatelli kao pravna osoba u svom pripisku izjavljuje da je vidio,u elaboratu donesene navode geografskih pisaca i da ih potpisuje.Za Paštrićevo autorstvo ili barem koatorstvo elaborata govori činjenica da se navode u izdjeljku hrvatski autori kao Faust Vrančić,Mavro Orbinni, da se govori o glagoljici kao i činjenica da onajdio u kojem se pobija Kirchera u ovom elaboratu podsjeća naPaštrićevo ranije pobijanje istog Kircherovog spisa.19 Napokon uprilog Paštrićeva autorstva govori, na neki način, istina mnogokasnije, i sam Paštrić, kad u pismu zagrebačkom biskupu Mikuliću1691.kaže kako je povoljan ishod spora njegovo djelo.

Ortografija elaborata je vrlo nedosljedna, interpunkcije izostajugdje se očekuju (npr. ponekad na kraju rečenice), a dolaze tamogdje im nema mjesta; velikim se slovom pišu proizvoljne riječi aimena se ponegdje pišu malim slovom. Dvojbu da li da unesemreda u tekst rješio sam tako da sam se opredjelio za gotovo pale-ografski prijepis teksta ne dakako stoga što bi tekst predstavljaojezični spomenik koji uvijek valja prenijeti paleografski, nego zatošto tekst tre tira delikatnu geograf sku građu u kojoj ovako ili onakoodabrana interpunkcija može jednoznačno odrediti eventualno kon-troverzan iskaz.

Budući da se elaborat nalazi u arhivu Svete Rimske Rote pod1654.godinom, a nema nikakvih razloga da se sumnja u ispravnostte svrstanosti, on datira iz 1654. Kada, međutim, unutar te godine?Budući da se u tekstu citira 5. veljače 1654. očito je da je nastaonakon tog datuma. A jer je 13. travnja i 15. svibnja 1654 vođenapred Rotom rasprava, i u 1654. više nema ročišta, jasno je da jeizdjelak podnesen sucu Priuliju ili pred travanjsku ili svibanjskuraspravu. Iz činjenice da N. Severoli i F. Liberati (g. 1655) upućuje na ovaj dokumenat i vele za nj da je podnesen 15. V 1654. sigurno je da je tekst tada podastrt Priuliju.

Elaborat obuhvaća devet točaka od kojih prve tri upirući se očuvene geografske autoritete nastoje pokazati što treba a što netreba podrazumijevati pod Ilirskom pokrajinom. Četvrta, veomaopširna točka, pak polemizira s dva suvremena, rimska geograf-

19 Da je Paštrić autor teksta »Nota ad partes« uvjerljivo pokazuje leksička, sadržajna i strukturalna srodnost između Paštrićeva elaborataDe situCarniolae (1652) i ovdje objavljeneNotae ad partes (1654), Usporedi npr.folijeNotae ad partes sa stranicama elaborataDe situ Carniolae ( c r n č i ć ,Prilozi): f. 207 r — str. 92; f. 209 v — str. 95—96; f. 209 v i 210 r — str. 96;f. 210 v — str. 97; f. 211 r — str. 98; f. 211v i 212 r — str. 100 i 101. Nije posebi isključeno da se je Lucatelli sam služio Paštrićevim elaboratomDe situCarniolae, no to je malo vjerojatno, kad je Paštrić bio tada u Rimu i kad jebio sav u sporu.

123



ska autoriteta, koja su se uključila svojim stručnim mišljenjem spor, a to su Atanazije Kircher, profesor na Rimskom kolegiju Luka Holstenius, geograf i bibliotekar, obojica Križaniću nakloni20

Točke pak peta do osme uključivo raspravljaju povjesno,etnograf-

ski i lingvistički o tome što treba podrazumjeti pod Slavenima slavenskim zemljama. Predmet izuzetno zanimljiv za izučavannacionalne terminologije onog vremena. Deveta i posljednja točsažimlje svojevremeni Križanićev protukranjski spis i navodi gkao jedan od argumenata za tezu da Kranjska, Štajerska i Koruškne spadaju u Ilirsku pokrajinu. Križanićev se elaborat tu stavljuz bok ostalih ne malih geografskih autoriteta. I ne koristi ga skao u nekim drugim dobama spora, kao sredstvo za osobno ozlglašen e Križanića kao prevrtljivca, već kao valjan elaborat.

Budući da su strane spora bile upoznavane s uzajamnim optužbama i argumentacijama, jasno je da je Križanić kao jedan od pvaka prokranjske strane i jedno vrijeme i njen prokurator preRotom, poznavao argumentaciju protivne strane i bio pozvan dje , ako može, opovrgne na ročištu. Tako je zacijelo poznavao i ovelaborat zvan »Nota ad partes«. U njemu pak dolazi niz pisaca koKrižanić navodi kasnije u Rusiji u svojem djelu »Razgowori owladatelystwu«. Za neke od njih je izvjesno da ih je Križanić ponavao p rije svetoj eronimsk og spo ra i da ih je m ogao k ao župnu Nedelišću (1643/44) naći u obližnjem Čakovcu u biblioteci NikoZrinskoga kao npr. Botera i Joviusa. Za neke se nije od drugudznalo da ih je Križanić poznavao osim iz njegovih u Rusiji kasninastalih djela. Budući da je te iste pisce protivnička strana obilnkoristila u svetojeronimskom sporu, ovlašteni smo zaključiti da je Križanić upoznao, ako ne pri je, a ono upravo pril ikom spora Il irskoj pokrajini kao npr, Konstantina Porfirogeneta, Martina Crmera, Antuna Bonfinija, Tomu Boziusa. Poglavito su zanimljivi mđutim oni pisci koji se spominju a neki obilno koriste u elabora»Nota ad partes« a koje Križanić u svom opusu nikad ne spominjkao npr. Faust Vrančić (Dictionarivm quinque l ingarum) i MavOrbini (U Regno degli Slavi). Ne može se utemeljeno sumnjati je Križanić propustio upoznati se s Vrančićevim rječnikom koji protivna strana koristila sebi u prilog. A što se Orbinija tiče nipoznat niti jedan dokaz da je Križanić znao Orbinija. Sada međtim možemo reći da ga je morao znati , jer je protivna strana kaiz arsenala upravo iz Orbinija vadila dosta argumenata protiv strne na kojoj je stajao Križanić. On je, ako ne prije, tada upoznaOrbinija. Da li je i posegnuo za njim? Zacijelo jer je posizao zsvim što se ticalo Slavena i jer je trebalo pobijati Paštrićeve iOrbinija preuzete argumente.

20 G o l u b , Križanić i njegovi suvremenici, str.227—261,288—304. Golub,Contributions, str. 93—119, 137—144.124



»Nota ad par tes« je j edan od na jvažni j ih dokumenata spora ; nanj će se n a po sljed njo j ras pr av i pr ed R otom (10. X II 1655) ob ilnopoziva t i p ro tukran jska s t rana ; n jegova pr i su tnos t će se os jeća t iobrazlože nju ko nač ne od luke Svete Ro te (donesene 10. X II 1655).

»Informatio iuris« Niccolda Severolija,advokata Zbora sv. Jeronima u Rimu

i »Informatio facti« Francesca Liberatija, prokuratora Zborapodnesena 1655. sucu Priuliju za Zbora protiv I. Jampšića i sudionika spora

Budući da je Sve ta Rimska Rota zborn i sud advokat i i zas tupnic i(prokura tor i ) s t rana spora b i l i su dužni svo je e labora te podni je t iglavnome sucu koj i ih je t r i dana pr i je rasprave t rebao dat i os ta

l im sucima koj i u dot ičnoj parnici tvore zborno sudačko t i je lo .To je zacijelo razlog zašto su se neki izdjelci t iskali u svega nekol iko pr im jera ka kao l is tov i . Oni odgovara ju dana šn j im kop i jamas t ro jop isa . Odvje tn ičk i odnosno prokura torsk i e labora t i zva l i suse »Posit iones«. U Tajnom vatikanskom arhivu u fondu Sacra Ro-mana Rota pod s igna tu rom Positiones 281: coram RPD Priolo1655—56 na šao sam takve e labora te , j edan o prav no j s t ran i spo ra»Inform atio iur is« od adv ok ata Zbo ra sv. Jero nim a Niccoloa Severol i ja , drugi o č injeničnoj s t rani predmeta spora »Informatio fact i«od prokuratora Zbora Francesca Liberat i ja^ Liberat i jev se izdjelaknalazi još u is tom arhivu i i s tom fondu pod s ignaturom Positiones276: R. P. Priolo s pr i pis ko m pri dn u posl jednje s t ran ice »Bichio«.Iz toga se vidi da je dot ičn a kopi ja bi la dana su cu Bichi ju . O dat leu jedno dozna jemo za ime jednog od sudaca zbornog suda koj i j epod pre ds jed anjem Pr iu l i j a vodio sve to j e ronim ski spor. Budući dasu izdjelc i bi l i o t isnut i u nekol iko pr imjeraka za porabu sudacazbornog suda, za očekivat i je da se je sačuvao još koj i pr imjerak,povrh ovih navedenih. Dois ta u Vat ikanskoj bibl ioteci pod s ignaturo m S tam p. Chigi I I I , 377 un ut ar knj iž ice koja sadrži glavne mater i ja le u vezi sa svetojeronimskim sporom o I . Jampšiću i o I l i rskoj pokrajini (u pri jepisu), nalazi se i Severoli jev elaborat . U arh ivu pak Pap insk og hrva tskog zavoda sv. Je ronim a u Rimu na laz ise Lib erati jev izdjelak. K ao alegat knjizi R. Papa fave »De situ Car-niolae« (Rim 1655) u Sveučil išnoj i nacionalnoj biblioteci u Zagrebu nalaze se oba elaborata Severol i jev i Liberat i jev (pod s ignaturom R. VI. 8. 108).

Elaborat Niccoloa Severol i ja »Informat io iur is« obuhvaća sedamst ran ica s i tno t i sk ano g teks ta . Pravnim govorom, navođenjem raznihpresedana u praks i Sve te Rote Severo l i nas to j i dokaza t i da se podI l i r skom pokra j inom, č i j i p r ipadnic i j ed in i po bu l i u temel j i t e l jaSiks ta V im aju prav o na sve to je ronimske benef ic i je , t reb a p odrazumijevat i Dalmaci ju , Hrvatsku, Bosnu i Slavoni ju , iskl jučivši po-

125



Pismo Jurja Ratkaja od 25. travnja 1656.iz Zagreba Jurju K rižaniću u Rim

O tome da li su se Križanić i Ratkaj poznavali, i ako su se znali

kako su se međusobno odnosil i , nije se ništa pouzdano znalo, doknije pronađeno Ratkajevo pismo Križaniću iz kojeg je vidlj ivo dasu se znali i da su prijateljevali jedno vrijeme. Ovo je pismo ujedno do sada jedini dokumenat o Križanićevim, makar unilaterarnimdod irima s dom ovin om nak on što ju je 1646. bio o stavio.

Kako je moglo izgledati prijateljevanje značajne dvojice do pojave Ratkajeva pisma Križaniću nije poznato. Činjenica je da subili kolege po kanonikatu, čak su, čini se, nekako u isto vrijeme(1642) bili i imenovani na tu visoku čast u zagrebačkoj crkvi. Obojica su prestali bit i kanonici: Križanić se odrekao kanonikata iz

ljubavi prema Moskoviji u koju se zaputio, a Ratkaja su isključiliiz kanoničkog gremija zbog kleriku nepristale l jubavi prema jednoj ženi. Križanić i Ratkaj su imali neke zajedničke prijatelje takobana Nikolu Zrinskoga i palatina Ivana Draškovića. Ovaj potonjije stavljao neizravno Križaniću u izgled napredovanje do biskupske stolice, on je također kasnije podržavao Ratkajevu kandidaturu za biskupa. Ratkaj i Križanić su bil i dakle biskupski kandidati :Ratkaj za zagrebačku a Križanić za svidničku (unijatsku) biskupiju.

Pismo Jurja Ratkaja Jurju Križaniću nalazi se u arhivu Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu u snopu spisa »Storiadi vario genere« br . 17. Pism o preds tavlja prijep is na prav ljen rukom Jeronima Paštrića. Ratkaj je naime pismo za Križanića poslao Paštriću s napomenom da ga, smatra l i da će to bit i dobro,dade dostaviti Križaniću. Paštrić je, očito, izvornik dostavio Križaniću a za sebe na pra vio prijepi s, koji ovdje objavljujem . Na dne vakpism a je: Zagreb 25 . trav nja 1656. Paštrić je na p rijep isu nazn ačioi datum prispjeća: 25. kolovoza 1656.

Povod Ratkajeva pisma Križaniću jest Križanićevo sudjelovanjeu svetojeronimskom sporu o Il irskoj pokrajini i o Kranjcima. Ratkaj veli Križaniću da su mu mnogi već pisali o njegovu čudnomstanovištu da naime Kranjska, Koruška i Štajerska pripadaju Il irskoj pokrajini; Ratkaj prigovara Križaniću da protivno svim razlozima i službenim presudama tvrdoglavo ostaje kod svojega. Zbogželje onih koji ga mole (od drugud znamo da je to bio svakako J.Paštrić), zbog svog naroda i zbog Križanićeva dobra nakon što sebio uzdržavao od pisanja u nadi da će se Križanić opametit i , upućuje mu sada ovo pismo. Zauzet radom na nastavku povjesnogdjela i priređivanjem govora na domovinskom jeziku ne može se

puno zadržavati s Križanićem. Svoj prigovor Križaniću Ratkaj iz-127



nosi u dva susljedna oblika, u objektivnom i subjektivnom, odnono predmetnom i osobnom. Ratkaj pobija najprije objektivnu vljanost Križanićeva stanovišta, a zatim pokazuje subjektivnu, osonu Križanićevu nevaljanost. Oboje pak čini na način retorički

pitanja, s puno afekta, što pismu daje i l i terarnu vrijednost.Naj-prije dakle postavlja Križaniću pitanje kako se, protiv struje, tri usuđuje tvrdit i da Kranjska, Štajerska i Koruška pripadaju Il irku. Mimoilazi ono što mu (Križaniću) je u Rimu pokazano o Ilirikveć ga samo ovo jedno pita: kojemu od devet kraljevstava što iIlirik sadrži pribraja Kranjsku, Štajersku i Korušku; da li Dalmciji, Bosni, Bugarskoj i drugima koja su prostorno veoma udaljena; zar Slavoniji, ali ovu, po sudu svih geografa i povjesničaromeđuje Sava i Drava, i niti jednu od ovih triju pokrajina u sebposvema ne uključuje; zar Hrvatsku, odgovor je isti kao i za Slvoniju; isto vrijedi i za Ist ru i za Lib urn iju. K tom e Ra tka j dod ajoš i to, da su ilirska kraljevstva uvijek uživala punu slobodu, dosu Kranjska, Koruška i Štajerska podložne baštini i robovanjuNakon tog objektivnog vida svoje argumentacije Ratkaj prelazi osobni, subjektivni aspekt. Postavlja naime Križaniću pitanje (imjući očito pred očima njegov prvotni protukranjski spis) kako mže opozivati ono što je prije poricao, kako iz istih usta izlijevslatko i gorko, kako iz istih grudi daje miris ruža i smrad koprivkako može predpostavljati da mu se vjeruje kad je nepostojan. Ztim Ratkaj pretječe eventualni Križanićev odgovor, da je prvotnstanovište promijenio upoznavši istinu te da je od lažnog prešana istinito mišljenje. To bi bilo dobro, veli mu Ratkaj kad bi tbilo tako, no on se jako boji da je Križanić ponesen strašću iist inskoga pao u lažno, te dok se vodi jalom prema osobama prase da je pronašao ist inu. Ratkaj se napokon osvrće na Križanićevnavodnu riječ da ga nužda nagoni da se bori protiv svoga vlastitnaroda i mišljenja. Nije jasno odakle Ratkaju taj podatak nit i izvjesno koliko je on točan. Ratkaj kori Križanića da lukavim ralaganjem obmanjuje. Na kraju pisma Ratkaj moli Križanića neprav o pr im i ovu opo me nu od njega svog nekad anjeg prijateljneka povinuv željeznu šiju ushtjedne istaći se radije branjenjedomovine, vjerom i postojanošću nego nepromišljenošću.

Da li je Križanić odgovorio na Ratkajevo pismo nije znano. Čnjenica je, međutim, da Križanić više nikada u kasnij im nama ponatim djelima ne govori da su Kranjska, Štajerska i Koruška slvenske zemlje, a ne jedamput u različi t im pril ikama nabraja slvenske zemlje i narode. Duguje li se to Ratkajevu uvjeravanju Križanićevu »obraćenju« k onom prvom svom protukranjskom ssu; znači l i to da Križanić u protukranjskom spisu ipak nije, kakje kasnije tvrdio, f iktivno nego stvarno zastupao stanovište dKran jska, Koruška i Štajerska ne prip ad aju Il irskoj pok rajini?

128



Autografno pismo Jurja Ratkajaod 25. travnja 1656. iz Zagreba Jeronimu Paštriću u Rim

Istom poštom kojom je poslao pismo za Jurja Križanića Ratkaje poslao i pismo Jeronimu Paštriću.

Jeronim Paštrić, Splićanin, rodio se, kako doznajemo tek iz ovdobjavljena njegova pisma A. I. Mikuliću, g. 1615. Dolazi 1641. M letke, gdje je od 1645. pr io r u Zavod u katek um en a. U Rim dola1650. i po staje član om Zb ora sv. Jero nim a, njegovim blag ajnik ote sakristom crkve sv. Jeronima (Sancti Hieronymi Il lyricorumK an on iko m is te crkv e postaje 1656. Do 1693. ob na ša služb u p resjednik a Z bo ra sv. Jero nim a. Um ro je 1700. i po ko pa n u crkv i sJeronima u Rimu.23 Jovan Radonić ga zamjenjuje s njegovim mlađim bratom Ivanom i obrnuto,2 4 što je opovrgao najprije Štefanić,25

zatim Schutz26 i napokon ja.27 Vrlo založen u sporu oko Ilirske

pokrajine napisao je nekoliko spisa o Ilirku, tako: Descriptio Damatiae et Illirij cum suis Provincijs,28 zatim raspravu: De si tu Car-niolae et Lubianae eius metropolis,29 zatim rad o Lješu i Ilirku.30

Napokon teološki rad Paštrićev: De Baptismate Zagrebiensi , gdje Paštrić našao načina da progovori i o I l irskoj pokrajini , kojje postala nekom vrstom njegove opsesije.31 Njegov je spis i »DeUngarorum origine, imperio«.32

28 J. B u r i ć , Kanonici hrvatskog Kaptola sv. Jeronima u Rimu, Radovhrva tskog povjesnog ins titu ta u R imu, sv. III—IV, Rim 1971, str.107—111.24 J. R a d o n i ć , Jeronim Paštrić, istorik XVII veka, Glas Srpske akademije naukaС Х С , drugi raz red 95, Beograd 1946, str. 84, 194—95. J. R a-d o n i ć , Štam parije i škole Rimske kurije u Italiji i u južnoslavenskimzemljama u X VII veku, Srp ska akad em ija nauk a, Beograd 1949, str. 75, 25 Vj. Š t e f a n i ć , J . R a d o n i ć : Š tampar ije i škole Rimske kuri je uItaliji i u južnoslavenskim zemljama u XVII veku, Historijski zbornik (1951) br. 1—4, str. 266—270.26 J. S c h u t z , Das Handschriftliche Missale Illyricum Cyrillicum Lipsense,Wiesbaden 1963.

27 I. G o l u b , Ivan Pašt rić (1636—1708), Prinosi za životopis, Poljički zbonik I, Zagreb 1968, str. 207—208.

28 Naučn a biblioteka u Zadru, Ms: 575. Vidi: G o l u b , Neki arhivski mterijali, str. 353.

29 C r n č i ć , Prilozi, str. 90—102.80

B u r i ć , Kanonici , str. 109.81 G o l u b , Neki arhivski ma terijali, str. 347—348.82 Paštrićev radDe Vngarorum Imperio late sumpto ac Jure Episcopatus

illius nalazi se u arhivu Zbora za širenje vjere u Rimu pod signaturomScritture originali riferite nelle Congregazioni gene rali sv. 487, f. 467—488;a autografni koncept se nalazi u arhivu Papinskog hrvatskog zavoda sJeronima u Rimu, bez signature, svega 28 stranica. Spis ima nekoliko sjeva: povjesni uvod (do str. 13),De Dalmatia recentiori (str. 13—15),DeCroatia (str. 15—16),De Slauonia (str. 16—17),De Bosna (str. 17—23),DeRascia, et Servia (str. 23—27),De Bulgaria (str. 27—28). Nema nadnevka, nocitira Ivana Luciusa, dakle spis je nastao nakon što je ovaj napisao svodjeloDe regno Dalmatiae et Croatiae koje je napisano 1661—62, a tiskano uAmsterdamu 1666.

9 STARINE 1 2 9



Ratkajevo pismo Paštriću je zapravo odgovor na Paštrićevo pnovno pisanje u vezi sa sporom o Ilirskoj pokrajini. AutograRatkajeva pisma nalazi se u arhivu Papinskog hrvatskog zavoda Jeronima u Rimu u snopu spisa »Storia di vario genere« br. 17,

sadrži stranicu i po teksta. Pisano je latinski iz Zagreba 25. tranja 1656. u Rim; primljeno u Rimu 25. kolovoza 1656, a Paštrićna nj odgovorio 2. rujna 1656.

Ratkaj počinje pismo konstatacijom da mu je Paštrić nepoznpo viđenju ali poznat po domovinskoj ljubavi. Što se pak povjesnpitanja tiče koja su bila pretresana pred Svetom Rotom, a komu Paštrić šalje, Ratkaj veli da nema tim učenim izdjelcima šdodati. Žali na prvom mjestu i veoma što Križanić ide strminostrasti, što muči svoj narod i sebe, i zato oslanjajući se na stapoznanstvo, nastoji ga od toga odvratiti pismom što ga prilažkoje neka mu Paštrić isporuči danom prilikom, osim ako smatda bi Križanić ogorčen pismom upao u još gore stanje. Potaknveli Ratkaj, evanđeoskom naukom, da treba brata nasamu opomnuti,i upozoren od Paštrića, ne uskraćuje spasonosnu riječ, u nada će Križanić doći k sebi; a ako tvrdoglavo prezre spasonosopomene te se preda gnjevu, neka mu se navede tužna ona rije»Propast je tvoja od tebe, Izraele.« Da ne odulji pisma, Ratkaj ućuje Paštrića neka vidi što je u vezi s time napisao u pismu zKrižanića. Zahvaljuje Paštriću za njegova dva pisma, i za poslaknjižicu. Šalje mu svoju knjigu, koju je Paštrić tražio te očekudjelo Ivana Luciusa: De rebus Dalmaticis.

Knjiga koju je Paštrić poslao Ratkaju je, očito, Papafavina: Dsitu Carniolae,33 a knjiga koju Ratkaj šalje Paštriću jest; Memoriaeregum et banorum Dalmatiae, Croatiae et Sclauoniae, Beč 165

Autografno pismo Ivana Grizogonaod 4 . svibnja 1656. iz Zagreba Jeronimu Paštriću u Rim

Pismo Ivana Grizogona Jeronimu Paštriću nalazi se u arhivPapinskog hrvatskog zavoda u Rimu u snopu spisa »Culto«, br. Obuhvaća stranicu i po teksta, treća stranica je prazna a na čettoj je adresa, pečat i Paštrićev pripisak. Pisano je u Zagrebu svibnja 1656, talijanski. Poslano dobro tom krčkog biskupa JuJurjevića (Georgicea). Paštrić ga je primio 25. kolovoza, a na odgovorio 2. rujna 1656. Pismu je b ila priložena Ratkajeva knjiMemoria regum et banorum. Pismo je autografno. Pisano je brzinu. Odaje stanovitu prisnost između autora pisma i naslovnpisma. Grizogonovo je pismo zapravo popratnica dvjema Ratka

33 De sitv Carniolae, Carinthiae, Stiriae, atqve Epeiri et Regionum IllyriFinitimarum Disquisitio Roberti Papafavae Patauini Patricii Veneti, Abbacommendatarii. Romae, Apud Haeredem Io. Colinij. MDCLV. SuperioruPermissu.130



vim p ismima onom za Kr ižan ića i onom za Paš t r ića , ob jema pos lanim Paštr iću. Ispr ičavši se š to r i je tko piše Paštr iću i potvrdivšipr i je m P apafav ine knj ige »De s i tu Carniolae«, prelazi na Ra tka ja .Vel i da se je namučio dok je došao do Ratkajeve knj ige (Memoriaregum e t banorum) je r j e nak lada mala a po t ražn ja ve l ika . Ra tka jmu tu knj igu sada šal je . Hvaleći Ratkaja a kudeći Križanića Grizo-gon piše: »Iz pr i loženo g pism a š to ga [R atk aj] piše onom m ahni tom Križaniću, lako će Vaše gospodstvo moći shvat i t i kakve osjećaje gaj i ta j gospodin [Ratkaj] prema našoj naci j i .« Ako se Ratka-jevo p ismo Kr ižan iću ne b i pokaza lo dos ta tn im, neka Paš t r ić pošal je pr i jep is o nog Križanićevog spisa š to ga je bio nap rav io u p r ilog nj ihove s t rane, kako bi se Križanića još više zbuni lo . Grizogonjoš svjetuje Paštr iću da, pr i je nego š to isporuči Križaniću Ratkaje-vo pismo, napravi pr i jepis . Pr i kraju zahval juje za pr iopćene novost i , preporuča se za dal jnje , jer se tu [u Zagrebu] ž ivi kao pust in jak .

Paštr ić je , kako smo vidjel i , na sreću poslušao Grizogonov savjet i na pra vio pr i jep is Ratk ajeva p ism a Križaniću koj i se je sačuvao do danas .

Treba znat i da su zemljaci Paštr ić i Grizogon t i jesno surađival iu svetojeronimskom sporu. Na Paštr ićev pr i jedlog je Ivan Grizogons Nik olom K opč ićem bio 1650. poslan u dom ovinu iz Ri m a da sab irepr i loge za svetojeronimski gost injac . Grizogon i Kopčić su u svomizvješta ju o pro šn j i pod nes en u Zboru sv. Jero nim a (6. kolovoza1651) crno pr ikazal i Kranjsku, gdje da im ni je bi lo dopušteno sa-bira t i za »I l i rski« gost injac , jer da Kranjska ni je I l i rska nego nje

mačka pokraj ina, da Kranjci ni t i su s la l i n i t i će s la t i u I l i rski gos t in jac svoje hodočasn ike . Dokument i su opovrg l i , barem d i je lom,crno c r tan je Kranjske . Iz n j ih pro iz laz i da su spomenuta dvoj icatamo skupi l i dvostruko više nego š to su tvrdi l i , i da su od crkvenih g lavara , kao npr. l jub l janskog b iskupskog v ikara b i l i dobi l i p reporučna p isma za sab i ran je .34 Moguće je , dois ta , da jeKrižanić , os je t l j iv na nepravdu š to se nanosi la bi lo komu i bi lood koga , p rozrevš i t e i t akve makinac i je ods tup io od pro tukran j -ske skupine , uk ol iko se , dak ako , u n jo j uopće na laz io .

Zapisnik sjednice Zbora sv. Jeronima u Rimuod 30. travnja 1656. i izvadak iz zapisnika

od 8. srpnja 1657. i 15. ožujka 1659.

U arh ivu Pap insko g hrva tsko g zavoda sv. Je ro nim a u Rim u udevetom svesku »Dek reta«, koj i predstav l ja ju zap ravo za pisnik esjednica Zbo ra, nalazi se po d nadn evk om 30. t rav nja 1656. zap isniktoga dana održane s jednice /Zapisn ik je zan iml j iv s toga š to b i l j ež i

84 C r n č i ć , Imena Slovjenin i Ilir, str. 34—35. c r n č i ć , Još dvoje oslovjenskom gostinjcu, str. 1—32.

131



tok i sadržaj prve sjednice Zbora održane nakon što je definitivnrješen dugogodišnji spor o I. Jampšiću i Ilirskoj pokrajini, i štje pri tome riječ i o Križaniću.

Tajnoj sjednici prisustvovala su šestorica. Prva i dominantnatočk a sjednice jest pr esu da S vete Ro te od 24. trav nja 1656. Tu sveli da je presuda donesena u pri log Zbora a protiv I . JampšićaIvana Kalabasona, Blaža de Bianchija, Jurja Križanića, Jurja Golenca i drugih. Križanić je dakle jedan od skupine koja je tvorilstranu spora. Zatim se sažimlje sadržaj presude t j . da pod Il irskopokrajinom prema buli Siksta V se podrazumijeva Dalmacija, Hvatska, Bosna i Slavonija i da se samo oni koji potječu iz tih pkrajina smiju primati u gostinjac i Zbor sv. Jeronima i pripuštanadarbinama crkve sv. Jeronima. Dalje se govori o financijama vezi sa sporom , o naplata m a bil ježnika i drug ih. A kard inalu pkrovitelju zbora Sacchettiju se odlučuje uputiti upit da li oni brtimi koji se nalaze već u Zboru a potječu iz Štajerske, KoruškeKranjske i Istre, moraju ostati u Zboru unatoč toga što su presudom od 24. travnja isključeni i proglašeni da nisu ilirskog narodŠto se prisutnika tiče, valja spomenuti da se na sjednici nalaziKuzm a Antica, vođa bu ne podig nute 1652. u L astovu pro tiv dub rvačke vlasti .

U zapisnicim a sve tojeronim skog Zb ora o d 8. srpn ja 1657. i 1ožujka 1659. Križanić se dod uše ne spom inje po im enc e — zato ne pre no sim u cjelini —• no spom inje se stran a svetojeronimskospora kojoj je on pr ipadao.

Na sjednici svetojeron imsk og Zb ora 8. srp nj a 1657. — prv oj koje od rža na na ko n sjednice 30. IV 1656. — zaključ eno je da tre bprovesti odluke Svete Rote o Ilirskoj pokrajini. Zahtjev da se prvedu tr i dekreta Svete Rote poslani protiv pripadnika strane koje izgubila spor (a kojoj je pripadao i Križanić) daje naslutiti dodluke Rote nisu dokraja primjenjene> možda zbog kakvih čistopra ktič kih ne asnoć a, možd a zbog kakv og znalačkog opiran ja prsud om po gođenih osob a. U to se vri jeme Križanić još nalazi u RimŠto je konkretno nakon ove sjednice Zbora od 8. srpnja 1657. bipoduzeto protiv strane koja je izgubila spor i protiv Križanića kjoj je pripadao nije znano.

Da je svetojeronimski spor t injao na neki način i nakon što jsudski rješen daje naslutiti ne samo zapisnik od srpnja 1657. nei zap isnik sjednice svetojero nim skog Zb ora o d 15. ožujk a 165Zbor tada odlučuje da se Robertu Papafavi pošalje pedeset primraka njegove knjige »De situ Carniolae«, da se onima koji su izgbili spor — možda na njihov zahtjev? — dodjele knjige Zbora; veli se koje, možda po primjerak Papafavine knjige. Zbor donoodluku — nadahnuto na presudama Svete Rote o I l i rskoj pokraj— da se dade izradit i geografska karta Hrvatske, Dalmacije, Slavnije i Bo sne, po kra jina čiji pri pa dn ici ima ju p rav o n a beneficisvetojeronimskih ustanova u Rimu. Karta koju je izradio Andri

132



Buffalini — po sve pre m a želji svetojeronimsk og Zb ora iž 1659. nalazila se i do dana se današnjega nalazi na vidnu mjestu u Zavosv. Jeronima. Na njoj samoj je napisano da je napravljena u sklas od luk om Svete R ote od 1655. K arta pred stavlja epilog svetoj er

nimskom sporu o Ii l irskoj pokrajini .

Autografno pismo oca Virgilija Spadeod 4. lipnja 1657. iz Chiesa Nuova u Rimu Luki Holsteniusu

26. siječn ja 1658. n a sjedn ici Zbora za širenje vjere , od rža no j prisutnosti pape Aleksandra VII, u sklopu raspravljanja o JurjKrižaniću rečeno je papi, da o Križanićevoj stvari može više čuod oca Virgilija kojemu je sve poznato. Budući da nije navedenprezime oca Virgilija ostalo je neizvjesno tko je taj čovjek blizapapi i blizak Križaniću. Jagić se domišljao da je to morao biti nmještenik koje od rimskih knjižnica u koje je Križanić zalazio35

Našavši pismo Virgilija Spade u kojemu je čitavome riječ o Križniću identificirao sam zagonetnog »oca Virgilija«.

Virgilije Spada (1595—1662), je nemiran i pronicav duh, koji smirio u redu Oratorijanaca, zanesen glazbom, vješt novčanim pslovima, prijatelj Berninija i Borrominija, vjerojatno idejni začenik kolonada pred bazil ikom sv. Petra u Rimu, začetnik borominjevske sale kod Chiesa Nuova u Rimu u kojoj se do dana današnjga održavaju glazbeni sastanci, i gdje je, vjerojatno, i Križan1656.branio svoje »Glazbene tvrdnje«, prijatelj i savjetnik papAleksandra VII i nadasve dobrohotan čovjek koji je kod gradnpojedinih objekata živio u barakama s radnicima kao jedan onjih — pojava nečuvena za ono vrijeme.36 Spadinu dobrohotnos tiskusio je i Križanić, o čemu svjedoči Virgilijevo pismo upravljno L. Holsteniusu.

U Vatika nsko j biblioteci u Fon do Barberini pod sign aturo mBarb .Lat. 6500 nalazi se pismo Virgilija Spade Luki HolsteniusuPismo jeautograf, s time da je glavnina napisana kaligrafski a završetak brzopisno. Pismo se nalazi na listu 181 r, koji je čitav ispsan , listovi 181 v i 184 r su p razni, a na listu 184 v nalazi se Hosteniusova adresa. Nadnevak pisma je: »Delia Chiesa Nuova li Giugno 1657«.

Pismo je pisano prisno. Smjesta ide in medias res. »Naš Križan— II nostro Crisanio« — prva je riječ pisma. Očito je da je Kržanić nekako i Špadi i Holsteniusu blizak. Dva ulomka pisma orazuju dva sloja sadržaja. U prvo m ulom ku S pad a ko nsta tira Kržanićevu melankoliju i potištenost u koju je zapao jer ne vidi konadležnih poglavara ekspeditivnosti u vezi s njegovim spisima,

35 V. J a g i ć , Život i rad Ju rja Križanića, Zagreb 1917, str. 97.36 G o l u b , Križanić i njegovi suvremenici, str. 304—308. G o l u b , Con

tributions a l'histoire, str. 129—133.133



l janinu— da l i je taj »Moskovita« u pravom il i prenesenom smisMoskovljanin, nije jasno. Spada moli Holsteniusa da dade Moskoljaninu petnaest pri loženih škuda, pošto on nije uspio da ovaj onjega primi zlatnu medalju iste vrijednosti. Na kraju veli da nijimao pril ike d a o tom e govori s pap om n o to može učiniti Holstnius.Ako se radi o Moskovljaninu u doslovnom smislu, nezamislivje da Križanić ne bi s njime stupio u dodir, željan svega što se tiMoskovije pogotovo kad su njegovi pokrovitelji Spada i Holstenisaobraćali s tim Moskovljaninom. Činjenica je da u to vrijeme (1siječnja do 1. ožu jka 1657) pa da po slanstvo Č emo dano va i Postnikva iz Moskve u Mletcima, i da je Aleksandar VII bio zainteresirada s poslanstvom stupi u dodir. S druge strane, ako se pod Moskoljaninom treba razumjeti neka osoba koja nije Moskovljanin vlastitom već u prenesenom smislu riječi, za što ima temelja samom Spadinu pismu, onda nije isključeno da taj Moskovljan

jest sam Križanić.Uz pisma Virigil i ja Spade pod signaturom Barb. Lat. 6500 našasam i tri autografna pisma Ivana Luciusa upućena iz Trogira LuHo lsteniu su u R im, i to : od 3 1. listopada 1638, 18. studeno ga 165i 18. lipnja 1652.

Pismo Jeronima Paštrićaod 30. studenoga 1691. iz Rima

zagrebačkom biskupu Aleksandru Ignaciju Mikuliću u Zagreb

U Vatika nsko j aposto lskoj knjižnici pod signaturo mBorg. Lat.726 na listovim a 136 r — 139 v nalazi se pism o Jeron im a Pa štrićaPismo nijeautograf, jer ga je pisala pisareva kaligrafska ruka, alije original, jer je Paštrić svojeručno izvršio ispravke u pismu i tamu dao konačni biljeg. Paštrićeva ruka koja je toliko stranica biispisala svojim čitljivim rukopisom sada je očito drhtava, kako vidi iz koncepta jednog pisma sačuvana u istom kodeksu (f. 135i v), da ne može jednom odličniku napisati pisma. Pisar koji ili po diktatu ili iz koncepta pisao pismo mora da je bio Talijan ili »lijanizant«, jer glavnina greški koje je počinjao bile su talijaniza

ja lat inskog teksta kojim je pismo pisano. Dimenzije pisma s2 7 X 2 0 .Nigdje nije naveden izričito naslovnik pisma. Iz toga međuti

što Paštrić na kraju veli da je spreman naslovniku bit i na uslugkao što je bio njegovu predhodniku s kojim je pri jateljevao Bokoviću, očito je da je naslovnik pisma nasljednik zagrebačkog bkupa Borkovića, a to je Aleksandar Ignacije Mikulić. Pismo prestavlja odgovor na Mikulićeva neka pitanja, koja se, kako se to odgovora dade nazreti t iču poglavito Zbora i Kaptola sv. Jeronimu Rimu, i u kojima se, čini se, Paštriću prigovara da zapostavlja

tim ustanovama Hrvate, Slavonce i Bosance a št i t i samo Dalmat135



ce. Pitanja nisu jednobočna. Ne pi ta samo Mikul ić , nego pi ta i Pa-š t r ić , i to pr i jek orn o t j . mol i b i sk up a ne ka un a to č toga š to je nek omPetru Kral ju dao otpusni l is t , javi iskreno da l i se mjesto Zermeliz kojeg dot ičn i pot ječe nalazi sa svjetovnog s tan ov iš ta u H rva tsk oji li u Kran jsko j , j e r Kra l j p re ten di ra n a s lužbu u sve to je ronim skojcrkvi .

Paš t r ićevo p ismo Mikul iću je v r i jedno je r donos i nova saznanjao Jur ju Kr ižan iću , o sve to j e ro nim skim us ta no va m a i o Paš t r iču samome. O Križaniću, č i je ime ne piše ni la t iniz i rano ni ta l i janizi ranoveć »Chrisanich«, i kojeg na ko n čet i r i dec eni ja od sveto jeron imsk ogspora ne propuš ta još jednom oz loglas i t i u Zagrebu . Za Kr ižan ića ,ve l i Paš t r ić da je posredovao kod kran jske v lade (1652) da dadeizjavu o tome da l i je Kranjska u I l i rskoj pokraj ini . Iz toga, š to jebi lo do sada nepoznato, moguće je da je Križanić ne samo f ikt ivnonego i s tvarno i spoče tka s ta jao na pro tukran jskoj s t ran i . O Paš t r i

ču samome se iz pisma doznaje , š to je do sada bi lo nepoznato, dase je rod io 1615, i tak o se dolazi do osn ovn ih po da tak a (general ia) ,o ovom bez sumn je z nam eni tom , rad ino m i povjesn ičar sko-kazuis-t ičkom pos lu predanom čovjeku .

P R I L O G

Odluke Svete Rimske Rote u sporu o Ilirskoj pokrajini

Bud ući d a je Jura j Kr ižan ić b io n e sam o sud ionik sve to j e ronimskog spora o Ivanu Jampšiću i o I l i r sko j pokra j in i nego jedno vr ijeme i p rokura tor p rokran jske s t rane i j e r j e kako se to v id i i z ovdje objav l jena zapisn ika s jednice Zb ora sv. Je ro nim a bio č lan s t rane p ro t iv ko je j e donesena konačna od luka Ro te , po t r ebno j e don ije t i ovdje teks t od luka Rote . Sve od luke š to ih je donio sudac RoteGiro lamo Pr iu l i ob jav io je baš t in ik n jegove rukopisne os tavš t ineGiuseppe Sacr ipante pod nas lovom »Decis iones Sacrae Rotae Ro-manae coram bo: me. R . P. D. Hieronymo Pr io lo , nobi l i vene to ,е хor ig ina l ibus depromptae , ac Argument i s , Summar i j s , e t Ind ice lo -cuple t i s s imo orn a tae a Iosepho Sac r ipan te Na mien se I . V. D. e t in

Romana Cur ia Aduoca to . Romae, Typis Reuerendae Camerae Apo-stolicae. 1681.« Na 732 strani ce g olem e kn jige (dimen zije 36 X 23,5X 8) nalaze se sve odlukešto ih je Pr iul i donio kroz više od dvadeset godina sudskog djelovanja u Rot i , koje je , kako vel i u uvoduSac r ipan te p rek inu la p re rana sm r t . Bud uć i da j e posl j edn ja sudskaod luk a Priuli jev a od 9. svibnja 1674. m ož e se zak ljuč it i da je te godine Pr iu l i umro . Znač i da n i je on i s tov je tan s Je ronimom Pr iu l i -j em, hva r sk im b i skupom, kako sam p redpos t av l j ao p r i j e .40

40 G o l u b , Križanić i pitanje pr ava Slovenaca, str. 255. Iste 1653. godinepapa je dao breve Jeronimu Priuli ju sucu Svete Rote (Pro D. Hieronymo

Priuli Rotae Auditore Exemptio a Decimis) i Jeronimu Priuli ju arhiđakonu136



Priuli jeve odluke u svetojeronimskom sporu o Ivanu Jampšići o Ilirskoj pokrajini padaju u prve godine Priulijeva sudačkog dlovanja na Roti. Prva uopće Priulijeva odluka je od 15. prosin1653,a prva odluka u vezi sa svetojerbnimskim sporom je osmpo red u u njegovu su ds ko m o pus u od dne 15. svibnja 1654. Druod luk a u isto m s po ru j e od 25. lipnja 1655. (pogrešno stoji 15. lnja što se vjerojatno duguje krivom čitanju brojke 2 u izvornika treća je od 10. pr os in ca 1655. Uz prijepis ove posljed nje ko ji nalazi u arhivu Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimneka, čini se Čračićeva ruka, pripisala je niz upitnika i primjedabkoje izriču ili sumnju o autentičnosti prijepisa ili sumnju o istintosti u odluci navedenih argumenata. Sad se međutim može vidjkoliko je prijepis u svetojeronimskom arhivu točan, a da bi se vdjele i eventualno Črnčićeve sumnje navodim uz koja ih je mjesu tekstu on postavio.

Makar su odluke Svete Rimske Rote donesene od suca Priuliobjavljene, što je do sada ostalo nepoznato, donosim ih ovdje kzaseba n Prilog (kako se ne bi izjednačile s neob javljenim ma terilima) zato, što su uzete iz originala, što su neophodne za razumjvanje Križanićeva djela u sporu o Ilirskoj pokrajini kad i za poznvanje razloga koji su vodili Rotu da je donijela odluke kakve donijela i najzad zato što knjiga u kojoj su odluke objavljene prestavlja rijetkost. Donosim ih iz primjeraka što se nalazi u Vatikaskoj apostolskoj biblioteci pod signaturom Chigi I. 605.

Odluka Svete Rote od petka 15. svibnja 1654.ukratko cr ta pos

tanak spora i srž problema, izriče i obrazlaže rješenje. Za dobivanje beneficija u zbornoj crkvi sv. Jeronima u Rimu, po odrebi osnivača Siksta V, traže se združeno dva svojstva: jedno ddotični potječe iz Ilirske pokrajine, drugo da umije ilirski. SveRota ne će ulaziti u to da li je na aspirantu na svetojeronimski knonikat Ivanu Jampšiću ostvaren prvi uvjet t j . da l i je, jer je porjeklom iz Ljubljane, iz Ilirske pokrajine, oko čega se strane spojako spore, već na temelju drugog traženog svojstva zaključuje Jampšić nema uvjeta za svetojeronimski beneficij jer nije dokazda umije ilirski.

Odluka Svete Rote od petka 25. lipnja 165 5.predstavlja zapravopo tvr du o dlu ke od 15. svibnja 1654, ko ju je Jam pšić po ku šao osprit i najvećma potvrdom svetojeronimskog nadpopa u kojoj se veda je nadpop utvrdio Jampšićevo znanje i l irskog jezika. Rota mđutim nadpopovu potvrdu ne uvažuje jer je izdana vansudski, toku spora, nakon što je donesena odluka Rote, jer umjeti odgov

padovanske crkve (Pro H. Priulo Archidiacono Ecclesiae Padovanae Indtum percipiendi fructus in absentia ad beneplacitum Sanctissimi). Oba dkumenta se nalaze u Tajnom vatikanskom arhivu pod signaturomBreviasecreta Innocentii X, sv. 1099, f. 9, 12. Možda j e hva rsk im bisk upom po staoovaj potonji, arhiđakon padovanske crkve.

137



Ferdinand II nabrajajući u jednoj povelj i njemačke pokrajine, Štjersku, Korušku i Kranjsku ubraja među pokrajine Donje Austri jNadalje se u prilog odluke navodi činjenica da je Siksta V potakpobožnost prema sv. Jeronimu, da podigne crkvu sv. Jeronima.

Jeronim je bio Dalmatinac. Dakle pod riječju Ilirik Siksto je u bupodrazumijevao Dalmaciju. To da pod Il ir ikom treba podrazumijevati Dalmaciju proizlazi i odatle što je, kako stoji u buli Sista V, g. 1453 Nikola V bio uz staru crkvu osnovao gostinjac z»Dalmatince ili Ilire«, pri čemu riječili ima ekspozit ivno značenje:to jest. Odatle je, čini se, također za iste Dalmatince Siksto V ponovno sagradio crkvu, jer se ne može predpostavit i da je htio prvono utemeljenje promijeniti . Činjenica da su u crkvi naslikani grbvi Dalmacije (tri glave lava) i na žigu Zbora i na škrabici urezapotvrđuje da je osnivač želio crkvu dati samo Dalmatincima, i su oni nekako njeni gospodari. Činjenica da su od osnutka novcrkve do sada pripuštani samo Dalmatinci beneficijama crkve sJeronima i u gostinjac sv. Jeronima predstavlja dokaz iz običajaobdržav anja da je bu la Siksta V pod Il ir ikom pod razum ijevala Dmaciju. Ne uvažuju se Jampšićeve potvrde o tome da je Ljubljaiz koje on potječe u Iliriku, jer operiraju sa starom podjelomIlirika i jer ih opovrgavaju drugačije potvrde i izjave kao onakranjske vlade (koja veli da je Kranjska njemačka pokrajina) te sam ksni list Jampšićev u kojemu se kaže da je Ljubljana, glavni graKranjske, u Njemačkoj. Ništa ne smeta što se je nekoć u svetojernimski Zbor pr imalo pr ipadnike Kranjske i drugih njemačkih pkrajina, jer (uz to što pripuštanje u Zbor nema ništa s pripuštanjem u Kaptol i gostinjac koji su pridržani samo Dalmatincimto se dešavalo u vrijeme dok još nije postojala zabrana kard. Sachett i ja da se ne primaju stranci u Zbor.

Usporedi li se obrazloženje odluke Svete Rote s Paštrićevim elbo rato m »De situ Carniolae« te drug im vrlo vjero jatno Paštrićevizdjelcima: »Nota ad partes«, »Informatio iuris« Severolija, »Infom at io facti« Libe rat ija iz 1655, očev idno je kolik o su Paštrićevi gumenti tematski , leksički i s t rukturalno utkani u konačnu odluSvete Rote.

Križanić (r. 1618) i Paštrić (r. 1615), dva gotovo vršnjaka, protagonista dvaju strana spora ostavil i su iza sebe obimnu argumetaciju za stanovišta na kojima su stajali. Preostaje da se, daleko spora, utvrdi utemeljenost njihovog dokazivanja i vrijednost njdvojice kao povjesničara i geografa. Crnčić smatra da je Paštrbio krivotvoritelj isprava i činjenica.41 Ako je tako onda s TonkomMrnavićem, Rafaelom Levakovićem tvori trojku okretnih krivotvritel ja baroknog XVII rimsko-hrvatskog stoljeća.

41C r n č i ć , Imena Slovjenin i Ilir. c r n č i ć , Prilozi, str. 102.

139



I I — GRADA

Građu popraćujem kri tičkim ap ara tom i povijesnim komentarom. Kritički aparat obilježen je slovima a povijesni komentar broj

kama. Slovo uz određenu riječ u matičnom tekstu upućuje na ina-,cicu ili primjedbu označenu tim ist im slovom u krit ičkom aparat u.Primjedba pak ili inačica nekad se tiče one riječi matičnog tekstakoja je obilježena odnosnim slovom a nekad se tiče riječi koja slijedi iza slovom obilježene riječi, već prema naravi stvari da li senaime radi o ispravku, dodatku, promjeni grafije i slično. Povijesni pak komentar upućuje na paralelna mjesta, obavještava o osobama koje se u tekstu spominju, razjašnjava kontekst i povezujepredmet s Križanićevim opusom. Stranice odnosno foliji originala

označeni su u samom tekstu u obloj zagradi.

Pismo Jurja Kritanića od 7. ožujka 1653.Atanaziju Kircheru

Autograf

(f. 25r) Admodum Reverende Pater mihi Colendissime.

Quale solatium animique recreationem ex Musurgiae1 lectione perceperim,uerbis exprimere non possum. Atque utinam, quae legebam, intelligere potu-issem. Cenšerem me sane, aliqua parte iam inter coelites habitare: quemad-modum de Vestra Paternitate Admodum Reverenda mihi prorsus persuadeo.Quod Paternitas Vestra de se confessa est, Animum suum peregrinis ideisesse praegnantem: idem plane de me sentiat. At non omnibus datur adireCorinthum . Diuini uatis ilia adhortatio, Venite et uidete opera Domini, quaeposuit prodigia super terram:' animum meum vehementi scientiae desideriopridem incendit, ac semper magis exurit; verum maligna paupertas hactenusab ipsis semper liminibus me repulit. Quidquid sit; gaudeo me uel mir ariposse in alijs, quod a me longe abesse doleo. Amplissimas spes et in patria,

et hie quoque iam Romae, contempsi:3

tantummodo ut scientiae pulchritudine1 Athanasii Kircheri Fuldensis e Soc. Iesu Presbyteri Musurgia universalis

sive Ars magna consoni et dissoni in X libros digesta. Romae MDCL.2 Ps 45, 9. U Vulgatinu prijevodu.3 Križanic se u domovini odrekao kanonikata, otklonio poziv Petra Zrinsko-

ga, Vuka Frankopana i palatina Ivana Draškovića da boravi u njihovim dvori-ma. Draskovic mu je stavio u izgled napredovanje u crkvenoj hijerarhiji (bis-kupstvu). Otklonio je također po porva tku s rimskih studija (1642) da buderektorom Ilirsko-ugarskog zavoda u Bologni kojemu je donedavno bio pi-tomcem. Kakvi su mu se izgledi pružali u Rimu nije poznato, možda kakvaslužba u hrvatskim ustanovama sv. Jeronima, ili rad u kojem crkvenom

visokom nadleštvu, eventualno profesura na Urbanovu zavodu. Križanic je140



oblectari, et aliqua philosophici nominis um bra m eipsum decipere ualeam;dicamque C U M iam citato uate, Delectasti me Domine in factura tua, et inoperibus manuum tuarum exultabo* Sed haecstap eoyovex me extorsit uo-luptas ilia, quam ex M usurgiae lectione percept. C aeierum ipsa lectio nonprorsus sine fructu mihi abijt. C onquieui enim db ilia dubitatione, quae pri-dem mihi animum uellicabat: Vtrum uidelicet illud Semitonium, quod reperi-tur in M i, a natura ipsa proueniat, ac ita in illam clauem incidat; an uero idcasu acciderit, propter Not as a Guidone5 dispositas, et casu ex hymno Vtqueant laxis etc:5 desumptas; C um enim aduertissem quinque notas ore aper-to, et ipsum solum M i clausis labijs proferri: uidebatur mihi id casu accide-re , ut sonus ille semitonicus ex compressis labijs, eta clausis naribus prodi-ret diuersus a reliquis. Quod autem reliqui textus, in eandem clauem inci-dentes, similem tonum acquirerent, putabam posse prouenire ab assuefacti-one, qua pueri in solmizando imbuti sunt. Sed Vestra Paternitas dubiumomne scientifice et mire dissoluit. Vnd e iam de C aramuelis septima nota

nihil cogitob

quam ipse etiam aliquando (Domino C aramuele nondum cogni-to) saepe meditabar;7 putabamque non Bi, ut ipse posuit: sed Sa, esse ad-denum:s eo quod in hymno illo sequatur uox Sancte Ioannes. Quae alia aderuditionem et philologiam spectantia obseruarim, non est quod percenseam.Obseruaui quoque Vestram P aternitatem promittere Artem magnam grauiumet leuium; quam utinam aliquando mihi conspicere liceret. Om nino eniminde uet maxima quaeque miranda proditura: et motus fortasse perpetui uel(f. 25 v) rem ipsam, uel principia certa, uel apertam imposs ibilitatis eius

otklanjao upravne funkcije, kako bi se posvetio znanosti i svojoj »moskoskoj namisli«. Otklanjao je upravne funkcije a znanstveno-literarne nije zbsiromaštva dosizao. Za života je tiskao tek brošuru od 13 stranica (»Assemusicalia«, Rim 1656) i nekoliko stranica pjesama (1655).

4 Ps 91, 5. Križan ić c itira Vulgatu.5 Guido d'Arezžo (Aretinus) (997—1050), glazbeni teoretik, usavršitelj n

nog pism a. Od njega su vjero jatno solmizacioni slogovi Ut (Do), Re, Mi, Fa(Sol),La, uzeti iz početnih slogova himna sv. Ivanu Krstitelju »Ut queanlaxis«.

6 Himan sv. Ivanu Krstitelju:U t queant laxisResonare fibrisM ira gestorumFamuli tuorurhSalve pohitiLabii reatumSancte Ioannes.

U Križanićevu je stoljećuU t zamijenjen sDo.7 Juan Caramuel Lobkowitz (Madrid 1606 — Vigevano 1682), vješt jezi

ma, jedini Španjolac koji je u prepisci s Descartesom, autor brojnih djeiz matematike, filologije, arhitekture, filozofije, teologije i glazbe. Križamožda ima pred očima njegvo djelo »Ut, Re, Mi, Fa. Sol, La, Bi, Nova Mšica« tiskan o 1645. u B eču. O vezi između Križanića i Caram uela vidi: G o l u b , Križan ić i njegovi suvremenici, str. 261—275. I, Golub, Contribuons a l'histoire, str, 120—127.

8 Si je zapravo složenica od inicijala završenog usklika: Sancte /oanne

141



bus uerbis Vestra Paternitas modernorum musicantiumd abominandos erro-rese ob oculos posuit. M ihi profecto nihil potuit gratius acc idere. Saepe enimaccidit, ut dum ad istorum clamores, omn i iudicio priuatos, p lebes attonitain admirationem rapitur, ego in indignationem exardescam. Quod igitur abaliquo fieri non seme l expetiui: id a Vestra Pa ternitate factum est.15 Tan-tumm odo reliquum est, ut ab illis quorum interest, optima doctrina in opusreducatur. Me Vestrae Patemitati humiliter com mendo, Ipsique omnia faustaprecor. 7. Martii 1653.

Vestrae Admodum Reverendae Paternitatis

Seruus humillimusGeorgius Crisanius

(f. 26 v) Admodum Reverendo in Christo Patri mihi C olendissimo P. Atha-nasio Kirchero Soc. Iesu.ie

Arhiv Pap inskog sveuč i l i š t a Gregor i j ane u R imu,Ath ana s ius Ki rc he r : Misce l lanea ep i s to la rum , sv. XIV , b r .5 6 8 .

U K a z a l u :Geo rgi j C r iso en i j . V ien na e 7 M ar t i j 1653.

Arh iv Pap inskog sveuč i l i š t a Gregor i j ane u R imu,A t h a n a s i u s K i r c h e r : M i s c e l l a n e a e p i s t o l a r u m , s v.I I I a, br. 557,

f. 8.

KRITIČKI APARAT

a. Slijedi precrtana i nečitljiva riječ.b. Između riječinota i quam Križanić je prekrižio otvorenu zagradu i

natpisao riječinihil cogito.c. Riječlongum natpisao je Križanić nad započetom riječilat[um\ koju

je prekrižio.d. Čitanjemusicantium nije sigurno zbog oštećenosti mjesta.e. Križanić nad prekriženu, nečitljivu riječ napisaoerrores.

15 Kako su rimski glazbeni krugovi reagirali na Kircherovu »Musurguniversalis« vidi se iz jednog suvremenog pisma (I. Schege iz Bruxellesa 17. lipnja 1653), u kojem se veli da je Kircherovo djelo, čini se, rimskiglazbenicima prevrnulo stomak i pobudilo u njih indignaciju. Križanić čini se, u isto vrijeme sporio na narodnom planu oko Ilirske pokrajinena, recimo tako, međunarodnom oko glazbe. Njegova »Asserta musicali(Rim 1656), tiska na kao poziv rimskim glazbenicima, predstavljaju vjerono neku vrst obračuna sa stanovitim glazbenim krugovima, vjerojatno onina koje ovdje aludira. Križanićevo pismo je moglo toliko kontroverznoKircheru biti izraz podupiranja i ohrabren a.

16 Atanazije Kirche r (Geisa 1601 — Rim 1680), pro feso r n a R imskom klegiju, polihistor, izumitelj, stjecište baroknog znanstvenog Rima.

143



+

f. 2 3 5 V r / n i l U * .- *Д Ј . *» .Ш m, ilAr\'An*\*jiitL£!t.l klf-V/1С н л т NCBŠCNHMIJkifonoMmmД <£ г А ,

A$BN& г в о р н т н lie* п а в е л Л лWACGI;

К н р ж ф ж еJifiyr А Ф ш њ с т в о ј>4Ч У А & Х ,.

Ш ж сЂ С Н<А Г А у н cm rNtrwн е Ј М о га ш /к .

heo so Ж е з М €Л ~М д ц з л . *& tyuv&W,

AsbC Ж С Ж Н &6Х£ О Д П О Т е К О Ш А В р Г Т Ц Н :

С н ц ен К н р х а ? с и к л н rtfb meni-& п о Л -

IhiNeA Sf?TWМ А <}6С Т НС А Ч * В З Ш А .

<See м Ђ Ј & л к н р г с г р т н eoriiN b Jhywct& tx.Sice н rfi 6 А п о л г и е с л г т н

С в &р нн з MŽBHт C B U TO N O C H Aт р Х к н ,

Ј н ж е . reM Nfto Ndqi т & ч & ш г ?PONAT

& с е JH otfH ffr в о а л з еQAAZH г ц о ш џ е ш

TltCN&A- Н BeNOJ, JOBOfNH П У С Г Н JXVM HW

\Х С Ц 1& Р BOЛ р 4В Д а ;М C BtfT ON OC N H Г р е Ш

Ч & А Оm c N č e & 1$в ш г оИ *џ naiuirr;

д С о ц &т ж е ,п р д в д а - -М Л Г А <РА л з т а з .HfrANfroТ Н Ј Н АЈ о з о р ш в е м е и , ufaom

f. 236 r Ingens caelesti Caesar monitus afflatuMira fieri mandauit prodigia;Kircherus uero or bi mira fecit prodigia.

Quae cuneti sapientes assequi nequiuire.Vt quippe uirga Moises percušsit rupem,Moxque uiuentium aquarum emanauere fontes; 3

Ita Kircherus rupes ubi tetigit mente:Arcanae fontes sapientiae erupere.lam conticescant fides dearum Parnassidum.Iam tu quoque, o Apollo gloriose

3Križanie aludira na Izl 17, 6 odnosno Br 20, 11. Bibli jske aktualizacije

su značajne za sve literarne rodove Križanićeva stvaranja! Nalaze se, kaoovdje, u pjesmi, zastupljene su u teološkim i političkim raspravama, dolaze

u pismima.1 0 STARINE 145



Depone de capite luciferos istos radios,Qui atram noctem ignorantiae pellunt.lam Homere uates dicito ualeCarminibus: et coronam lauream linque melioribus.Vult quoque aequitas: ut sapientem Athanas ifMirandi uerticem laurea corona ornet.s

f. 236 vAdmodum Reurendo Patri mihi colendissimo P. Athana-sio Kirchero.

M. P.U K a z a l u K r i ž a n i ć e v a j e p j e s m a r e g i s t r i r a n a :Carmina Graeca

Georgij CH santij in Laudem P. Kircheri f. 235.Arh iv Pap inskog sveuč i l i š t a Gregor i j ane u R imuAthanas ius Kircher, Misce l lanea ep is to larum, sv. I I I a , b r. 557 a

KRITIČKI APARATa. Izmeđuб чн i± Križanić je natpisao N.b. Križanić je prekrižio posljednje slovo koje je ostalo nečitljivo i na

pisao A.c. Križanić je bio prekrižio treće slovo koje je ostalo nečitljivo i natpisaod. Dalje je Križanić prekrižioн з м н р д .e. Križanić je to umetnuo.f. Stajalo jeР Д З Г О Н А Т .g. Riječicorona ornet Križanić je natpisao mjesto prekriženih nečitljivih

riječi.

Pismo Nikusiosa Panajotisa upućeno 19. travnja 1654.iz Carigrada Atanaziju Kircheru u Rim.

Autograf(f. 256 r) Reu. P.Trouandomi spesse volte nelle contemplationi delli Theorem! della s

Arte magna lucis et umbrae1 (che mi fu mandata, tre Anni fa d'Allemagna)non ho desiderato tanto altra cosa, quanto ho bramato la conuersatione V:P:R: ma non me lo prometteua la mia professione, essendo costretto

stare qui alia Corte ottomana nelli seruitij di sua Sac. Ces. Ma.ta mio CmentissimoS.re.2 ho pensato pero di scriuerli, et almanco per lettere riue-

rirla, e dimandarli alcuni dimandea cptXcXoyot; ma non ardiuo di farlo sela occasione, lodato sia pur II S.re, che mentre io non poteua trouarel'oc-

casione, me l'ha mandata tanto a proposito, che non potrei desiderare migore, perche e gionta la lettera del Molto R: P: Chrisianio et doppo poćh

1 Ars magna lucis et umbrae, Rim 1646, Amsterdam 1671.2 Od 1649. Panajotis je uz to što je bio službeni tumač Otomanske Porpostao i tumačem austrijskog carskog rezidenta u Carigradu. Panajotis obavještavao carskog rezidenta Casanovu 1669—1670 o pregovorima štose pri Otomanskoj Porti vodili o uroti Petra Zrinskoga. Casanova je pdalje izvješćivao Beč.146



giorni e successa anche la di lei gratiosissimab lettera scritta li all 'Ill. moS.re Residre Ces:o, per li hieroglyphichi:3 della Collona di Theodosio, li qualison stato com and ato d i pr oc ur ar le li, et ecco qui che li m and o un x^Siovdelli sudetti Hieroglyphi che l 'haueuo io fatto gia doi anni fa per mia

curiosita, et doppo li faro pingere col maggior diligenza, et con la primaoccasione mandar le li. C'includo anche un picolo Trattato Arabico dittJk.^* che e 11 piu stim ato ap presso li orientali in ques ta scienza.queste due bagatelle spero che otteniranno tanta gratia et familiarita ap-preso V:P:R: che per esse anche Iod intrare alcune uolte a riuerirla per let-tere. in tanto la supplico d'accetare questi x^toie che cosi х е б О о ; vengonoda me riuerlae (f. 256) etf commandarmi pere seruirla in queste parti orientali; et per fine la riu erisc o hum ilm.te di Costantinopoli 15 di Giugno. A.1654.

D V. P. R. Deu. m o ser. rePanaioti Nicusio Interprete

di sua Sac. Ces. M a:a appre ssola Porta1» Ottomana.

A r h i v P a p i n s k o g s v e u č i l i š t a G r e g o r i j a n e u R i m u :A t h a n a s i u s K i r c h e r , Miscellanea epistolarum, s v e z a k X I V , b r . 5 6 8 ,

f . 256—256v.KRITIČKI APARAT

a. Razlike između autografa pisma Nikusiosa Panajotisa i t iskanogteksta istog pisma su brojne ali nisu bitne. Svode se na ortografske ispravkei gramatičko — stilske zahvate. Donosim samo one varijante iz t iskanog teksta koje sadrže riječi kojih u autografu nema. Tako: a. mjesto izvornogdimande stoj i u t iskanom tekstu quesiti.b . t j . gratissima.

c. arapska r i ječ je t ranskribiranaGiaf.d. dodano spero d\e-e. glasi (che cosi х еб сш сvengono da me chiamati).f. ispred et stoje riječi e la prego impiegarm i.g. namjesto per što dolazi u autografu, u tiskanom tekstu stoji doue

vaglio a.h. Corte.Niz gramatičkih i st i lskih pogrešaka što dolaze u autografu pokazuju stu

panj Panajotisova poznavanja odnosno nepoznavanja tali janskog jezika.3

Carski rezid ent u Ca rigrad u Sim on Reniger pisao j e 15. lipnja 1654.Kircheru pismo i ovaj ga je objelodanio u svom »Oedipus Aegyptiacus« (sv.I I , str. 304—305). U pism u izražava spre m nos t da prib avi K ircheru traž en epod atke o ca rigradsk om obelisku. Autograf pism a se nalazi u ArhivuPapinskog sveučilišta Gregorijane u Rimu pod signaturo m: Athanasius Kircher, Miscellanea epistolarum, sv. X IV, b r. 568, f. 93—95 v.U pism u od 10. siječnja 1655, kojeg se autograf nalazi u istom arh ivu iu istom svesku na f. 91 v, Ren iger zahvaljuje za pismo št o m u ga je K irch erpisao iz Rim a 12. kolovoza 1654. i rad uje se što je K irch er p rim io u red uželjeni opis carigradskog obeliska, te zahvaljuje što mu je Kircher nakanpokloniti primjerak »Oedipusa«. Prilaže astrološki nagovještaj azijskih astrologa u prijevodu što ga je napravio Nikusios Panajotis »naš tumač, mužveoma vješt«. U Kircherovu se epistolariju nalazi i jedno grčki pisano Pana-jotisovo pis mo K irch eru iz Carigrada g. 1657(?), u kojem je riječ i o Teodozi-jevom obelisku. Pismo obuhvaća f. 295 r, 295 v i 296 v (sv. XIV, br. 568).

147



Izjava kranjskih i hrvatskih p lemića o tome da Kran jska spadau Ilirsku pokrajinu, dana u Rimu 31. oiujka 1654.

Križanićev autograf

Cum lex caritatis admoneat, rogantibus utilem ueritatem non celare: nosinfrascripti, ab honesto uiro Luča Iamsech1 rogati, ut iuxta animas nostras,coram Dom ino, perhiberemus testimonium ueritati, de času subiecto: rogan-ti annuim us; et coram D eo, de pura conscien tia, et certa scientia (utpote inCarn iolia nati et educati) dicimus, et attestamur: Quod prouincia Carn ioliasit prouincia Sclauonica , siue Ulyrica: et populus earn inhabitans sit lllyri-cus: et lingua qua omnes com muniter utuntur, sit Ulyrica sola in omnibusciuitatibus, oppidis, et uillis; neque aliam callent: praeter oppidum quoddamdictum Goceuia,2 cum aliquot uillis annexis, ubi incolae loquuntur Germ ani-ce. Est autem ille tractus inter Carn ioliam et Da lmatiam uicinus m ari Adria-tico, et undequ aque a populis linguae Illyricae cinctus. Insuper de certascientia attestamur, praedictam prouinciam , et eius incolas, ab omn ibusaalijs circumvicinis« populis uno ore et consensu censeri et appellari IllyriosfiNee turbare debent literae Dom inorum Deputatorum dictae prouinciae:3 quiauerissimum quidem est, quod illi dicunt, Prouinciam esse Caesareae Maies-tati subiectam, et German iae adiectam: unde tamen non sequitur, prouinciam uel gentem non esse Illyricam. Et quod ad dunt, P eregrinos debere adGermanorum Hospitale4 recurrere, et non ad Illyricum: id sine dubio ex ali-qua praua, aut insufficiente informatione subreps it; quia putaban t, peregrinos dictos in Germanico Hospitali suscipi, aut suscipiendos esse. Num quamenim illi intendeban t, aut intendere poterant uel debebant, pauperes peregri

nos ab utroque hospitali excludere, et naturali eorum iure prhiare: quo eosnemo priuare potest. In horum fidem manuum nostrarum subscriptions, etsigilla nostra apposuimus. Romae Marti) die 31. Anno 1654.

1 Luka Jampšić, rođen u Ljubljani, postolar, član Zbora sv. Jeronima Rimu, zam olio je kardinala F. Perettija kao pokro vitelja svetojeronimskKaptola, da, pošto se (1651) ispraznilo jedno mjesto, imenuje njegova sIvana, rođena u Rimu, svetojeronimskim kanonikom. Tim povodom je izspor o Ilirskoj pokrajini. Jampšićevo prezime dolazi u nekoliko oblika u kumentima spora.

2 Kočevje.3 Čim se pojavio spor o tome da li se Kranjska nalazi u Ilirskoj pokrajiZbor se sv. Jeronima obratio izravno kranjskoj vladi neka ova izjavi da

je Kranjska ilirska odnosno slavenska ili je germanska odnosno teutonspok rajina. Dne 18. siječnja 1652. kra njsk i de pu tati su dali odgovor u kojvele «da je ova slavna kneževina i pokrajina Kranjska neposredno podloSvetom Cesarskom Veličanstvu kao vođi i knezu zemlje te da pripada Nmačkoj,i tako rimskom carstvu ne manje nego štajerska i Koruška, premdpuk participira na ilirskom jeziku. I stoga treba da se hodočasnici što iodavde sklone ne tam o nego u njemačkom gostinjcu.« ( C r n č i ć , Prilostr. 87—88. G o l u b , Križanić i pitanje p rava Slovenaca, str. 218—21

4 Svi su skoro narodi imali u Rimu svoje hospicije za hodočasnike ko

bi iz domovine dolazili u Vječni grad.148



ProPauperibus Peregrinis et aliis nationis lllyricae

ContraD . Hieronymum Pastritium assertonomine Congregationis lllyricae

Die 8a maij 1654.Simeone Buscaroli notarius

R. ta

Tajni Vatikanski arhivSacra R omana R ota: Iura diversa 159: A Maio ad Iulium 1654.Bez paginacije.

KRITIČKI APARATa — a. U prijepisu nemaalijs circumvicinis.

a. Crnčić je, ne poznavajući izvornika, objelodanio (Prilozi, str. 147—4suvremeni prijepis ovog dokumenta što se nalazi u arhivu Papinskog hrvskog zavoda Sv. Jeronim a u Rim u po d signa turom : Informa tiones facti iuris,sv. I, f. 255—56. Objavljeni prijep is razl ikuje se od originala uz to šse iz njega ne vidi da je glavnina teksta Rrižanićevautograf, i po tome štose u prijepisu izostavljaju npr. zagrade, neke riječi, odnosno neke se rijpreinačuju. čini se da je prijepis napravio Jeronim Paštrić. Nije isključeda preinake i izostavljanja nisu puka slučajnost.

b. U prijepisu stojiIllyricos.e. U prijepisu izostavljene riječiBani Croatiae.d. U prijepisu izostavljeno takođerPatris sui.e. Križanićevom rukom je pisan čitav tek st izjave kranjskih plemića

pridruženje izjave hrvatskih plemića izjavi kranjskih plemića. Potpisi sviju plemića autografni. Ovjera javnog bilježnika je njegovautograf.

»Mem oriale« Francesca Liberatija, prokuratora svetojeronimskogZbora za Zbor a protiv Jurja Kriianića podnesen PriuUju travnja

1654.

(f. 95 r) Pro Congregatione contra Crisanium

Romana CanonicatusR everendissime Pater. Cum D ominus Georgius Crisanusa asserto nomine

Peregrinorum nationis lllyricae peteret admitti ad Causam pendentem coramR euerendissimo D omino meo Ponente1 inter Congregationem dictae Nationisac D ominum Joannem baptistom Jampsi super Cano nicatu in ecćlesia SonetiHieronymi fuit ex parte Congregationis oppositum de mandato procurae etexinde facto uerbo in Sacra Rota die 13. praesentis mensis,s rescripium fuit,quod ex aduerso doceretur de (f. 95 v) huiusmodi mandato.

1 Ponens je naziv za suca Svete Rote koji vodi izvjesnu parnicu.2 Dne 13. travnja 1654. je sud ac Priuli pitao Križanića za m and at pro ku

( C r n č i ć , Slovjenin i Ilir, str. 57. C r n č i ć , Prilozi, str. 149).150



Praefatus igitur Dom intis Crisanius induxit sex homines9 in Vrbe habi-tantes, et qui asseruntur Confratres eiusdem C ongregationis ad faciendummandatum nomine ipsius societatis quod mandatum extraiudicialiter exhibuitReuerendissimo Dom ino meo Ponenti, sed eo non obstante uidetur proceden-

dum ad ulteriora in disputatione dubij iam subscripti cum dicto D omino(f. 96 r) Joanne bap tista Jampsi nulla habita ratione exaduerso Instantiaeadmissionis ad Causam.

Harum que adhuc defecit mand atum procurae, de quo doceri Sacra Rotamandauit, com missio enim admissionis ad Causam est expedita nomine Pe-regrinorumb nationis lllyricae mandatum uero praedictum non est factuma. Peregrinis, nec nomine Peregrinorum et eo minus (f. 96 v) alicuius certaeProuinciae ut summ ario numero primo. Sed ut disci emanauit a sex hom i-nibus a pluribus annis cum familia in Vrbe habitantibus, et qui asserun turConfratres eiusdem societatis ergo non facit ad punctum de quo agiturrespectu admissionis ad Causam nomine Peregrinorum.

Attamen non est omittendum quod (f. 97 r) ex tenore eiusdem mandatiapparet, quo animo, et Intentione fuerint praedicti Inducti ad illud sic faciendum, dum in eo se asserunt Confratres societatis Sancti H ieronymi, einsimul Congregati et constituunt procuratorem eorum uti Confratrum acnomine Societatis quoad litem m otam a Dom ino Hieronymo Pastritio contraDom inum Joannem baptistom Jampsi.

Primo enim nullam habent (f. 97 v) facultatem faciendi huiusmodi actus u tConfratres nec etiam uti tales se congregandi in aliquo loco nisi in solitoAula Hospitalis Sancti Hieronymi et cum licentia Eminentissimi Dom iniCardinalis Sacchetti P rotectoris siue Reuerendissimi Dom ini Manfroni Judi-

cis, at praedicti sex nulla habita licentia nec facto uerbo cum DominoPraeside cet officialibusc Con gregationis nec uocatis alijs (f. 98 r) Confratribus,dultra uiginti in Vrbe man entibusd non adhibito notario loci se se congre -garunt contra formam Statutorum Congregationis ac decretorum dicti Eminentissimi Protectoris sic inducti a Dom ino Crisanio, et sic non potueruntfacere aliquem actum nomine Congregationis et Societatis maxime alijs nonuocatis.4

2o dicunt de lite mota a Dom ino H ieronymo exactores nomine societatisperinde (f. 98 v) ac si ipse illam propria uoluntate prosequeretur et tamenplena Con gregatio legitime uocata in dicto Hospitali cum Interuentu etiam

3 Pošto je Sveta Rota tražila od Križanića da pokaže mandat prokurslijedeća še storica su dn e 17. travn ja 1654. pored prok ur ato ra Ursellija pstavila i Križanića prokuratorom hodočasnika Ilirske nacije i bratima svtojeronimskog Zbora: Kranjci Ivan Štajer, Ivan Kalabason, Ivan Antun Pegrini, Jura j i Ljudevit Kolenc i Hrv at Blaž Bianchi ( C r n č i ć , Prilozi, s149).Pošto su se konstituirali kao strana spora bili su kao takovi 3. veljač1654.pravno priznati ( C r n č i ć , Prilozi, str. 150).4 Pokrovitelj svetojeronimskog zbora kard. Sacchetti je ovlastio 1653—predsjednika Zbora Jurja Jurjevića (Georgicea) i Mons. Manfronea da ovivši vizitaciju Zbora donesu primjerene mjere za dobro Zbora. Oni su nijeli odluku kojom se generalna skupština Zbora svodi na tajnu u kojsudjeluju samo službenici Zbora (Golub, Križanić i pitanje prava Slvena, str. 235).

5 To je Jeronim Paštrić, blagajnik Zbora.

151



•Proponendumdie 24 Aprilis1654Disputetur Dubium Principale*

A r h i v P a p i i i s k o g h r v a t s k o g z a v o d a sv. J e r o n i m a u R i m u : I n f o r-m a t i o n i f a c t i , e t I u r i s , B o l l e , S u m m a r i j e t a l t r e s c r i t t u r e n e l la C a u s aR o m a n a C a n o n i c a t u s a f a u o r d e l l a Ve n e r a b i l e C o n g r e g a t i o n e d i S .G i r o l a m o d e Il l ir i c i c o n t r a il S i g . re G i o . B a t t i s t a G i a m p s i o r i u n d od a C a r n i o l a — S e n t e n t i e t a n t o d i M o n s . r e Vi c e g e r e n t e , e t A r e o s t oq u a n t o d e l l a S a c r a R o t a , e t l e s u e D e c i s io n i , c o m e d i m o s t r a l 'i n d i c en e l p r i n c i p i o .

KRITIČKI APARAT

a. Mjesto ispravno Crisanius.b. Slijede precrtane ri ječi: ut summa rio numero primo.c — c. Dodano n a ru bu drugom , čini se, Paštrićevom rukom ,d — d. Dod ano drugom , čini se, Paštrićevom rukom ,e — e. Pisano drugom rukom .

»Nota ad partes« podnesena sucu Priuliju od advokata svetojero-nimskog Zbora Giovanni ja Lucatellija za sveto jeronimski Zbor aprotiv Ivana Jampšića 15. svibnja 1654, a izrađena vjerojatno od

Jeronima Paštrića

(f. 207 r) Nota№ Prim oProu inciae no 19 Illyrico in genere ascrip tae ab or tu D anu bij, usq ue Cbn-

stantinopolim iuxta antiquorum descriptionem.

Porrd non magis mirum uideri debet Illyricum uetus, et occidentale sub secompraehendere Pannonias atque Noricum quam Illyricum orientate ad Ma-cedoniam, Tessaliam, Epirum, Achaiam, Cretam et Dardaniam usque fuisseexternum; Sic enim collibuit Imperatoribus partientibus ad certum nume-rum, ordinemque Prouincias teste VVulphango L atio in Comm entarijs Re-publicae Roman ae Lib, primo fol. 3°. Traiani quoque Caesa ris auspicioauctum fuit I l lyricum ad sextam accessionem,qui post ea tempora Romanisimperarunt Augusti, et uniuersum Illyricum tanquam in medio utriusqueImperij Occ identis Orientisque situm, et inter duas nouam , et ueterem Ro-mam in duas, idque quoque iuxta Adminis t ra t ionem Romanae industr iaeportiones subdiuisere, hoc est Illyricum Orientale, et Illyricum Occ identale,quorum Orientalis quidem administatio ad Constantinopolitanam ImperijGubernationem , Occidentalis uerd ad Italiae Praetorium pertinebat, et com -plectabatur quidem Illyricum Orientale Prouincias Daciae quinque, et Ma-cedonias septem. Hae erant uidelicet, Dacia Mediterfanea, Dacia Ripensis,Maesia prima, Maesia secunda, Dardania, et Proualidana, omnes sub Daciaenomine et genere convlusae, sub Macedoniae uerd appeUatione numerabuntur

Macedonia Salutaris, Epirus antiqua, et Noua, Tessalia, Achaia et Creta.

153



Caeterum occidentals Illyricum quod ad Praetorium Italiae spectabat, Prou-incias complectebatur septem, uidelicet Pannoniam Sacciam, Vtrumque No-ricum, Valeriam, et Dalmatiam praecise affirmat idem V vlphangus loco citato, ac Migrationum lib. 5. fol. 144. n° 10. ubi ad hanc sententiam refertillud Sexti Ruffi in Epitomen Historiarum ad Valentianum , Habet, inquit,Illyricum (f. 207 v) decern, et septem Prouincias utpote Noricum duas, Pan-noniarum duas, Valeriam, Sacciam, Dalmatiam, Maesiam, Daciae duas, ei inditione Macedoniae septem Macedonia, Achaia, Tessalia, Epiri duae, Praeualis,Creta etc.

Strabo. Geograph iae lib. 7. fol. 210. De Illyricis (inquit) dicendi summim usinitium, quae Istro sunt, Alpibusque continua interItaliam, et Germaniumiacentia, Incohant autem a Lacu Vindelicorum, et Rhetinorum etc. Ab ortuIstri ad Montana Emi Plagani, Ostio Bizantio propinquum, quemadmodumLitus Illyricum adecen tes propr ium tamen habentes te rminum.

Appianus quoque Alexandrinus de bello Illyrico, aitRomani Peones necnon

Rhetios, Noricos, et Mysios qui Europom incolunt quoscumque alios his fi-nit imos Istrum a dextera nauigantibus sese offerunt, Coeteri comm uni Vo-cabulo Illyrios omnes arbitrantur Ab ort u Istr i usq ue ad Mare Ponticum q uosub tributo obtinent Illyrici fines esse uoluerunt.

Philippus etiam C luuerius torn. 2. antiquae Germ aniae in tract, de Vin~delitia cap. 1. inquit, Ipsam Vindeliciam, Noricumque parte is fuisse Il lyrici ,nunc maxime, ostendendum est etcVindelici uero pars Il lyricorum. Terminum equidem inter utrosque statuit Ptol. Licum flumen, quod uulgo Leek,quod in Danubium euoluitur, Rhetiam et Vindeliciam disterminat. Cap. 4.de Oppidis Vindeliciae, et Norici, ait Augusta Vindelicorum Caput. Mona -chium, Rain prope Lichum, Regenspurg, vulgo Ratisbona, Passau, Vienna,Pruch Cilera, oppidum, verus terminus Noricorum inter Pannoniam Linz,Haimberg, Villach.

Aubertus praeterea Miraetus in notitia Episcopatuum totius O rbis (f. 208 r)lib. 1. fol. 6. ait. Dd lmatiae metropolis fuit Aquileia in Illyrico late iuxtaueteres sumpto, Vicinisque Locis sunt Archiepiscopi Ragusinus,Dijrachinus,Antibarensis, Spalatensis, Jadrensis, Corcinensis, Colociensis, Strigoniensis,et Salisburgensis.

№ 2 °Dalmatia Liburnia, siue Croatia, Bosna, et Sclauonia sunt Prouinciae

proprij Illyrici.Constantinus Porphirogenitus de Administraiione Imperij1 cap. 30. de The-

ma te Da lmatiae inquit, Antiquitus Dalm atia Incipiebat a Con finijs DijracE ij,

1. Križanić u djelu »Razgowori ob wladatelystwu«, pisanu u Tobolsk1663—66 navodi Ko nstatina Porfirogeneta (Križanić, Politika, str. 116). Morao je upoznati njegovo djelo ako ne prije a ono za spora o Ilirskoj pokjini, jer se protivnička strana njime sebi u prilog služila. Samo pak djePorfirogenetovo mogao je konzultirati u biblioteci sebi rtaklonog Luke Hsteniusa, koji je uostalom u navedenom sporu dao izjavu u prilog Križaćeve strane. Skoro nakon što je zaključen spor o Ilirskoj pokrajini Križase u Moskvi (1659) ponudio caru da prevede Porfirogenetovo djelo, uz ndru ga (J a g i ć, Život i rad Križanića, str . 241).154



siue Antibari, et ad Istriae Monies pertingebat in latitudinem и е г д ad Da-nubium flumen usque se extendebat. Claud ius Ptol. lib. 2. cap. 17. tabula 5.Europ ae, ait Illyris termina tur a Septentrionali plaga utraque Pannonia aboccasu Istria, Petrus Plancu s in tabula magna Geograph iae inquit, Illyricum,

quae est Slauonia continet Regiones Liburniam, Cratiama, Bosnam, etDalmatiam cui adscribuntur Guglielmus Janssonius, Ludouicus Tesseire, Jo-docus Hundius in simili tabula, et ita tenent G irardus Mercator Atlas, Hun-dius Atlas minor, Guglielmus, et Joannes Bleu Atlas Nouus, Joannes AntoniusMaginus, omnes in tabula Slauoniae, Joseph Lagius in elementare Geogra-phico cap. 37. 5. Isidorus Ispalensis lib. 14. cap. 4. de Europa. Hen ricusGlareanus Geographiae cap. 27. n° 16. Joannes Boteruss relationum parsprima lib. primo fol. 97. Blondus deca. 2. lib. 2. Ludouicus Vergerius in Epi-stola anni 1549. Michael Villanouanus, Joseph Maletius, et Petrus Bertiussuper Ptolomeum lib. 2. cap. 17. Joannes Andreas M aurocenus in Historia Ve-neta lib. 15; Baronius Annalium tomo X I. anno Christi1076. Phillipus Cluue-rius suae Introductionis lib. 4. cap. 4. de Illyrico Joseph R osacius in description Uniue rsali lib. primo tab. 9. Europae, Faustus Verantius In Dictionario5. linguarum.3 Dau id Idiomate gallico de Statu Imper ij fol. 738. n° 2.

№ 3 "Laybach siue Lubiana inter ciuitates Pannoniae superioris cuius pars est

Carniola hodie ipsa Pannonia continet Austriam, Styriam, Carinthiam, etCarniolam omnes tamen complectuntur in Germania.

Villanouanus et Maletius super P tolomeum Lib. 2 cap. 15 de situ P anno

niae Superioris, inter huius Pannoniae Oppida numerant Lubianam et itasequitur Bibaldus Pirekdim in descriptione Germ aniae et firmiter tenet PetrusBertius in Theatro veteris Geographiae lib. 2° cap, 15. de situ dictae Pannoniae, ubi expresse inquit, Laybach est Caput Cam iolae, idemque confirmat

2. Botera je Križa nić znao prije svetojeronimskog spo ra; 1647. na im e pišeLevakoviću da je me đu ostalima pročitao i ekscerpirao Botera ( B e l o kr o v, Priložen i a, s. 176). 1659. godine se K rižanić ca ru ponudio da preveBotera (Jagić, n. mj.), čini se Boterovo djelo »Politia regia« (MarpurMDCXX) i »Le relationi universali« (izd. 1622—23). Ovo posljednje mogaupoznati u knjižnici Nikole Zrinskoga u Čakovcu kao župnik u Nedeliš1643/44.

3. Radi se o rječniku Fausta Vrančića: Dictionarivm quinqve nobilissimavm Evropae lingvarvm, Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae, et Vngcae. Cvm privileges. Venetiis, Apud Nicolaum Morettum. 1595. U »AvtnBenigno Lectori« govori Vrančić o tome što podrazumijeva pod DalmacijoDalmatiam autem non ijs limitibus hic constringo, quos ei hodie iniquitastemporum angustissimos posuit, sed quibus olim terminabatur. Habebatenim a Meridie Mare Adriaticum, a Septentrione fluuios Drauum, et Danu-bium, ab Occidente Germanos, et Italos, ab Oriente и е г д Macedones, e tThraces. Nunc in Dalmatiam, Croatiam, Bosniam, Slauoniam, Seruiam, etBulgariam diuiditur. Budući da se je protivna strana spora služila Vrančiće-vim rječnikom nedvojbeno je da se je i Križanić s njime upoznao. Postavse pitanje koliko ga je uključio u svoj jezik i leksik. Rječnik je VrančićKrižanić mogao naći u biblioteci Nikole Zrinskoga u Čakovcu za svog žnikovanja u Nedelišću (1643/44).

155



ipse Bertius in Com mentaries rerum G ermanicarum, et etiam Jacobus Cor-donus in opere Chronologico rerum gestarum circa finem de Vrbibus, et Re-gionibus Germaniae.

Pannonia autem Superior complectitur has Regiones nempe Austriam,Styriam, Carinthiam et Carniolam ut satis probant Abraham Hortelius inTheatro G eographico Verbo Pannonia, Carolus Stephanus in dictionario Geo-graphico Verbo Pannonia, Girardus Mercator Atlas, et Hundius Atlas minortabula Austriae, Bertius rerum Germa nicarum Lib. primo fol. 157. Dauid indescriptione Statuum Imperij, et Principum totius Orb is idiomate ga llicofol. 890. et 969. Ita ut Styria, Ca rinthia et Carn iola sunt Prouinc iae Interi-orisb Austriae, quae cum Austria Superiori et Inferiori com ponun t totamSuperiorem Pannoniam, nee ulli dubium de hoc esse potest, nam SacraCaesarea Ma iestas in Literis exped itis ad Prouincias Styriae, C arinthiae etCarniolae sub Datum ultima Aprilis 1621. et prima Augusti 1628. quos integrerefert Carolus Caraffa Episcopus Auersanus in Germa nia Sacrac expresse

declarau it, Styriam, Carinthiam et Ca rniolam esse Prou incias Interioris Austriae.Praefatae quidem P rouinciae Austria, Styria, C arinthia, Carniola sine ullo

dubio ab omnibus fere Classicis Geographis qui qualitatem Prouinciarum etLocorum situationesd, non Dom inia Principum respiciunt, complectuntur inter Regiones Germa niae Superioris ut praecise tenent M ercator, Atlas, Hundius, Atlas minor , Atlas nouus (f. 209 r) Joann is Bleu , Joannes AntoniusMaginus, omnes in tabula Germa niae Philippus Cluuerius suae IntroductionisLib. 3o cap. 8» Hor tellius, Joannes Natalius Me ttellus in Specu lo orbis, etSeuerius de Statu Imperije prima parte fol. 13. Dauid in descriptione Imperij fol. 918. Josephus Rosacius Lib. primo tab. 9. Europae de Germania etJacobus Middendorisio in opere Academiarum celeberrium Vniuersi fere Orbis titulo in Germania et Austria.

№ 4°Responsio Attestationi P. Kircheri et D. Holstenij

Magna uidetur discrepantia esse inter Geographiae et Historiarum Scrip-tores de situ Illyrici, et tanta etiamnum terminoru m confusio ut affirmantMercator et Ortellius pro uaria Reipublicae seu Imperij Romani Status vicis-situdine, necnon pro immensa amplitudine Illyricae Linguae extensae pertotam fere Europam et bonam p artem Asiae ad incognita usque loca, utProuinc iarum quae Illyrici nominis fuisse olim numeran ttir, uix aut penitusfere nulli certi fines limitesque tradi quean t.

Sed quoniam ad praesens agitur casus super C anonicatum in EcclesidSancti Hieronymi Illyricorum erecti in Collegiatam anno salutis 1589 . a Sixtofelicis recorda tions Papae Vt0 attendenda omn ino est Bulla huius erectionis*et ponderanda sunt Verba ex quibus facile intentio eiusdem Sixti deduct

4. Bulla Sapientiam sanctorum od I. kolovoza 1589. Izvornik se do 1753.nalazio u arhivu Z bora sv. Jeron ima u R imu , aprošlog se stoljeća navodnonalazi u arhivu obitelji Sforza Cesarini u Rim u ( B u r i e , Kanonici hrvat-skog Kaptola sv. Jeronima, str. 91,bilj . 1). Bu lu je objav io Crnčić (Prilozi,str. 75—84).156



possit. Cum igitur in dicta Bulla Sixtus expresse declarauit se erexisse dic-tam Collegiatam5 pro singulari iam inde ab ineunte aetdte deuotione etreuerentia erga Diuum Hieronymum Sanctae Romanae Ecclesiae eximiumDoctorem, et pariter cum singularem et unicam Prouinciam enunciauerit,certum est quod proprium et particular em situm Illyrici intelexerit, ac pro

Natione de ea Prouincia Dalmatiae ex qua est ortus Diuus HieronymusArchipresbyteratum et 166 Canonicatus et Beneficia instituerit, nolens quodad huiusmodi B eneficia praesen tentur personae idoneae dictae NationisIllyricae sen Origenae et habean t peritiam Illyricae Linguae et Idiomatis(f. 209 v) ad formam dictae Bullae etiam Sacra Visitatio Apostolica anni1630. confirmata ab Vrbano 80 Sanctae memoriae7 has duas qualitates re-quirit adeb ut secus ab Archipresbytero prouisio facta nulla sit.

Cum itaque controuertitur quaestio an Carn iola sit pars illius ProuinciaeNationis Illyricae de qua intellexit Sixtus, sine dubio uidetur Carn iola ab eaProuincia esse omnino exclusa, ut firmiter plures Geographicenentf. Ac promaiori huius ueritatis fundam ento attendenda in praesenti casu est obseruan-tia secuta spatio 64. annorum quo dicitur nem inem ex Carniola oriendumfuisse ad dicta Beneficia praesen tatum quae Dalm atis Connationalibus DiuiHieronymi semper fuerunt collata tarn a cldrae mem oriae M ichaele PrincipePeretto, quam a b Eminentissimo Dom ino Cardinali Francisco Peretto Mon-talto nuncupato eius filio, Patrono.8

Sed quia Reuerendus Pater Kirkeruss et Dom inus Lucas Holstenius9 nullahabita consideratione dictae Bullae ac intentionis Sixti V* contrariam conatisunt probare Sententiam, Ideo pro ueritate facti singularis eorum argum entisplacuit responder e.

Praem itto autem, Romanos peculiari et propria Appe llatione dixisse Illyri-

cum, quod in duas partes id est Liburniam et Dalm atiam diuisum fuit testePhilippo Cluuerio tomo 2. Antiquae Germaniae in tractatu de Vindelicia cap.primo no 20. ac suae Introduc tionis lib. 4. cap. 4. de Illyrico et ita tenentHieronymus Russelus in traductione Appiani Alexandr ini de Bello Illyrico,et Ortellius in fine Theatri totius O rbis titulo nomenclato Ptoloma icus.

Atque in primiš P. Kirkerus et Holstenius grauem et euidentem comm it-tunt errorem dum aiunt, nullum inter tot et tantos Geographos turn ueteres

5. Collegiata lEcclesia] je crkv a u kojoj službuje koleg ij, u ovom slučajukolegijalni kaptol od šest kanonika, četiri klerika nadarbenika s nadpopom(nadsvećenikom).

.6. Po srijedi je neka zab una je r Siksto nije osnovao 16 kano nikata i nadar-bina nego šest kanonikata i četiri nadarbine.

7. Dek ret Sv ete Vizite iz 1630. godine nalazi se dand ana s ukles an u mramornu ploču u sakristi j i crkve Sv. Jeronima u Rimu.

8. Patro nat nad svetojeronimskim Kaptolom dao je Siksto V obitelj i Pe-retti iz koje je potjecao. S vremenom je ženidbom povlastica prešla na obitelj Sforza Cesarini ( B u r i ć , Kanonici, str. 93).

9. O Kirche rovu e labo ratu o Ilirskoj p okrajini kojem se pridružio geografLuka Holstenius i o Kircherovoj izjavi vidi: G o l u b , Križanić i pitanjepra va Sloven aca, st r. 223—229, 239. A o vezama Križan ića s K irch ero m iHolsteniusom vidi: G o l u b , Križanić i njegovi suvremenici, str.227—261,288—303. Replika što dolazi u ovom tekstu na Kircherov elaborat podsjećana P aštrićevu replik u na isti elab orat od 18. veljače 1652, što gov ori u prilogtome da je Paštrić autor i l i barem koautor teksta »Nota ad partes«.

157



turn recentiores reperiri qui Lubianam Vrbem Slauoniae non asserat, namomnes fere Geographici qui proprij, ueri, et particularis Illyrici situm de-scribunt, C arniolam, seu Lubianam eius Metropolian nunquam intra eiusdemIllyrici situm incluserunt (f. 210 r) Imb extra distincte segregarun t et praecise

Ptol. Princeps Veterum Geographorum lib. 2° cap. 17. de situ Illyridis inquit,terminari a Septentrionali plaga Vtraque Pannonia ab occasu Istria, ab o rtuMacedonia etc. Hunc textum explicando Vulphangus Lazius migrationumLib. 5° fol. 140. n° 20 . ait I l lyricum secundum descriptionem Ptolomei eratille tractus a Saua ad Mare Jonicum et Adriaticum exporrectus quantumhodie Maritima pars Dalm atiae, Croatiae et Bosnae dilabantur.

Constan tinus uero Porph irogenitus de Adm inistratione Imperij cap. 30.inquit Dalma tia antiquitus incipiebat a confinijs Dirachij uel ab Antiuari etad Istriae montes pertingebat, in latitudinem uero ad Danubium usque seextendeba t, Croatia uerd incipit a Zettina fluuio et extenditur uersus Ma read Istriae usque confinia siue ad Albunum Vrbem.

Juxta praescriptos limites Da lmatia proprij Illyrici Ve teris situs continerecensetur has Regiones, nempe ipsam Dalm atiam, L iburniam siue Croatiam,Bosnom , et Slauoniam ut firmiter tenent in Tabula Sclauoniae Mercator,Atlas, Atlas minor, Atlas nouus, Maginus Cluuerius, Blondus, Bo tterus, etplures alij supra allegati n° 2°. Vltra quos fines non debet ampliari propriumIllyricum, extra cuius loca expresse apparet quicumque oriundus sua naturafieri incapax ad assequendum Benefitia praedictae Collegiatae ut eruditeaffirmat P. Antonius Santinius Lucensis in Archigymnasio Romano Mathe-matum Lector.

2<io male uidentur citare Ptolomeum ubi asserunt quod ipse lib. 2° cap. 17.

de situ Illyridis praecise teneat Lubianam seu ut uocat Naup ortum intrafines Illyrici, quia idem Author loco citato nullam men tionem facit de Nau-porto, seu de Lubiana Vrbe, quam Villanouanus, Maletius et Mercator superPtolomeum lib. 2° cap. 15. de (f. 210 v) situ Pannoniae Superioris inter limiteset oppida eiusdem Pannon iae ponun t, quas sequitur Petrus Bertius et alijallegati supra num» 3°.

3° aequiuocant allegando Cluuerium suae Introductionis lib. 4. cap. 3» deSlauonia praesumen tes, quod Carniolam pro Slauonia intellexit,10 quia idemAuthor contrariam Sententiam tenet, et patet ex textu allegato ubi inquit,Slauonia proprie dicitur ea Regio quae Drauum Sauum que fluuios interiacet,ab occasu Styria, ab ortu Danubio clausa, Longitudo eius est ab O ppidoKopratnitz ad Drau i confluentem mill. germ. 1. Latitude a Drauo ad Sauum12 etc. sumendo igitur longitudinem Slauoniae a dicto Oppido usque a dDanubium quo ab ortu terminatur, Carniola, est prorsus extra hos fines eta Danubio longissime distat nullatenus est Slauonia et com probatur exconfinijs Carniolae quae ab ortu habet Kulpam fluuium positum in finibusCroatiae a meridie Istriam ab occasu Carinthiam a Septentrione Styriam. Siautem concederetur quod totum tractum Terrae per latitudinem et Longitudinem Draui et Saui extensum esset Slauonicum pars Styriae Comitatus

10. Ovo stanovište zauzima Križan ić i na roč ištu 15. svibnja 1654. replic iraPaštriću koji se na to stanovište bio okomio, vjerojatno u spisu »Nota adpartes«.

158



Cillei tota fere Car inthia esset Slauoniae pars, quod absolute est falsum, utpatet oculariter ex omn ibus Geographo rum Tabulis ultra quod dicti fluuijDrauus et Sauus ratione Loci Vnde oriuntur, comprehenduntur inter Ger-maniae fluuios teste Petro Bertio in Com mentaries rerum Germa nicarumBibaldus Pirkaim in descriptione Germaniae.

Non potest controuerti quod Carniola non sit pars Pannoniae Superiorisac Interiorish Austriae et consequenter Germ aniae nam satis fuit firmatumsupra no 3°.

Et eb mag is ipsa Veritas elucescit quia Episcopus Labacensis institutusAnno 1462. a Paulo 2° Veneto petente Federico (f. 211 r) 3° Imperatore estPrinceps Imperij et inter Episcopo s G erma niae descriptus in ma tricula, etcirculas Imperij ut clare affirmant Hieronymus Caninus in Summ aria Hi-storia de Electione Regis Romanorum et in Comp endio Bullae Aureae Caroli4*i fol. 22. et 52. Mercator, Atlas, Atlas minor, Petrus Bertius in Com men tary'sGerm aniae, Elseuerius de Repub lica Imperij fol. 17. Aubertus Minaeus lib.4o

fol. 235. et quam plures alij quos breuitatis causa omitto.Nee supra allegata fundantur secundum Dom iniorum Iurisdictionem utmale autumnant Pater Kirkerus et Dom inus Holstenius, sed ratione qualitatissitus Regionis ad quern solummodb respiciunt Geographi idque clare appareatex eo quod Episcopus Tergestinusi quamuis appareat Imperio Germa niconullatenus inter Germ aniae Episcopos seu circulos Imperij prdedicti num e-ratur, sed ab omnibus inter Episcopos Italiae in Regione fori Iulij habetur.

Nee obstat quicquid contrarium adducitur authoritate Strabonis AppidniSexti Ruffi etc. Nam licet ipsi Pannoniam Superiorem intra fines Illyrici latesumpti com prehenderint, attamen non est attendenda eorum descriptio quiaest antiquissima supra m ille annos ante erectionem dictae Collegiatae Ec-clesiae Sancti Hieronymi, Nam a temporibus praedictorum Scriptorum usquead Sixtum Vtum felicis recordationis tot Regia Imperia Nationes et nominaRegionum, Ciuitatum, denique aliorum locorum saepius immutata fuere etpraeter Calabriam antiquitus magnam Graeciam nuncupatam quae hodie estinter Regiones Italiae comprehensa, Videmus clara exempla in ipsa Germaniaquae antiquitus non egrediebatur Danubium nee Rhenum fluuios, sed quiaposterioribus saeculis plures Regiones ultra dictos omnesi fuerunt a Ger*manicis Populis occupatae et cultae, ipsa Germania adeo aucta fuit ut inVeterem, mediam, et recentiorem siue Superiorem et Inferiorem Germa niamfuit diuisa.

(f. 211 v) Si igitur concede retnr quod C arniola sit hodie P rouincia Illyricaquod olim nomine Pannoniae Superioris comprehendebatur in Illyrico ueterilate sump to, necessario sequeretur quod Bauar ia, Austria, SalisburgensisArchiepiscopatus, Com itatus Tyroli, Styria, Carinthia, Hungaria, T ransylua-nia, Vallacchia, Mo ldauia, Tracia, Tessalia, Candia, Achaia, M acedon ia, Albania etc sint Prouinciae Illyricae quae omnes antiquitus erant comprehensa eappellatione Illyrici ut supra dixi numero primo per totum.

Non suffragan tur Carn ioli praesum entes se esse Illyricos ex eo quia participant de Illyrica lingua, nam ea utuntur non solum plures Regiones con-terminae proprio Illyrico ueluti Istri, Fori Iulienses, Styri, Car inthi, Austri,Vnga ri, Transiluani, et Macedones , ueriim etiam plurimae aliae Na tiones

totaliter ab lllyricis diuersae ut infra ostendam n° 1°.159



Caeterum conclusio Patris Kirkeri e t Dom ini Holstenij non uidetur se-quenda cum non agitur expellere aliquem a Congregaiione Itlyriea quomodo-cumque receptum pro Gubernio illius Hospitalis ad quern effectum modernotempore licet fuerint recepti opera Ministri plures Itali et Germani, non

tamen uidentur approbati pro Illyricis cum ex natura sint omnino diuersi,et propterea quicum que intendit se praesentari ad dicta Beneficia necessariodebet probare qualitates requisitas in Bulla Sixti V** et in D eer eto SacraeVisitae.

№ 5°Slaui plurimae Nationes non sunt Dalmatae nee Il lyrici

Cum igitur Sixtus V* sacrae mem oriae huiusmodi Cannonicatus et Beneficia instituit in praefata Ecclesia Sancti H ieronymi pro personis idoneisNationis Illyricae certum est quod Slaui si non sunt Dalmatae, nee Illyriciuidentur esse incapaces Martinus Chrumerusk eruditissimus Scriptor rerumPolonicarum11 lib. primo cap. 4. pluribus argum entis probat Slauos non e sseDalm atas nee Illyricos (f. 212 r) et ita ex antiquis Scriptoribus turn Graecis,turn Latinis com probatur. Nam Illyrica Natio d e qua plura Historici sicutVirgilius** et ali] cecinere Poetae mult a bella gessit anno 231. ante Christ!aduentum cum Ro manis teste Dionysio Petauio Lib. 13. de doctrina iemporumet post aduentum Domini Saluatoris elapsi sunt quadringenti anni et ultraantequam innotuisset nomen Slauorum13 qui tempore Ptolomei Appiani autDiui Hieronymi non erant in rerum natura sed circa annum salutis 450.Vand ali, Sarmatae, G othi, Gep ides, Hauari, Heruli, Sciri, Sorabi, Obotisti,Venedi VVilei, Libones et alij populi magnae antiquae Germaniae qui egressi

ex Scand inauia Insula Ba ltici Ma ris uel ut alij uolunt ex Gen ie Sciticaeoriginis14 a Bosforo Cimerico in Dan aim fluuium habitare solita transmisso

11. Ovdje spomenuto djelo Martina Cromera (De origine et rebus gestisPolonoram, Basel 1555)Križanić će obilno citirati i parafrazirati nakon jednog decenija u svom djelu »Razgowori ob wladatelystwu« i to u trećedijelu u poglavljima 17, 18, 20, 32, 33 i 36 ( K r i ž a n i ć , Politika, Mosk1965).Kad se Križanić ne bi bio prije upoznao s Cromerovim djelom ondbi to bio učinio prilikom spora o Ilirskoj pokrajini potaknut protivnostranom koja je obilno vadila argumente sebi u prilog iz arsenala Cromrova magistralnog djela, prema kojemu će se Križanić u djelu »Razgowoodnositi dosta kritički ali ga i izdašno kao izvor povjesnih obav ještenkoristiti. Križanić se međutim s Cromerovim djelom vjerojatno sreo jošdomovini 1643—44. kao župnik u Nedelišću. Djelo je n aim e m ogao naćidesetak kilometara udaljenom Čakovcu u biblioteci Nikole Zrinskoga. čini se da je Križanić odbio blistave ponude i povukao se baš u Nedelišmožda i zato da bude blizu znamenite biblioteke. Primjerak Cromerova djiz biblioteke Nikole Zrinskoga nalazi se danas u Sveučilišnoj i nacionalnbiblioteci u Zagrebu pod signaturom BZ 11.

12.Križanić navodi u djelu »Razgowori ob wladatelystwu« VergilijevEneidu, no u drugom kontekstu, nego što se ovdje spominje ( K r i ž a n iPolitika, str. 281).

13.O seobi Slavena govori i Križanić, no dosta drugačije, u djelu »DProvidentia Dei« (P. B e z s o n o v , O Promysle, Sočinenije togo že avtorkak i »Ruskoe gosudarstvo v polovine XVII veka«, Moskva 1860, str. 8

14.Na teoriju o skitskom porijeklu Slavena Križanić se oštro okomljuju djelu »Razgowori ob wladatelystwu« (K r i ž a n i č, Politika, str. 283—2160



Danubio flumine Pannoniam, M acedoniam, Traciam, Istriam, Illyricum etDalmatiam diu uexarunt et proinde Roman um Imperium prorsiis debilitaruniet loca quicquid inter Carpanthum montem et neutrum fluuium inde Orien-tem Pontumque Elexinum, et Meothidem, Palludem quam Tanais earn influitusque ad Glacialem Oceanum et Sueuiae, Littuaniae, Poloniae fines in Asi-atica Europa nunc quoque tenent. Qui populi cum res magnas et praeclarascontra Romanum Imperium, et finitimos quosque gererent celebritate etgloria nomen sumpsere, uel ab alijs suis Popularibus inditum obtinuere, etposted, se eognominabant Slauos et Slauinos ab ipsa gloria quae apud illos,Slaua, appellatur. At Graeci et Latini Scriptores pos tquam Ethym ologiamet uim Vocabuli Slauorum non intelligerent in Sclauos, et Sclauinos quasiCaptiuos, et Seruos detorserunt, ut affirmant Jodocus Ludouicus, D ecius deVetustate Polonorum Lib. primo cap. 12. et 13. Josephus Rubrauiusi in suaBohemia Lib. primo. Maurus Orbinus de origine (f. 212 v) Slauorum15 fol. 95.et 96. ubi ad hanc sententiam adducit Reifnerium de Henetis Jeremiam Rus-

sum annalium Russiae, Ioannem Auentinum^ Bernardum Iustinum de Hi-storia Veneta, Reges itaque et Principes Poloniae, Bohemiae, Dalmatiae, Hun-gariae proprijs hominum nominibus, cum uerbum hoc (Slaua) non captiuita-tem uel seruitutem sed gloriam Gen ti significat, ex hac uoce com positis usisunt et utuntur ueluti Stanislaus, V ladislaus, Crunoslaus, Dobroslaus e tc. exqua Gente Slaua plurimae Nationes originem habent> de quibus rnulta scrip-sere Helmoldus in Cronica Slauorum Blondus dec: 1. lib. primo. Chrum erusLib. primo capite 8. et 12. Bonfinius16 Lib: primo. Dubrauius Lib. primo.Baronius Annalium17 torn. 11. anno Christi 1012: 1062. Thomas Bozius de sig-nis Ecclesiae18 Dei signo 93. Lib. 2. torn. 1. fol. 494 . OrtelUus in TheatroGeographico Verbo Slaui, Venedi, et ali) fere innumeri Scriptores quas

Maurus Orbinus de origine Slauorum refert.1*

15.Ako Križanić nije prije upoznao djelo Mavra Orbinija »II Regno degSlavi« (Pesaro 1601), onda ga je svakako morao upoznati prilikom svejeronimskog spora o Ilirskoj pokrajini, jer se njime protivna strana obilslužila. No Križanić je djelo mogao naći još za boravka u domovini kžupnik Nedelišća (1643/44) u obližnjem Čakovcu u biblioteci Nikole Zrinsga. Djelo je puno autografskih bilježaka Nikole Zrinskoga.

16.S Antunom Bonfinijem piscem djela »Rerum Ungaricarum Decades(Frankfurt 1581) Križanić polemizira u djelu »Razgowori ob wladatelystw( K r i ž a n i ć , Politika, str. 288—289). Da li se je s Bomfinijevim djeloupoznao istom za svetojeronimskog spora o Ilirskoj pokrajini ili već u

blioteci Nikole Zrinskoga u Čakovcu za svog župnikovanja u obližnjem Nelišću (1643/44) nije izvjesno. U Nikolinu primjerku, što se nalazi danasSveučilišnoj i nacionalnoj biblioteci u Zagrebu, pod signaturom BZ 26nalaze se bilješke iz 1643. valjd a Nikolm e ili možda Križanićeve?

17.Djelom Cesara Baroniusa »Annales Ecclesiastici« (Rim 1588—1600) Kžanić se služio u svom djelu »Razgowori ob wladatelystwu« ( K r i ž a n iPolitika, str. 344—352).

18. Križanić kasn ije u Tobo lsku spom inje Tom u B oziusa (J a g i ć, Živi rad Križanića, str. 355). Da li je njegovo djelo »De signis Ecclesiae D(Coloniae Agrippinae M.DC.XXVI) upoznao istom, prilikom svetojeronimsspora nije izvjesno.

19.Dok je protivna protukranjska strana niz geografsko-povjesnih autorteta navodila ne iz izravna uvida u njihova djela nego prema izvodima ih iz tih djela donosi Orbini, Križanić je nekoliko tih djela (da li od prida li od tada, da li poslije) temeljito i neposredno poznavao.11 STARINE 161



№ 6 »Holsatia, Brandenburguiri , Pomerania, Lituania, Polonia, Bohemia Slauo-

rum Prouinciae

Praeter Slauoniam inter Drauum , et Sauum reperiuntur apud Scriptoresaliae Regiones hu ius nominis, Prima in Lituania prope Mare Balticum interflumen Memula teste Alexandro Guagnino de rebus Polonieis tom. 1.2« interAlbiam, et Oderam m agnae Germ aniae fluuios ita affirmant Adam C rono-graphus Lib. 2. cap. 10. Baronius tom. 11. anno Christi 1062. Helmoldus cap.1. Paulus Lagius Cronicon anno salutis 936. Huius Slauoniae Latitude» estmaior decies quam Saxonia incipiendo ab Vrbe Hamburgensi usque ad MareScithicum protenta ubi hodie cernuntur Ducatus Holsatia Lunemburgh, Brandenburg, Michelburg, Pomeraniaetc. 3« est Polonia magna Slauorum Prouin-cia teste Helmoldo cap. 2° et ita alij affirmant. 4" Regnum Bohemiae Slauo-rum patria (f. 213 r) cum Morauia, Silesia etc ut probant Helmoldus, Du-

brauius, Blondus et alij etc.

№ 7o •Amplitudo linguae Il lyricae per Europam, Asiam etc.

Paulus Iouius in Libro de Legatione Moscouitarum20 inquit, Moscouitaelingua Illyrica Illyricisque Litteris u tuntur sicut et Slaui, Da lmatae, Bohemi,Poloni, et Lituani ea Lingua omnium Longe Latissima esse perhibetur, namConstantinopoli Othoma norum in Aula familiaris est, et nuper in Aegyptoapud Mehiphticum Sultanum, et equites Mam aluchos haud ingratis auribusaudiebatur, In hanc linguam ingens multitudo Sacrorum Librorum industriamaxime Diui Hieronymi, et Cyrilli translata est etc. et ita plures Scriptorestestantur.21

20. Djelo »Pauli Iovii Novocomensis, De legatione Basilij magni PrincipisMoscouiae ad Clementem VII. Pontificem Maximum« (Rim 1525)Križanić jepoznavao prije svetojeronimskog spora o Ilirskoj pokrajini. G. 1647. naiKrižanić piše Levakoviću da je među ostalim piscima koji govore o Mosviji pročitao i ekscerpirao Joviusa ( B e l o k u r o v , Križanić v Rossiji , Ploženija, str. 176). U djelu pak »Razgowori ob wladatelystwu« navod i Jo vipo sjećanju jer ga nema kod sebe; jednu je ipak rečenicu zapamtio pa doslovce (na latinskom i u prijevodu) donosi, Joviusovu pohvalu naime cIvana: »Christianae religionis cultor sane egregius« ( K r i ž a n i ć , Politikstr. 137). Joviusova je pak djela Križanić bio mogao čitati već 1643/44. u blioteci Nikole Zrinskoga u Čakovcu za svog župnikovanja u Nedelišću (»PJovii Novocomensis Opera quot exstant omnia«, izd. 1578).

21. Među tim mnogim piscima je zacijelo i prije spomenuti Faust Vrančkoji u navedenom rječniku o slavenskom jeziku pišequae late per totamEuropam ramos suos pandens, a mari Adriatico in Asiam ad incognita sep-tentrionis vsque littora extenditur. A riječiNotae ad partes o glagoljici veoma podsjećaju na Vrančićev završetak uvodne riječi:Hine Diuus Hieron-ymus, qui latinis simul et suae nationis hominibus, sacros interpretatus estlibros, ac nouo expressit eharactere o riginem suam habuit; h ine Cyrillus ille,qui alio eharac tere postea idem praestititit, quo non solum D alma tae, qu iGraecorum religionem sectantur, sed et Rutheni seu Moscouitae, et V allachihodie passim vtuntur. (Verantius, D ictionarivm).162



Hieronymus Megiserus in Thesauro multi Linguae ex quadringentis cir-citer tarn ueteris, quam noui uel potius antiquis incognitis orbis NationumUnguis Dialectis, Idiomatis, ex innum eris omnis generis Authorum Scriptisfideliter collecta tabula 5. inquit, Slauonica, seu Illyrica Lingua Longe Latequepatet per Europom, et Asiam, cuius Diatecti potissimum hi sunt Da lmatica,Epidaurum seu Raguseorum, Jadrensium, Arbensium, Epirotarum, hodiernaMacedonum Mediterraneorum, Seruitorumque Soraborum, Butgarorum, seuRasciorum, Moldauorum, Missionem,m Gepidum, Transiluanorum; Croatica,Histrianorwn , Carforum Jazijgum; lityricorum Besiatica quae propria estSlauorum Hungariae contermina, Carnorum, Carniolanorum, Cilensium, Bo-hemica Morauorum , seu Marcom anorum, Silesiorum partis, Lusatia, PolonicaPodoliorum Plescouiensium Sarmatica, Lituanica Jatzuingasorum Samogita-rum, Vandalica Rugionem,* Cassabrorum, Pomeranica, Obotribanorum (f.213 v) seu Miche lburgensium , Prussica, seu Prutenica, Moscouitica, Ham aza-niorum Rutenica, Circassorum Gallaborum, uel Algazerorum Mangreliorum.0

№ 8°Targeste Aquileia Gradišća forum Iulium Diunum Cormons etc. sunt

oppida fori Iulij Italiae

Tergeste, forum Iulium, id est Ciuidad, Cormo ns Diunum, Aquileia, Gradišća etc. sunt ciuitates, et Opp ida Ducatus fori Iulij o lim Carrorum , Japi-dumque, ac Venetorum Patria nuncupatus. Ita omnes Geographi, et Historiciveteres, et recentiores Graeci, et Latini firmiter tenent Includentes ipsumDucatum, et praedicta oppida intra fines Italiae. Habent enim forum Iuliumab ortu firmionom omnem ab Incolis Risanum nuncupatum Strabo Lib. 9.fol. 145. Plinius Lib. 3. cap. 18. Blondus fori Italiensis Lib. primoX« RegioneItaliae titulo fori Iulij Bruno Geo graphia verbo forum Iulij Carolus Sigonus,de antiquo iure Italiae Lib. primo cap. 26, et lib. 3. cap. 2. Abraham Ortelliusin Thesauro Geographiae verbum forum Iulij, et Tergeste ac in Theatro Orbistabula fori Iulij, Mercator Atlas, Hun dus Atlas minor, Bleu, Atlas nouus,omnes tabula fori Corne lij, Maginus In descriptioner Italiae, ac universi Orb istabula fori Iulij, Jodocu s Hun dius in descriptio u niversalis ac particularisItaliae cap. 20. Philippus Cluuer ius suae Introductionis Lib. 3. cap. 35.Joannes Boterus relationum Lib. primo fol. 54. titulo fori Iulij, et plures alijquos breuitatis causa omitto.

AArsia fluuiiis certissimus Italiae, ac Illyrici terminus, Histriaque ItaliaeRegio

Et eo magis praemissa conclusio comprobatur euidentissime ex confinibusItaliae, quae ab ortu habet Arsiam fluuium Histriae, nam iste amnis tan-quam certissimus, Indebitatus et Com munis terminus separat Italiam ab

Illyrico, adeo ut Histriae Regio, quae ab occasu dictum Risanum fluuium,

163



et ex ea parte Justinopolim uulgo Capo d'Jstria, Primariam habet Vrbem,sit Prouincia inter Regiones Italiae situata, et compraehensa, vt affirmantomn es supraallegati scriptores Plinius Lib. 3. cap. 19, Blondus , Leander, Or-tellius, Mercator, Bleu, Ma ginus, Cluuerius, Bruno Sigonius, Boterusomnes tabula Istriae, et verbo Istria, quibus adduntur Paulus Diaconusde gestis Longobardo rum Lib. 2. Hun dius In descriptione Italiae parti*cularis cap. 21 . fol. 363. Bulla Henrici V Impera toris super priuilegio venerisconcesso sub da ti XI. C al. luni) 1110 relata a Don ato Jannito de RepublicaVeneta fol. 476. Carolus Stephanus in Dictionario Geographico verbo Histria,et Arsia Johannes Stadius in Comm entaries Flori Lib. 2. cap. 10. Petrus Ber-tius Joseph M aletius, et Michael. Villanouanus omnes super Ptolomeum Lib.3. cap. primo de Italia Jacobus della Cam pius in Com mentarijs Plinij Lib. 3.cap. 18. et plures ali) quos omitto etc.

№ 9 °Scriptura Georgij Crisani

Scriptura facta a Reuerendo Dom ino Georgio Crisanio Croata?* Canonica-tum ad S. Hieronymum Illyricorum nunc uacantem a Sanctae mem oriaeSixto V. pro Natione Illyrica erectum quidam alienigenae am biunt; Congre-gatio Nationa lis praedicti lociss ipsis contradicit.

Primo irrefragabiter excluduntur Albanenses et quicumque ali) qui neegente nee lingua origine sunt Illyrici.

Excluduntur 2o qui olim quidam erant Illyrici sed casu temporum inaliam nationem et priuilegia translati sunt huiusm odi sunt Carniolani quiaProuincia Carniolia non est Illyrica sed Norica siue German ica AustriacisProuincijs haeredijs quae Germa nicae sunt adnum erantur lingua ibi German ica in Iudicijs Concionibus Scholis et in quibuscumque negotiis so lousurpatur adeo ut neque epistolam slauonice scriptam ibi uidere liceat GensIllyrica a Germ anis priscis possessoribus pulsa et oppressa est Hinc est quo dinter Agricolas et non inter omnes adhuc imago aliquae linguae illyricae1

perm aneat adeo tantum corrupta ut a nobis Illyricis non sine Interpreteintelligi media quippe pars linguae est Germanica integri Comitatus in istamedia Carniola mere Germ anice loquuntur ut Coceuia et Bohinia.

Excluduntur tili qui oriundi sunt ex patre Carn iolano et qui neque linguamIllyricam callent qualis est Lucas competitor Bulla expresse uu lt ut quiprom ouentur sint linguae Illyricae homines sed si admittantur alienigenaeignari iuuenes non sacerdo tes et reijeiantur sacerdo tes nationales Senioresdigniores tunc nationi Illyricae gratia non fiet neque bene ficia ad de nationebenemerita conferentur.

Die 5. febr. 1654. De Sanctis notarius.

22 . Ovdje se sažimlje Križamćev protukranjski spis ne kao dokaz Križa-nićeve nestalnosti nego stvaran argumenat za protukranjsku stranu. Spis

je objavio Crnčić (Prilozi, s. 110—13).164



In mei etc praedictus Reuerendus Dom inus Georgius Crisanius filius quondam Gasparis de Croatia mihi cognitus etc. mediante tacto pectore more etc.recognou it et recognou it retroscriptam eius manuwm litter as et ca racteresin praesenti scriptura apposit content: et sic tacto pectore etc. more iurauit

etc.•"Ego infrascriptus praedictas a llegationes iuxta sententiam praefatorumGeographiae scriptorum ac intentionem fundatoris p raedictae Ecclesiae fa-teor me uidisse et ita sentio et me subscribo.

Ego Joannes Baptista Lucatellusy

(f. 214 v) Reuerend o Vatri PrioloRomana Canonicatus

ProVenerab ili Congregatione Hospitalis Sancti Hieronym i Illyricorum

Contra

Dom inum Joannem Baptistom Jampsi.Nota ad partes

Tajni vatikanski arhivSacra Romana Rota,Positiones 225; Coram P riolo 1654.

KRITIČKI APARAT

a. Očito treba stajati Croatiam.b . Ispravljano od, čini se, Inferioris.

c. Dodano.d. Prekrižena susljedna nečitljiva riječ.e. Precrtana susljedna ri ječ jol. Kako u slijedećem retku dolazi iza Impe

rii ri ječ, zapravo kratica fol, i kako ju je pisar teksta anticipirao u prethod-nom retku, očito je da je ovaj tekst prijepis, vjerojatno prijepis koncepta.

f. Očito pogrešno, mjesto tenent, odnosno censent.g. Mjesto Kircherus.h. Ispravljeno od Inferioris.i . Umetnuto.j . Ispravljeno u omnes.k. Obično i ispravnije Cromerus.

1. Mjesto Dubrauius.m. Možda treba stajati Maesiorum il i Musiorum.n. Možda treba stajati Rugionum.o. Dovde je te kst pisala ista ruka .p . Odavde druga ruka.r. Slijedi nekoliko prekriženih riječi.š. Greš ka nas tal a očito povezivanjem sa susljednimipsis. Ispravno loci.t. Prekrižene susljedne riječinon sine interpretatione.u. Manus?v. Treća ru ka Lucatelli jeva.

165



»Informatio iuris« o Ilirskoj pokrajiniadvokata Miccolba Severotia

podnesena sucu Svete Rote Priuliu u svetoj eronimskom sporugodine 1655. izrađena vjerojatno od J. Paštrića

ROMANA CANONICATUS

Reurende Pater. Videtur resoluendum, Prouindam Illirići, iuxta sensumBullae sanctae memoriae Sixti Quinti intelligi de Dalmatica, aut ad plus deIllirico proprie sum pto continente sub se ipsam D almatiam, Crbatiam, Bos-nam, et Slauoniam , exc lusis penitus P rouincijs, Car inthiae, Stiriae, C arniolae,et Istriae,

Id suadet causa motiua dicti Pontificis expressa in Bulla, nempe antiquus,et praecipuus deu otionis affectus, et impulsus erga Sanctum Hieronymum ,qui ortus e st Stridone in Da lmatia, vt habetur in Lectionibus Breuiar ij, ibiHieronymus Eusebij f i l ius Stridone in Dalmatia, Constantio Imperatore Na-tus, cuius authoritas probat Mohedan. decision. 5. vers, sicut dicimus deBreuiario de fide Instrument, et conco rdant Geo graph ici, et Historici relatiin Notula ad partes data numer. 1.quibus statur, m axime in antiquis Rotain rece ntior. decis. 353 nu m er. 23. pa r. 5. et co ram Pen iaderis . 439. nu m er. 14.Vnde censetur, quod idem Pontifex in Collegiata, quam erexit in honoremSancti Hieronymi Dalmatae, voluerit in ea praesentari, et recipi Dalmatasdicti Sancti Doctoris Connationales; nam actus regulatur a sua causa Rotain recent, decis. 28 num. 5 par. 8.et sumit suam denominationem ab obiectoAgentium cap. voluntate in princ, de sentent. excommunic.

Hoc depraehenditur ex alij's verbis eiusdem Bullae, cum enim ibi antea

adesset Hospitale erectum anno 1453. a sanctae mem oriae Nicolao Quintopro Peregrinis Dalmatis, vt legitur in Bulla erectionis, ibiPro Dalmatis, seuIlliricis, quae dictio seu stat expositiue pro id est Geminian. consil. 115. numer.7. M enoch cons il. 1029. nu m . 13. et alij p er Add . ad R om an , co nsil. 179. litte-rae D. vers, idcirco.Houa Ecclesia, et Hospitale ibidem a Sixto Q uinto proIllyricis aedificata, censetur facta pro eisdem person is, pro quibus fueraterecta Ecclesia antiqua, nee praesumi potest, quod Sixtus Quintus volueritimm utare eius qualitates in praeiudicium dictae originalis piae fundationis,Ro ta in recen t, decision. 128. nu m . 1. pa r. 2 et in Ro m ana , seu T olentina census 20. M artij 1645. cora m Re ueren dissim o D . Du noz etto D ecano,sed censeturhanc nouam loco antique subrogare voluisse, cum eisdem qualitatibus Rotain rece nt, de cis. 415 nu m . 1 et seqq. p ar . 3. et d ecis. 353. nu m . 97. pa r. 5.

Etiams i Pontifex Ecclesiam , et Hospitale nouiter aedificata nouis redditi-bus, et opibus auxerit, et ditauerit, non enim inde sequitur, quod imm utau-erit eorum statum, et Institutum, sed censetur d isposuisse iuxta naturameiusdem loci, quia augumen tum sequitur naturam sui principalis, et idemiudicatur de augumento, quod de ducto Baldus consi. 407. num. 3. vers, estergo AnieL de Am at. consil. 12. nu m er. 13. et cons il. 59. nu m . 9. Ro ta in rece nt,decis. 94. nu m . 3. vers, et cum idem Iu ris pa r. 2 et in B ononien. G abellae 6.M artij 1651. coram R. P. D. Albergato §. penu lt.

Et apertius probatur ex dispositis in reserua tione lurispatronatus, post

enim factam in antecedentibus verbis mentionem Nationis D almatičae, et

166



Illyricae Sixtus Qu intus procedit ad erectionem Iurispatronatus pro personisdictae Nationis. Ilia enim vox dictae repetit omnes qualitates superius expres-sa s Surd. cons. 325. n. 20. et cons. 417. n. 4. Seraph, dec. 548. nu.S, Rota inrec. dec. 716. nu. 4. par. 8.

Praeterea id euidentissime conuincitur ex insignibus, quae idem SixtusQuintus depingi fecit, tarn in Choro , qudm in Tribuna d. Ecclesiae exprimen-tibus tria capita Leonum coronatorum , quae sunt in signia* Dalm atiae, vt estnotum, et testatur Theodor. Hoeping. de lure Insignium, et Armor, cap. 6.par. 3. num. 558.et eadem Insignia conspiciuntur insculpta in Sigillo, et Bus-sola antiqua dictae Congregationis, e t in alijs locis in facto relatis. Hinc enimeuincitur clara voluntas d. Pontificis donandi eandem Ecelesiam Indigents,et originarijs Dalmatis, cuius insignia depingere fecit, vt optime probat Nicol.Eu era rd. S enior cons . 186. nu m . 4.dicens, quod, quando donator fecit depingere Insignia, et Anna donatarij in re donata, ilia habent vim traditionisfauore illius donatarij, cuius Arma depingi fecit, cumque sequitur, et extollit

Theo dor. H oeping. vbi s up ra cap . 13. nu m . 167.Et est conclusio recepta, quodex appositione a rmorum infertur dom inium, et Iuspatronatus illius, cuiusinsignia, et arma sunt depicta, et insculpta Roland a Valle cons. 84. nu. 23. etseqq. lib. 2. Peregr. cons. 75. nu. 3. lib. 1. Surd. cons. 61 nu. 29. et cons. 179.nu m . 59. En rique z con s. 70. nu . 5. M andel. cons. 777. nu. 3. Raude n. d e A nalog,cap. 23. nu m . 49. Ho epin g. vbi su pr a d. cap . 13. nu. 152. et nu . 164 et ten uitRo ta c ora m Coccin. dec. 201. sub nu. 2. et decis. 230. nu . 1 et co ram Sera ph,dec. 1141. nu . 7. et i nt er di ue rs. de cis. 527. su b n . 6. et in M ediol. Prio ra tu s 14.M artij 1646. cora m Em in. D. Card. Co rrado § 6. Inqu am .

Sed omnem scrupulum remouet obseruantia subsecuta; Ab initio enim

erectionis dictae Ecclesiae, vsque ad haec tempora semper praesentati, etrespectiue instituti fuerunt ad huiusmodi Canonicatus, et ad caetera Bene-ficia d. Ecclesiae soli sacerdotes, et ćlerici Da lmatae, vt probatur in facto,quare litterae sanct. mem. Sixti Quinti debent intelligi eo modo, et in eosensu, quern firmiter, et inconcusse declarauit obseruan tia subsecu ta, quaeest optima interpres Constitutionum Apostolicarum G ratian . discep. 181. n. 9.Ro ta diue rs. decis. 503. nu . 1 et 2. pa r. 1 et in rec. de ci s. 450. nu m . 3. pa r. 5.et in M ontis Alti Prim ice riatu s 8. Iunij 1643. coram R. P. D. m eo V erospio,et in nostris praecisis terminis fuit latissime firmatum inBarchinonen. Cano nic atu s 4. t)ec em b. 1644. et 19. Iun ij 1645. cor am eod em R. P. D. Ve rospio ,et in ead em 15. D ece m bris 1645. et 16. Aprilis 1646. co ra m R eue ren diss . D.

Archiepiscopo Tarraconen.vbi dicitur, dictae obseruantiae standum esse, eti-atnsi contrarius intellectus de lure esset verior, et in Comen. Collegij 17. Mar-tij 1649. § quo d clarius in fin. et 5. Iulij eiusdem anni § han c. etiam cor am R.P. D. Peuntingerio.

Dum que huiusmodi obseruantia deducitur solum ad effectum declaratio-nis, non requiritur, quod sit praescripta, sed sufficeret ita fuisse dliquandoobseruatum Alex. cons. 8. nu. 7. lib. 1 Crauett. cons. 518. nu. 2. Decian. cons.51. nu. l. ' lib. 2. Cresc. dec. 1. de Const, et Rota coram Buratt. dec. 647. nu.11. et in rec . dec. 648. nu . 5. pa r. 7. et in c itatis B archin. C anonic, co ram R.P. D. Verospio et Reuerendiss. Roias, et in ad. Comen. Colleg. coram R. P. D.

Peuting.

167



Caeterum, quando etiam did posset merit em Pontificis fuisse non se coarc-tare ad solam Dalmatiam proprijssime sumptam, sed intellexisse de sacer-dotibus, et clericis totius Illyrici, Non tam en sub ea com praehendi possuntnati, et orti ex Prouincijs Carinthiae, Stiriae. et Carniolae, ex qua ortus estAduersa rius, quia istae non compraehen duntur sub eo Illirico, de quo ipseintellexit in eius Constitutione, quod constituitur ex supradictis solis quat-tuor Prouincijs Da lmatiae, Croatiae, Bosnae , et Slauoniae .

Quam uis enim Illyricum V niuersale, tempore florentis Imperij Roman ilatius se extender et, et large, ac improp rie sumptum iuxta lim ites a Graecis,et Rom anis Impera toribus constitutos inchoaret a Gallia, scilicet, a Rhen i,et Dannubij fontibus, indeque porrigeretur ad Pontum Euxinum quod ho dieab Italis Mar Maggiore, a Turcis Mar Negro nuncupatur, in quo tractu totaGraecia a Constantino Imperatore compraehensa fuit, teste Brietio to. 2.Paralellae veter. et nouae Geograph. lib. 2. fol. 259. et 277. etprobat eruditis-simus Dominus Robertus Papafaua in eius libello de situ Carniolae, Carinthi

ae, et Stiriae quaest. 1. fol. 10. littera B.Proprie autem sum ptum ab Occasuhaberet Istriam, a Plaga Septentrionali Pannoniam, et ab Ortu Macedon iam,iuxta descriptionem Ptholomaei veterum Geographorum Principis, qui iuxtacaelestes obseruationes assignando Prouincijs terminos Illyricum ita dispo-suit, et terminau it, quem Geographici communiter secuti sunt, et signanterM ichael Villanouanu s in Com me ntar. ipsiu s Tolom ei lib. 2. cap . 17. et ibidemIoseph Maletius, et Petrus Bertius in Theatro veteri , Abraham Ortell ius inTheatro Geographico in t i tul . Nomenclator Ptholomaicus in Verbo Il lyris, etali j communiter. Dictumque Illiricum fuerit pluries a Roman is ampliatum,et signanter Traiani Caesaris auspicio ad sextam accessionem , et alias diuer-simode, prout placuit Roman is Imperatoribus pro eorum arbitrio numerum ,

ordinem que P rouinciarum partientibus, et constituentibus. Deinde verb, quipost ea tempora Romanis imperarunt Augusti, Vniuersum Illyricum, tanquamin medio vtriusque Imperij Occ identis, et Orientis, et inter duas nouam, acveterem Romam situm, subdiuiserint in Illyricum Orientale, et IllyricumOcc identale, vtrumque continens decern, et octo Prouincias vt tradunt Vol-pha ngu s Lazius in Com men t. Reipublic. Ro m ana e lib . 1. fol. 3. et idem intra cta t. de M igratione G entium lib. 5. fol. 144. nu m . 10. et fusius Pa ter Philip-pus Brietius in d. tom. 2. Paralellae lib. 6. cap. 4. fol. 259. Carolus a SanctoPaulo in Geog raphia Sac ra lib. 3. fol. 69. et lib. 8. fol. 191. Au bertus M iraeusnotitia Episcopat. lib. 1. cap. 3.Cuius Illyrici latissime sumpti ennum eranturProuinciae in Notula, quae hodie datur num. 2.

Nihilominus huiusm odi antiqua Illyrici diuisio, succedente postmodumImperij Rom ani inclinatione exoleuit, et nouae subsecutae sunt Prouiniciarumdiuisiones, et nuncu pationes, ob crebras enim be llorum, et temporum vicis-situdines, ac diuersas gentium, et popu lorum migrationes, ceperun t paula-tim dominia, et linguae ipse mutari, et quae prius sub vno Imperio Roman oProuinciae a Praefectis Praeiorijs, Vicarijs, et Procon sulibus regeban tur, par-tim se in libertatem vindicantes, partim, vt cuiuslibet praeualuit vis, potentia,et tyrannis occupatae , coaluerun t in Respublicas, et Regna particularia, etiuxta cuiusque dominium nuncupatae fuerunt. Indeque non solum diuersaRegna, et diuersorum Regnorum nomina orta sunt, sed prouinciae ipsae aliter

168



legitur in Constitutions 65.sand. mem . Vrbani Octauui, nulla facta mentione,neque comprehaensione Carinthiae, Stiriae, et Carniolae. Econtra autem Ciu-itatibus dictarum trium Prouinciarum assignata fuerurit loca in Collegio Germanico pro solis Germanis erecto, vt patet ex Bulla 14. Gregorij Х Ш . et itacum appareat Stiriam, Carinthiam, et Carniolam habitas fuisse a RomanisPontificibus pro Prouincijs Germaniae, noti autem Illyrici; tollitur in hoccausa omnis haesitatio, nam Constitutiones Apostolicae sunt intelligendae, etinterpraetandae eo modo, quo fuerunt intellectae, et declaratae ex vsu Curiae,et Rom anorum Pontificum, vt in nostris terminis late firmatur in decisionibusemanatis in d. B arc hin on en . Can onic atus 4. Decemb. 1644. et 9. Iunij 1645.co ram R. P. D. Ve rosp io, et 15. Dec em bris eius dem an ni, et 16. Aprilis 1646.coram Reuerendiss. Archiepiscopo Tarraconen.in quibus agebatur, an subIndulto concesso Regi Catho lico compraehenderetitur Catalani.

Idipsum proban t litterae Impera toris Ferdinandi Secund i, qui recensendoProuincias Germaniae reponit Stiriam, Carinthiam, et Carniolam inter Prou-

incias Interioris Austriae, vt in eius epistola relata a Caro lo Carapha Ep is-copo Auersano in eius Historia intitulata Germ ania Sacra fol. 188. in nostraprimo Summario num. 13. alias dato sub die 15. Mai] 1654. Huiusmodi enimassertio Caesareae maiestatis plenissime probat, max ime in hac materia di-uisionis, et Constitutionis Prouinciarum , quae tota pendet ab eius potestateBelluga in Specul. Principum rubr. 11 §. iam supra num. 2. vers. fol. mini 43.a tergo, Theodor. ReinKuigK de Regimin. Seculari, et Ecclesiast. lib. 1. class.5. cap. 2. nu. 4.

Accedunt his epistolae Praesidis, et Deputatorum Ducatus Carniolae quin-que sigillis munitae,1 datae in dicto primo Summ. num. 14. qui attestantur,Ducatum praedictum esse ProuinCiam Germaniae, non minus quam Stiriam,et Carinthiam, et addunt Peregrinos dicti Ducatus non esse recipiendos inHospitali illyrico, sed Germ anico, quae attestatio est ualde attendenda, cumprouen iat ab officialibus dicti Ducatus, qui melius caeteris praesum unturinformati de qualitatibus suae prouinciae, et sit etiam conformis litterisCaesa reae Ma iestatis, et conuen iat cum Historicis Cron istis, et Geog raphisidem attenstantibus.

Assistit etiam obseruan tia quo ad receptionem Peregrino rum in Hosp itali,nam ex libris tentis in eius Archiuio patet, nullum ex dictis tribus ProuincijsStiriae, Carinthiae, et Carn iolae fuisse vnquam receptum in dicto Hosp italiincipiendo ab anno 1548. vsque ad 1625. talis autem censendus est sensus ver-

borum, qualis fuit ab obseruantia declaratus, et intellectus, vt in luribussuperius citatis, praesertim in declarandis finibus, et situationibus locorumMenoch. con s. 21. nu . 15 Rim inald. Iun . con s. 275. num er. 50. Andreas Kni-chen. de lur e terri to r. ca p. 3. num . 82. et seqq.

Et demum, quod d ictae tres Prouinciae non sint in Illyrico, sed in Germania, probatur ex comm uni, ac vhiformi hominum, et populorum opinione,et reputatione, Georgius enim Crisanius Sacerdos, et hodie Confessarius inEcclesia Sancti H ieronymi Cha ritatis in fide per ipsum iurata attestatur, C ar-

1. Objelodanio pismo deputata Kranjske I .Crnčić (Prilozi, str. 87—88).Autograf se nalazi u vrlo trošnu stanju u arhivu Papinskog hrvatskog za-voda sv. Jeron ima u Rimu.

171



niolam non esse Prouinciam Illyrici, sed Germaniae, vt in prima Nota aliasdata eadem die 15. Mai] num. 9.In fide Baptismi Aude rsarij? eius paterenuneiatur de Lubiana Metropoli Carniolae in Germania, vt in nouo Sum-mario num. 1. Testes examinati occasione promotionis ad Episcopatum dictaeCiuitatis JR.P. D. Otthonis Friderici Com itis a Buchaim dicunt, diet am Laba-censem Ecclesiam esse caput, et Metropolim prouinciae Carniolae in Germania superiori eodem nouo Summario num. 3.Episcopus Ldbacensis insti-tutus a Paulo Secundo est Princeps Imperij, et vti talis descriptus in ma-tricula Imperij German ici, vt tradit Hieronymus Caninus in Historia de elec-tione Regis Romanorum , et in compendio Bullae aureae C aroli IV. fol. 22. et52 . Indeque connumeratur inter Episcopos Germ aniae,vt per Aubertum Mira-eum in notitia Episcopatum totius Orbis lib. 4. cap. 17. foL 207. et lib. 5. 350.in verbo Labacum,nee vllo vnquam tempore fuit relatus inter Episco-patus Illyrici, qui sunt subiecti Archiepiscopo Spalatensi Dalm atiae, totiusqueCroatiae Primati, vt probat Prouinciale impressum sub Leone X:de anno 1514.

ex qua constanti hominum opinione, et vniformi attestatione, comm uniquegentium, et populorum jama, et reputatione oritur plena, et concludens pro-batio situationis, et qualitatis dictarum Prouinc iarum, quae uatde in hocmateria attenditur Bald, in 1. proprietatis 4. num. 4 C. de probat. Grat. cons.9. numer. 4. lib. 1. Andreas Kninchen. vbi supra d. cap. 3. num. 8.

Quo ad Istriam, tantum abest, vt possit censer i pars Illyrici, quod omnesScriptores Geograph ici, et Historici coneorditer dicunt esse partem Italiae,

2. Izvornik krsnog lista Ivana Jampšića nalazi se uTajnom vatikanskomarhivu u fonduSaCra Romana Rota pod signaturom:Tura diver sa 157: 1654a Ianuario ad Martium. Bez paginacije. U krsnom se listu veli da je u Rimu26. ožujka1636. krštenIoannes Baptista jilius dom ini Lucae Iamsic de Lubiana in Germania calcatoris et dominae Magdalenae Atanne [?] de Pennaconiugum qui ex utero m otriš die 20. eiusdem mensis natus.Slijedi potpis ižig te nadne vak 27. veljače 1654. kad je izvod iz Matice k ršten ih pod nessucu Priuliju. Ivan Jampšić je dakle vršnjak Ivana PaŠtrića, brata JeroniPaštrića, koji će postati profesorom Urbanova zavoda u Rimu, akademikknjiževne od kraljice Kristine potekle akademije »Arkadije«, redaktoroglagoljskih liturgijskih knjiga, čuvenim hebrejistom i učenjakom s kojime đu ostalim a saobraća i filozof Leibniz (Vidi: I. G o l u b ; Iv an Paštrić, Poljički zbornik sv. I, Zagreb 1968, str . 205—230; I. G o l u b , Rukopisostavština Ivana Paštrića u Vatikanskoj biblioteci, Arhivski vjesnik 11—(Zagreb 1968^-69) 405—427; I. G o l u b , Rad Ivana Paštrića na izdavanglagoljskih liturgijskih knjiga, Slovo, časopis Staroslavenskog instituta u grebu, 1971, br . 21, str. 377-T-387; I, G o l u b , Ivan Paštrić i njegovi suvmenici, Kačić 4 (Split) 161—169). Jeron imov b ra t Ivan Paštrić u vrijemsvetojeronimskog spora nalazi se u Rimu u Grčkom zavodu i znana mu parnica nastala povodom imenovanja njegova vršnjaka Kranjca I. Jampšza svetojeronimskog kanonika, štoviše on sudjeluje u tome na taj načšto u knjizi R. PapafaveDe situ Carniolae (Rim 1655) nastaloj prigodomspora tiska pjesmu u čast piscu i u slavu Iliriku. To je, koliko mi je poznto prva štampana pjesma Ivana Paštrića. J. Radoriić je u svojoj studi»Jeronim Paštrić, istorik XVII. veka« (Glas Srpske akademije naukaС Х С ,akademije nauk a С Х С , drugi razred 95, Beograd 1946), sveo IvanaPaštrićana Jeronima i Ivanu porekao samostojno postojanje što su opovrglinajprije V. Stefanić (Historijski zbornik 4/1951) br. 1—4, str. 266—270; zatJoseph Shcutz (Das Handschfiftliche Missale Cyrillicum Lipsiense, Weisden 1963) i ja (I. P a š t r i ć , Poljički zbornik sv. I, str. 207—208).172



vt patet ex deductis in facto, et in prima nota ad partes* data d icta die 15.Maij num. 8. l i t tera A.quibusstandum esse supra probaui.

Quibus accedit R ob erta s Papafau a eodem t ract, qu aest. 1 fol. 7. litt. C. etseqq. ac fol. 17.B. vbi accura te refert, Italiam sortitam fuisse var iam diuisi-

onem, in eaque semper relatam esse Istriam a temporibus Augusti, et sicdecursi sunt 1640. et ultra anni, quod Istria reperitur inter Italiae regionescompraehensa.

Quare etc.

Na poleđini:N. Seuerolus Aduocatus.

R. P. D.

P R I O L O

Romana Canoni-catus.

P R O

Vener. Congrega-tione Illyrica.

C O N T R A

R. D. Ioannem Baptista Iampsi, et DD.

Ioa. Steir, loan. Ca-labassonum, Geor-gium de Lubiana,Blasium de Blan-chis, et alios litis

Consortes.

l u r i s D. S e u e r o l i .

Romae, Ex TypographiaReu. Cam. Apost. 1655.

Superiorum permissu.

Tajni Vatikanski arhivSacra Romana Rota,Positiones 281. Bez paginacije.

3. To se odnosi na Nota ad partes što je ovdje objavljujem. Usp. točku 8.

173



Informatio facti o Ilirskoj pokrajini prokuratora Francesco,Liberatija podnesena sucu Svete Rote Priuliju u svetojeronimskom

sporu godine 1655, izrađena vjerojatno od J. Paštrića.

Romana Canonicatus.Stantibus hine inde deduetis.

Dub. Quaenam intelligatur esse vera, et propria ea Prouincia Na-tionis Illyricae iuxta Bullam , et mentem Sixti V. in casu etc.

Reu. Pater. Sixtus Quintus, vt alias recensui, ab ineunte aetate praecipu-am erga Sanctum Hironymum gerens deuotionem, primum

Altare ipsius in Basilica B. Mariae Ma ioris, in qua eius corpus asseruatur,in amp liorem Cappellam ad S. Praesepe D. Nostri lesu Christi aedifwauit,deinde se conuertit ad Ecclesiam S . Hieronym i ad Tyberim , quae Illyricorum

dicitur, sibi, dum Cardinalis erat, concessam ad titulum nunquam dimissum,donee ad Pontificatum fuit assumptus, eamque in ampliorem formam aedi-ficatam in Collegiatam erexit, et iuxta hanc Ecclesiam dixit esse Hosp italeNationis Illyricae pro recipiendis in eo pauperibus peregrinis, et infirmis exea Prouincia ad sacra limina Apostolorum visitanda, confluentibus.

In eadem verb Ecclesia instituit vnum Archipraesbyteratum, sex Canonicatus, et quatuor Beneficia perpetua, reseruato Iurepatronatus praesentand ipersonas idoneas dictae Nationis Illyricae, seu alias Origenas eiusdem tamenIllyricae linguae, et idiomatis clarae me. Michae li Peretto eius pronepoti,eiusque filiis, et descenden tibus, vt in eius litteris Apostolicis decreto irri-tanti munitis in Summ. pro hac parte dato die 15: Ma ii 1654. ex gratia reas-sumendo num, 1.

Cum autem vacaret de mense Octobris 1651. Canonicatus in dicta Ecclesiaper obitum Vincentii Mazzolae Dalm atae, et ad illius praesentationem aspi-raret D. loannes B aptista lampsi Rom anus jilius Lucae oriundi, vt asseritvr,ex Carniola Germ aniae superioris, C ongrega tio d ictae Na tionis se illi oppo-suit, et lite desuper instituta, et delata demum ad Sacram Rotam coramReuerendiss. D. meo Ponente,1 fuit dicta die 15. Ma ii2 resolutum, non constarede habilitate dicti Io: Baptistae, ex quo nimirum duae qualitates copulatiuerequirantur, altera scilicet, quod praesentandus sit Nationis Illyricae, seuOrigena, altera quod habeat peritiam Illyrici idiomatis, et ex hac secunda fuitcapta resolutio (qud enim ad primum DD . pro tunc nihil firmarunt, an scilicet Ducatus C arniolae sit in Prouincia Illyrica iuxta dictas litteras Sixti V,)fuitque decisio confirmata, et lata super hac sententia per ReuerendissimumD. meum Ponentem.

Verum quia plurimum interest declarari, quaenam sit Prouincia NationisIllyricae iuxta praefatas literas, cum nedum Carniolam , sed etiam Istriam,Stiriam, et Carinthiam sub ea compraehend i fuerit exaduerso articulatum,et proinde ob futuras vacationes, et etiam ex causa Peregrinorum necessaria

1. Ponens je sudac Svete Rote, zbornog suda, koji vodi izvjesnu parnicu.Ovdje je to Girolamo Priuli.

2. Tj. 15 svibnja 1654.

174



sit ista declaratio, fuit per dictam Congregationem habitus recursus ad San-ctissimum in Signatura Gratiae, qui super hoc articulo causam commisit,appellatione remo ta, et proinde hodie disputatur, vt" dubio, vt infra resolu-endo, scilicet veram et propriam Prouinciam N ationis Illyricae iuxta bullam,et men tem dicti Sixti esse Dalm atiam Illyricum prop rie sumptum , continensipsam Dalmatiam, Croatiam, Bosnam, et Sclauoniam, idque suadent infra-scipta.

Tenor scilicet dictae bullae, in qua profitetur expresse.se dictam Collegia-torn erigere ob antiquum , et praecipuum deuotionis affectum erga DiuumHieronym um, qui sine dubio est natus in Prouincia Da lmatiae, vt in officiodiuino testatur Sancta Romana Ecclesia in eius lectionibus, ibi, HieronymusEusebij f i l ius Stridone in Dalmatia Constantino Imperatore natus etc.cuiusauctoritas sola sufficit, licet concordent Geographi, et Historici relati innotula ad partes data num. I . Vnde dicendum est, quod idem Pontifex inCollegiata erecta in honorem S. Hieronymi Dalmatae, voluerit, pariter prae-sentari Dalm atas ad Beneficia vti nempe connationales S. D octoris.

Alia similiter verba eiusdem bullae, ibi,Iuxta quam Ecclesiam est Hospi-tale Nationis Illyricae pro Peregrinis, et infirmis ex ea Prouincia etc.Hospi-tale enim fuit concessum anno 1453 . a Nicolao V. Eremitis Da lmatis prosuscipiendis in eo specialiter peregrinis D almatis dicto primo Sum. num. 5.ibi, Dalm atis, seu Illyricis, quae dictio, seu stat expositiue, et declaratiueApostill. ad Ro ma n, cons . 179. nu . 7. vers et iccirco:ponderando etiam, quodin dictis verbis Sixti Prou incia in numero singulari profertur, ibi,ex ea Prouincia, et sic de vnica intellexit, scilicet Da lmatia, et de Illyrico proprie etvere sumpto, vnde remanent exclusae aliae Prouinciae Iltyrici, olim latissimesumpti, et improprie a Gallia, et ab ortu Rheni, et Danubii fluminum vsque

ad mare Euxinum, et Vrbem Constantinopolim, sicque dum idem Sixtus in-ferius reseruauit I us praesentandi personas dictae Nationis Illyricae habuitrelationem ex vi dictionis Dictae ad Nationem antea nominatam occasionedicti Hosp italis, et vnicam Prouinciam , ad quam est restricta expressio factade Natione Illyrica; verbum enim Dictae refert praeceden tia cum omnibussuis qualitatibus Ro ta decis. 564. num . 8. coram Seraphin.et saepe in aliis.

Idque ratione comprobatur, quia cum antiqua Ecclesia, et Hosp itale S.Hieronym i esset erectum sub inuocatione S. Hieronym i pro Dalm atis, seuIllyricis proprie acceptis, Sixtus V. erigendo Collegiatam sub eadem inuocatione, non censetur, qualitates Ecclesiae immutare voluisse, sed Collegiataeodem lure censenda est, vti subrogata in locum antique, cum subrogationon mutet statum, sed intelligatur facta cum eisdem qualitatibus Rot. decis.415. num . 1. et seqq. par. 5. recent.

Accedit, quod Hospitale, quod dixit Sixtus esse iuxta dictam Ecclesiamfuit aedificatum ex legato bon. mem . Pantini de Valle Tragurini ex Dalm atiahuius Sacri Tribunalis Auditoris per Cardindlem Oliuerium Carapham eiusComm issarium de anno1475. vt extat antiquissima mem oria in libro H ospitalis pariter an tiquo dicto Sum. num. 6. cui fides est adhibenda Rota decis.41. num. 7. part . 4. recent, tom. 2.dictaque patria eiusdem bon . mem . Fantiniexprimitur in eius sepulcro existente ante dictam Capellam S. Hieronym i adS. Praesepe d. Sum. num. 7. Et Congregatio etiam ab antiquo vocatur So-cietas, et Congregatio Dalmatinorum in eodem S um.num. 8. imo extat vsque

175

http://expresse.se/

http://expresse.se/

http://expresse.se/



Et egregie inter alios declarat Abraham Golintz in eius compendio Geo~graphico lib. 2. cap» 6. fol. 177,et alij addun tur in notula, quae nunc daturnum . 3. vbi l i t tera A.ostenditur omne terrae spatium proprij Illy rici vnicoDalmatiae nomine fuisse ćomprehensum, ac eiusdem Dalmatiae partes esseSlauoniam, Croatiam, et Bosnam, quae omnes sub vno Dalmatiae Rege alegatis S. Sedis Apostolicae 1076. inuestito in Vrbe Salona Metropoli Dalmatiae, ut refert Baro nius tomo 11. annalium , complectebantur; Et ad hancvsque diem viget Bonus, idest pro Rex Slauoniae, Bosnae, C roatiae, et Dalmatiae. Et ex hoc magis apparet Prouincias Stiriae, Carinthiae, et Carniolaenunquam Regni Dalmatiae proprii Illyrici nomine fuisse compraehensas.

Dictae autem Prouinciae Carniolae, Stiriae, et Carinthiae nunquam subnom ine proprij Illyrici sumptae, et intellectae fuerunt, sed solum comprae-hensae in Pannonia superiori, vt in dicta prima nota num. 3.4 et pariter inrecenti Germania Superiore, vt in dicta nota eodem numero, vbi referunturplurimi authores classici, quibus standum est in hac materia, vti in arte

peritis Ro ta decis. 353. nu m . 23. pa rt. 5. recen t, nee non in N azaren a Iu risdeferendi Cruc em 28. iunij 1647. § Haec a utem vers, et d eniqu e co ram Reu-rendiss. D. meo Verospio, et signanter dictae Prouinciae referun tur in cir-culo Austriaco, qui est unus ex quatuor additis sex primiš antiquis per Ma-ximilianum primum de anno 1512. et postmodum stabilitis per Carolum V.de an no 1522. vt tradunt Erumerus de Comit. Imperial , cap. 2. num. 39. infin. et nu m . 47. et a lij relati in dicta notu la nu m . 4.Et in ipsa fide Baptismidicti Joannis Baptistae dicitur eius pater de Lubiana in Germ ania, vt nouoSumm. num. 1. quae Ciuitas Labacum appellata, est Metropolis Carniolae,ergo non in Illyrico, his omn ibus additur attestatio Georgij Crisanij formiterrecognita, et data in dicta nota num. 9.5 qui praecise tenet, Prouinciam Carniolae non esse Illyricam, sed German icam, et Austriacis Provincijs, quaeGerman iae sunt, adnumerari; et eo magis dum montes Istriae cui im me-diatae opposita est Carn iolia diuidunt Germ aniam ab Italia parte Septen-trionali, ut tradit An dreas M aurocenu s lib. 15. fol. 619. in H istoria Ven eta.

Haec Veritas ex pluribus comprobatur, et primo, quia Episcopus Laba-censis institutus a Paulo II. est Princeps Imperii una cum Ep iscopo Vien-nensi descriptus in Ma tricula Imperii Germ anici, vt tradit Hieronymus Can i-nus in historia de electione Regis Romanorum , et in compendio bullae aureaeCaro li IV. Imperatoris fol. 22. et 52. Et idem Episcopa tus Labacensis con-numeratur inter Episcopos German iae, vt per Aubertum Miraeum in NotitiaEpiscopa tuum totius orbis lib. 4. cap. 17. fol. 207. et lib. 5. fol. 350. verboLabacum, neque vllo tempore idem Episcopatus fuit relatus inter eos Illyrici,et qui sunt subiecti Archiepiscopo Spalatensi Dalm atiae totiusque Croa tiaePrima ti, vt probat an tiquum Prouinciale totius orbis impressum sedente Leone X. de anno 1514. vbi fol. 5. a tergo nominantur omnes Episcopi ProuinciaeDa lmatiae Illyrici proprij, et nullibi inter eos refertur pra edictus Labacensis46. annos vt supra an tea institutus, et accedit attestatio moderni Archiepi-scopi Spalatensis dicto nouo Sum. num. 2.

4. Vidi ovdje objavljenu Nota ad partes br. 3.

5. Vidi ovdje objavljenu Nota ad partes br. 9.12 STARINE 177



Secundo, quia Ducatus Stiriae, Carinthiae, et Carniolae nullum habentlocum in Collegio Illyrico a sanct. mem . GregorioXIII. fundato in CiuitateLauretana anno 1580. et postmodum restituto anno 16271 a sanct. mem .Vrbano VIII. pro viginti Alumnis ex Illyricis prouinciis, quorum 12. locaassignan tur litoralibus Dalma tiae Vrbibus, reliqua verb 8. Ciuitatibus, et locisBosnae, et regionis Slauoniae inter Drauum, et Sauum fluuios, vt in Consti-tutione 64. eiusdem Vrban i tomo 4. Bullar. §. 4. et. 6.

Tertio quia viceuersa Ducatus praedicti Carniolae, Stiriae et Carinthiaehabent locum in Collegio Germ anico a sanct. me. Iulio HI. fundato, et postmodum a jel. rec. Gregorio XIII. renouato anno 1573. pro centum Alumnispraecipue G ermanicae Nationis ex vniuersa Germa nia colligendis, vt in eiusCon stitutione 14. tomo 2. Bullar. Et quia idem Pontifex erexit CollegiumHungaricum illi vniendo, Ecclesiam S. Stephani in monte Coelio, voluit quodloco 12. Canonicorum, qui dictae Ecclesiae inseruiebant post Regulares S.Pauli primi Eremitae reciperentur totidem Alum ni, inter quos essent tres

eiusdem ordinis S. Pauli, vt refert Melchior Incho fer Soc. lesu in anna libussacris Hungaricis fol. 285.Quarto. Idipsum probant literae Imperatoris Ferdinandi Secundi, qui re-

censendo Prouincias Germa niae, reponit Stiriam, Carinthiam, et Carniolaminter Prouincias interioris Austriae, vt in eius epistola relata per CarolumCarapham Episcopum Auersanum in eius Historia intitulata German ia Sacrafol. 188. vt dicto primo Summ ario numer. 13. Eodem modo plures GeographiDucatum Stiriae, Ca rinthiae, et Carn iolae collocant inter ipsam A ustriam, utin Notula num. 5. Et pariter litterae Do mini Praesidis, et Deputatorum Ducatus Carniolae quinque sigillis munitae, et recogn itae, vt dicto primo Summario num. 14. in quibus testantur, Ducatum praedictum esse ProuinciaeGerma niae, non minus qua m Stiriam et Carinthiam, et addunt, peregrinosdicti Ducatus non esse recipiendos in Hospitali Illyrico, sed Germanico, ethaec attestatio valde est attendenda , cum prouen iat ab officialibus dicti Ducatus, et conueniat cum dictis authoribus, ac Uteris ipsius C aesareae Male-statis.

Quinto. Accedit etiam obseruantia, quoad receptionem peregrinorum inHosp itali, nam que ex libris tentis in eius Archiuo, et incipiens ab anno 1548.vsque ad annum 1625. in quibus sunt descripti peregrini, et infirmi in eodemHosp itali recepti, apparet, nullum ex Us esse de Prouinc iis C arniolae, Stiriae,vel Carinthiae, vt dicto primo Summario num. 12.Et Sixtus Quintus, vt supraaduerti, intellexit, recipiendos esse in Collegiata persona s dictae Nationisrelatiue ad Hospitale, et ad Prouinciam Illyricam expressam in nominandoperegrinos ad id Hospitale ex ea Prouincia confluentes.

Nee opinor esse amplius exaduerso afferendam attestationem alias datamad probandum, Lubianam, seu Labacum esse in Illyrico, quia praeter quodemanauit lite penden te, et in fauorem Dom ini Joannis Bap tistae, fuit illiegregie responsum in dicta prima nota num. 4.6 vbi ostenditur, quod mu ltaibi adducta procedunt secundum antiquam divisionem Illyrici latissime sump-ti. Et quod erroneae in ea refertur, Ptolomaeum libro secundo. cap. 17.re -ponere dictam Ciuitatem inter oppida Illyridis, dum ipse eodem libro cap.

6, Vidi ovdje objav ljenu Nota ad partes br. 4.178



decimoquinto de situ Pannoniae Superioris collocat illam vna cum Vrbeb

inter oppida eiusdem Panno niae, et in contrarium vrgent tot alij authores indicta nota num. 3.7 recensiti, praedictae Uterae Caesareae Ma iestatis, dimeDominorum Praesidis, et Deputatorum Carniolae, dicta Constitutio Vrban iVIII. quo ad Alum nos Colegij Illyrici, et demum quo ad Beneficia huiusEcclesiae Collegiatae, et Peregrines Hospitalis obseruantia, vt supra ponde-rata, quibus etiam add itur expressio in partita Baptismi Dom ini loannisBaptistae de Lubiana in Germ ania,8 vt dicto nouo Summario numer. 1. Needeest contraria attestatio Patris Santini Mathem atum Lectoris in Vrbis Archi-gymnasio data primo Summ ario num. 15. vbi firmat, quod ex proprietatesitus, et terminos apud classicos pro Illyrica Prouincia debeat intelligi, etcompraehendi Slauonia, Croatia, Bosna , et Da lmatia, et non vltra fines ha-rum ampliari.

Abraham Ortellius exaduerso allegatus in eius Thesau ro Geographico inverbo Pannonia dare firmat, Prouinciam Carn iolam vna cum Austria, Stiria,

et Carinthia esse in Panno nia supenore, cui subscribunt mu lti alij classiciGeographi dicta nota num. 3.9 recensiti, et idem Ortellius in eius Theatrotabula num. 29. Germaniae, dictas Prouincias inter regiones ipsius Germaniaereponit. Et aduertitur num. 7. quod etiam in alijs regionibus, quae non suntIllyricae, viget lingua Slauica longe lateque per Europom, et Asiam ad incognita vsque loca diffusa, et fatetur etiam primus exaduerso testis in Summario additionali primae positionis num. 4. ex gratia reassumendo.

Huic pariter testi, ex alijs exaduerso inductis fuit peculialiter responsumin mem oriali additionali facti similiter in dicta prima positione dato, in quoostenditur, nullatenus esse attendendos vti non Illyricos, pauperes, non pe-ritos in materia G eographiae, et nullibi comparandos cum tot authoribus

classicis et probationibus resultantibus ex scripturis, et alijs supra relatis,praeter quod habent interesse, timentes ejici b Cong regatione, et ideo consti-tuerunt procuratorrem in causa,10 vt dicto Summario additionali num. 3. neeconcludunt in dicto, imo conuicuntur de contrarietate, et mendacio, vt d ictomem oriali, et Summario additionali, ad quae me remitto, ne sim prolixior.

Qu6 vero ad Istriae Prouinciam nullo modo potest substinere praetensio,quod sit inclusa inter regiones Illyrici. Primo quia dicta Prouincia ab Au-gusto in decima Italiae regione relata semper inter eius Prouicias fuit con-numerata, vt Ptolomaeus, Atlas, et alij Geographi, et Historici turn veteres,turn recentiores allegati in dicta nota num. 8. litera A." firmiter tenent, con-stituentes ibidem Arsiam Istriae flumen pro orientali Italiae termino, quamab Illyrico segregat praedictus fluuius. Secundb, quia Episcopi in Istrialustinopolitanus, Parentinus, Polensis, Aem oniensis, seu Ciuitatis Nouae, et

7. Vidi ovdje objavljenu Nota ad partes br. 3.8. U izvorniku Jam pšić eva krsn og lista doista stojiIoannes Baptista filius

domini Lucae lamsic de Lubiana in Germania (Tajni vatikanski arhiv, SacraRomana Rota, Iura diversa 157:1654 a lanuario ad Martium, bez paginacije).

9. Vidi ovdje objavljenu Nota ad partes br. 3.10. Vidi ovdje objavljen »Memoriale« Francesca Libe ratija pro ku rato ra

Zbo ra sv. Jer on im a podne sen su cu Priuliju protiv Jur ja Križanića u vezi spostavljanjem Križanića kao prokuratora skupine hodočasnika odnosno bra-tima Zbora sv. Jeronima.

11. Vidi ovdje objavljenu Nota ad partes br. 8 A.179



KRITIČKI APARATa. Tekst oštećen, vjerojatno je tu stajaloin .b . Izgrizena jedna riječ. To će biti riječ »Lubiana«, jer se malo niže up

ćuje naNota ad partes br. 3, a taj broj radi o Ljubljani.c. Izgrizene brojke.

Pismo Jurja Ratkaja od 25. IV 1656. iz ZagrebaJurju Krizaniću u Rim

Paš t r i ćev p r i j ep i s

Copia25 Apr ilis1656

receptum 25 Augusti

Reuerende Dom ine frater in Christo obseruande!Com plures iam Roma a diuersis Illyricae nostrae gentis fratribus epistolas1

accepi quibus m ihi eiusdem gentis alumno non sine graui eorum animimae rore significatur, te frater carissime, iura quasi naturae mutare et inmaterna gentis uiscera sine causa saeuire, ut profecto ex multis eorumUteris iam proćlamari querimoniam sentiam: filii matris meae pugnaueruntcontra me. Alienigenas quippe et extraneos hom ines contra Pontificiam men-tem,2 contra fundationis iura, contra Sacrae Rotae resolutionem3 in lllyricamCongregationem4 subinducere conaris et quamuis hactenus suspenderim ca-

1

Nije izvjesno od koga je još osim od Jeronima Paštrića Ratkaj primiz Rima pisma o Križanićevu sudjelovanju u svetojeronimskom sporu Ilirskoj pokrajini.2 Pod Pontificia mens podrazumijeva se smisao koji ima bula osnutkasvetojeronimskin ustanova pape Siksta V kad govori da samo oni koji ptječu iz Ilirske pokrajine imaju pravo na svetojeronimske beneficije. Ratovdje polazi od tumačenja koje je dotičnoj buli dala presuda Svete Rot j . da se pod Ilirskom pokrajinom podrazumijevaju prema misli osnivaSiksta V Dalmacija, Hrvatska, Slavonija i Bosna, a da su isključeneKranjska, Štajerska i Koruška.

3 Ra tkaj im a pred o čima očito Odluku Svete Rote od 10. prosinca 165koju ovdje priopćujem. Presuda je, a da, dakako, Ratkaj toga nije mogznati, bila izrečena upravo dan prije nego što je on pisao ovo svoje pist j . 24. travnja 1656.4 Nabožno društvoVenerabilis Societas Confallonorum Slavorum BurghiS. Petri, koje postoji u R imu od 15. st. dobivši 1453. crkvicu na obali Tib ers pripadnim zemljištem, posvećuje crkvu sv. Jeronimu a na zemljištu podgostinjac. Samo se pak naziva društvo(societas), bratovština(confraternitas),zbor (congregatio) i pap insko m potvrdo m pravila 1544. se kon stituira pouzoru na slične rimske ustanove: dobiva kardinala pokrovitelja, brine sedomorodne hodočasnike i izbjeglice i podupire domorodne studente sveznanosti u Rimu. Među članovima Zbora valja spomenuti Antuna VrameAleksandra Komulovića, Fausta Vrančića, Natala Bonifacija, Franju Patčića, Markantuna de Dominisa, Ivana Luciusa, Stjepana Gradića, Benedii Krstu Stojkovića (Stay), Jurja Križanića, Jeronima Paštrića, Ivana Pašća, Ivana Kukuljevića Sakcinskoga. Uz crkvu je Siksto V ustanovio Kap

bulomSapientiam Sanctorum od 1. VIII 1589. određujuć i da kanon ikom ne181



lamum, sperans te ad cor rediturum, quia tamen iam quinquennio5 obduratafronte in errore te perseuerare intelligo; et eorum desiderio et gentis meaedebito et profectui tuo, si forte r esipiscere uolueris,obtemperare debui. Sednon multis tecum agom ego ipse multis occupatus, praeterquam enim opushistoricum a me inchoatum6 ut prosequar sim rogatus, sermones quoque perme dictos patria lingua edere ab Us qui iubere possunt compellorJ Quam -obrem paucis illud a te cum primiš quaero, quom odo contra torrent em ni-teris et audes affirmare Carnioliam, Styriam et Carinthiam ad IUyricumpertinere? Omitto quae tibi Rom ae eruditissime proposita sunt et ueterumIllyrici diuisionem, quam Romani adhuc eos sub potestate habentes fece-rant, cum posteriore, quam nostrates deinde reges constituerunt, quae tibipro satisfactione data est; unum illud a te peto, si hae prouinciae ad IUyricum pertinent, cum hoc nouem in se regna magis contineat, ad quod eorumeas adnumerabis; non enim per te regna esse dicere potes: A n ad Dalmatiam,Bosniam, B ulgariam aliaque tanto terrarum spatio a se inuicem distantia?

An ad Sclauoniam? Sed huius ab omnibus historicis et geographis limitesconstituti Sauus et Drauus, nullam prorsus earum in se concludunt, ut extabula geographica constare potest. Si ad Croatiam dixeris, idem tibi quodde Sclauonia re spondebitur. Sanius forte de Istria et Liburnia hoc asserere,sed et haec olim. Nee illud praetermittendum semper Illyrica regna summalibertate gauisa fuisse, has uero prouincias haered itati ac seruituti subiectas;Sed omissa argumentatione te ipsum tibi ob oculos statuo, quom odo enimquod ante scripto publicato negasti et deinde proprio iuramento manu pec-tori admota coram authenticis roborasti, nunc reuocare potes?8 Quomodoex eodem ore dulce, et amarum effundis, ex eodem pectore rosarum odoremet urdicarum fetorem habes. Si inconstantia laboras, quom odo tibi fidem

adhibendam potes praesumere? Nonne locus ipse contra quern temere acimpie agis iureiurando te tibi obstrictum tenet? Sed re melius perspec tasententiam te mutasse et ueritate deprehensa de falsa in ueram transmi-grasse opinionem respondebis. Bene hoc quidem diceres, si res ita se haberet,sed vehementer timeo ne passionibus ob ductus de uero in falsum relapsustibi et dum p riuato in personas liuore torqueris, ueritatem te reperisseadstruas. Esto ita sit, ut dicis,9 quod te necessitas cogit propriam impugnaregentem, et mentem ac nite non necessaria inconstantem tante Urbi exhibere?

može u njoj postati tko ne umije »ilirski« i ne potječe iz »Ilirske pokrajine«.Između Z bora sv. Jeronim a i svetojeronimskog Ka ptola izbijale su čestotrzavice.

5 Znači da je Križanić u sporu djelatan od 1651.e Nije jasno o kakvom se to započetu povjesnom djelu radi koje valja da

Ratkaj nastavi .7 Da li su se sačuvale te Ratkajeve propovjedi, tko će znati .8 Radi se o Križanićevu protukranjskom spisu, u kojem, kako on veli ,

f iktivno dokazuje kako Kranjska ne spada u Il irsku pokrajinu, da bi po-kazao neodrživost i jedne oštroumne argumentacije. Protivna strana je paksmatrala da je spis Križanić bio izradio po svom osvjedočenju koje je kasnijenapust io .

9 Odakle Ratkaju navod, da Križanić kaže, da je prinuđen da zastupaprokranjsko stanovište, protiv svog osvjedočenja i protiv svog naroda, nije

jasno .

182



Den ique Dei testimonium a te adhibituyn diasyricae disputationes strophisludere. Turpe est caelo te propitio Rom ae, hoc est arci sanctitatis et sapien-tiae mutabilitate notaru

Rogo proinde, frater charissime, ut hanc a me amico olim tuo admonitio-nem aequo suscipias animo et deposita ceruice ferrea, propugnando patriam,fide potius constantiaque insignis, quam tem eritate multis haberi uelis. Valeac Deum pro me exora.

Zagabriae 25 Aprilis 1656

Reuerendae Dominationis tuaeamicus ad seruiendum

Georgius Ratkai m. p.10

A tergo:Reuerendo Domino Georgio CrisanicioPresbytero et amico ac fratri in Christo

Romam

A r h iv P a p i n s k o g h r v a t s k o g z a v o d a s v. J e r o n i m a u R i m uStoria di vario genere, n r . 1 7 . B e z p a g i n a c i j e .

10 Ju ra j Ra tk aj (1612—1666), povjes ničar, kano nik zagre bač ki, au to r d jelaMemoriae regum et banorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae Beč 1652.

Pismo Jurja Ratkaja od 25. IV 1656. iz Zagreba

J. Paštriću u RimA u t o g r a f

Admodum Reuerende Dom ine, frater in Christo obseruande!

Ignotus uultu, patriae tamen gentis amore mihi notissimus, de Vrbe Romaper tanta liquentis elemen ti terrarumq ue spatia usque hue ad me scribis,Reuerende D omine, et de quaestionibus historicis eruditissime in Rota sacraproposita et discussa1 mihi adhuc ruminanda transmittis et quasi taciturnjudicium meum exposcens, ad respondendum praeuideas; quasi uero iis, quaein arce sapientiae elaborata sunt, de angulo terrae superaddi quidquam pos-

sit, nisi forte experimentum mag is nostri, quam doc trinam flagitas. Sed in-primis ex animo doleo fratrem nostrum Crisanicium per abrupta passionumincedere, propriamque gentem et mentem uexare impie, ad quern reuocandumueteri fretus notitia,2 hanc adjunctam eidem epistolam mitto, et Dominatiotua per occasionem exhibere ne grauetur, nisi forte eddem exacerba tum

1 Moguće je da se radi o elaboratima advokata Zbora sv. Jeronima Nicco-16a Severo lija i F rancesca L ibe ra ti ja , o knjiz i P a p a f a v i n o j De situCamiolae, Carinthiae, Stiriae Rim 1655. i eventualno prijep isu odlu ke SveteR ote od 10. pr os inc a 1655.

2 Staro poznanstvo Ratkaja s Križanićem moglo bi datirati iz 1642. kadsu obojica postali zagrebačkim kanonicima.

183



magis in deteriora lapsurum judicaret. Sed tamen quia Euangelica doctrinacomm onere fratrem inter nos et ipsum ad monere jubemur (nisi forte iamhoc etiam factum ad ecclesiam transient),3 nos quoque et Christo jubente,et Dom inatione Tua monente uerbum salutis non subtrahimus, speranteseundem ad cor rediturum; quod si indurata fronte salutaria contempseritmon ita, et in affectum cordis penitus transient, lamen tabile illud suggeraturei: perditio tua е х te, Israel. Caeterum quantum ad propositam quaestionemattinet, ne epistolae breuitatem excedam, remitto Dom inationem tuam adea, quae in adjuncta epistola paucis adnotaui; caetera enim sacrae Rotaeproposita, et erudite, et cppiose allegata sunt, nee est quod iisdem addatur.Gratias interim Dom inationi Tuae ago pro propensa in me uoluntate, binishumanissimis tuis Uteris declarata, quorum primam post trimestre, secundum uero una cum libello4 recte dum has expedirem accept, unde nee mi-rabitur serius me respondere. Sed utinam occasio daretur beneuolentiamremerendi. Tuae igitur Dom inationis erit earn exquirere, meum obsequioprom pto testificari, in cuius etiam testimonium transmitto librum petituma me editum,5 alium vicissim de rebus Dalmaticis Joannis Lucii,6 de quoinsinuat, expectans; quern tamen nollem omissis historicorum authoritatibus,coniecturis, ut scribit, inniti. Valeat et pro me Deum exoret, ut quod probono comm uni uelle dedit, perficere concedat. Zagrabiae 25. Aprilis 1656.

Dominationi Tuaeamicus ad seruiendumGeorgius Rattkay manu propria

Admodum Reuerendo DominoHyeronimo Pastricio

Collegii Illyricani Rom aead S. Hyeronimum sacristanoetc. amico et fratri inChristo obseruandoRomam Paštr ićevom rukom:

Zagrabiae 25 Aprilis 1656

D. Georgius Ratkai. Recepidie 25 Augusti2 Septembris responsio

Arhiv Papinskog hrva tskog zavoda sv. Je ro nim a u Rim uStoria di vario genere, nr . 17. Bez p ag ina cije .

3 Aluzija na M t 18, 15—17.4 Bit će da se rad i o knjiž ic i P a p a f a v e ,D e Situ Carniolae, C arinthiae,

Stiriae, Rim 1655.5 Knjiga koju Ratkaj šalje Paštriću istom poštom (preko Grizogona i

Georgicea) jest njegovo djelo:M emoriae regum et banorum D almatiae, Croa-tiae et Sclavoniae, Beč 1652.

6 I . L u c i u s je u to doba rad io na d je luD e Regno D almatiae et Croatiae,

koje je dovršio 1661—62 a štampao u Amsterdamu 1666.184



Pismo Ivana Grizogona od 4. svibnja 1656. iz ZagrebaJeronimu Paštriću u Rim.

Autograf

Ha Vostra Signoria molta raggione di lamentarsi della poca corrispon-denza, et raritd delle mie lettere, incolpi pero le disgratie, che le trafugano;come anco io la gran tardanza che farmo le sue per strada; e pud credereVostra Signoria che doppo la mia partenza da Roma, non habbia riceputoaltre che due, Vuna per u ia del Rosm anich, e Valtra et ultima questa conlibretto de situ Ca rniolae/ et questa li 2 Maggio. II nostro Signor Lettoree Canonico Rattkai resta obligatissimo a Vostra Signoria nel desiderare lasua buona corrispondenza, et Vhau era con soggietto uirtuosissimo: le tras-mette il suo libro,2 che desidera et mi creda, che io habbia m olto stentatoa ritrouarlo, perche a pena sene puo trouare per esserne pochi štampati, eda molti desiderati. Dall'inclusa3 che scriue a quel pazzo Crisanicio, facil-mente Vostra Signoria potra comprender quanto affetto questo Signoreporti alia nostra natione: et se questa non sara sufficiente, la prego che conprima occasione m andi la coppia della sua scrittura, che prima fece infauor nostro,4 che da quella si pigliara fondamento di quello sara necessarioper confonderlo magg iormente e non fara male pigliarsi la coppia dellapresente a la inviata: procuri Vostra Signoria che dia risposta et Vinuii aMonsignore di Veglia,5 che sperarei piu celere e securo recapito. Rendograzie per la partečipazione delle noue et se occorera qualcosa del curioso,fara particolar fauore dame parte: nos hie in angulis heremus quasi eremite. Raptim scribo ne improuisam occasionem negligam. Plura deincepsmeque in numero antiquorum conseruet. Con che confirmando me two sem-pre obligatissimo li resto.

Servitor e ueroGiovanni Chrysogono Canonico di

Zagrabiali 4. Maggio 1656. Cosma manu propria

[Na poleđini]Al Molt' Illustre, e Mo lto Reuerendo Signor mio osseruand issimo II SignoreDon Girolamo Pastricio Sacrestano di S. Girolamo

RomaCon un libro: Mem oriae Regum

et Banorum Dalmatiae eicJ per recapito a Monsignore di Veglia7

1 P a p a f a v a , De situ Carniolae, Carinthiae, Stiriae, Rim 1655.2 J. R a t k a j , Memoriae regum et banorum Dalmatiae, Croatiae et Scla-

voniae, Beč 1652.3 Grizogon prilaže Ratkajevo pismo za Križanića svome pismu Paštriću.4 Radi se o Križanićevu protukranjskom spisu koji se neprestano koristi

da se Križanića ozloglasi.5 Jur aj Ju rjević (Georgiceo), predsjednik Zbora sv. Jeron ima, prijatelj

Jeronima Paštrića (on ga je sklonio da iz Mletaka dođe u Rim), kasnije bi-skup krčki.

e J . R a t k a j , Memoriae regum et banorum Dalmatiae, Croatiae et Scla-voraae, Beč 1652.7

Juraj Jurjević (Georgiceo).185



[Paštrićevom rukom na poleđini:]Zagrabio. 4 Maggio 1656Gio. Grisogono25 Agosto ricevuia

2 Settembre data risposta

Arhiv Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u RimuCulto 14. Bez paginacije.

Zapisnik sjednice Zbora sv. Jeronima u Rimuod 30. travnja 1656.

(str. 340) Die D ominica 30 Aprilis 1656.

Fuit habita Congregatio Secreta1 in loco solitos Venerabilis Hospitalis S.Hieronimi Illiricorum de Vrbe3 in qua interfuerunt infrascripti

Illustrissinius et Reverendissimus Dom inus Lucas Antonius ManfronusPrimicerius

Perillustris et Reverendus Dom inus Franciscus de Marchis PraesidensReverendus Dom inus Hieronimus Pastritius cam erlengus4 Dominus Andreas

Vucouich6 custos6

1. Poš to su 1653/54 po nalogu kar din ala Sac che ttija, pok rovitelja Zbo rasv. Jer on im a obavili vizitaciju Zbora, Ju raj Jurje vić (Georgiceo). pred sjed nikZbora i Mon s. A. L. Manfroni, prim icerij , donijeli su dekret pre m a kojemse generalna i javna skupština Zbora svodi na posebnu i tajnu, a čine jesamo odbornici Zbora i Mons. Manfrone.

2. Sjednice su se održavale u sakristi j i i l i u prostorijama arhiva i tosvake prve nedjelje u mjesecu. Sve su se odluke nakon raspravljanja donosile tajnim glasanjem. Perovođom je bio kapelan, a zapisnik su potpisivali predsjednik i odbornici ( B u r i ć , Iz prošlost i hrvatske koloni je u Rimu, str. 7).

3. Svetojeronimske ilirske ustanove u Rimu su sazdane od Gostinjca(Venerabile Hospitale) sv. Jeronima k oj im u pravl ja Zbor (Congregatio) sv.Jeronima i od Kaptola (šest kanonika i četiri nadarbemka) koji vrši službuu crkvi sv. Jeronim a. Zasebne bolnice nije bilo nego u gostinjcu kućnainfermeria za oboljele hodočasnike.

4. Kamerlengo il i exactor utjerivao je dugov e, ub irao sta narin u od sveto-jeronimskih iznajmljenih kuća, javno na sjednicama deponirao novac ublagajnu koja se nalazila u sakristi j i , isplaćivao manje račune, vodio dokum entaci ju o novčanom stanju i poslovanju ( B u r i ć , Iz prošlosti , s t r.19). J. Paštrić je ostavio iza sebe brojnu i detaljnu dokumentaciju o svomblagajničkom poslovanju.

5. Andrija Vuković, koji se potpisuje nekad kao Vucovich, nekad kao DeLupiš, Hvara nin, član Zbora sv. Jer on im a od 30. II I 1655, a ka non ik K aptola sv. Jeron ima o d oko 1658. do 1668 ( B u r i ć , Kanon ici, str. 112).

6. Custos il i gvardijan Zbora sv. Jero nim a vodio je brigu o sveukup nojimovini Zbora, posebno o gostinjcu, bolesnicima i hodočasnicima ( B u r i ć ,

Iz prošlosti, str. 19).186



ReVerendus Dominus Cosmus Anticius7 Sindicus8 et Dom inus AngelusGrisogonusqui sic congregati, et coadunati post multa deuenerunt ad Infra.

Essendo stota publieata sotto li 24. Aprile corrente la sentenza deffinitiua

da Monsignore Priolo Auditor della Sacra Rota nella Causa Romana Canoni-catus d ecisa sotto li 10. Decembre passato9 auanti dl medesimo Monsignorea fauore della nostra Congregazione contro Giovanni Battista Jampsi, Giovanni Calabassin, Biaggio de Bianchi, Georgio Crisanio,10 Georgio Colenz etaltri con dechiarazione che la Prouincia una et propria della Natione llliricasecondo la Bolla« dl Sisto quinto si intenda Dalmatia, Croatia, Bosna, etSlauonia e che li oriundi da queste quattro Prouincie solamente si possinoriceuere in hospeda le et Congregazione nostra et ammettere alli Beneficijdella nostra Ch iesa di S. Girolam o. Rapresen to Dom ino Gerolamo Pastritionostro esattore di hauer pagato scudi Cento d'oro in oro per propina delladetta Sentenza a per l'atti del Riccardo G esardi notaio di detta Rota chefanno di moneta scudi 250. a quali agiunti scud i 2.85° per il mezzo Grossopagato per ogni scudo d'oro summario scudi 152 850 moneta per Rimborsode quali fu decretato che il nostro Com putista facci il mandato pagab ile dlsopradetto Pastritio.

Fu ordinato che si ricorra all'Eminenstissimo Signore Cardinale Sacche ttinostro Protettore (str. 341) accio che Sua Eccellenza si degna prouedere seli oriundi delle Prouincie della Stijria Carinthia Carniola et Italia Inscrittinella nostra Congregatione per fratelli si debbano tenere in Congregazionenon ostante che sono stati esclusi et dichiarati in detta Sentenza di no nesser nationali.

Margarita Carolipea Vedoua d i Almissa in Dalm atia fece Instanza nelmem oriale presentato che gli sia data una stanza della časa noua dietro

7. Kuz ma Antica je svećen ik uro tnik s Lastova, vođa bu ne što se diglaprotiv d ubrovačk e vlasti 1652. Od dubrovačkog biskup a suspen diran, od dubrovačkog senata osuđen na smrt, Antica se uputio u Rim da zatraži pravdu i zašti tu. Pokrenu t je protiv njega po stupak povjeren komisij i od trojicekardinala. Stjepan Gradić, bibliotekar vatikanski, koji je u Rimu zastupaointerese Dubrovačke republike trebao je raditi protiv Antice. Za nj je među tim rad io mleta čki p osla nik u R imu i Jeronim Pa štrić . 30. II I 1653. Antica je prim ljen u Zbor sv. Jero nim a. Prije nego se je ras pleo njegov slučajum ire konc em 1656. od kug e (B u r i ć, Iz prošlosti, st r. 16). Vršio j e u Zboru službu sindika ili revizora.

8. Sindici, revizori ili ispitivači ispitivali su poslovanje odbora i predsjednika Zbora sv. Jero nim a i podnosili izvještaj sjednici Zbora ( B u r i ć ,Iz prošlosti, str. 19—-20).

9. Odluku Svete Ro te od 10. pros inca 1655. priopć ejem o ovdje u Prilogu.Presudu, koja je kratka i ne sadrži obrazloženja, za razliku od odluke kojaje obrazložena, objelodanio je Crnčić (Prilozi, str. 160).

10. Očito je da je Križanić sudionik kranjske strane spora i da je presuda Rote i protiv njega upravljena. Znači gdje god se u dokumentima Rotenavodi nekoliko imena i onda dodaet alii litis consortes, ako među navedenim imenima nije Križanićevo, treba ga podrazumijevati međualii litis con

sortes.187



S. Rocco come a pouera nationale sopra di che fatte molte considerationi furisoluto che se gli dia una stanza in Borgo altra uolta de stinata per le misereet pouere D onne della nostra natione.

Fu ordinato che il nostro C omputista facci il man dato di scudi dicidottomoneta pagabile al Venerabile Capitolo e Canonici della nostra Chiesa diS. Girolamo, e per essi al Reuerendo Signore Dom ino Georgio Vuscouich11

al signore C anonico Cam erlengo per la seconda rata di scudi trenta sei moneta douutagli per Vanno 1655. a tutto 10. Marzo passato.

Don Nicolć Hoglian Chierico da Corzula in Dalmatia fece Instanza netsuo memoriale di esser amm esso in Congregatiorie per fratello fu pero datacura alii Signori Andrea Vucouich Guardiano et Angelo Grisogono Sindico chesi Informino se ha U requisiti necessarij conform e at decreto dell'Eminentis-simo Sacchetti Protettore et anco circa li Costum i et riferiscano alia primaCohgregatione.12

Don Girolamo Pastritio esattore rapresento che molte case hanno bisognodi reuista et di esser accomoda te fu p ero dato o rdine che sia fatto quellonecessario.

Fu discorso sopra le fatiche fatte dal Nostro Com putista net formar nuouaScrittura nel libro nouo Mastro e fu ordinato che il Signor Andrea Guardiano13 si informi et facci uedere le medesime fatiche dal computista delloSacro Monte della Pieta e riferisca alia prossima Congregazione.14

Fu parimente ricordato di saldare il conto del credito che dal nostroluogho si deue al Signore Bernardino de Sanctis nostro Notaio per due anni1653. e 1654. et fu ordinato ch e si ueda et referisca alia prima congregatione.15

Fu ordinato che il Signor Andrea Guardiano16 con Domino Gerolamo17

facciono uedere li conti e lauori del Muratore, Chiauaro, e Vetraro e faccinosaldare.

Fu ordinato che si raggua gli la scrittura, si facci il Bilancio dello statodel Aministratione et si porti alia prima Congregations8

(str. 342) Fu ordinato che il Signor Presidente riueda il conto del creditodi Reccardo Gerardi notaio di Rota per il Registro della nostra Causa Ro

11. Ju raj Vušković mlađi, kanonik Zbo ra sv. Jero nim a od 1651. do sm rti1671, te član Zbora sv. Jeron ima od 1666. ( B u r i ć , Kanonici, str. 107).

12. Na slijedećoj m eđu tim sjedn ici (8. srp nja 1657) ne m a izvještaja oNikoli Hoglianu, ili je bila međuvremeno održana sjednica o kojoj ne po-stoji zapisnik.

13. Andrija Vuković.14. Pre dm et se rješavao na sjednici Zb ora 11. ožujka 1658. (Arhiv Pa-

pinskog hrvatskog zavodt sv. Jeronima u Rimu, Decreti sv. 9, str. 345).15. To je učinjeno na sjednici od 8. srpnja 1657 (Nav. arhiv, nav. kodeks,

str. 345).16. Andrija Vuković.17. Jeronim Paštr ić .18. Na slijedećoj, u zapisnicima r eg istrir an oj sjednici (8. srpnja 1657)

nema tog predmeta.188



mana Canonicatus*9 et parimen te che U conto del credito di llario copistain Parione si porti con le scritture originali a Monsignore Illustrissimo Man-jrone no stro Giudice per uedere. E cost fini la C ongregazione.

Arhiv Papinskog h rvatsk og zavoda sv. Jero nim a u Rim uDecreti 9: 1642—1661.

KRITIČKI APARATa. Slijedi nečitljiva riječ

Zapisnik sjednice Zbora sv. Jeronima u Rimuod 8. srpnja 1657.

Ulomak

(str. 342) Die* 8 Juli] 1657

Fuit habita C ongrega tio Secreta in loco solito Venerabilis H ospitalis S.Hyeronimi Illiricorum de Vrbe in qua interfuerunt infrascriptifi imo in edi-bus IUustrissimi Domini Manfroni

Illustrissimus et Reverend issimus Dom inus Lucas Antonius Manfronus Pri-micerus

Perillustris et Reverendus Dom inus Franciscus de Marchis PresidensReverendus Dominus Hyeronimus Pastritius Camerlengus

Dominus Andreas Vucouchu Custosc

etDominus Angelus Grisogonusd Sindicus[_ ]

(str. 343)

[ ]Item fu ordinato, che si esseguiscano li tre mandati Contro Giovanni Bat-

Usta lampsi et altri compresi nelli detti m andati spediti contro loro in SacraRota auanti Monsignore Priuli, et Dunozetto

Arhiv Papinsko g hrvatsk og zavoda sv. Jeron im a u Rim u,Decreti 9: 1642—1661.

19. Zbor sv. Jeronima je dosta utrošio na skupljanje i bilježenje sve-ukupne građe koja se ticala svetojeronimskog spora o I. Jampšiću i Ilirskpokrajini, a koja je poglavito sačuvana u dvjema rukopisnim kodeksimPapinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu: uInformationi facti, etluris Bolle, Summarij et altre scritture nella Causa Rom ana canonicatus i uDocumenti dali' Anno 1460—1721. Zahvalju jući tom e mo gao j e c rn čić na-praviti istraživanja o sporu (Rad JAZU knj. 79, g. 1886 i Starine JAZU k18 iste godine). Razne originale međ utim u Tajnom vatikansko m arhivu istsad otkrivam.

189



KRITIČKI APARAT

a. Preko nečitljivih slova napisan 8.b . Drugom tintom ali istom rukom pripisano: imo in edibus Illustrissim

Domini Manfroni.

c. Slijedeći redak precrtan; stajalo je: Reverendus Dominus Cosmus Ancius Sindicus.d. Dodano drugom tintom ali istom rukom: Sindicus.

Zapisnik sjednice Z bora sv. Jeronima u Rim uod 15. ožujka 1659.

U l o m a k

(str. 356) Die 15 Martij 1659

Fuit habita congregatio Venerab ilis* Hosp italis s. Hieronim i Illiricorum deVrbe in qua interfuerunt infrascripti uti

Perillustris et Admodum Reverendus Dominus Franciscus de MarchisArchipraesbyter et Preses

Admodum Reverendus Andreas de Lupiš CustosDominus Angelus Grisogonus Sindicus

qui sic congrega ti, et recitatis prius or ationibus de more deuenerunt adinfrascripta decreta

C ]

(str. 357)t 3

Item fu ordinato che si mand ino a Venetia copie 50 dell opera de SituProuinciarum Illirici jatta da monsignore Abbate P apafaua1 ad Instantiamdella nostra Congregatione al medesmo monsignore Abbate con spesa menosara possibile.

Item fu ordinato al nostro Compu tista che debba dare debito nelli librinostri a quelli che sono stati condannati dalla Sacra Rota nella Causa Romana Canonicatus auanti monsignore Priuoli decisa li 10 Dicem bre 1655. espedita net mese d'Aprile 1656 con- (str. 358) cemen te la dichiaratione dellequattro prouince cioe Dalm atia, Croa tia, Bosna, et StauoniaJ

Item fu ordinato che si faci da qualche pittore una tauola Geografica delledette quattro Prouince Dalmatia, Croatia, Bosna, e Slauonia, con li Confinidelle medesme, con meno spesa sia Possibile,3 e questo anoche nell'auenire si

1. Tj.: DE SITV CARNIOLAE, CARNITHIAE STIRIAE, ATQUE EPEIEt Regionum ILLYRICO Finitimarum DISQVISITIO ROBERTI PAPAFAVAPatauini Patricii Veneti, Abbatis commendatarii: Romae MDCLV.

2. Tek st odluke Svete Rote od 10. prosinca 1655. vidi ovdje u Prilogua tekst presude od 24. travnja 1656, vidi Crnčić, Prilozi, str. 160.

3. Na sjednici Zbora sv. Jeronima od 6. listopada 1659 donesen je ovazaključak:190



tenghi nella Congregatione del nostro hospitale, et ogni uno delta Nationepossi sapere la uera Situatione, e confini delle dette Prouince, e quali luogh ipiu noti si contengono in esse, attese che li oriundi d i queste quattro sola-mente deuono godere il Benefitio li Pellegrini et infermi nel nostro hospitale, et alii Benefitij ecclesiastici nella nostra C hiesa, et admessi per con-fratri nella nostra Congregatione.4

A r h i v P a p i n s k o g h r v a t s k o g z a v o d a s v. J e r o n i m a u R i m uDecre t i sv. 9 : 1642—1661 .

KRITIČKI APARAT

a. Umetnuto: Hospitalis.

»Fu ordinato si faccia il quadro delle prouincie per il prezzo di scuditrenta monetae con inserit i tutt i quelli lochi delle medesme prouincie con-forme a parere del Signor Presidente« (Arhiv Papinskog hrvatskog zavodasv. Je ro nim a u R im u, D ecre ti 9:1642—1661, str . 364). A pre ds jed nik om jetada bio Stjepan Gradić. Koliko je on u smislu ove odluke utjecao na izradukarte, koliko njegov prijatelj Lucius, koliko Gradiću nenakloni Paštrić inajzad koliko sam a od luk a S vete Rims ke Rote od 10. pro sinc a 1655, ostaje dase istraži.

U zapisn iku sjedn ice svetojero nims kog zbo ra od 7. srp nja 1660 stoji da jeza karto gra fa izab ran A ndrija Boffalini (Decreti 9, str . 381).

4. Na kan a Zbora sv. Jero nim a je ostvarena. Ka rta je napravljena i nalazise, još i danas u ustanovi sv. Jeronima u Rimu. U desnom gornjem uglu kartasadrži tekst:

Congregatio Nationis Illyricae sicuti instituta fuit ab Illyricis ex Dalmatia /Croatia, Bosna et Slauonia in Vrbem confluentibus: i ta eorumdem Regnorum /Nationales tantum, uel Oriundi, Slauonica tamen lingua loquentes, iuriumipsorum / participes esse debent: ut constat ex Decisione Sacrae Rotae dieiX Decembris / MDCLV coram R P D Priolo: Ideo ad euitandas aequiuocati-ones, uel / fraudes haec quatuor Regna finesque eorum delineati fuerunt, utpossint / distingui quae loca includi, quaeue excludi debeant (Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu, Salon II kata).

Pismo oca Virgilija Spade od 26. veljače1657. iz Chiesa Nuovau Rimu Luki Holsteniusu u Rim.

Autograf(fol. 180 r)

26.feb.57.

Suplico Monsignore mio Illustrissimo Olstenio a degnarsi di dare gli in-dusi quindeci scudi a quel Moscouita, o che ha almeno il genio dell* con-uersione moscouita

Vollib dargli una medagtia d 'oro del medesimo ualore non fu possibile chel'accettassefor se che da lei l'accettarra massim amen te che potra tace re che procedi dame e le baccio deuotamente le mani

191

http://26.feb.57/

http://26.feb.57/

http://26.feb.57/



Nella chiesa nuoua li 26. feb. 1657non hb hauuto congiuntura di poter parlarne a Nostro Signore1 ma ellapotra fare

Deuotissimo suo seruo(f. 186 v) Virgilio Spada

Al Molto lllustre Signore mio Padron e Colend issimoU Signore Luča Olstenio

Vatikanska apostolska knjižnica,Barb .Lat. 6500.

KRITIČKI APARAT

a. Moguće je i čitanjeconuersatione.b. Čitanjevolli nije posve sigurno. Moguće je i čitanjevolsi.1 Radi se o papi Aleksandru VII, prisnom prijatelju Virgilija Spade

sprijateljenu također s Lukom Holsteniusom. Spada je bio gotovo svakdnevni savjetnik papin ( G o l u b , Križanić i njegovi suvremenici, str. 304316); G o l u b , Contributions, str. 129—137).

Pismo Oca Virgilija Spade od 4. lipnja 1657. iz ChiesaNuova u Rimu Luki Holsteniusu u R im.

Autograf.

(f. 181 r) 4. giugno 57

Illustrissimo e Reuerendissimo Signore e Padron emio osseruatissimo

II nostro Crisanio1 sta un poco tentato, parendogli di non ueder speditionenegV interessi suoi, e credo, che U patimento gli facciaa letto alia malenconia;et hauendogli ultimamente detto Monsignore Illustrissimo Alberici* che glimostri U libro,3 che uole štampare, egli era di pensiero di non mostrarlo,come non anche, per cost dire abbozzato, et hauea composto Vincluso me-moriale, oltre che professa essere tutte le sue fatiche nelle mani di VostraSignoria Illustrissima.

1 Talijaniziran oblik Križanićeva prezimenaCrisanio. Najčešći latiniziranoblik njegova prezimena jeCrisanius, katkadChrisanius. Hrvatski oblik njegova prezimena je Krisanich, Crisanich.2 Alberici (Alberizzi) Mario, (1611—1680) tajnik Zbora za širenje vjere 7. svibnja 1657. do 31. kolovoza 1664. Tek j e stup io u službu ta jnika Konggacije za širenje vjere kad je Spada svjetovao Križaniću da se na nj (Alricija) osloni. Alberici je u tajničkoj službi naslijedio Križaniću nenaklonDionisia Massarija, koji će svoj nepovoljan sud o Križaniću prenijeti svonasljedniku. Postavši nuncijem u Beču (1675) Alberici radi na tome da Bi Poljska sklope protuturski savez. Imenovan kardinalom vraća se u Rgdje umire 1680.3 Knjiga o kojoj je riječ zacijelo je Križanićeva »Bibliotheca Schisma

corum Universa«, primjerak koji sam našao u arhivu Zbora Svete služu Rimu (Golub, L'autograph, str. 131—161).192



Ho procurato fargli animo, cot dirgli, che it detto Prelato ha graue somasopra di se, che non pud digirire tutte te materie in cost pochi giorni, chenon si e fatta ancora Congrega tione a uanti Santissimo4 e che per nauigaresicuro non ci e strada megliore, che lasciarsi portare dal uento del medesimoPrelato, che pero lodo, che faccia uedere le sue fatiche, non percheb io credache Monsignore5 sia per leggerle, ma it solo uedere tanta mole di manu-scritti, gli fara formar concetto del suo merito, e delta grande applicationečhe ha alli studij, e pero, se Vostra Signoria Illustrissima non e di contrariosentimentoc lodarei, che se gli portassero, e per leuare a lui questo pensiero,stimareid seruitio di Dio, che Vostra Signoria Illustrissima se pigliasse diincomodo di mandargli alio detto M onsignore, accib li restituisse a leimedesimo, Con che le baccio diuotamente le mani. Dalla Chiesa noua6 li4 Giugno 1657.

Di Vostra Signoria Illustrissima

giunto con i libripossibile fors' anch'mandare it detto memori-ale se non lo stima in- Deuo tissimo et obligatissimo seruitiorecongruoe Virgilio Spada

(f. 184 v) Al Illustrissimo e Reuerendissimo Signore Padrone mio Osse-ruatissimo Monsignore Ostenio7

Vatikanska apostolska knjižnicaBarb. Lat. 6500.

KRITIČKI APARAT

a. Čitanje nije posve sigurno.b. Riječio je Spada umetnuo.c. Čitanjelodarei nije posve sigurno.d. Riječseruitio je prepravljana, no ne dade se razabrati koja su dva

početna slova prvotno stajala.e. Ovaj pripisak kao i potpis Spada je napisao na brzinu i zato on divergi

od krasopisno početog teksta pisma.4 Congregatione auanti Santissimo jest sjednica Zbora za širenje vjere

koja se održava u prisustvu pape.5 NaziviMonsignore, Prelato što dolaze u pismu odnose se na Albericija.8 Chiesa nuova nalazi se danas na Piazza di S. Maria in Vallicella u R

m u. Chiesa nuova je gra đen a od 1575. nam jesto stare c rkve iz XII . stoljeKraj crkve se nalaziOratorio dei Filippini djelo Spadina prijatelja Borromi-nija (1637—50), rezidencija reda ora torijanac a kojemu j e prip adao i Sp a

7 Talijaniziran oblik latiniziranog prezimenaHolstenius. Luka Holstenius(Ham burg 1596 — Rim 1661), bib liotekar dvaju najvećih biblio teka tadanRima, biblioteke Barberini i Vatikanske biblioteke, geograf i izdavač starkodeksa. Kritički mu radovi vrlo na visini i danas se izdaju reprintomPrijatelj našeg povjesničara Ivana Luciusa, koji je možda svoj kritički pvjesni duh i metodu dugovao i Holsteniusu. O vezama Križanića s Holsteusom vidi: G o l u b , Križanić i suvremenici, str. 288—304, G o l u b , Contbutions a l'histoire, str, 137—144.13 STARINE 193



Pismo Jeronima Paštrića od 30. studenoga 1691.iz Rimazagrebačkom biskupu Aleksandru Ignaciju Mikuliću u Zagreb.

(f. 136 r) Illustrissime et Reverendissime Dom ine et Patrone mihi

ColendissimePlacuit Dominationi Vestrae Illustrissimae me ante sibi incognitum hono

rare sua humanissima epistola da ta die 22. Octobris 1691. et recepta subdie 16. Houem bris subsequentis. Ea-propter maximas gratias ago, et adquaesita respondeo.

De illo Juuene vocato Michael Gotla1 diaecesis Zagabriensis audiui quodipse fuerit N ouitius in Conuentu Reverendorum Patrum S. Pauli Primi Ere-mitae, et quod ante completam probationem exierit, et uenerit ad Vrbem,et tempore vacationis unius Beneficij, seu Canonicatus nostrae E cclesiae Col-legiatae S. Hieronymi Illyricorum aspirauerit et ad hunc effectum Reveren-dus Pater Gregor ius Illiasicha Paen itentiarius in Basilica Principis Apostolo-rum summ opere curauit promoueri sed alius Pater Sancti P auli Primi Eremi-tae contra ipsum fecit, et sic fuit exclusus, Ideoque Cap itulo Placuit quiaaudiuit dictum esse quasi vagabundum, et Birbo. Ego autem nunquam iliumvidi, sed ex relatione Patris IlliasichJ> puto quod adhuc moretur Romae inHospitio S. Ga llae: Si casus uenerit alterius vacationis ego contra ipsum eafecero, quae spectant ad bonum seruitium, et Decorem Nostrae Ecclesiae.2

Optime fecit Dom inatio Vestra Illustrissima scribere ad Em inentissimumDom inum Cardinalem Vicarium ne ipsum Iuuenem promoueret ad Ordinessi litterae Dim issoriae fuerint falsificatae, et certe nemo Antistes sine uerisDimissorijs sui Ordina rij potest ipsum ordinare.

{f. 136 v) Sciat Dom inatio Vestra Illustrissima Institutionem nostrae Col-legiatae in modum ut sequitur.Anno 1589 Sixtus Pa pa V. oriundus ex Patre Dalmata quando fuit promo-

tus ad Card inalatum suscepit titulum eiusdem E cclesiae et semper retinuit,et post creationem ad Summ um Pontificatum eandem Ecclesiam tunc an-gustam in nobilem formam extruxit, et in picturis sua insignia cum aliaprouinciae Dalm atiae uicissim dep ingere fecit, ac omnibus sacris supper-lectilibus nobilibus copiose prouidit, et usque ad hanc diem conserua turillarum pars. Eodem Anno et in Kalendis mensis Augusti erexit dictam Ecclesiam in Collegiatam cum uno Archipraesbytero, sex Canonicis, et quattuorClericis Seruitoribus, et uniuit tot Bene ficia eidem E cclesiae in diuersispartibus Italiae existentia ad annuam summa m Ducatorum 640. ex quibusuoluit quod Archipraesbyter haberet anno quolibet D ucatos 100, quilibetcanon icus ducatos 60 ; et quilibet clericus ducatos 40. Voluit quod Jus praesen -tandi Personas Idoneas ex natione et prouincia Illyrica habeat D . MichaelPerre tus nepos et Jus instituendi Arch ipresbyterum habea t D. Ord inalis ti-tularis pro tempore, et instituendi Canonicos, et clericos habeat Jus dictus

1 U konceptu pisma Aleksandru Ignaciju Mikuliću, zagrebačkom biskupuod 29. trav nja 1692. Pa štrić veli da M. Go tla stu dir a n a R imsk om kolegijukod isusovac a (V atikanska apo stolska bibliote ka, B org. Lat. 726, f. 134).

2 M. Go tla je ipak po stao sveto jeron ims kim kan onik om 1695 (B u r i ć,Kanonici, str. 117).

194



Archipraesbyter pro tempore tota annua mensa diuiditur inter praesentesad seruitia in Choro recitando D iuinum Offieium, et Missam Conuentualemdiebus festiuis de praecepto, ita ut absens nihil potest habere nisi quandoest infirmus Romae.

(f. 137 r) Ab anno Erectionis usque ad annum 1686 semper spatio 92.annorum fuerunt praesentati, et inuestiti ad omnia praedicta Benefičia Dal-matae ex quibus primus Archipraesbyter Alexander Comuleus3 Spalatensisfuit expeditus ad Ducem Moscouiae a Clemente P apaVIII. pro vnione BelliSacri contra Turcas: canonici uerb fuerunt multi promoti ad EpiscopatusDalmatiae, ex quibus hodie tres existant Arbensem,4 Ausorensem5 et Traguri-

3 Aleksandar Komulović (+1608) je poslanik papin u Rusiju u svrhu stvranja protuturske lige; pisacNauka kršćanskog (1582), prevodilac Bellar-minova katekizma (1603), autor »Zrcala od ispovjesti« (1606), zauzet idejo0 zajedničkom južnoslavenskom jeziku i jedinstvu crkvi. Komulovićevo dlo u svetojeronimskim ustanovama bilo je osporavano i priznavano. ČlanoZbora je postao 1576, da bi već nakon tri godine bio isključen (1579) te op(1582) ponovno primljen, jer se utvrdilo da je tvrdnja da radi protiv probZbora bila kleveta. Iste godine je izabran i za predsjednika Zbora, na čemse nakon dvije godine zahvaljuje kako bi se, po nalogu Sv. Stolice uputs Tomom Raggiom, isusovcem u Albaniju, Srbiju, Crnu Goru, BugarskuMakedoniju kao vizitator, te da bi 1586. išao kao apostolski legat u Vlaši Moldavsku. G. 1589/90 ponovno je predsjednikom Zbora sv. Jeronima. vrijeme tog njegovog predsjednikovanja pada osnutak svetojeronimskog Ktola. Sikstu V, koji je to tražio, Zbor je dao listu svećenika podesnih zkanonike Kaptola što se osnivao; među njima se nalazio i predsjednik Zbra A. Komulović. Komulović je imenovan prvim nadpopom Kaptola. Bije to jedinstveno jedinstvo, zapravo združenost dvaju svetojeronimskih usnova, da je naime i Zboru i Kaptolu na čelu stajala ista osoba. No ne zad

go. Zbog spora o nekim prostorijama Zbor je Komulovića (ovo drugi putaisključio iz članstva. Ovaj je uložio prosvjed i spor je došao pred samopapu. G. 1594. međutim Klem ent VI II šalje Komulovića kao aposto lskodelegata u Erdelj, Moldavsku, Poljsku i Rusiju. G. 1599. Komulović postisusovcem. Um ire u Dubrovniku 11. srpnja 1608 ( B u r i ć , Kanonici, st97—98).

Izvornik zapisnika sjednice Zbora sv. Jeronima u Rimu održane 27. svinja 1582. pod K omulovićevim predsjedanjem i od Kom ulovića po tpisan nalazi se u arhivu Zbora, već u arhivu JAZU kamo ga je prodao I. Kukuljvić (I. G o l u b , Neki arhivski materijali o ustanovama Sv. Jeronima u Rmu, Historijski zbornik 23—24 (1970—71) 349).

O Komulovićevu utjecaju na Križanića vidi: G o l u b , Biografska pozadiKrižanićevih djela, u: Život i djelo Jurja Križanića, Biblioteka »Političmisao« br. 7, Zagreb 1974, str. 35 sL

4 Vjerojatno Petar Gaudenzio (Radovčić), biskup rapski, koji pribiva 11 1673. ispitu za dok tor at filozofije i teologije svog br at a Sim ona Gauden( B u r i ć , Kanon ici, str. 112). Od Pe tra je djelo (prijevod) »Način za do bumriti« (Rim 1709), gdje je n a naslovnoj stranici napisan o njegovo ime latinskoj,odnosno talijanskoj i hrvatskoj inačici: »istumacen u dalmatinskjazik po Pietru Gaudenciu to jest Radovčiću Splićaninu, biskupu rapskomuodatle je bjelodano da se on hrvatski zvao Radovčić ( B u r i ć , Kanonicnav. mj.).

5 Simun Gaudenzio (Radovčić), brat Petra Gaudencija (Radovčića) biskpa rapskog. Rođen u Splitu 1629; pitomac Zbora za širenje vjere (1641?), ređen za svećenika 1654. već kao kan onik sv. Jeronim a u Rim u; dokto rsk oispitu koji polaže na rimskom sveučilištuSapienza 19. I 1673. pribivajuStjepan Gra dić, Jakov Lučić i Pe tar Radovčić. G. 1661. se spom inje kao n

195



ensem,6 et plerique obtinuerunt dignitates primarias in Prouincia cum summ ohonore dicti Capituli quod summ opere aestimatum fuit tanquam seminariumEpiscoporum et Dignitatum.

Anno 16 51. vacauit Canonicatus in dicta E cclesia, ad quern concurrebant

duo extranei videlicet Paulus Epirota,7

et Joannes Baptista8

de Labaco Du-catus Carniolae. Ego uti minister Nationis contra ipsos feci MonitoriumJactationis Jactationum in Tribunali Eminentissimi Dom ini Card inalis Vica-rij,9 et pendente hoc Judicio dictus Joannes Baptista fuit praesentatus etpostea de anno 1652. per sententiam Vicesgeren tis Riualdi10 fuit priuatus dedicto Canonicatu, et interposita appellatione Causa fuit commissa ad Rotam ,in qua proposita causa sub die 15. Maij 1654. fuit resolutum,11 dictum Joan-nem Baptistam non esse habilem ex quo duae qualitates copulatiue requvran-tur ad obtinenda Beneficia in dicta Ecclesia videlicet quod sit ex nationeIllyricac et (f. 137 v) peritus in lingua Illyrica, et deficiente una remanetincapax, idque fuit confirmatum sepius per allias tres Decisiones et Senten-

tias S. Rotae12

quarum vigore dictus Joannes Baptista fuit expulsus.Intentio autem Nostrae Nationis non fuit principaliter super dicto Cano

nicatu, sed ut declararetur quaenam Prouincia esset uera secundum mentem,et Bullam Sixti V. fondatoris, vnde obtenta specialist Com missio ab Alexan-dro Papa VII.

13 Mandauit S. Rotae ad declarandum dictum dubium, et illoproposito die 10. Decembr is 1655 fuit resolutum dictam Prouinciam intelligidebere, et comprehendere quattuor regiones, videlicet Dalmatiam, Croatiam,

pop sveto eromm skog Kaptola u Rim u; 1665. kao natp op postaje članomsve tojero nim sko g Z bora, ko jem u j e pre ds jed nik om 1667—69, 1671—72. Od1673—1719. je bisk up oso rsk i. Um ire u Os oru u do bi o d 90 god ina 1719. (B u-

r i ć , Kanonici, str. 112).6 U to vrijeme je trogirskim biskupom Ivan Cupareo, Splićanin (1684—1694),

7 Ivan Pavao Trumsi , Albanac ( G o l u b , Križanić i p i tanje prava Slovenaca, str. 217,bilj. 14).

8 Ivan Krstitelj Jampšić (Nav. dj., str.,bilj . 13). Po što s am naša o izvornikJampšićeva krsnog lista, pokazalo se da u prijepisu kojim se je Crnčić služio, Jampšićevo prezime nije preneseno onako kako je zapisano u originalu,t j . ne stoji Jampsich (Prilozi, str. 36, bilj . 4), već Iamsic (Tajni vatikanskiarhiv, Sacra Rom ana Rota, Iura diversa 157: 1654 a Ianuario ad Martium,Bez paginacije). U dokumentima se ipak udomaćila varijanta sp u ovomprezimenu, premda bi možda najbliže izvorniku biloJamsić.

9 J. Paštrić ovdje priznaje da je inicijativu za pokretanje spora dao on.

Kad ga je Križanić pred Rotom prokazivao kao onoga koji zapravo stoji izaspora, on je, preko prok ura tora F. Liberati ja to odbijao (Vidi ovdje objavljeni Memoriale).

10 Ascanio Rivaldi, zamjenik kardinala papina vikara za grad Rim donioje pres udu 20. veljače 1652. ( G o l u b , Križanić i pitanje prava Slovenaca,str. 229—230).

11 Od luku od 15. svibn ja 1654. don osim ovd je uPrilogu.12 To su, zacijelo, odlu ka Sv ete Ro te od 25. lipn ja 1655. i odluk a od 10.

pros inca 1655. koje o bje donosim uPrilogu te presuda od 24. travnja 1656.koju je objavio crnčić (Prilozi, str. 160).

1S Kod pape Aleksandra VII Križanić je imao utjecajna pokrovitelja Vir-gilija Spadu, papina davnog prisnog prijatelja i svakodnevnog gotovo savjetnika ( G o l u b , Križanić i njegovi suvrem enici, str. 304—316), no i Paštrić je imao očito nekoga utjecajnog kod pape možda pokrovitelja Zborakard. Sacchetti ja.

196



Bosnom , et Sclauoniam , et itaque Sententiam Rotalem fuit sancitam.14 Inhoc Judicio Georgius Chrisaniche Sacerdos, qui prius contra Carniolam la-terauit,15 et mediante eius officio16 obtinuimus a Dom inis deputatis DucatusCarniolae, hunc, sicut C arinthia, et Stiria, esse de mem bro Germ aniae supe-rioris, licet plebs participat de Sclauonica lingua, postea dictus C hrisanichfse uniuit cum Carniolis absque alio effectu nisi cum detrimento propriefamae.17

Hane causam ego accerrime defendi in ordine Geographico, et Historico,et exhibui illos tom Alexandre VII., quam Auditoribus S. Rotae.18 Contra me

14 Odluku Svete Ro te od 10. pro sinca 1655. donosim ovdje uPrilogu.15 To je Križanićev prok ranjsk i spis iz 1652 ( c r n č i ć , Prilozi, str. 110-4113).16 Ovo je krupna novost i značajan prilog razumijevanju Križanićeva ponašanja u svetojeronimskom sporu. Ako stoji, kako tvrdi Paštrić, da je Kri-žanićevim posredovanjem Zbor dobio od deputata Kranjske iskaz o tomeda je Kranjska germanska a ne ilirska pokrajina, i da hodočasnici izKranjske trebaju u Rimu sklanjati se u njemački a ne ilirski gostinjac, ondadolazi u pitanje Križanićeva kasnija tvrdnja da je on uvijek stajao na stanovištu da je Kranjska u Ilirskoj pokrajini i da ono što je napisao u pro-tukranjskom spisu jest fiktivno. Dakako, moguće je da je Križanić pomogaoZboru da dobije od kranjske vlade izjavu nadajući se da će ona biti u prilog Kranjaca kao »Ilira«, i prema tome njegovo posredovanje kod kranjskevlade ne bi time samim značilo da je on držao, kako su deputati izjavili,da Kranjci ne pripadaju Ilirskoj pokrajini. Budući da je iskaz kranjskihdeputata predstavljao dragocjen argumenat protukranjske strane Paštrić jepostao očito zabrinut kad je pokranjska strana, prije odluke sv. Rote od10. prosinca 1655, sluteći oč ito značaj i težinu izbave kranjsk e vlade (dan u18. veljače 1652), podnijela Ro ti predstavku u kojoj se veli da su kra njsk ideputati svojom izjavom prekoračili međe svoje nadležnosti i da će datinovu izjavu protivnuprvoj.Paštrić, svojim pismom kranjskoj vladi od 18.prosinca 1655. hoće to spr iječiti, kako ne bi naim e u međuvreme nu od sudske odluke do presude Zboru bio izbijen jedan od osnovnih argumenata nakojem se za Zbor povoljna odluka Rote temeljila (Arhiv JAZU, Ms: 3. d. 15Litterae pertinentes ad historiam Congregationis Sancti Hieronymi Illyrico-rum de Urbe. Bez paginacije). Ukoliko je Križanićevo posredovanje kodkranjske vlade (1652) išlo ne za izjavom naprosto nego za tim da vlada dadeizjavu da je Kranjska germanska pokrajina, onda je, dakako, Križanić bionedosljedan kad je kasnije branio stanovište da je Kranjska u Ilirskoj pokrajini. I možda se na nj odnosi što je pisao Paštrić deputatima u Ljubljanu 1655. da nek i pr ijete da će dobiti od kran jske vlade izjavu protivnu onojprvoj.Možda je Križanić sada u tom pravcu bio poduzeo da vlada dadedoista drugačiju izjavu od one iz 1652, ali prije nego je kakva nova izjava

stigla od vlade, don esena j e 10. prosinca 1655. odluka Svete Rote u prilogZbora, pa je Križanić eventualno odustao da traži novu izjavu od Kranjskihdeputata smatrajući parnicu izgubljenom, ili je pak unatoč presude poduzeo korake kod Kranjske vlade, ali bez uspjeha jer mu ih je osujetio Paštrić svojim p ism om od 18. pros inca 1655. Križanićeva poznanstva sKranjcima datiraju zacijelo od vremena kad je polazio u Ljubljani kod isusovacagimnaziju (J. P e r š i ć , Jura j Križanić — đak ljubljanske isusovačke gimnazije, Historijski zbornik 27—28 (1974—75) 521—523). A u ljubljansku je zacijelo gimnaziju dospio zato što mu je tutorom bio Burkhardt Hizing,kranjski zemaljski tajnik i dvorski savjetnik.

17 O ozloglašenju Križanića u Zagrebu vidi ovdje objavljena pisma Ju rjaRatkaja Križaniću i Paštriću te Ivana Grizogona Paštriću iz 1656. godine.18 Iz ove PaŠtrićeve izjave se može zaključiti da je on autor brojnih elaborata podnašanih Svetoj Roti i potpisivanih od prokuratora i advokata Zbo-

197



scripsit Holstenius19 Canonicus S. Petri, et P. Athanasius Kircher20 SocietatisJesu ad fauorem uerb P. Antonius21 Lector Mathesis in Gym nasio Romano,et sic ex mea opera Croatae, Bosnenses (f. 138 r) et Slauones fuerunt inclusiad obtinenda Beneficia in praedicta Ecclesia.22

Anno 1686. venit Romam quidam sacerdos Matthias2* nomine ex DiaecesiSirmiensi indutus tamen ueste uiolacea, et Beretone Morlacorum in Capite,et ea hum ilitate ac si esset agnus, quern Dalm atae libenter susceperu nt inHospicio nationali, et tractauerunt cum Caritate, dilectione, et Subsidio, ac invacatione unius Canonicatusg in dicta Ecclesia summ opere pro eo latraueruntad excludendum alium sacerdotem D almatam. Iste Matthias progressu tem-poris postquam Eminentissimus Dom inus Cardinalis Collonish sumpsit titu-lum dičtae Collegiatae24 incepit se extollere, et dissemina re mu ltasi falsitatescontra Capitulares, et Dalm atas adeo ut in ultimo Conclauii fuerint delataequaere lae, et dissidia suppos ita, et fuit mandatum Illustrissimo Dom ino Vi-cesgerenti ad prouidendum, et uocato Archiprae sbytero et alijs ex Capitulo

coepit habere informationem facti procedentis ex inquietudine et perturba-tione dicti Ma tthiae.

ru kao pravnih lica u parnici. Što se pak podneska samom Aleksandru V(Fabiju Chigi) tiče, možda je on istovjetan s knjigom poklonjenom papkoja je sva posvećena svetoj eronim skom spo ru o Ilirsk oj pokrajini a nalse u Vatikanskoj bibloteci pod signaturom Sta m p. Chigi III , 337, ( G o l uNeki arhivski materijali, str. 355—359).

*9 Luka Holstenius (1596—1661),geograf, historiograf, bibliotekar dvajunajznamenitijih biblioteka tadanjeg Rima Vatikanske i biblioteke BarberiO Holsteniusovu sudjelovanju u svetojeroniskom sporu vidi: G o l u b , Kžanić i pitanje prava Slovenaca, str. 223—229, a o Križanićevim vezamaHolsteniusom vidi: G o l u b , Križanić i njegovi suvremenici, str. 288—3te G o l u b , Contributions, str. 137—144.

20 Atanazije K irche r (1601—1680), po lihistor, au to r prve encik lopedije glbenog znanja, otkrivač bacila kuge, sinolog. O njegovu sudjelovanju u svejeronimskom sporu i polemiziranju Paštrićevu s njime vidi: c r n č i ć , Plozi,str. 88 —102 te G o l u b , Križanić i pitanje p rav a Slovenaca, str. 223—229a o vezama Križanića i Kirchera vidi: G o l u b , Križanić i suvremenici, s227—261 te G o l u b , Contributions, str. 93—119.

21 Iz drugih dokumenata proizlazi da je to Antonius Santini.22 Za vrijeme samog spora kad je Križanić tvrdio da je Paštrić pokrenu

parnicu i da je po svojoj volji vodi, prokurator Zbora F. Liberati je to nstojao pred Rotom opovrći (vidi ovdje objavljenMemoriale), no nakon skoro četiri decenija u ovom pismu Paštrić pripisuje sebi uspjeh parnice. Kkogod bilo, čini se da je Paštrić autor ili barem koautor glavnine elaborpodnesenih Svetoj Roti za Zbor a protiv Jampšića, Križanića i sviju koji tvorili protivnu stranu.

23 Iz koncepta Paštrićeva pisma biskupu Mikuliću od 29. travnja 169vidi se da je prezime ovog Matije bilo Zwitcouich (Vatikanska apostolsbiblioteka, Borg. Lat. 726, f. 134). Cvitković je član Zbora od 14. srpnja 1a kanonik od 1686. do 1691. ( B u r i ć , Kanonici, str. 116).

24 Kolonić, Kollonitz, Collonicz, Kollonich Leopold (1631—1707), primanadbiskup ostrogonski, promicatelj crkvenog sjedinjenja pravoslavnih s mom , zauzet za vojsku i pos trada le za opsjed anja Beča 1683. Kao kard i

(od 1686) dobio je u naslov crkvu sv. Jeronima u Rimu.198



Anno 1689 vacauit alius Canonicatus in dicta Ecdlesia et ad nunc aspirabatquidam Gregorius Papichk ex Croatia Maritima-5 sacerdos Juuenis Illyricae1

Litteraturaemw licet nihil intelligat de lingua Latina,» in qua recitanturDiuina Officia Capitulo° pro honore Ecclesiae (f. 138 v) et nationis se oppo-

suit, nihilominus extorta fide relaxa ta a quodam Vatre S. PauliP primi Eremi-tae esse idoneum in lingua latina, et posse celebrar e in ea Missa, fuit praesen-tatus, et Archipraesbyter decreuit, adeat examinatores in publico examini adef ectum ipsum exam inandu m de idoneitate.Sed recusante, recur sum faci-mus ad S. Cong regationem Sacri Concilij Tridentini, quae declarauit subijciatse examini, Vnde post plures d ies camparuit et fuit examinatus ac approba-tus cum summ o numero rubore non quidem quia sit Croata, sed quia estignarus adeb ut quando canit Missam uidetur esse tanquam Insulanus, etvillicus, et vituperat Capitulum.

Cum isto Grego rio dictus M atthias associatus est, et coniunctim infama-banP Dalm atas in Aulis Principum quod illi procuran t excludere Croa tos,Sclauonos, et Bosnen ses a Beneficijs dictae Ecclesiae et a Confraternitatedictae nationis: Imagination diabolica nee in mente Dalmatarum nunquamexcogitata: nam nominationes fiunt a Patrono Principe-7 ita ut Dalmataenullam facultatem habean tt contradicere illius voluntati quando sunt de com-prehensis et idonei. Quo ad confraternitatem nationalitatis sunt plusquam200 anni in quo spatio fuerunt descripti in matricula multi de Zagabria,Sclauonia, Bosna, Flumine, Bucca ri et Segna, et ad praesens existit D . Vi-centius Jaglich,28 et sepe (f. 139 r) fuit in primo offitio dictae Confraterni-tatis, cuius in currenti anno ego fui electus Praese s.29

Distribuiiones Cap ituli dictae Ecclesiae adeb sunt imminutae, ut Archipraesbyter in anno vix habeat scuta 90., quilibet Canonicus scuta 45; etClericus scuta 30; et consistunt in fruetibus Montium, qui exiguntur" postquattuor Menses, et ideo Isti Matthias, et Grego rius exclamauerunt contraCap itulum cum falsa suppositione fraudulentiaey et incertitudine reddituum,sed haec omn ia sub lata fuerunt ex visione libri30 Com erarij/ et integraefideli diuisioni.

Creuit autem tanta impertinantia praefati Matthiae, ut totum Capitulumtarn in genere, quam in specie, in publico, in priuato, ac in scriptis iniurau-erit, et infamaueritfi ut Con fraternitas nationis ex praecepto Eminentissimi

25 Grgur Papić iz Modruša, član je svetojeronimskog Zbora od 1689, akan onik sveto j ero nim sko g Ka pto la od oko 1689. do o ko 1692 (B u r i ć, Ka-nonici, str. 117).

26 Znači pop glagoljaš.27 Pravo patronata nad Kaptolom sv. Jeronima u Rimu ostavio je ute-

meljitelj Siksto V obitelji iz koje je potekao: Peretti.28 Vinko Jaglić (Giachliz), Riječanin bio je i predsjednik Zbora sv. Jero-

nima 1686—88,1690—91, 1695—97 ( B u r i ć , Iz prošlos ti, str. 76).29 Predsjednik Zbo ra sv. Jeronim a je Paštrić 1691—93 ( B u r i ć , Kanonici,

str. 109).30

Blagajnički dnevnici.199



Dom ini Card inalis Gregorij Barbadici" cassauerit ex matricula, e t praecepe ritne amp lius audeat comparare in aula dictae Confraternitatis tempore illiusCongregationis.

Delectatur M atthias potenti vino, et sepe excessit limites super quo fuitcorreptus pro sua sanitate, sed tamen incidit in Infirmitatem talem, ut nisimutato aere reuerteretur ad Patriam facile peribit ex dicto Med icorum, Vnde*aliquantum recreatus (f.139 v) discessit ab Vrbe cum scutis 20. sibi mutua tisa D. Archiprae sbytero et certe modo uiuimus in Sancta pace et quieted

Anno 1690, Quidam C lericus Petrus Kragl ut supponit ex Opido Zermel,qui fuit praesentatus ad Clericatum dictae Ecclesiae institutio fuit dilata exincertitudine an dictum opidum sit in Croa tia, siue in Carn iola ut patet exfiguris Geograficis, et attestatur D. Vicarius Labacensis, nihilominus visisDimissorialibus Dom inationis Vestrae Illustrissimae quatenus dignetur proueritate respondere, an Patria dicti Petri sit in temporalibus subiecta Duca tuiCarn iolae, siue Regni Croa tiae, ne inferamus praeiudicium tot prouincijs

compraehensis.33

Caeterum Ego fui bonus amicus Illustrissimi Dom ini Borcouichu Anteces-sors, et consequenter ero Dom inationis Vestrae Illustrissimae35 quando

31 Kard. Grgur Barbarigo bio je izabran za pokrovitelja Zbora sv. Jeronim a 1663, a jer je bo ravio van Rima ime nov ao je s vojim zam jenikom 1666.ka rd. Petr a Ottobonija. Um ro 1697. Prog lašen j e sve tim. Prisno je prijateljevao s Ivanom Paštrićem, bratom Jeronima Paštrića (Sebastiano Serena,Quarantadue lettere del Cardinale Beato Gregorio Barbarigo a Giovanni Pas-trizio, Padova 1938; G o l u b , Ivan Paštrić i njegovi suvremenici, Kačić,Sp lit 1971, b r. 4, str , 166—67).

82 Ako je njegov odlazak iz Rima ujedno i odlazak iz svetojeronimskogkan onik ata on da je on iz Rim a otišao 1691, je r je t e godine pres tao bitikanonikom ( B u r i ć , Kanonici, s t r. 116).

83 Pe tar Kra lj iz Zermela predložen za službu u crkvi sv. Jero nim a im aoje otpusno pismo zagrebačkog biskupa Mikulića, što znači da je crkvenopripadao zagrebačkoj biskupiji . Kako međutim na svetojeronimske beneficije imaju pravo samo oni koji potječu iz Hrvatske, Slavonije, Dalmacije iBosne, Paš trić postavlja pitanje zagrebačkom bisku pu M ikuliću neka poistini kaže da l i se Zermel odakle je Kralj nalazi po građanskoj, svjetovnojpripadnosti u Hrvatskoj, što je i da li je Mikulić odgovorio nije izvjesno, noiz kon cep ta P aštrićeva p ism a M ikuliću od 29. trav nja 1692. proizlazi da jeKralj tvrdio a pavlin Petar Il l iasich potvrdio da je Zermel u Hrvatskoj, teje na temelju toga Kralj dobio službu u crkvi sv. Jeronim a u Rim u, št o sesada osporava, jer je s druge strane biskupski vikar l jubljanski potvrdio dase Zermel nalazi u Kranjskoj (Vatikanska apostolska biblioteka, Borg. Lat.726, f. 134 v).

34 M ar tin Bo rković (1597—1687), pa vlin od 1628, za gre ba čk i bi sk up od 1667,zaslužan za proširenje svetišta zagrebačke katedrale, za obnovu biskupskogdvora; zauzimao se za urotnika Petra Zrinskog i Franju Krstu Frankopanakod bečkog dvora.

85 Aleksandar Ignacije Mikulić (1650?—1694), zagrebački biskup od 1688,čovjek od kulture. Podigao zgradu za metropolitansku biblioteku i kupioValvazorovu zbirku. Zbirka, vlasništvo zagrebačke nadbiskupije nalazi se načuvanju u Jugoslavenskoj akademiji u Zagrebu, a metropolitanska biblioteka je pohranjena kao vlasništvo zagrebačke crkve u Sveučilišnoj i nacionalnoj biblioteci u Zagrebu.

200



dignabitur in aliquo negotio debilitatis m eae uti opera, dum annum aetatisincepi 77.computando ab anno 1615 meae natiuitatis.m

Excusatum me habeat ob tarn prolixam responsionem, quam forsan eritgrata ex notitijs datis pro ueritate

Hum ilimm us et Addictissimusy seruusRomae die Hieronymus Pastriccius30. Novembris 1691. decanus"

Vatikanska apostolska bibliotekaBorg. Lat. 726

KRITIČKI APARAT

a. Prvotnomellliasic dodanoh.b. Također prvotnomeIllaiasic dodanoh.

c. Ispravljen prvotnii u у -d. Prepravljan dočetak riječispecialis, s time da nije s nastalom promje-

nom usklađen susljedni tekst koji bi trebao glasiti tadaspeciali Commissioneili specialis Commissio.

e. PrvotnomeChrisanic pripisanoh.f. Isto tako pripisano prvotnomChrisanic slovoh.g. Ispravljeno odCanonicatis.h. Ispravljeno odCollenix.i. Stajalomultatas s time da je jedanta prekrižen.j . Ispravljeno odConcluae.k. PrvotnomuPapic dodanoh.1. Ispravljeno odIllirica.m. Zarez dodan.n. Zarez dodan.o. Ispravljeno odCapitulum.p. Ispravljeno odPaoli.r. Ispravljeno odinfammabant.s. Ispravljeno odimmaginatio.t. Ispravljeno odhabent.u. Ispravljeno odexiguuntur.v. Ispravljeno odfraudolentiae.

z. Ispravljeno odCammerarij.ž. Ispravljeno odinfammauerit.х . Ispravl jeno od onde.

у . Ispravl jeno od Abdictissimus.

36 Zahvaljujući ovom podatku sada se zna kad je rođen Jeronim Paštrić.37 Paštrić je ovdje upotrijebio termindecanus više u upotrebi u Hrvat-skoj mjestopraeses više u upotrebi u Rimu. Podrazumijeva se ovdje dekan,

predsjednik Zbora sv. Jeronima.201



P R I L O G

Odluke Svete Rimske Rote u sporu o Ilirskoj pokrajiniod 15. svibnja 1654, 25. lipnja 1655< i 10. prosinca 1655.

Od luka Svete Rimske Rote od petka 15. svibnja 1654.u sporu o pravu Ivana Jampšića

na svetojeronimski kanonikat u Rimu1

Romana CanonicatusVeneris 15. Maij 1654.

Vacante per obitum Vincentij Mazzolae C anonicatu in Ecclesia CollegiataSoneti Hieronymi Illiricorum Vrbis Eminentiss. D. Cardinalis Montaltus mo-dernus, et vnicus patronus ad ilium praesentau.it Ioannem Baptistom Iampsi,

qui ab Archipraesbytero eiusdem Ecclesiae (ad quern ex fundatione dictaeCollegiatae ius instituendi speetat) successiue institutus fuit; Verum oppositapro parte Congregationis Illyricae inhabilitate prouisi е х defectu requisito-rum in Uteris s. m. Sixti V. fundatoris, ac Dec retis Sacrae V isitationis, etcausa per appellationem ad Rotam deuoluta, D D. proposito hodie dubio re-sponderunt, non constare de habilitate nec de alijs requisitis.

Siquidem ex tenore earundem Literarum Apostolicarum, ac D ecretorumSacrae Visitationis duae qualitates copulatiue requiruntur ad obtinendampraesentationem , ac respectiue institutionem ad huiusmodi Cano nicatum; Altera quod praesentandus sit Nationis Illyricae, seii alias origena; A lteraquod habeat peritiam Illyrici Idiomatis Sum . Congregationis nu. 1. et 2.vtraque verb non probauit se habere Ioannes Baptistom; Nam quidquidsit quo ad primam, an Ducatus Carniolae, a qua ipse originem duxit com-praehendatur in Prouincia Illyrica, vt max ime co ntendebant informan tespro vtraque parte, super q uo DD . nihil pro nunc firmare voluerunt, sanequo ad secundum nullam prorsus exhibuit iustificationem, quod calleat Illy-ricum idioma, quinimb pluries citatus tarn coram Archiprae sbytero, quamcoram D. Vicesgerente ad docendum de peritia eiusdem idiomatis, ac vi-dendum deputari examinatores ad effectum ipsum examinandi, nunquamcompdruit d. Su m. nu m . 16. et 17.Qua re inutilis remane t illius prouisio, cumvbi plures in praesentato desiderantur qualitates, vnius tantum concu rsus

non sufficiat, sed omnes copulatiue probari debean t per. text, in 1. si haerediplure s ff. de. condit. instit. §. penu l. instit. d e ha ered . instit. Paris , cons. 48.num . 9. et seq. ac num . 19. cum seqq . lib. 4. Gutierez cons . 2. nu m . 5. cons.4. nu m . 1. et cons. 26. nu m . 4. et seq . Gonz al. ad regu l. 3. gliss. 13. nu m . 100.et gloss. 43. num . 94. Lotter. de re benefic. lib. 2. que ast. 11. nu m . 42. Ro tadec. 402. nu m . 4. prop e fin. vers, vel etiam , cum seq. par . 2. rece nt, et coramPen. dec. 760. num. 3. in Cracoudn. Praeposturae S. Floriani 28. Nouembris1650. coram R. P. D. meo Verospio.

1 O rasprav i održan oj 15. svibnja 1654. pre d Sveto m Ro tom i tad a done-senoj odluci vidi : G o l u b , Križanić i p i tanje prava Slovenaca, s t r.239—241;C r n č i ć , Prilozi, str. 150—156.202

http://praesentau.it/





Praesertim quia Decretum Sacrae Visitationis anni 1630. confirmatuma s. m. Vrbano VIII. proced it vlterius annullando prouisionem : ibi,et secusab Archipraesbytero facta prouisio nulla sit etc. eod. Sum. num. 2.quaeverba, cum formo m prae se ferant, Felyn. in cap. cum accessissent sub num.8. vers, et vbi appo nitu r cla usu la de cons tit. et in cap. cum dilecta su b n . 6.in quinto signo form ae de res crip t. Gabr. de claus . 3. nu m . 73. Ro t. dec. 27.num . 13. pa r. 6. rec en t,ea non impleta de tempore praesentaXionis actus ipsesubstineri non potest, vt notant com muniter DD .in d. cap. cum dilecta derescrip t. Alex. cons . 137. nu m . 15. lib. 2. Rot. coram Card inali Sera ph, dec.1270. sub. num. 1. vers, quod magis etc. coram Duran. dec. 25. num. 3. et inrecen t d ec. 15. sub nu . 3. vers , vnde m erito pa r. 2. ac in d. Cracouien. Praepo -siturae S. Floriani proxime allegata.

Nee obstat, quod institutio emanauerit extra iudicium, nullo comparentelegitimo contradictore, ideoque ex iuris praesum ptione censean tur iustificataeomn es qualitates a fundatore requisitae, vt dixitRot. cora m B ura tt. dec . 842.

num. 4. et seqq. Quia huiusmodi praesumptio admittitur quidem in iudicioexecutiuo, vel summ arijssimo possessorio, non autem quando principaliterdubitatur (prout hie) de concursu requisitorum; nam hoc casu per concluden-tes proba tiones iustificari debent, vt distinguendo firmatum fuitin Vicen.ParochiaMs 20. Iulij 1650. co ra m R. P. D. me o Bichio §. suffraga ri qu ide m etc .et in Anglonen. Ar chip raes by teratu s 24. Aprilis pra ete riti coram R. P. D. meoAlbergato §. nihilominus vers, praesertim verb etc.

Minus obstat, quod onus probandi inhabilitatem spectet ad allegantem;Quia mod o non excipitur de inhabilitate sim pliciter, sed etiam de requisitis,quorum iustificatio incumbit ipsi praesen tato, vt legitur in eodem Dec reto,

ibi, Praesentati vero ad Archipraesbyteratum, Canonicatus, et Benefioia noninsti tuantur nisi prius approbentur, et Beneficia non insti tuantur nisi priusapprobentur, et coram Archipraesbytero doceant de Natiuitate suae originis,et peritiae idiomatis Illyrici etc.Quod etiam iuri consonum est quando (vtin praesen ti) qualitates sunt extrinsecae, quae non praesum untur, vt in specie probant gloss, in Clement, prima verb, repererint, vers, sed sunt etc. deof fie. delegat. Inno c. in cap . fin. sub n um . 2. vers, alij melius disting uun t, etseqq. per tot. de praesempt. Alex, cons. 218. sub nu. 4. vers, sed in casuno stro , et seq. lib. 2. Aret. cons . 83. nu. 11. post. m ed. vers, nee pr ae su m itu rista qualitas. Crauett . de antiq. tempor. in secunda particul. primae partisprincipal, nu m . 39. B am be rtin . de iu rep atr. lib. 2. pa r. 1. qua est. 10. ar t. 2.sub num . 11. vers, tert io addu co, cum seqq. Menoch. de praesu m pt. 91, nu m .7. et s eqq. ac n um . 16. et p er tot. R ot. decis. 72. n. 3. pa r. 4. tom . 2 rec .

Dem um non subsistit, quod illi de Congregatione non sint legitimi contradictors ad impediendam huiusmodi prouisionem, quia cum haec Col-legiata fuerit erecta ad comm odum Nationis Illyricae, quam ipsi in Vrberepraesentant eorum interest obserua ri literas, ac Dec reta supra relata, neeadm itti, qui non habeant qua litates requisitas ex adduct. per Argel. de legit.,con tradict, qu as t. 14. nu . 47. Rot. co ram Du ran. dec. 55. nu m . 11. et seqq .Qua propter a equum est illos audiri praesertim in petitorio, in quo sufficit

apparenter docere de interesse iuxt. tradit. per Felyn. in cap. Veniens il203



secondo n um . 13. de test. Ro t. cor am Pen. dec. 606. nu m . 2. et seqq. et latefirm atum fuit in d. dec. 55. nu m . 5. vers , sed nihilom inus , cum seq q. cora mDuran, vbi allij concordantes allegantur.

Et ita vtraque etc.

D e c i si o ne s S a c r a e R o t a e R o m a n a e c o r a m b o n a e m e m o r i a e R . P.D . H i e r o n y m o P r io l o N o b i l i Ve n e t o ex o r i g i n a l i b u s d e p r o m p t a e , a cA r g u m e n t i s , S u m m a r i j s , e t I n d i c e l o c u p l e t i s s i m o o r n a t a e a I o s e p h oS a c r i p a n t e N a r n i e n s e I. V. D . e t i n R o m a n a C u r i a A d u o c a t o . R o -m a e , Ty p i s R e u e r e n d a e C a m e r a e A p o s t o l i c a e . 1 6 8 1 , s t r .1 0 — 11 .

Odluka Svete Rimske Rote od petka 25. lipnja 1655.u sporu o pravu Ivana Jampšića

na svetojeronimski kanonikat u Rimu2

Romana CanonicatusVeneris 25. Iunij 1655.

Е х eodem fundamenta defectus peritiae IUyrici idiomatis in Ioanne Baptista Iampsi prae sentato ad Canonicatum Ecclesiae Sancti Hieronymi Illy-ricorum Vrbis, confirmarunt DD . decisionem coram me editam sub die 15.Ma ij anni praeteriti, in qua firmatum fuit non constare de illius habilitate,nee de requisitis necessarijs pro obtinenda institutione ad eum dem Canonicatum; Nam clara est dispositio literarum s. m. Sixti V. fundatoris, ac De-

cretorum Sacrae Visitae copulatiue requirentium, quod praesentandus sit na-tionis Illyricae, seu alias origena, et quod habea t peritiam IUyrici idiomatis;Vnde quidquid sit quoad primum requisitum, satis est, quod Ioannes Baptista non probau erit se habere secundum, vt sit reijeiendus per text, in 1.haeredes plures, ff. de condit . et d em on strat . Gu ttier. cons. 2. num er. 5.Gon-za l ad regu l. 3. gloss. 3. nu m . 100. et g loss . 43. nu m . 94. Le tter, de re bene fic.lib. 2. qu ae st. 11 nu . 42. Ro t. decis. 402. nu m . 4. in fin. vers ic. vel etia m , c umseqq. part. 2. recent, et in Cracouien. Praeposituare Sancti Floriani 28. Nou-em bris 1650. coram R. P. D. meo Bichio, §. non ob stat ; et 24. No uem b. 1651.cora m R. P. D. me o Verospio, cum alijs in d. decis. allegatis, §. qu are.

Non obstat fides Archipresbyteri nuper exhibita,3 in qua attesttur IoannemBaptistom ab eo interrogatum circa linguam Illyricam recte respond isse;Turn quia est fides extraiudicialis emanata, lite pendente, ac post emissamdecisionem, quae non suffragatur, Ro t. coram Sera ph, decis. 1423. nu m . 3.coram B ur att . decis. 113. num . 28. vbi A dd. num . 36. et in recent, decis. 323.num. 4. par. 2. Turn quia non concludit ilium habere peritiam, vt pro forma

2 O odluci Svete Rote od 25. l ipnja 1655 vidi: G o l u b ,Križanić i pitanjeprava Slovenaca, str. 242.

3 Original po tvrde što ju je izd ao dn e 3. ru jna 1654. svetoj eron ims ki nad-pop Antun Deodat o tome da je utvrdio da I . Jampšić umije i l irski nalazise u Tajnom vatikanskom arhivu, u fondu Sacra Romana Rota, pod signaturom I ura diver sa 160. Bez paginacije.20 4



requiritur, respondens enim ad aliquas interrogationes nan dicitur perfects,habere idioma, vt in specie tradit Gomez, ad regul. Cancell. in regul. de idio-mate quaest. 8. Turn etiam quia non est credendum Archipraesbytero quodin institutione interuenerint debitae qua litates, nisi iustificentur ex actis, vtdixit

Rot. cor. Verall. decis. 308. par. 1. coram s. m. Greg, decis. 413. num. 1.Adden. ad Buratt. dec. 789. num. 6. in recent, decis. 289. num. 18. et seqq. inCracouien. P rap os itura e S. Floriani 27. Maij 1650. coram R. P. D. meo Bichio§. turn etiam.

Minus obstat, quod institutio emanauerit extra iudicium nullo com parentelegitimo contradictore, idebque vigeat praesum ptio p ro illius iustificatione.Qu ia praeter responsionem alias datam, quod scilicet huiusmo di praesum ptio adm ittitur in iudicio exsecutiuo, seeks in petitorio, in quo versamu r, iuxtadistinctionem, de qua per R ot. in Vicen. Paro chialis 20. Iun ij 1650. co ram R.P. D. m eo Bichio, §. suffragari quide m, et in Anglonen. Arc hipra esby terat. 24.Aprilis 1654. co ram R. P. D.meo Albergato, §. nihilominus, vers, praesertim)

ex facto resoluitur ob iectum, nam aderat Congregatio Illyrica repraesentanstotam Nationem , cuius intererat seruari Constitutiones Apostolicas, et Dec re-ta Sacrae Visitae, nee admitti, qui debita requ isita non haberet, Argell. delegit, con tradic t, q uae st. 14. nu m . 47. M odern. Pisan, de iure pa tron . pa r. 2. lib.11. cap. 4. nu. 19. et seqq.Ad quem effectum citauit Ioannem Baptistom tarncoram Archipresbytero, quam coram Vicegerente, vt examini se subijceretSummario eiusdem Congregationis nu. 2. idebque non potuit Archipresbyter,ea non vocata, ilium exam inare, a c sine causae cognitione ad institutionemprocedere, vt in specie tradit Lambertin. de iurepatron. l ib. 2. par. 2. quaest.11. art . 4. nu . 40. M ode rn. Pisan , eodem trac t, d. pa r. 2. lib. 11. cap . 4. nu m .1. et seqq . ac n um . 36. et 53. Ro t. decis. 265. seu 266. nu m . 7. et seqq. p ar . 3.lib, 3. diue rs. et in Fir m an a Iur isp atro n. 13. M artij 1654. cor am R. P. D. meoAlbergato.

Nee releuat petitio noui exam inis; Q uia, cum a die praesentationis, et suc-cessiue institutionis intercesserint tres anni, quibus potuit loannes BaptistaHnguam ediscere, et fieri peritus, non est locus nouo exam ini; Qualitas enim,seii peritia requisita de tempore institutionis non suffragatur, si postea su-peruenerit ad text, in cap. si eo tempore, vbi gloss, verbor. effectus, de rescript, in sext. Ro t. co ram Com itulo decis. 114 nu m . 19 et 20. co ram Pe niadecis. 131. num . 4. secun dum impressionem Lugdun. et in Calaguritana Beneficij de Log ron 27. Ap rilis 1646 co ram Re uer. Tarra co ne n. §. pe nu lt, et in Ca

lagu ritana Beneficij de C ornago 14. Iunij 1647. coram Em in. D. Card. O tto-bono, §. nee releuat.Nee ex peritia de praesenti praesum i potest in praeteritum ex eo, quod

loannes B aptista versatus cum patre natiuo Ducatus Carniolae potuit a b eoHnguam ediscere; quia huiusmodi praesumptio eliditur nedum ex alia vr*genitori praesum ptione resultante ex recusatione exam inis ante institutionem,quam verisimiliter loannes Baptista non fecisset, si peritiam idiomatis habu-isset, sed etiam ex attestatione Canonicorum Ecclesiae S, Hieronymi, med ioiuramen to affirman tium, ipsum per duos annos, quibus in eadem EcclesiaDiuinis interfuit, numquam fuisse auditum loqui, aut intelligere H nguam II-

4 Sic!

205



lyricam, quinimd ab eis circa idioma interrogatum, fassum fuisse illud igno-rare, Summ ario Congregationis n. 4. Praesumptio autem veritati cedit, Rot.coram s. m. Greg, decis. 416. num. 6. in recent, decis. 478. num. 9. par. 4. torn.3. decis. 203. num. 10. par. 5. etper contrarias probationes destruitur, Bura t t .

decis. 236. nu m . 8. et in rec ent, decis. 424. nu . 6. dec. 438. nu m . 5. in fin. p ar.3. et decis. 697. nu. 11. pa r. 4. torn. 3. ac in alijs.Et ita informante solum Congregatione, Ioanne Baptista pluries citato,

resolutum fuit, etc.

D e c i s i o n e s , n . d j . , s t r. 3 0 — 2 2 .

Odluka Svete Rote od petka 10. prosinca 1655.u svetojeronimskom sporu o Ilirskoj pokrajini5

Romana CanonicatusVeneris 10. Decem bris 1655.

Censuit alias Rota Ioannem Baptistom Jampsi praesentatum a bon. m.Card. Mon talto ad Canonicatum S. Hieronymi Illyricorum non esse institu-endum, quia ex duabu s qualitatibus ad hunc effectum copulatiue requisitisex lege jundationis, altera scilicet originis, altera Idiomatis Illyrici, careba tsecunda, omissa discussione super prima, in qua contendebatur, DucatumCarniolae, vnde ipse originem duxerat, compraehendi in Prouincia Illyrica,vt in Decis. edita sub die 15 Maij1654. confirma ta 25. Iunij praeteriti coramme;« Veriim reasumpta desuper disputatione ex speciali comm issione Sanctis-simi ad instantiam Congrega tionis Illyricae, cuius interest ob futuras vaca-tiones, ac receptionem Peregrinorum in Hospitale eiusdem Ecclesiae decla-rari; quaen am sit vera, et propr ia ea Prouinc ia Na tionis Illyricae iuxta But-lam, et mentem Sixti V. Ideo proposito hodie particulari dubio, DD . ponde-ratis diligenter torn verbis, quam m ente Summ i Pontificis censuerunt Prou-inciam Illyricam vere, et propria intelligi Dalmatiam, cuius partes suntCroatia, Bosna, et Slauonia, penitiis exc lusis C arinthia, Styria, et Carn iola.

Primb quia licet Illyricum tempore Imperij Roma ni se extenderet a Gallia,et Rheni, ac Danubij fontibus7 ad mare Euxinum, et Vrbem Constantinopo-lim, ac innumeras contineret Prouincias, quae postea pro tempo rum ac do-

miniorum va rietate varias sortitae fuerunt partitiones, n ihilominus iuxtamodernam , et vltimam diuisionem fuit restrictum ad illud Terrae spatium,quo continentur Dolmatia, Croatia, Bosna et Sclauonia, et has solas Prouincias com munis vsus pro IUyrico intellexit, sicuti testantur Girardus Mer-cator A tlas M aior editus an no 1589. in Ta bula Sclauo niae fol. 303, Iudo cus

5 O rasp rav i pred Svetom Ro tom dn e 10. pro sinc a 1655. i Križanićevu sudjelovanju na njoj kao i o tada donesenoj odluci Rote vidi: G o l u b , Kri-žanić i pitanje p rava Slovenaca, str. 246—249; c r n č i ć , str. 156—160.

0 Obje odluke ovdje donesene.7 Gotovo doslovce tako stoji u Paštrićevu elaboratu »De situ Carniolae«:»Illyricum [...] incipit a Dan ubij et Rh eni fontibus et extend itur usq ue admare Euxinum, et Urbem Constantinopolim« (Crnčić, Prilozi, str. 94).

206



Ho ndius A tlas Minor in ead em tabula fol. 635, Guglielmus, et Ioan nes BlaeuAtlas Nouu s to m. I. par ite r in d. tabul. fol. 30, Petr us Be rtius in septemlibris tabu laru m Geo graphica rum fol. 478. in Tabul. Illyrici Petrus Planciusin magna Tabul. totius Orbis Ludouicus Tesseire, et Guglielmus Iansoniusin consimili Tabul. et nouissdme Abraham Golnitz in Compendio Geographiaelib. 2. cap. 6. fol. 177. Carinthia autem S tyria, et Carniolia semper habitaefuerunt tamquam Prouinciae Germaniae, cum primum compraehederenturin Pannonia superiori Petrus Ber. in Commentar. rerum Germanicarum lib.1. fol. 157. Bla eu A tlas No uus torn. I. tabu l. veter. G erm an, fol. 69.

Deinde in Germania recentiori Ioan nes , et Guglielm. Blaeu Atlas Nou . torn.I. in descrip t. Germa n, hod ierna e litte ra A. Magin. in Descript. Magn. Germ an,fol. 78. Clu uer. in su a In tro du ct. lib. 3. cap. 8. fol. 128. Pe tr. B rietiu s Paralel-lae veteris, et Nouae Geographiae torn. 2. lib. 2. cap. 3. fol. 44. AbrahamGolintz in d. Compend. Geograph, lib. 2. cap. 4. fol. 134, Petr. Bertius in eiusTabul. Geogr. fol. 386. Ab raha m Ortellius in The atro Orbis Tabul. nu m . 29German. P. Gabriel Bucelinus in sua Germania Sacra, et prophana fol. 2. subtit. Sup erioris G erma niae P rouinciae nu m . 33. Gerard. M ercator A tlas Maiorin Descript. Tabul. Austriae fol. 259. Iudoc. Hond. Atlas Minor in eadem De-script, fol. 536. Ac tandem diuisa per Imperatores Germ ania in circulos in-clusae fuerunt in Circulo Austriaco, vt referunt Gerard. Mercat. in d. descript.Tabul. Austr. fol. 259. Iodoc. Hond. in simil descript. fol. 536. Golintz in eod.Compend. Geograph. lib. 2. cap. 4. fol. 136.vt propterea dum Sixtus V. ineius Uteris voluit recipi solos O rigenas ex Illyrico fat eri oporteant ipsumsensisse de Illyrico eo tempore restricto ad balmatiam, Croatiam , Bosnom ,et Slauoniam , non autem de Illyrico iuxta antiquum diuisionem, et nuncupa-tionem, quae amp lius non vigebat, quia uerba in quibuscum que dispositio-

nibus intelligi debent secundum tempus, quo fuerunt prolataa

si ita legatumf f . d e au r et a rge nt, leg at. Bald. cons . 407. sub nu m . 14 ver s et ide m lib. 1.Socciri. Sen. cons. 6. num. 2. lib. 1. Surd. cons. 454. num. 13 cum seqq. Duran.de co ndit. pa r. 3. cap. 5. nu m . 22. Rot. co ram Pen. dec. 623. nu m . 6.

Quod comprobatur turn ex alijs Sum. Pontificum constitutionibus, nempes. m. Greg. XIII. super erec tione C ollegij Germ anici in Vrbe pro AlumnisNationis Germ anicae in ordine la 14 Bullar. torn. 2. cuius vigore in eo recipi-untur oriundi ex Prouincijs Carinthiae, Styriae, et Carniolae, a s. m. Vrban iVIII. super noua erectione Collegij Illyrici in Ciuitate Lauretana8 in ordine la64. eod. Bullar. tom. 4. in qua assignantur duodecim loca littoralibus Dalma-tiae Vrbibus, et alia octo Ciuitatibus, et locis Bosnae, et Slauoniae iuxtaquorum intellectum regulari debent literae Sixti V. cum vna constitutio peralteram dec laretur, et ex vsu Curiae, et aliorum Sum. Pontificum interprae-tationem recipiat, vt fuit dictum in Barchinonen. Canonicatus 4. Decembris1644. ac 9. lu ni j 1645. co ram R. P. D. Veros pio et 15. De cem br. eius dem ann iac 16. Aprilis 1646. co ram Re u. Ta rraco nen .turn ex Uteris Ferdinand i II. Im-peratoris relatis per b. m. Carolum Caraffam Episcopum Auersanum in eiusHistoria mscripta Germania Sacra fol. 206,in quibus referenda ProuinciasGerm aniae ponit Styriam, Carinthiam et Carniolam inter Prouincias Inferi-

8 Gotovo doslovce tek opširnije isto dolazi u Paštrićevu elaboratu »De situCarniolae« (c rn či ć, Priloz i, str. 100, 102).

207

http://ff.de/

http://ff.de/

http://ff.de/



oris Austriae, quae sane Imperatoris assertio magni mom enti est in hoc materia diuisionis locorum , et Prouinciarum sub eius potestate existentium, vtin specie tradunt Alberic. in f. exquacumque num. 7. ff. si quis in ius uocat.non ierit. Calcan. cons. 34. nu m . 16. vers, et pro pte rea Albert B ran . cons . 34.

nu m . 2. Menoch. cons. 147. sub num . 21. vers, s eptim o et seq.Secundo quia causa, quae principaliter mouit Sixtum ad erectionem huiusEcclesiae expressa in eisdem Uteris, fuit antiquus, et praecipuus deuotionisaffectus erga S. Hieronymum , cum enim San ctus iste Dalmata esset, vt habe-tur in lectionibus Breuiarij Rom ani, ibi, Hieronymus Eusebij f i l ius Stridonein Dalmatia Constantino Imperatore natus,cuius auctoritatem plurimi fecitRota apud Mohed. dec. 5. pos t princ . vers , sicut dicim us de Bre uiario de fid.ins trum . et in recent, dec. 353, nu m . 57. pa r. 5.vtique censetur solam Dalma-tiamb sub Illyrici denominatione intellexisse,9 quia actus regulari debet a suacausa 1. cu m Pate r §. Dulcissimi ff. de le gat. 2. ca p. intelligentia de ve rb,signif. B art , in 1. iube m us n. 1. C. ad Ve lleian. S occin. s en. co ns. 24. n. 11. etseqq. lib. 1. Surd. dec. 217. n. 3. Rot. dec. 28 num. 5. part. 4. tom. 2. recent,et cor. Reu . Vrgellen. dec. 48. sub nu m . 10. vers , qua e Pontificis m ens , c umseqq.

Tertio qu ia (vt legitur in eisdem Uteris) iuxta d. Ecclesiam aderat antiquum Hospitale erectum anno 1453, a s. m. Nicolao V. ex relicto b.m. Fantinide Valle Tragurini ex Dalm atia olim huius nostri O rdinis Aud itoris pro Da l-matis, seu Illyricis, quae dictio (seu) stat expositiue pro (id est) Gemin. cons.115. nu m . 7. Menoch. cons. 1029. num . 13. cum alijs p er Add. ad R om an, cons.179. litera. D. vers, idcirco. Vnde pro ijsdem Dalmatis erecta videtur Eccle-sia ibidem a Sixto V . reaedificata, cum non sit praesumendum, quod volu-

erit eius qualitates immutare in praeiudicium primae , ei originalis fundati-onis iuxt. notat. in cap. Ad audientiam il secondo de Eccl. aedific. et in ter-minis resp ond it R ot. coram s. m. Greg. dec. 463. nu m . 1. et 6.ubi, quod reno-uatio, seu ampliatio Ecclesiae censetur facta firmis remanentibus praeroga-tivis, et qualitatibus antiquae, ac sine praeiudicio alicuius, etiamsi nouis opi-bus, et redditibus ditauerit, quia nihilominus augum entum sequitur naturamsui praeexistentis 1. Si ex to to in pr in c. ff. de au r. et ar g. legat. 1. etia m vbiDD. C. de iur. Dot. Rot. dec. 413. nu m . 7. in fin. pa rt. 3. recent, e t c oram s.m . Greg. de c. 132. nu m . 8. ac d ec. 544. nu m . 14.ac in alijss

Quarto quia in Choro, et Tribuna eiusdem Ecclesiae, et in sigillo, ac Bus-

sula Congregationis depict a, ac respectiue insculpta apparent tria capita Leo-num Coronatorum Sum. Congregationis10. dato sub die 15. Maij 1654. quaecum sint vera, et praecipua D almatiae insignia, vt per Theodor. Hoeping. deiur. insign. et armor, cap. 6. part. 3. num. 558.illorum appositio apperit vo-luntatem fundatoris donand i Ecclesiam solis Do lmatis, Nicol. Euerard. cons.186. nu m . 4. Hoeping. vbi sup ra cap. 13. nu m . 167.Ac probat aliquo modoDominium eorundem Anclaran. cons. 113 sub nu. 4. vers per signa Boer. cons.

9 Srodno s Paštrićevim tekstom »De situ Carniolae« (Crnčić, Prilozi, str.95).

10Gotovo isto u Paštrića ( C r n č i ć , Prilozi, str. 95).

208



5. sub nu m . 13. vers, item p er signa Cassan. in Catalog. Gloriae Mundi pa rt,1. quaesti 55. Rot. cor. Card. Seraph, dec. 652 vers, et ea, ac b. m. Coccin.dec. 201. sub nu m . 2. vers, e t tan to magis.d

Quinto demum , quia ab initio erectionis dictae nouae Ecclesiae vsque inpraesens soli Dalm ataee ad Canonicatus, et Beneficia illius praesentati, acinstituti, et in Hosp itale respectiue recepti fuerunt,11 vt constat ex iuribusrelatis in eodem Sum m. nu m . 10. cum seqq.Quae obseruantia apprime dese-rfrit interpretatione men tis, ac liter arum d. Pontificis Fundatoris 1. si de in-terpretatione ff. de legibus cap. cum dilectus de consuet. Rot. dec. 503. num.2. pa rt. 1. diu ers . et in re ce nt, dec. 608. nu m . 6. par . 2. Add. ad. s. m , G reg,dec. 184. sub . nu m . 8. ver s, aduer tend um est tam en B ura tt. d ec. 390. nu m . 3.et in M ontis Alti Prim ice ria tus 8. Iun ij 1643. §. pen ul. co ram R. P. JD. Vero -spio, et in dd. Barchinonen. Canonicatus coram eodem et coram Reu. Tar-raconen. quam uis non fuerit legitime praescripta, quia ad efectum declara-tionis sufficit, quod aliquando it a fuerit obseruatum Aymon cons. 118. num.

2. Menoch. cons. 21.f su b n um . 15 vers, et haec c ensetur Crescent, dec . 1. num .1. de con stit. Rot. dec. 14. nu m . 5. pa rt. 7. rec. et cora m b. m. B ura tt. d. dec.390. sub n um . 3. vers, nee requ irit, et dec. 647. num . 11. ac in dd. B archinonen. proxime allegatis.

Hinc non releuant fides extraiudiciales per Ioannem Baptistom alias exhi-bitae ad probandum Lubianam, seu Lubacum Metropolim D ucatus Carniolae,vnde ipse originem traxit, compraehendi sub Illyrico, quia uel intelligi debentsecundum antiquum diuisionem, vt dictum est, vel eliduntur ex contrarijs at-testationibus Praesidis, ac Depu tatorum eiusdem Ducatus,12 aliarumque parti-cularium personarum in primo Summ. Congregationis relatis, ac ex fide Bap-tismatis ipsiusmet Ioannis Baptistae13 in hod iern. Sum m. num . 1. in qu a Lu-

biana enunciatur Metropolis Carniolae in Germania, cum quibus conueniuntGeographi, et Cron istae superius adducti, quorum auctoritati in hac materiamag is est deferendum ex tradit per Menoch. cons. 2. sub n. 80. et cons. 378.nu m . 8. M ascard. de pr ob at, conclus. 287. nu m . 1. et seq . Fra nc . Ant. Cost,cons. 23. nu m . 117. G ratia n. disc ept 893 nu m . 7. Rot. dec . 93. su b n u. 13. ve rs,et valde com pro ba tur, et d ec. 353. num . 23. et seq. pa rt. 5. recen t, et co ramb. m. Merlin, dec. 807. sub nu m . 3. vers bine s equ itur cu m seq.

Prout nee officit, quod in Congregatione Illyrica aliquando fuerint receptinationales C arniolae, aliarumque Prouinciarum Germaniae, quia (praeter quodadmissio in Congregatione nihil commune habet cum admissione ad Canonicatus, et Beneficia, ac receptione in Hosp itale so lis Dalm atis debita, nee devna ad aliam recte inferri potest vulga t. 1. Pap inian us. ff. de M inor, et in si-milibus term inis dixit Rot. co ram Reu. Vrgelle n. dec. 171. sub num . 17. ve rs,vnde nihil facit) id euenit de tempore, quo nulla vigebat specialis prohibitiorecipiendi exteros in d. Cong regatione,& in qua ideo fuerunt admissi nonsolum Germani, sed etiam Itali, vt apparet ex datis in d . pr imo Summ. num.

11 Gotovo isto u Paštrića ( C r n č i ć , Prilozi, str. 94—95).12 Original u arhivu Papinskog hrvatskog zavoda u Rimu u trošnu stanju.

Objavio ga Crnčić (Prilozi, str. 87—88).13 Original Jampšićeva krsnog lista nalazi se uTajnom vatikanskom ar

hivu u fondu Sacra Romana Rota pod signaturom lura diversa 157:1654 a

Januario ad Martium. Bez paginacije.14 STARINE 209



12, et 18. postquam и е г д per Eminentissimum D. Cardinalem SacchettumProtectorem vetitum fuit eius speciali Decreto relato ineod. Summ. num. 19.nemo fuit admissus, qui non hdberet qua litates originis, et Idiomatis Illyrici,prout in Constitutione Sixti V. caue tur.

Et ita altera tantum etc.

Decisiones, nav. dj . , s tr. 37—39.

KRITIČKI APARATa. In margine posljednje ove rečenice pr ipisa la je kasnija, vjeroja tn

Crnčićeva ruka:??.'.'na prijepisu što se čuva u arhivu Papinskog hrvatskogzavoda sv. Je ronima u Rim u, Docum enti dell'an no 1460—1721, f.99 r.

b . Riječi solam Dalmatiam u spomenutom prijepisu vjerojatno potcrtaoIvan Crnčić i pripisao in margine tintom:?? (Nav. arhiv, nav. kodeks, f. 99v).

c. In margine ove treće točke pripisao je tintom vjerojatno Crnčić:lilaBulla est depravata: Pontifex non dixerat: »Dalmatica seu Illyrica natio« sed:Dalmatiae et Sclavoniae nationes« (Nav. mj).

d. In margine ove četvrte točke pripisao je vjerojatno Crnčić tintom:!?(Nav. mj).

e. Vjerojatno je Crnčić pocrtao u tekstu riječsoli a in margine stavio: ??,a uz slijedeće riječi teksta stavio in margine također dva upitnika (Nav. m

f. Izacons. 21 stavljen je olovkom znak a in margine isto olovkom pri-pisak »dovle« (Nav. arhiv, nav. kodeks, f. 100 r). Ne znam na što se to onosi, no činjenica je da se tadanji prijepis odluke Svete Rote što se nalau Vatikanskoj knjižnici (Stamp. Chigi III, 377, str. 20—26) proteže upradotle tj. do riječicons. 21, i da dalje manjka u Vatikanskom prijepisu. Budući da se u vatikanskoj kopiji nalazi riječsub koja predstavlja riječkojom se u svetojeronimskom prijepisu tekst nastavlja, moguće je da jvatikanski prijepis ipak bio do kraja napravljen pa onda dio njega istrnut, ili je pak prepisivanje bilo prekinuto. Ista je ruka napravila vatikansi svetojeronimski prijepis.

g. In m argine je vjerojatno Crnčić pripisao tintom i brzopisno:falsum,pocrtao nadalje riječinulla, prohibitio i ha rubu pripisaofalsum (Nav mj).Crnčić je mogao biti autor tih pripisaka in margine jer je studirao baš tekstove u arhivu i jer je sumnjao u vrijednost njihove argumentacije (Imna Slovjenin i Ilir, Rad JAZU, knj. 79, Zagreb 1886, str. 65—70).

210



Z D R A V к о F A J

O F I Z I K A L N O M R A D U H R V A T S K O G F I Z I Č A R A1 8 . S T O L J E Ć A J O S I P A F R A N J E D O M I N A

UVODIm e J. F. Do m ina, hrvat sko g fizičara iz 18. stoljeća m alo j e po

nato .O njegovim djelima , u kojim a piše o prim jeni e lektricite ta medicini , napisao je opširnu raspravu A. Schmid1 dok njegovi fizi-kalni radovi uglavnom nisu dovoljno istraženi. U ovom radu anazirat ću djeloSono campanarum..., a o osta lim djelima da t ćukratak pregled sadržaja i analizu nekih dijelova.

1. Biograf sko-bibliograf ski podaciOtac Josipa Domina, Tomo, doselio je s imanja Zdenčina (ko

Jastrebarskog) u Zagreb, gdje se bavio krznarskim obrtom.2 Iz bra-ka s Helenom rođ. Cavlović imao je četvero djece. Dva sina su stkla akademsko obrazovanje i bila poznata: Josip Domin, profesfizike na akademijama u Gyoru, Zagrebu, Pečuhu i na sveučilišu Pešti, te mlađi brat fizičara Josipa Domina, Mirko (1776—184od 1805. pa do 1836. god ine profesor pra va i de kan prav nog fakteta zagrebačke Akademije, koja je sa svoja tri fakulteta bila prteča hrvatskog sveučilišta. Mirko Domin je napisao cijelu knjižnipravnih djela, čime je stekao vrijedno ime u povijesti hrvatskpravne znanos t i3

1 Alfred Schmid, Die elektrotherapeutischen schriften von J. F. Domeinem weing bekannten pionier der elektrotherapie in Jugoslavien, Centabr.2/1951,Copenhagen.2 Od gospođice Gizele Domin iz Osijeka dobio sam na uvid nekoliko kumenata iz obiteljskog arhiva koji se nalazi u njenu posjedu. U rukopna latinskom jeziku»Vita Josephi Dom in«, bez datuma, nepotpisani autor pi-še da je otac Josipov, Tomo Domin, bio gradski sudac.s Ivan Esih, Zagrebačka obitelj Domin u hrvatskoj kulturi. O 200 godrođenja slavnog fizičara J. F. Domina, Narodni list, Zagreb, br. 2 723, odožujka 1954. 211



Prema podacima iz knjiga rođenih i umrlih crkve sv. Marije Zagrebu, Josip Domin je rođen u Zagrebu 28. siječnja 1754. godigdje je 19. siječnja 1819. godine i umro.*

U rodnom Zagrebu je i započeo svoje školovanje. Po završetkosnovnog školovanja (Gramatika i Humaniora), s 15 godina stuu isusovački red te dvije godine provodi u novicijatu u Beču. Slijdeće dvije provodi u Leobenu u Štajerskoj i u Gracu, gdje studfilozofiju i priprema se za profesora gimnazije. Nakon ukinuisusovačkog reda 1773. godine stud ira teologiju u Beču te postdoktorat iz filozofije. Zaređen je za svećenika u zagrebačkoj biskpiji.Na naslovnim stranicama djela koja je objavio sve do imenvanja za počasnog čazmanskog kanonika (1795) uz Dominovo ipiše da je svećenik zagrebačke biskupije(Diocesis Zagrebiensispresbiterum).

U obiteljskom arhivu navedenom pod 2 nalazi se prijepis pisrukom Josipa Domina, u kojem Ugarsko namjesničko vijeće iz Pžuna dne 19. studenoga 1776. god. javlja Savjetu sveučilišta u Tnavi da je Njezino veličanstvo (Marija Terezija) odobrila predlone kandidate (suplente) koji se u tom spisu navode po imenu: »filozofski fakultet Josip Domin, jako hvaljen od zagrebačke Akamije«. Iz tog spisa može se zaključiti da je već krajem 1776. godpostavljen za učiteljskog pripravnika na sveučilištu u Trnavi.

U mnogim biografijama se navodi da je nakon svećeničkog zađenja pozvan u Gyor u Mađarsku da bude učitelj fizike i gospodstva. L. Brozović navodi da je Domin učitelj u Gyoru od 1783. dine. Taj zaključak izvodi na osnovi štampanih teza iz gospodarsPositiones е х elementis rei rustice... in Acad. Jaurinensi ex praele-ctionibus, Jau rin i 1783, koje su Dom inoviučenici te godine na javnom ispitu branili.5 Međutim, u Sveučilišnoj biblioteci u Zagrebunalaze se i teze:Positiones... е х cosmologia et philosophiae natu-ralis parte generali (vidi: si. 1.) iz kojih se može zaključiti da jeDomin učitelj fizike u Gyoru, a njegovi učenici koji su poimeničnavedeni na drugoj stranici branili su ih na javnom ispitu na krazimskog semestra u mjesecu travnju 1778. godine. U istoj biblioci nalaze se i tezePositiones... е х philosophiae naturalis parte spe-ciali, koje se Dominovi slušači fizike(physicae auditores) branilina kraju ljetnog semestra iste godine. Ove druge teze su tiskanePožunu(Posonii), a među navedenim slušačima fizike ima i takvihkoji su branili i navedene teze iz zimskog semestra. Iz tih prvgodina Dominova učiteljevanja spomenut ću između ostalih i tePositiones... ex physica universa... ex praelectionibus in Acade-mia Jaurinensi, koje su branili Dominovi učenici u mjesecu travnju

4 Leander Brozović, Biographisches uber J. F. Domin, Centaurus br.2/1951,Copenhagen str. 38, 42, i 43.

5

L. Brozović, citirano djelo, str. 39. i 43.212



fOSrnONESP E R

JOSEPHUM F RANCtSCUMD O M I N

DIOECESIS ZAGRAB. PRESBYTERUM№ UM VKRSAIL SCIENTIAR, ACADEM IA

» ^ V > 1 AA. LL. ST PHI OSOPHI1, ШREGIA VERO JAU&INENSx Ш Ш С &

DQCTOREMEX

C OSM OLOGIA ET PH ILOSO-Pffl iB NATURALIS PARTE

GENERALIDEPROMTi»

qudsS U B H I B E R N I S E M E S T R I S

E X i TUM.

ANNO M. DCC. LXXVIIU MENSE APEILI

I NTENTAM1KE PUBLICO

J AUR1NI,T irm CregoraJoanoteStreibisr, priv. Reg.Epte

& Civici Typo£pijphi»

Sl 1 Kopija naslovne stranice prvih t iskanih teza koje su na javnom ispituu mjesecu travnju 1778. godine obranili Dominovi slušači fizike (physicae

nuditnrp.s).

213



U Peču hu, u zajednici s l i ječnikom Ba l tazarom Patkov ićem1 1 počinje Dominov rad na pr imjeni s ta t ičkog elektr ic i te ta u l i ječenju,po čemu je postao poznat i izvan granica tadašnje Hrvatske i Ugarske . Rezultate tog rada objavio je u četir i knjige. Prvo djelo iz togpodruč j a Com mentatio in electricitatem med icom... obja vio je1789. godine u Zagrebu u t iskar i Trat tnerna. Lujo Thal ler, u č lankuobjav l jenom u zag reba čkim N ovo st ima iz 1926. god ine sma tra daje ta knj iž ica »Tumač medicinskog elektr ic i te ta« prvi medicinskiudžb enik i li b ar prva or igina lna rasprav a iz tog podru čja , t i ska nau Zagrebu.12 Taj Dominov rad bio je povod da te godine objavi uZag rebu u is toj t i sk ar i T rat t ne rna spis pam flet is tičkog sadržaja ,au tor pod pseudonimom Ju l ius Tranqui l lus . Nas lov tog sp isa je :Animadversio in Com mentationem de electricitate medica.... Autor te knjižice je Anton Kukec, profesor f izike na zagrebačkoj Akademij i .13 Knjižicu ima Sveuči l išna bibl ioteka u Zagrebu, a uvedena

je na kar t ic i pod imenom Anton Kukec . In te resan tno je , a i manjepoznato da je is te godine izašlo iz t iska i drugo izdanje pamflet is t ičkog napada ja na Dominov sp is , i to pod nas lovom: ReflexionesZagrabiensis in Julii Tranqu illi..., u kojem na 8 s t ran ica nepoznat i autor daje dopunu i proširenje pr igovora koje je već dao Jul iusTranq ui l lus u spom enu tom sp isu , samo su pr igovor i još oš t r i ji ipodrugl j iv ij i . Nepoznat i autor se na naslovnoj s t ranici svog spisapreds tav l ja kao pr i ja te l j T ranqui l la . Prema miš l jen ju D. M. Grme kaau to r i ovog spis a je A. K uk ec, te je i taj spis uv ed en u Sveu čil išnojbibl ioteci u Za grebu n a ka r t ic i pod ime nom A. K uke c, a čuva se uodjelu za r i je tkost i . Već s l i jedeće godine Domin mirno i s ta loženo

odgovara na izazov djelom: Reflexiones, quibus autor Com menta-tiones de electricitate medica... t i ska nim u B ud im u 1790. god ine.Kra jem 1791. god ine Dom in je izabran za nas l jed nik a J . B apt .

Horvatha, za profesora f iz ike i mehanike na sveuči l iš tu u Pešt i . Uobi te l j skom arh ivu na laz i se pr i jep is o imenovanju Jos ipa Dom ina ,dotad profesora f iz ike na pečujskoj Akademij i , za profesora is tes t ruke sveuči l iš ta u Pešt i , a na mjesto već spomenutog profesoraHorvatha. U imenovanju se navodi da je Namjesničko vi jeće (u dopisu od 7. s i ječnja 1792. god. ravn atel ju pečujskog ok rug a E m eri kuKelem enu) 9 . ruj na 1791. godine predloži lo vladaru ne ka se n a H or-va thovo mjes to imenuje Jos ip Domin , š to je v ladar odobr io . Dominu će se do k se ne odr ed i plać a dati do plata k od 100 forin ti k njegovoj dota daš njo j plać i od 500 for int i . Dok se za Pečuh ne po stav i

11 Ba ltaza r Patko vić je 1779. godine u Beču objavio dise rtaciju:»Thesesinaug. med.-pract. de haem orrhagiis«.

12 Lujo Thaller, Prvi hrvatski udžbenik za liječenje elektricitetom, Novosti, 12. rujna 1926.

18 Većina autora biografije J. Domina smatra da je autor te rasprave Anton Kukec. D. M. Grm ek na vodi d a tom e svjedoči ruk opis»Cathalogus lib-rorum Zagrabiae impressorum«, koji se nalazi u Arhivu JAZU pod br.lb—93.Usp oredi: M. Grm ek, Hrv ats ka m edicinska bibliografija, Zagreb 1956, I/l , b r.340, str. 91.

215



Dominov nasljednik doći će u Pečuh sveučilišni asistent Josip Szaka. Čim Szarka st igne, neka odmah (Emerik Kelemen) otpusti Dmina da pođe u Peštu, da ne bude prekida predavanja ni u Peštni u Pečuhu.

Pri prijelazu iz Pečuha u Peštu, pečujski biskup Pavao L. groEszterh azy daje 12. veljače 1792. god ine svjedod žbu (kara kteristiku kojoj se navodi da je Domin ne samo savjesno vršio profesorskdužnost nego se odlikovao i uzornim svećeničkim životom i radom14

U Pešti je 1793. godine tiska no n jegovo treće djelo iz p od ruč jprimjene elektriciteta u liječenju:Commentatio altera. .., Pestini1793.U tom radu Domin u jednoj bilješci navodi da je na tom djelu ra di o od d olask a u Peš tu 23. veljače 1792. godine , te je to siguno točan datum njegova prelaska iz Pečuha u Peštu.

Sa m o dvije godine kasnije, tj . 1795. tiska i posljed nje najop širnje djelo iz tog područja, pod naslovomArs electricitatem ..., a slijedeć e godine, tj . 1796. isto djelo je p on ov no tisk ano (drugo izdnje).15 Oba izdanja ima Sveučilišna biblioteka u Zagrebu.

Pored Šoretića i Prandta,16 profesora medicine, i Bogdanovića,17

asistenta na zvjezdarnici, Domin dolazi u Budimpeštu kao slijedeHrvat, gdje je vrlo cijenjen kao znanstveni radnik i nastavnik.18

Koliko je Domin u Pešti bio cijenjen vidi se i po tome što je ve1794.pa sve do 1797. god ine bio de ka n Filozo fskog faku lteta, a 179obavljao je dužnost rektora peštanskog sveučilišta.19

O ostalom radu i aktivnosti Domina u Pešti možemo sudit i i nosnovi nekih originalnih dokumenata iz obiteljskog arhiva. Iz jenog spisa može se zaključiti da je 8. prosinca 1792. kao član povjreništva (komisije) ispitao model mosta koji je načinio Antun Inghofer. Zatim, među tim spisima nalazi se i Dominovo mišljenje gradnji vodenice (vodenog mlina) za žito na ostrogonskom kanaSpis je pisan Dom inovom ru ko m , bez da tu m a. 8. srpn ja 1793. gone dao je stručno mišljenje o ručnoj štrcaljki koju je u »Mehanikom muzeju« (kabinetu) ostavio njegov predhodnik J. B. HorvaZa tu štrcaljku Domin navodi da je preteško njom raditi i da izbcuje premalo vode, te se ne može prihvatiti . Spis je pisan u Pešta Domin ga je potpisao. Uz taj Dominov rukopis nalazi se i Horv

14 Originalni spis se nalazi u obiteljskom arhivu.15 Oba izdanja su navedena i u: Poggendorff, Biograp hisch-literarischhandw orte rbuch, Leipzig 1863, str. 589, sam o je za p rvo izdan je naved egodina 1794.16 Podatke o Adamu Prandtu i Mihajlu Soretiću vidi: M. D. Grmek, Hrvska medicinska bibliografija I/l, Zagreb 1955, na str. 140 i 165.17 Vjerojatno je to Bogdanić, Mirko Danijel, asistent na sveučilišnoj zvjedarnici u Budimu. Bilješku o njemu vidi: Žarko Dadić, Razvoj matematič-fizikalnih znanosti u sjevernim krajevima Hrvatske, Mat. fizički list, Zagbr. 4, 1953/54, str. 136.18 L. Brozović, citirano djelo, str. 40.19 Georgius Fejer: Historia Academiae scientiarum, Budae 1835, str. 138

139.216



/trn* •(/$* $т ч t *nS4\

t у

%.

tot - *

-*4

SI 2. Kopija jednog dijela ruk opisa J. Ba pt. Horvatha oručnoj štrcaljkisa slikom štrcaljke, o kojoj je Domin dao svoje stručno mišljenje.



thov ruk op is o nave deno j š t rcal jki , na ko jem j e pr i l jepl jen cr težšt rcal jke. Is t im rukopisom pored cr teža š t rcal jke nalazi se i potpisHorva tha , t e j e to v je ro ja tno or ig ina lan rukopis .

U pr i log Dominova vr i jednog rad a u Pe št i govori i jed an spis

(kopi ja) iz is tog obi te l jskog a rhiva, u koj em Ug arsko nam jesničk ovi jeće javl ja sveuči l išnom magis t ra tu u Pešt i da je vladar odobriopoviš icu plaće od 700 na 800 for int i , jer D om in rev nosno obav l jasvoju profesorsku dužnost , te neka to bude pot icaj i drugim pro-fesorima. Povišica plaće neka se počne isplaćivati od drugog se-mestra, t j . od 1. svibnja 1793.

U isto m obite ljskom arh ivu nalazi se i ko pija iz ko je se vidi d aje Akademski magis t ra t peštanskog sveuči l iš ta izvi jes t io Ugarskonamjesn ičko v i jeće o dobrom uspjehu održanih exhor ta (d i sputa) .Ugarsko namjesničko vi jeće o tome je izvi jes t i lo vladara , koj i jesa zadovoljstvom uzeo izvještaj na znanje i ovim putem izražava

svoje zadovol js tvo de kan ima . Na sp isu je nav ed eno : Bud ae 13. s tu-denog 1795. Taj se spis naša o u Dom inovu p osje du vjeroja tno zbogtoga š to je on u to vr i jeme bio de kan F i lozofskog fakul te ta .

Go dine 1799. objav io je svoje po sljed nje t is ka no d jelo:Lampadiselectricae optimae notae descriptio..., ko je je sl i jedeće god ine, t j .1800. po no vo izdano , al i pre ved eno n a nje m ač ki jezik. Djelo je n anjemački jezik preveo profesor visoke škole u Budimu Ludwig vonSchedius .

Neki Dominovi biograf i navode da je prvi u Hrvatskoj i Ugarskojizvodio pokuse sa zračnim balonima2 0 i da je sudjelovao pri izradiplanova za regulaciju ri jeke Save.21 Prva tvrdnja je u skladu s onimo čemu je Domin pisao u djelu Dissertatio physica de aeris factitii..., Jau r ini 1784. Kao potv rda dru ge tvrd nje j e i već spo m enu t i spisVita J. Domina iz obi te l jskog a rhiva u ko jem je opisan život JosipaDomina. U tom rukopisu navedeno je da je za Vel ikog župana —zagrebačkog grofa Antuna Amade — Josip Domin sudjelovao kaočlan u povjereniš tvu za regulaci ju Save. U is tom rukopisu piše daje na top l ičkom ima nju od 1806. do 1809. pro veo i radio na potp u-no zadovol js tvo pretp ostav l jenih insu renc i ju kapto lske mil ic i je .

7 . l i s topa da 1795. godine Josip a Do m ina je zagreb ački bisk upMaks imi l i j an Vrhovac imenovao počasn im kanonikom čazmanskim.

U imen ovan ju je naveden o da je ime nov an zbog zasluga za crkvu ,državu, te zbog uspješnog obučavanja omladine kroz mnogo godi-na.22

20. l ipnja 1800. god ine im eno vao ga je car Fra nj o I za red ovn ogkan on ika zagrebačkog, a u kano ničk u d užn ost je uveden 24. pro-sinca 1800. godine.2 3

20 V. A. Duišin, Zbornik plemstva, Zagreb 1938, str. 185.21 K. W urzbach , Biograp hisch es Lexikon II I, Wien 1858, str. 354. Ottu vslovnik nau cny , Pra ze 1893, br . 7, str. 805.

22 Originalni dokument se nalazi u obiteljskom arhivu.23 Originalni dokument s potpisom cara Franje i carskim pečatom dati-

ra n u Beču 20. lipnja 1800. god. nalaz i se u o bite ljsk om arhiv u.218



Posljednjih sedam godina života bio je gotovo nepokretan i prkovan uz krevet, no ipak je uporno radio. Kanonik Stjepan Matkvić u djelu o biskupima i kanonicima zagrebačkim piše da je Domin prema sirotinji bio darežljiv čovjek, vrlo učen i strpljiv u boli30

O njegovim aktivn ostim a u po sljedn jim god inam a života saznjemo iz jednog pisma koje je Dominu uputio generalni vikar zagrbač ko g bis ku pa M ati a Asperger, u ko jem m oli Do m ina d a olaTcposao redovitom referentu i revidira priložene račune kao i one šće mu postepeno slati . Pismo je datirano 18. studenoga 1814. godne.31 U tom pismu M. Asperger još navodi da se poslovi o oporučnim predmetima nagomilavaju iz dana u dan, a za to se traži dobpoznavanje matematike i velika točnost. Iz ovog pisma vidimo dje Domin zbog poznavanja matematike i svoje točnosti vrlo cijnjen i da, iako već teško bolestan (artritis), aktivno radi.

Um ro je 19. siječnja 1819. god ine u 65. god ini, a sah ran jen je grobnici zagrebačkog kanonika Žaleca (Salec).Iako je živio i početkom 19. stoljeća, u periodu poslije penzionra n a i do laska u Zagreb nije ka o fizičar uo pć e djelovao je r se psvetio svećeničkom pozivu, a pored toga duže vrijeme je bio teškbolestan i gotovo nepokretan.

Svoju bogatu biblioteku ostavio je svom bratu Emeriku (Mirkua ovaj ju je poklonio zagrebačkoj Akademiji na vječnu uspomenna brata.3 2

Zagrebačka Akademija je 4. ožujka 1819. godine održala kommoraciju na kojoj je o Josipu Dominu i njegovu djelu govorio prfesor matematike na zagrebačkoj Akademiji Franjo KlohammeNjegov govor je bio pun hvale, govorio je o njegovu radu, djelimsposobnostima za izvođenje pokusa, uspješnom odgoju i obrazovnju omladine, te istakao da je svojim radom koristio ne samo ckvi, nego i domovini i znanosti.33

2. Prirodoznanstveni pogledi J. F. Dom ina

Iako su mnogi profesori fizike, suvremenici Josipa Domina, pisli priručnike, npr. J. Bapt. Horvath,3 4 kojega je Domin na sveučilištu u Pešti naslijedio, ili pak Dominov nasljednik A. Tomcsanyi,85

30 Stjepan Matković,Recensio episcoporum, arhiepiscoporum, praepostito-rum majorum et canonicorum,Ecclesiae Zagrebiensis 1888, str. CII iClll.31 Pismo se nalazi u obiteljskom arhivu.32 L. Brozović, citirano djelo, str. 42.33 Franciscus Klohammer,Oratio qua vire eruditissimo Josepho FrancisceDomin,Zagreb 1819.34 Prema ocjeni J. Zemplen iz Budimpešte J. Horvath je bio najpoznai najproduktivniji autor priručnika iz fizike svog vremena u Mađarskoj. tor je slijedećih priručnika:Physica generalis, Institutiones physicae particulars, Elementa physicae, od kojih je svaki više puta izdavan, pa čak iposlije smrti autora. Vidi: J. Zemplen, R. Boscovich's influence upon phyin Hungary, Actes du symposium internacional R. J. Bošković 1961, Beo—Zagreb—Ljubljana1,962, svezak 2, str. 291—297.

35 A. Tomcsanyi,Institutiones physicae,Pestini1820—21.220



Domin nije pisao priručnike, premda je više od 20 godina bio prfesor fizike, a od to ga 10 godina na sveučilištu u P ešti. Razloge tme treba tražiti u njegovu opredjeljenju na istraživanje elektricteta i primjeni u liječenju, o čemu je i pisao, a možda i u tome Š

su priručnici već spomenutog Horvatha, kojima se služio, zadovljavali njegove potrebe i bili u skladu s njegovim prirodoznanstvnim pogledima. Tako da o Dominovim prirodoznanstvenim pogldima možemo suditi samo na osnovi teza koje su branili njegovučenici, a koje su za tu priliku bile tiskane, u malim knjižicamaopsega 12 do 16 stranica.

Takve su teze za raspravu (disputu) pripremali profesori koji spredmet predavali .36 Pri sastavljanju teza profesor se služio svojimpredavanjima i vjerojatno priručnicima iz tog vremena s kojimse slagao u prirodoznanstvenim pogledima. Originalni doprinosastavljača tih teza je najčešće malen ili ga uopće i nema. Iz sadžaja takvih teza možemo dakle saznati o prirodoznanstvenom stavautora koji ih je pisao. Tu je svakako najvažnije doznati u kojemse duhu i na temelju čijih nauka se fizika predavala.

Josip Domin, vjerojatno u Zagrebu kao profesor fizike, nije djelovao ili je djelovao vrlo kratko, ali je bio profesor u mađarskimgradovima Gyoru i Pečuhu, s kojima su u to vrijeme sjeverni dijlovi naše zemlje bili u vezi, a i mnogi su iz tih krajeva u to vrijemstudirali u navedenim mjestima, pa čak i u Pešti, tako da je Domsvojim prirod ozn anstv enim stavom utjecao i na znano st u Z agrebi H rv ats ko j. Po sljedn jih 19 godina života proveo je ka o um irovljeprofesor u svom rodnom Zagrebu te je njegov utjecaj na znanoZagreba bio direktan.U Sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu, u odjelu za rijetkosti, nalazse slijedeće tiskane teze J. Domina:

1) Positiones ex cosmologia et philosophiae naturalis parte gene-rali, Jaurini 1778.

2) Positiones е х philosophiae naturalis parte specialis, Poson i i1778.

3) Positiones е х philosophiae naturalis parte specialis, J a u r i n i1779.

4) Positiones е х cosmologia et philosophiae naturalis parte ge-nerali, Jaur in i 1780.

5) Positiones ex physica universa, Jaur in i 1781.(U Sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu ima 5 primjeraka teza navedenih pod 5 koje se razlikuju samo po slušačima fizike koji steze branili , a koji su poimenično navedeni.)

"• Br anim ir Tru helk a piše: »Redovno bi na kraju školske godine u ju laugustu ili početkom septembra branio koji pitomac ili više njih raspravkoju bi mu spremio učitelj. Ta bi se rasprava unaprijed štampala u ogrančenom broju primjeraka i davala u ruke slušaocima. Pojedinci bi branisvoje teze, a slušaoci su mogli stavljati prigovore. Vidi: Rude BoškoviGrađa, knjiga I, Zagreb 1950, str. 125.

221



6) Positiones ex cosmologia et physica, Jaurini 1782.7) Positiones ex physica universa, Jaurini 1783.8) Positiones ex physica universa, Jaurini 1784.9) Positiones ex physica experimentali, Jaurini 1785.

10) Positiones ex physica experimentali, Quinque-ecclesiis 1786.11) Tentamen publicum ex praelectionihus physicis, Pestini 1801,i u biblioteci JAZU u Zagrebu:

12) Assertiones ex physica universa, Pestini 1800.37

U navedenim tezama, ob ično na d rugo j s t ran ic i da na su im enaslušača f iz ike koj i su teze na ispi tu brani l i . Prema imenima i prezimenima s lušača može se zakl juči t i da je bi lo dosta s lušača f iz ikeiz hrv ats kih krajeva, npr. : Fra njo Denk ović , Josip Ra tković , Iva nDraskovic , Ivan Simončić i dr.

Iz sadržaja i naslova teza može se nadalje zaključit i da se fizikapredavala u dva semestra , i to u prvom opća(pars generalis), a ud rugom posebna (pars specialis). Tako se naime u to vr i jeme di jelila fizika, tj . »filozofija prirode«. O tome npr. piše u 14. teziPositiones ex cosmologiae et philosophiae naturalis parte generali,Jau rini 1778, po d naslovom Philosophiae naturalis: Iz si la, kojih jeis t raživanje zadatak »f i lozofi je pr i rode«, postoje osobine, jedne —koje pr i pa da ju svakoj tvar i , n j ih p rou čav a »opća f ilozofi ja pr irode«, i druge — koje su vezane uz neka izvjesna svojs tva, nj ihpro uča va »posebni dio f ilozofi je pr i ro de «. Ovdje m o ra m nap om enuti da je iz definicije f izike, koja je dana u uvodnom dijelu na

vede nih teza, vidlj ivo da se po ja m »fizika« up otr eb ljav a u širemsmislu kao »znanost o prirodi«, dok je »fi lozofija prirode« dio fizike u ko jem se istraž uju »same sile«. Definicija f izike kao filozofi je pr i rode zadržala se u Engleskoj i do danas .3 8

Po nek ad se na javno m ispi tu br an io i c i jel i tečaj tad ašn je f iz ikepredavane u oba semes t ra (physica universa), što se vidi npr. izteza nav ede nih pod 5), gdje je ci jel i sadrž aj o bu hv aće n u sl ijedeć im podnas lovima:

IntroductioCosmologiae

Philosophiae naturalisPars generalisPars specialis.

Pri je nego š to pr i jeđem na anal izu sadržaja navedenih teza i naosnovi toga ocjene pr i rodoznanstvenog s tava Josipa Domina, razmotr imo svrhu takvih teza i d i sputa .

37 Sime Jurić, Iugoslaviae scriptores Latini recentioris aeiatis, Pars I, Za-grabie 1968, str. 36, br. 227.

38 S. I. Vavilov: Isaac Newton (prijevod: M. Butorac), Zagreb 1950, str.130.222



Znanstvena rasprava ili disputacija (disputa) bila je sastavni difilozofijske nastave ne samo isusovačkih nego i svih visokih učlišta do kr aja 18. stoljeća . Sv rha je bila vježbanje i izražavanje svjih misli, a i da se pojedine znanstvene stavke što svestranijobrade, utvrde i s raznih gledišta osvijetle i tako spoznana istinšto dublje usvoji.39 Velike je zahtjeve stavljala na apsolvente filo-zofije javna ili svečana disputa, kratko zvanaex universa, kojastajaše do slobodne volje slušača, koji je na takvom javnom ispimorao vladati či tavim gradivom. Na takav svečani činactus publi-cus pozivali bi se akademski obrazovani ljudi. Dopuštalo se i prisutnima da sudjeluju u disputi. Broj disputa tzv.ex universa, kojesu se najviše cijenile, ovisio je o pedagoškim i didaktičkim' sposonostima i vještini profesora. Upravo se o takvim disputama radiu nekim od navedenih teza. Za primijetiti je da su navedene tezpretežno iz Dominova rada u Gyoru, svega jedne iz Pečuha, a dvi

iz posljednjih godina rada na sveučilištu u Pešti.Da bismo shvatili porijeklo prirodoznanstvenog pogleda J. Dom ina, mo ra m o se po dsje titi da je 1769. godine (dakle s 15 god instupio u isusovački red, te da je u Beču, Leobenu i Gracu studirafilozofiju. Do po če tka 18. stoljeća isusovačke ško le su vjerno slijdile Aristote la i njegovu filozofiju i fiziku. U isuso vač kim šk ol amaustri jske provincije eksperimentalna fizika najpri je se predavaba š u Beču (1715), gdje su isusovci vlastito m in icijativom stvo riznamenitu fizikalnu zbirku.40

D ekre tom M arije Terezije od godine 1752. uvede na je eksperim etalna fizika kao obavezan predmet. Školske knjige (priručnike) kose upo trebljavaju u školam a pisane su lat inskim jezikom. T aknpr. profesor sveučilišta u Gracu L. Biwald već 1767. godine izdapriručnik fizike u dva dijela (opći i posebni dio fizike), a iz tovremena poznati su i priručnici K. Scherffera, zatim mađarskog issovca P. Makoa, već spomenutog J. B. Horvatha, kojeg je Domin zmijenio na sveučilištu u Pešti i drugih. Horvathovi priručnici mngo su se upotrebljavali i u našim krajevima, a posebno u sjevernHrvatskoj .4 1

Prije Galileja i Newtona u znanosti je pretežno vladalo Aristotelovo učenje i Aristotelova fizika. Po toj se fizici npr. smatralo d

prilikom svakog gibanja tijela na njega djeluje drugo tijelo, odno sno sila. M eđu tim , Galilei je 1638. godine usta no vio da se npjednoliko pravocrtno gibanje vrši bez djelovanja sile. Newton jpolazeći od rezultata do kojih je došao Galilei i na osnovi svoji

39 Miroslav Vanino, Isusovci i hrvatski narod, Zagreb 1969, str. 141—19i: Povijest filozofijske i teologijske nastave u Isusovačkoj akademiji u Zgrebu 1633—1773, sv. 14, volumen XIV, Zagreb 1930, str. 12.40 M. Vanino, Povijest filozofijske i teologijske nas t. na Isusov, akademiji u Zagrebu, sv. 14, Zagreb 1930, str. 8.41 Žarko Dadić, O prirodoznanstvenom rukopisu Philosophia Newtonianiz 18. stoljeća u Naučnoj kn jižnici u Dubrovniku, Anali Hist, instit uta

Dubrovniku, god. 12, Dubrovnik 1970.223



rezultata, nove činjenice znanstveno formulirao u svom djeluPhi-tosophiae naturalis principia mathematica, koje je izdano 1686. godine.U povijesti prirodnih znanosti nije bilo većeg događaja negošto je bila pojava NewtonovihPrincipia. Međutim, trebalo je jošmnogo i mnogo vremena da ta nova shvaćanja budu općenito prhvaćena i da prodru u škole.

U saopćenju na simpoziju o R. Boškoviću, održanom u Dubrovnik u 1961. godine, J. Zem plen je istakla da je izm eđu ostalo g vanost utjecaja R. Boškovića za fiziku u Mađarskoj i u tome što jpreko Boškovićeve fizike bila prihvaćena i Newtonova fizika.42

Mađarska, ato vrijedi i za naše krajeve, bila je vjekovnim borbama za nezavisnost u odnosu na ostale zemlje Evrope društveno ekonomski zaostala, tako da prve škole otvaraju isusovci (U Zagrebu su isusovci na brdu Grič osnovali gimnaziju početkom 1

stoljeća) u kojima se uči Aristotelova filozofija i fizika.U 18. stoljeću već je bilo jasno da A ristotelov a filozofija zastarijeva. Crkva tad radije prihvaća i filozofiju Descartesa nego lGalilei-Newtonovu, jer je ova druga nudila potpun napredak. Takda još ni polovicom 18. stoljeća u šk olam a nije prihv aćen a N ewtnova fizika. Mnogi autori iz polovice 18. stoljeća pišu priručnik(poslije dekreta Marije Terezije) kojima je karakteristika da ssluže onim dijelom Newtonove fizike koji je bio u skladu s Descatesovom, ili pak Newtonovu fiziku prilagođavaju Descartesovoj. priručnici predstavljaju nap reda k u usp ored bi s pred hod nim , al i ttzv. srednji put još uvijek nije pobjeda »nove« fizike. Radi ilustrcije spomenut ću pismo R. Boškovića u kojem se on 1759. godinpišući bratu Baru, žali da pariški isusovci vrlo malo znaju za Newtonova djela.43 Tako spor napredak može se tumačit i i t ime što suse profesori u isusovačkim školama često mijenjali, a fizika spredavala jedan, a najviše dva semestra.

Potpuna pobjeda nove fizike realizirana je preko BoškovićevTheoria philosophiae naturalis . . . , koju su isusovci primili , a prekonje i Newtonovu fiziku. Naime, Bošković je bio oduševljeni pristaNewtonove filozofije, koju je širio u svojoj okolini. Sam Boškovističe svoj dug Newtonu te npr. u djelu: »O djeljivosti tvari i po

čelima tijela«, kaže: »Bude li se činilo da sam uistinu postigao npredak u istraživanju Prirode, izjavljujem da to glavno dugujemnjemu, čije sam tragove slijedio u najvećoj mjeri, a skrenuo sanešto od toga njegova puta da uzmognem dalje napredovati.«44

Bošković je bio isusovac, pa je to pridonijelo da isusovci uzimanovu fiziku radije od njega nego direktno od Newtona. No tu jsvakako važan faktor bila i reforma Marije Terezije kao i opozizabrane naučavan a o gibanju zemlje 1757. godine.

42 J. Zemplen, citirani članak.43 Željko Marković, Rude Bošković, I dio, Zagreb 1968, str. 122.44

Ž. Marković, citirano djelo, str. 118.224



U M ađarskoj je potp una pobjeda nove fizike bila preko priručnika i djela Paulusa Makoa, Antala Radicsa i J. Bapt. Horvatha.

O tome kakva je u to vrijeme bila situacija u Hrvatskoj i Zagrebu može se razabrati jedino iz teza koje su branili studenti zagrebačke Akademije, jer nije bilo autora priručnika fizike, te suse služili već navedenim priručnicima iz Mađarske i Austrije.45 USveučilišnoj biblioteci u Zagrebu nalaze se tiskane teze profesoraЖ .Bedekovića, koje je branio 1758. god. student zagrebačke Akademije Adam Mikulić,46 i teze profesora F. Volkovića, koje je 1771.godine branio student iste Akademije Franjo Zupanić.47 U oba djelaveći dio gradiva pripremljen za disputu iz područja je prirodnihznanos ti, a u Volkovićevim tezama osjeća se utjecaj Boškovićeveteorije o građi materije.

God. 1776. proglašena je isusovačka Akademija »Kraljevskomakademijom znanosti« (Regia Scientiarum Academ ia Zagrebiensis),

koja je odigrala važnu ulogu u prosvjetnom i znanstvenom životuHrvata, i veliku ulogu u razvoju matematičko-fizikalnih znanosti uHrvatskoj. Koliku je stručnu i znanstvenu spremu mogla dati zagrebačka Akademija k rajem 18. stoljeća, donekle pokazuje prim jerstudenta filozofskog fakulteta Mirka Danijela Bogdanića, koji jebio zapažen kao jedan od značajnijih astronoma i matematičara nazvjezdarnici u Pešti.48

Da bismo istražili prirodoznanstveni stav Domina, analizirat ćemosadržaj teza: Positiones ex cosmologia et philosophiae parte gene-rali, tiskanih u Gyoru 1778. god. To je djelce Dom inov prvi tiskanirad, ima 14 stranica, a sadržaj je dan u 41-oj tezi, koje su svrstaneu 4 poglavlja:

Introductio I—VCosmologia VI—XIIIPhilosophiae naturalis XIVPars generalis XV—XLI

U uvodnim tezama fizika je definirana kao znanost o prirodi,koja proučava bića koja posjeduju silu. Dio fizike u kojem seproučavaju sile je »filozofija prirode« . U kozmologiji raspravlja o

45 V. Varićak u ra spra vi o Boškoviću navodi da su se prek o Biwaldovihpriručnika slušači filozofije na Kr. akademiji u Zagrebu upoznali s Boško-vićevom teorijo m . Vidi: Mate ma tički r ad Boškovićev, Rad JAZU 181, Zagre b1910, str. 75—208.

46 Bedeković Kazimir, Exercitatio philosophica in primam New toni regu-lom,.. . Zagreb 1758. (NSBZ 79.853 privez 2).

47 Assertiones е х universa philosophiae, quas in Academia Zagrabiensi1771. publice prop, suscepit.. . F. X. Supp anich de Sibbengg.. . ex praelec-tionibus r. p Francesci X Wolkovich. (NSBZ 30.103).

48 2arko Dadić, Razvoj mat.-fiz. znanosti u sjevernim krajevima Hrvatske,Mat.-fizički list br. 4, Zagreb 1953/4, str. 135.

15 STARINE 225



»svijetu« u kojem se sve promjene dešavaju kretanjem. Tijela sdio tog svijeta, a imaju osobine: neproničnosti, protežnosti, djeljvosti i pokretljivosti.

U XI-toj tezi izlaže osnovne zakone gibanja:I Biće dok miruje, miruje postojano, dok se kreće, kreće se

postojano jednolikim gibanjem po pravcu, osim ako vanjske si lbilo što ne poremete.

II Ako ova poremeti, i l i više njih zajedno utisnutih(impressio),pojedinom, povezuje se predhodno gibanje s onim koje slijedi.

III Djelovanju je jednako i suprotno protudjelovanje.Prepoznajemo Newtonove zakone gibanja. Domin se očito pr

sastavljanju ovih teza služio s nekim od već spomenutih priručnikkoji polazi od Newtonove filozofije i fizike. Tako se npr. u priru

niku L. Biwalda u uvodu raspravlja o Newtonovoj fizikalnoj mtodi i Bescartesovoj apriorist ičkoj te autor pristaje uz Newtona posebno ist iče da mu je pri sastavljanju priručnika kao vodibio Newton, prvi otac prave fizike.49 Na sličan način i J. B. Hor-vath, u uvodu svojih priručnika ističe svoje opredjeljenje Newtnovoj fizici, a Newtonove zakone gibanja izlaže odmah na početkiza uvoda.50

Drugi zakon gibanja koji navodi Domin dat je u obliku kako gje skicira o Galilei, to je tzv. zak on nez avisno sti djelovan ja sila.

Kroz cijelo Dominovo djelce, slično kao i u već spomenutom

priručniku Biwaldovu, osjeća se težnja da se fizika poveže s teologijom. Također kao i u BoškovićevojTheoria philosophiae natu-ralis ... i Dom inove su teze pr ot ka ne divljenjem »pr em ud rosti svemoći Vrhovnog osnivača Svemira«, koji je svojom voljom stvrao zakone gibanja pa i cijele fizike. Ž. Marković, razmatrajući ovkva Boškovićeva shvaćanja, postavlja pitanje da li se Bošković tome ne povodi za Newtonom, koji u drugom izdanjuprincipiavrši slična razmatranja.5 1

U općem dijelu »prirodne filozofije«, od točke XV do XXV izlžena je Boškovićeva teorija o građi materije. Tijela su građena oelementa ili puncta materiae, koje su jednostavne, neprotežne i usebi najsličnije. Između njih do dodira ne dolazi nikada. Sile ovio udaljenosti , a mogu bit i privlačne i odbojne, tako da se dodirprotivi odbijanje, a odm icanju privlačenje. U najm anjim udaljenstima djeluju samo odbojne si le, dok u planetarnom sistemu postoji samo privlačna sila. Poslije tako izložene teorije objašnjavotapanje, fermentaciju, trulenje, taljenje, itd. U duhu Boškovićeteorije Domin izlaže o načelima kemijskih operacija, te sve svodi

49 L. Biwald,Physica generalis Graeci 1767.(Praefatto).50 J. Horvath,Elementa physicae, izdanja Budae 1792, 1807. i 1819, str.—12.51

Ž. Marković, citirano djelo, str. 141.226



su nakon zabrane reda 1773.bili profesori na akademijama i sveučilištima, a mnogi i prije toga na isusovačkim školama i akademijama. Slično tome i Josip Domin bio je isusovac, te je vjerojatnoi zbog toga prihvatio Boškovića i njegovu teoriju, a preko njega

i Newtona.U navedenom radu Domin nakon izložene Boškovićeve teorije iprimjena obrađuje slijedeće pojmove: težište, stabilnost tijela, gibanja (jednolika i nejednolika), sraz tijela, njihalo, centripetalnasila i gibanje po kružnici, zatim prelazi na jednostavne mehanizme,od kojih obrađuje: poluge (pored poluge objašnjava i koloture ikolo na vretenu), kosinu (pored kosine i njene primjene objašnjava klin i vijak), i na kraju raspravlja o štetnosti ali i koristitrenja. Sva izlaganja o navedenom zasnivaju se na Galilei-Newto-novim rezultatima, a pored kra tkog objašn jenja i definicija zakonisu zabilježeni i matematičkim formulama.

U XXXVIII točki izlaže o sili teži: Privlačna sila na većim udaljenostima dolazi pod nazivom opće teže. Ona je obrnuto proporcionalna s kvad ratom uda ljenosti i dostatn a za objašnjenje pojavana zemlji. U posljednje tri točke izlaže o svemiru. Sunce je blizucentra svemira, a oko njega kruže Merkur, Venera, Zemlja, Mars,Jupiter i Saturn. Uzrok njihovih zatvorenih putanja je opća svemirska privlačnost. Iako ova pitanja o sili teži i sustavu svemiranisu obrađena detaljnije, lako možemo uočiti da Domin ispravnotumači Newtonov zakon opće gravitacije i da je prihvatio helio-centrički sustav svemira. U kasnije objavljenim tezama, npr. uPositianes ex physica experimentali..., Jaur in i 1785, navedenimplanetarna dodaje i Uran (otkriven 1781). Na kra ju raspravlja opomrčini Mjeseca i Sunca, te piše: Kad Mjesec uđe u svijetli sto-žac koji se proteže od Sunca do Zemlje, otima Zemlji sunčevo svjetlo i, bolje rečeno, njezinu (zemljinu) pomrčinu stvara nego liSunčevu. Ali kad se Zemlja nađe između Sunca i Mjeseca, kako ova(Zemlja) prisiljava Mjesec da zađe pod sjenu, rađa pravu pomrčinuMjeseca. Uz ispravno tumačenje ovih prirodnih pojava Domin smatra da je ispravno da se umjesto o pomrčini Sunca govori o pomrčini Zemlje. Taj Dominov prijedlog još nas više uvjerava da jepristalica Kopernika i heliocentričkog sustava svemira. Naime, na

ziv »pomrčina Sunca« prihvatljiv je samo ako se za kriterij (središte) uzme Zemlja. Za nekog opazioca izvan Zemlje — nije upomrčini Sunce nego Zemlja, pa je tad naziv »pomrčina Zemlje«prihvatljiviji. Ovaj Dominov prijedlog vrlo je interesantan pogotovostoga što su u to vrijeme, iako već skinuta zabrana s naučavanja ogibanju Zemlje, Kopernikova djela o stala jo š i početkom 19. stoljeća na indeksu zabranjenih djela.

U tezama u kojima obrađuje posebni dio fizikepars specialisraspravljalo se o tekućinama, zraku, toplini, svjetlu itd. S obziromda ta pitanja ne određuju prirodoznanstveni stav autora, a pogotovojer su ta pitanja obrađena na isti način u svim priručnicima togvremena nećemo ih posebno razmatrati.228



Д * ?&***».' 0#*^ &****&,»*»jr* Ј %*<•/»***#

•jC}fa*£. »ij-trf^**. v ' • • • • - . . I /21

, , Л **»~ п Л у > 1. . . . . ; w^*:

»

* %d* tTft. r . •. •% - . . . . . . / .̂y.

&&е Л *г **. C^J^KSWSHIU,.У Х ш »а «^4

if**.* *£>&?*• ; - \/ l " / v ' / » i - ' J ' * • • • •

SI. 3. Kopija prve s t ranice rukopisaJ. F. Domina u kojem navodi l i teraturu

bez koje ne bi smio biti profesor fizikena Akademiji .229



Što na kraju zaključiti o prirodoznanstvenom stavu J. DominaMislim da već i ovo što je dosad navedeno govori da je u potpnosti prihvatio najprogresivnije ideje svog vremena. U njegovitezama za raspravu na ispitima, dakle u shvaćanjima i pogledimnema ni traga Aristotelovoj filozofiji ni fizici, a također ni utjecaDescartesovu. Da bih tu tvrdnju još više potkrijepio, navest ćjedan Dominov rukopis, koji se nalazi u obiteljskom arhivu. U nslovu pišeElenchus Librorum, quibus Professor Physicae in Accidentia Regia careze vix potest. Iz samog se naslova vidi da je tospis u kojem Domin navodi popis knjiga koje bi morao imati svaprofesor fizike na Akademiji. Popis je dan na dvije stranice, pisje na listu većeg formata. Navedena djela nisu numerirana, neje samo naveden autor, naziv djela, mjesto i godina izdanja, a nrubu je uvedena i rubrika u kojoj je naznačena i cijena knjige. Nrukopisu nije navedeno gdje je načinjen, no može se pretpostavda je pisan u Pešti i da je 9. kolovoza 1792. god. otposlan Mittepacneru (to piše na dnu druge stranice). U ovom rukopisu, tj. ppisu literature iz fizike bez koje profesor fizike ne bi smio biDomin na prvom mjestu navodi Newtonovo djeloPhilosophiae na-turalis principia..., a odmah iza toga djelo R. BoškovićaPhil. not.theoria..., izdano u Vindob. 1759, Mislim da poslije ovog možemsa sigurnošću suditi o prirodoznanstvenoj orijentaciji našega JosDomina. Ako pogledamo i ostale autore i njihova djela, lako zaklčujemo da su to sve najpoznatiji autori i njihova djela tog vremenpr. J. Bapt. Horvath, Musschenbrock, Priestley, Lavoisier, Mai drugi. Domin između ostalih preporučuje i jedrio svoje djelo:Deaeris factitii genesi..., koje je vjerojatno zavrijedilo da se nađe uovakvom širem popisu literature iz fizike u tom vremenu jer su i drugi autori, koji su živjeli u to vrijeme, a i nešto kasnije, navdili kao literaturu.

Konačno, to je već posljednja četvrt 18. stoljeća, koja je i krajevima tadašnje Hrvatske i Ugarske nagovještavala svršetdugogodišnje borbe za pobjedu Galilei-Kopernik-Newtonovih shćanja u fizici i astronomiji. To je svršetak ere u kojoj je fizikizborila svoju nezavisnost.

3. Analiza djela »Sono campanarum fulmina prom overi potius,quant prohiberi«, Quinque-Ecclesiis 1786.

Ovo djelce tiskano je u Pečuhu 1786. godine prema predavankoje je Josip Domin održao 1. listopada navedene godine. Predvanje je bilo javno te su mu, a to se iz teksta predavanja mozaključiti, pored studenata pečujske Akademije bili prisutni i druzvanici za tu priliku pozvani. Vjerojatno je na predavanju bioFranjo Szecseny, državni savjetnik, župan Tolne i upravitelj b

231



ranjske, simeđanske, virovitičke i srijemske županije, a za pečujskiokrug kraljevski komesar, jer je na drugoj stranici ovog djela navedeno da je ono upravo njemu posvećeno.

U svom predavanju Domin dokazuje, a to se vidi i iz naslovadjela, da zvonjava zvona prije privlači nego što otklanja munje.Djelo ima ukupno 14 stranica . Nije pod ijeljeno na poglavlja, negopredstavlja kontinuirano izlaganje. No, ipak se može uočiti daposlije kraćeg uvoda, najprije dokazuje »da se zvonjavom zvonamunje ne mogu odbiti«, a zatim u drugom dijelu »da zvonjavazvona pospješuje udar munje«, i na kraju donosi konačan zaključak.

Sve tvrdnje dokazuje na osnovi razuma, tj. teorijom, i na osnovuiskustva, tj. pokusom. Ističe vrijednost razuma i iskustva koji ufizici mnogo vrijede i njima potvrđuje »jasnije od podnevnog svjetla« svoje navode. Takav način rada uopće je karakterističan zaDomina, te su vjerojatno upravo to imali na umu i neki biografi

Josipa Domina kad su tvrdili da je ova rasprava karakteristična zanjegov stav.54

Odmah na početku izlaganja ističe Franklinove, Beccarijeve, Da-libardove pokuse i mnogih drugih, koji su dokazali da je električninaboj uzrok munje. O Franklinovim i Dalibardovim pokusima pišeO. Kučera,55 i navodi da je B. Franklin 1749. godine dokazao da jemunja velika električna iskra. Franklin je predložio pokus: Navrhu visokog zvonika postaviti izoliranu stolicu, a od stolice nekase diže u vis duga motka koja neka završi šiljkom. Ako je izoliranastolica čista i suha, moći će čovjek koji na njoj sjedi, dok oblacinad štapom prolaze, postati električan i davati iskre koje mu ježeljezni štap privukao iz oblaka. Godine 1752. izveo je FrancuzDalibard pokus koji je zamislio Franklin i tako prvi dokazao istovjetnost munje i električne iskre. On je iz ovakva štapa dobivaoelektrične iskre i njima punio lajdensku bocu. Samo mjesec danakasnije izveo je Franklin poznati pokus sa zmajem, a slični pokusiizvodili su se u svim dijelovima svijeta: Francuskoj, Engleskoj, Italiji, Njemačkoj, Rusiji itd. Isti podatak nalazimo i u priručnikuJ. Bapt. Horvatha,56 koji u raspravi o atmosferskom elektricitetunavodi da je Franklin prv i u Americi godine 1751. ustanovio elektricitet atmosfere, a zatim je to isto utvrdilo više njih u Evropi.Navodi i Franklinova pisma u kojima je Franklin dokazao sličnostelektrične iskre i munje. Pored toga, u priručniku je spomenut ipokus ruskog fizičara Rihmana, koji je vršeći pokuse s atmosferskim elektricitetom izgubio život.

Domin nadalje — uvodeći slušaoce u problem — ističe da suučinci munja ispunili ljude tolikim strahom da nastoje svim sredstvima otkloniti oluje s munjama, te nastavlja: »No kamo sreće

54 M. D. Grmek, Medicinska enciklopedija, Zagreb 1959, svezak br. 3, str.364.

55 O. K uče ra, Crte o ma gne tizm u i ele ktri cite tu, Za greb 1891, str. 113—116.56 J. Horvath, Physica particularis, Tyrnaveiensibus 1777, str. 303.

232



S O N 0 C A M P A N A R V J f c :F V L M I N A

1PROM0VFRIPOT1VS,QVAM PR0HIBBR4

PROLVSIO

A

I O S E P H O F R A N C I S C OD O M I N *

DIOT CrSIS ZAGRAMENSIS PRESBYTFRO ,

А Л . LL. ET PHILOSOPHtAE DOCTGRE;IN ACADK.UA QVINQVE . FCO .ESiFNSI PHY-

SKAF 11iH»WTlCAE> KT Р Х Р Ш М Г К Г А Ш,

AC MIT IiAN ICA E, NEC NON REl KVSTICAEPKui LS&KL Kl.OiO,PV! l i t « , ORDINARY)

Q V I N Q V E - E C C L E S I I S A N N OM> D C C . L X X X V L C A L K N D I S

O U O b R l S h A B I T A , A 'T '^ V E

\ ) V l N r < ? V K . K C C L E S n Sr

rVPlS lOANKISlOSFPHl EKGKLt P R l V.Ri 1.. i t Л С А 1Г . Ш > . nj?Q URA pH .

SI. 5. Kopija naslovne stranice djela: Sono cdmpanarum.. .



da s reds tva ko ja v id imo da se upo t reb l jav a ju za o tk lan jan je m un jabu du uvi jek , u jedn ako j m jer i odm jerena z lu . Al i, j ao ! Ner i je tko suona takva da više kor is te da se munje iz oblaka izazivaju nego daih se o tk lan ja . Predugo b i b i lo da sve vrs te t ih naopakih s reds tavanabrajam i s l i jedim.« Od svih t ih »naopakih sredstava« Domin navodi i pobi ja samo jedno, i to »da se zvonjavom većih zvona moguotklanjat i (odbi ja t i ) munje«.

I ako j e F rank l inove pokuse spomenuo odmah u poče tku svo jerasprav e , in te resan tno je da u č i tavom dje lu Frank l inov gro m ob ranne spominje , pa se o njemu ni t i ne iz jašnjava, te je teško zakl juči t ida l i i Frankl inov gromobran ubra ja u ta t zv. »naopaka s reds tva« .Naim e, ka d je Frank l in ob jasn io m un ju , ko ja je do tada b i la s t r ahi t repet čovječanstva, ponudio je i zaš t i tu od groma, tzv. munjovod.Pr i je p rona laska munjovoda l jud i su b i l i nemoćni i od s ta r ih suvremena upot reb l java l i ko jekakva s reds tva . Oton Kučera u vez i s

t im navodi : »Mišl jahu npr. da je veoma dobro naloži t i u pol juve l ike va t re , ko je da ob lac ima b t iml ju moć munjom zapa l i t i p redmete. Drugi su opet preporučival i pal i t i topove da se oblaci ras t jeraju.«5 7

Na raspra vu kojom Dom in pob i ja zab lud u »koja se m eđu drugima najviše ist iče, a koja se pripisuje zvonjavi većih zvona« ponukalo ga je djelo J. Herberta.5 8 U 12. prop ozici j i na s t r. 239. H erb er tnavodi da se »zabludom mnogih dogodi lo da se s tvar svete moćipreni je la na f iz ički učinak, pa se smatra da se oluje s munjamaodbi ja ju zvonjavom većih zvona, iako je u početku zvonjava posvećenih zvona imala c i l j da vjernike na moli tvu poziva«.

Već sam i s takao da je ovo Dominovo d je lo t i skano predavanje ,š to se može uoči t i i po tome š to posl i je kraćeg uvoda, a o kojem jeveć rečen o, na po četku dok azivanja n ave den ih tvrdn j i ob raća s lu-šaocim a »vi, m eđ ut im , AA. 0 0 ! , do k ka o fiz ičar ak ad em sku mlade žutvrđujem pro t iv zab lude tako raš i rene , budi te mi dok govor imnakloni« .

Za t im pre laz i na dokaz prve tv rdnje .I Dokaz da se zvukom zvona ne mogu o tk lan ja t i munje . Dokaz

izvodi kao š to sam već naveo na dva načina:

a) na osnovi razumab) na osnovi iskustva

a) Na poč e tku objašn java ka ko nas ta je zvuk . Ud aran jem ba tao zvono nas ta je zvuk koj i se valov ima zvuk a rasp ros t i re u o koln iprostor. Is t iče da pr i ovom ispi t ivanju f iz ičkog učinka zvona uodbi jan ju munja ne mis l i na mala zvona , nego se ovo razmat ran jeodnosi samo na veća zvona. Oni koj i tvrde da se zvukom zvonarast je ruju mu nje kažu da se to odvi ja tak o da se ud arc i b at a u

Oton Kučera, citiranodjelo, str. 117.

J. Herbert, Theoria phenomena electr, Viennae 1778, str. 239—-240.234



zvono preno se na okolni zrak, koji onda oblake s mu njama odbijas mjesta kojem prijeti opasnost, te munje udaraju u ta udaljenijamjesta. Domin na ovo tumačenje stavlja dva prigovora. Prvo, kaočovjek, a ne kao fizičar postavlja pitanje o humanosti onih kojitako štite sebe, a munje neka udaraju druge u udaljenijim mje-stima. Drugo, kao fizičar se ne slaže s izloženom teorijom o ra-sprostiranju zvuka jer prema toj teoriji zrak se od sudara sazvonom širi »kao kamen izbačen iz praćke ili kugla izbačena izbacala« i odbija se na udaljenija mjesta a da se ne vraća na mjestogdje je prije bio . Dom in tvrdi da to nije tako, te objašnjava raspro-stiranje zvuka (daje teoriju o rasprostiranju zvuka).

Zrak koji obavija zvono treba u m islima rastaviti na koncentričnomeđusobno povezane elastične dijelove, koji se dotiču u dugomnizu. U prvo m razdoblju vremena, kad batić zvona uda ra u zvono,čestice zraka se zbijaju, a u drugom razdoblju razrjeđuju. U prvom

razdoblju vremena otkucaj zvona zbija i potiskuje najbliži diozraka koji obavija zvono, taj dio zraka potiskuje onaj koji mu jenajbliži itd. U drugom vremenskom razdoblju isti dijelovi zrakavraćaju se na mjesto odakle su bili potisnuti. Rasprostiranje zvuč-nih valova u zraku zatim uspoređuje s valovima koje vidimo napovršini mirne vode kad u njoj nastane neka udubina. Dok valovena vodi vidimo zbog prozirnosti zraka, rasprostiranje zvučnih va-lova u zraku ne vidimo. Ovim se valovima zvuka titranje zvona pre-nosi i u udaljenija mjesta, ali čestice zraka zadržavaju svoja mjesta(zadržavaju se u određenim prostorima). Isto tako kao što zvonodok zvoni otklanja se i ponovo vraća, tako i zvučni val ide za zvo-nom i vraća se te nema razloga da se čestice zraka kojima se zvukrasprostire udalje iz prostora u kojem se nalaze. Ovdje navodi in-teresantnu usporedbu. Nemoguće je da bi mornar koji sjedi u lađi,a koja se nalazi na valovima vode bio odbačen u daljinu ako lađaprianja uz iste valove. U ovoj usporedbi mornar mu predstavljaoblak s munjama. Zatim, dalje, navodi da je nemoguće da bi netkotko se ljulja na užetu koje njiše u određenim granicama tim nji-hanjem bio odbačen u prostor od ovog udaljen. Zaključuje da jenemoguće da se mornar udalji Više nego što doseže lađa ili pak onajkoji se na užetu njiše više nego doseže uže, pa se neće ni oblak smunjama tim zvučnim valovima pomaći ni za »dlaku« od mjestanad kojim se nalazi za vrijeme oluje.

Do istog se rezultata dolazi i ako se zamisli dugi niz lađa kojenjišu valovi na vodi ili dugi niz paralelnih konopa koji njišu, tetvrdi da nema nikakvog razloga da bi se onaj koji se nalazi naprvoj lađi ili je obješen b prvo uže od prvobitnog mjesta udaljioosim ako »sebi nametnutom silom« ne preskoči s lađe na lađuili s užeta na drugo uže. U vezi s tim odmah pobija prigovor kojibi se mogao staviti. Naime, munju ništa ne sprečava da s jednogvala prijeđe na drugi. No u tom slučaju, odmah zaključuje Domin,ako bi to bilo moguće, tad bi sabijanjem čestica zraka i električni

235



na bo j bio sabi jen, a t ime bi se m un je izazivale te bi zvonjava m un jeizazivala um jesto d a ih sprečava. N o o to m e detal jni je rasp rav l jau drugom di je lu rada . Na ta j nač in Domin na osnovi razuma, t j .kor is teći teor i ju o rasprost i ranju zvuka, dokazuje da se zvonjavom

većih zvona , odnosno zvukom oblac i s munjama ne mogu odbi t i it ime spr i ječi t i udar munje , odnosno zvonjava zvona ni je zašt i ta odu d a r a m u n j e .

A sada razm otr im o š to o tom p i tan ju p i še u pr i ručn ic ima f iz ikei rasp rav am a tog vremen a . U svojo j rasp rav i Domin je i s takao dase radi o zvuku većih zvona (u šali ist iče da je snaga manjih zvonau vježbanju s t rpl j ivost i susjeda) , a ka d objašn java zvonjavu zv onai rasprost i ranje zvuka kaže da t reba zamisl i t i da iz zvona iz lazeelas t ične ni t i u obl iku kružnice koja prelazi u e l ipsu. Na is t i načinje to objašnjeno npr. u pr i ručniku L. Biwaldove f iz ike.59 Zvona sukružne ploče od mjedi u koj ima t i t ranje izvodi bat ić . Kako nj išupojedini di je lovi zvona, objašnjeno je uz s l iku. Naime, kad zazvučiosnov ni ton, razdi je l i se kru g zvona na čet i r i d i je la čvo rnicam a.Ono mje s to gd je je uda r io ba t i ono nas up ro t ako n j i šu pre m a van ,tad ona mjes ta ko ja su između n j i šu prema unut ra , t ako da kružniobl ik zvona prelazi u e l ipsu (udarcima zvona kružni obl ik se s e l ip-t ičkim izmjenjuje) . Pored toga poznata je č injenica da veća zvonadaju jači zvuk i dublj i ton.

U m no gim pr i ručnic ima i rasp rav am a u to vr i jeme rasprav l ja seo zaš t i t i od udara munje . Tako Paulus Mako č i tavu raspravu posvećuje pr i ro d i i zaš t it i od m un je . Rasp rava je t i ska na u Bu dim u

1781. godine.60

U toj rasp ravi na vo di da ne ki , da bi se zašt i t i l i odmunja , pucaju u oblake i l i pak zvonjavi većih zvona pr ipisuju f iz ički učinak u ras t jer ivanju oluja s munjama. Mako se toj tvrdnj iprot ivi jer je suprotna ne samo božjoj vol j i nego i teor i j i o raspros t i ran ju zvuk a . I s t i če da se ob lak s m un jam a n e može po m ak nu t is m jest a je r se zvuk ras pro st i re sab i janjem i razr jeđivan jem čes t ica i u samom oblaku .

Na is t i način tvrdi i Herber t6 1 u djelu koje je objavl jeno nešto rani je nego Makovo , t j . 1778. god. Pr em a nje m u, iz sam e teor i je zvukajasno pro iz laz i da je nemoguće zvukom zvona o tk lan ja t i munje , ada bi to objasnio iz laže teor i ju o rasprost i ranju zvuka.

O is tom pi tanju piše i nešto kasni je profesor požunskog sveučil iš ta M. Pankl ,62 koj i u diser taci j i o e lektr ic i te tu piše o zašt i t i odmunje , pa između osta log vr lo kratko i jasno is t iče da zvuk zvonane djeluje n a e lektr ic i te t u oblaku , t j . m un je . »Tko može vjerov at ida t i t ranje čest ica zraka koj im se š i r i zvuk zvona može rasprš i t i i l i

59 L. Biwald, Physica pa rticularis, Graecii 1768, Pars II, str. 101—104.80 Paulus Mako, Dissertationes physicae de natura, et remediis fulminum,Budae 1781, str . 98.61 J. Herbert, citirano djelo, str. 240.82 Matthaeus Pankl, Compendium institutionum physicarum editio tertia

Pars III Disserta tio tertia de electricitate, Budae 1797, str. 168.236



razbiti vrlo velike munjonosne oblake?« Svoju tvrdnju ne dokazuniti o njoj dalje raspravlja. Spomenut ću i to da ovaj autor u djelkoje obuhvaća više disertacija na nekoliko mjesta spominje i citirDominovo djeloDissert, phys. de aeris factitii..., do k ovaj ra d ko jianaliziramo ne spominje.

I u ras pra vi o elek tricitetu au to r A. A. Am bschell63 tvrdi da sezvukom koji nastaje zvonjavom zvona, a koji se širi t i tranjemčestica zraka, oblaci ne mogu pomaknuti s mjesta na kojem snalaze.

Isto mišljenje zastupa i Dominov nasljednik na peštanskom sveučilištu A. Tomtsanyi,64 koji tvrdi da se zvukom zvona munje odzemlje ne mogu odvrati t i , te navodi da zvuk zvona ne raspršuje oblak koji okružujeto ranj ,pa stoga pogotovo ne oblak koji jeod zvona udaljen.

Ako bih sada načinio usp ore dbu dosadašnjeg izlaganja Dom inov

rada i ostalih spomenutih djela koja obrađuju ist i problem, moraistaći podudarnost mišljenja uz napomenu da je Domin poznavaHerbertova i Makoova djela, koja su bila objavljena prije ove Dminove rasprave.

Već sam ranije rekao da se Domin, a to je za nj karakterističnone zadovoljava samo izlaganjem teorije nego traži i eksperimentalnu potvrdu, t j . is tražuje što o problemu koji proučava kažiskustvo.

b) Što uči iskustvo?

Ponekad se dogodi da se za vrijeme zvonjave nebo i razvedrino na osnovi toga se ne može zaključiti da su oblaci s munjamodbijeni baš zvonjavom zvona. Naime, navodi dalje Domin, mogbi se isto tako dogoditi da se za vrijeme te zvonjave i neki nastapožar slučajno ugasio. Da li bi netko na osnovi toga mogao tvrdda je zvukom zvona ta vatra ugašena? I zaključuje da nam to što vatra za vrijeme zvonjave ugašena ne daje razlog da zaključimda je zvuk zvona tu vatru ugasio, jer bi se ona ugasila bez obzida li zvona zvonila ili ne, a na isti način i nebo bi se razvedriloDalje, izlaže da je djelovanje zvona odnosno zvuka na udaljenioblak slabo, jer je poznato da jakost zvuka opada s udaljenosti o

izvora i napokon se gasi, a ako je pak oblak već blizu, tad on zbodjelovanja zvuka može biti još opasniji , no o tome detaljnije razlau drugom dijelu ove rasprave.

Iako je, smatra Domin, već i ovo što je rečeno o širenju zvukdovoljno dokazalo tvrdnju da se zvonjavom zvona oblaci s munjm a ne m ogu odb it i , ipak tu tvrdnju još i prov jerava pok uso m

88 A. A. Ambschell,Elementa physicae,Dissertatio quarta de materia elec-trica, Vindobonae 1807, str. 126.

84 A. Tomtsanyi,Institutiones physicae,Pesthini 1823.editio secunda ParsII, Physicam particularem, str. 452. (U Poggendorffu i članku J. Zemplen

navedeno je A. Tomtsanyi.)237



Pokus se sas toj i u s l i jedećem: Stavl ja svi jeću koja gor i na mjestogdje je jakost zvuka naj jača i vrš i opažanje . Na osnovi pokusa za-ključ uje »da iak o je svijeća na m jes tu gdje je zvuk najja či , neć ešugled at i da se t im zvukom p lam en svi jeće odbi ja i da se zrak dal je

raspal juje«. Pogotovo će ta j u t jecaj bi t i još manj i na većim udal je-nost ima jer je već rečeno, navodi dal je Domin, da jakost zvukaopada s udal jenost i od izvora zvuka.

Na osnovi ovog pokusa Domin izvodi zakl jučak da se zvukomzvona ne može rasprš i t i n i naj lakši plamičak svi jeće, pa s igurno,on dal je nastavl ja , da zvuk pogotovo ne može rasprš i t i ogromnimunjonosni oblak, koj i se pored svega nalazi i na većoj udal jenost i .Time zakl jučuje Domin da je rani je na osnovi razuma (na osnoviteor i je zvuk a) , a sada i na osnovi isku stva (pokusa) d okaz ao dazvonjava n i š ta ne kor i s t i u o tk lan jan ju mu nja .

Da zvuk ipak djeluje na plamen svi jeće, pokazao je J . Tyndal lkr aje m 19. stoljeća.65 On u svoj im predavanj ima o zvuku za ispi t i -vanje raspro st i ra nja zvuka ko ris t i 5 m et ar a dug u šupl ju c ijev, iznu-t ra g la tku da se t ren jem o st i j enke ne um anj i snaga t i t ran ja . N ajedan kraj c i jevi s tavio je upal jenu svi jeću, a na drugi bi udar iodlanom o dlan. Plamen svi jeće bi se u tom trenutku smanj io , akad bi lupio knj igom o knj igu, svi jeća bi se i ugasi la . Da tkogodne bi pomisl io da su čest ice zraka potresene udarcem knj ige takobrzo prolet je le kroz c i jev i izašle na drugu s t ranu i ugasi le svi jeću(s lično ka o što to č inimo kad zrač no m s tru jom iz ust i ju gasimosvi jeću) , Tyndal l b i napunio c i jev dimom i kad bi lupio knj igomo knj igu svi jeća bi se ugasi la , a da pr i tome nimalo dima ni je izašloiz c i jevi . Ovim pokusom Tyndal l potvrđuje da se kod rasprost i ra-n ja zvuka rad i o vr lo mal im t i t ran j ima čes t ica z raka . Pokus nada l jepokazuje da zvuk može djelovat i i da dje luje na plamen svi jeće, nou ovom pokusu to djelovanje je bi tno pojačano t ime š to se zvukod izvora raspros t i re samo u jednom smjeru . Da je i s t i pokus , nais toj udal jen ost i izveo bez c i jevi tad bi teško pr im ije t io dje lovanjezvuka na plamen svi jeće jer se u tom slučaju zvučni val rasprost i res fe rno , a in tenz i te t zvuka opada s kvadra tom uda l jenos t i .

Nakon dokaza da se munja zvukom zvona ne može odbi t i , t j . da

se oblaci ne mogu rasprš i t i , Domin prelazi na drugi dio raspraveu kojem dokazuje da se zvukom zv ona m un je iz m unjono snogob lak a izazivaju, t j . da se izbi janje m un ja zv uko m zvona posp ješuje .

I I Dok az tvrdnje da se zvu kom zvo na m un je izazivajuKao i p re th odn u, t ak o i ovu tvrdn ju D omin dok azuje na dva

nač ina :

a) na osnovi razuma ( teor i jska)b) na osnovi iskustva

85Oton Kučera, Valovi i zrake, Zagreb 1903, str. 52.

238



slijedeći dokaz svojoj tvrdnji Domin navodi i »vrlo poznato iskstvo« da iz zvona koja zvone za vrijeme oluje s munjama preskaelektrične iskre. To je, kako Domin kaže, »očit dokaz« da se zvnjavom ja ko pospješuje izbijanje m un ja. U već spo m enu toj raspr

vi o prirodi i zaštiti od munja P. Mako, slično kao i Domin, tvrdda se zvukom vrši sabijanje naboja u oblacima te munje lakšizbijaju. Navodi i slučaj tri zvonara u gradu Auzyju, blizu Baruilkoje je udarac munje onesvijestio, a jednom iskrenuo ruku nčudan način.68

Herbert također smatra da snažan zvuk koji se šir i oblakom isttoliko koliko približavanjem čestica dolazi do zgušnjavanja istoliko taj zvuk izaziva i lom oblaka, a zatim navodi da su vlasti Štajerskoj ,a još pri je u Korušk oj izdale zab ran u zvonjenja ka dnaiđe oluja.

Ambschell smatra da je zvonjava za vri jeme oluje opasna te dje dovoljno da bi se vjernici (katolici) pozvali na molitvu zvonjednim manjim zvonom.

Jedan podatak o ovome dao je i O. Kučera. On navodi da uizvješću pariš ko j Akadem iji piše da je 11. svibn ja 1819. gro m udrio u crkvu mjesta Chateauneuf de Monstiers i ubio 9 ljudi, a 8osobe ranio, a pri tome »zvona su zvonila kad je udarila striela«69

no Kučera ta j podatak ne komentira .Domin zatim objašnjava i munje koje izbijaju iz zemlje*, Nij

samo zrak »tvornica munja«. Dok je električni naboj raspoređepodjednako i u zraku i na zemlji i nigdje niti obiluje, niti gamanj-ka, nema munja. Ako se zbog bilo kojeg razloga ravnoteža pormeti te bilo zrak i l i zemlja budu nabijeni više nego je normalndolazi do uspostavljanja ravnoteže, tako da iz tijela koje ima višnaboja prelazi u ono koje ima manjak naglo i žestoko, i munjudara. Munja se prema tome javlja pri uspostavljanju ravnoteži to bilo iz zraka na zemlju ili obratno. Ako dakle postoje i »zmaljske munje«, zaključuje Domin, jednako se i njih moramo bjati kao i onih iz zraka, te postavlja onda onima koji su u pri lozvonjavi za otklanjanje munja pitanje: »Kojim onda i kakvih zvozvonjavo m otk loniti te munje« ?

Na kraju svoje rasprave postavlja pitanje treba l i onda, kanavali oluja s munjama, zvoniti ili ne? I odgovara da je na to pitnje dao odgovor »carski, kraljevski i apostolski« Josip II svojidekretom, a Domin za sebe kaže da mu je kao fizičaru dovoljnšto je na osnovi razuma i iskustva dokazao: ako u zvonjavi imkakve snage na munje, onda se ona kreće pri je u pospješavannjihovu negoli u sprečavanju. Vjerojatno je, a to se i iz načinDominova izražavanja osjeća, car Josip II zabranio zvonjenje zvna za vri jeme oluje s munjama.

68 Podatak je prema Mem. de l'Acad. iz 1747. god. str. 319,ee O. Kučera, Crte o magnetizmu i elektricitetu, Zagreb1891,str. 128.

240



Možemo se sada i zapitati: koja je bila namjena ovog Dominovpredavanja, odnosno ove male knjižice? Odgovor je vrlo jednostvan. Domin ovim svojim radom, a to i u radu navodi, pobija iskorjenjuje jednu vrlo raširenu zabludu.

Domin je istakao da postoji više takvih sredstava kojima seljudi štite od munja, a ta sredstva su često tako složena da su višštetna nego korisna. Da bismo dalje mogli analizirat i , morali bismzliati koja su to sredstva, međutim Domin o tome ništa ne kažeInteresantno je npr. da Franklinov gromobran uopće ne spominjtako da ne znamo da li njega ubraja u tzv. »naopaka sredstva« ine. O svemu dalje možemo samo nagađati . Poznato je da je prvgro m ob ran nač injen u Am erici 1760. godine, a i da je ova ko risnnaprava vrlo sporo usvojena u Evropi. U knjizi Ivana Šaha,70 izdanoj krajem prošlog stoljeća, piše da je Amerika Franklinov grombran pozdravila veliki oduševljenjem, dok on u Europi naiđe n

veliki otpor, koji je trajao više godina. Kao razlog tome autor nvodi da su Englezi mrzili Franklina jer je bio borac za nezavisnoAmerike, a tu mržnju su prenijeli i na njegov izum. U Francuskje situacija bila slična jer se francuski fizičar Nollet izjasnio protgromobrana. Kako je ci jela Francuska Nolleta smatrala prvim pznavaocem munje na svijetu, to nije čudo da Francuzi dugo vremena ne uvode gromobran. Nollet je naime smatrao da je grombran opasna naprava. U svojoj knjizi Ivan Šah daje podatke o uvđenju gromobrana. Prvi gromobran uvedoše Francuzi 1782. godiu južn oj F ra nc us ko j, a tek 1788. godine uveden je i u En gleskoi od tog vremena ubrzo se rašir io ci jelom Evropom. Kao podatauzmimo iz već citirane knjige O. Kučere da je »Znanstveno društvo« iz Londona— da bi r i ješi lo pitanje da l i gromobran sašiljkom ili ku glom —• izabra lo 1772. godine kom isiju u ko joj su bimnogi poznati fizičari: Cavendish, Watson, Franklin, Robertson Wilson, i jedini se Wilson odlučio za gromobran koji završava kglom, a koji ima zadatak da elektricitet munje odvede u zemlja ne da je i privlač i. Go dine 1777. ud arila je m un ja u vojničkmagazin koji je imao gromobran sa šiljkom i učinila veliku štette je to bilo u prilog Wilsonu, koji se ponovo izjasnio protiv gromobrana sa ši l jkom. Jedan ruski autor, S. Valjdgard71 piše da senašlo neprijatel ja znanosti koji su gromobran proglasil i š tetnonovinom i uzrokom svih nesreća, a ljude koji su postavljali grombrane na svoje kuće izvodili su na sud. Kao primjer navodi da u jednom od t ih procesa kao zašti tnik gromobrana istupio buduvođa francuske revolucije Robespierre, koji je u to vrijeme bimladi advokat. Spomenuti autor ne navodi godinu, al i se ona mopro cijeniti iz po da tk a da je Robesp ierre rođe n 1758. godine. Akjoš spomenem da je Domin cijenio radove francuskog fizičara No

70 Ivan Šah, Novovjeki izumi, knjiga I, Zagreb 1882. god., str. 31—32.71 S. Valjdgard, Sile prirode u službi čovjeka (prijevod s ruskog jezikRadnik, Sarajevo 1949), str. 25—26.

16 STARINE 241



le ta , koj i je među prvima upotrebl javao elektr ic i te t u l i ječenju, teda je Nol le tova d je la u već spomenutom popisu l i t e ra ture ko ju b imorao imat i svaki profesor f iz ike na Akademij i s tavio odmah izadjela Newtonovih i Boškovićevih, te se i iz toga mogu s tvor i t i neke

pre tpos tavke koje , kao š to sam već napomenuo, ne mora ju b i t it očne .Sl ična je s i tuaci ja u odnosu na gromobran i u l i teratur i tog vre

m en a. Npr . , M ako u djelu iz 1766. go dine72 navodi da neki smat ra juda se pomoću že l jezn ih motk i munja može od kuća odvra t i t i i dase munja u te motke može uprav i t i , a za t im nas tav l ja da e lek t r ičn inaboj iz oblaka pr ivlače ne samo te motke nego i os ta la »sim-perie lektr ična« t i je la , pa munje udaraju u vrhove drveća, tornjeve,dim njak e i td . Tvrd i da i iznad t ih mo tk i oluje mo gu du go b jesni t i ,a l i ipak i one mo gu neku zaš t i tu pr ido ni je t i . Na ime, m un je ud ara juu tornjeve i uzvišenija mjesta ( t ije la) i n j ih u niš ta vaju , je r ne p ru

žaju pr ikladnu s tazu k zemlj i , te ako se motka spoj i sa zemljom,tad sus jedna t i j e la os ta ju ne taknuta . No pored toga au tor i s t i čei važ nos t božje volje. Ist i au to r u d jelu iz 1781. godin e.73 deta l jnoizlaže o pr i rodi i zaš t i t i od munje , te npr. navodi da t reba bi t i naoprezu kod ognj iš ta koja gore jer vatra i d im po svojoj pr i rodipr ivlače e lektr ični f luid , a zat im navodi da ova kadkad svu mater i jue lek t r ičnu tako apsorb i ra da ne b iva š te tna on ima koj i b l izu s to je ,i navodi s lučaj četvorice l judi koj i su bi l i kod ognj iš ta u koje jeudar i la munja , a ni je im se niš ta dogodi lo . Taj podatak ci t i ra izHa nov . mag azina iz 1764. godine . I u os ta l im se djel ima otpr i l ik ena is t i način raspravl ja o munji i zaš t i t i od munje .

O atm osfe rsko m elektr ic i te tu D om in ne što više iznosi u dje luArs electricitatem.. ., t isk an om 1795. go din e. U to m djelu, n a str.27. Dom in uspoređu je e lek t ric i te t a tm osfere s nab ojem koj i da jee lek t r ičn i s t ro j , a zat im navodi c i ta t iz dje la J . Bapt . -Horvatha7 4 ukojem se rasprav l ja o dugim m eta ln im m ot ka m a sa š i l jkom kojese pos tavl ja ju usp rav no na visoke građev ine, izol i rane su od drug iht i je la i povezane s metalnim vodičem koj i se nalazi pod zemljom.Te m eta ln e mo tke priv lače (naroč i to za lj e tnog o lu jnog vremena)lake elektr ične korpuskule , a za dal ja obavještenja upućuje na c it i rano d je lo .

Iako je Domin, a i drugi f iz ičar i , tvrdio i dokazao da zvuk zvonane može š t i t i t i od oluja s munjama, ipak se i do današnj ih danazadržalo mišl jenje da se zvukom zvona mogu razbi ja t i o lujni oblaci ,te i danas u mnogim sel ima zvone zvona kad se sprema nevri jeme.O borbi prot iv olujnih oblaka s ledom piše M. Milosavl jević75 inav odi d a se pr i je ra ta ( I I svj . ra ta ) , a di je lom i posl i je , b or b a vodi la pucanjem u olujne oblake iz raznih za to naroči to napravl jenih

72 P. Mako, Comp. phy. institute, Vindob. 1766, Pars II, str. 236.73 P. Mako, Diss, phys.de natura et remediis futminum, Budae 1781, str.99.

74 J. Horvath, Elementorum physicae, tertio editae, Budae 1793.75 M. Milosavljević, Prirodne pojave u atmosferi, Beograd 1949, str. 23—26.

242

http://phys.de/

http://phys.de/

http://phys.de/



topova. Negdje su ti topovi imali oblik »prangija«, koje su se pnile barutom, a zatim je u cijev nabijen papir i sitan kamen. Popalj ivanjem baruta izbacivalo se kamenje uvis prema oblaku kako se pričalo i vjerovalo, oblak se ovakvim pucanjem razbijaPred početak II svj. rata upotrebljavale su se »petarde«, koje svjerojatno u vis bacane rukom, gdje je onda petarda eksplodiralIsti autor nadalje kaže da se lako može pretpostaviti koliko je bidjelovanje tih topova ili petardi na oblak za koji se zna da se prosjeku proteže od 500 metara pa do 7 kilometara uvis. Milosavljević zatim navodi da se prava borba protiv leda vrši danas taj način da se u oblak iz zrakoplova ili rakete sipaju čestice »suhleda«, koje u oblaku prouzrokuju naglo stvaranje kišnih kapi, umjesto leda na zemlju pada kiša.

Danas je pitanje zašti te od udara munje jednako aktualno kai u vrijeme J. Domina. Danas naime nije dovoljno štititi od udamunje samo zgrade, nego treba zaštititi i razna električna i drugpostrojenja. Da bi zaštita bila efikasnija, trebalo je detaljnije isptati pojave u vezi sa stvaranjem naboja u olujnim oblacima. Niako se t im problemima bavio velik broj znanstvenika, a naročiizmeđu dva rata, neke šu pojave još uvijek ostale nedovoljno rajašnjene, tako npr. i danas postoji nekoliko različitih teorija o nstanku naboja u oblacima. U Dominovo vrijeme o tome se još nraspravlja, no vjerojatno je da su postojale neke pretpostavke. danas se još uvijek zgrade najčešće št i te od udara groma munjvodom. Munjovod ne može spriječit i udar groma, on za vri jemnepogode odvodi dio naboja u zemlju, no taj dio naboja u odnona ukupni naboj oblaka suviše je malen da bi mogao otklonistvaranje naboja u oblaku. Danas se sve češće zaštita od gromvrši tzv. Faradayevim kavezima, kojima se daje prednost preFranklinovim munjovodom, jer je ustanovljeno da ši l jak uglavnone štiti od groma u prostorima koji su veći od dvije dužine šiljku radijusu oko njega.76

Nakon ovih razmatranja možemo postavit i pitanje koliko su Dminove tvrdnje u skladu s današnjim shvaćanjima. Dominovobjašnjenje rasprostiranja zvuka uz neke je dopune u skladu današnjim shvaćanjima. Longitudinalnim ti tranjem čestica sredst

oko ravnotežnog položaja prenosi se zvučna energija s jednog mjsta, tj . od izvora na sve strane u prostor. Drugim riječima, zvuse kroz zrak ras pro stire zgušnjavanjem i razrjeđivanjem česticzraka. Oblik vala ovisi o obliku izvora zvuka. Ispravno tvrdi da intenzitet zvuka smanjuje s udaljenosti, ali to ne objašnjava. Kaval prolazi fluidom, pokreće čestice fluida (u ovom slučaju zraki mijenja raspored čestica. Zbog tog razloga je za stvaranje vapotrebna energija. Zrak nije savršeni fluid bez viskoznosti, pa mehanička energija dijelom pretvara trenjem u toplinu, koja

78

Milovan Ćulafić, Grom i zaštita od njega, Beograd 1965, str. 1—2.243



valu više ne može prijeći u mehaničku energiju. Rezultati istraživanja pokazuju da longitudinalni titraji pri prostiranju vala krozplinove pokazuju izvjesnu nesimetriju. Kao rezultat toga je malanekompenzirana količina gibanja u smjeru prostiranja, pa zvučni

val djeluje pritiskom na prepreke na koje nailazi. No, taj pritisakje dosta malen, i nije tolik da bi mogao oblak s nabojem izbacitis jednog mjesta na drugo, no sigurno je da vrši neka mala djelovanja na čestice vodene pare u oblaku, a koja je nosilac nabojaoblaka. Mislim da je i danas vrlo teško reći koliko su valovi zvukau stanju da izazivaju i pospješuju munje, no sigurno je, a to je iDomin tvrdio, da se zvukom zvona oblaci ne mogu razbijati i nataj način spriječiti izbijanje munja. Danas je dapače jasno da jei zaštitno djelovanje Franklinova munjovoda ograničeno samo naodređeni dio prostora. Ako se podsjetimo na Tyndallov pokus, ondatreba reći da se pri rasprostiranju zvuka kroz cijev radilo o tomeda je spriječeno slabljenje zvuka zbog širenja na sve strane. Teorijapokazuje da intenzitet zvuka opada s kvadratom udaljenosti odizvora, no kako zrak nije savršeni fluid bez viskoznosti, a procesikompresije i dilatacije nisu savršeno elastični, amplituda zvukaopada još mnogo brže negoli s kvadratom udaljenosti od središta,tj. od izvora zvuka. Tako da je utjecaj zvučne energije na oblaki naboj u oblaku neznatan, pogotovo ako se uzmu u obzir i dimenzije olujnog oblaka.

Već sam rekao da je cilj ovog Dom inova rad a iskorjenjivanjejedne zablude. No treb a dod ati da je u to vrijeme p itanje utjecaja

zvuka na nab oj u oblacima bilo vrlo. aktu alno . O tom e su prijeDomina pisali J. Herbert i P. Mako, no njihova izlaganja o tomebila su vrlo kratka, bez analize i uzgredna. U nekoliko rasprava oatmosferskom elektricitetu i poslije Dominova rada spominjan jeutjecaj zvuka zvona na razbijanje oblaka. U svim tim radovima mišljenja tadašnjih fizičara uglavnom se podudaraju, Domin je usvojoj raspravi problem razradio detaljnije i otišao nešto daljenego P. M ako i J. He rbert, posebno u dokazu tv rdnje da zvuk zvonaposp ješuje izbijanje m unja, a tu tv rdn ju je prihv atio A. Ambschellu već spomenutoj raspravi.

Kolik je utjecaj ovaj Dominov rad imao na suvremenike, teško jereći jer — iako druga Dominova djela mnogi autori rasprava i priručnik a citiraju — nisam uspio naći da je i ovo djelo ba r netkospomenuo. To je možda mogao učiniti Ambschell, ali on nema običaj da navodi literaturu ili citira, kao što je to inače u to vrijemebila praksa.

Domin je u navedenom radu problem utjecaja zvuka na naboju oblaku obradio u cjelini i osvijetlio ga sa svih strana koristećiznanje svog vremena. Značenje ovoga rada između ostalog je i utome što povezuje dva područja fizike, akustiku i nauku o elektricitetu, a posebno treba istaći njegov pristup problemu koji raz

matra. On ga razmatra najprije teorijski, ali se ne zadovoljava re-244



zul ta tom koj i daje teor i ja nego rezul ta t do kojeg ga dovodi teor i japrovjerava u praksi , a ako je moguće, izvodi i pokus. Misl im da jeupravo u tome na jveća vr i jednos t ovog Dominova rada .

4 . Osvrt na ostale radove Josipa Dom ina

U ovom di je lu ra da u kr a tk o ću ana l iz ira t i i os ta le radove Jos ip aDomina. Cilj ovog dijela rada je da se dobije cjelovita sl ika oDominu. Neki od t ih radova već su anal iz i rani , npr. radovi u koj imase bavi pr i m jen om elek tr ic i te ta u l i ječenju. O t im rado vim a nap isaoje opširnu raspravu Alfred Schmid (dr medicine i docent na sveučil iš tu u Bernu) . U toj raspravi navedeni autor raspravl ja o t im Do-minovim radovima više sa s tanoviš ta l i ječnika. No t reba reći da jeu t im radovima ci l j Domina ne samo medicina nego i i spi t ivanje

svojs tava e lektr ic i te ta i n jegovo djelovanje na ž ive organizme, te ćuu tom d i je lu v i še pažnje posve t i t i u ređa j ima koj ima rad i i pok us im au koj ima ispi tuje svojs tva e lektr ic i te ta , a manje onom di je lu ukojem opisuje načine l i ječenja pojedinih bolest i , t j . terapi j i .

Nek i od r adova , np r. Dissertatio physica de aeris factitii..., n i sudosad uopće anal iz i rani , mišl jenja sam da bi upravo ovo djelovri jedi lo anal iz i ra t i , i to ne samo zbog toga š to ga i sam autor smatra svoj im najbol j im djelom te ga navodi u popisu l i terature izf iz ike koju bi morao imat i svaki profesor Akademije , nego i s togašto je to dje lo u radovima drugih autora često c i t i rano. U ovom

ra d u dat ću sam o na jkra ći pr ik az, je r je to djelo vr lo op širn o izahti jevalo bi više prostora, a izlazi iz okvira ovoga rada.Pored kra tko ga o svr ta na rukop ise koj i se nalaze u Sveuči l išnoj

b ib l io tec i u Zagrebu , da t ću kra tak pr ikaz jednog Dominova rukopisa koj i sam pronašao u Dominovoj obi te l jskoj ostavšt ini , a koj ise nalazi kod gospođice Gizele Domin u Osi jeku. Rukopis je beznas lova i da tuma, a u n jemu au tor rasprav l ja o tome kako us tanovi t i da l i je vino pravo (čis to) i l i umjetno.

Osvrt n a te Do minov e rado ve bi t će s l ijedećim redo sl i jedo m :

a) Dissertatio physica de aeris factitii...b) Rado vi u ko j im a ob rađu je pr imjen u elektr ic i te ta u l i ječenjuc) Lampadis electricae...d ) Rukopis i

a) Disserta tio physica de aeris factitii genesi, natura et utilitatibusOvu je ra sp rav u ob javio 1784. godine u Gyoru. To je bio prv i

veći rad Josi pa Do min a. Djelo im a 226 s t ranica , a na k raju knj ige

pri ložene su dvi je table sa s l ikama.245



Djelo je podijeljeno u dva dijela:

I dio: Aeris factitii genesi et natura . . . '. . . . 6—127II dio: Aeris factitii utilitatibus 128—226

U prv om di je lu raspravl ja o dobiv anju, n arav i i svojs tvima raznih pl inova, a u drugom di je lu o nj ihovoj kor isnost i te navodi nizpr im jena . Tako se np r. svojs tvo vod ika da gori može korisn o upotr i jebi t i kod upal jača, koj i on naziva pl insko-elektr ičnim. O upal jačima govori u t rećoj glavi drugoga di je la , te spominje Vol t in i dajeopis upal jača koj i je načinio nizozemski f iz ičar J . Ingenhousz.77 Učetvr toj glavi rasprav l ja o ae ros ta ts kim st rojev ima , t j . o zračnimbalonima. Spominje rezul ta te koje su post igl i braća Montgolf ier,a daje i rezul ta te svoj ih po ku sa. Uz obja šnjen ja , na kraj u knj igedaje i s l ike koj ima tumači pokuse. Ovdje t reba pr imije t i t i da je ovo

dje lo t i skano samo godinu dana pos l i j e već spomenutog prvogzračnog balona braće Montgolf ier, te je vjerojatno da je Dominprv i u Hrva tskoj i Ugarskoj obavl jao pokuse sa z račn im ba lonima.Uspjeh br ać e Mon tgolf ier ima o je odjek a i u južn im krajev imaHrvatske .7 8 Naime, Ivan Luka Garanj in je u »Gospodarskoj akademiji«, u Spl i tu 8 . l i s topad a 1787. godine , od ržao p reda van je u koje modgovara na pi tanje da l i će otkr iće balona bi t i za društvo korisnoi li ne . Taj znanstven i događaj p ot ak ao je i D ubro vča nina Ra jmo ndaKunića da o njemu piše pjesme. Iako za ovaj znanstveni događajIvan Luka Garanj in n i je doznao preko knj ige Domina nego prekoknj ige Saint-Fonda79 Machinae aerostat., koja je t iskana is te godinekad i Dominova, a koju je posjedovao navedeni Garanj in , ovaj nampodatak pokazuje da je i u drugim di je lovima naše zemlje vladaovel iki in teres za to otkr iće . No t reba pr imije t i t i da nas Domin otom otkr iću ne samo izvještava i postavl ja pi tanje kor is t i nego isam izvodi pok use i t raži nova r ješenja .

Ovo Dom inovo djelo ( rasprava) je njegovo na jopširn i je dje lo ,koje bi zaht i jevalo detal jni ju obradu i anal izu, pogotovo i zbogtoga š to ga c i jene mnogi autor i rasprava s l ičnog sadržaja i čes to gac i t i ra ju . Ova rasprava je npr. spomenuta u pr i ručnic ima J . Hor-va th a, u izda njim a iz 1807. i 1819. go din e. N a s tr. 254,80 posl i je

77 U pov ijesti fizike M. Gliozzi nav odi d a je J an Inge nho usz, nizoze msk i fiziča r i liječnik, zajed no s Ram sde no m i M. Pla nta izm eđu 1755. i 1766. godine stakleni valjak elektrostatskog stroja zamijenio staklenom kružnom pločom. Vidi: Mario Gliozzi, Storia della fisica, Torino 1965 (prijevod na ruski,Moskva 1970), str. 172.

78 Vidi: 2arko Dadić, Trogir i egzaktne znanosti , Radovi međunarodnogsimpozija održanog prigodom pro slave 700. obljetnice spom ena ljekarn e uTrogiru, Zagreb 1973.

79 U poglavlju o zračnim balon ima Dom in spom inje F aujas d e Saint-Fondai na nekoliko mjesta ga cit ira. Naime, i Domin je o pokusima braće Montgolfier sa zračnim balonima saznao od istog autora, tj. od Faujasa (str. 161).

80

J. Horvath, Elementa physicae, Budae 1819.

246



r a sp rave De variis aeris generibus, autor upućuje č i taoca na Ge-hlerova, Cavallova djela i na DominovuDissert, physica... Istodjelo više puta spominje i profesor f iz ike na požunskoj Akademij iM. Pankl .8 1 Ta ko o n na str . 108. u Disser. tertia de aggregatis aeri-formibus ka d ras pra vl ja o kis iku, zat im i na s t r. 153. ka d raspravl ja o vo diku izme đu neko l iko djela koja rasp ravl ja ju o is tom,navodi i Dominovu raspravu. Ime J . Szarke nam je već poznato izprvog dijela ovog rada, t j . iz biografi je J . Domina. J . Szarka je1792. godine kao sveuči l išni as is tent zamijenio Domina na pečujskojAkademij i da bi Domin mogao pr i jeći na sveuči l iš te u Peštu. J .Szarka je kao profesor pečujske Akademije objavio 1799. godineraspravu o p l inovima i parama u a tmosfer i zeml je .82 U to j ra sprav iSzarka više puta c i t i ra neke di je love Dominova djela , i to kadraspra vl ja o svojs tvim a d ušika (s t r. 35), zat im ka d rasprav l ja ovod iku i kis iku u atm osf eri zem lje (str. 53), i ka d ra sp rav lja o za-

palj ivosti plinova (str. 55).Misl im da ovih nek ol iko pr im jera dovol jno potvrđ uje mišl jenjeo vr i jednos t i ovog Dominova rada .

b) Radovi u kojima J. Dom in obrađuje primjerni elektricitetau liječenju

Josip Domin, iako nije bio l i ječnik nego profesor f izike i svećenik,objavio je čet i r i knj iž ice u koj ima piše o pr imjeni e lektr ic i te ta uli ječenju. U to vri jem e, t j . u drug oj polovici 18. stoljeća t im pro

blemom bavi lo se više znanstvenika u Evropi .Go dine 1789. izašlo je iz t isk a u Z agrebu pr v o Dom inovo djeloiz tog područ ja , s nas lovom: Com mentatio in electricitatem medicare regii musaei physici Quinque-ecclesiensis. Tiskano je u t i skar iTra t tnerna . Ima 31 s t ran icu , a p i sano je la t insk im jez ikom kao isva osta la Dominova djela .

Lujo Thal ler, u zagrebačkim »Novost ima«83 iz 1926. god. pišeda je tu kn j iž icu među prv ima spomenuo Đuro Korble r, no on ,kako to Thal ler navodi , n i je opazio da je ta knj iž ica zapravo prvimedicinski udžbenik i l i bar prva or iginalna rasprava t iskana uZagrebu. Godina izdanja ovog djela bi la je sporna jer u samomdjelu ni je nav ede na. Tako npr. L. Thal ler sm at ra da je t isk an aposli je 1789. go din e je r iz te god ine ima de slučajeva bo lesti što ihje Domin op isao, a nika ko ni je t isk an a posl ije 1794. je r je onda većTra t tnernova t i skara preš la u v lasn iš tvo b iskupa Vrhovca , a nanas lovnoj s t ran ic i j e kao t i skara označena t i skara Tra t tnerna . U

81 M. Pankl, Compendium institutionum physicarum, editio tertia, Budae1797.82 Josephi Szarka, Dissertatio de vaporum mutationibus quas in atmos-phaera terrae subeunt, Budae 1799.83 Lujo Thaller, Prvi hrvatski udžbenik za liječenje elektricitetom, zagrebačke Novosti od 12. rujna 1926. god.

247



JOSEPHI FRANCED O M I N ,

f»RESBYTERI ZAGRABIENSX5.

AA. hU ET PHILOSOPHIC DOCTORIS,

Ш ACADEMIA QVINQVE-ECCJLESIENSI

I'HYSiCAK TKEORETiCAE, £T EXPERI

MENT A Ш , AC MECHANICAE r NEC-

KON RE1 RVSTICAE PROFESS0RJS

REGfl, PVBL1CI; ORDlNARfl

C O M M E N T AT I O

E L E C T R t C I T A T E MMBĐI«

C A M R E G I I M V S A E I P H Y-

• S I.C.J QVJNQVE-ECC£EŠ*1NS*$

i n i1

' 'i — i — , ." , „ ' ш

ZAGRABI A E>

XVm JOAN. T » NOB. OF TRATINERN/5 . C. R A . M. TygograjM, & BipHopolat,

SI. 6. Kopija naslovne stranice jedinog Domikiova djela koje je tiskano uZagrebu, a koje je izazvalo polemiku s profesorom zagrebačke Akademije

Antonom Kukecom.

248



biog rafskoj l i te ratu r i Poggendorffa navede na je godina 1790, aĐuro Korble r8 4 nav od i da je t iskan a 1788. godin e. U posl jed njojknj iz i u kojoj Domin raspravl ja o l i ječenju pomoću elektr ic i te ta :Ars electricitatem..., u uvodu Ad lectorem sam autor navodi daje dje lo izdan o u Za gr eb u 1789. godine te ta j p od ata k mo žem osmat ra t i t očn im.

Djelo je podijeljeno u tr i dijela:I dio Origo . s tr . 1—8

II dio Modus operandi 8—16III dio Progressus . . 17—31

U prv om di je lu is t iče da se t im rad om po čeo bavi t i po dola skuu Peč uh 1786. go din e, te da je l i ječenje započeo uz po m oć l i ječnikaBal tazara Pa tkovića .

U dru go m di je lu daje kr ata k pr ikaz djelovanja e lektr ic i te ta netl jud ski org an iza m , te ist iče da pr i l i ječenju p rim jen juje : 1) električne kupke, 2) električni vjetar, 3) električne iskre i 4) električneu d a r e .

O is t im načinima l i ječenja piše i u pr i ručniku f iz ike J . Horvatha,8 5

u poglavl ju De electricitate medica, a kao l i teratura se navodi : Dom i n , Com mentatio in electr. medica, Zagreb, str. 9.

Domin zat im nabraja i opisuje uređaje koje u radu koris t i . Stat ički e lektr ic i te t proizvodio je e lektrosta tskim st rojem sa s taklenim val jkom koj i rot i ra i pr i tome tare o vunene krpe, a tako se

nastal i e lektr ični naboj pomoću češl ja sa š i l jc ima odvodi na izol i ranu ku glu. Prom jer s taklen og val jka je 8 cola . Pr i l iječenju neupot reb l java manje e lek t r ične s t ro jeve (manjeg promjena va l jka)jer takvi e lektr ični s t rojevi , navodi Domin, previše s lab e lektr ičnivjetar daju, a prejake i bolne e lektr ične udarce. Zat im daje opisizolirane stolice, izoliranog postolja sa sjedalom i ležaljkom zateže bolesnike, opisuje razl ič i te e lektrode od metala sa s taklenimdrškama i na kraju e lektrometar (kugl ica od bazgine srčike obješena o ni t od svi le) koj i mu s luži za mjerenje pr i doziranju jakost ie lektr ičnih kupki , v je t ra , i skre i e lektr ičnog udara . U svoj im pokus ima upot reb l java samo poz i t ivan e lek t r ic i te t j e r smat ra da jenega t ivn i opasn i j i .

Kad obol je log čovjeka s tavi na izol i ranu s tol icu i nabi je pomoćuelek t r ičnog s t ro ja s ta t ičk im e lek t r ic i te tom, naz iva to kupkom, akopak u bl iz inu tako nabi jenog čovjeka s tavi t i je lo koje u sebe upi jaelektr ic i te t , tad to naziva e lektr ičnim vjetrom. Nazive za e lektr ičneiskre i ud are upotre bl ja va u smislu u kojem se up otreb l java ju idanas .

84 Vidi: Narodna enciklopedija srpsko-hrvatska-slovenačka, I knjiga, str.542., izdavač: Bibl. zavod D. D. Zagreb, bez godine izdanja.

85

J. Horvath, Elementa physicae, Budae 1807, str. 464.249



U ovom radu Domin navodi da je statički elektricitet proizvodstrojem sa staklenim valjkom, dok elektrostatski stroj sa staklenokružnom pločom opisuje prvi put tek u djeluArs electricitatem ...,izdanom 1795. godine. Daii Pečuhu takav elektrostatski stroj nije

ni imao, može se zaključit i po jednom popisu učila koja je Dompredao prodirektoru Emeriku Kelemenu pri odlasku iz Pečuha Peštu.86 Prema tom popisu, koji je Domin načinio 9. veljače 1792godine, vidi se da je između ostalog predao: električni stroj sstaklenim valjkom p rom jera 8 cola, lajdensku bocu, Franklinovploču i elektrofor promjera 18 cola.

Domin zatim nabraja i l i teraturu kojom se korist io, te kao prvospominje Engleza Loveta, zatim Bertholna, de Šansa, de la FondAdamsa, . . . i na kraju Tiberiusa Cavalla.

U trećem dijelu navodi bolesti koje je liječio i kako. Samo dspomenem da je liječio razne bolesti mišića, živaca, očne bolesglavobolje, reumatizam, zubobolju, ognojene rane itd.Ovaj Dominov spis bio je povod da iste godine u istoj tiskarTrattnerna u Zagrebu bude t iskan pamfletist ički spis Juliusa Traquilliusa pod naslovom Julii Tranquilli ,Animadversio in Commen-tationem de electricitate medica«, Zagrabie typis Trattnerians recenseditam. Zag rabiae 1789. Knjižica im a 29 stra ni ca i podije ljena jena 23 para grafa. Na drugo j stranic i au to r se na rug ao D om inu izrkom u smislu »Tresla se brda, rodio se miš«. Već sam ranije naveda je autor tog spisa profesor zagrebačke Akademije Anton Kukec87

Autor smatra da Dominov spis nije zavrijedio da bude tiskan, nupotrebljavan. Smatra da se Domin želi istaći i da u spisu »svećnika medicine« želi da istakne svoje sposobnosti. Svojim djelosmatra Kukec, autor je okrnjio ugled znanstvenika i znanosti , predlaže da upotrebu elektrici teta u medicini prepusti l i ječnicim

Već sam i u Dominovoj biografiji spomenuo da je pored ove krtike Dominova elektroterapeutskog rada iste godine u t iskari Koscheianisa pri jatelj Tranquilla dopunio optužbe protiv Dominovrada. Domin tu knjižicu na 8 stranica spominje u djeluArs electricitatem . . . , u uvoduAd lectorem. M. D. Grmek smatra da je autori ove knjižice sam Anton Kukec.

Već slijedeće godine, tj . 1790. Domin mirno odgovara na upućenmu krit iku djelom:Reflexiones, quibus aučtor Com mentationis deelectricitate medica Djelo je t iskano u Budimu. Ima 29 stranica.Podijeljeno je na 24 točke, svrstane u tri poglavlja:

I—III ReflexionesIV-—XII Narrationum fides stabilita

XIII—XXIVPropositionum Veritas consensique vindicata86 Dokument se nalazi u obiteljskom arhivu.87 M. D. Grmek navodi podatke za A. Kukeca: Rođen je u Ptuju 1738. go

isusovac,prof, fizike na zagrebačkoj Akademiji. Vidi: Hrvatska med. bibliografija, Zagreb 1955, str. 91.250



Domin negira optužbe, smatra da iz l i ječeni mogu potvrdi t i i rećipravu i s t inu . Budući da au tor n i je dao pravo ime, smat ra da munije vr i jedno ni odgovori t i . Posebno is t iče da je f iz ičar Nol le t prvio tkr io mogućnos t upot rebe e lek t r ic i te ta u medic in i , a za t im navodi

niz autora koj i su pisal i o upotrebi e lektr ic i te ta u medicini , a Caval-la i c i t i ra . Sm at ra da je svoj im djelom p odigao nivo znan ja iz ovogpo druč ja u svojo j domovin i , a nap ado m Tranqui l l iusa , na pa dn utaje zna nost . U to m djelu daje č i tav niz pr im jera iz l iječenih bolesn ika.

Treća knj iž ica , Com mentatio altera de electricitate medica...t i ska na je u P ešt i 1793. godine . Im a 23 s t ranice i dva pod naslo va:

Ad lector em . . . . . . . 2—6Experimenta 7—-23, a po di jel jen a je u 10 gla

va. Is t iče da je s tekao nova iskustva u pr imjeni e lektr ic i te ta u l i ječenju, te ih opisuje sl ično kao i u prvom djelu. Smatra da se pri

mjena elektr ic i te ta u medicini još uvi jek ne c i jeni dovol jno. Obavještava da mu je rad Commentatio... pob udio inte res i dru gdjepo svi je tu , te na kraju predgovora daje poduži c i ta t o svom djeluiz u to vri jeme poznatog Voigt magazina. (Vol. VII, dio III , str. 162,go din a 1792.) U dr ug om dijelu daje niz pri m jera l i ječenja elektricite tom koje de ta l jno op isu je .

Dvije go din e nak on ovog spisa, t j . 1795. god ine; obja vio je p osl jednje i najopširni je dje lo iz ovog područja:Ars electricitatemaegris tuto adhibendi— Djelo je t isk an o u Pešti , , a sl i jedeće godine je ponovo izdano. Ima 124 s t ranice , a na kraju knj ige pr i ložena je tabla sa s l ikama. Osim predgovora od 3 do 8 s t ranice , sadržaj je dan u šest glava:

I Notiones praeviae e theoria electricitatis petitae . 9— 27II De fontibus, unde electricitas in corpus humanum

dimana t, et effectibus, quos in eo producit . . . 2 8— 40I I I De existentia electricitatis medicae, variisque ejus

generibus : . . . . . . . . 41-— 53IV De mach ina electrica, lagena armata, nec non elec-

trometris, quatenus ad medicom electricitatem pertinent . . . . . . . . . . . . . . . . . 54— 66

V De variis electricitatem aegris adhibendi modis, in-strumentisque cuivis modo propriis . . . . . . 67— 94

V I Dem orbis, quibus meditur electricitas, et mod is spe-ciatim earn ipsis adhibendi . . 95—124

Ovo četvr to dje lo Josipa Domina znatno je prošireni je , i to nesamo po bro ju s t ran ica nego i po novim sadrža j ima u odnosu napredhodna. To djelo u s tvar i predstavl ja i pr i ručnik iz e lektr ic i teta i u nje m u su sab ran a gotovo sva znanja iz tog pod ruč ja u to mvremenu. No ne može se reći da je i p i tanje pr imjene elektr ic i te ta

u l i ječenju s tavl jeno u drugi plan.251



252



U prvo j glavi daje n acr t teorije o elektricitetu. Izlaže poznatuFranklinovu teoriju elektriciteta. Raspravlja o prolaženju elektriciteta kroz različita tijela, te dijeli tijela na vodiče(conductores), po-luvodiče {semiconductores) i izolatore (non-conductores), te za svaki slučaj navo di niz prim jera. Zatim objašnjava simperielektričnai idioelektrična tijela, raspravlja o pozitivnom i negativnom elektricitetu, navodi da je te nazive uveo Franklin. Pored niza drugihpojmova objašnjava i ulogu šiljka, a kratko govori i o atmosferskom elektricitetu. Prije izlaganja teorije o elektricitetu uAd lectorem, je dao iscrpan uvod u kome je izložio svoj put u primjenielektriciteta u liječenju počevši od svog prvog rada izloženog uCommentatio... pa prek o upućenog mu prijekora od Tranquillusai njegova prijatelja do konačno ovog djela u kojem daje cjelovitiprikaz svojih shvaćanja i pokusa s elektricitetom.

U drugoj glavi raz m atra djelovanje elektriciteta na ljudski organizam. U vezi s tim navodi niz primjera citirajući literaturu togvremena. Navodi tri izvora elektriciteta: samo ljudsko tijelo, atmosfera i električne strojeve. Ono što iznosi o prva dva izvora uglavnom je prikaz znanja i shvaćanja tog vremena, dok o elektrostat-skim strojevima raspravlja detaljno u četvrtoj glavi.

U trećo j glavi navo di niz najpoznatijih au tora koji su pisali o liječenju elektricitetom, a mnoge i citira. Nakon toga daje svoja bogata iskustva u liječenju elektricitetom, formulirana u 12 pravila.

U četvr toj glavi izlaže o uređajima kojima se služi pr i liječenju.Detaljno izlaže o elektrostatskim strojevima(machina electrica), o

lajdenskoj boci (lagena armata) te o tri vrste elektrometra. Poredelektričnog stroja sa staklenim valjkom koji je detaljno opisao uprvom djelu, a koristio u Pečuhu, opisuje i električni stroj sa staklenom kružnom pločom(tabula vitrea). I ovdje ističe svoje iskustvoda se u svrhu liječenja mogu upotrebljavati samo veći električnistrojevi, jer »manji daju slab električni vjetar, a bolne električneudarce«. U tom smislu daje i uputu da električni stroj sa staklenomkružnom pločom ne smije imati manji promjer ploče od 18 cola.Jastučići koji trljaju ploču ili valjak mažu se Kienmayerovim amalgamom, za koji daje upute kako ga načiniti. Njegovi elektrostatskistrojevi su podešeni tako da daju samo pozitivni elektricitet, i onje vršio liječenje samo njime. Misli da je negativni elektricitet opasniji, no ipak i to treba provjeriti. Pozitivni elektricitet dobije takoda pomoću vodiča uzima naboj sa staklenog valjka ili ploče. Nastr. 92. daje up ute kak o pomoću istih električnih strojeva dob iti inegativni elektricitet. Trenjem o staklenu ploču jastučići postajunegativno naelektrizirani, njih treba izolirati i vodičem spojiti sizoliranom metalnom kuglom ili negativni naboj voditi na lajden-sku bocu. Za dobivanje električnih udara koristi lajdenske boce.Lajdenske boce koje upotrebljava pri liječenju ne smiju biti suviševelike. Pokusi su pokazali da lajdenska boca ne smije imati većipromjer od 4 cola, a visinu veću od 9 cola, dok je visina staniolne

253



foli je na jviše 6 cola. Ako su dimenz ije la jde nsk e bo ce veće od nav edenih , t ad ona da je pre jake , opasne i bo lne udarce . U radu kor i s t ii neko l iko m anj ih la jden skih boca . N ak on toga daje detal jan opiselektrometara koj ima se s luži , a pr i opisu daje upute kako ih nači

nit i , pozivajući se na s l iku koja je pr i ložena uz knj igu. Već premanačinu koj im vrš i l i ječenje , kor is t i jedan od t r i opisana elektrome-tra . Naj jednostavni j i e lektrometar sas toj i se od dvi je bazgine kugl ice koje su pr ičvršćene na zajedničku lanenu ni t i prebačene prekovodiča koj i je nabi jen. Taj e lektrometar u s tvar i je e lektr ično nj ihalo. Opis tog nj ihala dan je u gotovo svim pr i ručnicima u koj imase obrađuje e lektr ic i te t , a Domin navodi da ga obično nazivajuCan-tonianum.88 Za prec izn ija mjeren ja upo t reb l jav a e lek t rom etar zvanHenlyani, također e lektr ično nj ihalo koje je pr ičvršćeno u središ tupolukruga koj i je podi je l jen na di je love. Kugl icu od bazgine srčikeodbi ja nabi jeni vodič , a na skal i , koju baždar i , vel ič ina kuta otklo

na pok azuje intenzi te t . Na kra ju daje deta l jan op is e lek trom etraLaneanum, koj im doz i ra jakos t e lek t r ičnog udarca ko j i da je nabijena la j denska boca . Taj e le k t rom etar ko ns t ru i ran je t ako da jedodatni dio la jdenske boce s kojom radi . Kugla la jdenske boce pr is lonjena je uz kuglu e lektrosta tskog s t roja i na ta j se način puni .Vanjski oblog la jdenske boce spojen je pomoću vodiča s e lektrodom koja se nalazi na izolatoru ( ima drš ku nač injenu od s ta kla) .Un ut rašn j i ob log la jdenske boce spojen je s d rug om e lek t rod om(is tog obl ika kao i prva) pre ko e lek tro m etra . Vidi s i . 7 . na k ojoj jela jdenska boc a označena Fig 3 , a e le ktr om eta r ko j i je na njoj pr ičvršćen s lovima aefc . Dio ae je s takleni val jč ić , tako da su metalnekuglice »b« i »c« izolirane. Pomoću metalnog valjčića »f« kuglica»c« mo že se približi t i i li ud alj i t i od k uglic e ozn ačen e sa »b«. N a tajse nač in jako s t e lek tr ičnog ud arca la jde nsko m boc om d ozi ra razm ak om između kugl ica »c« i »b«, izm eđu k oj ih p resk ače elek tr ičnaiskra . Domin u vez i s doz i ran jem ovim e lek t romet rom da je poda tkeza uda l jeno st između naved enih kugl ica , povezu jući te ud al jen ost ina e lek t rom et ra s razm ako m e lek t ro da ko je su pr i slon jene n a t i jelo bo lesn ika ko jem da je e lek t r ičn i udarac .

U pe to j g lav i rasprav l ja o če tve ros t ruk oj up ot re b i e lek t r ic i te tau l i ječenju, a o čemu je već pisao u djeluCommentatio. .. . Ist ič e d a

e lek t r ična kup ka ima na jm anje d je lovanje te n jom t reb a započe t il i ječenje , a ako ni je dovol jno jedno nabi janje e lektr ic i te tom, tadto t reba v i še pu ta ponavl ja t i . Jakos t kupke kont ro l i ra s p rva dvae lek t romet ra . Kod e lek t r ične kupke na jvažni je je bo lesn ika š to bol je izol i ra t i . Za dobivanje e lektr ičnog vjet ra kor is t i e lektrodu saši l jkom. Navodi da je razl ika između elektr ične kupke i v je t ra utome š to je kod kupke iz loženo djelovanju e lektr ic i te ta c i je lo t i je lo ,dok je kod elektr ičnog vjet ra iz ložen samo onaj dio t i je la kojem jepr imaknut š i l j ak na određenu uda l jenos t . E lek t r ične i skre imaju

88 Takav elektrometar prvi je upotrebljavao Canton, te je po njemu dobioime. U upotrebu je uveden 1753. god. Vidi: M. Gliozzi, citirano djelo, str. 180.254



jače djelovanje i od električnog vjetra, a njima liječi živce i raznbolesti mišića. Za električne udare koristi opisanu lajdensku boci e lektrometarLaneanum, a posebno upozorava na doziranje, jerudarci mogu biti vrlo bolni i opasni. Pored ova četiri načina liječnja Domin spominje i opisuje još neke načine liječenja, npr. liječenje isprekidanim električnim iskrama, jednostavnim električnitokom, kondenziranim električnim tokom itd. Na kraju ove glavopisuje elektrofor i navodi da se i pomoću njega može vršiti l i ječnje, tj . da se i on može upotrijebiti za dobivanje električnih iskri udara .

U posljedn joj glavi nav odi primjen u elektriciteta u liječenju pojedinih bolesti. Pri tome se često služi riječima drugih, tako da nvodi ili mišljenje drugih ili ih citira. Bolesti koje liječi uglavnomsu iste one o kojima je već pisao u prethodnim djelima, samo ovdje navodi nove primjere i nova iskustva.

Na osnovi izloženih radova iz područja primjene elektriciteta liječenju možemo zaključiti da se Domin pri liječenju nije koristnikakvim šarlatanskim postupcima, a rezultate do kojih je dolazivrlo je kri t ički i znanstveno promatrao i tako st jecao nova iskustvNe samo da je bio dobar poznavalac ondašnjeg znanja nego je bii dob ar istraživač. Liječio je besplatno, a dolazile s u m u stotinbolesnika sa svih strana. Sam navodi da su mu dolazili bolesnici oBudima, Balatona i Save, Iliri , Mađari i Nijemci. Po imenu spomnje: KruŠca, Demeterku, Meštrovićku. . . i td . Na optužbe AntonaKukeca da je svim sredstvima privlačio ljude odgovara da je nekliko puta rekao ljudima, koji su došli da ih liječi, da ne može višnastaviti l i ječenje jer je preopterećen, no na njihovo navaljivanji molbe rad je nastavio. Za to si kao svjedoka poziva cijelupečuj-sku Akademiju.89

Nije bio nadriliječnik nego znanstvenik kojem je bio cilj da proučava prirodu elektriciteta i njegovo djelovanje, a između ostaloi djelovanje na ljudski organizam. Da bih to ilustrirao, navest ćda je u Horvathovu priručniku,9 0 u raspravi:De electricitate vitriarmati, nec non atmosphaerae, u kojoj se objašnjava munja i električni tok(torrens electricus), navedeno da je napravu koja pokazuje taj efekat, a koja je opisana u Magazinu br. 58. T. 2. P. 2., nstr. 70.91 načinio kanonik Domin, negda profesor u Pešti , a zatimse detaljno opisuje uređaj: Uzeo je dvije velike lajdenske boce, kjim a je ku ke (unu tarnje obloge), spojio m etalnom nit i , a vanjskobloge povezao na taj način da je obje boce stavio na zajedničkpodlogu od metalne folije. Zatim je uzeo dvije pločice, na koje jučvrstio šiljke i stavio ih na udaljenost od pola cola. Oba šiljk

89 J. Domin,Reflexiones, quibus..., Budae 1790.90 J. Horvath,Elementa physicae,Budae 1819, str. 445.91 U tekstu je navedeno samo »Magazin«, a ne i koji. Iz Dominova dje

Ars electricitatem..., na str . 91. može se zaključiti da se radi o: »Magazin

fur das neueste aus der Physik«, jer ga Domin u vezi s istim navodi.255



za t im pos ip a pra ho m pyr io . Tako nač in jen i u ređa j spo j i s m alopr i je op isanom ba te r i jom kondenza tora , i to tako da jednu p loč icuspoj i s van jsk im oblogom, a drugu preko v lažnog konopa odк о ^nopl je i metalne ni t i s o tponcem.9 2 Ako sad prazni l a jdensku bocu

(bater i ju) tako da otponcem dotakne kuku a pr i tome jevlažan ko-nop od konopl je nategnut i v is i u zraku, tad bl jesne e lektr ična iskrai upa l i p rah , a kono pac se pr i tom e prek in e . Mis lim da ova j op isan ipokus , za ko j i u navedenom pr i ručniku p iše da ga je za kor i snupraksu nač in io Domin , j asno pokazuje tv rdnju da je Dominov c i l jbio ispi t ivanje svojs tava e lektr ic i te ta , a svakako i svega onoga gdjese e lek t r ic i te t može kor i sno upot r i jeb i t i .

Do minov a djela pob udi la su paž nju njego vih suv rem enik a te sučesto c i t i rana. Tako npr. u pr i ručniku f iz ike J . Horvatha,9 3 koj i jeizdan 1807. i nep rom ijenje n 1819. god., n a s tr. 465. či tala c se u pu -ćuje da pogleda predivno Dominovo djelceCom mentatio altera deelectricitate medica, izdan o u Pe šti 1793. go din e kao i djelo izašlo1796. god. pod naslovom Ars electricitatem. .. D om ino va djela izpo dru čja pr im jene elektr ic i te ta u li ječenju na vo di i poz nat i p isa cpr i ručnika M. Pankl94 u III knj iz i , u raspravi o dje lovanju e lektr i -c i te ta na ž iva bića . Za bol je poznavanje tog pi tanja on između ne-kol iko rasprava preporučuje i DominovuDissertatio de electricitatemedica. In te resan tno je da ne navodi n i mjes to , n i godinu izdanja ,a ni naslov djela ne navodi točno. Kao l i teraturu za područje pr i -mjene elektr ic i te ta u medicini i Dominov nasl jednik na sveuči l iš tuu Pešt i A. Tom tscanyi95 u svom pri ručniku f iz ike na s t r. 457. navodi

Dominovo djelo Ars electricitatem.... Iz ovih nek ol iko po da tak amože se zakl juči t i da je Dominov rad bio poznat i c i jenjen, a una jpozna t i j im pr i ručnic ima f iz ike tog vrem ena ra do c i t i ran . No n esamo to , on je ut jecao i na druge da izvode s l ične pokuse. Spome-nut ću ovdje podatak iz jednog dnevnika osječkih f ranjevaca96 ukojem 1813. god., pr i l iko m s m rt i d i rek to ra osječ ke gimn azi je i f ra-njevačkog gvardi jana Antuna Rescha, s toj i zapisano da je on u Osi-jek u od 1789. do 1804. godine bio profe sor prvo g hu m ani s t ičk ograzreda, da se osobi to zanimao za f iz iku i da je kor is t io e lektr ičnis t ro j (machina electrica) i njim e l i ječio sl i jepe, gluh e, bo lesn ike sazgrčenim udovima, a i razne druge boles t i . Ova podatak navodimzato š to je poznato da je u to vr i jeme Osi jek bio dobro povezans Pe ču ho m u kojem je od 1786. do 1792. svoje po ku se l i ječenjae lek t r ic i te tom vrš io Jos ip Domin . Pre tpos tav l jam da je ova j rad

92 Otponac (explosor) je naprava za pražnjenje lajdenske boce.93 J . Horvath, Elementa physicae, Budim 1819. god.94 M. Pankl, Com pendium institutionum physicarum editio tertia, Pars III,

Bu dae 1795, glava V III .95 A. Tomtsanyi, Institutiones physicae, Pesthini 1823. editio secunda, De

electricitate medica.96 J. Bosendorfer, Diarium sive prothocullum venerabilis conventus s.

crucis Inventiae Essekini intra muros ab anno 1686. usque ad annum 1851.Starine JAZU, knjiga 35, Zagreb 1916, str. 142.

256



osječkog profesora Antuna Rescha bio pod ut jecajem Josipa Domina . Ovu pre tpos tavku potvrđuje i poda tak ko j i navodi Domin uArselectricitatem n a str. 112. ka d cit ira pism o svog prij ate lja M. Slat-kovicha iz Sombora u kojem je opisano uspješno l i ječenje jednemlade bolesnice iz Sombora. Li ječenje je vršeno u Pečuhu 5. kolovoza 1790, a cit ir an o pi sm o je iz trav nja 1793. god .

Iako je Josip Domin razvio zavidan znanstveni rad na ispi t ivanjusvojs tava e lektr ic i te ta i n jegova djelovanja n a l judsk i o rganizam ,a i os ta l im po dru čj im a, ta j n jegov rad ni je im ao onaj ut jecaj n aznanost Zagreba koju bi imao da je Domin živio i radio u Zagrebu.Vrlo je ču dn o da je Do m in samo jedn o od svoj ih brojn ih djelaobjavio u Za grebu , i to u t isk ar i Tra t tn ern a 1789. god. (objavio jesvoje prvo djelo iz područja pr imjene elektr ic i te ta u l i ječenju) , i daje ta j rad, koj i mnogi znanstvenici tog vremena hvale i c i jene, upravo u Zagrebu, bez nekih argumenata i vr lo grubo napao profesor

zagrebačke Akademi je Anton Kukec . Iako mu je Domin ubrzo vr losmireno odgovor io i a rgument ima pobio n jegove optužbe , t e mučinom Kukeca ni je uopće pol jul jan ugled (posl i je toga je ubrzopostao profesor sveuči l iš ta u Pešt i ) , ipak je to možda jedan od razloga š to Domin osta le svoje radove ne objavl juje u Zagrebu97 i štoposli je tog a, p a sve do ko na čno g preseljenja u Za greb 1801. god.,ni je pr isni je vezan sa zagrebačkom Akademijom. Pored toga vr i jedidodat i da Anton Kukec za vr i jeme svoga rada na zagrebačkoj Akademij i , os im već spomenut ih pamfleta , n i je objavio ni jedan drugirad iako je predavao f iz iku više od 20 godina, Interesantno je da utezama koje su na d i sputama bran i l i s tudent i zagrebačke Akademi

je , počevši od 1798. (posl i je od laska Kuk eca) nalazimo i o pr im jenielektr ic i te ta u l i ječenju. U t im tezama98 navodi se korisnost , a zat im se raspravl ja o načinima l i ječenja gotovo na is t i način kako jeo tome pisao i Domin, a l i se ime Dominovo ne spominje .

U ra du o e le ktro tera pe uts kim djel ima Josip a Dom ina, AlfredSchmid is t iče da je on prvi u Jugoslavi j i pr imijenio e lektr ic i te t ul i ječenju, a or iginalan je bio u tome š to je konstruirao razl ič i teelektrode koj ima se s lužio u l i ječenju.

Na kraju da se vrat im mišl jenju Luje Thal lera , koj i tvrdi da jedjelo Com mentatio in electr. medicom ... prva znans tvena raspra

va iz tog područja objavl jena u Zagrebu, i da is taknem njegoveri ječi koj im završava raspravu u već c i t i ranom članku u zagrebačkim N ov ostim a: »Mislim da to zaslužuje da se ne zab oravi.«

97 U Sveučilišnoj biblioteci (Odjel za rijetkosti) na karticiPositiones е хagrorum, et pratorum cultura, per J. F. Domin navedeno je da je tiskanou Zagrebu 1779,međutim to je pogrešno jer na knjižici koja se nalazi podtim brojem piše Jaurini 1779. Tako da je vjerojatnoCommentatio... jedinoDominovo djelo tiskano u Zagrebu.98 U Odjelu za rije tkosti Sv. bibl. u Zagrebu, pod sign. R II F — 8° 1250,u uvezu ima nekoliko tiskanih teza koje su na ispitima branili studentizagrebačke Akademije. Teze su iz godina 1798, 1803, 1804. i 1807. Naslov nanavedenim tezama jeTentamen publicum ex physica,..

17 STARINE 257



c) Lampadis etectricae

U Pe šti je 1799. godine t is ka no po sljed nje Dom inovo djelo, p odnas lovom: Lampadis electricae optimae notae descriptio eaque uten-di ratio i s to dje lo preveo je na njemački jezik profesor u BudimuLudw ig von S chedius, te je u to m p rijev od u objav ljeno 1800. godine . Djelo ima 23 stran ice, a sadrža j j e pod ijeljen u 13 toč ak a. K aošto se vidi i iz samog naslova, u tom djelu daje opis električnogupal jača na jbol j ih osobina ko j i j e kons t ru i rao . Odmah na poče tkurada podsjeća da je o pl insko-elektr ičnim upal jačima pisao u djeluDissertatio physica. .. , izd an om u G yo ru 1784. god . T ad a je , na s tr.143, pod nas lovom Lampas aero-electrica pisao o mogućnost i da seelektr ičnom iskrom zapal i p l in vodik, spomenuo je Vol t ine pokusei dao opis upal jača koj i je konstruirao Ingenhousz, a koj i je nastojao pobol j ša t i .

Novi upal jač koj i je sad načinio Domin radi na novom principu.Dok je kod prethodnog iskre davao elektrofor, ovaj novi upal jačima s tak lenu kružnu p loču koja ro t i ra , t a re o jas tuč iće premazaneam algam om i t ako pro izvodi e lek t r ične i skre . Domin nada l je nabraja i daje opis di je lova, objašnjava kako ploča tare o jas tučiće i kakose pokreće. Opisuje vodiče koj ima se e lektr ic i te t vodi do određenogm jesta , a zat im daje opis osta l ih di je lova. U nas tav ku objašnjavakako se e lektr ični upal jač pr iprema za rad, kako se nj ime pale svijeće i gdje se sve može upotr i jebi t i .

Pr incip rada upal jača naj lakše možemo shvat i t i iz s l ike koja je

prilož ena n a kra ju ra da (si. 8). U boc i ko ja j e na sl ici ozna čena sa»M« stv ar a se vodik koji se dobiva t ak o da se ko m ad ići željeza prel i ju otopinom sumporne kisel ine. Vodik se iz boce »M« upuhuje urecip ijent »A«, koji je pri j e toga bio ispu nje n v odo m . Vo dik potiskuje vod u u sfernu posud u označe nu sa »B«. To se m ora lo tak o radi t i da se vodik ne bi pomiješao sa zrakom, jer bi inače nastaoeksplozivni pl in praskavac. Ispod recipi jenta u kojem se nalaziovodik, nala zi se valjk asta k ut i ja u ko joj se nala zi ur eđ aj za proizvođenje e lektr ičnih iskara . Okrugla s taklena ploča pokreće se e las t ičn im perom, ro t i ra i t a re o jas tuč iće premazane amalgamom.Elektr ični naboj odvodi se do mjesta gdje se nalazi pipac koj i , kadse otvori , kroz otvor na cijevi »p« pušta vodik. Ako se istovremenopovlačenjem konopca »g« s tavi s taklena ploča u pokret , tad kodizlaza plina između vodiča »s« i »t« preskače električna iskra i zapali vodik. Ako se na to mjesto stavi svijeća, tad je vodik koji gorizapa l i .

Domin zat im daje opis i takvog upal jača kod kojeg se jednimpokretom otvara pipac za is t jecanje vodika i i s tovremeno s tavl jas taklena ploča u pokret .

Ovaj Dominov rad izazvao je vel iku pažnju njegovih suvremenika. Izrađeni pr imjerak elektr ičnog upal jača nalazio se u zgradi Sve

uči l iš ta i mogao se po određenoj c i jeni nabavi t i . Kol ik je bio inte-258



msm*mmgmsagiam>..L~u..... u Ш Ш Ј Ц Ј — Ј л и и и ш Ј И ш и д д .Ј1 ^ ' 11 11' iwl—а и а м е д н и и ш д и в е д

SI. 8. Kopija slike plinsko-električnog upaljača i njegovih dijelova,koja je priložena uz djeloLampadis electricae...

res za ta j Dominov tehnički pronalazak vidi se i po tome š to jedjelo prev ede no i na njem ački jezik , a ta j Dominov rad spo m injanje i kasn i je u l i t e ra tur i , npr. u Horva thovu" pr i ručniku p iše o upal jačima pl insko-elektr ičnim, te autor upućuje na Dominovo djeloLampadis

U svom radu Domin se is t icao u vješ t ini izvođenja pokusa, bezkoj ih bi znanost koju je predavao i izučavao bi la bez smisla , te jeuvi jek imao vel ik broj gledalaca i obožavalaca koj i su u mnogimpri l ikama od njega t raži l i savjet .100 U mje st ima gdje je bio profesor obogat io je mehaničko- f iz ika lnu zb i rku novim ins t rument ima iizvodio nove pokuse . Kao rezu l ta t eksper imenta lnog rada nas tao jei n jegov upal jač , koj i je u to vr i jeme predstavl jao izvrsno tehničkorješenje , te je imao i š i ru prakt ičnu upotrebu.

89 J. Horvath, Elementa physicae,Budae 1819, str. 43L100

F. Klohammer, Oratio qua viro erudifissimo J. F. Domin,Zagreb 1819.259



d) Rukopisi

Spomenut ću i dva rukopisa p isana Dominovom rukom, koja senalaze u Odjelu za ri jetkosti u Sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu.

Rukopisi su uvezani u dvije knjige, a sastoje se od više manjih rasprava razl ič i tog sadržaja i pr ibi l ježaka, većim di je lom pisanih lat inskim jezikom, r io ima di je lova pisanih njemačkim i f rancuskimjezikom, a na nekim mjest ima navodi i hrvatske nazive, npr. zabil jke, odn osn o nazive za drveće. Arci pa pir a u uveza nim k nj igam a razl ič i t ih su dimenzi ja , tekst je pisan dosta s i tno, ispisanim rukopisom,tako da ga je dosta teško proči ta t i . Neke su rasprave samo započete , a im a dosta i pra znih s t ran ica.

Na prvoj s t ran ic i j ednog od rukopisa p iše Dominovom rukom:Josephi Fr. Domin Observationes physicae. Rukopis ima 193 l is ta .U tom ru kop isu po red niza ras pra va razl ič i tog sadržaja nalaze sebi l ješke i opažanja kao i izvodi iz s t rane l i terature . Tako raspravl ja o pr i ređivanju alkoholnih pića, o uređaj ima za mjerenje kol ič ine plinova, zatim su tu izvodi iz Lalandeova djela o astronomiji (H.de la Lande: Astronomisches Handbuch) , zabi l ježio je i smrt Fran-klinovu i Boškovićevu, i niz različit ih vijesti i ispisa iz stručne l i ter a t u r e .

Drugi rukopis ima naslov: Josephi Fr. DominDissertationes oe-с о п о т г с е .Im a 166 l is tova. I u ovom se ru ko pi su na laze razn ov rsnerasprave iz f iz ike, kemije i tehnologi je kao i raznepribil ješke i opažanja , npr. rasprave o dest i laci j i a lkoholnih pića, upute o pr i ređi

van ju sap una , izradi voštanice , š tavl jenju kože, pr i ređ ivan ju s takla ,izradi sukna i dr. Na kraju t ih rasprava pišeFinis Materiae I seme-stris, pa se može zakl juči t i da su to Do mino va preda van ja . Pore dtoga u tom rukopisu ima i niz bi l ježaka i ispisa iz s t ručne l i terature iz kem ije, f izike i prim jen e ele ktric iteta u l i ječenju.

Ovaj kratki pregled rukopisa1 0 1 pokazuje da se tu rad i o mnogozapočet ih i neobjavl jenih radova, pr ibi l ježaka i ispisa iz l i teraturetog vremena p isan ih u raznim vremenima Dominova ž ivota . Takona jednom mjestu daje neke zapise o putu po Hrvatskoj iz 1779.godine, a na jedno m m jestu nav ede na j e i godin a 1804, no iz per i

oda posl i je 1800. godine ne m a objavl jenih rad ov a. Iz t ih ruk op isamože se zakl juči t i o š i r ini Dominovih interesa kao i poznavanjus t ran e li t e ra ture . U rad u pored uobiča jene l i t e ra tu re na la t insk omjeziku koris t i l i teraturu na njemačkom jeziku i , za to vr i jeme naovom područ ju dos ta neuobiča jeno , l i t e ra turu na f rancuskom jez iku .

Ovdje b ih ukra tko ana l iz i rao jedan rukopis ( rasprava p isana najednoj s t ran ic i većeg formata) ko j i sam pronašao u već spomenu-

10i Detaljan pregled sadržaja navedenih rukopisa dao je M. D. Grmek.Vidi: Grmek, Rukovet..., br. 244. i 245, Rasprave i građa za pov. nauka,knjiga I, Zagreb 1963, str. 325—326.

260



tom obiteljskom arhivu. U tom spisu, bez naslova i datuma, nkraju s potpisom autora, Domin raspravlja o tome kako utvrdda li je neko vino pravo ili umjetno.

Navodi da neki vrše ispitivanja vina pomoću staklene cjevčikoju pune vinom koje ispituju i drže začepljenu prstom sve dokne urone u čašu s vodom. Ako prst uklone, tad se vino u cjevčiili spusti ispod nivoa vode ili ostane iznad. Tvrde da je u prvoslučaju vino umjetno, a u drugom čisto. Domin pobija tu tvrdnnavodeći da je — mjereći specifičnu težinu čistog tokajskog vinaustanovio (pomoćupyri vitrei) da je za neka od navedenih vinaspecifična težina bila veća od specifične težine vode, dok je npr. tokajsko vino ordinarii iz godine 1790. specifična težina bila maod specifične težine vode. Mjerenje je izveo u mjesecu listopa1793.god., a sve rezultate mjerenja dao je u tablici. Sva mjerenjobavljao je na istoj temperaturi (62°F). U tabeli je prvo dao specifnu težinu kišnice.. .1,000, a zatim za nekoliko vrsta tokajskog vi-na: Essentia, Ausbruch, Maszlas, muscati i ordinarii. Za već spomnuto vino ordinarii iz 1790. god. specifična težina je0,991,a zaisto vino iz godine 1792. iznosi 1,013. Ispod tabele daje podatke ijoš neke druge vrste vina, npr. za crveno vino budimsko iz 179god. 0,999, ovo posljednje mjerenje je izvršio 3. listopada 1795. gte je to vjerojatno i vrijeme kad je taj spis završio.

Navedena mjerenja i podaci dobiveni mjerenjem služe mu kadokaz za navedenu tvrdnju, naime da li je vino pravo (čisto) ili ujetno ne može se suditi na osnovi specifične težine vina, tj. u usp

redbi s vodom.I ovaj rukopis još jednom pokazuje raznolikost Dominovih inresa kao i njegove istraživalačke sposobnosti, a i već istaknutežnju da se ne zadovolji onim što drugi o nečemu tvrde bez dokza, nego da svaku pojavu detaljno ispita, a ako je ikajko mogućda je provjeri pokusom. Samo da napomenem da je njegova tvrnja u skladu s današnjim znanjem, jer se na osnovi specifične tžine vina ne može zaključiti da li je vino pravo ili ne. Još i danje pitanje umjetnih vina aktualno, a analiza se vrši polarizatorskispitivanjem.

5. ZAKLJUČAKHrvatski fizičar 18. stoljeća Josip Franjo Domin postigao je zn

čajne rezultate kao autor više rasprava koje su u njegovo vrijembile vrlo poznate i cijenjene te u literaturi tog vremena često navđene i citirane.

Među prvima je u tadašnjoj Hrvatskoj i Ugarskoj obavljao pokus napravama za let, tj . zračnim balonima, o čemu je i pisao. Prvina tom području, a vjerojatno i na širem području današnje Jugslavije, primjenjivao statički elektricitet u liječenju, i ispitivao ngovo djelovanje na žive organizme. O tome je pisao u četiri knjiži

261



koje su znatno ut jecale na razvoj znanost i na navedenom području;Iako ni je bio samouk nego je nastavio znanstveni rad u to vr i jemenajpoznat i j ih f iz ičara i l i ječnika Evrope, ne može mu se ospori t ida je znanje iz tog područja i proširio. Kao fizičaru cil j mu je bione samo l i ječenje nego i upoznavanje novih svojs tava elektr ic i te ta .Radeći na tom području došle su do punog izražaja njegove sposobnost i izvođenja pokusa, š to je do njega posebno u Hrvatskoj bi lozanemareno. Kao rezul ta t eksperimentalnog rada je i n jegov pl in-sko-elektr ični upal jač .

Za njegov s tav kao f iz ičara karakter is t ična je raspravaSono cam-panarum..., u kojo j , koris teći svoje poznavanje znanost i tog vrem ena, pobi ja u to vr ijeme, vr lo raš i re nu za blu du da se zvonjavomzvona (zvukom) mogu otklanjat i munje.

U svom profeso rskom ra du koris t io je u to vr i jem e najpo zna t i jusvjetsku l i tera turu i pr i ru čn ike koj i su bi l i nap isan i u duh u New-

tonove i Boškovićeve fi lozofije i f izike, a te priručnike preporučivaoje i os ta l im profesor ima na tadašnj im aka dem i jam a.Iako se njegovi radovi i djela spominju u priručnicima fizike još

poče tko m 19. s to l jeća , u naredn om per io du je po tp uno zaboravl jen .Početkom ovog s tol jeća ponovo ga otkr ivaju Lujo Thal ler i ĐuroKorbler, te od tada više znanstvenika proučava njegov život i rad.Otada o Dominu nalazimo nekol iko napisa . Leander Brozović jena stojao d a up otp un i Dom inovu biograf i ju , a Alfred Sch m id jeanal iz i rao Dominove elektroterapeutske radove. Oba napisa objavljena su u časopisu Ce ntau rus , Co pen hag en 1951. godine , na njemačkom jez iku .

Procjenjujući znanstveni dop rinos J . F. Do mina , ne m ožem o gasvrstat i u red vel ikih svjetskih f iz ičara , no moramo konstat i ra t i daje njegov doprin os i ut jecaj u okviru tad ašn je H rva tske i Ug arskeu vremenu u kojem je živio bio velik.

262



I V A N E R C E G

P O L O Ž A J I O B V E Z E P O K U P S K I H ,G O R S K O K O T A R S K I H I V I N O D O L S K I H

K M E T O V A U S V J E T L O S T I U R B A R I J A L N I HR E G U L A C I J A

(1775—1780)

UVOD

Različiti su motivi i činioci uvjetovali da je Bečki dvor u drugopolovici 18. stoljeća po čeo intenzivnije pro voditireforme na području čitave Monarhije. Bile su one determinirane ne samo društvnim razvitkom, koji je doduše bio lagaii, već potrebama koje je t

razvitak sobom donosio kao i nastojanjima Dvora da što brže izgradi i afirmira apsolutnu monarhiju i sve one gospodarske i poltičke institucije i odnose koji su bili tijesno vezani uz njeno nastjanje.

Teritori j tadašnje feudalne Hrvatske bio je relat ivno rano uvučeu opći plan dvorskih reforma; bilo je to uvjetovano samim njegovsmještajem, a zatim povijesnim razvitkom i ulogom staleške Hvatske u okviru Austri jske Monarhije.

Najduže i najsporije su se provodileurbarijalne reforme na inokosnim privatnim, crkvenim, komorskim i državnim zemljoposjdim a, dak le u poljo priv redi. Njihova prim jena i kon kretizac ijovisi la j e o nizu druš tveno po vi esnih odnosa i o različi t im prir od nielementima. Stoga konkretni učinci reforma nisu bil i posvuda jenaki. U tom pogledu tadašnja Hrvatska pruža šarenu sl iku. Međutim, ovaj put ćemo se ograničit i samo na neka mjesta pokupskogorsk oko tarskog i vinodolskog podru čja.

Iz sačuvane se arhivske građe razabire da je uređivanje odnosizmeđu feudalne gospode i kmetova u poljoprivredi bio dugotraji složen posao. Valjalo je za to izvršiti mnogobrojne izvide i izmjezemljišta, saslušati mnoge kmetske predstavnike i gospoštijske o

263



cij ale, utvrditi i usporediti autentičnost mnogih dokumenata, upoznati neke odnose i običaje života; nadalje moralo se štošta tokomrada ispraviti i poravnati, zatim opskrbiti zainteresirane strankeodgovarajućim ispravama o njihovim pravima i obavezama itd. 1

Područje o kojem je riječ može se s obzirom na uvođenje urbarai konkretnu primjenu urbarijalnih propisa (uvjetno) podijeliti udvije regije: u prvu se regiju mogu ubrojiti sva privatna vlastelinstva i komorsko dobro Čabar, 2 na kojima su uglavnom bili uređeniodnosi između kmetova i feudalaca u duhu i smislu opće urbarijalne regulacije; u drugu pak regiju spadaju sva komorska, odnosnodržavna imanja u Gorskom kotaru i Vinodolu, gdje su zadržani, uvećem broju mjesta, uz izvjesne korekcije raniji pravni propisi.Ogledajmo sada najprije primjenu urbarijalnih propisa i reguliranje kmetsko-feudalnih odnosa na inokosnim vlastelinstvima.

1 Dokumentacija kojomsu se u svakom selu najprije utvrđivali kmetsko--feudalni odnosi,a zatim uređivali, bilaje za ono vrijeme opsežnai iscrpna.Navest ćemo ovdje glavne urbarijalne dokumente, kojimasu se običnododavalii drugi različiti spisi:

1. Examen ad nov em puncta interrogatoria2. Conscriptio fundorum sessionalium et titulo sessionalium possesso rum3. Conscriptio exstirpaturarum4. Conscriptio vinearum5. Inductio mensurae posoniensis6. Promulgatio punctorum generalium prohibitorum7. Classificatio locorum et constitutivi sessionis ejectatio

8. Discussio contractuum, privilegiorumet

urbariorum ante regulationemurbarialem praevigentium9. Praeparatio urbariorum

10.Praeparatio tabellarum sessionalium et constitutivi sessionalis assig-natio

11. Publicatio urbariorum12.Confectio testimonalium litterarum super executione urbarialiDodajmok tomuda je vrhovni nadzornad provođenjem opće urbarijalne

regulacijeu Hrvatskoj bilo isprva povjereno savjetniku Neuholdu,a zatimIvanu Bachu. Bachje bio kraljevski komesari u tom poslu imaoje meritornu riječiOn je pomoću županijskog činovništva obaviosve pripremeiizvršio uvođenje urbara (Urbaria Comitatus Severinensis skraćeno= Urba-

ria CS; fasc. 254—269; Consilium Locumtenentiale Regni Hungariae skraće= • CLRH, serijaIV fasc. 55—60— Državni arhiv Zagreb skraćeno= DAZ;Milivoj Vežić, Urbar hrvatsko-slavonski, Zagreb 1882,str. 3—145).

2 Čabarska gospoštija bilaje godine1747. izručenaiz ostalih komorskihimanjau Hrvatskom primorjui Gorskom kotarute podvrgnuta upraviidrij-skog OBERBERGAMTA,a preko ovoga Dvorskoj komoriza novčarstvoirudarstvo.U vrijeme uvođenja opće urbarijalne regulacije razvilase međunadležnimi zainteresiranim upravnim organima diskusijane samo o uređenju kmetskih odnosa prema gospoštijiveć i o samom statusu gospoštije.Ta se raspra završila najgoreza same kmetove,jer su njihove obaveze prema gospoštiji uređenekao kmetovana privatnim imanjima,i tim bijahulišeni onih olakšica kojebi imali da se s njima postupalokao s ostalim

kmetovimana komorskim imanjima.264



Primjena opće urbarijalne regulacijena privatnim inokosnim zemljoposjedima

Pri uređivanju kmetsko-feudalnih odnosa u smislu opće urbarjalne regulacije išlo se od utvrđivanja i valorizacije materijalnosnove—• zemljišta kmetova, zatim na odmjeru raznovrsnih podavanja koja su oni morali davati za iskorišćivanje zemljišta.

Rezultat se toga uglavnom vidi u urbarijalnoj tabeli(tabella ur-barialis). U njoj su našli svoje mjesto ne samo svako selo i zaselakveć i svaki kmet sa svojim sesionalnim zemljišnim fondom i njemodgovarajućim podavanj ima.

1.

SESIO&ALNO ZEMLJIŠTE

Zemlja, dakle, kao temelj(fundus) povezuje kmetove i feudalcei zbog nje nastaju među njima različiti odnosi.

Na području inokosnih vlastelinstava zemljište je, s obzirom nbonitet, položaj i dr. , razvrstano u četiri klase, od kojih je svaksadržavala ovo:3

I. klasa — oranice 12 rali sjenokoše5—7—9 kosacaI I . klasa — ora nice 14 rali sjenokoše 7—9 kosa ca

I I I . kla sa -— oran ice 16 rali sjenok oše 7—9 kosacaIV. klasa — ora nice 18 rali sjenokoše 9 kosac a

To bijahu bitni elementi za utvrđivanje kmetskog selišta(sessiocolonicalis). Ali pri utvrđivanju i valorizaciji sesije podavanja i dr.moralo se vodit i računa o nižu pogodnosti i nepogodnosti(benefi-cia et mdleficia) karakterističnih za svako selo.4 Time je otpalamehanička primjena urbari jalnih propisa, ukazivalo se sve više nvažnost realnih elemenata i običaja terena, čija je vrijednost u kokretnim slučajevima ovisila o stavu i ocjeni jednog ili više župnijskih ili zemaljskih povjerenika. Na taj su način opći urbarijalpropisi kod uređivanja kmetsko-feudalnih odnosa služili povjernicima, komisijama, županijama kao okvir unutar kojeg su se krtali.

Selište kao osnovna ekonomska, pravna i računska jedinica sastjalo se od intravilana i ekstravilana.

Intravilan je obuhvaćao kuću, gospodarske zgrade, dvorište, vrti zemljište okućnice u širem smislu.

Ekstravilan je obuhvaćao oranice, sjenokoše, a ponegdje grmlja,kolosijeke i ponešto vinograda.

» Urbaria CS, fasc. 254—269; CLRH, fasc. 55—60 — DAZ.4 Coroly Pauly, Constitutio rei urbarialis Regni Hungariae, II, III, Vien1817,str. 410—412.

265



Oboje su tvorilisesionalni konstitutiv (»odluchenye szelischa«).Sesionalni konstitutiv mogao je biti puna sesija (8/8) ili alikvonjen dio (1/8, 2/8, 3/8, 4/8, 5/8, 6/8, 7/8). Adekvatno tim zemljišnodnosno selišnim veličinama mjerila se i gospodarska moć km

tova. Bilo je među njima onih koji su posjedovali cijelo selištpolovicu ili samo jednu osminu, ali je bilo i takvih koji nisu imni te najmanje količine, npr. inkvilini, koji su obično posjedovkućicu (i ponešto zemlje), a subinkvilini nisu imali ni to. Imovinski su, dakle, kmetovi bili vrlo diferencirani. Nije to bila homgena klasa.

Na selištu — kao eksploatacijskoj zemljišnoj jedinici — bila proizvodnja mješovita; kmetovi su za uživanje i iskorišćivanje lišta morali davati u ovom ili onom oblikurentu zemljovlasnicima.Podložnici su bili veoma zain teresirani za nedjeljivost selišta i dvali su žestok otpor svakom pokušaju njegova umanjivanja. To posve razumljivo jer je selište tvorilobitnu osnovu njihove materijalne egzistencije. U tome ih je, direktno ili indirektno, podpirala i država, jer se samo od rustikalnog zemljišta (u koje je uzila sesija) plaćala kontribucija. Umanjivanje toga zemljišta značje i umanjivanje same državne kontribucije. Ona je upravo provdila reforme ne samo da bi to spriječila već i da bi uvećala sumkontribucije. Ni feudalci nisu išli na umanjivanje sesija ako ih nimogli rentabilnije eksploatirati u vlastitoj režiji.

U okviru prve regije (Pokupja i dijela Gorskog Kotara) nalazilo(prema nepotpunim arhivskim podacima)5 više od 1720 sesija (odkojih je više od polovice uvršteno u drugu klasu). Bijahu one sute po mnogobrojnim selima i zaseocima, a posjedovali su slijedeći vlasnici i suvlasnici:6

Apokjana Terezija, gospaAuersperg Aloizije, grofBatthyan Teodor, grof

Bonacci Ivan, gosponBusić, gosponČabarska gospošti ja (Komora)7

Čačković Ivan, gosponČavić OstojaDolovac Franjo, plemićki sudacGojmerec, gospon

Posjeduječitavihsela i

zaselaka33

132

1—26—

11

— '

Drži kaosuposjed-nik sela izaselaka

2—6

3141

__21

s Omanji broj spisa vjerojatno,је negdje zatu ren ili izgubljen.8 CLRH, fsac. 55—60 (»Connotatio un ive rsoru m lo co ru m ... «) — DAZ.7

Bilješka 2.266



t im n j ihova pr ipadnos t razn im druš tvenim ka tegor i jama i s lo jevima vladajuće klase . Zajedničko im ipa k bi jaše d a su bez ra da ,kao vlasnici proizvodnog sredstva — zemlje, vukli u većoj i l i manjo j mjer i ren tu ko ju su s tvara le ruke kmetova .

Iak o su već kod utvrđiva nja e lem ena ta ses i je sporovi me đuzainteresi ranim st rankama izbi ja l i sad jače, sad s labi je , ipak jenj ihova oštrina došla do punog izražaja među nj ima tek pr i odmje*ravanju kol ič ine i vrs te podavanja . Ni oko čega ni je bi lo takožestoke rasp re kao oko toga, ni o čem u se nisu u tol ikoj m jer irazilazil i in teresi zainteresi ran ih s t ra na k ao u tom e. U bro jni m in-t ima t ima cent ra ln ih organa , u m nog obro jn im zaht jev ima feuda lacai žalbama kmetova svatko je od nj ih predlagao i t ražio da se podavanja odm jere i ured e kak o je to najviše konve niralo njegovimkonkre tn im in te res ima.

Poda vanja i e lement i koj i su ih odre điva l i b i ja hu c entra lna pi tanja kod provođenja opće urbar i ja lne regulaci je i uređenja — usmis lu n jen ih normi , kmetsko- feuda ln ih odnosa .

Glavni temel j za odm jeru po dav anja bi jaše sesija . O vel ič ini ikakvoći selišta ovisi la je količina i vrsta podavanja (obaveza) kojasu kmetovi bi l i dužni dat i feudalcima za ustupl jeno im sesionalnozemljište.

Prem a u rba r i j a ln im tabe lam a mo gla se , zajednu sesiju, u više oddvjesta sela i zaselaka utv rd it i sl i jedeća količin a i vr sta podavanja:

a) Robota. Svaki kmet koji je iskorišćivao cijelu sesiju bio jedužan dati bez ekvivalenta godišnje 52 dana vozne i l i 104 dana ručnerobote . Onaj pak koj i je posjedovao njen proporcionalni dio davaoje u i s to j p roporc i j i i robotu . Tim je bro jem robotn ika hrva tsk iurbar nametnuo kmetovima onu i s tu ko l ič inu robote ko ja b i jašepro pisa na jo š godine 1514, od no sno 1548.8 U tome pogledu b io jes lavonski urb ar iz god. 1756. povo l jni j i za s lavonsko g k m eta , koj imbi jaše u tvrđena robota na 24 dana juga lne i l i na 48 dana manu-elne.9

Vozna se robota mora la uč in i t i j ednim ja rmom i po t rebnim gospo da rskim oruđ em (kol ima, plug om , br an om i dr. ) , i to od »szun-chenoga izhoda do zahoda , un te r rachunajuch dohajanya , y odha-janya , kermenya , y napa janya vendar vreme«.10 Premda se dugot ra jn im vršen jem robote u tvrd io ob iča j da ona s luž i ravnomjernoi u prvom redu za po l jopr ivredne pos love , ipak je n jena upot rebaovis ila o nah ođe nju feudalca.

Za kmeta je bi lo naroči to teško ako je u t jednu, mjesecu i l i sezoni nekih poslova (npr. kosidbe i jematve) morao dat i v iše robotnika negol i je za to vr i jeme pr ipadalo feudalcu. Na ta j način

8 Josip Bosendorfer, Agrarni odnosi u Slavoniji, izdanje JAZU, Zagreb1950, str. 146.

9 Vežić, o. c. str. 110.10Hrv. urbar Ш / 1 .

268



on je na kraći ili duži rok morao svoje gospodarske poslove prepustiti neizvjesnosti i stihiji vremena. Zbog toga je za nj redovnnastajala nenadoknadiva šteta. Po privremenom hrvatskom urbar(1755) to nije bilodopušteno.11 Međutim, po općoj urbarijalnoj regulaciji bilo je dopušteno da feudalac može za vrijeme kosidbežetve, oranja, »velikih drev szechenya« (Delnice)»у po t r eboche ru -de« (Čabar — Gerovo — Prezid) — uzetidvostruki broj (»vu duplom«)г о Џ о Ш к и ,12 To je najnegat ivni ja od red ba u općoj urbarijalnoj regulaciji .

Osim te robote bio je cijeloselac (sesionalist) obavezan godišnjdati jednu dugu vožnju(longa vectura), zatim je bio dužan ići tridana u lov na tamanjenje divlje zvjeradi(ad jer as rapaces exstir-pandas) za račun feudalca.13

Mogao je kmet mjesto robote, ako je na to pristao feudalac (»slobodna pogodba«), dati novčani ekvivalent, i to za jednu voznrobotu 20, a za jednu ručnu 10 kr.

14

b) Devetina. Devetina se ubirala s plodonosnog sesionalnog zemljišta, izuzevši ono zemljište koje je doznačeno kao dopuna i izrananje sesije, odnosno njenih dijelova.15 Ubirala se pak ona odsvakojakog zemljinog uroda(ab omnibus terrae nascentiis, »vonalien Erdgewachsen«)16 osim povratnog bilja intravilana(exceptishortensilibus intravillanis). Devetina se još davala od priploda blaga (foetus animalium), janjadi, jaradi, pčelaca, a ponegdje i od»odojkov« (Delnice, Gerbalj).

Osim načlnih urbarijalnih odredaba uzimali su se u obzir prutvrđivanju, a napose pri ispunjavanju podavanja od naturalija priploda stoke, u tom pogledu zatečeno faktično stanje u pojedinimjestima, običaj(consuetudo) i najnoviji dogovori između feudalaca i kmetova. To bijahu skoro odlučne okolnosti i elementi, kojima je ovisilo hoće li se u nekom mjestu davati devetina (idesetina), hoće li se ona davati u snopovima ili u zrnju, hoće li mjesto nje dati ekvivalent u roboti ili u novcu itd.

Dok su feudalci u nekim mjestima (Bogovci, Drenovci, HlapniKunić, Mrzljaki, Stankovci i dr.) što zbog običaja a što dogovoropristali da im kmetovi mjesto devetine daju 24 dana ručne robo

od cijele sesije, oni ipak nisu prihvaćali novčani ekvivalent za dvetinu u plodovima, i to, po našem sudu, zbog slijedećih razloga17

bio j£ , naim e, pr i l iča n b ro j feudalaca koj i su dobival i to l iko viktu-al i ja s naslova devet ine d a su sam o mogl i po dm ir i t i svoje vlas t i te

11 Vežić, o. c. str. 66.12 Urb arijalni spisi Sjevern o adr ans kog ins tituta u Rijeci.13 Urbar (prema latinskoj verzij i) Ш /12, 17.14 Vežić, o. c , s tr. 96. (60 krajc ara = 1 forint, bilješka 27).15 Urbar.1/3.'1в U nas tojan ju da se una prijed i uzgajanje kuku ruza, u pravilu, od njega

je bilo zabranjeno ubirati devetinu." Urb aria CS, fasc.260—261.

269



potrebe, oni pak koj i su imal i v iškove, više im se isplat i lo kor is t i t itadašnju ž i tnu konjunkturu, zat im izbi ja t i d i ferenci ja lnu rentu sobzirom na geografski smješta j nj ihovih imanja negol i pr imat iza kraci i l i duži rok fiksiranu sumu novca (po sesij i 4 f .) , kojemu

je i onako vr i jednost us l i jed inf laci jskih tendenci ja bivala iz danau dan manja .Ovamo još ide davanje devet ine odkonoplje i lana, i l i da umjesto

toga ci je loselac oprede šest funt i gospodareva prediva. U pravi luse posl jed nje vrš i lo sam o on da ak o na sel iš tu ni je uspi jevala konopl ja i lan. Feudalci su radi je pr imal i predivo nego devet inu konopl je i lana. Kmetovi su, naprot iv, ako su već tu daću moral i dat i ,radi je daval i devet inu od konopl je i lana negol i predivo. Oni suobično s vel ikim ogorčenjem prel i gospodarevu pređu, odupiral i setom poslu, jer su feudalci kod toga vrš i l i kojekakve zloupotrebe.Zbog toga su se kmetovi vlas te l inke Hrani lović iz Modruš-Potokažali li da nj ihove žene prov edu po sed am t jed ana kod ku ri je napredenju pre đe i obavl janju dru gih po slova.

c) Godišnji čini (census annuus). Osnova godišnjem činžu je in-t ravi lan i kuća bez obzira na pos toja nje i l i nep osto janje ekstra-vilana uz njih. Njegov iznos bio je 1 f. go dišn je o d svako g intra-vilana, a plaćao ga je i kmet (bez obzira na veličinu sesije) i in-kvil in, i to u dva obroka, o Đurđevdanu (24. IV) i Miholju (29. IX).

d) Drvarija (Ugnatio). Za uživanje drv ar i je , odn osn o za besp latn odobivan je ogr jevnog i građevno g drva iz feudalčevih šu m a bi ja hu

km etov i dužn i sjeći i vozit i drv o feudalc im a. M orali su inkv il inisjeći drva, a svaki sesionalist dovesti jedan hvat (ostali u razmjerusvojega posjeda sjeći i l i vozit i) na feudalčev dvor i l i tamo gdje bise označilo u okviru vlastelinstva. Ako se zbog bilo kojih razloganisu koris t i l i drvar i jom iz feudalčevih šum a, ta je obaveza zakm etov e otpa dala , bez obzira u kojem su razm jeru posjedo val ises ionalno zemlj iš te .

U fo vr i jeme pada komerc i ja lnos t d rve ta na našem preko savsk omter i tor i ju . Kol iko Dvor, to l iko i pojedini feudalci sve više pokazujuinteres za šumski fond. Usl i jed toga kmetovi teže dolaze do tzv.indus t r i j skog drve ta (drvo za ug l jen , gospodarska oruđa , t rgovinui drugo).

18

e) Prinos za kuhinju (census culinarius). To podav anje ima svojuosnovu u sesi j i . Svaki je naime ci je loselac morao dat i godišnje jednu holbu masla , dva pi le ta , dva kopuna i dvanaest ja ja . Sve se tomoglo otkupi t i za 48 kr. Maslac je mogao izosta t i ako feudalac ni jedao dovol jno paše za kmetovu s toku. S naslova te daće davalo jejoš 30 sesija zajedno jedno tele i l i relutum od 1 1/2 f . (3 kr. posesiji).19

18 Stjepan Frančišković, Razvoj šumskog gospodarstva u zapadnohrvat-skom visočju, Anali za šumarstvo JAZU, vol.HI/1965, passim.

19 Urbar IV/3.270



To bijahu, dakle, podavanja koja su stajala u korelativnom onosu sa zemljišnim fondom. Upravo zbog te njihove korelativnoi zemljište i podavanja bijahu fiksirani u urbarijalnim tabelamiz kojih, su kmetovi mogli u svako doba vidjeti štomoraju dati,

a feudalac štoima dobiti.

Nas kod toga, naravno, zanima koliko sama veličina podavanpo sesiji, toliko iodnosizmeđu različitih vrsta podavanja. Da bismoo tome dobili jasnu sliku, donosimo podavanja u njihovoj preranatoj novčanoj vrijednosti (tablica 1)..

IZVANSELIŠNO ZEMLJIŠTE

Osim selišnog zemljišta kmetovi još iskorišćuju i uživaju ižvaselišno zemljište, npr. šume (u širem smislu), pašnjake, vinograkrčevine, remanencije i pustoseline. Vlasnici tih zemalja su feudakoji ih prepuštaju kmetovima na uživanje za razna podavanja protučinidbe.

Razlika između tih zemalja i sesionalnog zemljišta bijaše ekonoske i pravne naravi. U ekonomskom pogledu to se ogleda u tomšto je sesionalno zemljište bilo osnova materijalnoj egzistenckmetova itvorilo preduvjetza iskorišćivanje izvanselišnog zemljišta. U pravnom pak pogledu ta se razlika razabire iz toga što režim sesionalnog zemljišta bio podrobno uređen urbarijalnim ppisima centralnih organa, naročito obaveze, koje su proistjecaiz iskorišćivanja toga zemljišta, kmetova prema feudalcima. Mđutim, pravni režim izvanselišnog zemljišta bio je manje određviše elastičan, adispozicijafeudalca mnogo veća.

U ono vrijeme, kad se vodilo ekstenzivno gospodarstvo, izvaselišno zemljište bilo je od ogromne važnosti za život kmetova, je ono podmirivalo one potrebe koje obično nije moglo podmirsesionalno zemljište.

a) Šume.Ono što bijaše utvrđeno u urbarijalnim propisima (itabelama) za iskorišćivanje šumskog fonda, bilo je malo i nepotno,jer ogrjevno, a donekle i građevno drvo, zatim žirovina ne iscr

ljuju to pitanje. Izostalo je tzv. industrijsko drvo, sakupljanje pdova i razni individualni i kolektivni užici. Zato su se zainteresirstrane u znatnoj mjeri ispomagale faktičnim uživanjem, mjesnobičajem i dogovorom; bijahu to regulativi kojima se utvrđivrežim iskorišćivanja šuma.

Dakako, ponajbolje su prošla pri tom ona sela koja su već oranije, nekom sretnom okolnošću posjedovala i zadržala svošume. Ali takvih je sela bilo vrlo malo, koja su imala svoje izlučešume od feudalčevih.

b) Pašnjaci.Kmetovo sesionalno zemljište nije moglo ni približnopružiti dovoljno paše za njegovu stoku. Stoga je on bio vrlo za

271



T a b l i c a 1.

Sesionalna podavanja preračunata, u novac na privatnim feudalnimposjedima

V

čn

sša

b r .

11 ili

8/8

ostali2 dijelovi

inquilinus =3 žiljer

subinquilinus4 — pokućar

libertinus =5 slobodnjak

run

ra

a

b r.

104

f.

17

kr.

20

dek

vna

b r.

1

k r.

40

d

n

f.

4

kr.

—

n

n

nm

f.

1

•a-

hv.

1

k r .

20

a l i k v o t n i d i o

18

12

3

2

1

O podavanjima je odlučivala županija, i to za svaki slučajposebno, pri čemu je respekt irala:1) dotadašnje zaključene ko ntra kte,2) faktično plodou živanje,3) tadašnje državne pozitivne propise.

272



б

1

funt

6

kr.

54

•5"o

rt

holba

1

kr .

21

k

br .

2

k r .

18

p

ć

b r .

2

k r .

6

b r .

12

?—5

k r .

3

I

k r .

3

f.

25

u>Л

kr.

5

a) forint = 60 krajcarab) »unam lignorum orgiam Posoniensis mensurae« (1,896 mdužine)c) 1 fun ta = 0,56 kgd) 1 ho lba = 0,833 kge) 30 ses ija X 3 k r. = 1,30 f. ili 1 tele .

1 8 STARINE 273



teresiran za veličinu i kvalitetu pašnjaka.20 Iako je feudalac načelnomorao dati dosta paše za stoku svojih kmetova, to još ne značida je on to uvijek i dao.

Više je njega na to nagonio njegov neposredni interes negoli

načelne odluke. Feudalcu je, naime, bilo u interesu da kmet imaveći stočni fond, jer je on tako s jedne strane mogao bolje i navrijeme izvršiti robotu za feudalca, a s druge, dati mu više priplodai smoka. Ipak veličina pašnjaka i način njihova iskorišćivanja bijahu stalni izvori trzavica i sporova između kmetova i feudalaca.

Prilikom uvođenja opće ur ba ri alne regulacije odmjeravahu sepašnjaci prema faktičnom plodouživanju i veličini sesije. Mjesnipak običaj (»navada«) bio je glavni regulator upotrebe i iskorišćivanja pašnjaka. Razumije se da je o svemu tome bilo mjesta i uugovorima među strankama, kojima su one mogle za kraći ili dužirok utvrditi upotrebu pašnjaka koju su smatrale najsvrsishodnijom.

c) Vinogradi. Vrijednost vinograda, njegova intenzivna obrada islobodnija inicijativa proizvođača uvjetovali su pismeno utvrđivanjeprava i dužnosti među strankama. Kod toga je najmanje respektirana seoska »navada«. Odnosi koji su nastali povodom uživanjavinograda između feudalaca i kmetova, bivali su redovno fiksiraniu kontraktima. Iz njih se ne razabire samo veličina feudalčeverente već i druge pojedinosti.

Hrvatski je urbar obavezao kmeta da daje tu rentu u naravi, onje bio dužan davati devetinu ili gornicu od uroda svom zemaljskom

gospodinu. U tom pogledu slavonski je urb ar utvrd io visinu podavanja za slavonskog kmeta mnogo povoljnije; on je naime davaosamo trideset drugi dio od godišnjeg uroda vinograda.21

Premda taj propis hrvatskog urbara nije olakšao vinsku daćukm etovima, ipak je njime stvorena osnova za suzbijanje arhaičnihzloupotreba.

d) Krčevine. Za krčevine su bili zainteresirani kako kmetovi, takofeudalci i država, jer se njima uvećavalo, za ono vrijeme usko,plo-donosno zemljište, i time se kmetovima proširivala materijalnaosnova, feudalcima uvećavala podavanja, a državi umnožavala kon-tribucija. Njihova međusobna prava (koristi), uza sve propise, nisubila dovoljno jasno razgraničena i fiksirana. Budući da je na veličinu prava zainteresiranih strana utjecao niz različitih i često promjenljivih okolnosti, razumljivo je da se njihova količina utvrđivalai rješavala od slučaja do slučaja.

Ne bi se moglo reći da je hrvatskim urbarom u toj stvari učinjenvidan napredak. Dobra je strana njegove odredbe u tome što sepravni poslovi i sporovi, koji nastaju izstvaranja i uživanja krče-

20 Ivo K rbek , Zem ljošna zajedn ica, Z agr eb 1922, st r. 3—4.21 Vežić, o. c, str. 172—173.

. 274



vina, definit ivno povjeravaju županiji kao prvoj instancij i .2 2 Ti m eje s tavl jena kakva-takva brana feudalčevoj samovolj i , koja je bi laizvor svih nereda vezanih uz krčevine.

e) Remanencije i pustoseline. Za područje o kojem je r i ječ nebi jahu ni remanenci je , a ni pustosel ine od veće važnost i , jer se tujedva podmir ivao zeml j i š tem (naroč i to oran icama) propisani se -s ionalni konst i tut iv.

Premda država ni je uspjela da u onoj mjer i zahvat i u odnosekoj i su nastajal i između feudalaca i kmetova povodom iskorišći-vanja i uživanja izvanselišnog zemljišta kao i u odnose, koji suizrastali iz uživ anja sesiona lnog zem ljišta, ipak je on a svojim doduše nepotpunim (čes to i p ro tur ječnim) propis ima da la okvi r unutar kojeg su se imali odvijati t i odnosi. Na taj način ona je uspjelaza svoje organe osigurat i djelomičnu kontrolu nad takvim odno

sima. Jedan važni j i d io te kontrole bio je u tome š to su se kontrak-tualni poslovi imal i podastr i je t i župani j i (a neki Ugarskom namje-sničkom vi jeću)23 na odob renje i po tvrd u . Samo se po seb i raz um i jeda su se izvan dosega državne kontrole odvi ja l i mnogi odnosi kojeje sobom donosio život .

Revidiranje i korekcija obaveza i prava kmetovana komorsko-drzavnim imanjima

Pr imjena opće urb ar i a lne regulac ije na kom orskim ima nj im a uGorskom kotaru i Vinodolu b i la je mnogouža i s više e las t ičnost inego na inokosnim privatnim vlastel instvima. Uvjetovano to bi jaše ,po sudu na jodgovorni j ih dvorsk ih fak tora , ov im okolnos t ima:

1. Već ran i je b i jah u m anje-više uređen i posebnim cen t ra ln im propis ima kmetsko-feudaln i odnos i na komorskim imanj ima.2 4

2. Sam sm ješ ta j t am ošn j ih kmetova i n j ihova u loga u prom icanjut rgovine nameta la su posebne obz i re .

Uvažavajući to , ra d se na pr imjen i opće urb ar i ja lne regulaci jeodvi jao ovako: prvo, tamo gdje su postojal i urbar i ja lni propis i , onisu se prov jerava l i , s ravnj ival i s č injeničnim stanjem , zat im korigira l i i napokon potvrđivali ako su bil i povoljnij i za kmetove negoopća urbar i ja lna regulaci ja , drugo, ondje gdje ih ni je bi lo , sastavl jao se urbar, pr i čemu se moralo vodi t i računa o pr i je izni jet i m m o m e n t i m a .

22 Urbar II/2; Johann Mailath, Das ungarische Urbarialsystem, Pest undLeipzig 1838, str. 17—22.

28 Podnosili su se također na uvid i potvrdu Kraljevskom hrvatskom vijeću u Varaždinu, odnosno u Zagrebu za vrijeme njegova postojanja (1767—1779).

24 Arhiv JAZU XV 25/D I.

275



Spomenuta nače la omogućavala su ovakvu i l i onakvu pr imjenuopće ur ba r i a lne regulac i je na te renu . Nas to jan je , s jedn e s t rane ,da se od kmetova uberu ova i l i ona podavanja , a s druge, da im seona olakšaju da bi bi l i sposobni j i za promicanje t rgovine — pro-

uzrokovalo je to kon t rad ik torna miš l jen ja i p ro tur ječ ne odluke ,kako kod nižih, tako i kod viš ih organa vlast i . Robota je bi la na-roči to pogodan objekt za prvo i drugo. Ostaje nam da iz takvogprotur ječnog mater i ja la izvučemo norme, koje su imale kraću i l idu l ju vr i jednos t o dnosno t ra jnos t . U n j im a se ogleda ko nkre tnos ta ja l i š te i konkre tna ekonomska pol i t ika v lada juć ih organa v las t iu regul i ranju podložničko-kmetskih odnosa na državnim pos jed imatoga našeg područ ja . Pođe li se u da l jem raz m atra n ju od un ut raš -n jos t i p rema moru , dakle od inokosnih zeml jopos jeda o koj ima jebi lo r i ječi , susrećemo se kao s prvim posjedima gornjeg di je laGorskog kotara .

1.Mjesta gornjeg di je la Gorskog kotara uz Karol inu, Mrkopal j , Sta-

r i Laz, Ravnu Goru, Vrbovsko i dr. — tzv. Trgovačka gospošt i ja(»Komerzial Herrschaft«) bi jahu predmet veoma pažl j ive pr imjeneopće urb ar i ja lne regu laci je . Tu ni je izostala detal jna a nal iza nis tvarnog položaja kmetova, ni dotadanj ih nj ihovih obaveza.25

Pri tom e se pra vn a reglem entaci j a uglav nom ograniči la na utvr-đivanje podavanja zemljar ine, deset ine i robote .

Zem ljar ina se ni je sam o točno f iksirala za svak o m jesto pose bno

već i za svakog zemljouživaoca. Ipak se novim odredbama ni jeuni je lo niš ta bi tno u s topu i kol ič inu zemljar ine, iako su one ispalenešto povol jni je za kmetove negol i rani je . Radi uvida u to dajemoovaj sažeti pregled:26

MrkopaljPolićka i Lisinska KosaStari LazRavna GoraJablan28

VrbovskoUKUPNO

Posjedujebolje

zemljelošije

r a l istopa zemljarine30 kr . 20 kr .

850 1/650

17812

603 1/61693 2/3

210 5/64833

9143443 5/6

Zen(»census

f.27

4951636899

349994

lljarinaurbarialis«)

kr .

22

2547

25 Ibidem; Hofkammerarchiv, fasc. 42/1779, 10/1780 — Wien.28 Acta Comitatus Severinensis skraćeno— ACS, fasc. XIV — DAZ.27 1 forinta = 60 krajcara (to je novčana jedinica koja dolazi u ovomradu).28

U to vrijeme pada nastajanje, odnosno naseljavanje omanjih sela i za-selaka, pa tako i Jablana »Das neu angesiedelte Dorf zwischen Ponte Susicza

276



Za razliku od ranijeg zemljišnog fonda ovaj je veći za 55 rali,zemljarina manja za 20 f. Te sitne korekcije, koje su rezultat slidnije klasifikacije i preklasifikacije zemljišta, ispale su daklekorist kmetova.29

Obveze iz desetine bijahu također specificirane da bi se izbjegsvaki eventualni spor koji bi mogao nastati o njenoj vrsti i količizmeđu gospoštije i kmetova.Ta b l i c a 2 .

Specifikacija desetine po općoj urbarijalnoj regulaciji9*

Mrkopalj3 vagana31

44 vaganaШ vagana69 vagana

Stari Laz— vagana4 vagana

10 vagana7 vagana

Ravna Gora— vagana

16 vagana3 vagana— vagana

Vrbovsko4 vagana

18 vagana13 vagana18 vagana17 vagana6 vagana8 vagana3 vagana

6 3/4 pšenica a 1 f.21 raži a 1 f.19 3/4 ječm a a 1 f.13 1/2 zobi a 1 f.

5 1/4 pšen ice a 1 f.3 raži a 1 f.

20 1/4 ječm a a 1 f.18 1/2 zobi a 1 f.

16 pšenice a 1 f.

— raži a 1 f.8 ječ m a a 1 f.8 zobi a 1 f.

psemce— raži8 ječma

— pira8 zobi

— kukuruza a16 pr os a a— heljde a

42 kr.12 kr.3 kr.— kr.

42 kr.12 kr.3 kr.

42 kr.

12 kr.3 kr.

a 1a 1a 1a 1a 1 f. —

42 kr.12 kr.3 kr.

12 kr.3 kr.

Otkupninaf. kr.

553

11769

4117

1

193

621141817793

97

34 3/45124 3/433 3/4

245 24 1/2

22 1/45723 1/446 1/4

24 28 3/4

8123020

24 10

36

20126

U k u p n o 3 9 2

und Verbosco genannt Jablan 1. Štipan Karlich 2. Mathia Mancze 3. LovBosich 4. Jacob Panian 5. Joseph Steidohar 6. Anton Hiibler« (bilješka 229 Usporedi Ivan Erceg, Kmetsko-feudalni odnosi na komorskim imanjimu Vinodolu i Gorskom kotaru neposredno prije Marijoterezijanske regulacZbornik Hist, instituta JAZU, vol.4/1961,tablica IX.30 ACS, fasc. XIV, »Specification« C — DAZ.31 Tu se vagan (Metzen) dijeli na 24 mazane (Mass), a veličina se vagankreće oko 60 1, maza na sad rži 2,5 1. Opširnije o mje ram a pod dotičnim zivima Zlatko Herkov, Mjere Hrvatskog primorja, sv. 4, izd. Hist, arhivaRijeci i Pazinu, Rijeka 1971.

277



Prvo na što valja upozorit i na ovom mjestu jest to da se u pravina komorskim imanjima davaladesetina od žitarica, dok se naprivatnim inokosnim redovno davaladevetina. Razlika, dakle, kojaje u tome pogledu postojala nije bila beznačajna za tadašnju gspodarsku moć kmeta .Za sva m jesta u tablici 2. ut vr đe na j e količina desetine na te mlju višegodišnjih uroda i prosječnih cijena žita. Ona su bila dužndati godišnje s naslova desetine oko 360 vagana različitog žita 392 f. 5 kr. Ovdje je specifikacija desetine u naravi imala računsfunkciju, ona je poslužila da se dobije njen ekvivalenat u novcPodmirivanje desetine u fiksnoj novčanoj svoti bilo je za kmetood višestruke korist i .

U tom slučaju je njihova inicijativa — ka o gotovo sam ostalnigosp oda ra — postala bogati ja, sam a pa k djelatnost raznov rsnii djelotvornija. Utvrđena stalna količina novca, koja se imala dvati, donosila je veću ili manju korist, što je ovisilo o većem imanjem prinosu žitarica. No i druge okolnosti mogle su na to negtivno ili pozitivno djelovati. Žitom su, koje je pri tom ostajalkmetovima, mogli podmirivat i ne samo potrebe prehrane već druge. Ako su imali viškova, znatno su se mogli okoristiti tadanjom ži tnom konjunkturom i visokim ci jenama. Pri plaćanju tfiksnih novčanih daća mogli su se također okoristiti i inflacijskitendencijama novca, najzad i razlikom koja je nastala između obveznog novčanog otkup a i njegovih k up op rod ajn ih cijena:32

Kupoprodajne Limitiranecijene /a jedan cijene za jedan Razlikavagan vagan

PšenicaRažJečamPirZobKukuruzProsoHeljda

1111

111

f.f.f.f.

f.f.f.

504234

75830742

1/21/21/2

1/2

kr.kr.kr.kr.kr.kr.kr.kr.

11111111

f.f.f.f.f.f.f.f.

42123

122

kr.kr.kr.

kr.kr.

+

+

+

+

—+

+

+

8303171

184

42

1/21/21/2

1/2

kr.kr.kr.kr.kr.kr.kr.kr.

Kako je u pogledu zemljarine i desetine, tako je i u pogledrobote novom urbarijalnom korekcijom unijet izvjestan red u obveze kmetova i učinjeno za njih olakšanje prema ranij im propisim

N ako n iznošenja mišljenja i pro tum išljen ja nadležnih faktorutvrđeno je da je svaka kuća u spomenutim mjest ima dužna dagodišnje dvije jugalne i l i četir i manuelne robote uz nagradu od 2odnosno 10 kr. , pa je tom zgodom određeno ovo:33 "*

32 Acta Cameralia skraćeno = AC, fasc. 1330/48 — Historijski arhiv Rijeskraćeno = HAR.33 ACS, fasc. VIII, XIV; HKA, fasc. 42/1779, 10/1780 — Wien.278



Mrkopalj 50 kuća poPolićka i Lisinska Kosa 8 kuća poStari Laz 6 kuća poRavna Gora 24 kuća poVrbovsko 43 kuća po

24242

vozneručnevozneručnevozne

roboteroboteroboteroboterobote

Ukupno

B r o jr o b o t e

vozne

ručne

100 —— 3212 —— 9686 —

198 128

U to vri jeme (1781) pada podizanje Mrkoplja, Ravne Gore i Vrbovskog na povlaš tena mjesta ( t rgoviš ta)(privilegiata oppida, »Pri-vi legir te Ortschaf ten«) . Tom zgodom upravno-sudska i gospodarskaorganizaci ja bi jaše nešto drugači je uređena (o kojoj b i val ja lo posebno govori t i ) negol i je bi la dotada. Stvorena je tako osnova zapostepenu emancipaci ju tamošnj ih s tanovnika i za ublažavanje ipreo bražav anje nj ihovih do tadaš nj ih obaveza iz zem ljar ine , des et inei robote .

Kmetovi fužinskog kašte lanata nisu bi l i već dul je vremena zadovol jni svoj im položajem; obaveze koje su im al i pr em a K om or ikao feudalnom gospodaru držal i su za preteške i n isu bi le adekvatnenj ihovoj imovnoj moći . Naročito je obveza robote bila sporna itvor i la kamen spot ican ja i zmeđu komorsk ih organa i kmetova . UFužinama i n jenu područ ju vrš i l i su , na ime, kmetovi robotu uznag radu , pa s u s ta lno t raži l i da se njen b roj toč no f iks i ra ( t j . kol ič ina t rupaca koja se imala izvest i iz šume i prevest i na more) , aposebno su zaht i jeval i da nagrada za pri jevoz bude što veća. Utome ih je podupira la i župani ja .34 Urbarska komisi ja (zajedno sažupani jom) utvrdi la je da je robota pr i jevoza građe suviše teška zakmetove, a nagrada koju za to dobivaju ni je ni pr ibl ižan ekvivalentnj ihovu t r ud u i t roš kov im a. Posl jedice toga bi le su zanem arivan jei raspa danje n j ihova gosp odars tva i p ropad anje s toke . Za to se smatralo da val ja nj ihove odnose prema gospošt i j i uredi t i š to pr i je(a tanto fortiori) jer b i to bi lo na kor is t n j ihova gospodars tva i nap romican je t rgovačkog p rome ta (ad promovendas commercialesvecturas).

U smislu svega toga redigirani su veoma kratki urbar i za Fužine(u 7 člano va), Lič (u 8 članova) i Lokve (u 4 člana ), i nj im a bi jah uutvrđena podavanja koja su kmetovi bi l i dužni godišnje davat iuprav i kaš te lana ta .8 5

34 Ibidem ; Arhiv JAZU XV 25/D I; Haus-Hof-und Staa tsarch iv skraćeno =HHStA, Staatsraths Protocollum skraćeno = SRP No 1378/1778 — Wien.35 Ivan Erceg, Prinosi za upoznavanje ekonomskog i pravnog položajakmetova fužinskog kaštelanata u drugoj polovici 18. stoljeća, Zbornik Hist,institu ta JAZU, vol. 2/1959, s tr . 249—250. 279



U novcu su daval i :zeml ja r ina t ravar ina

Fu ži ne f. 47 k r. 9 f. 11 k r. 20Li č f. 107 k r . 34 f. 34Lo kv e . . f. 40 k r. 5

U plodovima su daval i Fužine i Lič od svake četrdesete ovce jednu, Lokve pak su davale kao i pr i je deset inu od ži ta , janjadi ipčela .

U ob l iku radne rente davao je Lič od svake kuće mjesečno dvastražara , a Fužine su raznosi le poštu.

Svakako među ovim podavanj ima g lavno mjes to zauz ima voznarobota . Prema tabe l i ko ja je p r i ložena urbar ima, i sc rpno su navedene i cijene za nju. Ona je bi la ovako utvrđena:3 6

Broj trupaca Nagrada(balvana) za prijevoz

Fužine . . . . . . . 545 f. 536 k r . 20Lič 600 f. 624 k r. 24Lokve . . . . . . . 3121 f. 1828 k r . 24

U ku pn o 4266 f. 2989 k r. 68

Da bi kmetovi , s jedne s t rane, znal i koju kol ič inu vozne roboteimaju dat i i kol iku svotu novca imaju za to dobi t i , a s druge, dabi se spr i ječi la samovol ja kašte lanata i of ic i ja la u uzimanju prekobro jnih p odvoz a i u isplaćivanju nis kih na dn ica, izvršavanje te robote bi jaše uvjetovano ovim:37 prv o , f iks i rana je ko lič ina t rup acai građe koju ima prevest i svako selo; drugo, l imit i rane su c i jene zasve vrs te građe koja se prevozi ; t reće, kašte lanat mora pr i jevoznic ima (vecturantibus) od v remena do v remena (de tempore in tem-pus) i splat i t i zarade; četvr to , ako podložnici ne bi prevezl i određenukol ič inu građe u jednoj godin i k r ivn jom gospoš t i je (dominium),nisu to dužni nadoknadi t i u drugoj godin i .

Tim normama i k lauzulama pos tav l jeno je i zvršavanje robote dru

gači je ; n jena se kol ič ina otad, pravno, ni je smjela uvećat i(Ne au-tem numerus devehendorum truncorum pro voluntate Dom inii au-geri possit...) .

Urb ar i a lno m reg lementac i jom uved en jered u kmetsko-feudalneodnose u Fužinama, Licu i Lokvama, a l i ne imir i zmeđu kaš t e l ana t ai km etova . Ci jene, dodu še , b i jah u za km etove povol jn i je u tvrđ enenegol i rani je , pa ipak oni s nj ima bi jahu »zadovol jni« samo zakratko vr i jeme; nj ima su naime za is t i rad plaćal i drugi poduzetnici veće nagrade. Stoga ni je ni čudo š to su oni vazda iznova t raži l i

88 Ibidem, str. 251.« Ibidem , st r. 251—252.

280



poboljšanje uvjeta rada irevidiranje cijena. (Cijene uopće bijahužarište u kojem su se odražavali suprotni interesi i klasna borbizvor sporova i suk ob a izm eđu km etova i gospoštij a.)88 Uporište zato našli su kme tov i u to m e da, za slučaj iznajmljivanja izvanlimtirane robote svoje radne snage strancu, a ona je istovremeno ptrebna i kaštelanatu, on pred strancem ima prednost, al i uz uvjeda im plati istu cijenu koju bi dobili od stranca. Osim toga, za njbijaše važno još i to što je dan prioritet interesima javne trgovinpred interesima same gospošti je.39

Sve je to pospješavalo kontraktualne poslove među zainteresirnim stranama i t ime se ublažavale krutosti u proizvodnim i drugiodnosima.

3.

U svojoj osnovi bijahu kmetsko-feudalni odnosi u hreljinskokaštelanatu kao i u fužinskom jednaki, pa ipak se njihovo regulranje postavljalo nešto drugačije. Tu je oko njihova uređivanjnastalo nešto više raspra, pri jedloga i protuprijedloga. Rezult iraje to iz samog smještaja kmetova, posebno uz Karolinu, iz njihouloge u prijevozu robe ponjoj ,kao i iz nastojanja da ih se s jednestrane učini sposobnim za promicanje trgovine, a s druge, da suščuva stara količina rente.

Sve je to manje-više ovisilo o tome kako će biti uređena i odmjerena robota. Kmetovi su u Hreljinu (1757) otkupili robotu z150 f.40 Međutim, prijevoz robe Karolinom, izvoz drva iz šume itransportiranje na obalu davahu povoda za trvenja između kmetoi gospoštije. Budući da je gospoštija trebala više rada negoli ga mogla namaknuti f iksiranom robotom, stala je ona mimo voljkmetova utjerivati oveći broj podvoza(Numerum vecturarum hac-tenus per dom inium indefinite exactarum...) i za njih utvrđivaticijene koje ne bijahu ekvivalent njihovu radu.

Da bi se u tom pogledu međusobni odnosi kmetova i gospošti jsveli na pra vu m jeru , predložila je ur ba ri aln a kom isija da se rlutum robote snizi na 50 f., tj. da se ukine onih 100 f. koji su išli održavanje Karoline.41 To nije usvojeno u Državnom vijeću (Staats-rathu).42

Što se pak tiče podvoza, bijaše utvrđeno da je svaki kmet koposjeduje radnu stoku obavezan dati godišnje četir i podvoza, okojih je svaki mogao trajati tri dana, a kmetu se za to imala dapravedna nagrada (»einen billigen Lohn«), i to u gotovu novcu, a u natural i jama(in naturalibus).*3 Podvoz se nije smio tražiti u vri-

*> Arhiv JAZU XV 25/D I; HKA, fasc. 42/1779, 42/1780— Wien.a» Bilješka 35, str. 252—253.40 Arhiv JAZU XV 25/D I 9; HKA, fasc. 42/1779— Wien41 Ibidem; Gubernium Fluminetise skraćeno = GF, fasc. 27/101 — HA« HHStA— SRP No 1378/1778; Arhiv JAZU Šiš. o. br. 445.

« Ibidem; Arhiv JAZU XV 25/D I.281



kaštelu i nositi poštu. Užici drvarije i servitut paše ostaju kaodotada. Međutim, obavještavaju nas izvori da je u obavezama kmtova tokom vremena bilo promjena. Te su korekcije posljedica kliko evolutivnosti odnosa između gospoštije i kmetova, toliko

cijepanja bakarske gospoštije.47

U ostalim pak mjestima Vinodola nije bila tako povoljno prmijenjena opća urbari alna regulacija kao u bakarskoj gospoštiAli ni u njima nije ona u cijelosti primijenjena. Tu je bilo većkorekcija, ali je striktna primjena opće urbarijalne regulacije izstala. Tom prilikom nije umanjen broj daća po vrstama,48 ali sezato nastojalo utvrditi ključ za njihovu odmjeru, a donekle i kličinu, zatim vrijeme i način podmirivanja. Prema ključu novourbara(juxta novum urbarium) utvrđena sii za neka mjesta u Vinodolu ovakva i ovolika podavanja (tablicaЗ )49

Ako se usp ored e podav anja iz tablice 3. s ranijim podavanjima,razabrat će se da su ona u svojoj sveukupnoj količini novom urbarijalnom korekcijom nešto malo uvećana; To povećanje je psljedica uvećane zemljarine.50

Što se pak tiče pojedinih mjesta, tu također nisu učinjene nekkrupnije izmjene o kojima bi trebalo posebno govoriti. Može istaći da je Novi postigao najpovoljniji urbar od svih mjesta (osbakarske gospoštije). Ali ne toliko što se tiče standardnih podvanja, koliko s obzirom na uređenje drugih obaveza i prava.51

ZAKLJUČAK

Iz dosadašnje naše analize mnogobrojnih podataka i različitokolnosti mogu se izvesti ovi zaključci:

1. Našu temu promatramo u širem kontekstu sveukupnih koncepcija, programa i mjera o reformama u okviru čitave AustrijsMonarhije. Centralni su organi izdavali akte kojima su se oblikvale i usmjeravale reforme u poljoprivredi; u njima se naziru j

47 Acta Flum inens ia skraće no = AF, fasc. 3, 17 — DAZ.*s GF, fasc. 204— HAR.49 AF, fasc. 3 (»Perceptio«) — DAZ.50

Komparacija pri tom nailazi na dvije krupne teškoće i stoga ona nmože biti egzaktna već tek približno točna: 1. u m eđuvrem enu mijenjao ključ (kriterij) za odmjeru nekih podavanja, 2. nastale su u tom vremenpromjene u teritorijalnom opsegu nekih gospostija (kastelanata) tako da neki zaseoci, pa i sela iz jedne izlučena, a u drugu gospoštiju uključena i (Bilješka 29, str. 299 i dalje, tablica VII).

51 Urbari koji su bili sastavljeni za komorska imanja razlikovali su ssvojom formom i sadržajem od propisanih standardnih urbara za privatvlastelinstva. Prema tome, kad se govori o urbarima na komorskim imanma, oni bi se mogli uvijek staviti pod navodnike, jer se tu ne radi o urbrima u smislu opće urbarijalne regulacije. Tipičan takav »urbar« dobio Novi (bilješka 12 »Instrumentom regulatarium possessionis Novi«). S obrom na njihovu specifičnost, normativnost, važnost i trajnost, bit će koris

sada nakon što su evidentirani, pripremiti ih za tisak.283



T a b l i c a 3.

Podavanja prema novom urbaru nekih komorskih posjeda u Vinodolu*

Mjesto

Novi

Zagon

Grižane

Belgrad

Drivenik

Crikvenica

Bribir

UKUPNO

Zman

f.

167

37

295

61

197

40

337

1137

kr .

16

44

34

1

42

29

28

14

R

a

f.

100

17

35

17

30

17

100

317

kr .

42

30

30

42

Dvn

oža

d

f. kr.

57

57

14

14

Z

o

zm

ša

f.

6

6

13

k r .

48

48

36

Sen

f.

27

15

42

kr .

58

58

Pan

f.

71

60

54

93

21

142

143

kr .

10

33

28

53

19

26

49

* O novčanim jedinicama i mjerama tabl ica 1, bilješka 27, 31.

284



Rb

n

f.

1

11

37

11

61

kr.

8

20

24

20

12

>

oO

t

1341

1341

kr.

21

21

aa

o

m

Vin

p

p co

n

f.

247

247

kr.

49

49

Z ka

c

f.

4

4

kr.

10

10

Žau

n

av

vag.

44

10

40

3

100

197

P

ev

to

ne

vn

bar.

6

87

49

70

30

242

SVEGA

u

novcu

f.

527

190

419

147

332

116

1932

3667

kr.

11

38

5

59

55

42

35

5

plodovima

vag. bar.

6

44 87

10 49

40 70

3 30

100

197 242

285



dins tvena nače la određene gospodarske i p ravnoregula t ivne po l it ike . Kroz takve akte ogleda se težnja za unif ikaci jom, kojom sežel je lo provest i i u tvrdi t i jedinstven i jednak s ta tus neposrednihpro izvođača — kmetova . M eđut im, konkre t iz i ran jem t ih nače la pre

ko tzv. prov edb enih ak ata zemaljskih, region alnih i lokalnih org an au nj ima su utvrđena i doni je t i razl ič i ta r ješenja , pr i čemu se respekt i ra lo č i tav n iz komponent i i okolnos t i . S toga re forme u pr imarnojpro izvodnj i — pol jopr ivred i tvore kom plek snu pro blem at iku , ko jaje satkana od mnogovrsnih e lemenata , odnosa i tendenci ja . U svjetlos t i toga po t rebno je promat ra t i i oc jen j iva t i p ro izvodne i d rugekmetsko-feudalne odnose koj i su obuhvaćeni i obl ikovani reform a m a .

2. Za uređiv anje od nosa (u prv om re du agra rnih ) između feudalne gospode i kmetova na pr iva tn im gospoš t i jama može se posebno

is tać i nekol iko momenata .a) Neposredni obrađivači zemlje — kmetovi nisu svi obrađival ijednaku kol ič inu zemlje . Vel ič ina je pak zemlje u vel ikoj mjer iuvjetovala količinu stoke. Iz toga izlazi da su kmetovi bil iimovnoizdiferencirani. Oni su tvor i l i k lasu koja se ekonomski i soci ja lnoraslojavala .

b) Is to tako feudalna gospoda — zemljovlasnici nisu raspolagal ii s tom kol ič inom zeml je . Među n j ima je u tom pogledu pos to ja lavel ika razl ika. Sam grof Bat thany imao je više sela i zaselaka negoli sva osta la gospo da (37). Pr em a to m e imo vna je razl ika m eđ uzemljovlasnicima bi la evidentna i nepremost iva.

3. Utvrđena su sva t r i obl ika podavanja ( rente) : u naravi , radu(robot i ) i novcu, i to u smislu opće urbar i ja lne regulaci je , kontra-kata s t ranaka i običaja .52 Tu su , kao i posvuda tada , podavanjatvori la sušt inu proble m a. Oko nj ih i po vo do m nj ih vo di la se sadjača, a sad s labi ja borba između zainteresi ranih s t rana, jer je svakanas toja la da š to više pa r t ic ip ira u doh otk u ko j i su s tvaral i kmetovi . Za to esencija lno pi tan je refo rm e su doni je le kr i ter i je pokoj im a su se podavanja o dm jerava la , odn osn o doh oda k d i je l io .Ogleda se to u znatnoj mjer i u pojedinačnim tabelama, koje su sedodavale uz osta le urbar i ja lne akte; iz nj ih je posve vidl j ivo š tozemal j sk i gospodar može t raž i t i , a š to kmet mora da t i .

52 Proporcije između navedenih triju vrsta podavanja, preračunate u novac i izražene u postocima, bile su ove:

u plodovima 24%u roboti 72%u novcu 4%

100% (tablica 1)Iako su praksa, posebni akti i kontrakti stranaka unosili korekcije u te

proporcije na našem razmatranom području (tj. na privatnim posjedima),ipak sadržavaju u sebi suštinu tadašnje ekonomsko-agrarne politike. Istodobno, nameću više pitanja, na koja će se moći odgovoriti pri razmatranjuiste problematike za mnogo šire područje i za duži vremenski razmak.286



4. Na komorskim imanjima primjena se opće urbarijalne regulacije uglavnom svela na korekcije dotadašnjih obaveza i na unošenje većeg reda u kmetsko-feudalne odnose, iako i poslije toganisu posve nestale sitne mjesne razlike. Tu su također evidentirana

sva tri oblika podavanja (rente): u plodovima (desetina u žitaricamai drugo),53 u radu (roboti) i u novcu. Međutim, prva dva oblika53 Ubiranje i kretanje žitne desetine razabire se iz podataka utvrđenih u

dva navrata za Trgovačku gospošti ju:1779/80. 1784.

Vrbovskopšenicaražječam

p i rzobkukuruzprosoheljda

Mrkqpaljpšenicaražječamzob

Ravna Gorapšenicaražječamzobheljda

Stari Lazpšenicaražječamzob

Moravicepšenicaražječampirzobprosoheljda

41813

1817683

88

8

8

16

8

3 : 63/44 4 : 2 1

111:193/469 :1 3 1/2

229: 13

01630

16

88

20 : 8

0: 51/44 : 3

10:201/47:18 1/2

22:23

366

16845

4

12

16

4 9 : 8

4433780

164

8

8

3 :6 : 1 64 : 1 65 : 87 : 8

2 7 :

2 : 60 : 10 : 1 9

20 :162 4 : 1 616:1 8

6 5 : 1 8

Ukupno 361: 4 306:10

287



r i j e tko su se dava la u pr i rodnom obl iku : ona su ug lavnom imalaračunsku funkc i ju pr i n j ihovu pre tvaran ju u novčanu ren tu .Najveć i d io obaveza podmiru je se novcem. Sama pak robota , kaonajt ež i ob l ik podavanja dož iv je la je t ime određeni p reobraža j . Ako se ,na ime, mora la da t i , imala se i p la t i t i . Sveukupni pr ihodi ko je jeKomora vukla iz gospošt i ja nisu bi l i neznatni ( tabl ica 3) . Držanjei eksp loa t i ran je gospoš t i ja b i lo je za Komoru vr lo unosno .5 4

5. Proizvodnja na c je lokupn om po dru č ju o ko je m je ri j eč •— n apr iva tn im i na komorsk im imanj ima — gubi la je ob i l jež ja na tura lnog pr ivređ ivanja , a sve v i še u laz i la u robnonovčane odnose . Napose to v r i j ed i za komorske pos j ede . Novac j e r a s t akao au ta rh i čnagospodars tva i s tvarao sve dubl je imovinske (pa i soci ja lne) razl ikekako unutar v lada juće k lase — zeml jopos jednika , t ako i međusamim nepos redn im p ro i zvođač ima — kmetov ima . N i j e b i lo n i

kru te adskr ipc i je , i ako sv i kmetovi n i su imal i i s te mogućnos t ikre tan ja i se len ja . Opterećenja kmetova , ko ja su o tada b i la u rbar ima l imi t i rana , b i la su od lučna za n j ihovekonomski pa i socijalnis t a t u s . Upravo s obz i rom na to kao i na imovne mogućnos t i i z ras laje tokom vremena č i tava ska la s tan ja karak te r i s t ičn ih za po jed inekategori je kmetova. To je uvjetovalo veći i l i manj irealni ili perso-nalni odnos kme tova p rema f euda lnom gospoda ru na p r iva tn im i l ip rema up rav i t e l j u na komorsk im pos j ed ima . Rea ln i odnos b io j eev identn i j i na komorsk im negol i na pr iva tn im imanj ima. Međut im,zahval ju juć i re formama persona ln i j e odnos sve v i še gubio na snaz i u sveukup nim kmetsko- feuda ln im odn os im a. One su u zna tn ojmjer i suzi le i l i e l iminirale z loupotrebe, zakidanja i razl ič i te nesigurnost i . Položaj je kmetova postajao snošl j ivi j i , postepeno su jača li rea ln o i persona lno , dak le kao po l jopr ivred ni gospo dar i i kaol jud i . Iz ras ta le su mo gućno s t i za in tenz ivni je razv i jan je nap redn i j ihobl ik a proizvo dnje . O tad se , na im e, po l jop r ivre da razvi ja la (prvens tveno na komorsk im imanj ima) u smjeru jačanja in ic i ja t ive i samosta lnos t i neposrednih pro izvođača . Val ja pr i svemu tome imat ina umu da poz i t ivne tendenc i je , od luke i mjere n i su n i b rzo n ilako pobjeđ iva le , kao š to n i je od jednom nes ta lo n i ran i j ih s labos t ii g rubos t i . Tada je zapravo b io o tvoren jedan poz i t ivan proces ,koj i je t ra jao nekol iko deset l jeća.

Prvi su podaci utvrđeni općom urbarijamom regulacijom kao rezultat (vi-še?)godišnjih prinosa. Cilj nije bio samo utvrditi prirodnu veličinu desetineveć i fiksirati cijene za pojedine vrste žitarica kao i svotu novca koju jedesetina odbacivala. Tek tada su nastajale različite nagodbe između Komore,odnosno gospoštije i kmetova. Urod je žitarica tada kao i uvijek varirao.Prinos 1784. bio je niži nego što je utvrđen prosječni urod (1779/80). Godine1784. vladala je nerodica kao i godine 1783, a to je prouzrokovalo glad (tablica 2; AC, fasc. 1338/581 »Zehend Getreid Ausweis pro Anno 1784« — HAR).

54 Može se dobiti približna vrijednost — koju je Kom ora crpila iz gospoštije — ako se prihodi tablice 3. dovedu u odnos s podacima i cijenama tablice 1. i tablice 2.288



S T J E P A N F R A N Č I Š K O V I Ć

Š U M S K O G O S P O D A R S T V OC A B A R S K O G F E U D A

K O N C E M 18. S T O L J E Ć A

Pod čabarskim se područjem razumijeva prostor u zapadnohrvskom Kršu, koji s tri strane zatvaraju masivi Risnj.aka (1528 mhrvatskog (1508 m) i slovenskog Snježnika (1796 m), a s četvr(sjeverne strane) rijeka Čabranka. Ovaj prostor s obzirom na mfologiju terena čini zasebnu privrednu cjelinu, izdvojenu ne samod kvarnerskog primorja nego i od ostalog Gorskog Kotara, s kjim ga prirodno vezuje samo uski kanjon ri jeke Kupe. U tomleži i jedan od razloga što je za ovaj kraj unatoč malom brojstanovnika (oko 7.000 duša) bio obrazovan zaseban kotar, koji trajao do polovine 20. stoljeća.

Bitna je značajka cijelog ovog kraja da on danas spada međnaj šum oviti e pred jele u čitavoj d ržavi (šum ovitost p rek o 7 0%Šu m a se ovdje održala kroz vjekove una toč čestom mijenjanraznih gospodara, razmjerno male geografske udaljenosti od molako pro pu sno g vapneno g zemljišta i prve pojave industri jalizacvećih razmjera na teri toriju banske Hrvatske. Zbog toga je čitčabarski bazen naročito interesantan objekt za studij razvoja hstorijskih polit ičkih, privrednih i društvenih procesa te njihouzajamnog djelovanja na šumu i šumsko gospodarstvo.Prema nalazima iz opće povijesti ovaj je kraj vrlo rano došapod vlast hrvatske vlastele, najprije Frankopana, a kasnije Zriskih, koji su širili svoju vlast sve do slovenske granice (Čabrani Kupa). Njegovi ga gospodari tretiraju kao sastavni dio stare vidolske župe. Tako 1570. godine vrši u ime Frankopana vlast u danjem centru Gerovo gubernator vinodolski Mihalj Dešić. God1599.tadanji gospodar Juraj Zrinski povjerava upravu vinodolskiimanja Ludoviku Čikulinu. U ispravi se također spominje Gerogdje se tada uz ostalo plaćala trgovina u korist feudalca. Isto tako spominje Gerovo u ispravama o diobi braće Zrinskih iz 1619 STARINE 289



i 1641. god ine, pa izlazi da je ovo m jes to sve do polovine 17. stljeća bilo glavno naselje današnjeg teritorija čabarske komune.

Za sve se to vrijeme u dokumentima ne spominje Čabar, danaglavno naselje uovom kraju. Izgleda da to naselje u doba Franko-pa na uopće nije ni posto jalo, već prv i začeci naseljavan ja pa dazajedno s osnivanjem rudarstva i željezarske industrije za vrijemgrofa Pe tra Zrinskoga 1651. godine (sp om enica č ab ars ke župe , osvan e 1663. godine). Od tada dalje ras po laže m o s više histor ijskpodataka o Čabru, a napose o razvoju manufakture za doba domćeg plemstva, i kasnije za raznih uprava, naročito ugarske i astri jske komore. Propašću Frankopana i Zrinskih usli jed neuspjeurote (1671.godine) prelazi čabarska domena zajedno s ostalimkonfisciranim frankopansko-zrinskim imanjima u ruke ugarske km ore , ali ih ova 1692. godine pro da je au strijs ko j ko m ori, u čijirukama samo čabarsko područje (bez gospošti je Brod-Grobnik, kje 1727. godine car skim d ek reto m d aro va na grofu R. Perlasu) ostdo 1787. godine. N ako n toga prelazi pon ov no u jurisd ikciju uga rsko m ore sve do 1798. godine, ka da k ralje vsk om darov nicom s nslova mixtae donationis postaje vlasništvo primorske plemićkeobitelj i Paravić, odnosno kasnije (udajom) mađarskih baruna Ghczy de Ghycz Assa et Ablanczkurth. U rukama tih obitelji ostačabarske šume sve do likvidacije agrarne reforme u Jugoslavi1932.godine.

To bi bio sažeti opći pregled čabarskih gospodara na temeljdosad provjerenih dokumenata. Međutim, u izvještajima naših h

storičara ima pojedinačnih neslaganja, koja makar nisu krupnipak zaslužuju da se spomenu. Tako I . K a r a m a n (Star ineZagreb JAZU, vol. 50, str. 428—429) izvješćuje da je 1747. godicjelokupni čabarski posjed došao pod jurisdikciju rudarskog ispek tora ta u Idr ij i, dok napro t iv E . L a s z o w s k i (Gorski Kotai Vino dol, Zagreb 1923, M H, str. 54) na vo di da j e 1747. god ine samčabarska tvornica podvrgnuta tom inspektoratu, a onda preko ovdvorskoj komori za novčarstvo i rudarstvo u Beču. Ovime se otvapitanje u kojem odnosu stoji čabarska gospošti ja i či tava kameraluprava konfisciranih šuma sa sjedištem u Bakru s upravom rudni

u Idriji .Ovdje valja istaći poz na tu činjenicu da se konc em 17, pa daljčitavim 18. i 19. stoljećem razvija u au strijs kim zem ljama vojnifinancijski centralizam. Ekonomska je centralist ička uprava, koje u 18. stoljeću rukovodila privre dn om polit ikom jugoslavenskzemalja, razbijena u više teritorijalnih komisija, koje su sve biorgani bečke državne trgovačke upr ave . Za tzv. Austri jsko prim o(područje Trsta, Istre, Gorice i Rijeke sa zaleđem) vršila je funcije takve komisije posebna ustanova, nazvana »Tršćanska komecijalna intendanca« sa sjedištem u Trstu, a za tzv. unutrašnju A

stri ju (područje Kranjske, Štajerske i Koruške) posebna komisi290



sa sjedištem u Grazu.1 U 18. stoljeću je ru dn ik u Id riji d ržavn o iosim toga najvažnije ekonomsko poduzeće u zemljama unutrašnAustrije. Prihodi su od ovog poduzeća bili tada veći nego iz mkojeg drug og izvora (H. R. v. S r b i k, Der staatlich e Ex po rtha ndGsterreichs von Leopold I. bis Maria Theresia, 1907, str. 192; —M. M i r k o v i ć , Eko nom ska h istori ja Jugoslavije, Zagreb 1958str. 187). M eđu tim , poslov anje je rud nik a bilo vrlo kom plicirannapose zbog financijskih kompenzacija koje je vršila državna blgajna. Za održavanje produkcije rudnik nije dobivao sredstava utrška svojih vlasti t ih proizvoda nego od uprave državnih dobau B a k r u , dakle od konfisciranih frankopansko-zr inskih imanjaIznos koji je godišnje dostavljala uprava bakarskog dominijaidrij-skom rudniku, nije bio malen; on se penje na ogromnu svotu o28.000 forin ti. Na taj je nač in čisti doh oda k ne sam o čab arsk išuma (koji je uostalom bio razmjerno malen) nego i cijelog vindolskog feuda odlazio u kor is t idri jskog rudnika (M. M i r k o v i ćn. d., str. 189). Dosljedno su tome načela i svrha gospodarenja šmama — izražena u bečkom Concertations-protokolu iz 1762. godii kasn ije u Šu m sk om re d u za ba kar ski do m inij iz 1767. godine —bila jedinstvena za sve kameralne šume na teri tori j i t ršćanske intendan t ie.

I. ŠUMSKI AREALI

Željezarska manufaktura u Čabru traje, koliko je možemo historijski pratiti, nešto preko 130 godine (1651—1785), a to je duž

nego bilo koja vrsta industri je u Hrvatskoj toga vremena. Kako vidi iz izvještaja po vje ren ika fiskusa koji su 1670. god ine izvršizapljenu, u čabarskoj je manufakturi radilo oko 200 radnika. Priosnivanja ovog poduzeća cijelo je područje Čabra — po svjedočastvu izvje šta ja i dr ijskog ruda rskog funkc iona ra G a r i b a l d i j aiz 1783. god ine — pre kr iva la gu sta šum a. Izuzetak je bila jed inžup a Gerovo, ko ja je osno van a još 1504. godine (Sc hem atism us cldioecesium segn. et modruss. seu corbav, Segniae 1916, str. 141Navedeni Garibaldi izvodi naziv Čabra iz ilirske riječi »ziaber

1 Pri tom treba imati na umu da bečka centralna vlast u to vrijeme svčešće prenosi upravne i privredne funkcije od jednog organa na drugi. Tasu 1748/50. god. neka danja zrinsko-frankopanska, a kasnije ko morsk a dobu Hrvatskom primorju i Gorskom kotaru (bakarski kapetanat) prešla djelokruga unutrašnje austrijske komore u izravnu nadležnost ministerijane bankovne deputacije u Beču, a preko nje pod kompetenciju njezine uprve prihoda u Ljubljani. Kod toga je razumljivo da koliko imanja kao kofiscirane domene toliko i industrije kao idrijski rudnik ostaju i dalje džavni, tj. vlasništvo komore bez obzira na državni organ koji nad njimvrši neposrednu upravu i nadzor. Međutim, zbog brojnih takvih organa njihove slabo i nejasno utvrđene mjesne i stvarne nadležnosti, pravni je predak napose na hrvatskom prekosavskom području labav i ruiniran. (UsI. E r c e g ; Kmetsko-feudalni odnosi na komorskim imanjima u Vinodoi u Gorskom Kotaru neposredno prije marija-terezijanske regulacije, Zbornhistorijskog instituta JAZU, vol. 4, Zagreb 1961, str. 303.).

291



š to navodno označuje krčevinu (E. L a s z o w s k i , n . d., s tr. 47)Iz sačuvanog op isa Čabra u p rvo j knj iz i d je la B . H a c q u e t a(Oryctographia carniolica oder physikalische Beschreibung des Hezogtums Krain, Istr ien und zum Theil der benachbarten LaendeLeipzig 1778—1789) saznajemo da su rudokopi nosili godišnje o1.400 forinti dohotka. Potrebni se drveni ugljen za talionice željepalio u okolnim šumama i bio je vrlo jeftin. Jedan se tovar prodavao za svega 12 krajcara, a težio je 4 bečka vagana (1 vagan '61 litar, dakle 244 litra). U 14 je mjeseci rada dovezeno u Čaba2.924 centa rude i 2.965 tovara ugljena. Približni račun pokazuda se p re m a tom obavještenju mo glo u Čabar godišnje do prem a2.540 tovara, a to bi iznosilo oko 6.198 hl ugljena. Pretpostavimli da se u tad anjim prilik am a od 1 m3 bukovine dobivalo samo5 hl ugljena, onda je godišnje za navedenu količinu trebalo posje1.240 m3 bukova drveta. Ova masa ne bi značila propast okolnihšuma kad ne bi sječe bile ograničene na svega nekoliko desetakhektara s t rmih obronaka oko samog čabarskog nasel ja . U tadanjese besputnom terenu drvo moglo pali t i samo u najbližim sastojnama i gotov ugljen tovarnom stokom il i klizaljkama prenosit i talionice.

Željezna se ruda kopala izvan čabarske kotline, napose kod nselja Tršće i Crni Laži. Tamo su radila 24 rudara, koji su imali vlst i te konje i na njima prenosil i rudu u Čabar i pri tom za dopremdobivali 20 krajcara po centu. Takve je transportne troškove mogizdržati samo željezna ruda, kojoj se cijena kretala po centu od do 13 forinti.

Iz svega ovog slijedi da je u uvjetima tadanje eksploatacije željzarska manufaktura u Čabru bila ta koja je u toku svog postojan1651—1785.godine istrijebila šume u dolini Čabranke. Da je devastaci ja na ovom razmjerno malom prostoru napredovala brzimtempom, najbolj i su dokaz pojave bujičnih razaranja, koja počinpoznatom katastrofom iz171.1.godine, pa se kasnije sporadičkijavljaju sve do naših dana. Kroz sam Čabar prolazi bujica Paklenjarak, koja je svoje ime dobila vjerojatno zbog čestih nesreća konanosi naselju. Šumski predjeli izvan kanjona Čabranke nisu tamogli bit i iskorišćeni zbog nepristupačnosti i udaljenosti od indstrijskog centra, barem ne dotle dok je bilo palirskog drva u bližisastoj inama.

Napuštanjem rudnika i tal ionica u Čabru koncem 18. stoljećnije potpuno prestalo paljenje drvenog ugljena. U mjestu još darade nekoje kovačnice, koje proizvode željezne šipke, velike i mčavle. Odvoze ih na Rijeku za potrebe brodogradnje, a nešto i izvoz (J. A. D e m i a n , Statist ische Darstellung des K oenigreicUngarn und der dazu gehoerigen Laender, Wien 1805/6; M. Ds p o t , Pr ivreda Hrvatske XV II—X IX. s toljeća, Zagreb 1957, s t27).Od tih kovačnica postoji jedna još i danas (Franjo Urh), koj

nastavlja tr istogodišnju tradiciju kovanja.292



a) Zemljišna struktura

Prema popisu iz 1788. godine čitavo čabarsko vlastelinstvo či24 naselja, koja i danas imaju iste nazive. To su: Crni Laži, GerovGorači, Hrib, Kamenski Hrib,Kraj , Kraljev Vrh, Vrhovci, Kraši-ćevica, Mali Lug, Mandli, Okrivlje, Parg, Plešce, Podstene, Požanica, Prezid, Smrečje, Smrekari, Sokoli, Tršće, Vode, Zamost, ŽagaDonji i Gornji. Sva ta naselja broje tada 632 kuće sa 656 obiteli 4.193 stanov nika (I . K a r a m a n , n. d., str. 430). Nak on 117 godina (Statistički godišnjak Hrvatske i Slavonije I, Zagreb 1905, s8) iskazuje kotar Čabar, koji je teritorijalno uglavnom identičanbivšim feudom, ukupno 6.958 duša. U vremenu se dakle od višod jednog stoljeća stanovništvo povećalo za svega 2.765 duša ili 66%.Ova se činjenica može protumačiti samo time što su uvjetklime, morfologije i načina korišćenja zemljišta kao i nazadovannepoljoprivrednih djelatnosti onemogućivali prehranu većeg brostanovništva. Razloge neznatnog prirasta populacije treba tražiti stalnoj emigraciji najzdravije radne snage. Stalna se emigracijrazvila iz sezonske, čiji se tragovi mogu primijetiti već potkraj 1stoljeća, t j . odmah nakon prestanka rudarskih i tal ioničarskih zhvata. Svakako, ovako neznatan prirast populacije, kako je naprijnaveden, nije mogao imati značajnijeg udjela na uzmicanje šumskareala.

Prema stanju pri l ikom predaje vlastelinstva iz kameralne uprav

na plem ićku obitelj P arav ić 1798. godine uk up ni ter itor ij po tadnjoj aproksimativnoj procjeni iznosi više od 43.000 jutara. Sastje zemljišta bio:

Šum e visokog uzgoja . . . . . 28.426 ju ta ra (65,31%)Šumarci i a lod ij alni posjed . . . 9.411 ju ta ra (21,62%)Pašn jac i . . .. . . . . .. . 901 ju t ro (2,07%)Seljač ko zem ljište . . . . . . 4.786 ju ta ra (11,00%)

Uk upno: 43.524 ju tar a.U seljačko zemljište ulaze livade, oranice, vrtovi, voćnjaci, dak

djelomično obrađeno zemljište. Ako površine pod nazivom »šumci« uvrstimo u pašnjački prostor, jer su u tu svrhu stvarno i služi(izuzev alodijalnog posjeda, koji zaprema nekih 30 jutara livada,njih vlastelin izdaje u zakup), onda šumovitost iznosi65,31%.

Pr em a sta nju iz 1905. god ine, tj . .108 godina k asn ije t eri to rij ktara Ćabar, koji je obuhvatio nešto veći prostor od nekadanje

feuda (Stat. god., I, 1905, str. 383) iskazuje:293



Su m e visokog uzgoja 33.696 ju ta ra (68,13%)Pašnjaci 6.767 ju ta ra (13,68%)Seljačko zem ljište . . . . . . 8.284 jutara (16,75%)N epro du ktiv no tlo . . . . 711 ju ta ra (1,44%)

Uk upn o: 49.458 jut ara .

Šumovitost prema tome iznosi68,13%.Službena državna statistika iz 1962. godine (Stat. god. FNRJ, Be

grad 1962, str. 568) za zemljište čabarske komune, koja zapremuglavnom isto područje kao i bivši kotar odnosno nekadašnji feuiskazuje p rem a stan ju iz 1961. god ine ove relacije:

Šum e .' . . 20.965 ha (74,77%)Pa šn jaci . . . . . . . . . 2.841 ha (10,13%)Se ljačk o zemljište . . . . . . . 3.955 ha (14,10%)Nep rod uk tivno tlo . . . . . . . 278 h a (1,00%)

U ku pn o: 28.039 h a(= 48.763 jut.)

Šu m ov itost iznosi dan as 74,77% . Valja prim jetiti da po toj statistici stanovništvo broji svega 6.704 čovjeka, dakle za 254 osomanje nego prije više od pola stoljeća (1905. godine: 6.958 dušaPri tom od uk up no zaposlenih o sob a u 1961. god ini (1.545) otp ana industriju (drvnu) i šumsko gospodarstvo 1.069 osoba, odnosblizu 70%.2

Čabarsko područje predstavlja jedan od vrlo ri jetkih primjera čitavoj državi, gdje šuma u toku dvaju stoljeća nije smanjila negpovećala svoj areal. Ovo je potrebno naglasiti zbog toga što jopćenito poznato da u prošlosti šuma u planinskom Kršu uzmiuslijed krčenja u svrhu dobivanja pašnjačkog i obradivog zemljšta. U istočnim su krajevima Gorskoga kotara velika krčenja zablježena up rav o ko ncem 18. i na po če tk u 19. stoljeća. Ako u to vjeme nema te pojave u području čabarskog feuda, iako su kmtovi u smislu propisa vlastelskih instrukcija iz 1798. godine (pog14) ovakvu dozvolu mogli dobiti vrlo lako, onda to može značiti kmetovi ili nisu htjeli ili nisu mogli otvarati nove poljoprivrednpovršine na račun šume. Jedno objašnjenje u tom pogledu možpružit i promatranje gibanja stočnog fonda u navedenom vremeskom intervalu, koje iznosim u idućem poglavlju. Ali je neosporpretvaranje šumskog u pašnjačko zemljište u čabarskim uvjetim

2 Podaci su o mijenama zemljišne strukture i o kretanju stočnog fondobrađeni u nešto sažetijem obliku u autorovu radu »Retrospektivan pogna razvoj zemljišne strukture i stočnog fonda u čabarskoj komuni«, »Vesrum«, Zagreb 1963, br. 1—2, str. 15—18.294



ako ne onemogućeno a ono svakako otežano već zbog razloga se većina naselja nalazi uz vodotoke u razmjerno uskom koridoCabranke, Kupe i njihovih pritoka, pa ih od većih šuma dijele sinske razlike, strmi obronci i pećinasti tereni. Širenje se poljop

vrednog zemljišta moglo u takvim prilikama vršiti samo u nepsrednoj blizini naselja, gdje nije bilo visokih šuma još u 18. s

Šumsko područje čdbarskog feuda nakon izvršene segregacije s bivšimkmetovima početkom 20. stoljeća (obrasle površine šrafirane).

ljeću. Na to, uz ostalo, upućuje i sastav seljačkog posjeda, kojiregistraciji iz 1905. i 1961. godine iskazuje više od dva puta vprostor livada nego obradivog zemljišta (1905. livada5.999 jut., aoranica i vrtova 2.285 jut.—1961.livada 2.869 ha, a oranica i vrtova 1.046 ha). Prostor za širenje mogli su dati jedino pašnjaci,je odatle razumljiva prevaga livada nad oranicama i vrtovim

295



Uostalom, i danas je na oranicama najviše zastupljeno krmn(J. I v o š i dr., Higijensko-stočarske pril ike čaba rske kom»Vetserum«, Zagreb 1962, br. 1—2, str. 12—33).

Rezimirajući ova razmatranja, možemo iz obračunatih po

izvesti komparaciju zemljišne strukture za prošla dva stoljeražene u postocima:1798.god. 1905. god . 1961. god .

Sum a 65,31 68,13 74,77Pa šn jac i 23,69 13,68 10,13Po ljopriv redn o tlo 11 ,— 16,75 14,10

Šum ovitost se dakle od 1798. godine do da na s u podr učju ske komune povećala za blizu 10%. Istovremeno se areal povrednog zemljišta povećao za oko 3 % , a pašnjačk i pr osto r sza više od 13% . Na taj način dolazim o do vjer ojatn osti da jeu toku 19. i prve polovine našega stoljeća unatrag osvojila dšnjačkog prostora koji je postojao koncem 18. stoljeća.

b) Stočni fond

Za prosuđivanje kretanja veličine šumskog areala s historaspekta izvjesnu indikaciju može pružiti i obračun potrebnšnjačkih površina u pojedinim vremenskim razdobljima. Poćemo se u tu svrhu raspoloživom građom o stočnom fondu, kobjavljena u novije vrijeme dijelom u radovima I. Karamana str. 431), A. Blanca (La Croatie occidentale, Paris 1957, str. 209i J. Ivoša i dr. (n. d., str. 20—21), a dijelom u statističkim gocim a 1905. i 1962. godine . Iz tih se ma ter ija la može ko ns trovaj pregled o broju domaće stoke:

a) Kon cem osm og desetljeća 18. stoljeća (oko 1780. godinstoji na teritoriji čabarskog feuda ovaj broj domaće stoke:

konj i . . . . . . 2 1 3 kom ada (5,27%)

goveda 1.670 kom ada (41,35%)ovce . 2.156 kom ad a (53,38%)Ukupno: 4.039 komada.

b) Za 1857. godinu iznosi A. Blan c ove po da tk e o stoč nom k o n ji . . . . . . . 244 ko m ad a (6,33%)goveda 2.104 ko m ad a (54,59%)ovce 1.506 kom ada (39,08%)

296Uku pno: 3.854 kom ada .



c) Za 1895. go din u iskazuje S tatistički god išnjak Hrv . i Slavknjiga I, str. 439. ove podatke:

ko n j i . . . . . . . 160 komada (4,59%)

goveda . . . . . . 2.325 kom ada (66,71%)ovce . . . . . . . 1.000 kom ad a (28,70%)Uk upn o: 3.485 ko m ada .

d) Stanje po procjeni veterinarskih stručnjaka J. Ivoša i dr. z1962.godinu daje drukčiju sl iku:

k o n ji . 250 kom ada (10,20%)goveda . . . . . . 1.400 kom ada (57,15%)ovce . . . . . . . 800 ko m ad a (32,65%)

Uk upn o: 2.450 kom ada.Primjećuje se da se Karamanovi podaci za 1780. godinu, koji s

izneseni pod toč. a), ne slažu s brojkama A. Blanca (n. d., st209—210) koji za Čabar navodi mnogo manje iznose (203 konj1.293 goveda i 735 ovaca). Kako međutim nije sigurno da se podaA. Blanc a od nos e na čitav teritorij feuda, sm atr am da su Kara mnovi podaci točniji .

U navedenoj num eričkoj građi nem a uopće regist raci ja k o z atih najvećih zatornika šume. Znači da ova vrsta domaćeg blaga ni

bila udomaćena u čabarskom kraju, barem ne u većem broju. Ovje za područje Čabra naročito značajno, jer u isto vri jeme u nedlekom krajiškom području (karlovački generalat) unatoč oštrimm jeram a Šu m skog re da iz 1765. godine koze predstavljaju najb roniju vrstu graničarskog blaga.

Prom at ramo li u k u p n i b ro j domaće s toke u p redn j imbrojkama, možemo na prvi pogled ustanovit i s talno padanje, koje jto naglije što se više primičemo današnjici. Ako iz ukupnog broizdvojimo kr up nu s toku, onda za glavne vrs te , t j . za g o v e d amožemo konstatirati stalan porast, a za ovce stalan pad. Broj konostaje uglavnom stacionaran. Za obračun potrebnog pašnjačkoprostora dovoljno je za naše razmatranje uzeti u obzir prvu (1780i posljednju godinu (1962) promatranog vremenskog intervala.

U uvjetima G orskog ko tar a može se račun ati pri ho d pašnjaka pjednom kat. jutru s najviše 15 q (1.500 kg) sijena. Označimo li ptrebnu dnevnu hranu za normalno govedo teško 300 kg sa 11,4 ksrednjeg sijena ka o ind eks 1, ond a m nožina dne vne hr an e iznos(indeks za konje 1,1, a za ovce 0,1):

— -za 1780. god inu: no rm ala n bro j 2.119,9 ko m ada ,množina sijena 222.589,5 q,

potrebna površina 14.839 jut.297



— za 1962. god inu: no rm ala n br oj 1.755 ko m ad a,množina sijena 184.275 q,potrebna površina 12.285 jut.3

U to ku je 19. i prv e polovine 20. stoljeća sm anje na po trebpašnjačkog prostora za 2.554 jutara, odnosno za 17,2%. Ali je jvažnija činjenica da raspoloživa površina nije bila dovoljna ni početku (10.282 jut.) ni na kraju razdoblja (2.841 ha = 4.935 jutTaj se manjak svakako osjećao i u podaničko doba, a pogotovnak on nepravilno provedene segregacije (1882. godine, B. S t oj -s a v l j e v i ć , Šuma i paša u borb i sela u Hrva tsko j i S lavonijposlije 1848. godine, Zagreb 1961, Gra đa za go spo da rsku povijH rva tsk e, JAZU, str. 36). Da bi se ipak mo glo o drž ati bro jn o stankrupne stoke, bilo je jedino rješenje u povećavanju površina l ivai forsiranju uzgoja krmnog bil ja na obradivom zemljištu, kako se stoka mogla veći dio godine držati nad jaslama.

I I . ŠUMSKO GOSPODARSTVO

Godine 1798. dobiva čaba rski feud plem ićk a obitelj Para vić osnovi izvršene procjene od ukupnih 41.307 forinti i 10 krajcaMi ne znamo način na koji je izvršena ova procjena, ali ako prpostavimo bazu prometne vrijednosti , onda ona izlazi vrlo niskBudući da čitav posjed obuhvaća više od 43.000 jutara, onda prcijenjena vrijednost po jednom jutru iznosi tek 0,95 forinti. Uzmmo li u obzir, dalje, da je bakarski dominij pridonosio godišn28.000 for. za održavanje produkcije u idrijskom rudniku, oncjelokupna vrijednost čabarskog feuda ne doseže ni 3/4 dvogdišnjeg doprino sa iz priho da ostalih nek ada njih frankopansko-zrskih šuma vinodolske župe.

Razlog tako niskoj procjeni leži prije svega u nepovoljnim prmetnim pril ikama. Posjed je doduše udaljen od morske obale sveoko dvadesetak kilometara, ali je smješten sjeverno od glavnrazvodnog grebena Risnjak— Snježnik— Škurina i pre m a tom eprirodnom gravitacijom prema dolini Čabranke i Kupe. U ča

dolaska plemićke obitelji Paravić postoje kao veza s morem svedva teško prohodna puta, i to:— preko Platka i Grobnika u Bakar i Rijeku,— preko Gomanaca i Klane na Rijeku.3 Kod osnove je gornjeg obračuna uvažena okolnost da se radi o drvlj

(šikarom) obraslim pašnjacima na lako propusnom vapnenom zemljištu sokoga Krša. U takvim je uvjetima za prehranu odraslog goveda potrepovršina od najmanje 7 jutara (C.Fischbach uzima u šumama na lošijemtlu 6—10 jutara, a k tome uz pretpostavku da se stoka još kod kuće hrnoću, D.Nenadić, ŠK, 1925, str. 194). Norm ativ od 15 q po ju tru pred stav ljamaksimalnu množinu sijena u pašnjaku bez šumskog pokrova, a pod uvtima potrajnog gospodarenja.298



Obje prometne veze prelaze planinske prevoje iznad 1.200 met.nadmorske vis ine i potom su mimo brojnih protupadova i s t rminaotvorene prometu tek u ljetnoj sezoni. Služile su u prvom reduza transport željeznih prerađevina pomoću tovarne i sprežne stoke,

a tek onda za dopremu šumskih produkata: bačvarske dužice,šindra, smola, a kasnije i potaša. Drvni se ugljen rijetko izvozioovim putovima, jedno s razloga što su najveći dio proizvedenihkoličina trošile čabarske talionice, a drugo što nije mogao izdržatikonkurenciju ugljena iz povoljnije položenih i bolje otvorenih šum a grobničke dom ene . Za izvoz većih voluminoznijih so rtim en ataovi su putovi pored velike udaljenosti bili uopće neprikladni. Itako u stvari ogromni šumski prostor čabarskog vlastelinstva odoko 16.345 ha čine besputni kompleksi prašumskog karaktera.

U času preuz im an ja v lastelinstva plem ićka se obitelj Pa rav ićnašla pred teškim problemima. Lokalna je manufaktura željezadavno napuštena što zbog nepovoljnog sastava rude, što zbog takm aca , susjed ne slovenske prod ukc ije. O osnivanju k akve dru ge vrste industri je nema ni govora, pogotovo ne nakon neuspjelih pokušaja s proizv odn jom stak la u susjedn om B atthyanyjevu vlastelinstvu. Prilike su za prehranu teške, kmetovi su bez zarada i odlazena sezonske radove u druge krajeve. Preostala je još jedino šuma,ali tu tek treba udariti osnove racionalnog gospodarenja, a te suopet zavisne od mogućnosti plasiranja produkata na vanjskomtržištu. Stoga su za nas vrlo interesantne sm jernice gos pod aren jakoje je postavio novi gospodar na temelju poznavanja stanja tržišta i razvoja raznih grana industrije na Rijeci, njegovu užem zavičaju.

Do danas su ostale sačuvane makar i nedovoljno obrađene »Instrukcije o načelima gospodarenja u vlastelinstvu Čabar«, koje jeizdao prvi vlasnik posli je kameralne uprave Matija Josip Paravić,od m ah u m jesecu svibnja 1798. godine. Do kum enat u 29 pog lavljaobuhvaća sve tehničke mjere, pravne obaveze i administrativno poslovanje vlastelske uprave u vezi s preorijentacijom čitave privrede.Osobito je važno što propisi kritički obrađuju zatečeno stanje izvreme na kam era lne uprave i tek onda prilaze postavljanju nov ihnačela za dužu perspektivu (Državni Arhiv, Zagreb, dossier: Dominium Csubar) . Dobivamo tako jasan uvid u šumskoprivrednu problematiku cijelog čabarskog kraja neposredno prije francuske okupacije. Na šumsko se gospodarstvo odnosi u svemu 10 poglavlja,čiji tekstovi već na prvi pogled odaju da se zasnivaju na propisimaŠum skog re da za ba ka rs ki do m inij iz 1767. godine . Oni su teknešto modificirani s obzirom na specifične prilike u ovom manjeprometnom kra ju .

a) Organizacija uprave

Na čelu uprave vlastelinstva stoji direktor (administrator) sasvojim uredom u Čabru. On je za svoj rad odgovoran osobno feudal-

299



nom gospodaru. Od njega prima izravna naređenja i njemu stavlprijedloge te podnosi referate. U času izdavanja instrukcija diretor je Franjo Sešun (Sessun), sa 350 forinti godišnje plaće. Njemsu podređeni upravitelji šumarija (sylvan!), i to u svemu dvojicGod. 1798. ovu službu vrše : M artin V rus (Bruss) i Fran jo K oritn(Koritnich). Njihova plaća, tek nešto viša od trećine direktorovpr im an ja , iznosi godišnje 125 forin ti i 12 krajc ara. Policijsku slubu vrše stražari (panduro nes), koji se pr em a potre bi dodjeljujšumskim upravama. U čabarskim se instrukci jama navode u tfunkciji Nikola Klepac (Klepacz) i Marin Grbac (Gerbacz), od kosvaki prima 79 forinti i 5 krajcara godišnje plaće, a povrh tog16 forinti i 28 kra jcar a k ao nak na du za naba vu službene u niformOni su ujedno zakleti organi javne straže.

Uzmemo li u obzir da su navedena primanja stražara neke vrs

minimum egzistencije za jednu obitelj, onda bi to značilo da plaća od mjesečnih 8—10 forinti bila u ondašnjim prilikama dvoljna za redovni život. Stražari vrše i poslove šumskočuvarskslužbe (Instrukcije, pogl. 28, tč. e), koja s obzirom na besputnšume i malen broj stanovnika nije zadavala mnogo posla. Glavtehničke zadatke vrše sami upravitelji šuma, pa se ovdje susrećems organiziranom upravom, koja ima svoj začetak u doba kameralgospoštije (propisi čl. 21—25. Šumskog reda iz 1767. godine).

Glavnu s tručnu upravu nad šumam a vrš i d i r e k t o r . On određuje mjesto, vrijeme i način sječe, te vrste sortimenata koji sim aju izrađivati. U tu svrhu zajedno s up rav iteljim a šum a sastavprethodne kalkulacije i preliminare, obračunava potrebnu radnsnagu (pogl. 3, tč. a, e, f) napose na račun kmetske tlake, uvodizradu novih prerađevina (pogl. 4) i izdaje doznake za sječu kai dozvole za izvoz (pogl. 5). Njegov ured vodi evidenciju krčevi(pogl. 14), žigova (pogl. 23) i na dz ire pos lovan je up rav itelja šumNajmanje je dva puta godišnje direktor dužan osobno izvršiti prgled šuma i pri tom u predjelima gdje su izvršene sječe ustanovida li pojedine sastojine nisu prekomjerno iskorištene ili čak devstiran e (pogl. 27). Na tem elju svog nalaza s tavlja feu dnom gospodru obrazložene prijedloge za donošenje potrebnih mjera.

Teh nič ku u pr av u v rš e u p r a v i t e l j i š u m a (pogl. 28). S obzirom na okolnost da je novi feudni gospodar zatekao neuređengranice posjeda sa susjednim gospoštijama (Brod, Grobnik, Snjenik), jedan je od prvih zadataka ovih upravitelja da izvrše predradnje za uređenje međa (tč. a—c). Njihova je dužnost da vršterenske uviđaje međašnih pojaseva i da točno evidentiraju onpredjele kojima prolaze sadanje, makar i sporne, međašne l inijUz to će oni istražiti i pronaći osobe koje bi u sudbenom postupkmogle pružiti vjerodostojna svjedočanstva o točnoj lokaciji međIzvještaje o svojim nalazima upravitelji dostavljaju direkciji vlstelinstva. Ovdje napominjem da se pitanje neuređenih međa p300



vlači u čabarskom vlaste l instvu kroz č i tavo s tol jeće. Tako su def ini t ivne granične l ini je s gospošt i jom Grobnika određene tek 1882.godine (ugovor Thurn Taxis-Ghyczy).

Os im ovog izvanrednog zada tka uređenja međa uprav i te l j i šumaimaju dužnost da s ta lno vrše terenska obi laženja u c i je lom povjereno m pod ruč ju i za svaku pojed inu sas to j inu uz naznaku naz ivai loka l i te ta u tvrde ove e lemente :

— s tupa nj obras los t i (da li j e šum a nedi rnu ta , pos ječena i liopustošena; tč . d) ,

— uzgojne uv je te ( s naroč i t im obz i rom na mog ućnos t podiza njakul tura je le , a možda čak i h ras ta , s naznakom površ ine ; t č . e ) .

— sastav po vrs tama drveća (napose je la , smreka i bukva; tč . f ) ,— sta ros t i kva l i te ta (odnos m lađih i s tar i j ih grupa ci ja , udje l

s tabala rav ne de blo vine, apro ksim at ivn i podac i o vis inam a; tč . g) .

Izvješ ta je o svoj im nalazim a uprav i te l j i šum a dostav l ja ju direkcij i vlastelinstva. Kako se vidi , ovi zadaci ( tč. d—g) čine u stvari9

geom etr i j ske i t ak sa to rske pred radnje za uređ ivanje šum a; ko jedanas obavl ja ju spec i ja lne us tanove izvan okvi ra šumske uprave .Ali konc em 18. s tol jeća, kad se u osta loj Evro pi tek uda ra ju pr vitemel j i po t ra jnos t i u šumars tvu , moramo označ i t i kao krupni napred ak š to se u ins t ruk c i jam a uopće pos tav l ja takva pro ble m at ik a .U to vr i jeme i u tehničk i napred ni j im zeml jama šum ars tvo vod elovc i i kam era l i s t i , još n i je pozna ta n i p rom jerka , m eta rsk i j es is tem tek u početku, a prvi šumarski pionir i : G. L. Hart ig , H.Cot ta i J . Ch. Hundeshagen jedva ulaze u javnost .

Dal ji se za da tak up ravi te l ja sas toj i u s tudi j i izvoznih p r i l i ka(tč. h— m). Da b i se u ov im p i tan j ima mo gla donos i t i p rav i lna r ješen ja , t reba pr i je svega proves t i točnu reg is t rac i ju konkre tnogstanja . Zbog toga upravi te l j i imaju dužnost da ustanove:

— pojed ine pre djele iz koj ih je izvoz u pravcu m orsk e ob alepreko grobničke gospošt i je lagan, a iz koj ih je težak,

— kroz koja bi se mjesta mogla izgradi t i ces ta do Ri jeke prekoGrobnika ( izradi t i pr ibl ižan prel iminar t roškova) ,

— poje dine pre djele iz koj ih je izvoz u pravc u m ors ke ob ale

preko područja Klane lagan, a iz koj ih je težak,— kroz koja bi se m jesta mo gla postojeća cesta za K lan u pr ikl juči t i na spoj Klana—Rijeka ( izradi t i predračun t roškova za popravke ces te prema Klani ) ,

— predjele iz koj ih je svaki izvoz nerentabi lan i l i uopće nemoguć.

Drugim r i ječima, upravi te l j i imaju izradi t i p lan izgradnje saobraća jne m reže za jedno s p red raču nim a t roškova i p r i tom za konkre tno s tan je s i s tem atsk i u tvrd i t i dobavne položa je (vr i jednosnerazred e) . E lab or ate dostav l ja ju direkci j i v las te l instva, koja ih ispituje i s tavl ja feudnom gospodaru pr i jedloge za izvedbu. Razum

l j ivo da ovako zamašni zadac i u ins t rukc i jama n isu te rmin i ran i , a301



to nisu mogli ni biti jer su ih upravitelji morali vršiti uz redovnposlovanje. Ono se pak u stvari zasniva na primjeni šumsko-gospdarskih mjera, koje je još postavio navedeni Šumski red za bakaski dominij. Bez obzira na pitanje je li u času donošenja instru

cija Šumski red bio na snazi ili ne, je li i u kojoj mjeri obvezivpriv atn i feud, činjenica je da se njegove načeln e no rm e prim jen juu čabarskim šumama i nakon prijelaza iz državne u privatnu svjinu. Stoga ćemo kod pojedinih funkcija šumske uprave navodi odgovarajuće propise Šumskog reda (Instrukcije, pogl. 28, to—z).

a) Upravitelji imaju dužnost da obilježavaju stabla prije sječObilježavanje se vrši točno prema doznaci koju je za pojedinopoduzetnika ispostavila direkcija u Čabru. Jednako se tako imavršiti i obilježavanja izrađene robe (bilo pojedinih komada, bisložajeva) kao podloge za naplatu takse i izdavanje izvoznica (1. ŠR).

b) Obilježavanje se vrši samo odraslih stabala. Pri tom se vlasteoski pečat udara na deblo, i to ne više od jedne i pol stopiznad zemlje.

c) N aro čita se pažn ja im a po sve titi spre čav anju šteta ko je sčine sječom mladih stabala. Ne smije se dopusti t i da podložnipri skupljanju sijena, izvedbi stogova i spremišta ili pri ograđivanpolja si jeku m lada stabla po d prije tnjo m globe od 1 forinte psvakom posječenom komadu. Is ta se naime upotrebna svrha mopostići i primjenom ležikovine ili bukova granja (čl. 8. ŠR).

d) Upravitelji su dužn i po dn osi ti prija ve p rot iv onih osob a kpdoznačena i konsignirana stabla sijeku u visini debla većoj od dvstope iznad zemlje (zabrana ostavljanja visokih panjeva). Prekrtelj se kažnjava globom od 15 kra jca ra po sv ako m panju . Pril ikokonsigniranja upravitelj i su dužni interesente upozorit i na ovpropis (čl. 20. ŠR).

e) Jednako se tako imaju podnosit i pri jave i protiv onih osobkoje, u smislu propisa pogl. 14. Instrukcija, mimo vlasteoskog rjšenja proširuju postojeće ili otvaraju nove krčevine (čl. 5—7, 1ŠR).

f) Za paljenje se ugljena, koji podložnici trebaju za svoja domćinstva, ne smije izdavati drugo do bukovo drvo (čl. 9, ŠR). Jelose drvo može u tu svrhu doznačit i sam o za slučaj ka d nije prik ladza bilo koju rentabilniju svrhu.

g) Stalni se nadzor ima voditi o tome da ne bi tko u toku proljeća i l i l jeta u šumama palio vatru. Prekršitel j će ne samo nadknaditi štetu od požara već će bit i i posebno kažnjen prema daniokolnostima (čl. 18. ŠR).

h) U vrem enu otvaran ja krčevin a i iskuh avan ja po taše t rebvoditi posebnu brigu da u sastojinama ne bi nastao požar. Upravtelj i su dužni da l judstvo zaposleno kod ovih radova stalno upzoravaju na mjere opasnosti od požara.302



dalca, čemu je najbolji dokaz da u šumama isključuje svaku ingrenciju kmetova. Ist ina je da se tokom vremena razvilo međkmetovima uvjerenje da takvi predjeli čine njihove općinske šum(»gmajne«), na što upućuju kasniji sporovi s feudalcem. O takvo

jednom sporu govori i molba kmetova općine G e r o v o od 3svibnja 1848. god. upu ćen a na hrva tsk i sab or. U njoj se izmeđostalog kaže (u današnjoj transkripciji):

»Do pred malih pasanih godinah šumske potriboće fraj imali jesmo ovdašni stanovniki opet kak negda nam je bilo šindule i deske za s tajostala zgrade potrebiti les i derva za ogen fraj imali jesmo — da budeprosto po šumi naše blago pasti pres plače mogli kak jesu (imali) i nstarši, kajti naši stareši imali jesu po lozi kerčevine, po koih se je naše bpasti moglo, ali ista gospoščina čubranska je i ono poprodavala i preprejesu i ne samo ovo isto gori popisano dugovajne nego takaj iste naše gmpoprodali jesu, da se naše blago gde pasti nejma.« (B. Stoj savije vn. d., str. 36).

Feudalni gospodari u području stare vinodolske župe, bila tkameralna uprava i l i privatna vlastela, ne priznaju nikakvih instucija općinskih šuma. To se jasno vidi iz tekstova čabarskih istrukcija.

U svima vlasteoskim šumama, bile one servitutom opterećene ne,predviđaju instrukcije sječe i izrade trgovačke robe u svrhu prvređivanja. Za razliku od vremena tršćanske komercijalne Inte

dance (propisi čl. 4. ŠR) ovdje se stvara mogućnost privatne trgvine,kojom se mogu bavit i domaći podložnici i strani poduzetnicKod toga su domaći kupci unekoliko favorizirani plaćanjem ni(pogodovne) takse. Kod ovih propisa čabarske instrukcije razlikusortimente koji su se izrađivali već u doba državne (kameralnuprave (pogl. 3), od onih koji još nisu uvedeni u čabarske šumetrebalo bi ih uvesti (pogl. 4). U prvu skupinu (pogl. 3) ulaze slideće prerađevine (tč. a—e):

1) BAČVARSKE DUŽICE (costae doliorum).Izrađuju se od jelovine i sm rekov ine. Dom aći po duz etnici plać aju tak su 12, a stra15 kra jcara po izrađenom tovaru. Instruk cije k on statiraju da izrada dužica za šume vrlo štetna i da se u interesu uzgoja ima šmoguće više ograničiti . Direktoru se vlastelinstva preporučuje tu izradu nikako ne dopušta:

— u sastoj inama na obroncima okrenut im prema moru, t j . njugozapadnim ekspozicijama, nadalje,

— u predjelima gdje ima izgleda da će u dogledno vrijeme bizgrađena cesta, bilo kroz područje Grobnika, bilo kroz Crni Lili Lepenice,

— u šumama kroz koje prolazi put za Klanu, makar koliko težak, ali je ipak upotrebljiv,30 4



Izrada se dužice može dopusti t i samo u manje pristupnim šumama i u klisurastim terenima, odakle se prerađevine mogu izvessamo tovarnom stokom (samarnjakom) i l i čovječjom snagom. Drektor je dužan da u ovom smislu izda upravitel j ima potrebnupute .

2) KROVNE DASKE (tectorum asseres)ili vulgo »scandole«, od-nosno šindre. Njihova se izrada po dosadanjem načinu dopuštsamo u šumama koje se nalaze u predjelima počev od izvora rijekKupe (kod sela Krašićevice) pa do planine Javorov kal (kod CrnoLuga, — u današnjim topografsk im k arta m a označen kao Jav orovrh , 1098 m ), dak le sam o na sjeveroistočnim pa di na m a risnjač komasiva. Taksa iznosi 15 krajc ara p o jedn om uobičajeno m tov arizrađene robe.

Značajno je da instrukcije kod izrade šindre ne spominju štet

od zasijecanja (špananja), koje inače oštro kažnjavaju Šumskredovi za bakarski dominij (čl. 13) i za Vojnu krajinu (čl. 24). Tmožemo protumačit i samo time što takvih šteta nije bilo, pa nijbilo ni potrebe za donošenje sankcija. Uostalom, ovo je ograničenizrade na razmjerno mali prostor vlasteoskog posjeda učinilo dsu se u okolnim naseljima (Okrog, Krašićevica, Kupari, Hrib i Raloge) izgradil i v rsn i majs tor i , tzv. »kupari« (A. U g r e n o v i ć , nazje u vezi s romanskom ri ječi »ćupa«; pojam kod izrade šindreKrš kao naučni problem, Krš Jugoslavije, Zagreb 1957, JAZU, str.

3) DRVE NI UG LJEN (carbones) za potrebe domaćeg zanatstva.Strogo se zabranjuje upotreba bilo koje vrste drveća osim bukovine (čl. 9. ŠR). Izdaje se uz naplatu takse od 10 krajcara po čtvornom hvatu (passus). Da ne bi zbog izdavanja palirskog drvdošla u pita nje drv ari a dom aćih podložnika, od ređ uje se da se tdrvo izdaje uvijek u udaljenim šumama. Ali kako i domaći podlonici trebaju drveni ugljen za podmirivanje svojih kućnih potrebto će oni kod paljenja ugljena za svaku četvornu orgiju (jednju tr o im a 1.300 čet. org ija; po to m jedn o orgija 1,23 čet. hv atanaplaćivati 15 krajcara.4

4) SMOLA (pixides) ili vulgo »scatola«. U vlastelinstvu je zatečenugovor o vađenju smole s kmetovima iz sela Prezid. Oni plaćajtak su od 1 forin te i 8 kr ajc ara za svaki izrađeni to var .

Prema propisu čl. 17. Šumskog reda iz 1767. godine vađenje jsmole uopće zabranjeno kao vrlo štetno za šume. Izgleda da s

4 Feudalac računa da jedna ral broji 1.300 četvornih orgija (usp. propu pogl. 14. priložen ih ins truk cija) . Pre ma tom e, četvo rna orgija (4,43 m2)izlazi veća od četvornog hvata (3,60 m2).

Napominjem da mi je kod interpretacije latinskog teksta instrukcija pržio izdašnu pomoćprof. Davorin K r i ž , klasični filolog i bivši dire kto rsušačke gimnazije, pa mu za iskazanu susretljivost izričem ovdje svoju z

hvalnost.20 STARINE 305



— u nepristupačnim predjelima, udaljenim od mora i u većemdijelu takvim da se iz njih ne mogu iznositi veći komadi izrađenerobe, a nema ni izgleda da bi se u tom pravcu stanje poboljšalo,

— u predjelima na granicama vlastelinstva, izuzevši one koje se

nalaze na spornim međašnim linijama, npr. s gospoštijom Grobnik.Važno je obavještenje u propisima da se u čabarskom vlastelinstvu tekuće, tj. 1798. godine neće proizvoditi potaša, jer su kmetovi, koji se razumiju u taj posao, o t i š l i na izradu izvan ča-barskog feuda, napose u fužinske i vinodolske šume. Ova konstatacija ima za historiju Gorskoga kotara dvostruko značenje. Iznje saznajemo:

— da je već koncem 18. stoljeća nakon p restanka m anufak tureželjeza u čabarskom kraju započela sezonska emigracija,

—- da je u os talim šum am a s tare vinodolske župe iskuhavanjepotaše zauzelo tolike razmjere da nije dostajala lokalna radnasnaga.

Vlastelin u instrukcijama izražava bojazan da će se ta emigracijaponavljati iz godine u godinu, svakako zbog bolje zarade u drugimkrajevima. To će svakako biti štetno za poslove njegove uprave,pa treba poduzeti protumjere, koje se u prvi mah čine najefikasnije. Direktoru vlastelinstva stavlja u dužnost da prvi put, odmahnakon izdanja instrukcija, drugi put početkom novembra, a trećiput početkom januara naredne godine, dade javno proglasiti:

1) Primarna je obaveza kmetova da uz primjerenu zaradu služena vlastitom feudalnom dobru.2) Ta je obaveza povrh toga kodificirana i u urbaru, pa se nitko

od podložnika, doklegod ima svoj domicilij u ovom kraju, ne možeosloboditi dužnosti pod prijetnjom mjera zbog prijestupa protiv pokornosti.

3) Dosljedno tome, nitko od podložnika ne smije otići iz teritorija feuda bez prethodnog odobrenja direktora.

4) Uprava će vlastelinstva onim podložnicima za koje ne bi imalazaposlenja izdati svoju privolu da sebi drugdje nađu zaradu.

5) Protiv neposlušnika, koje će se prema potrebi uz asistencijuoružane snage prisilno povratiti kućama, bit će izrečena primjernakazna u razmjeru s danim okolnostima.

Međutim, prije nego isteče navedeno oglašivanje direktor će vlastelinstva dobro ispitati i procijeniti koliko će se u šumama ovogvlastelinstva proizvesti potaše i kolika je radna snaga potrebna zataj posao. Ovo zato što bi se onima koji bi kod kuće ostali nezaposleni (a drugdje bi mogli doći do zarade) mogla učiniti velikanepravda, a to vlasteoska uprava ne smije dopustiti. Direktor jedužan da najkasnije mjesec dana prije trećeg oglašivanja predložidokumentirani izvještaj i prijedlog feudalnom gospodaru. On će,

307



osim toga, pronaći put i način da sam ili preko nadležnih župnikauvjeri podložnike o opravdanosti ovih mjera, sa svrhom da se uširim slojevima izbjegne neraspoloženje i povod za pobunu protivvlastelinstva.

Koliko je feudalac uspio tim mjerama djelovati na sezonskuemigraciju, nije poznato. Ali dok instrukcije govore o mogućnostipobune kmetova, znači da je postojalo izvjesno vrenje. Sigurno suglasovi o francuskoj revoluciji, makar i u nejasnim obrisima, vje-rojatno preko Rijeke, počeli prodirati i u Gorski kotar. Kod togasu socijalni momenti, koji se ogledaju u pokretima za likvidacijukmetskih obaveza, bili važniji nego nacionalni. Za vrijeme francu-ske okupacije ovaj isti čabarski vlastelin Matija Josip Paravić iz-vješćuje dne 20. studenoga 1809. godine podžu pan a F ran ju Gerlicija(Grličića) da se njegovi kmetovi javno hvale kako su okupacijompostali Francuzi i slobodni ljudi (Galli sumus, liberi sutnus; R.L o p a š i ć, Karlovac, Z agreb 1879, str. 72).

Navedenim proizvodima mogli bismo dodati još i razne sitneprerađevine, koje instrukcije supsumiraju pod nazivom »orbiculiet conche«, ali te su bile bez većeg značenja za šumsko gospodar-stvo. Ostaje dakle u svemu pet vrsta šumskih proizvoda koji, osimsmole i potaše, služe za podmirenje potreba najbliže okoline. Nig-dje se ne spominje piljena građa, što je dokaz da je napuštanjemželjezarske manufakture prestala raditi i čabarska pilana. Brojnisu sortimenti oble, cijepane, tesane i piljene građe najraznoličnijihrazmjera, koji se kroz desetljeća izrađuju u šumama istočnih kra-jeva Gorskog kotara (kuda se probija Karolinška cesta s mrežomprilaznih putova) i otpremaju u bakarsku i riječku luku (bakarsketrgovačke uzance iz 1767. godine), u čabarskom su vlastelinstvugotovo nepoznati. Razlozi su jasni: s jedne strane nepovoljna gra-vitacija terena s obzirom na morske luke i odsutnost prometnearterije kao što je Karolinška cesta, a s druge strane poslovanjebivših rudn ika i talionica, koje je treba lo n eznatan bro j prerađevinaiz najbližih šumskih predjela.

c) Predviđene reforme

U propisu pogl. 4. instrukcije ukazuju na nove vrste prerade kojetreba postepeno uvoditi. To su kod četinjača bordonali, šestakinje,petakinje, gredice i slična tesana građa (jelovina i smrekovina), akod listača dužice, vesla, obruči, palice, tj. pretežno cijepana građa(bukovina). Za te je sortimente izrađena i tarifa u kojoj je propi-sana jedinična cijena na bazi dimenzija izrađenih komada (dužina,širina i debljina) ili tovara, odnosno siožaja kao obračunske je-dinice.

Ali kod ovih novih produkata izgleda ni sam vlasnik ne vidi mo-

gućnos ti za brza preor ijentiran a eksploatacije. Za pretežni je dio308



navedenih prerađevina trebalo najprije izgraditi izvozne kolne ptove.Zato u prvi čas instrukcije postavljaju težište na preradi sitnih sortimenata iz bukovine, i to na:

1) DAŠČICE ZA AMBALAŽU (asseres ad usum cistarum pro lmonibus),u koju su svrhu iz Rijeke u Čabar poslana dva prototipaod naročito izabranih komada uzoraka (vjerojatno se i ovdje rao cijepanoj robi jer se nigdje ne navodi pilana).

2) DRVENI UGLJEN (carbones)za svrhe prekomorskog ekspor-ta po uzoru i praksi u fužinskim i vinodolskim šumama.

Prijelaz na ovu vrstu korišćenja ne zahtijeva neke nove uzgojmjere ili novčane žrtve. Potrebni obziri na uzgoj šuma ovdje vjede jednako kao i kod izrade drugih proizvoda. Što se pak titroškova transporta, tu se u oba slučaja radi o materijalu koji lako prenosi pomoću tovarne stoke. Instrukcije čak dopuštaju mgućnost ove izrade i u šumama s gravitacijom prema moru (kosu do sada, izuzev ugljarenja, bile izvan eksploatacije), ali uz uvda se prije ispitaju i donesu specijalne uzgojne i zaštitne mjere

Imajući na pameti povećanje šumske proizvodnje, vlasnik povdrugih već spomenutih mjera uvodi točno određenu proceduru odobrenje sječe, konsignaciju, način izrade i dozvolu za izvoz. Tse proceduri ne bi moglo prigovoriti ni danas, nakon gotovo dstoljeća, pogotovo ako se uvaži da je još u drugoj polovini prošlstoljeća biskup J. J. Strossmayer prodavao svoje šume s jedinonaznakom »od pu ta do pu ta«. Poglavlje 5. instrukcija određu je:

1) Svakom interesentu, bio on domaći ili strani, želi li preuzeposao prerade u šumi, izdaje na osnovi traženja direkcija vlastelstva pismenu d o z n a k u(assignatio),u kojoj je osim imena i pre-zimena kupca naznačen šumski predjel, broj stabala, vrsta drvenačin i svrha prerade. Doznaka je datirana i proviđena vlasteoskpečatom. Interesent se s doznakom prijavljuje kod upravitelja šme na dalji postupak.

2) Vrsta se drveća u doznaci zbog kratkoće označuje crtežomjela s dvije grane, smreka s četiri, bukva sa šest, javor s osam grna i tako dosljedno dalje za ostale vrste.

3) O izdanim se doznakama vodi u direkciji posebna evidencipo redoslijedu brojeva.4) Na temelju doznake vrši nadležni upravitelj obilježavanje st

bala. Prije toga on mora ispitati da li stabla stvarno odgovaraju najavljenu upotrebu, jer za svako stablo, koje je konsignirano a slije pronađeno kao neprikladno, treba platiti naknadu od 30kraj-cara po svakoj stopi opsega njegova debla. Samo o b i l j e ž a v an j e (obsignatio)mora biti vidljivo te se udara čekićem u visiniod najmanje stope i pol iznad zemlje. Nakon obilježavanja upratelj preuzima od interesenta doznaku te je drži u pohrani radi ev

tualne kontrole.309



5) Budući da se u vrijeme ispostavljanja doznake ne može točnznati koliko se od konsigniranih stabala može izradit i komada(lig*norum frusta) i tovara(onera), to će direktor zajedno s nadležnimupraviteljem na bazi što moguće točnije kalkulacije odredit i višobroka uplate takse (najmanje tri), kod čega će se eventualni osttak izravnati prilikom izdavanja izvozne dozvole.

6) Nakon dovršene izrade, a prije nego se interesentu uručiiz-voznica (facultas pro exportatione), upravitelj na mjestu događajau šumi udara s čeone strane (kod većih komada) ili na složaje (kositne robe) vlasteoski žig kao dokaz da je materijal izrađen i obračna t. Rad i se dak le o j ednom p rimit ivn ij em ob liku n a k n a d np r e m j e r b e , koja j e u Gorskom ko t a ru , kako se v id i, s ta ra okdva stoljeća. Podatke o premjerbi upravitelj dostavlja direkciji , ona onda obračunava kupovinu i ispostavlja izvoznicu. Razni oblpečata i žigova propisani su u poglavlju 23. s točnom naznakonačina upotrebe (za šumske je prerađevine tekst: »M. P. Flumine«

Što se t iče šumskih nuzgrednih prihoda, novi vlasnik uvodi krune reforme u izvršavanju regalnih prava(jura regalia), gdje spadar i b a r s t v o i l o v s t v o(piscatio et venatio). U poglavlju 10.konstatira se da su se ova prava u vri jeme kameralne uprave izdvala u jednogodišnji zakup. Zakupnici su bil i kmetovi, unatoč prpisu Marijeterezijanskih ur ba rsk ih regu lacija iz 1755. godin e(Con-stitutiones rei urbarialis), koji kmetove posve isključuju iz vršenjalovnog prava. Za poburžoaženog feudalca, kakav je M. J. Paravisav prožet idejama merkanti l izma, lov nema više one privlačnoskao nekada za staro ratničko plemstvo. Njegovu vrijednost on prsuđuje po visini prihoda koja se godišnje može dobiti. Zbog togpropisi instrukcija dokidaju zatečene ugovore s kmetovima, i to (obazirući se na urbarske regulacije) uz motivaciju da kmetovi zblova zapuštaju svoja gospodarstva, pa se tako izaziva veća štenego koris t .

Ipak je jedan od razloga storniranja zatečenih ugovora o lovu bi taj što se lov izdavao na trajanje zakupa od svega jedne godinOvo svakako nije bilo u interesu čuvanja i uzgoja divljači, jer zakupnik nastojao u toku tako kratkog vremena izbit i što veću krist bez ikakve brige kakvo će biti stanje divljači po isteku zakupnugovora. Zbog toga propisi odmah imenuju nove zakupnike, itodirektora Sešuna i župnika Husa (Huss), al i produžuju i trajanzakupa na tri godine. Navode i visinu godišnje zakupnine u iznood 101 forint i 56 krajcara, dakle nešto manje nego što iznosi gdišnja plaća upravitelja šuma. Lov i ribolov su bili svakako vrunosan posao za zakupnike.

d) Pretvorbe kultura

Za intenzitet i retardaciju uzmicanja šume presudnu ulogu imju k r č e n j a (extirpaturae) radi širenja poljoprivrednog zemlji-310



šta. Već smo prije ustanovili da je feudalnom gospodaru išlo u krist svako pretvaran je šumskog u poljoprivredno zemljište već zbrazloga izravnog povećanja kmetskih podavanja (decima fruguagnellorum, haedonum et apum, pogl. 7. i 8). Osim toga, veće pljoprivredno zemljište jače vezuje podložnika uz rodni kraj i dorinosi tako smanjivanju emigracije. Ovdje treba naglasiti da je vrijeme izdavanja instrukcija u čabarskoj dolini već uveden k r u mp i r (pogl. 8), koji je u ostalim krajevima izvan Gorskog kotajoš gotovo nepoznat, pa ga vlasti početkom 19. stoljeća nasilnimjerama uvode. Uza sve to iz propisa se može razabrati da vlasnnastoji isključiti iz krčenja sve one šume za koje ima izgleda da se drvo izgradnjom cestovne mreže moći uz povoljne cijene plarati na vanjskom tržištu. On ne poznaje, niti ga interesira, zaštitkarakter šumskog pokrova na vapnenoj podlozi, ali vrlo dobro pnaje monopolistički položaj Gorskoga kotara prema drvom sirmašnim zemljama Mediterana, a naročito Apeninskog poluotokPo propisima se instrukcija krčenja isključuju (pogl. 14) u ovipredjelima:

a) Svi bliži i bolji položaji u neposrednoj okolici Čabra kao redencije feudnog gospodara.

b) Položaji s gravitacijom prema moru.c) Predjeli za koje ima izgleda da će u dogledno vrijeme biti p

vezani cestom bilo u pravcu Crnog Luga ili Lepenica, bilo u pravKlane.

d) Predjeli kroz koje prolazi postojeći put u Klanu.U svim se ostalim šumama mogu krčenja dopuštati. Kod toga

instrukcije gotovo doslovce drže istih načela koje propisuje i biŠumski red za bakarski dominij u članovima 5—7. Konkretne površine, koje za tu svrhu mogu doći u obzir, predložiti direkcvlastelinstva feudnom gospodaru na odobrenje. Prijedlozi se sasvljaju nakon saslušanja upravitelja šuma i drugih vještaka. Čina taj način budu definitivno utvrđene površine, ali prije nego predaju najavljenom korisniku, vlasteoska će uprava iskoristiti sdrvnu zalihu na način što će stabla predati u izradu dužice, šinddrvenog ugljena ili koje druge prikladne vrste prerade.

Da ne bi podložnik, koji je dobio krčevinu na temelju prethonog rješenja vlasteoske uprave, mogao neprimjetno širiti iskrčezemljište, označit će se granična stabla vlasteoskim pečatom. Ata stabla prijeđe podložnik, on će pored gubitka dodijeljene mkrčevine biti kažnjen novčanom globom po svakom pojedinom orenom stablu (analogan propis čl. 7. ŠR). Jednaka se kazna predđa i za one koji prije vlasteoskog rješenja izvrše krčenje u svokorist.

311



Napokon, da bi se stare krčevine razlikovale od novih, a naposone koje je odobrila pri jašnja kameralne uprava, izradit će direkcja vlastelinstva točan katastar, u kojem će za svakog podložnika nznačiti naziv njegove krčevine, topografski smještaj, površinu i dminalni census (čl. 6. ŠR).

I I I . ZAKLJUČCI

Čabarske su instrukcije iz 1798. godine važan dokumenat u histriji šumarstva Hrvatske i jugoslavenskih zemalja uopće. Iz njih sznajemo za osnovne smjerove gospodarenja u jednom velikom dijGorskoga kotara, i to u vri jeme kad je napuštanjem pokušaja rdarstva i industri jal izacije šuma postala glavni privredni faktoIzmjena funkcije šumarstva od pomoćne djelatnosti lokalne ind

stri je u samostalnu ekonomiju, či j i se proizvodi počimaju plasirau većem području Mediterana, povlači sa sobom i preorijentaciu organizaciji upravljanja, mjerama uzgoja, a naročito u oblicimprerade i u r ješavanju transportnih problema. Opća je načela zgospodarenje šumama u novoj ekonomskoj ulozi postavio Šumsred za ba ka rski do m inij iz 1767. god ine. Ta načela na ko n prijelačabarske domene u privatnu svojinu gotovo u cijelosti provodf život novi vlasnik napuštajući uglavnom samo princip državnotrgovačkog monopola iz vremena tršćanske komercijalne Intendence.

Obje su pravne norme rezultat novog merkanti l ist ičkog shvaćnja ek ono m ske funkcije šu m e u drugo j polovin i 18. stoljeća. Napštanjem se državnog trgovačkog monopola razvija novi autohtotrgovački stalež, najviše iz redova bivših kmetova. Ti će, u početjedva pismeni, poduzetnici s uspjehom osvajati vanjska tržišta, ptiskivati venecijanske trgovce, a kasnije, u 19. stoljeću postati glana brana protiv prodiranja stranog kapitala u krajeve zapadne Hvatske. Najbrojnija poduzeća niču najprije duž Karolinške ceste, se brzo šire na sve glavne gravitacijske centre. Najpoznatija su Bakru (Blažina, Medanić, Polić), Crnom Lugu (Durbešić), Čab(Turk),Delnicama (Delač, Kezele, Petranović, Pleše), Fužinama (Agnesi, Delak, Padavić, Premer, Šverljuga, Tomac), Grobniku (PesProsen), Lokvama (Burcar, Gašparac), Ravnoj Gori (Geber, Gregrac , Ivančić, Jurković, Russig, Ružić), Srpskim Moravicama (Hubler, Petrović, Vučinić) i Vrbovskom (Buneta, Kratofil, Lisac, Mace, Mušević). Poduzeća rade s malim kapitalom, ali ipak ponegdjsama izgrađuju šumske ceste, a kasnije podižu i pilane, među njm a i pr vu p arn u pilanu u Hr va tsk oj (Crni Lug, 1850). Velikom broju malih poduzeća pogodovao davno uvedeni način gospodarnja putem malih razasutih prebirnih sjekova, koji su onemogućavstvaranje jednog velikog kapitalist ičkog kombinata. Isto je tako pgodovalo i uvođenje naknadne premjerbe, koja je isključivala riz

312



kupca i prodavaoca na kvantiteti i kvaliteti izrađene robe. Ova pduzeća, vezana uz jedan ograničeni predjel, kao sirovinsku bazu stalnom strahu da će šuma nestati, razvijaju svoju djelatnost smjeru ne kvantitativnog nego kvalitativnog dizanja produkcije. daleko poznata reputacija Gorana kao vrsnih radnika u svim grama prerade drveta nije nastala slučajno, niti u novije vrijeme. Oje rezultat dugogodišnjih napora i pribiranja iskustava, koja prešla u tradiciju, čiji zametak treba tražiti u prvim nosiocima dvne privrede u Gorskom kotaru.

Dokidanjem državnog monopola za ondašnje je prilike bansHrvatske stvoren nakon dokidanja intendance jedan povoljan onos između kultivatora i korisnika šume. Ako pustimo s vida radoblje napoleonskih ratova i s njima povezane ekonomske krizeprva dva desetljeća 19. stoljeća kada narodne mase pustoše šumzbog održavanja golog života, mi u Šumskom redu i gospodarskinstrukcijama vidimo jedan od uzroka što su u ovom kraju ostašume sačuvane daleko bolje nego u bilo kojem drugom dijelu juslavenskog Krša.

L I T E R AT U R A

Blanc A., La Croatie occidentale, Paris 1957.Despot N., Privreda Hrvatske XVII—XIX. stoljeća, Zagreb 1957.Ivoš J. i dr., Higijensko-stočarske prilike čabarske komune, Vetserum, Za

greb 1962, broj 1—2, str.12—33.Karaman L, Dva gospodarska pravilnika za feudalne gospoštije u Hrvatskoji Slavoniji oko godine 1800, Starine JAZU, knjiga 50, Zagreb 1960, st

427—460.Laszowski E., Gorski Kotar i Vinodol, MH, Zagreb 1923.Lopašić R., Karlovac, MH, Zagreb 1879.Mirković M., Ekonomska historija Jugoslavije, Zagreb 1958.Radošević M., Pabirci za šumarsku poviest hrvatsko-srbskih šuma, Š. L. Za

greb 1891—1892.Statistički godišnjaci kraljevina Hrvatske i Slavonije, Zagreb 1905. i 1906—

1910.Statistički godišnjak FNRJ, Beograd 1962.Stojsavljević B., Šuma i paša u borbi sela u Hrvatskoj i Slavoniji poslije1848.godine, Građa za gospodarsku povijest Hrvatske JAZU, Zagreb 1961Strohal R., Uz lujzinsku cestu, Zagreb 1935.Ugrenović A, Krš kao naučni problem, Krš Jugoslavije JAZU, Zagreb 1957

313



P R I L O G

INSTRUCTIONESCIRCA QUALITER ADMINISTRANDOS RESPECTIVOS DOMINU CSABAR

PROVENTUS

I.

R a s p o r e d p o g l a v l j a

1. De jure Patronatus;2. De sylvis, in specie vero focali, ac aedili Subditorum Neces sitate;3. De Lignis, aliisque in Sylvis Manipidationibus hactenus pro Questu in usu

praeexistentibus;4. De novis Manipu lationibus in Sylvis irttroducendis;5. De assignationibus pro Excissione extradand is, de Obsignatione vulgo

Bollo, ac facultate Exportationis vulgo Licenza;6. De Censu Domali;7. De robotis qualiter man ipulandis;8. De Decima frugum;9. De Decima Agnerollum, Haedonum et Apum;

10. De Piscatione et Venatione;11. De Macellorum Obventione;12. De educillo vini;13. De fundis allodialibus;14. De extirpaturis;15. De Restantiis;16. De Contrabandis;11. De Molendinis, ac Molis Serratoricis subditorum;18. De Lapidibus pro Trituratione Frugum;19. De Aedificiis Dom inalibus;20. De Molis Dom inalibus;21 . De Actis, Mappa, et Limitibus;22. De Taxis;23. De Sigillis;24. De Salis Depositorio;25. De Victualibus Flumen Robo taliter deferendis;26. De nova Regulatione Subditorum;27. De obligatione Dom ini Administrator is;28. De obligatione Sylvanarum;

29. De Statu Salariorum.314



I I .

I z v a d a kiz instrukcije za administratora gospoštije Čabar M. J. Paravića

od 1. maja 1798. god.INSTRUCTIONES

CIRCA QUALITER ADMINISTRANDOS RESPECTIVOS D(OMI)NII CSABPROVENTUS.

Actum in Regio antehac Cam erali Dom inio Csabar Die 1. ma et sequenti-bus mensis Maii Anni 1798.

Posteaquam Regium hocce Cam erale Dom inium medio Benigni Decreti dedo. 9 7-bris Anni 1796 Nro 12 .187 mini per Suam Majestatem Sacratissimamtitulo Mixtae Donationis, taliterque pro summa medio alterius Decreti de do.31. Avgusti Anni 1797 No 11.647 in finis41.307, xis 10 clementer defixa colla-tum, hodierno die in obsequium tertii ordinis Benigni Decreti Reg. de do.quippe 15 Martii currentis anni 1798 No 3 .737 per Perillustrem D(omi)numJOSEPH UM STIPANO VICH Regii Cam eralis Dom inii Fuccinensis castella-num qua per inclytam Reg. Cam eralem Administrationem Zagrabiensemdeputatum mihi realiter resignatum fuisset; prouti initum eatenus ac vicis-sim sub 27. decurrentis mensis subscriptum liquidatorium instrumentum per-hiberet, sequentia partim pro necessaria posteritatis meae notitia, partimvero pro recta, utilique ejusdem dominii administratione in seorsivos Titulosdistributa disponenda censui,

Titulus 2-dus;De Sylvis, in specie vero de focali, ac aedili subditorum necessitate.

Siquidem ditissimum, unave, si rite administretur perenne dominii hujuspatrimonium sylvae ipsae essent, hinc turn pro necessaria earundem conservations cum et sylvanalis proventks adauctione sequentia innomisse obser-vanda constabiliuntur, et quidem :

a) solutio, quae olim pro arborum scissione a securi desumebatur, velutpestiferam sytvarum perniciem praeseferens, omnimode prohibetur adeoque

b) nulla lignorum species non solum extraneis, sed nee domesticis subdi-tis, nee pro usu focali, nee pro usu aedili, nee pro quocunque altera ipsorumusu absque obsignatione vulgo bollo concedenda erit;

c) selectus jure turn pro scissione assignandi loci, cum et ipsius lignorum,seu arborum speciei, semper paenes dominium, nullatenus vero subditorumIflbitum, permanentes. Hinc

d) pro usu focali ea praeprimis cencedenda, quae seu defectosa, seu tem-pestatis vehementia, seu temporum vetustate d ecussa in sylvis prostrata ja-cent;

e) in horum autem deffectu reliqua et quidem nominatim ex fago (vulgobukovina) nullatenus autem ea, quae seu melioris sunt speciei, seu adhibita

fors autem excoluntur, pari ratione

315



tici etiam subd iti p ro peculiari ipso rum usu carbones exurant, iidem xros 15a qualibet orgia lignorum (intelligendum sempe r ex fago) pendendos habe-bunt;

e) pixides vulgo scatulae: a quorum quodlibet onere subditidominii hujus e villa Praesid f. 1, xri 8, contractualiter dependunt. Siquideme habitis eatenus per praefectum sylvarum dominii Fuccinensis informationi-bus mihi constaret, quod praesertim per man ipulationem hanc sylvae quammaxim e destruantur, eadem simpliciter quoad solos contrahentes usque ulterior es dispositiones tolleranda erit; caeteris sive iidem domestici, sive ex-tranei sint per absolutum, taliterve indiscriminatin interdicta. — Interea au-tem D(om i)nus Adm inistrator sollicitam unaque genuinam rellationem mihipraestabit; et quidem:

1-mo , In qua sylva manipulatio hac exercetur, ac paenes quos d ominii li-mites est.

2-do. An per manipulationem hanc multum devastetur, ac jam devastatasit.

3-tio. An non loco manipu lationis hujus a lia quaepiam man ipulatio proutesset costarum, vu lgo doghe, vel cinerum clavellatorum utilior foret.

f) offerunt se recte hie quoad cinerum clavellatorum man ipulationem per quam necessarie dispositiones. Manipulatio haec ab anno 1794 indominio hoc introducta ultro quoque, ac tanto quidem mag is, quod eadem inaestimatione camerali pro reditu fixo in annuis finis 343,52 excalculata taliter-que in finis circiter 7 m. mihi imputata fuerit om nino continuanda decernitur.Cum autem m anipulatio haec sylvis ipsis quam maximo detrimento cederet,sequentia omni cum exactitudine observanda habebit, et quidem:

1-mo In sylvis m are versus inclinatis ubi suo tempore extruendae viae spes

adesset, sed nee in sylvis illis e quibus extractio seu per G robnicium, seu perClanarn patet, eamdem nullatenus admitat, ast a contrario2-do In sylvis illis, in quibus man ipulatio costarum et scandularum jam

absoluta e st, ut ita signanter majoris molis frusta ilia, quae humi prostratadaximo in sylva impedimento ac una damno sunt exuri taliterve sylva ipsamundari possit, man ipulationem hanc promovebit. Dein

3- In sylvis a maris dissitis, ac ejusmod i a quibus ma joris molis ligna obsylvae perarduam impracticabilitatem alioquin exrahi haud possent, sed neeeadem extrahendi spe s adesset, tandem

4- In sylvis illis, quae recte in confiniis, in quaestionem positis sitae sunt;exceptis illis, quae cum dominio Grobnick controversae sunt, velut m ari vici-

nioribus; ea enim quoad dominium Grobnick, Brod, et Snepergh differentiaest, quod Dom inium Csabar quoad controversos cum Brod et Snepergh limi-tes in possessorio sit; quoad Grobn icenses vero limites tarn Grobnick quamCsabar (lite pendente) extra dominium constiiuti sint.

Siquidem vero ddmestici subditi illi, qui cinerum clavellatorum man ipulationem callent, hinc inde in partibus maritimis, praesertim vero in sylvis Fuc-ciniensibus, ac Vinodolensibus ita dispersi essent, ut dominium hoc non citragrave damnum , manipulationem hanc ob laboratorum deffectum pro curren-ti hoc anno deserere sit adstrictum.

Hine ne futuro quoque anno ejusmodi disordo cum maximo dominii detrimento iterum ennasca tur, sequentia in singulo judicatu ter, nimirum prima

317



vice Ulico nunc, secunda prima mensis Novem bris, tertia vero prima mensisJanuarii solemniter publicanda decernun tur, et quidem :

a) Quod dominio ipsi e justitiae, aequitatis, ac naturalis rationis sentiminesubditum erga honestum mercedem in proprio dominio impendendi primum

jus indubie competat.b) Quo d obligatione hac non solum naturali, verum etiam ipsi urbario ex-pressim innixa nemo subditorum donee fundum ac domicilium in dom inioservat sese citra tumultariae insubordinationis culpam nullatenus erui possit.

c) Quod proinde nemo ad exoticos labores citra praevie qualibet viaeD(om i)no Adm inistratori finedam insinuationem extra dominium excurrerepraesumat.

d) Quo d ittis, quos dominium occasionem impendendi non haberet, ut alibisibi panem proma ereri possint, facultatem quam lib enter sit concessurum .

e) Quod e contra refranctarii, manu etiam si opus feurit millitari dom umreducentur, ac pro ratione circumstantiarum paena quoque afflictiva com-

pescentur.Ast antequam D. Adm inistrator dispositionem hanc tertia vice publicaverit,

bene perpenda t, ac examinet, quantam cinerum clavellatorum quantitatemdominium facere, ac quot hunc in finem laboratores impendere posset; namillis, qui fors (dum alibi lucrari potuissent) domi otiose retinerentur, certemax ima injuria fieret, nulla ratione e parte D (omi)ni Adm inistrator is excu-sanda; quare hoc in ipsissimo objecto sollicitam, unaque bene pondera tamrellationem , adminus uno ante tertiam pub licationem mense mihi innomissesubmitet.

Interea au tem bona modalitate de justitia dispositionis hujus subditos tarnper se, quam etiam medio D(omi)no rum Sacerdotum capacitor e per gat, utita animis ipsorum ad paritionem preparatis, quivis rumor, ac tumultus, querngraviores sequellae indubie sequenrentur, prudenter pro dom inii posse vitarivaleat.

Ti t u l u s 4 - t u s ; De novis man ipulationibus in sylvis introducendis.

Ma joris molis ex abiete et piho lignorum pro quaestu extractio novum inhoc dominio unave lucrativum industriae ram um indubie constitueret; prae-sertim vero lignorum illorum, qui veniunt sub nomine: Bordondli, Sestachig- <ni, Petachigne, Predicze, Scullae — hae qualitates ex abiete tantum assignan-dae sunt. Arbores vero e pino; Deinde ex fago sicdied: Rerhi, Panelle, Doghe,Tallari, Palle, Cerchi, Stanghe etc.

Ac quemadm odum taxa ilia quae antehac pro quavis planta desumebatura ratione unius pedis in diametro indistinctim cassatur, ita hie sub No 2. doadnexa taxa partim a proportione longitudinis, crassitudinis, ac latitudinisplantae, partim vero ab onere, ac in nonullis etiam a frusto emensa innomisse observanda erit.

Accedunt hie et alii itidem ex fago industriae ramis suo tempore pro ratione circumstantiarum introducendi signanter:

— asserum ad usum cistarum pro lemonibus, quern in finem bina e sele-

ctioribus prototypa Csabrum Flumine exmitentur; deinde

318



— carbonum; maxime per manipulationem hane, Buccari et Vinodol Optimo cum successu contigit via Csabro mare versus sumptibus arrendatorumsensim aperiri posset.

Eo pro clariori D(om i)ni Administratoris intelligentia explicato, quod titulo hoc specificatae qualitates praesertim vero ex fago ubicunque assignaripossint, siquidem praecautiones pro sylvarum conservatione superioribus ti-tulis praescritae respiciant praecise man ipulationem costarum, scandularum ,pixidium, ac cinerum clavellatorwn; hoc tamen non obstante in quantum pos-sibile erit, cum sylvis mari vicinioribus, ubique suo tempore via fieri posetgeneraliter aeconom izare satagat; sed ita tamen ne concurrentium subditorumanimus omnino abalienetur; intelligendum quoad qualitates titulo hoc recen-sitas, nam quo ad alias sicut costae, scandulae, pixides, ac cineres clavellati,quae jam superioribus titulis disposita sunt rite observanda erunt.

Titulus 5- tus; De assignationibus pro scissione extradandis, de ob-signatione vu lgo Bollo, ac facultate exportationisvulgo Licenza.

Esto quidem dominii hujus sylvae vastae sint, brevi tamen , nisi debituspro earundem conservatione ordo statuatur devastarentur, hinc sequentiadisponuntur, et quidem:

a) singulo subdito, sive idem domesticus, sive extraneus sit, sese pro scissione in sylva insinuanti assignationem, in qua praeter nomen, ac conom ensubditi, sylvae vera nomenclatura, arborum numero, usu praeterea in quernconvertendorum die, mense et anno specificato, ac una ipsa arboris specieper unum e mox recensendis signis ad captum sylvani delineata D(om i)nusAdm inistrator quavis vice extradabit erga xri 1. praestationem pro fundoimpressionis ejusmodi assignationum deservituram.

b) signorum intelligentia arbitraria est, idque significat, quod seu prae-scriptum, seu conventum est; hinc truncus cum duobus ramis E, g. abietem,cum quatuor pinum , cum sex fagum, cum octo javor praeseferet et sic gra-duatim quo ad alias species.

c) assignationes ejusmodi typis impresae, ac numeris topographicis con-numeratae, juxta progressivam numerorum seriem, nulatenus vero per sal-tum quem admodum subditis extradari ita etiam eo ipso ordine per D. Adm i-nistratorem protocollo induci debent.

d) erga ejusmod i assignationem sylvanus tot arbores, quot assignatio ipsapraesefert, non in majori unius et dimidi pedis a terra altitudine obsignabit,dein Ulico assignationem ipsam a subdito recipiet, eamdemque fillo imposi-tam diligentissime custodiet, ut ita dum requ isitus fuerit omnes assignationemihi extradare valeat.

e) antequam vero sylvanus obsignationem vulgo bollo peragat, ipsemet re-quirens desideratas arbores in eo an nimirum usui declarato aptae sint, velminus, rite exam inabit, nam pro quavis arbore, quam primum obsignata fuerit, etiamsi ad usum quern declaraverat subinde innepta adreperiretur, eam-dem solvere debebit, et quidem a ratione xrum 30 a quovis pede, non jam indiametro, ast in circumferentia dessumendorum .

319



f) tempore assignationis subdito admanuendae, siquMem praecise sciri nonpotest, quot ex obsignandis arboribus seu onera, veto vero seu majoris, autminoris molis Ugnorum frusta prodire poterint, hinc inito per D. Administrator em cum sylvani inter eventu prudenti calculo requirens ad minimum tres

daciae partes deponere debebit; residium dum se pro obtinenda exportatio-nis facultate insinuaverit rite persoloturus; hincg) antequam eidem facultas pro exportatione admanuetur, sylvanus ad syl-

vam exmitendus erit, qui seu onera, sett vero ea, quale in corpore velut majoris molis extrahuntur ligna fideliter conum erabit, ac una unum quodque onus,sicut et singulum frustmm etiam Ugnorum eorum, quae non per onera, ast incorpore ecehuntur in capite (vulgo in testa) dominali sigillo vulgo bolo obsi-gnabit; dein vero genuinum numerum D. Adm inistratori fideliter refferet,qui tunc pro numero s ibi rellato subdito licentiam pro expo rtatione e sylvaerga xri unius depensionem etiam pro fundo impressionali ejusmodi licentia-rum deserviturum concedet.

Titulus 8-vus; De decima frugum.Siquidem praeter eas, quae hactenus desumebantur, nempe tritici, fabarum,

millii, avenae, agnellorum, haedorum, vulgo koslichi apum quoque Xma do-minio competeret, hinc eadem etiam innomisse exigenda ordinatur quenfinfinem D. Administrator accuratam alvearium conscriptionem peragendamhabebit.

Cum aut em com plures ad elludendum jus Xm ale alias species in vicemearum, quae obligationi Xmali subsunt, insemina re caeper int, prout est fago-

phirum, krompir, fasol et similia, ita ut unus integer pagus Zamoste vocita-tus nee obulum jerre titulo decimae praestet, hinc omnes subditi illi, qui invicem hactenus usitatarum specierum alias inseminant ad praestandam ea-rundem Xmam bona modalitate per D. Administrator em disponendi erunt.

Ti t u l u s 1 0 - m u s ; De piscatione et venatione.

Adnumeratur utraque inter regalia dominiii hujus jura, quotannis exarreh-data; cum avtem per dominii resignationem jus contractus exarendationalesseu adprobandi, seu vero ab iisdem recendendi indubie dom inio competat,hin contractus sub praecedendi C amerali Officialatu eatenus innitos tanto

quidem magis cassari, quod per piscationem et venationem subditus a labo-ribus suis abstraha tur, taliterve potius damnificetur, quam juvetur.Quare arrenda hac Admodu m Rev(eren)do D(omi)no Parocho C sabrensi

Huss ac D(omi)no Administratori Schessun sic requirentibus pro uno triennioa 1. ma Maii computando erga annuam frum 101,56 depensionem de medioin medium annum praestandam, ac dandas eatenus de se scriptas simul etinsolium obligationes ad archivum reponendas conceditur.

Ti t u l u s 1 4 - t u s ; De extirpaturis.

Reservatis pro Dom ino, Pago Csabar velut dominalem residentiam consti-

tutenti vicinioribus, unaque melioribus locis; reservatis porro sylvis illis, quae

32 0



se mare versus protendunt, prout et illis, ubi suo tempore via seu Grobnici-um , seu Czerni Lug taliterque Lepenicze versus fieri posset, reservatis porroetiam sylvis illis, e quibus jam actu exportatio per Clanam licet difficulterattamen patet, in omnibu alis locis extirpaturae liberae concedi poterunt.Qua re assignanda eatenus loco per D. Administrator em auditis per prius syl-vanis, absque etiam peritis hom inibus mihi in specifico proponenda erunt.

Quam primum autem ejusmodi loca determinata fuerint, ne Dominium ar-Џ о г и т eatenus extirpandarum omnem utili tatem amittat, Ulico ad ipsa ea-dem loca manipulationes sylvanales in specie costarum, scandolarum , cine-rum clavellatorum, lignorum p ro carbonum exustione ac similium applican-dae erunt.

Quern in finem D. Administrator dispositionem hanc publicari curabit, acsubinde eos, qui ejusmod i extirpaturas (locis superius per expressum reser-vatio semper exceptis) sibi assignari peterent, conscribit.

Conscriptione hac per acta, mihive submissa ad licitacionem procedetur,

per quam non jam ipsa proprietas, qae semper apud Dominium remanissecensenda est, ast ipsius extirpaturae selectus, pro ratione localitatis intrin-seci valoris plus, vel minus capax, ac persaepe a ffectionis etiam pretium con-stituens certamini expositus intellegiendus est.

A licitatione vero hac excipientur illi, qui novas domus (quod maxim eD(om i)ni Administratoris sit procurandum) extruere, prout illi, qui ad mentemtituli 6-ti de censu dom ali sese dividere taliterque separatum domum sibiaedificare voluerunt.

Ast occasione hac illud praeprimis exoperandum, ut concurrentes pro extir-paturis subditi ejusmodi locum pro extruendis novis domibus sibi praeligant,in quo, ut novus ac una bene ordinatus pagus exsurgere valeat, non jam hinc

inde, sed uno tractu, equalive linea domus suas extruere possint.Extirpatura ad constitutivum sessionale assumenda a jugero orgias qua-

dratas 1300 constituente erga xrum 30 (triginta) a quovis jugero annue pen-dendum censum, decimarum item praestationem nee non respectu illorum,qui novam dom um exigerent dom alis census, ac robotarum obligationem assignanda erunt, eo pro privata D(om i)ni Administratoris notitia adjecto, quod36 orgiae in longitudine, totidemque in latitudine jugerum efficiant.

Penes quam libet extirpaturam ne sensim per subditum cum praejudicioDom inii extendi quea t, arbores quae ipsam circumdabunt dominali sigillovulgo Bolo obsignandas limites constituunt, quos si subditus egredereturpraeter ipsius extirpatura amissionem fin uno pro singula planta mulctanduserit, paena hac ipsa porro, qu i citra indultum Dom inii extirpaturas sibi facerepraesumerent innomisse manente.

Tandem ut antiquae extirpaturae a novis distiguantur, iterurh quae subpraecedenti C amera li Officialatu subditis jam assignata fuerunt, D(om i)nusAdministrator genuinum extractum mihi submittet, in quo subditi, ac ipsiusextirpaturae nom en, situm, extensionem, ac censum specificabit.

Ti t u l u s 2 3 - t i u s ; De sigillis.Unum majus, alterum vero minus excu lptis arma libus meis cum inscripti-

one I. Dom inium Csaba r per D. Administrator em asservabitur:

21 STARINE 321



— Primo pro obsignand is cum hostia universis dom inalibus actis cujus-cunque speciei;

— Secundo vero in correspoden tiis illis, quae in rebus officiosis non adinferiores, sed neque ad pares, ad superiores personas dirigentas habebit, ute-tur.

Quod vero sigilla pro obsignatione sylvanali vulgo Bollo concern it, binaexculptis in singulo eorum initialibus M P Flumine conficienda sylvanis e rgareceptionem eorum quibus hactenus utebatur, eatenusque mihi exmittendo-rum consignanda erunt.

Ti t u l u s 2 7 - m u s ; De obligatione D(om i)ni Adm inistratoris.

Quo praeter illarum obligationum, quae suapte vi deffluunt exactam ob-servantiam, munere eidem concreditae Dom inii hujus administrationis hono-rifice ac una utiliter deffungi valeat, sequentia pro necessaria ejusdem norma ,

unaque fideli executione praescribuntur, et quidem:h) Nullam sylvanalem assigna tionem pro scisione, absque obsignatione vulgo Bollo per sylvanos pe ragenda concedat, ac una ea, quae respectivis tituliscirca extradationem assignationum pro scisione — licentiarum pro exportation — manipulationum modum — taxarum dacialium exactionem, ac prae-terea sylvarum conservationem disposita sunt rite observet, ac per sylvanosomnimode observari faciat.

1) Adm inus duobus in ano vicibus utili hunc in finem tempore praellectosylvas ipseme t visitet, ut locis illis in quibus man ipulationes seu exe rceban-tur seu exercentur inspectis, an non fors sylvae nimium devastentur vel jamdevastatae sint ipsemet videre, ac una conven ientem maedelam mihi utiliter

proponere quaeat.

Titulus 28-vus; De obligationibus sylvanarum.Quo parte ab una sylvarum conservatio valeat procura, ab altera vero

quonam in statu adreperiantur D ominio pateat mine ris sylvanorum erit.a) Sylvis reambulatis, universa mon tia, quibus inclavata sunt, juxta eos

ipsos quos Dom inium hoc hactenus tuebatur limites, sub vero eorundemmontium nomenclatura D(om i)no Adm inistratori ad notam tradere, incipiendoa limitibus illis, licet controversis, pe r quos territorium Dominii hu jus a Grob -nicensi territorio hactenus distinguebatur, ac distinguitur similiter.

b) Monies illos, qui hanc inter a Ddminii Grobn ich, Brod et Schneperg ju-risdictionis ve ros limites juxta ea, quae Dom inium hoc hactenus sustinebat,ac sustinet, constituunt.

c) Hom ines illos turn domesticos, cum et extraneos provectioris aetatis, quiquo ad genuinam confinorum localitatem apxum testimonium praebere pos-sunt.

d) Quae sylva, eatenus in specifico nominanda melius conservata, quae verovero minus, quae autem nimium devastata et hoc quidem sub vera, ac con-stanti usu recepta earumdem nomenclatura.

e) Ubinam seu inseminatio abietis seu etiam quercinae plantatio jam mod o

fors accipi posset, ut in qua extensione.322



i) Quae in singula sylva ligni species an nimirum abietis, Pini, Vagi etc.g) Quae in singula sylva ligni qualitas; id est an arbores jam provecta, vel

vero junioris aetatis? An contorta? vel vero aequaliter colata seu recta, etcujus circiter altitudinis.

h) Quibus e sylvis extractio lignorum per Grobnicium, adeoque mare versus facilis, e quibus vero m agis difficilis.

i) Per quae igitur loca via mari vicinior ac una minori cum sumptu duciposset et quot horarum distantiam Flumine usquae efficeret.

k) Quibus e sylvis extractio per Clanam facilior et quibus autem difficilior.I) An Clanam versus adsit jam via una quantumve a via per Clanam Flu-

men distat, ac quo circiter sumptu reparari posset.m) Quibus e sylvis extractio vel summ a sumptuosa, vel vero impossibilis.n) His, ne occasione fienda, per me una cum peritis eatenus assumendis

sylvarum visitationis eosdem subinde vel aliquid reticuisse, vel minus sincereretulisse prem iteat, conscientiose relatis, sequentia porro observanda habe-bunt, et quidem:

o) An His dumtaxat sylvis obsigna tionem vulgo Bollo (prouti titulo 3-tiorelate man ipulationes praexistentes dispositum est) peragun t, e quibus extractio non secus quam numeris, vel ad summ um equo clitellario possibilisest — neque se seu praecibus, seu muneribus per subditum propria commodi-tatis ratione incitatum corrum pi patiantur.

p) Quo signanter titulo 5-to de assignationibus pro scisione, obsignationeCulgo Bollo, ac licentia pro expo rtatione disposita sun t a ccurate ać fideliterobservare pergant; adeoque caveant ne majorem quam assignatio perhibetarborum num erum obsignet, ne minorem seu onerum ellaboratorum, seufrustorum illorum quae bobus evehun tur, quave prouti eodem tit. 5. ad lite-

ram f), g) dispositum est etiam seorsive obsignari debent, numerum D(om i)-no Adm inistratori pro extradanda e xportationis licentia refferant.q) Arbore s juvenes non obsignent, ast quae jam adultae ac provectae ae

tatis sunt, dominali sigillo seu Bollo non in majori unius, et dimidi pedis aterra altitudine apposito.

r) Ad vitandam porro recentiorum arborum destructionem serio invigilent,ne nemo subditorum seu pro componendo faeno, seu claudendis faenilibuset agris juvenes arbores sub paena f. 1 pro quavis planta caedere praesum at,ast hos in usus seu decussarum, seu vero jam provectarum arborum, et quidem e fago ramis de anno in annum conservandis utatur.

s) Eos qui arborem cujuscunque specie per sylvarum erga praehabiiamassignationem obsignatam in majori duorum pedum a terra altitudine pro -scinderent, denu ntient, nam transg ressores paenam xrum 15 pro quavis planta licent, sed dispositione hac per sylvanos tem pore obsignationis dare in-struendi erunt.

t) Illos praeterea (prouti titulo 14 -to de extirpatoris exacte observandodispositum est) qui citra indultum Dom inii extirpaturas seu extendere, seude novo sibi facere praesum erent fideliter refferant.

u) Pro excurendis carbonibus, quibus subditi pro domestica necessitateutuntur non etiam ligni speciem nisi fagi obsignent, abietis vero tunc solumdum hujus speciei arbor nee pro costis, nee pro tectonum asseribus, sed neepro alio usu deservire potest.

323



v) Ne nemo ignem in vere, sed nee in aestate in sylvis facere praesum atserio attendant; trans gr essoribus praeter damni refussionem, paena affUctivapro ratione circumstantiarum corripiendis; quern in finem

x) Tempore ex tirpaturarum, prout et cinerum clavellatorum exustionis ne

inconsiderato incendium in sylva excitetur, invigilant, hominesve eatenusmoneant.y) Dum pro intercipiendis in sylva contrabandis, robotas erga praevium

D(omi)ni Administrators prudentem assignationem adhibuerint, numerumrobotarum , sibi adnotabunt, ipsamque notam fideliter conservabunt; tandem

z) Quavis hebdomada quid nam in sylvis accident D(omini Administratorirefferant, cui, ut omnem obed ientiam, ac subm issionem praestent uno cumhis adstantibus panduronibus serio commoniti; subinde vero panduronumjure jurando ad aliud tempore dilato, per D. Resignantem Stipanovich adiu-rati sunt.

Ti t u l u s 2 9 - n u s ; De statu saiariorumD. Francisco Sessun que AdministratoriMartino Bruss (Vrus) sylvano .Francisco Koritnich, sylvano .Nicolao Klepacz, panduroniMartino Gerbacz, panduroni .Pro vestitu eorumdem panduronum .

Annue f. 350,—Annue f. 125,12

Annue f. 125,12

Annue f. 79,05Annue f. 79,05Annue f. 32,56

324



Z V O N I M I R P A S S E K

P I S M A K I P A R A I VA N A M E Š T R O V I Ć AP R E D S J E D N I K U J U G O S L A V E N S K O G O D B O R A

A N T I T R U M B I Ć U 1 9 1 4 — 1 - 9 1 8 . G O D I N E

U Arhivu Jugoslavenskog odbora — u ostavštini dra Ante Trumbića koja se nalazi na pohrani i čuvanju u Arhivskoj zbirci Jugslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu — nalaze među ostalim dokumentima iz vremena prvog svjetskog rata, razdoblja kada su jugoslavenski poli t ički emigranti , Srbi, HrvatiSlovenci, vodili borbu za oslobođenje Južnih Slavena ispod vlaAustro-Ugarske Monarhije i za njihovo ujedinjenje sa SrbijomCrnom Gorom, pisma koja je naš poznati umjetnik kipar Iva

Meštrović uputio dru Anti Trumbiću — tada predsjedniku Jugslavenskog odbora, a kasnije i prvom ministru vanjskih poslovnovoosnovane države Srba, Hrvata i Slovenaca. Među t im pismimse nalazi i koncept jednoga Trumbićeva odgovora I. Meštroviću.

M eštrović je ro đe n 15. V II I 1883. godine u Vrp olju (Slavonijagdje su mu roditelji tada živjeli kao nadničari, a umro je u SouĐendu (SAD) 16. I 1962. Kao dijete od godinu dana došao je selo Otavice kraj Drniša u Dalmaciji. Tu je kao kipar samouk, započeo prve kiparske radove. Kao pastir, čuvajući ovce, rezbarje u kamenu i drvetu sve ono što ga je okruživalo — znance iz serazne predmete i životinje. Pošto su zapaženi prvi njegovi radovom ogu ćeno m u je, 1899. god ine, dalje školovanje, najprije u Splia zatim u Beču, gdje završa va Um jetničku aka dem iju.

O Meštroviću kao umjetniku dosta je pisano, a pisalo se takođi o njegovu djelovanju za vrijeme prvog svjetskog rata, u literatukoja obrađuje problematiku jugoslavenskog ujedinjenja i borbjugoslavenskih poli t ičkih emigranata.

Nakon atentata na prestolonasljednika austro-ugarskog prijestolFranju Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, koji je na Vidovda1 9 1 4 . godine u Sarajevu izvršio član organizacije »Mlada Bosna«Gavrilo Princip, Meštrović je ostao u inozemstvu i tu se kasnij

325



povezao s ostalim jugoslavenskim poli t ičarima, Hrvatima, Srbimi Slovencima, koji su još prije, ili neposredno prije objave rata Sbiji, bojeći se progona i represalija od strane austrijskih vlastinapustili teritorij Austro-Ugarske i našli utočište u tada neutralnItaliji . U Veneciji se nalazila grupa emigranata, među kojima jbio njegov poznanik i prijatelj dr Ante Trumbić, bivši gradonačenik grada Spli ta, pravaški zastupnik u Dalmatinskom zemaljskosaboru i zastupnik u Carevinskom vijeću u Beču, zatim Frano Špilo,publicist i poli t ičar, delegat Hrvatske u budimpeštanskom parlamentu, jedan od stvaraoca hrvatsko-srpske koalicije, uredniNovog lista na Rijeci i drugi. Meštrović se u to vrijeme nalazio Rimu i na njegov su poziv emigranti došli u Rim, gdje je započenjihovo djelovanje i okupljanje u jednu političku organizaciju, koje i form alno k on stitui rana 1915. god ine u Parizu p od ime no m Jug

slavenski odbor. Meštrovićeva uloga u tome obrađena je u opsenoj povijesnoj literaturi, koja obrađuje ovo kao i sva kasnija radoblja teškog i složenog procesa stvaranja kraljevine Srba, Hrvai Slovenaca. Meštrović, prvenstveno umjetnik, nalazio se stjecajeprilika, zahvaljujući svojoj profesiji, često u žarištima tih povijsnih zbivanja. Već je tada, kao velik i poznat umjetnik, dolaziu doticaj i sklapao poznanstva s raznim političarima, državnicimi diplomatima i, koristeći svoj svjetski ugled velikog umjetnika, malo pomogao emigrantima u prvim njihovim poli t ičkim koracimi akcijama . U toku cijeloga rata po m aga o je borb u jugoslavenskemigracije, sudjelujući kao član Jugoslavenskog odbora u svim njgovim akcijama, sjednicama i si. , koliko su mu to dopuštale prlike,njegovo zdravlje i njegov umjetnički rad.

Pisma koja ovdje donosimo, a koja do sada nisu objavljena, danam više uvida u to razdoblje života i rada Ivana Meštrovića. njih, kao i iz ostalih arhivskih dokumenata, vidimo da je Meštrovbio najbliskiji Anti Trumbiću i Franu Supilu, ali je bio blizak ostalim emigrantima, ponajviše ljudima iz Dalmacije, jer je i sapotjecao iz toga kraja.

Pisma i dopisnice (kao i odgovor A. Trumbića) pisana su rukom

a u fondu Jugoslavenskog odbora nalaze se pod signaturom: 42/242/26,42/27, 42/28, 42/30,42/31,42/32,42/33,42/36, 42/38, 42/39,42/40,42/41,42/42,42/43,42/44, 42/47, 42/48, 42/49,42/51.

Meštrović ih je upućivao iz raznih mjesta Evrope — iz ParizRima, Merlingena (Švicarska), Cannesa, Ženeve, a na nekima ninavedeno mjesto odakle su poslana. U većini slučajeva Meštrovnije uz dan i mjesec naveo i godinu kada je pismo napisao, ali iz samoga teksta to, kao i mjesto odakle ga je poslao, može utvditi.

Godine i mjesta koje sam uspio na temelju sadržaja utvrditstavio sam u uglate zagrade, jednako kao i kratice koje sam ra326



r i ješ io . Pisma pak za koja nisam sa s igurnošću mogao utvrdi t i go-d inu kada su p i sana s tav io sam nakra j , a to pitanje ostavio otvo-r en im.

U nap om ena m a su dana samo na jnužni ja ob jašn jen ja o l ično-s t im a i li o dog ađa j ima koja se u pism ima spom inju.

Pism a su vje rna orig inalu i u njim a nije niš ta jezično, st i lski ip ravop isno mi jen jan o i l i dopunjavano .

fascikl 42/33Dragi Ante,

zatekao sam ovu Ljubinu1 poruku za tebe i Stojanovića2 i menepa ti je za svaki slučaj šaljem — ako tebi nije napose javio. Pre-vagjam ti iz ćirilice na latinicu da lakše čitaš.

Prva glasi:»Trum bić* Stojanović Me š.[trović] da otidju sutra prijepodne iz

među 11—12 u rusku ambasadu kod gosp. Mesojedova4 da potpišučestitku koju su predali za ruskog Cara«.

Druga poruka glasi:Trum bić St.lojanović] Me š.[trović~\ i Pavle Popović5 da dodju

sutra popodne izmedju 4 i 5 sati radi razgovora i o tome izvijesteg. Potočnjaka .6

Ja ovu posljednju diplomatsku frazu razumijem da prije izvje-

stimo Potočnjaka t. j . da dodje na razgovor ma da bi se moglorazumijeti da ga se i poslije izvjesti.

Pozdrav tebi i gospodji od nas tvoj Ivan

30—XII—914 (Rim)

1 Ljubom ir Mihajlović (1784—1957). Srpski diplom at. Od 1899. do 1918. go-dine u konzularnoj i diplomatskoj službi kraljevine Srbije. Otpravnik po-slova srpskog poslanstva u Rimu 1912—1915. godine. Kasnije poslanik kra-ljevine Srbije u Washingtonu. »2 Dr Nikola Stojanović (1880—1964). Advokat, novinar i političar. Jedanod srpskih političkih vođa u Bosni i Hercegovini, član bosanskog Sabora.Urednik listova »Dubrovnik« i »Narod«, član Jugoslavenskog odbora za vri-jeme rata.3 Dr Ante Trumbić (1864—1938). Advokat i političar, šef Hrvatske narodnestranke u Dalmaciji. Poslanik u dalmatinskom zemaljskom saboru i zastup-nik u carevinskom vijeću u Beču. Načelnik grada Splita. Predsjednik Jugo-slavenskog odbora.4 Mesojedov, savjetnik ruske ambasade u Rimu.3 Pavle Popović (1868—1939). Historičar književnosti i književni kritičar.Profesor na beogradskom univerzitetu. Proučavao povijest jugoslavenskeknjiževnosti. Za vrijeme I. svjetskog rata član Jugoslavenskog odbora (koop-tirani).6 Franko Potočnjak (1862—1932). Advokat i političar. Izvanstranački za-stupnik u Hrvatskom saboru. Za rata član Jugoslavenskog odbora.

327



fascikl 42/36Dragi Ante, sine loco, sine dato[ 1916]Molim te umetni u Vidovićevo1 pismo ime onoga kapetana o ko-

mu si mi sinoć govorio i napiši adresu na ovo drugo pismo za kapetana. Ako misliš da treba da je drugi rukopis, onda neka napišePešo[?~]. Bio sam jutros kod Ljube, pa mi kaže da su odlučili—poslije razgovora sa Stojanovićem da neide gospar Lujo2 u Ame-riku nego da će pozvati Hinkovića.3 Valjda ćemo se vidjeti večerasili najkašnje sutra. Pozdrav gospodji i tebi od oboje

Tvoj Ivan

Pričao mi je sinoćAmfiteatroff* da je saznao iz pouzdana izvorada će Rumunija stupiti u akciju a Rusija da će poslat 2. korp. uRumuniju na bug. granicu.

1 Emanuel Vidović (1870—1953). Slikar. Član grupe Medulić u Splitu.2 Lujo Vojnović (1864—1953). Književnik, historičar i diplomat. Sekretcrnogorskog k ralja Nikole. 1899—1903. godine crn ogo rski m inista r pravtakođer i poslanik u Vatikanu. Odgojitelj prinčeva na dvoru u Beograd1915—1919. godine u službi srpske vlade u Rimu.3 Dr Hinko Hinković (1854—1929). Advokat i političar. Član Hrvatsksabora i delegat Hrvatske u parlamentu u Budimpešti. Za I. svjetskog račlan Jugoslavenskog odbora.4 Amfiteatrov, Aleksandar Valentinović (1862—1923). Ruski feljtonist i knževnik.

fascikl 42/49Dragi Ante, Geneve le 2. III. [1916]ja sam još ovde u Zenevi, a izgleda mi da ću morat i ostati iz

nekih bedastih razloga koje je ponekad čovjek prisiljen uvažitiSad što mu drago— valjda će ići bolje dok se nekako smjestimi počnem raditi.

Koliko ćeš ti još ostati u Parizu? Hoćeš li dopratiti gospodjuovamo prije nego podješ u Rusiju? Ako ti se pruži prilika te nekpodje ovamo piši mi par redaka. Pričao mi je Trinajstić1 da se jeFrano

2opet trgao i da neće da ide u Ameriku. Čudna li čovjekabrate! Ti znaš koliko mi je neugodno da naše stvari neidu kako b

trebalo jer fali potrebni sporazum i požrtvovnost, nu držim da jepotrebno (išlo kako išlo) da ti ostaneš miran i jak na svom mjestu

1 Dr Dinko Trinajstić (1858—1939). Advokat iz Pazina . Preds jednik »Hrvskog političkog društva za Istru« i zastupnik u istarskom saboru, član Jgoslavenskog odbora i šef kancelarije Odbora u Rimu. Predsjednik Jugslavenskog odbora 1918—1919. godine.

2 Frano Šupilo (1870—1917). Publicist i političar. Član i delegat Hrvatsu budimpeštanskom parlamentu. Jedan od stvaralaca hrvatsko-srpske kolicije. Izdavač »Novog lista« na Rijeci. Član Jugoslavenskog odbora.328



Mnogo savjeta ti ne treba, ali mi se neda kad ti već pišem, a dati opet nepodvučem da je potrebna harmonija između tebe i Franapa te molim da ti sa svoje strane sve činiš. Čujem da će uskordoći Pašić3 i Prestolonasljednik* tamo u Pariz. Ja se nadam da ćeši ti i Frano biti tamo i da će te iscrpno, jasno i energično govoritsa njima. Boza5 je otišao nekidan na Krf da ih još tamo zatečei da ih informiše e bi se veli mogli oni razgovarati s kim treba doći pripravni. Meni se čini da je došao čas da se sve što jasnijepretrese i što preciznije fiksira kao i što tvrdjeobaveze,s obe strane dadu. Ne treba biti više okolišanja ni zeniranja jer je to u našemopštem interesu. Pošto ja ostajem ovde tako se nadam da ćemo svidjeti prije tvoga odlaska za Rusiju.

Mnogo pozdrava tebi i gospodji od nas oboje tvojIvan

3 Nikola Pašić (1845—1926). Političar. Šef Radikalne stranke i dugogodišpredsjednik vlade u Srbiji. U vanjskoj se politici do 1917. orijentirao ncarsku Rusiju, a zatim na Francusku.4 Aleksandar K arađorđević (1888—1934). Sin kralja Pe tra I. Od 1909. gone prijestolonasljednik. U prvom svjetskom ratu glavni zapovjednik srpsvojske. Od 1921. godine kralj države S HS .5 Dr Boza Marković (1874—1946). Profesor beogradskog univerziteta. Prsjednik »Slovenskog Juga«. Šef srpskog novinarskog biroa u Ženevi. Posrnik između srpske vlade i Jugoslavenskog odbora.

fascikl 42/43Dragi Ante, Geneva, 23. V. [1916]Dr Gazzari*ti je pisao što nas je bilo ponukalo da ti brzo javimo

i tražimo sjednicu, kao što će ti biti Dr Trinajstić i Gregorin2 iustmeno ispričali. Sad su došle autentične ruske novine iz kojih svidi da vrag nije onako crn kao što su ga talijani fotografisali, tekad bi bio samo to razlog našoj sjednici onda bi ona bila bezpredmetna. Nego pošto je i Frano i Dinko sa Gregorinom tamo, to ćeti moći prosuditi jeli ipak potrebno i bolje da bude sjednice ili neJedna je stvar šta se meni čini ako sada termometar i nepokazuje

groznicu, da groznice u organizmu ipak ima i da bi joj trebalo naćlijeka za vremena.Svakako ako sjednice treba da bude nuzdno je da je Dr Gazzar

kao onaj koi je dao za to iniciativu prisutan, a on nemože prijeponedjeljka da pod e tamo, jer očekuje brata Remiga koji stiže usubotu ovamo. Stoga ti ja ovo i pišem da te pitam nebili mogli

1 Dr Julije Gazzari (Advokat). Vijećnik općine grada Šibenika. Kao člaJugoslavenskog odbora vodio s drom Trinajstićem odborsku kancelariju Rimu.2 Dr Gustav Gregorin (1860—1942). Advokat iz Trsta. Član političkog drštva »E ditnost« u T rstu . 1911. godine zastupnik u bečk om carevinskom viću, član Jugoslavenskog odbora.

329



mi ostali ostati do ponedjeljka pa da svi dodjemo zajedno? Ako misliš da treba da prije dodjemo, pa i bez Dr Gazzarija, onda mitelegrafiši odnosno Dru Gazzariju, a mi ćemo u tom slučaju krenuu petak u veče, te smo u subotu u jutro tamo.

Daklen svakako mi čekamo od tebe brzojav.Grli te tvoj Ivan

fascikl 42/42Geneva, ponedjeljak [1916]

Dragi Ante,donio mi je Dr Gazzari Tvoje pismo i tako sad već znam što je s

pitanjem moje izložbe. Meni je bio Banac1 pisao da je pisao malomeŠtefiu Račiću

2

da se on bavi sa osiguranjem i špedicijom, te sami ja u tome smislu pisao Račiću, što ništa ne mjenja na stvari akse taj Jovanović bude htio zauzeti za taj posao. I ja sam predviđada će biti veliki poteškoća sa transportom a i uvelike je rizičnoza stvari, nu svejedno kad mora biti mora. Ja sam već davnoposlao,detalirano vrijednost svake stvari i brojeve sanduka u komuse koja stvar nalazi, Račiću a i Popoviću sam pisao da se to kodRačića nalazi. Daklen u tom pogledu je sve jasno. Stvari iz Leedssu prispjele ima mjesec dana u London. Ono stvari što sam biospremio kod gipsgisera prenio je Popović u muzej, tako da je sadsve na okupu i nema drugo nego da se pošalje.

Ovo stvari što sam učinio ovde radi neizvjesnosti, nisam biodošle poslao, ali će krenuti još ove nedjelje za London, a stići ćkroz 3. nedjelje najkašnje. Popoviću sam davno pisao da sve štje u Londonu čim dobiju ovlaštenje da stvari osiguraju mogu odmah poslati, a ovo odavde kad stigne. Tako držim da je sad svuredu, ako oni samo odmah izvrše što je Pašić naredio. Tvojagospodja još nije stigla, t prema tomu nisam još ni tvoje prvopismo dobio. Pričao mi je sve Dr Gazzari. Neke stvari u pogledFrana su me jako i neugodno iznenadile. Nemoj se ti ništa uzrujavati. Sad nam je sve jasno. Kada ti krećeš za Rusiju? Ja ću poć

mjesec dana kašnje nego mi budu otišle stvari iz Londona.Poslao sam danas fotografije ovih stvari što sam ovde učinioIzwolskom.

Jesi li ti ponio po koju fotografiju iz Londona. Od ovih ću tposlati na Petrogradsko poslanstvo po jednu. Daklen do vidjenju Petrogradu!

Pozdrav od oboje nas a osobito od tvog IvanaDanas ću otpratiti ženu u brda.1 Bozo Ban ac (1883—1943). D ubr ova čki po du ze tnik i b rodo vlas nik.2

Stefi Račić. Ekonomist. Zet predsjednika vlade Nikole Pašiča.330



Dragi Ante,

fascikl 42/44Geneve 29, V. [19 16]

mislio sam da neće ni biti sjednice pošto se je ispostavilo daPašičeve izjave nisu bile onakve kao što su ih talijani donijeli.Doduše izjava nije držana u tonu da bi mi mogli biti oduševljeniali nije ni takova da bi ga mogli hvatati za vrat. On je govorio kaoi uvijek dosad ostavljajući sva vrata otvorena, a nije pošao ni zadlaku bliže ni dalje od našeg programa. Svakako treba uvažiti injegov položaj. Neznam jeli baš podesno ili ne i na bazi česa možemo tražiti da ide dalje. U ostalom to će te vi tamo moći boljei kompetentnije prosuditi.

Istina jeste da moram o biti s time na čistu da se mora jednogadana jasno i odvažno reći naše stanovište, kada to je pitanjeshod-

nosti momenta, a to je da vlada nesmije obavezatno pregovarati osudbini naših zemalja bez znanja našeg odbora odnosno njegovaprestavnika u licu jedne ili dvoice osoba, to je svejedno. Meni sečini da ovo odgovara mišljenju većine našega odbora, kao i našegnaroda u Domovini i na strani. Nego ovo nije svrha moga pisma,nego da ispričam svoj nedolazak na sjednicu. Kako će ti moći rećprijatelj Gazzari, ja sam bio već i pasoš uredio i htio sam poćimakar i preko volje, ali kad sam došao kući, našao sam [ženu~]u groznici i plaču da nisam mogao drugo nego da odustanem odmoga puta. Žena mi ima skoro svaki dan tuberkulozne groznice, aneće da ide u brda dok sam ja ovde i dok nedovršim započete

radnje, pa me to guralo i gura da treba da što prije dovršim započete stvari. Osim toga, ako će biti izložba u Rusiji i ako ću iove stvari odavde slati, onda treba da ih kroz desetak dana dovršimi pošaljem inače će biti kasno. Obzirom na sve ovo, kao i na to dasam vrlo nervozan i umoran, držim da ćeš me rado i ti i Franoispričati — kažem i Frano jer znam da bi mu bilo drago da do-djem. Vjeruj mi Ante, da se jedva vučem, a biti će ti pojmljivokad si vidio što sve iz sebe izažimljem.

Neću da kažem da sam suvišan da ne misliš da hoću kompliment, ali držim da može biti vrlo lako bez mene kad i Dr Dinkoi Dr Gazzari znadu moje mišljenje i u pogledu Franova stanovištai inače. Frano ima u suštini pravo, ali u formi i u načinu griješi.Ali, treba i njemu kadkad priznati da je vrlo strpljiv,и , p. na našojzadnjoj sjednici ovde palo ih je protiv njega direktno, a protivnas indirektno takovijeh da sam tu »sjednicu« odbolovao. Nego štmu drago. Samo tebe molim da budeš i dalje strpljiv i taktičankao uvijek pa će nadam se sve ići dobro.

Ja ipak in fondo nisam pesimista za našu stvar jer sve više i višedobiva važnost i naše stanovište mora pobjediti jer je patriotskoispravno, pošteno i pametno. Izvini molim te što te gnjavim. Tvojgospodju sam vidio danas, tuži se da je slaba i da joj nepišeš, aliu glavnom neizgleda loše.

331



Molim te javi mi što je sa osiguranjem moih stvari bez koga nemogu biti ekspedovane. Asiguraciju i ekspediciju bi obavio ŠteRaćić, samo treba da se iz Petrograda naredi bilo preko ruskogili srp. poslanstva da se stvari osiguraju. Pisao sam zadnji putVesniću da u tom smislu brzojavi Spalajkoviću,1 pa neznam jelidobio odgovor. Upitaj ga molim te pa mi javi. Nastoj dok si jošu Parizu da se ta stvar dovrši da izložbe bude ili ne da moguurediti moj program življenja i biti koliko toliko mirniji.

Grli te tvojIvan

1 Miroslav Spalajković (1869—1951). Diplomat i političar. 1900. godine zpočeo diplomatsku karijeru kao sekretar srpskog poslanstva u Petrogradzatim bio konzul u P rištini, godine 1911. poslanik kraljevine Srbije u Sofa potom u Petrogradu, do 1919. godine.

fascikl 42/4718. VI. [1916]

Dragi Ante, [Geneve] Hotel du Pareja sam još uvijek u neizvjesnosti što se moje izložbe tiče. Jel

gosp. Vesnić telegrafisao Spalajkoviću i dali je došao kakov odgovor? Već je najskrajnije vrijeme da se stvari šalju ako trebada izložbe uopšte bude. Ako je nebude ove godine, dogodine jnemože biti jer sam se za iduću godinu već angažovao za Amerik

Spomeni ti molim te i tu stvar Pašiću, da jednom znam na čemusam. Čuo sam kako se svršilo sa Franom ? Strašno mi je bilo neugodno i odbolovao sam tu stvar čitavu nedjelju dana, i još mi jeuvijek jako jako neugodno. Ipak sam uvjeren da će te Vas dvojici dalje ostati ne samo prijatelji, jer o tom nemože biti govora, negoda će te ipak dogovorno raditi. Porazgovorite se, dok ste još naokupu, radi ovih naših omladinaca ovde, koji kaki su taki su nebsmjeli zanemariti, ako nećemo da se još neugodniji duh kod njihporodi. Ako i neht jednu poći na K. [Krf] držim da bi im se moralbar moralna zaštita pribaviti. Nemojmo stvar zanemariti.

Pozdrav svima a tebe grli Tvoj Ivanfascikl 42/40

Dragi moj Ante, Ženeva, 27. VII. [1916]Čuo sam da si još u Parizu te se koristim zgodom što Dr Banja-

nin1 tamo putuje da ti pošaljem par riječi i nekoliko fotografijaonih stvari što sam učinio ovde, da s njima kompletiraš kolekcijulondonskih snimaka mojih stvari.

1 Jovo Banjanin. Narodni zastupnik u Hrvatskom saboru, član Srpsk

samostalne stranke. Član Jugoslavenskog odbora.332



Moje izloibe izgleda da za sada neće biti u Rusiji, jer sam primiopismo od gosp. Boškovića2 gdje mi javlja da je primio sa Krfaslijedeću depešu: »Neka se Meštrovićevi radovi nikako ne ukrcavaju za Rusiju zbog opasnosti pri prevozu«.

Daklen za sada sam te brige riješen, te ću moći ove jeseni i zimeda nešto radim. One stvari što sam ovde izradio otišle su za Londonima 15. dana — prije nego sam primio pismo od Mate i valjda suveć i stigle u London.

Inače ništa nova ovamo. Vidio sam nekidan tvoju gospodju,malko se primirila i izgleda prilično. M oja je žena ima mjesec danau brdima, ali joj je gore nego ovdje te baš sutra idem da je najedno drugo mjesto premjestim i ostanem s njome dok joj budemalo bolje, a onda ću po svoj prilici negdje u Francusku da opetmalo radim.

Kako sad stoji naša stvart am o? Naš i talijanski prijatelji izgledada sve to više rade. Već ovde, gdje nije važno, opaža se mnogonjihov rad — love ono ma lo naših prijatelja te ih krste i nas farbaju. Ako dospiješ te budeš imao prilike da po komu pošalješpiši mi dvije riječi iz Londona.

Mnogo te pozdravlja i grli tvoj Ivan

Radimo jedan štit za Prestolonasljednika s namjerom da mu toodbor pošalje kao dar kad bude gotovo. Slažeš li se? Na štitu jeu sredini Jugoslavija na konju, a okolo (u manjem razmjeru) dva-najest naših provincija sa grbovima na štitovima. To neka ostane

tajna, samo hoću tvoj pristanak da mu se to pošalje u ime odbora— valjda preko Vesnića iz Pariza. Stvar je široka poprilici 80 cm .

P. s.Ispričaj me molim te kod Mand ića? u Petrog. što mu ne odgova

ram na njegova pisma. Njegov brat je bio ovde reče mi Trinajstić.Molim te da predaš ovaj paket fotografija Steedu* i da ga pozdraviši zahvališ mu i od moje stranć za njegov istup za našu stvar.

fascikl 42/39prijepis Pa ris 5. V III 1916.

Dragi Ivane!

Ja sam još uvijek u Par isu iz raznih razloga. Promjena u Petro-gradu me prilično omela. T reba da se dobije od novoga šefa Stur-mera placet za moj dolazak i dobije njegovo privoljenje da me

2 Mate Bošković (1864—1950). Srpski diplomat. Poslanik Srbije u Lond1914—1916.8 Dr Ante Mandić (1885—1959). Advokat. Član Jugoslavenskog odbora.4 Henry Wickham Steed (1871—1956). Engleski publicist, stručnjak zacionalno pitanje u Austro-Ugarskoj. Dopisnik londonskog »Timesa« u Bnu, Beču i Rimu. Urednik vanjskopolitičke rubrike u »Timesu«.

333



primi. Osim toga zatražio sam od g. Nikole P. [Pašića] preporučenopismo za Sturmera kako mi je bio dao za Sazonova.

O tvojoj stvari. U svoje vrijeme sam te izvjestio sve sto samgovorio i uglavio sa Pašićem u pogledu izložbe u Petrogradu, biv

sve onako kako si bio dao uputstva. Pred više vremena bio je ovdjB. Banac na prolasku za London te sam ga obavijestio o svemui zamolio ga da bude pri ruci eventualno poslanstvu u ovom posluMislio sam da će do Bančeva dolaska u London onomašnje poslanstvo već primiti naloge od Pašića za ekspediranje i osiguranjestvari. Sada se Banac povratio iz Londona te mi je rekao da senjemu čini da poslanstvo nije ništa učinilo, da je na poslanstvupuno gore nego prije odkada je odlučena promjena, da u uredunema nikoga, da su svi neprijatni i. t. d.

Čini mi se da sam dužan da ti ovo javim e da nešto učiniš. Mogao bi brzo javiti Pašiću moleći ga da te obznani da li je što učinjeno u Londonu u smislu moga razgovora i sporazuma snjime gledizložbe i da li su stvari ekspedirane i osigurane.

Sto je od tvoje gospodje i od tebe? Kako joj prija kura? Srdačnote pozdravlja tvoj

Ante.

fascikl 42/41Gstaa d , 11 . au gu s ta [1916]

Dragi Ante, »Pens ion Oldenhorn«

ja sam te držao već na putu jer mi je bila tvoja gospodja rekla,ima petnajst dana, da si krenuo u London. Kašnje sam mislio dasi se valjda u Londonu zadržao radi promjene koja je nastala. Sadvaljda nije ni onoliko preša, jer je prošlo vrijeme onom zašto sse žurio iona je stvar upućena kako su htjeli.

Kad sam pošao ovamo iz Zeneve (ima 14 dana) bio sam predaoBanjaninu jedno pismo za tebe, gdje te izvještavam o pitanju mojizložbe u Petrogradu. Sad mi izgleda da Banjanin nije otputovaopa ću ti ponoviti ono kako sam bio izvješten od Boškovića. U p

vom svom pismu mi je poslao tekst Spalajkovićeva odgovora pitanju troškova osiguracije i transporta. Taj je brzojav glasio ovako: »Petrograflski odbor nemože da preuzme drugu brigu sem moralne za Meštrovićevu izložbu. Trebalo bi da srpska vlada i Jugoslovenški odbor u Londonu preuzmu troškove na sebe«. Isti takatekst sam dobio od g. Vesnića. Mate mi je sa svoje strane pisaoda misli da bi trebalo prirediti izložbu i pitao me što da poduzmeJa sam mu odgovorio ono što si mi ti javio da ti je P. rekao, te samnadodao da to sada ovisi čisto od srp. vlade, te ako ona nadje daje materijalna žrtva ekvivalentna moralnom uspjehu, ona će stvaposlati, a ako ne neće. Istu stvar sam ranije pisao P. Popoviću.Međutim mi je Mate pisao, da od Paća nije dobio nikakve naredbe334



nego od vlade sa Krfa ovakav brzojav: »Neka se Meštrovićeve stvri u opšte nikako neukrcavaju za Rusiju radi opasnosti pri prevažanju«. Mate piše da je sa svoje strane i opet pisao da se nesmijepaziti na materialni trošak predočavajući uspjeh u Londonu i.t.d

Prema tomu nijesu točne informacije B. B. jer je Mate kao iPopović činio sve što je do njega bilo.Ja držim da su oni na Krfu bili informisani da je prevoz opasan

te da su radi toga odustali. Neobaziri se u opšte na to što ti kaleB. jer djavo nije, niti je bio, tako crn kao što ga se slika, negosvaki porok ima svoj dalji uzrok.

Time ja držim da je pitanje moje izložbe u Petrogradu definitivno zapečaćeno, te sam ja sada glede toga miran i pravim plan gdjću se smjestiti za ovu zimu i raditi. Došao bih u Pariz, ali ne mogradi žene, nego ću valjda negdje blizu Nice. Ako je Izv. llzvoljskjoš raspoložen i nalazi da bi bilo korisno prirediti izložbu u Parizute ako ima načina i izgleda da se tom zgodom prikaže cijele našnapore za napredak i kulturu na Jadranu, onda ja pristajem da sepriredi izložba u Parizu, sada u jesen ili u proljeće.

Govori ti s njime.Kako bi bilo da ti pozoveš Marjanovića1 da se vrati ovamo? On

onamo nema više posla, a ovde bi mogao koristiti pišući kad bi bneko pored njega. Nebi bilo s gorega kad bi mogli doći jedan ildvoica naših vidjenijih članova iz Amerike u Evropu, da ljudi točnsaznadu stanje stvari. Kad bi mogao doći Gć. IGršković]2 Našaodgovornost je velika a radimo malo. Svi se ostali narodi gurajua nad nami je još uvijek neprovidna koprena.

Moja žena je uvijek jednako— prilično je teško ovako kad jejadno bolesna. Tvoju gospodju sam vidio onomadne, izgleda mi dse umirila i izgledala je neloše.

Ja sam dosta nemiran jer je nastala neka bonaza u Rimu.Vidjaš li naše tamo? Jeli još Frano tu? G. Vesnić je daklen blizu

mene ovde. Možda ću ga poć naći. B. B. pošaljite u p. Čerina3 senapokon riješio da podje na Krf. Kako znaš muka je s njima uZenevi, ali sad mi izgleda da će skoro svi poći dolje, jer smo ih

1 Milan Marjanović (1879—1956). Književnik i publicist. Jedan od osniHrvatske napredne stranke u Hrvatskoj i njezin tajnik. Dopisnik jugoslaskih novina u Beogradu i Bukureštu za vrijeme balkanskih ratova. U grebu izdavao list »Narodno jedinstvo«. Član Jugoslavenskog odbora. kancelarije Odbora u New Yorku.

2 Niko Gršković (1863—1949). Novinar. Hrvatski iseljenik u Americi. Jod prvaka Hrvatske bratske zajednice i Hrvatskog saveza. U Chicagu 1godine pokrenuo »Hrvatsku zastavu«, a u New Yorku 1907. godine »Hrvsvijet«. Uređivao je i tjednik »Zajedničar«. 1915. godine izabran je za čJugoslavenskog odbora.

3 Vladimir Čerina (1891—1932). Književnik. Jedan od najaktivnijih člai vođa predratne nacionalističke omladine. Za I svjetskog rata emigririnozemstvo i živio u Italiji, Švicarskoj i Francuskoj.

335



jako izlakšijali. Boza M. IMarković] ovde gdje i ja pa nam jeGazzari piso da su se riješili naši junaci da idu na Krf te je Bozopošao da ih isprati.

Mnogo pozdrava od strane moje žene kao i od tvog IvanaPozdravi Franu kad ga vidiš!

5 fascik l 42/31Paris 24. XI. [1916]

Dragi Ante,ma da ću se skoro vratiti u Cannes, umolili su me ovi naši prija-

telji i drugovi, da te u njihovo i u svoje ime zamolim, da se strpidok ja tamo dodjem te ti budem mogao pobliže pričati naše mišljenje i.t.d. u pogledu one Hinkovićeve proklamacije koja je izišlau našem londonskom buletinu. Oni su je iz Londona poslali DeGiuliju, da je i u ovdašnjem buletinu štampa, nu on to neće učinitprije nego bude čuo tvoje mišljenje.

Ako proklamaciju nisi već štampanu dobio, ti je ipak poznaješNu i ja te još jedanput molim da se neuzrujavaš nego da ostanešpri svojoj dojakošnjoj taktici t. j . da se na svaki način zadrži potrebna nam harmonija. Na Jedlovskijev1 ultimatum, ako si ga dobio,sigurno ćeš se nasmijati, kao i mi što smo se smijali. Ona tvojaizjava, povodom napada izišla je cijela danas u Žurnal de Debatia izići će i u nekim drugim novinama skraćena. Dinko i lovo će

sutra znati kada će krenuti. Mislim da je Saz.2

\_Sazonov"] sve većuredio.Druge novosti koje su sretne pridržajem da ti ustmeno pričam.

Krupne su, [nečitko]; sam o te da u nedjelju stiže huje [Vojnović]i zet mu tica.

Kako je moja »udovica«? Dali ju vodiš u ćinema?Mnogo pozdrava tebi i gospodji i mojoj »udovici«

Tvoj Ivan1 Dr Josip Jedlowski Advokat i publicist. Tajnik slovenskog društva z

Primorje »Editnost«. Član Jugoslavenskog odbora. Do svog istupanja 19godine vršio dužnost tajnika Odbora.2 Sergej Dimitrijević Sazonov (1861—1928). Ruski diplomat i državnik. Mnistar vanjskih poslova 1910—1916. godine.

fascikl 42/30[Cannes ] ,na pravoslavni uskrs [1917]

Dragi Ante,primili smo tvoje pismo još dok je Čiča bio ovde. On je dana

u jutro otputovao. Bilo mu je teško, jer ga je strah da će ga talijansekirati, a valjda ga i put impresionira, što razumije se ne kaže.33 6

http://_sazonov/

http://_sazonov/

http://_sazonov/



Razumijemo da ti nemožeš na vrat na nos na Krf, ali nam sečini da se ono pitanje koje nam je toliko m uke zadalo, neće nidosta brzo ni dokraja riješiti kao što bi sama stvar i njen uspjehzahtijevao. Naravno je da je na tebi da učiniš onako kako ti seučini da je najbolje. Kako se ti tamo sa zdravljem osjećaš? Ovdeje još uvijek vrijeme prevrtljivo. Lady Paget nas je bila sve pozvalaza danas. Mi smo bili, a za Vas smo joj na vrijeme odgovorili daMe otputovali. Bilo je vrlo lijepo, došlo je masa naših iz Nice i ovošto je u Canni. Sreo sam se sa Trifkovićem1 te mi se tužio da ganismo nikad posjetili u Nici, a ti da si znao njegovu adresu. Rečemi da je Miljukov odgovorio u London, ali ga ne upitah što, jernije bio nimalo oduševljen cjelom stvari. Boze dobrih ljudi a neelastičnih li su moždana!

Primite oboje najljepše pozdrave od nas oboje

Tvoj Ivan

fascikl 42/25Dragi Ante, Paris 8. I. 18.

primio sam tvoje pismo i saopštio sam De Giuliju ono što mipišeš da mu kažem.

Drago mi je što je prestolonasljednik bio energičan da ostvariono što je trebalo još davno učiniti. Uvjeren sam, da je to stalodo njega da bi on to bio davno sproveo. Ironija nam je sudbineda je to tako baš u času kada naši moćni saveznici bacaju ranijetoliko naglašavane principe te nas prepuštaju uvidjavnosti Habz-burga neka sa svojom stokom raspolažu prema nahodjenju. Kad seodbaci sva vještačka garnitura ostaje ovo u suštini.

Sva je razlika između jednih i drugih u tomu što teutonci potežukomad ić od plašta da pokriju svoje brutalne nam jere, a ovi drugise trude da im ne ostane potpuno gola njihova crna duša.

Neznam što ti misliš, ali se meni čini da baš sada, kada su svemaske pale, trebala naša vlada zajedno sa odborom da izda jednuizjavu kao protest i poruku saveznicima i protivnicima u kom bise energično naglasilo da za naše pitanje ima samo jedno riješenjeujedinjenje po svaku ci jenu. Uvjeren sam da i kralj i prestolonasljednik ovako misle.

Hoćeš li ti dolaziti ovamo skoro? Govore da si obećao držati nekukonferenciju 22 oga.

Vrijeme je ovde vrlo hrdjavo. Napokon sam našao stan i atelierzajedno. Preselićemo se 15. oga.

Mnogo pozdrava tebi i gospodji od nas obojeTvoj Ivan

1 Marko Trifković. Pravnik. Više puta ministar, predsjednik vlade i Na-

rodne skupštine Srbije.22 STARINE 337



fascikl 42/2655, Av. Victor Hugo

Paris, 17. I. 18.Dragi Ante,

Čitao sam tvoj protest povodom izjave L. {Lloyd} G. [Georgei W. [Wilson] i bio sam zadovoljan što si se tako brzo i energičnriješio. Ovdje je taj protest učinio izvjesnu impresiju jer su svvidili kolika se nepravda nanosi našem narodu zauzimanjem onakova stanovišta prema Austriji. Ljudi francuzi koji dublje osjećajpravicu mislili su i misle da će naša vlada energično istupiti. DeGiulli mi je pokazao sadržaj tvoga telegrama vladi i mi smo potpunsporazumni. Mogu ti reći da su i neki pojedinci inarod, [ni] poslanici upravili indentične zahtjeve i vladi i prestolonasljednikuPrema ovome možeš vidjeti kako je tvoj protest bio od sviju od

bren.Čitao sam onu poslanicu naših članova iz Zeneve, upravljenukonstituanti a koliko se mi svi možemo slagati sa njenim sadržajeipak se moramo pitati, zašto su se potpisala samo četri člana, kadje kod nas bio običaj da se takve stvari potpisuju ili svi članovili predsjednik za sve.

Kakov je to boljševizam od onih koji su inače najbolje boljševičkim idejama?

Dajemo, ja i moja žena na znanje gospodji i tebi da smo pro-mjenili stan t. j . da sad imamo stan, zajedno sa atelierom, te dase nadamo da ćemo bar koji mjesec prezivijeti ko ljudi.

Jeste li vi našli stan ili ste još u hotelu?Kako si ti sa zdravljem? Primi sa gospodjom naše najljepšepozdrave

Tvoj Ivan

fascikl 42/27Rim, 23. X. [1918]

Dragi Ante,Mogao bi ti dosta pisati o našim emocijama koje smo imali ovi

zadnjih dana, prije neverovatni uspjesi naših vojnika, pa sad Wilsonov odgovor, nu emocija ćeš imati i sam više nego vremena dim se podaš. Znam da ti tamo radiš na ovom što ti pišem, ali tetoliko da vidiš da sam u misli i osjećajima s tobom, šaljem ti ovnekoliko, na brzinu nabacanih riječi.

Sada, kad su saveznici i Amerika izišli do kraja iz rezerve premAustro-Ug. i stvorili Češku, bar u svom programu, što će po svo

1 George David Lloyd (1863—1945). Britanski državnik. 1908—1915. godineministar financija, za I. svjetskog rata ministar naoružanja i rata. 1916—1922.godine predsjednik vlade.

2 Woodrow Wilson (1856—1924) Američki državnik. Predsjednik SAD od

1913. do 1920. godine.33 8



priliki biti u skoro i u realnosti, zar nije jedinstven mom enat dazatraži da i naše pitanje do kraja i u svoj cjelini priznadu. Istinaje da je Wilson priznao našem narodu pravo na slobodu, ali jenaša stvar ostala još uvijek valjda stoga što je kompliciranija,manje jasna, a osobito što se tiče toga ko je predstavnik našegnaroda m islim iz A.-U. kod saveznika. Krajnja je nužda da se tonašem odboru na jedan ili na drugi način prizna. Znam poteškoćete baš razmišljajući o njima palo mi je ovo na pamet; idući logično — koliko je umjetniku moguće biti takav od našeg cijelograda i Krfske deklaracije, dolazim do zaključka da bi bio najpravilniji put da srpska odnosno naša dosadašnja vlada dade ostavkute da se obrazujeopšta narodna pr ivremenavlada sa gosp. Pašićemna čelu, kao predsjednikom i gosp. Trumbićem kao ministromspoljnim. Ovakim rešenjem i rasporedom bi se pred čitavim svijetom manifestovalo da smo sve sporazumno radili. Isto tako bi

možda, bilo dobro, stranog i našeg svijeta radi, da u toj vladi budepodjednak broj Srbijanaca i vas iz neoslobodjenih krajeva. Kad bsaveznici priznali ovaku vladu bilo bi nam priznato istodobno jedinstvo i sloboda.

Svakojako, sad se treba brzo i odlučno rešavati i raditi, tim prešto se naša i saveznička vojska približava Austro-TJgarskoj granicsa istoka, a isto tako i zbog ovog još više, što je izvjesno skoroprodiranje u njene granice sa zapada. Čini mi se, kako stvari idubrzo, da bi svako drugačije pripravljanje došlo prekasno i nebiimalo zadovoljavajući dojam na naš svijet ni tako dobar rezultatkao što bi ovakav akt.

Drugo ti je sve Čiča pisao. On siroma još uvijek u krevetu a naj-volio bi poletiti tamo. Tvoja ljepša polovina dobro kao i nas obojeMnogo te pozdravljamo i želimo uspjeh.

Pozdravi sve naše tamo! Tvoj Ivan

fascikl 42/28Merligen, 22. XII. [1918]

Dragi Ante, kako što ćeš biti čuo mene je zadržala influenca naputu i Gospe mi prilično me je prodrmala. Ležao sam od drugogdana što sam stigao u Švajcarsku pa sve do jučer. Imao sam kroz8 dana neprestano veliku groznicu, a prva tri dana 40 i 41. Nijena sreću došlo do nikakve komplikacije na grudima. Jučer samnapustio bolnicu i došao ovamo da se oporavim. Morat ću ostatbar 10 dana. Kašnje ću ako bude ikako moguće produžiti put.Jambrišak je otputovao 6 ti dan, ali još neznam dali je prispio uBeograd. Nadam se. Jučer je otputovao kući Dr Gmajner.1 Poslao

1 Dr Ivan Gmajner. Advokat. Sekretar sekcije Jugoslavenskog odboraŽenevi. Kasnije postao član Jugoslavenskog odbora.

339



sam pisma za Lorkovića,2 Smodlaku? i M. Pribičevića.* Brzojaviosam u— desperaciji— takodjer Aleksandru. $to je sa izložbom?tražio sam da dodje jedan 5 mj. iz Zagreba i da donese nešto stvariiz Zagreba i Ljubljane. Vidi ti što je sa pitanjem izložbe, pa ako

vidiš da će zapet brzojavi mi Obradovao sam se bio onoj vijestii kombinaciji zajedničke vlade, nu naravno, ova vijest je bila su-tradan demantovana. Kako ti je gospodja? Pozdravi je!

Tvoj IvanPreporučam ti moju ženu. Umiri je i neka se nemiče.2 Ivan Lorković (1876—1926). Političar i publicist. Osnivač Hrvatske n

predne stranke i urednik njezina glasila »Pokret«.3 Jos ip Sm odla ka (1869—1956). Advokat i politi čar . Pra vaš i zas tupnik Dalm atinskom saboru. 1905. godine osnovao Hr vats ku dem okra tsku stranka poslije se aktivirao u hrvatsko-srpskoj koaliciji. 1918. godine član je N

rodnog vijeća.4 Milan Pribičević (1877—1937). Političar. Kao poručnik srpske vojske 190godine izradio plan za rušenje Austro-Ugarske i oslobođenje Južnih SlaveGlavni sek reta r Narodne obr ane . Od 1909. godine suured nik »SlovenskJuga«. 1918. godine u Americi prikuplja dobrovoljce za solunski front. 19181919.na čelu srpske vojne misije u Zagrebu.

fascikl 42/48Geneve le subota

Dragi Ante,prispjeli smo dobro i zatekli u Ženevi veliki snjeg da je divota

Bio sam jučer kod Račkog1 i kod Rosandića2 Oni su radili dosta,siromaci. Rački ima oko 25 slika, a Rosandić 10—12 relief a u drvu.Sad treba da te stvari šalju Watsonu3 za onu izložbu što sam bio snjime ugovorio, nu nemaju s čime da stvari isplate. Rački treba daslike urami, za što mu treba u najskromnijem 300 frs a za škrinjeće im trebati svakom po 100 frs. Watson će valjda naći načina daplati transport i namještenje, ali da rame (okvire) plaća neugodnoje tražiti, pa su me oboica molili da ja pišem odboru da im pošalje500 frs. za rame i sanduke. Molim te ...... da im to pošaljete jošdok ste u Parizu e bi što prije stvari poslali. Ovde se osobito Račkmuči, jer je kroz ovo vrijeme rata potrošio ovo nešto para što jebio zaradio ranije, tako te je ovo zadnja 2. mjeseca živio u dvojei radio sa ono što sam mu odbor i ja poslali. Ima od toga još nekumalenkost (jer žive najskromnije) ali neće zadugo. Rosandić ima

1 Mirko Rački (1879—). Slikar i grafičar. S kiparom Ivanom Meštrovićepriredio prvu izložbu 1910. godine.

2 Toma Rosandić (1878—1958). Kipar. 1914. godine stupio u srpsku vojsi služio kao vojni cenzor u Nišu. Kasnije došao u Rim, a potom odlazi Ženevu i London, član grupe Medulie u Splitu.

3 William Robert Seton Watson (1879—1951). Engleski historičar i pubcist. Osnivač revije »The New Europe«. Pomogao rad jugoslavenske politi

emigracije.340



bilo dobro. Upitaj ga također imali volje i vremena da se bavi timekao što je ranije htio. Upozori ga također da mi je direktor Luvrarekao, kad sam zadnji put bio u Parizu, da bi mi rado ostupio2. sale u Luvru za izložbu. Ovo od Luvra ti napominjem zato štoje direktoru Marcelu poznata svrha jedne takove izložbe i što jeon pripravan da nam pom aže, te ako bi se Izvoljski htio zauzimatida Marcella ne mim oidje nego da se njegovo raspoloženje iskoristi.

Budi tako Ijubezan pa reci gosparu Ivu da mi pošalje posljednjenaše buletine jer od kako si ti otišo nisam ih vidio.

Jeli bio Ujević3 kašnje kod tebe i dali je počeo što raditi?Mnogo pozdrava gospodji i tebi od nas oboga

Tvoj Ivan

fascikl 42/38Dragi Ante,Ja sam putovao i pretrpio buru u Cannes. Zaboravio sam jednu

knjigu, »Sv. Augustin« dolje gdje portir drži ključeve te molim dami je doneseš. Tvoja »udovica« dobro, ide se u sinema.

Mnogo pozdrava tebi i svim našim Tvoj Ivani RužaPozdrav Netty

2 Dr Ivo De Giulli (1876—1956). Ad vokat iz Dubrovnika . Predsje dn ik grskog vijeća Dubrovnika. Član Jugoslavenskog odbora. Šef kancelarije za pagandu i politički rad Jugoslavenskog odbora u Francuskoj, sa sjedištu Parizu.3

Augustin Ujević (1891—1955). Publicist i književnik.342



J O S I P В A S I O L I

R I B O L O V I U Z G O J Š K O L J A K AU U N U T R A Š N J E M M O R U I S T R E

Na našoj jadranskoj obali može se nabroji t i mnoštvo obalnilokali teta koji predstavljaju neku vrstu prirodnih zakloništa zribe.Negdje su to područja koja bi se mogla upotrijebiti u lagunarnom uzgoju riba velikih razmjera, na primjer u području donjeg toka ri jeke Neretve. Negdje su to međutim manja prirodnobitavališta i plodišta riba odakle se s malo truda i investicijizlove u nekim godinama obilne količine kvalitetnih vrsta bijeribe. Iskorištava se sklonost riba da se zbog mriještenja ili uslijenevremena na velikom moru zaklanjaju u te plitke uvale. To sveć dugo stoljeća zbiva na obalama Istre, gdje se i danas iskorištvaju u sezonskom izlovljavanju ribe najvredniji lokaliteti te vrsna našoj jadranskoj obal i .

U prošlo sti su se na istarsk im o balam a razlikovala tr i oblikvlasništva iskorištavanja lovišta riba. Prvo su privatna lovištačiji su vlasnici bili svjetovni ili crkveni feudalci, zatim rezerviralovišta riba u vlasništvu općina. Lovišta iz jednog i drugog oblikvlasništva davala su se na iskorištavanje u zakup na određeno vrjeme. Preostaju još slobodna lovišta riba na koja su mogli dolazsvi pripadnici općine. Negdje se tu lov dopuštao i stranim ribarim

Danas su istarska obalna lovišta r iba dostupna svim ribarimaIzuzetak čine ona lovišta o kojima se govori u ovoj radnji. Ta slovišta u društvenoj eksploataciji i na njima se provodi sezonskčuvanje i izlovljavanje ribe. — U radnji će se dodirnuti bliza daleka prošlost pojedinog važnijeg ribolovnog objekta, kako bi moglo zaključivati kolika je danas važnost tih lovišta u privrednoribolovu.

Obalna lovišta riba o kojima je riječ prostiru se uzduž čitave zapadne obale Istre do rta Kamenjaka. Na sjeveroistočnoj obali Istrazvedene uvale nisu prirodno prikladne za sezonsko izlovljavanribe.

343



S eč ovije

U najs jeverni jem di je lu is tarsk og po luo tok a, Slovensk om primorju, us l i jed pl ić ina malo je pr ikladnih obalnih loviš ta r iba kojaredovi to pohađa ju r ibar i . Uvale S ta jon i Kampi u Koparskom zaljevu vrlo su pli tke. Zaslađuju ih tokovi r ječice Rižane. U tim uvalama u dalekoj prošlosti vrši lo se sezonsko izlovljavanje ribe, al ije to sada napušteno. Povremeno se još obavl ja ju per i ferna iz lov-l javanja s ma l im mreža ma potegača m a u uv a lam a.

Sl i jedeća veća uvala , Strunjan, također malo s luži za r ibolov.Tu su po ložena pokusna pos t ro jen ja za uzgoj škol jaka kamenica .

U un utr ašn jem di je lu Piran skog zal jeva uvala Sečovl je predstavl ja da na s i u proš lost i po dru čje s najg ušćo m sezonsk om koncentraci jom cipala . Sečovl je pr ima iz r i jeke Dragonje i sa š i rokog prostora solana vr lo vr i jedne hranj ive sastoj ine, pa se smatra najkva

l i te tni j im područjem za sezonsko iz lovl javanje c ipala , i to ne samou Is t r i nego i na č i tavoj našo j j adr an sk oj oba l i . K ada z imi n as tup isezona seobe, c ipli nav iru u Pira nsk i zaljev i sa s t ran e r ta Stru-njana i sa s t rane r ta Savudri je .

Površina uvale Sečovl je , napučena cipl ima, prekr iva š i roke prostore. Cipli se zadržavaju podalje od obala. Zato i za njihovo zatvaranje i izlovljavanje služe velike zatvorne mreže, duge i do2000 m. U operac i jama za tvara nja , sužav anja i s t iskan ja mre žesudjeluje oko t r idesetak čamaca koj ima se sabire mreža i d ižu pregrade kako b i se c ip l ima spr i ječ i lo preskakivanje . Donedavna suse u ovoj uvali upotrebljavale mreže migavice, i l i ciplarice (salta-re le) i crbare ( jedna vrs ta popunica) . Te bi se mreže položi le um ore , p a bi se c ipli nat jerava l i u nj ih plaše njem , s tva ranje m bu kei uda ran jem u r azne p redmete .

Dubina mora u unutrašnjem di je lu uvale Sečovl je kreće se 1—8metara . Dno je ravno i p jeskovi to , uz mjes t imičanm u l j , al i danasobi lu je bu jnom vege tac i jom, uv je tovanom obi ln im zas lađ ivanjemtog t ihog zal jeva tokovima voda iz Dragonje .

M eđu vrs tam a r iba koje se hv ata ju iz lovl javanjem uvale Sečovl jevisoko do m inira c ipal . U pro sjek u, deset l jeća 1956/1965. godin euk up no se ulovilo 95,5% cipala (Mugil sp.) , 1,5% lubina (Dicen-trarchus labrax JORD. e t EIGEM N.) , 1,3% ko m arča (Chrysophrysaurata CUV.) i 1,7% razne ribe.

Izlovljavanje uvali Sečovlje pada u si ječnju i l i u veljači , al i sepovremeno produžuje do t ravnja . Ukupan iznos lov ine r ibe kre taose je kro z desetl jeće 1956—1965. 54 to na g od išnje. N ajveća lovinaiz nov ijeg razd ob lja zabil ježena je u 1947. go din i sa 110 tona .1

Sečovl je , smješ teno nadomak Pi rana , p reds tav l ja lo je u da lekojproš los t i ob jek t od prvorazrednog značenja , i u opskrb i g rada r i -

1 A. Crnica, Problem vzgoje cipljev v porto rošk o-pira nsk em zaljevu, M or

sko ribarstvo, 1, str. 4, Rijeka 1959.344



bom, i kao unosni izvor prihoda komune. Dugo vjekova ta su lovibila javno dobro i komuna ih je davala na iskorištavanje u zaku

Prvi poznati zapis koji spominje uvalu Sečovlje je iz 1173. godiTada akvilejski patrijarh Wolrico dariva belinjskoj opatiji čitavpodručje oko Pirana, s lovištima riba u velikoj uvali Sečovlje2

Čuvanje uvale i izlovljavanje vršili su koloni, najamni ribari pojedini zakupnici .Do ku m ena t iz 1274. god ine govori o jed no m dijelu lovišta rib

danom na iskorištavanje u zakup za račun piranskog kaptola.3

Iz prve polovice XIV stoljeća susrećemo se s dva dokumentkoji osvjetljavaju odnose koji su postojali između vlasnika zakunik a i na jam nih rib ar a pr i iskorištav anju lovišta rib a u SečovljPrvi dokumenat iz 1329. godine sadrži ugovor o radu ribara. Tse po prvi put kod nas uopće javlja kombinirani sistem nagrađvanja u ribolovu, koji se sastojao od fiksne plaće i posebnog udje

u postizavanoj lovini r iba. Ribari su se ugovorom, potvrđenim prsvjedocima obavezivali da će zajednički loviti ribe mrežom potgačom od prvog dana korizme do Uskrsa. Ribare je pripadala ngrada od 25 groša dnevno i određeni dio riba u svakom danu kih love.4

Ugov orom iz 1343. god ine ribar i su primili obavezu d a će opočetka ožujka do konca lipnja izlovijavati mrežom potegačom gripom Veliku uvalu u Sečovlju i Crnu uvalu u močvarnom dijeSečovlja. Ribari su se sada obavezali da će i popravljati mrežPolovicu vrijednosti lovine ribari su donosili zakupniku, a drusu polovicu međusobno dijelili .5

U pi ran sk om sta tu tu iz 1307. godine, koji je najs tariji od svistatuta istarskih gradova i općina, nalazimo više poglavlja koja odnose na čuvanje, izlovljavanje i prodaju ribe s lovišta u područSečovlja. Statut obuhvaća propise o izboru čuvara lovišta, o čuvnju uvale od nepozvanih osoba, o dobi izlovljavanja lovišta, o pruzimanju lovišta u zakup i o lovostaji na pojedinom području. Ksniji dodaci statuta odnose se na registraciju lovišta i njihovo pruzimanje od zakupnika. Svi prihodi i sva opskrba grada Piranribom dolazili su iz Sečovlja, pa se vanjska lovišta riba u statutek usp utno spominju.6

2 P. Kandler, Codice diplomatico istriano, I. a. 1173.3 C. de Franceschi, Chartularium Piranense, Atti e memorie della socie

istriana di archeologia e storia patria, 36, Poreč 1924. str. 201.4 C. de Francesch i, n. d j. Atti e m em orie , 50. str. 191. Pula 1940.5 C. de Franceschi, n . dj. , Atti e mem orie , 47, f. 1, str. 132, Pula 1937.6 Incipiunt statuta leges ac iura communis terrae Pirani. Djelo je štam

pano 1606. bez oznake mjesta, v jerojatno u Veneciji. Posjeduje ga M esarhiv u Piranu. Piranski statut u svom prvobitnom sastavu nastao je 130U toku XIV st. izvršene su tri dopune, 1332, 1358. i 1384. Prvotni primjestatuta i ostala tri nadopunjavana nalaze se u originalu u rukopisu u Menom arhivu u Piranu. Prim jerak iz 1384. je štam pan . U daljem tek stu se vodi »Statut Pirana«.

345



U desetoj knjiz i s ta t uta Pira na najp r i je se susreć em o s izbo romtr i ju čuvara loviš ta r iba , jednim za Sečovl je , drugim za susjednuuvalu Fazan i t rećim za vanjsku r ibolovnu zonu.7

Statut određuje čuvar ima loviš ta polaganje zakletve, kojom se

obavezuju da će savjesno izvršavati svoju službu. Pri svakom izlov-l javanju loviš ta r iba , ako se u jednom danu ulovi više od 200 pr imje raka , 25 r iba sa svakog loviš ta pr ip ad a čuv aru za nag radu . S am ojedanput dnevno ih pr ipada ta nagrada .8

Nijedna nepovlasna osoba ni je se smjela pr ibl iž i t i loviš t ima r ibau Sečovlju ni dan ju ni noću . U vre m en u od poč etk a l is topa da dokonca ožujka čuvar i su paz i l i da se n i tko nepozvan na područ juSečovl ja ne smi je bavi t i r ibo lovom mrežama, mrež icama, vršama idrugim r ibolovnim pr iborom, izuzevši povrazom za pecanje r ibe .Predviđena je bi la prot iv prekrš i te l ja globa od 32 male l i re i gubitak lovine i mreža.9

U vrem enu od poče tka t ravnja d o kon ca ru jn a pres ta je sezonskamigraci ja c ipala , pa je u to vr i jeme na č i tavom području Sečovl jar ibolov bio s lobodan za sve i t re t i rao se kao opća svoj ina svih —vel piscari essere beaut comm une omnum. Jed ino je zakupnic imaloviš ta r iba r ibolov bio s lobodan i po vol j i č i tave godine.10

Koncem vel jače čuvari loviš ta s tavl ja l i su loviš ta koja su dotadačuval i na javnu dražbu i pro dav al i ih na iskoriš ta van je najb ol jemponuđaču. Novac dobiven od prodaje loviš ta di je l i l i su zakupniciizmeđu sebe.1-1

Slobodan r ibolov na loviš t ima Sečovl ja u vremenu izvan sezoneseobe cipala jedan kasni j i dodatak k s ta tutu Pirana di je l i na dvi jezone. Sada se izvan sezone seobe smije lovi t i samo u vanjskom dije lu uvale , dok je na unutrašnj im loviš t ima r ibolov gr ipovima i po-tegačama bio zabranjen či tave godine.12

Veliko vi jeće pira nsk e ko m un e je u 1475. god ini glasanjem odluči lo da se obnovi regis tar loviš ta r iba davanih u zakup. Za obnovuregis t ra iz jasnilo se 79 glasova, pro t iv o bno ve dva , a suzd ržala sečet i r i g lasa . Vel i se u propisu da će tako svaki zakupnik znat i svojdio lovišta i neće više bit i prevara.1 3

Do datak k s ta tu tu P irana iz 1600. god ine govo ri o vel ikim teret ima p i ranske opć ine ko je jo j donose t roškovi oko uzdržavanja loviš ta r iba u Sečovl ju . Stoga je općina sve t roškove prebaci la na zakupnike lov iš ta . Sada je sama opć ina proda la na javnoj dražb i loviš ta r iba u Sečovl ju i susjednom Fazanu. Zakupnici su vodi l i i

7 Statut Pirana, n. dj., knj. X, gl. 12.8 Statut Pirana, n. dj., knj. X, gl. 13.9 Statut Pirana, n. dj., knj. X, gl. 15.10 Statut Pirana, n. dj., knj. X, gl. 16.11 Statut Pirana, n. dj., knj. X, gl. 17.12 Statut Pirana, n. dj., knj. X, gl. 18.13

Statut Pirana, n. dj., knj. X, gl. 17.346



iskorištavali lovišta za svoj račun i r izik i snosil i sve troškove kojibi nasta l i od regulaci je r i jeke Dragonje , izgradnje solana i nasipa,uplov l javanja ra tn ih brodo va u zaljev i drug ih smetnj i .14

Opskrba Pirana svježom r ibom iz Sečovl ja bi la je od vel ike važ-nost i u dalekoj prošlost i kad se teže dolazi lo do mesa toplokrvnihživot inja . Opsežno, posebno poglavl je s ta tuta Pirana bi lo je namije-n jeno prodavač ima r ibe . Svaki g rađanin P i rana i l i s t ranac ko j i p ro-daje svježe i l i usol jene r ibe u Piranu plaća određenu taksu. Od tetakse su se isključivali r ibari , prodavači lovine sa sezonskih loviš-ta . Ribe su se prodavale samo na t ržnic i Por ta de Campo. Novackoj i b i se ut rž io za prodane r ibe prodavači su moral i s tavl ja t i ujednu posudu ko ja n i je smje la b i t i pokr ivena n i t i sakr ivena — dabi se m oga o vidje t i u t rž ak od prod an e r ibe zbog određ ivanja di je lana ime zakupnine odnosno takse .15

Posebno je bi la regul i rana prodaja r ibe zakupnika loviš ta . Zakup-

nici i n j ihovi r ib ar i b i l i su obavezni pr od at i na pi ran sk oj r iba rni c isve ulovljene ribe. Nakon što su dopremili r ibe u luku izložil i bi ihnajp r i je da ih sva tko vidi i po tom ih mogl i s lob odn o prod avat i .1 6

Rijetko je koj i s rednjovjekov ni s ta tut s naš ih obala posve t io to-l iko prop isa jed no m r ibo lovnom o bjek tu kao p i ra nsk i , š to pose bnois t iče važnost tog loviš ta u prošlost i .

Kro nika b i sk up a Tom ma sin i ja iz s red ine XV II s to ljeća iznosi daje pi ranski kaptol s kanonicima imao pr ivi legi je iz loviš ta r iba uSečovl ju . Tad a se spo m inje i godišnj i pr ihod p ira ns ke op ćine u iz-nosu od 5000 dukata . Taj je novac dobiven pretežno od loviš ta r ibeiz Sečovl ja i Fazana. S t im pr ihodima grad je među osta l im mogao

plaćat i jednog l i ječnika i jednog kirurga.1 7

Ekonomsku vr i jednos t p i ransk ih sezonsk ih lov iš ta r iba i n j ihovomjes to u sv im izvor ima pr ihoda p i ranske opć ine na jbo l je će namilu str ira t i prik az iz 1727. god ine. Ta da su lovišta r ib a u Sečovlju iFazanu bi la javno dobro i općina ih je davala u zakup na iskor iš ta-vanje . Evo svih pr ihoda iz te godine:18

Z ak up nin a od loviš ta r i ba u Sečovlju 10 502 l ireTr oša r ina n a vino 4 292 l i reTr oša r ina na r ib e 3 507 l i re

Za ku pn ina od loviš ta r ib a u Fazan u 2 066 l i reZakupnina od če t i r i pekarne 1 842 lireTro šar ina od m esarn ice 696 l i reOstal i pr i ho di , t ro ša r in e i deset ine 3 421 l i re

U k u p n o 26 326 l i r a14 Statut Pirana, n. dj., knj. nadopune gl. 100. i 101.15 Statut Pirana, n. dj., knj. X, gl. 1.16 Statut Pirana, n. dj., knj. X, gl. 2." G. F. Tommasini, Descrizione dell 'Istria, L'Archeografo triestino, IV,

str. 354,18 L. M orteani, Notizie storiche della citta di Pirano, Archeografo triest ino ,

XII .347



Iz iznijetog pregleda proizlazi da od či tavog tadašnjeg pr ihodaopćine Piran 6 1 % dono se loviš ta r iba i r ib arn ica . Napo se se iz ubrane t rošar ine v id i ve l ik ud io iz t rošar ine na prodane r ibe napramamaloj t rošar ini od mesa toplokrvnih ž ivot inja , š to je još jedna potvrd a o važno st i ribe u pre hra ni s tan ov niš tv a grad a. Tu se ujed nopo vis ini ubrane zakupnine može zakl juči t i da je tada Sečovl je donosi lo vr lo vr i jedne pr ihode.

Još su i s redinom prošlog s tol jeća loviš ta r iba iz Sečovl ja predstavl ja la piranskoj općini vr lo važno vrelo pr ihoda. To zakl jučujem o iz jed ne rasp rave u is tarsk om sab oru od 11. pro sinc a 1866. godine, kad je porečki biskup Juraj Dobri la iz javio: »Pri je dvi je godine jeda n je ured pred lož io min is ta rs tvu (aus t r i j skom min is ta rs tvutrgovine i mornar ice , op. J . B.) neka se proglasi s lobodan r ibolov.Da se to provelo, Piran bi izgubio svoj glavni prihod, pa bi posljedi

ca toga bi la da bi morao zatvori t i svoje pučke škole .«19

Dobr i la j et im bez sumnje mis l io na pr ihode koje je p i ranska opć ina tada dobivala iz uvale Sečovlje.

Marchese t t i po tkra j p roš log s to l jeća iznos i da među na jp lodni jaloviš ta c ipala na jadranskoj obal i spada uvala Sečovl je . Dal je , navodi da se u tom područ ju jednim zapas ivanjem mreže može u lovi t ii do 100 t isuća kg ribe. Za Stranjan veli da se i ta uvala iskorištavala u sezonskom izlovl javanju r ibe i da je bi la u vlasniš tvu nekogVatta .20 Međutim, u izvješ ta ju Austr i jskog društva za r ibolov i uzgoj r ib a iz. 1894. god ine opisuje se uv ala St ru nj an , p a se iznosi d a

je to pros t rano područ je , a l i nedovol jno duboko i v r lo s i romašnoribl j im organizmima, zbog čega je iz godine u godinu sve manjeprodukt ivno . Umetanje r ib l je mlađi u ovu uva lu rad i povećanja godišnje proizvodn je ne bi imalo efekta , jer da u sada šnj im njezinimuvjet ima sva mlađ bi odlazi la u nepovrat iz uvale pr i je nego bi sazrela do s tadi ja mri jesnost i .2 1

Nakon zadnjeg ra ta najpr i je je uvala Sečovl je predana na iskoriš tavanje Ribarskoj zadruzi u Piranu. Nakon njezine l ikvidaci je u1956. god ini eksploa taci ju je pr ihv at i lo R iba rsk o pod uzeće »Ribič«iz Pir an a, a od njegove l ikvid acije u 1959. go din i lovišta vodi K me -t i jska zadruga Luci ja kraj Portoroža, u č i jem je posjedu i danas .

Rasp olaže se nizom po da tak a od pos l jedn ja dva deset l jeća iz kojih se vidi koliko je u rezervatu Sečovlje lovljeno ribe i koje glavnevrs te u po jed inom t rogodiš tu :2 2

19 F. Barbalić, Prvi istarski sabori, Rad JAZU, knj. 300, str. 342.20 C. Marchesetti, La pesca lungo le coste orientali dell'Adria, Trieste 1882,

str. 95.21 Ostricultura, Rivista della marina mercantile e della pesca, Trieste 1894,

4—5.22

Iz Republičkog zavoda za statistiku SRH Zagreb.348



Već je desetljećima uvala Sečovlje u stručno-ribarstvenom pgledu prepuštena sama sebi. Nije se ni prstom maklo da se nešučini na njezinoj bomfikaciji. Nikakvog pokušaja nije bilo da zastarjeli način izlovljavanja ribe modernizira. U Skupštini općPiran postoji neki elaborat koji razmatra potrebne mjere za dauspon ribolova kao i mogućnost razvoja školjkarstva u Strunjaskoj uvali.25 Poznato je da u Strunjanu postoje pokusni parkovi zauzgoj kamenica. Tu se uzgajaju kamenice na hrastovim kolcimzabodenim u morsko dno. Taj način uzgajanja pokazao se kaojef-tin i praktičan.26 U jednom prikazu uzgoja školjaka na našoj obaliiz 1959. godine iznosi se da je proizvodnja kamenica u Strunjagodišnje oko 300.000 primjeraka.27 Međutim, sva ta uzgojna djelatnost predugo je u pokusnoj fazi i već je davno trebala prerastiaktivnost jačih razmjera. Povoljnih rezultata još nema.

T a r s k a u v a l aČitava obalna zona područja Umag — Novigrad, od rta Savudr

na sjeveru do luke Mirne na jugu uslijed spiranja tla vrlo je pliti nepogodna za ribolov mrežama potegačama. Ali se na tim predlima, i uz obalu i udaljeno od nje, polažu razne mreže stajaćiceparangali za lov plosnatica, landovine i gira, i općenito se postivaju zadovoljavajuće lovine ribe. Dobrim lovištima za mreže staćice smatraju se područja izvan luke Mirna, na plićacima ValMasanko, zatim u uvalama Mujeli i Kastanjiji te Lokvini. Ribe se nekad zatvarale u luci Umaga, u uvalama Potočini, Slaniku iluci Dalja. Naročito je bio poznat lov cipala oko rta Lovrečic

Najveća istarska rijeka, Mirna, duga 50 km u svom gornjem tomjestimično ima ćud gorskog potoka, a što se sve više približamoru prolazeći kroz nizinske predjele postaje sve smirenija i tise izlijeva u prostranu luku Mirna između Novigrada i Tara. Pvršina luke iznosi 420 km2. Unutrašnji dio Tarske uvale, i to njezinkrajnji istočni dio, iznosi oko 1800 m u dužinu i isto toliko u širidok je njezin krajnji unutrašnji dio širok oko 200 m. Dubina tdijela uvale počinje s osam metara, a završava se prema krajnje

dijelu uvale na jedan i po metar.Za jakih kiša nastajale su poplave u čitavoj širokoj dolini u nzinskom području sve do mora. Voda je nosila zemlju od koje mutež širio daleko izvan luke Mirna na otvoreno more. Regulajom korita rijeke ukroćena je snaga vode. Pri samom ušću, izgrnjom obrambenog nasipa formirana su dva umjetna jezera koja

25 F. stoka, Naše uvale kao prirodna uzgajališta riba, Morsko ribarstvo1—2, str. 33, Pula 1965.28 V. Križanec, O novoj tehnici gajenja kamenica, Morsko ribarstvo, 5str. 94, Rijeka 1959.27 V. Križanec, Gajenje školjaka na našim obalama, Morsko ribarstvo, str. 165, Rijeka 1959.35 0



nazivaju »morska blata«. U ta jezera sliva se voda iz odvodnih kanala na melioracijskom području. Plima i oseka djeluju u tim jezerima kao i u m o r u . — I čitav donji dio rijeke pod utjecajem je m orske plime, pa ti dijelovi vode u ljetnim mjesecima sadrže izvjestanpostotak slanosti.

Uza svu regulaciju riječnog korita na ušću se taloži mulj u velikim naslagama. Bliže ušću mulj je sve sitniji i raspršava se po čitavoj uvali, a naročito u njezinu gornjem dijelu. Sitni mulj raspršava se daleko izvan luke Mirne, pa hrana koja dolazi njime i zaslađeno more privlače u luku kvalitetne ribe, ciple, lubine, komarče,zubace, ovčice itd. Ali postepeno, iz godine u godinu, Tarska uvalapostaje sve plića i njezin se ribolovni kapacitet uslijed tih naslagamulja sve više suzuje.

U »morskom blatu« zvanom Antenal, na desnoj strani ušća maksimalna du bina vode iznosi oko pola m etra. Tu se u lipnju ili srpn ju

običava izlovljavati oko dvije tone cipala. Na tom je mjestu učestalo grupiranje cipala, ali se samo jednom izlovljava. S proljećai4

jeseni odatle se cipli spuštaju u Tarsku uvalu, pa je tamo bolja prilikaza njihovo potpunije izlovljavanje.

U najplodnijim godinama ribolova nakon zadnjeg r ata Ta rskauvala je davala i do 80 tona kvalitetnih vrsta ribe. U lovini u desetljeću 1956—1965. dominirao je cipal(Mugil sp.) sa 79,8%, zatimšpar (Sargus annularis GEOFFR.) sa 9,6%, pa lubin (Dicentrachuslabrax JORD. et EIGEMN.) sa 4,6%, komarča(Chrysophrys aurataCUV.) sa 2,6%, ovčica — mormora —(Pagellus mormyrus CUV.)sa 1,4%, pas (Acanthias vulgaris RISSO) sa 0,3% i razna riba spreostalih 1,7%.

Uz pretpostavku da je uvala očišćena od nanosa mulja te da pogoduju vremenske prilike za ribolov i seobu ribe, lovina može doseći i do 120 tona godišnje. Znači, Tarska se uvala po količini lovine može staviti uz bok uvali Sečovlje.

Postoji proljetno i jesenje izlovljavanje koje se vrši u dnu Tar-ske uvale, u istočnom dijelu luke Mirne. Kada se cipli s proljećavraćaju iz mora u slatke vode rijeke, masovno se koncentriraju uTarskoj uvali. U jesen, koncem studenoga cipli se opet saku pljajuu velikim jatima oko samog ušća, prije ulaska u rijeku, pa ih se tunajviše lovi. Jesenja »berba mora«, kako ovdje nazivaju zatvaranjai izlovljavanje ribe redovitija je i plodnija od proljetne, koja češćei potpuno izostane.

Tarsku uvalu i ostale lovne predjele nadzire poseban čuvar, jedan do dva mjeseca prije izlovljavanja, kako bi se spriječilo plaše-nje ribe. Kad se osmatranjem lovnih položaja ustanovi da se pokreću dovoljne količine ribe, tada se pristupi zatvaranju uvale.Ovom velikom zahvatu prethode velike pripreme. Akcija angažirasve plovne objekte i zahtijeva posebne naprave za istezanje mreže.Zatvaranje se vrši specijalnom velikom mrežom dugom do 2000 m,

a visokom 8 do 12 m. Iznad velike mreže postavlja se na trstike po-351



vršins ka mreža, kak o bi se spr i ječi lo sk aka nje i b ježanje zatvo renihcipala . Vel ika mreža postepeno se povlači prema dnu uvale . To is te-zanje t ra je i do 15 dan a. Dan ju se s t iska i po m iče mrež a, a noču sebdi je nad njom. Kad je mreža dovučena do dna uvale , polažu se

posebne, udvostručene mreže kao zašt i tni z id . Unutar vel ike mrežetada se polaže manja mreža potegača, vrš i se iz lov i prebacivanjer ibe u čamce .

Dugo vjekova spominje se Tarška uvala kao loviš te r iba nad kojim su se izmjenjivali brojni vlasnici i zakupnici r ibolova. Ti su redovi to bi l i feudalci , pretežno crkveni . Ni jedno naše r ibolovno područje — uzevši u obzir prostranstvo — ni je se u prošlost i to l ikospominjalo kao Tarska uvala . To će nam pokazat i neki is ječci izdaleke i blize prošlosti koji će se ovdje iznijeti . Među vlasnicimaloviš ta najp r i je se izdvaja pore čka bisk up i ja , a kasn i je se p ojavl juju kao interesent i novigradsk a općin a i b isk up i ja . Javl ja ju se i drugi zainteresi rani , n ižu se sporovi i procesi oko granica loviš ta . Interes je bio velik za ta lovišta jer su se odatle s malo napora i invest ic i ja dobival i vr i jedni pr ihodi i vel ike rezerve r iba kao vr lot ražene kva l i te tne hrane .

Prvi poz nat i spom en r ibolov a iz Ta rsk e uvale nalazim o u 983. godini . Njem ačkor im ski imp era to r Oton I I I t ada je podi je lio m nogedarovš t ine , a među os ta l im potvrd io je porečkoj b i skupi j i p ravo napobiranje pr ihoda od r ibolova iz ove uvale . U povel j i se posebnoističe to lovište.28

Porečk i bisk up Sigim baldo prep us t io je u 1014. godini po rečk imkano nic ima i skor i š tavanje i po bi ran je pr iho da s lov išta r iba ko jese nalazi lo u luci Mirna unutar r ta Zub.29

Henrik, kral j Franaka i Langobarda potvrdio je povel jom iz 1060.godine s tare pr ivi legi je porečke biskupi je na r ibolov u Tarskoj uvali.30

U 1266. godini pore čki je bis ku p O ton revid irao i u tv rdio granicer ibolovnih predjela u luci Mirni . Granica na s jeveru sezala je doluke Dal ja , na jugu do lokal i te ta pod nazivom »Rostrum« ( t j . la t .k l jun) , pa se ta j lokal i te t v jero jatno odn osio na r t Zub na južn ojs t ran i uva le . Na č itavom tom pro s to ru pra vo r ibo lova pr ipa da lo jeiskl jučivo porečkoj biskupi j i , koja je u to vr i jeme imala svoje r ib a r e kolone. U do kum entu iz tog vreme na nave deno je da se n i jedandrugi r ibar ni je smio pr ibl iž i t i tom području s bi lo kakvim mrežama i p r iborom.3 1

Lovište r iba u luci M irni , u nu ta r r ta Zub da no je u 1283. godinina i skor i š tavanje nekim pr iva tn im osobama.3 2

28 G. F. Tommasini, n. dj., IV, L. V, str. 388.29 P. Kandler, n. dj., I, a. 1014.30 P. Kandler, n. dj., II, a. 1266.31 P. Kandler, n. dj., II, a. 1266.32 P. Kandler, n. dj., II, a. 1283.

35 2



proda ju r ibe na gradskoj r ibarn ic i . Predviđena kazna pro t iv prekršitel ja iznosila je globu od 10 m ali h l ira i us kra ćiv an je daljeg iskoriš tavanja loviš ta r iba .39

Od vrs ta r ibe s ta tut Novigrada spominje samo cipla , g lavnu lovinu Tarske uvale . Za male r ibe , »menudagl iu« preporuča se da kodprodaje bude čis ta , a za c iple da ne budu ispod određene mjere .40

Poglavl je 37. u sedm oj knjiz i s ta t ut a No vigrad a određ uje krozkoje vr i jeme nepozvani ne smiju dolazi t i na zakupl jena loviš ta r iba .Vr i jeme zaš t i t e lov iš ta po tpuno se poklapa s on im u p i ranskomrezervatu Sečovlje, t j . od sv. Mihovila (29. rujna) do 3. ožujka.41 Toje vr i jem e grupiranja , migr i ran ja i zadrž ava nja c ipala u svrhu kasnijeg izlovljavanja.

Iz inventara dobara porečke biskupi je , sas tavl jenog u 1540. godini vidi se da biskupi ja drži u vlasniš tvu jedno loviš te r ibe u NovomTaru, na južnoj s t rani luke Mirna. Ovo loviš te opterećeno je plaća

njem deset dukata godišnje za račun feudalaca Chersainer iz Grož-njana, a l i se is t iče da njezin zakup pr ipada biskupu Poreča. Biskupi ja je tada posjedovala i loviš te r ibe kraj r ta Dente , t j . Zuba, između Starog Tara i r ta Vabrige. Zakupl j ivalo se zajedno s loviš temu Nov om Taru i n i je podl i jegalo feud alno m nam etu.4 2

Novi sporovi i zmeđu porečke b iskupi je i opć ine Novigrad nas ta l isu u 1640. god ini. Sp or su pre su dil i suci Ve necije u ko rist bisk up ije . Otada je biskupi ja dugo vremena sačuvala loviš ta u svom posjedu. Opterećenje loviš ta i dal je je iznosi lo deset dukata godišnje ,š to se p laća lo pobi rač ima javnih pr ihoda u Grožnjanu .43

K ronika novigradskog b iskupa G. F. To mm asin i ja iz s red ine X VIIstol jeća donosi vr lo vr i jedne zapise o nekim kvant i ta t ivnim iznosima lovine c ipala i n j ihove vr i jednost i i opis s tanja na loviš t ima r iba. Najprije se iznosi da velike količine cipala koje se love u luciMirni dolaze na t rž iš te raspolućene i usol jene u bar i la . U luci selove i velike količine lubina, koji se otpremaju svježi u Venecijui l i se sprema od nj ih neka vrs ta marinade na bazi žela t ine. Komarče se tu love do težine od 12 l ibara, a zubaci i do 20 l ibara.44

Tommasin i u kronic i i znos i da je una t rag nekol iko godina zakupnik jednog njegova loviš ta , Bartul Busino, ulovio r ibe u vr i jednost iod 12 do 20 t isuća dukata.4 5 To se moglo odnosi t i na neko loviš te

cipala na sjevern oj o bali luk e M irn a il i u luci Da lja jer su najb oljaloviš ta r iba koja su se nalazi la na južnoj s t rani luke i nadal je bi lau pos jedu porečke b iskupi je . Odmah za t im Tommasin i to i po tvrđuje kad vel i : »Ima jedno loviš te gdje su gni jezda i paša c ipala ,

89 Statuti municipali di Cittanova, n. dj., Libro VIII, capo 5.40 Statuti municipali di Cittanova, n. dj., Libro VIII, capo 6.41 Statuti municipali di Cittanova, n. dj., Libro VII, capo 33.42 Inventario dei beni e rendite della mensa vescovile di Parenzo, dell 'anno

1540., Atti e memorie, VII, str. 203.48 Fondamenti e ragioni, n. dj., str. 223.44 G. F. Tommasini, n. dj., IV, L. I, str. 122.45

G. F. Tommasini, n. dj., IV, L. I, str. 122.354



koje je ci jenjeno više od svih, a u posjedu je porečkog biskupa.«Dalje, Tommasini iznosi da se u sva lovišta r iba luke Mirne grupiraju i zadržavaju r ibe od početka l is topada do konca vel jače jer setada r ibe sklanjaju od s tudeni i od udaraca mora te dolaze na ispašu trave.46

Opisujući s tanje biskupskih dobara , Tommasini se dodiruje i općeg s tanja na području Novigrada. Mnoge osobe, vel i , v iše ne plaća ju b i skupu dese t inu , mnoga su po l ja pus ta , neobrađena u oskudici »kolona« i zbog zaraženog zraka (malar i ja iz močvara Mirne, op.J. B.) koji uništava grad i okolicu.47

Od loviš ta r iba Tommasini navodi dva. Jedno naziva »Ara de pe«,a drugo »Quieto«. Oba se lovišta nalaze na ušću ri jeke Mirne, znači u unutrašnjem di je lu luke. I Tommasini potvrđuje da nanosi r ij eke Mirne mi jen ja ju oba lna pod ruč ja u luci . Ne kadašn ja Em onia ,s tar i Novigrad, vel i Tommasini , s ta jao je sav uz more. Signal i po

kazuju da su prema brežul jku do Emonie mogle doplovi t i galere , asada jedva tamo mogu s t ić i mal i r ibarski čamci .48

U luci Dal ja , s jeverno od No vigrada postojalo j e tako đe r sezonsko loviš te c ipala , koje je bi lo u posjedu novigradske biskupi je . Uvr i jeme deskr ipc i je b i sk up a Tom masin i a sva lov iš ta i d ruga do brauživali su feudalci Sabini iz Kopra, a za to su plaćali biskupiji godišnje deset l i ra , jed no te le , jed nu ur nu vina i 40 ko m ad a kruha .4 9

Vrijednu potvrdu o kval i te t i loviš ta r iba u luci Mirni nalazimo u1716. godini . Zakupnik Karlo Rossi pla t io je za kor išćenje loviš tau uvali sv. Petra, na sjevernoj strani luke, 9500 l ira, i to za razdoblje od pet godina.50

U sredini prošlog s tol jeća loviš ta r iba u Tarskoj uval i još nalazimo u pos jedu porečke b iskupi je . Biskup Poreča Jura j Dobr i la najedn oj s jednici is tarsk og s ab ora od 11. X II 1866. godin e rekao jemeđu osta l im ovo: »Jedan je profesor tvrdio da se u loviš tu r iba uTaru ne može uopće ulovi t i n i pet funt i r ibe . On je s mojim zakup-cem tri mjeseca kasnije ulovio 30—40 tisuća funti r ibe.«51

Tisućugodišnja feudalna eksploataci ja na loviš t ima r iba u Tarskoj uval i presta la je tek nakon oslobođenja Is t re . Uvala je najpr ije pr ed an a u 1947. god ini na up rav u graničnim, susjedn im općinama u Novigradu i Taru, a te su općine zat im predale loviš ta na iskor i š tavanje r ib arsk im z adru gam a u Novigradu i Ta ru . U 1949. godin ispaja se r ibarska zadruga Tar s onom iz Vabrige, pa zajedničkisudjeluju svak a s polo vicom lovine r ibe. U 1950. godini l ikvidiran aje r ibarska zadruga u Novigradu pa sudjelovanje u r ibolovu di je lanovigradske općine pr ihvaćaju individualni r ibar i iz Novigrada. Tisu iskoriš taval i uvalu u zajednici s ujedinjenom zadrugom iz Va-

46 G. F. Tommasini, n. dj., IV, L. I, str. 122.47 G. F. Tommasini, n. dj., IV, L. III, str. 252.48 G. F. Tommasini, n . d j., IV, L. III , str. 252.49 G. F. Tommasini, n. dj,, IV, L, III, str. 259.50 Senato Mare, Cose dell'Istria, Atti e memorie, 16, str. 281.51

F. Barbalić, n. dj., str. 341.355



brigeod 1951. god inedo zaključno1954. Kroz to vrijeme svakajeribolovna zajednicaza račun zakupa davala svojoj općini 20°/obru-tto vrijednosti ulova.Oko 40% od ukupne vrijednosti lovine odlazilo je u fondza unapređenje r ibarstva,a preostal ih40% međusob

no su dijelili ribari.U 1955. godini eksploataciju Tarske uvales novigradske strane preuzima novo ribarsko poduzeće »Zvijezda«izNovigrada, koje nije plaćalo zakup,a r ibarska zadrugaiz Vabrigei daljeje bila drugi sudionik,i imalaje obavezuna ime godišnjegzakupa lovišta ulagati50% net to dobi t iu fond za unapređenjeribars tva .

Likvidacijom ribarske zadrugeu Vabrigiu 1958. godinidio loviš ta s porečke strane preuzima novo Ribarsko poduzeće »Školjka«izPoreča,a s druge stranese pojavljujekao interesent novigradskiribolovni pogon poduzeća »Mirna«iz Rovinja.Ova dva poduzećasui danas jednakopravni korisnicitih lovišta.

Raspolažese s ukupnim podacimao izlovljavanju pojedine vrster ibe iz Tarske uvale svih interesenata,i to u zadnjadva desetljećaprosječnopo trogodištima:5 2

Ulov ribeu Tarskoj uvali (u tonama)

ф

1956—1958 .

1959—1961.

1962—1964 .

1965—1967 .

1968—1970.

1971—1973.

1974—1976.

ip

U

26

25

28

28

21

43

14

u

n

u

2

2

1

2

1

1

1

шпа

к

1

1

1

1

2

1

2

v

c

O

uaft

*»

5

1

4

3

2

1

1

P*

1

1

1

1

1

1

1

sae

rse

O >

1

2

1

1

2

3

2

O

KUPN'

P

37

33

37

37

30

51

22

U gornjem pregledu vidise da nema vel ikih kolebanjau postiza-vanoj lovini unutar pojedine godine. Znatno jača kolebanjasmovidjelikod lovišta ribau Sečovlju. Ovdje vidimoi manji udio cipala negou Sečovlju. Ukupnu proizvodnju,t j . izlovljavanje ribeunekim godinama obara niska veličina pojedinog primjerka ciplaipojačana lovina špara, r ibe slabije kvali tete.U takvoj situaciji plasman j e vrlo otežan. Krivicaza postizavanje takvih, nekvali tetnihlovina uvijekse bacana pličinei zamuljena područja koja zimiod

bijaju ribe zbog hladnoće.356



Osnovni problem koji tišti korisnike Tarske uvale već dva deseljeća sastoji se u tome što je uvala sve plića nanosima mulja pa zbog toga postizavaju sve slabije lovine. Iznosi se da se uvala ničistila od 1923. godine i pon avlja se ono što je već reka o To m m asiunazad tr i s toljeća. Na mjestima gdje je ranije pristajao brod o200 tona nosivosti , danas nema ni pola metra dubine i jedva pristne ribarski čamac. Očevici tvrde da je nakon spomenutog čišćenuvale lovina bila utrostručena kroz nekoliko godina.

Interesenti u r ibolovu iz Tarske uvale odavna već ist iču potrebčišćenja uvale od nanosa mulja. Navodi se i potreba čišćenja i kri ta same ri jeke unutar ušća na sjevernoj strani . Tu bi trebalo dobiti dubinu od četiri metra i nekoliko ispušnih kanala za vodu, tko da rijeka utječe u more na glavnom ušću na više mjesta. Na tbi način struja dolazeće vode čistila površinu dna uvale od muljkoji sada prekriva riblju pašu — hranu. Ribe bi nalazile svježu tr

vu na t im unutrašnjim predjelima i tu bi se više zadržavale. Timbi se omogućilo polaganje mreže unutar ušća ri jeke i ne bi pri jet iopasnost da ribe pobjegnu u morska blata. Općenito, čišćenjemuvale i dobivanjem željene dubine mora ribe bi našle toplija obitvališta i novu, bogatiju pašu, a time i duže zadržavanje na tim prdjelima. Interesenti smatraju da bi se t ime postigla dvostruko velovina nego što se danas postizava.

Investiranja koja bi po mišljenju korisnika lovišta bila potrebnza tem eljito čišćenje uv ale spom inja na su u 1957. god ini u visini 35 milijuna dinara, u 1960. god 100 milijuna, a početkom 1966. t icala se potreba za 400 mili juna starih dinara. — Ne bi trebalmeđutim, zadržavati se samo na čišćenju uvale i ušća rijeke, već još dalje trebalo ići. Jezera, »morska blata«, mogla bi se pretvoru lagunarne ribnjake za uzgoj cipala i jegulja. I samo korito donjtoka rijeke moglo bi se iskorištavati u lovu cipala, lubina i komača. Napose, jegulje iz rijeke, koje su se lovile više u dalekoj i ndavnoj prošlosti nego danas, slobodno ušćem Mirne idu unepovri nitko ih sistematski ne lovi niti vodi o njima računa.

Činjenica je da noviji korisnici kroz sve proteklo razdoblje ooslobođenja nisu posvećivali nikakve pažnje nekoj ozbiljnijoj bnifikaciji uva le, m ode rnizac iji izlovljavanja i pro uč av an ju sam olovišta na naučnoj osnovi. Izlovljavanje se vrši nepromjenljivim nčinima već stoljećima. Jedino su sada mreže za izlov mnogo većdimenzija nego nekadašnje, al i je r iba bez sumnje manje nego nkada. Čitava je istarska obala uznemireni a motorizacijom, više esploatirana u ribolovu, a mjestimično i onečišćena industri jskipostrojenj ima.

S e z o n s k a l o v i š t a r i b ap o r e č k o g p o d r u č j a

Obalno područje općine Poreč, koje se prostire od južne oballuke Mirna do sjeverne obale Limskog kanala, najrazvedeniji je d

357



zapadne obale Is t re . Tu ima mnoštvo uvala i r tova sa 33 otočića igrebena. Dubine mora vr lo su pr ikladne za vršenje razl ič i t ih načinar ibolova. Brakovi i kam enit i pred jel i obrasl i t rav am a izmjenjuju ses p ješča nim po druč j ima i mu l jev it im uv alam a. Najuobiča jen i r ibo

lov je polaganje mreža s ta jaćica prost ica (menolera) za gire , sklata-ra (škvajnera) za landovinu i pasar ica (passerela) za plosnat ice . Polažu se i parangali . Učestao je i r ibolov zagonicom po svim uvalama i obalama otočića. Od uvala koje su pr ikladne za čuvanje i sezon sko izlovi ava n e riba još su ak tivn e Gr ote (P iskijera) k ra j Poreča, Mulandari ja , južno od Poreča, zat im u manjem opsegu Valka-nela i Figarol ica južno od Funtane i Kuvrsada južno od Vrsara .Os vrnu t ćemo se geografskim redo sl i jedo m n a pojedino akt ivn osezonsko loviš te r iba ovog područja:

G r o t e — zvano još i P isk i je ra — je lov iš te ko je se na laz i s je

verno od Poreča, u njegovoj neposrednoj bl iz ini . Dužina koriš tenepovršine iznosi 600 m, a š i r ina 550 m, dok či tava površina premaka tas t ru zaprema oko 38 he kta ra , p ros je čna dubina m ora iznos ioko 4 m. Dno je pre težno kameni to , mjes t imično obras lo t ravom.Uz obalu dno je oneč išćeno nab aca nim kam enjem . Od vrs ta r ibekoje su se lovi le u zadnjem deset l jeću na prvom mjestu je c ipal sa66,4%, pa lubin sa 21,2% , ovčica 5,6%, kom ar ča 2,5% , šp ar 2 ,5%ostale razne ribe 1,8%. Prosječna godišnja lovina ribe u desetl jeću1956—1965. iznosila je 12 ton a. M ak sim um lovine re gis trira n je u1961. god. sa 30 tona.5 3 Početkom zime postavl ja se čuvar koj i nadzire lovište do samog proljeća kad se izvrši izlovljavanje. Prethodno se da nju i noću u nekol iko nav ra ta kr s ta r i po uval i te o sm atr akretanje i kol ič ina r ibe koja se tu zadržava.

M u l a n d a r i j a j e u va la s m je šte na d va k m ju žn o o d P ore ča .Duga je oko 800 m , š i roka 550 m , s pro sječ no m du bino m od 4 m.Površina prema katastru iznosi 44 hektara . Ova uvala se iz lovl javanekol iko puta godišnje , koncem l je ta i s redinom jeseni , uz prethodno čuvanje i nadgleda vanje po dru čja . Godišnja lovina kreće se okopet tona cipala s mal im udjelom lubina.

V a l k a n e l a . To j e lo viš te s m j eš te n o j e d a n i p o k m j už n o o d

Funtane. Dugo je oko 600 m, a š i roko 200 m, s katastarskom površinom o d 12 hek tara . Prosječ na du bin a iznosi oko 2,5 m . Iz lovl javase povremeno tokom či tave zime. Polažu se mreže za zatvaranjeuvale pa se un utar pregrađenog pro s tor a r ibe ubi ja ju os t ima podsvjetlom. Godišnja lovina dosiže tr i tone, od čega je oko polovicalubina , če tvr t ina c ipa la , a druga če tvr t ina komarča .

F i g a r o l i c a j e o to čić j už n o o d F u n ta n e j ed a n k m , n a čijimpli tkim obalama se vrš i sezonsko iz lovl javanje r ibe. Pojas za zatva-

52 Iz Republičkog zavoda za statistiku SRH, Zagreb.53 Iz Izvještaja NO općine Poreč, br. 404/1954. U Republičkom zavodu za

statistiku SRH, Zagreb.

358



ranje ribe dug je oko 100 m. Moguć je godišnji kapacitet lovine ooko dvije tone lubina i komarča. Izlovljavanje se vrši u zimskimmjesecima.

K u v r s a d a , lov iš te južno od Vrsara j edan i po km dugo j e 35

m, široko 100 m, s površinom od oko 4 nektara. Prosječna dubinse kreće oko 3 m. Ribe se izlovljavaju usred zime, i to oko tri tonu čemu je oko 80% lubina i 20% komarča.

Čitava stari ja prošlost r ibolovnih zbivanja na području porečkopćine povezana je s porečkom biskupijom, koja je dugo vjekovbila glavni korisnik svih sezonskih lovišta riba i na ovom područkao i na susjednom području Novigrada. Osim navedenih loviščesto je spominjana u prošlosti luka Črvar. U dnu same luke, u uvlama Lungi i Sv. Marini bili su položaji za sezonsko zatvaranje ribJoš se spominje i uvala Fajban, smještena jedan km sjeverno oVrsara. Danas se u ovim uvalama i lukama više ne vrši izrazito szonsko zatvaranje r ibe.Spomen luke Črvar nalazimo najpri je u povelj i njemačkorimskoim pe rat or a O tona II I, iz 983. godine, koji dariva to lovište rib a prečkoj biskupiji .54 Te su privilegije kasnije potvrđene od imperato-rovih nasljednika, cara Henrika u 1060. godini55 i R udo lf a u1291.56

Neki su stano vnic i Poreča u 1425. godini pr i uk rca van ju dr va brodove u uvalama Črvara svojatali pravo ribolova u t im uvalamSp or koji se je oko toga vodio uz pre kid e sve do 1493. završio presudom Venecije u korist porečke biskupije.57

U inv en taru do ba ra i pr iho da pore čke biskupije iz 1540. god innalazimo da je biskupija posjedovala jedno lovište riba u luci Čvar s južne strane i jedno u uvali Sv. Marine u sjevernom dijeluOba lovišta biskupija je davala zajednički u zakup na iskorištavnje.58

Novigradski biskup G. F. Tommasini u svojoj već spomenutoj dskripciji Istre iz sredine XVII stoljeća sjeća se da je neki JakoRigo u 1644. godini imao u zakupu jedno lovište riba u luci Črvai tu ulovio sedam velikih čamaca cipala, za koje je utržio 3500 dkata.59

Za lovište riba Grote kraj Poreča nema dostupnih zapisa o vlasništvu i r ibolovnim zbivanjima u prošlosti . Ni statut općine Por

iz 1358. godin e ne spo m inje to lovište. Sta tut sam o odre đu je ribrima vri jeme dana kad se mogu polagati mreže u more, t j . jedasat prije zalaza sunca, a nakon dizanja mreža nisu se smjele ostaljat i u moru drvene oznake.60 Grote kao najbliža uvala mogle su dolaziti u obzir za polaganje tih mreža.

5* G. F. Tommasini, n. dj., IV, L. V, str. 388.55 P. Kandler, n. dj., I, A. 1060.56 G. F. Tommasini, n. dj., IV, L. V, str. 393.37 Fondamenti e ragioni, n. dj., str. 223.58 Inventario dei beni, n. dj., str. 209.59 G. F. Tommasini, n. dj., IV, L. I, str. 122.60

Statu to di Parenzo , a. 1358. Rukopis na pergameni u Historijskom ahivu u Rijeci.359



Ipak je poznato da je ovo loviš te , pod nazivom »Grot te di SanEleute r io« , b i lo dugo v jekova u v lasn iš tvu ne kih feuda laca i po rečkebiskupi je , i da su ga vlasnici iskoriš taval i davanjem u zakup poje-d in im grupama r ibara .6 1

Za loviš te r iba Mulandari ju , u nekadašnjoj uval i Porto Rivol i i l iRivo, za t im Por to de l Rio i l i kasn i je Mol indr io , na laz imo bro jnezapise koj i govore o njezinom vlasniš tvu i davanju u zakup. Iakopo ime nce nesp om en uta u povel j i darov nici O ton a II I iz 983. godi-ne, Mulandar i ja j e već tada b i la u pos jedu porečke b iskupi je . Teku sp oru između b iskup i je i nek e žene iz Po reča u 1252. godin i , ko j ise vodio za bašt inu ovog loviš ta , Papone, sudac delegat akvi le jskepa t r i j a rh i je r i j eš io je spor u kor i s t porečke b iskupi je .6 2

Ko d pop isa do bara po rečke b iskupi je u 1283 . godin i međ u dru-gim objekt ima spominje se i loviš te r iba Porto del Rio kao dio feu-da bisk up i je . — U 1235. godini sklopl jen je ugov or izm eđu po rečk ebiskupi je i nek ih građana Poreča , ko j im se u tanač i lo da n i tko ne-pozvan ne smije čamcima dolazi t i lovi t i r ibe u luci Mulandari j i . Pre-krš i te l j i su se kažnjaval i zatvorom. To je potvrdio i načelnik Po-reča. Za 1366. godinu je zabi l ježeno d a je po reč ki bisk up Lo m ba rdodao u zakup luku Mulandar i ju i n jez in r ibo lov s još nekim uva lama.U 1410. godini ponov no se spo m inje dav anje loviš ta u za kup.6 3

U inventar izaci j i do ba ra pore čke bis ku pi je iz 1540. god ine vel i seda biskupi ja posjeduje jedno loviš te u luci Mulandari j i . Dal je senavodi da pos jeduje i j edn o lov iš te tu na n a »Punta Grossa« , danasDebeli r t .6 4

Loviš te r iba u Mulandar i j i eksp loa t i ra l i su zakupnic i porečke b i -skup i je sve do na ših dana. Ne ki po rečk i velepo sjednici pr ikl juč i l isu se bi l i u novi je vr i jeme porečkoj biskupi j i kao suvlasnici u isko-r iš tavanju loviš ta .65

Uvala Fajban, s jeverno o d Vrsara , ta ko đe r se u 1540. godini vo diu pos jedu porečke b iskupi je . Za još dva lov iš ta r iba s područ jaVrsara b i skupi ja je p r imala na ime zakupa dese t duka ta godišn je .66

To se moglo odnos i t i na današn je lov iš te r ibe Kuvrsadu .Privi legirana i feudalna e ksp loatac i ja sezon skih loviš ta r iba po-

rečkog područja presta la je kao i sve pr ivi legi je na is tarskim lovi-

š t ima r iba nakon os lobođenja . Novoosnovane r ibarske zadruge uPoreču i Funtan i , a kasn i je u Vrsaru pr ihva t i le su na i skor i š tava-nje sva sezonska loviš ta r iba svog područja . Loviš te Grote kor is t i laje r iba rsk a zadru ga iz Poreč a od svog os nu tk a u 1948. godini , a o d

61 Iz Izvještaja NO općine Poreč, br. 404/1954. U Republičkom zavodu zastatist iku SRH, Zagreb.

62 Fo nd am enti e ragioni, n. dj., str. 223. O tom e i: P. Kand ler, Fasti sacrie profani delle chiese episcopali di Parenzo e Pola, Pula 1883.

63 Fondamenti e ragioni, n. dj., str. 223.64 Inventario dei beni, n. dj., str. 209.65 Iz Izvještaja NO općine Poreč, br. 404/1954. U Rep. zav. za stat. SRH.66

Inventario dei beni, n. dj., str. 209.

360



1955.godine u zajednici s poduzećem »Školjka« iz Poreča. Zadrugje plaćala po reč ko j općin i na ime zakupn ine 30°/o b ru tt o vrijednsti ulova.

Lovište Mulandariju koristila je za vrijeme svog opstanka ribaska zadruga iz Funtane i općini Poreč plaćala 10% brutto vri jednsti lovine ribe.

Lovišta Valkanelu, Figarolicu i Kuvrsadu iskorištavale su zajednički ribarske zadruge iz Funtane i Vrsara, bez ikakve obaveze plćanja općini. — Danas sva ova lovišta iskorištava ribarsko poduzeće »Školjka« iz Poreča kao jedina ribarska organizacija društvnog sektora sa šireg porečkog područja.

Na svim sezonskim lovišt ima riba porečkog područja ne javljajse u eksploataciji nikakvi naročiti problemi. Jedino se za lovištMulandariju ist iče potreba izgradnje stalne pregrade u vratima lvišta, u dužini od 200 m. Time bi se, prema ocjenama zainteresir

nih upeterostručila godišnja lovina ribe, tj . od sadašnjih pet na 2tona. — Sva sezonska lovišta nisu velikih dimenzija, ne zamuljuse, minimalna su ulaganja u njih. Prirodni uvjeti su takvi, da sosim spomenutog u perspektivi ne očekuju nikakva ulaganja u njiIpak nisu beznačajni tih pet sezonskih sabirališta riba, koja godinje donose i do 20.000 kg kvalitetne lovine. U novijim uvjetima vlike ekspanzije turist ičke privrede na porečkom području ova slovišta vrijedna izvor kvalitetne hrane i dragocjena dopuna jelonika stanovnika i turista.

L i m s k i k a n a lObalna zona općine Rovinj prostire se sa sjevera od južne stran

Limskog kanala i na istoku do rta Barbariga. Konfiguracija obaje slična susjednoj porečkoj obali s tim razlikama što ovdje immanji broj uvala i otočića i kopnena vegetacija je slabija. Tu jnanizano 20 otočića i hridi. I ovdje obalno podmorje obiluje kamnitim brakovima pa su se donedavna lovile tu velike količine girMjestimično razvijena pošumljenost potpomaže zadržavanju kvatetnih riba u obalnoj zoni.

Najduža uvala Istre, Limski kanal, smješten je na granici općinPoreča i Rovinja. Od davnine je u ribolovnom posjedu Poreča bisjeverna obala, a istočna Rovinju.

Lovišta r iba u Limskom kanalu mnogo su spominjana u prošlosti. I danas se u kanalu vrši povremeni ribolov i uzgoj školjakaZato će se od čitavog rovinjskog područja opisati samo ribarstvenzbivanja u ovom kanalu, jer drugih izrazito sezonskih lovišta ribovo područje nema.

Limski kanal je dug 9,5 km, s prosječnom širinom od 600 m. prednjem, vanjskom dijelu dubina iznosi oko 30 m, a prema oblam a naglo op ada . U un utr ašn jem dijelu kanala, gdje su uzgajališškoljaka, dubina se kreće od 12 do 20 m. Kanal je u vratima širo

361



oko jedne nm. Dno mu je pretežno muljevito. — Okolni obronbrda prekriveni su makijom uslijed čega se u kanal s kišama slivju vri jedne sastojine, potrebne za razvitak riblje hrane. Naposbrojni podmorski izvori slatke vode potpomažu sakupljanje r ib

Na nekim predjelima more je u izvjesnoj mjeri brakično zbog t ipodmorskih vrela. Kiše imaju snažan utjecaj na slanost , još mjesi više dana nakon pada oborina.

Na ulazu u Limski kanal od vremena zadnjeg rata ostala je potopljena željezna protupodmornička mreža velikih dimenzija, koje bila postavljena radi zašti te ratnih brodova. Ta je mreža danaobrasla morskom travom. Ribari su mišljenja da mreža predstavlja zapreku neometanom ulasku ribe u kanal, jer da se tu r ibe zastavljaju na paši trave pa zatim skreću u pravcima izvan kanal

Izlovljavanje ribe na pojedinim dijelovima obala kanala vrši sdva puta godišnje, u veljači i ožujku, i u studenom i prosincu. Mjsec dana prije svakog izlovljavanja običava se postaviti stalni čvar, koji pazi da nepozvani neometaju mirno sakupljanje r ibe. Pjedini pogodn i r ibolovni predjeli zatvaraju se, odn osn o preg rađuvisokim mrežama sta jačicama, poponama bugvarama. Unutar tzatvornih mreža vrši se izlovljavanje mrežom potegačom, ili se plićim predjelima ribe ubijaju ostima pod svijeću. — Sastav vrslovine ribe u kanalu je različit . U redovitim prilikama lovi se ok5 0 %špara , 20% lubina, 10% koma rča, 10% cipala i 10% razne r ibIm a i iznenađ ujućih lovina. U ra no pr ol jet no m izlovljavanju lovišu 1955. godini u sredn jem dijelu ka na la ulov ljeno je 50 ton a šnj

ra, 4 tone bukava, 3 tone špara, 2 tone cipala, lubina, arbuna i razr ibe.Kanal se smatra najpovoljnij im područjem za uzgoj školjaka k

menica na zapadnoj obali Istre, a vjerojatno i na čitavoj našoj obaInstalacije za uzgoj kamenica smještene su danas u drugoj, unutrašnjoj polovici kanala. Prosječna dubina mora pod instalacijamkreć e se ok o 12 m . Uzgajanje se pro vo di po sistem u plovećih instlacija na plutačama cilindričnog oblika, dimenzija 500/500 mmIzmeđu plutača u razmaku od pet metara nalaze se radni parkoizrađeni od okruglog željeza. Površina uzgajališta iznosila je u 196godini 43,100m2. Poduzeće »Školjka« iz Poreča, koja danas vodiškoljkarstvo, osim plutajućih uzgojnih parkova u kanalu razvija uvalama Valelunge i Vabrige stabilne parkove kamenica po sistemčvrstih drvenih pilota.

Privilegirani r ibolov u Limskom kanalu vrlo je star. Kroz dugniz vjekova izredali su se brojni gospodari na njegovim lovištimriba. Crkveni i svjetovni feudalci vršili su ribolov u kanalu za svračun i l i davali lovišta u zakup. Nanizat ćemo kronološkim redoneka poznata važnija zbivanja s područja r ibolova. Prva vijest isko rištav anju lovišta riba potječe iz 543. god ine. Ta da je p oreč

biskup Eufrazij darovao svojim kanonicima privilegije priman362



t rećeg di je la dobi t i od r ibolova u ovom kanalu.67 Međutim, javl ja lesu se i sumnje u pouzdanost tako ranih pr ivi legi ja , pa se ta darov-š t ina rad i je smješ ta u karo l inšku epohu.68 K and ler u 1851, godininadopunjuje to t ime š to navodi da nepobi tno s toj i da je Eufrazi jprvi biskup Poreča bio vlasnik loviš ta r iba u Limskom kanalu i daje 798 . godine , ko d imenov anja kano nika ka ted ra le , n j ima darov antreći dio privilegije s ovih lovišta r iba. I ova privilegija bila je potvrđ ena u 983. god ini od im pe rato ra O tona i n jegovih k asni j ih nasl jednika.69

Voldar ik , knez is tarski darovao je akvi le jskoj crkvi u 1102. godinimnoga i s ta rska mjes ta , među os ta l im i neka na hrva tskoj g ran ic i .Spominju se kastrum Cal iseto na području Sv. Lovreča i dva dvorca »Cernogradus« i Bellegradus«. Dodjeljuje se lovište r iba u Limsko m ka na lu sa sv im pr ivilegi j ama.70 Neke kasni je indici je govoreda je porečka biskupi ja bi la vlasnik r ibolova na južnom di je lu oba

le kanala , a na s jevernoj s t rani i u dnu samog kanala da su bi l ivlasnici razni svjetovni i l i crkveni feudalci .U 1186. god ini is tarsk i knez Adalber t bio je po sred nik u spo ru

koj i je nastao između općine Sv. Lovreč i s inova Adalburna, feudalca iz kastruma Cal iseto . Spor se odnosio i na pr ivi legi je r ibolovaiz Limskog kanala .7 1

Zapis iz 1258. god ine govori o opo me ni koju je upu t io pore čkib iskup Oton porečkoj opć in i . Biskup je t raž io da opć ina nadoknadiš te te pr ič injene na loviš t ima r iba u Limskom kanalu.7 2

Iz 1344. go din e spo m inj u se ne ke mre že i alati i na čin diob e lovine r ibe iz Limskog kanala . Te je godine Ivan, biskup iz Poreča uveodva s ina nekog Sergi ja iz Pule u feud koj i je on držao, a pr ipadaoje po rečko j bisk up i j i . N abra jaju se s tupovi na koje se s tavl ja ju vršeza lov r iba. Zat im se s tavl ja u dužnost pulskim r ibar ima da od lovine r ibe koju post ignu mrežicama u kanalu jedna t rećina ide nj ima, a dv i je t reć ine pr ipada ju porečkim kanonic ima. Takva podje lalovine pr ipadala ih je i od r ibolova plašenjem.73

U 1273. i 1399. go din i tr i dijela lovišta r iba u Lim sko m ka na ludaje po reč ka bi sk up ija u feud. Lovišta su zatim u 1442. god ini pripala biskupskoj menzi u Poreču, koja ih je nakon toga davala u zakup na i skor i š tavanje .7 4

Rovinjski načelnik objavio je na molbu porečkog biskupa u 1427.godini proglas koj im je obznanio da je svima zabranjeno lovi t i r ibeu jur isdikci j i Limskog kanala , jer da su ta loviš ta u vlasniš tvu bi-

67 P. Kandler, Codice, n. dj., I, a. 543.68 B. Benussi, Privilegio Eufrasiano, Atti e memorie, 8, f. 1, str. 69.69 Fondamenti e ragioni, n. dj., str. 233.70 T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, sv. II, str. 5.71 P. Kandler, Codice, n. dj., I, a. 1186.72 P. Kandler, Codice, n. dj., II, a. 1258.73 C. de Franceschi, II comune polese e la Signoria dei Castropola, Atti e

memorie, XX, fasc. 4, str. 23.74 Fondamenti e ragioni, n. dj., str. 223.

363



skupije. Proglas se posebno odnosio na područje od »Rive di Femmina morta«, danas rt Mrtva, na sjevernoj obali kanala, u bliziizlaza, pa sve do »Valle Frigida«, kasnije nazivana »Valfreda«, dnas »Studena«75 sjeverno, izvan vr atij u ka na la. :— Po što su ta da

stanovnici Rovinja bili prouzročili i neke štete na lovištima ribana kući tih lovišta, bili su obvezni nadoknaditi štetu biskupiji iznosu od 1500 lira.76

U inventaru porečke biskupije, sastavljenom u 1540. godini, između desetak lovišta r iba koje je posjedovala biskupija, navodi da se na strani jurisdikcije Rovinja nalazi jedno njihovo lovište.77

Ne ka su lovišta rib a u kana lu o ko 1592. god ine drža li u vlasnitvu feudalci Giroldi, a nakon toga su prešli u feud knezova Barbbianca.78 Ti su knezovi zbog posjedovanja lovišta riba u kanalu nosili naslov »Gospoda od Lima«.79

Nač elnik K op ra je u 1691. god ini objav io d a je Venecija d ala »vječni posjed« pravo iskorištavanja lovišta riba u Limskom kanlu plemićkoj kući Barbabianca sa zemlje »Dva kaštela« (današnpodručje oko Sv. Lovreča). Obitelj Barbabianca se obavezala kakompenzaciju za tu donaciju plaćati Veneciji sto dukata godišnjTime je zemlja »Dva kaštela« namirivala dugovanja koja je od npotraživala Venecija.80

Prava ribolova na nekim dijelovima Limskog kanala dobili su 1782. godini od plemića Barbabianca markizi Gravisi i zadržali lovišta u svom posjedu do 1869.81

S nek ih lovišta riba u kana lu spo m inju se u 1821. godini p lemiColetti kao vlasnici privilegija.

82

U novije vrijeme, za talijanske okupacije limska lovišta riba iskrištavali su ribari iz Rovinja i Vrsara, vjerojatno kao zakupnic

Oslobođenjem Istre ukinuta je dugotrajna eksploatacija r ibolova u Lim skom kanalu, tem eljena na privilegij am a i nasljednompravu. Najpri je su kanal u r ibolovu korist i le r ibarske zadruge Rovinja, Funtane i Vrsara, a nakon njihove likvidacije lovišta iskrištavaju Ribarski kombinat »Mirna« iz Rovinja i ribolovno podzeće »Školjka« iz Poreča. U nekim godinama ribolovne organizacsu bile obavezne ulagati u fond za unapređenje ribolova i uzgo

školjaka u kanalu. Taj je fond bio utemeljen kod općina Poreča 75 Toponimika zapadne obale Istre, Cresa i Lošinja, Anali Leksikografsk

zavoda SFRJ, sv. III, Zagreb 1956, str. 83. i 128.76 Fondamenti e ragioni, n. dj., str. 223.77 Inventario dei beni, n. dj., str. 209.78 G. Gravisi, Toponomastica del canale di Leme, Atti e memorie, 51—5

str. 211.79 B. Schiavuzzi, Due Castelli, Notizie storiche, Atti e memorie, 31, str. 980 Senato Mare, Cose deU'Istria, Atti e memorie, 16, str. 220.81 G. Gravisi, Toponomastica, n. dj., str. 85.88

G. d. Brodmann, Memorie politico-economiche, Venezia 1821, str. 14364



Rovinja. Znatan dio vrijednosti lovine — od 30 do 50% — ulazije u fond. U ku pn a lovina rib e u kan alu u najpovo ljnijim god inamkreće se oko 20 tona.

Početak uzgoja školjaka kamenica u Limskom kanalu datira i1888.godine. Tada je konzorcij, sastavljen od više ribara iz Rovinjazapočeo u unutrašnjem dijelu kanala poluuzgojem kamenica, kose temeljio na primitivnom sistemu polaganja u more hrastovigrana na koje bi se prihvatile školjke. Ali, poslije nekoliko godinrada sva uzgajališta su usli jed neuspjeha kompletno napuštenaosim jednog, sačuvanog u vlasništvu Ive Dominika iz Rovinja.83 Iveje nastavio poluuzgojem na hrastovim okvirima, ali je uspio pobrati samo ri jetke, otpornije kamenice.84

N ako n prvih n eus pjeh a, u 1895. godini je An drija D avanzo iz Rvinja položio svoje novo postrojenje za uzgoj školjaka u uvali tadzvanoj »Cerisera«, pod rtom Debeljak na sjevernoj obali u dnsamog kanala.

8 5Sa m D avanzo opisuje u 1897. god ini položaj i sis-tem ovog uzgajališta. Park kamenica položen je bio u unutrašnj

sti kanala, u blizini podmorskog ušća Fojbe, današnjeg lokalite»Vrelo«. Uzgoj koji je Davanzo započeo poslije dugog eksperimetiranja temeljio se na tarantskom sistemu, tada dobro poznatomkao najekonomičnijem. Čitav park za uzgoj konstruiran je kasplav na kojem su bili obješeni pergoleri s kamenicama. U 189godini položeno je bilo u more 500 hrastovih štapova s nahvatanikamenicama.8 6

Bilo je još nekoliko poduzetnika koji su kasnije na raznim pre

djelima kanala pokušavali uzgajati školjke. Na kraju, svi ti pokšaji svršavali su neuspjehom, ili zbog nesavršenih uređaja, nebrigili uslijed prirodnog mortaliteta školjaka, a najveća zapreka razvju uzgoja bila je velika dubina mora koja neposredno uz obalu unu trašn josti kan ala iznosi i do 10 m . — Na nekim položajima, tkođ er prik lad nim za postavljanje školjkarskih postrojen ja, dub inseže i do 18 m i tu nije m oguć e postavljati stu pov e za ure đaje

Uzgajivač školjaka kamenica, Morena iz Trsta, razvio je izmeđdva zadnja rata u Limskom kanalu uređaje na plutačama na kosu se nadovezivali konopi ili stupovi. Taj je poduzetnik bio počegraditi u dnu kanala naselje za uzgajivače školjki. Uzgojna djelanost je cvjetala i »Ditta Morena« je iz kanala otpremala na tržišmili junske primjerke kamenica.8 7 U zadnjem r atu i ova postrojen jasu napuštena.

No vo poduzeć e »Školjkaš« iz Pu le, osno vano u 1947. započe lo ponovno oživljavanjem uzgoja kamenica u kanalu. Obnovljene su

83 X. Congresso generale della societa austriaca di pesca e pisciculturmarina, Trieste 1898.84 Ostricu ltur a, n . dj ., 1894, 4—5.85 X. Congresso, n. dj., 1898.86 Ostricu ltura, n. d j., 1894, 4—5.87

I. Kos, Pula, Morsko ribarstvo, 6, str. 94, Zagreb 1952.365



izmijenjene stare i trule instalacije i uspostavljeni novi uzgoji.88

Nakon početnih dobrih rezultata uzgoja nastao je ubrzozastoj ,apotom napuštanje postrojenja, djelomično zbog lošeg rukovođenja dobrim dijelom i zbog pomanjkanja tržišta za plasman zrelih pr

izvoda. Ostali su bili samo tragovi započetog djela.89

Zadruga iz Sv. Lovreča ponovno je u kanalu započela uzgojndje latn ost u 1954. Malo zatim uz gaja lište je preuze lo po duzeć»Školjka« iz Poreča, koje ga i danas vodi. Na površini od 34.00m2 razvile su se uzgojne instalacije po sistem u plutaju ćih par ko vna željeznim plutačama. Uloženo je mnogo truda i sredstava u prširenju i uređenju uzgajališta. Ali ponovno su se pojavljivalebroj-ne poteškoće, od kojih je prva bila u gubicima proizvodnje zbonapadaja nametnika. Nemale gubitke prouzročio je dolazak mrtvvalova od nevremena. Ti se valovi jako osjećaju do u dnu samokanala i uzrokuju gubitke na parkovima s cementiranim kamencama i na fašinama s mlađi. Uslijed nedovoljne pažnje i budnosmrtvi su valovi i nevrijeme u dnu kanala potopili zimi 1958/59. omili jun primjeraka kamenica, koje su zajedno s pergolerima pale dno.90

Novost povezana s uzgojem školjaka u Limskom kanalu nadošje u 1959. godini, ka d je u vrem en u od ož ujka do ruj na izvršeneksperim entalno pogno javan e k ana la rad i uspješnijeg prirod norasta školjaka. Gnojenje se vršilo dodavanjem hranjive juhe nbazi superfosfata. Nakon toga proučavanja i zapažanja pokazala da su kamenice rasle dvostruko brže, a dagnje poprimile izvanre

nu punoću unutrašnjeg sadržaja i imale ubrzan porast .9 1

Činjeni su pokušaji da se smanje napadaji nametnika planarijuvođenjem u proces proizvodnje konopa od sintetskog vlakna. Všena su još neka tehnička poboljšanja i proizvodnja je bila dobrkrenula naprijed.92 Počele su se bile polagati velike nade u procvatškoljkarstva u kanalu.

Pomor školjaka kamenica u manjem opsegu redovita je pojavna svakom uzgajalištu. Ocjenjuje se da se taj pomor u Limskokanalu kreće od 10 do 20%. Ovo su normalni uzroci postotka smrnosti školjaka u kanalu: prvo, neoprezno rukovanje kod obaveznobrada u toku procesa proizvodnje, zatim spomenuti povremenudari valova, pa stalni, manji ili veći napadi riba, ponajvišeSparusauratus L. i povremeni napadi štetnika tubelara(Stylochus pilidiumLANG.).93

88 V. Križanec, Gajenje školjaka, n. dj., str. 165.89 V. Križanec, O novoj tehnici, h. dj., str. 94.90 I. Stojnić, Savjetovanje o tehnici ribolova, Morsko ribarstvo, 3, str. 5Rijeka 1959.91 M. Buljan, Rezultati fertilizacije Limskog kanala, Morsko ribarstvo, str. 27, Rijeka 1960.92 V. Križanec, O novoj tehnici, n. dj., str. 94.93 M. Nikolić, Uzroci masovnog ugibanja kamenica u Limskom kanaluActa Adriatica, XI, 31, str. 227, Split 1964.366



Pomor školjaka kamenica, koji je nastao u drugoj polovici 1960.godine prouzročio je stradanja u takvim razmjerima da se još nidanas, pet godina nakon toga pustošenja uzgajalište nije oporavilo.Ispitivanja koja su vršena nakon katastrofe utvrdila su da su uzročnik pomora bile velike kiše, koje su prouzročile smanjenje slanosti mora, i nadolazak velikog mulja. Uslijed smanjenja slanostimora došlo je najprije do ugibanja obraštaja, čime se pogoršalamikroklima, i to je loše utjecalo na život kamenica. Zatim je smanjenje slanosti djelovalo direktno i na tijelo kamenice. Eksperimentima je dokazano da su slanosti ispod 20 promilla štetne za životkamenica. Tolike i još niže koncentracije slanosti registrirane su u1960. Prisustvo mulja u previše zaslađenom moru samo je još višeporemetilo životne prilike školjaka.94

Pomor kamenica u Limskom kanalu bio je takvih razmjera da suone, cementirane u pletenicama iz 1958. stradale 77%. Snažni pore

mećaji došli su u vrijeme kad se starije kamenice nakon mriješćenjajoš nisu uspjele potpuno oporaviti. Zato je kod njih bio najjači postotak sm rtno sti. Kam enice, ceme ntirane u pletenicama iz 1959. g.stradale su 62%. Još se nisu mrijestile, pa su imale bolju sposobnost adaptacije i stradale su u manjem postotku. — Kamenice, prihvaćene na kolcima iz 1959. g. stradale su53%, a one prihvaćene nakolcima iz 1960. g. samo 37%. Dagnje nisu stradale uslijed sposobnosti da žive kod niskih slanosti, intenzivnije filtriraju morsku vodu i manje su obraštene.95

Slijedeći pregled prikazuje koliko je bilo pobrano i donijeto natržište kamenica i dagnji iz Limskog kanala u pojedinom trogodiš-tu zadnja dva desetljeća:

96

(u tonama)

ф

1956—1958.

1959—1961.

1962—1964.

1965—1967.1968—1970.

1971—1973.

1974—1976.

kamenice

24

22

11

51

3

5

dagnje

12

36

25

282

11

22

UKUPNO

36

58

36

333

14

27

94 M. Nikolić, n. dj., str. 236.95 M. Nikolić, n. dj., str. 236.96 Iz Republičkog zavoda za statistiku SRH, Zagreb.

367



Iz podataka u prednjem pregledu može se doni je t i zakl jučak daje č i tava škol jkaska djela tnost u kanalu bi la još vr lo daleko od s igurne i masovne pro izvodnje . Pos tepen , spor uspon pro izvodnjebio je zaustavl jen opisanim pomorom, a zat im je s l i jedio postepen

pad, pa s tagnaci ja i na kraju l ikvidaci ja .Zatvaranje uzgajal iš ta vel ik je gubi tak za tur is t ičku pr ivreduI s t r e , kojoj je u sve snažni jem razvoju tur izma bio vr i jedan, a t rakt ivan objekt . To je ujedno gubi tak i za r ibarsku pr ivredu, jer bi sejednom bi lo ov lada lo s nes tab i ln im pro izvodnim procesom. Da jeto pr i ro dn o moguće , po tvrđ uje us p ješa n uzgoj između dva zadnjarat a . — Od 1970. započeta je po nov no dru štve na i individu alna djela tnost uzgoja škol jaka u kanalu, a l i sve bez malo invest ic i ja i ambicija.

Sl i jedeći pregled pokazuje s kol ikim su udjelom u pojedinommjesecu plas i rane na t rž iš tu kamenice i dagnje iz Limskog kanala ,i to u prosjeku razdoblja 1962—1965. godine:9 7

Mjesec

IIIII IIVVVIVIIVII IIXXXIX II

Ukupno

Plasman1962-

kameniea

3,32,4

10,8 v

9,310,811,811,020,37,75,03,83,8

100

u °/o u ф-1965.

dagnji

3,21,0U1,31,21,96,2

20,821,27,2

15,819,0

100

Gornj i p reg led pokazuje da se kamenice pobi ru tokomčitavegodine, i to manje u z imskim, a više u l je tnim i prol je tnim mjesecima. To dikt i ra redovi ta potražnja na lokalnom trž iš tu . Koddagnj i se me đut im v id i masov ni e pobi ra n je i p las m an u ko lovozu ,rujn u t e s tude nom i prosin cu, š to je opet poveza no s uvje t ima ipr i l ik am a izvoza, je r se u najnov ije v ri je m e najveći d io dag nji izvozi u Ital i ju.

97 Iz Republičkog zavoda za statistiku SRH, Zagreb.

368



Područje Limskog kanala — od crte koja spaja južni dio rta Siosa sjeveroistočnim rtom uvale Soline — proglašeno je 1961. ribaskim rezervatom. Unutrašnji dio kanala (jedna trećina čitavog knala) određen je za goji l išta školjaka. Na tom području zabranje

je svaki ribolov, izuzev onog kojem je cilj zaštita nasada školjakZabranjeno je približavanje parkovima školjaka s bilo kakvim plonim objektom, te plivanjem ili ronjenjem do udaljenosti od 50 mDa se ne oštete parkovi od valova, svi plovni objekti u Limskokanalu dužni su ploviti smanjenom brzinom. Dvije trećine zapanog dijela ribolovnog rezervata mogu se upotrebljavati čitave gdine za obavljanje svih vrsta malog obalnog ribolova.98

S e z o n s k a l o v i š t a r i b ap u l s k o g p o d r u č j a

Obalno područje općine Pula, koje se prostire od rta Barbarigu jugozapadnom dijelu do kanala Raše na jugoistoku, vrlo je ravedeno, s mnoštvom uvala, luka i zaljeva. Lovišta riba sa stranKvarnera nose obilježja ribolova svojstvenog Hrvatskom primorjlovišta oko i izvan rta Kamenjaka više su srodna lošinjskim ili sjvernodalmatinskim, a lovišta više prema zapadu stapaju se u prstran u zap adn oista rsku ribolovnu regiju. U sezonskom izlovljavankvalitetne ribe nekad su se na pulskom području korist i le brojnplitke uvale. To je danas svedeno na nekoliko uvala. Spomenu

će se, idući sa zapada, neke karakteristične oznake pojedinog lvišta.R i b n j a k ( V a l B a n d o n ) uv ala u da lje na ju go isto čn o o d na

selja Fazana 1,5 km. Područje koje se iskorištavalo u sezonsklovini ribe bilo je dug o 300 m i široko 100 m . Pros ječn a du binmora iznosi oko 2 m. Vlasnik je bio privatna osoba. Sva ostasezonska lovišta riba bila su u vlasništvu porečke biskupije i dvan a su u z ak up rib ar im a blizih naselja. Izlovi av an e uvale VBandon vršeno je u zimskim mjesecima. Približna ukupna godišnlovina iznosila je oko 5 tona, i to oko 30% komarča, 20% lubin20%cipala i 30% razne ribe.

Š ć u z a ( R i b n j a k ) je jedina uvala pulskog područja , a čitave zapadne obale Istre koja danas služi za sezonsko izlovljvanje sitne bijele ribe za rasplod. Duga je 1500 m, a široka 400 s prosječnom dubinom od jednog metra . Nalazi se nadomak nselja Pomer. Početkom ovog stoljeća austrougarska mornarica izgradila sredinom uvale, s jedne strane obale na drugu čvrsti nsip. Svrha tome je bila da se smanji razmak između tvrđava nPomeru i Premanturskom poluotoku. Nasip ima dva otvora, psada služi za podržavanje prirodnog mrijestilišta bijele ribe. A

98 Naredba o određivanju Limskog kanala za ribarski rezervat, Morribarstvo br. 3—4, Zagreb 1961, str. 30.24 STARINE 369



taj nasip ograđuje pli tko područje u kojem zbog hladnoće ribne bi mogle prezimiti. Zbog toga je izgrađen novi, vanjski nasidug 140 m, također s dva otvora. Tamo je dublje, more topli je r ibe mogu prezimiti . Nakon izgradnje nasipa površina ribnjakobuhvaća 80 hektara ."B i j e c a ( R i b n j a k ) , uvala jedan km i po i s točno od Medulina, duga oko 800 m, široka 500 m, s prosječnom dubinom od 2 Izlovljavalo se do 5 tona ribe godišnje, u čemu 70% lubina, 15cipala i 15% razne ribe. Ovo je bilo glavno sezonsko lovište ribporečke biskupije na pulskom području. Danas je u Bijeci r iboloslobodan.

S o l i n e ( P i š k i j e r a ) , u va la k ra j B an jo la , d ug a 400 m , š iro ka200 m, s prosječnom dubinom od 8 m. Izlovljavalo se iz nje d2 tone ribe, ponajviše cipala, pa lubina. I ovdje je danas ribolo

slobodan.B u d a v a, luka istočno od K avran a, u u nu traš nje m dijelu dug400 m i široka 200 m, s prosječnom dubinom od 1,5 m. Na toprostoru se lovilo po nekoliko tona kvalitetne bijele ribe godišnjpretežno cipala, pa lubina. Sada je ribolov i ovdje slobodan.100

Vlasništvo dobara porečkog biskupa sezalo je u dalekoj i nedavnoj prošlosti sve do krajnjeg rta istarskog poluotoka. U daronici njem ačkorim skog im per ato ra Oto na II I iz 983. porečk oj bskupiji spominju se uz brojna zemljišta i kašteli i lovišta riba koNovigrada, Črvara i Medulina. Nema sumnje da su već tada Bije

i Šćuza iskorištavane u ribolovu.101

Potvrdu Otonove darovnice nalazimo u povelji Henrika kralja Franaka i Langobarda iz 1060. Tisto učinio je i car Rudolf Habsburg u 1291. godini.102

Nek i ruk op is iz 1631. spom inje u val u Šću zu, u ko joj oko lni stnovnici love velike količine riba s ljuskama.103

Medulinska lovišta r iba održala su se u trajnom posjedu porečke biskupije. Porečki biskup Dobrila u svom već spomenutogovoru u istarsko m sab oru 1866, ka d se raspravljalo o p red m ezaštite ribolova, aludirao je na ta svoja lovišta kada je govori»Lovišta r iba u Puli koja pripadaju biskupskoj menzi bila su godi1836.iznajmljena za godišnjih 1100 forinti, godine 1840. za 715 forinti, a prije tri godine nisam dobio ni novčića. Ove sam se godipogodio da će mi najamnik dati što bude mogao.«104

99 M. Grakalić, Prvi morski ribnjak u Jugoslaviji, Morsko ribarstvo 3—4, Zagreb 1962, str. 6.

100 Iz Izvještaja NO općine Pula br. 119/1954. U arhivi Republičkog zavza statistiku SRH, Zagreb.

101G. F. Tommasini, n. dj., IV, L. V, str . 388.102G. F. Tommasini, n. dj., IV, L. V, str. 390.103P. Petronio, Notizie storiche di Pola, Poreč 1876, str. 256.104 F. Barbalić, n. dj., str. 341.

370



I kod M arch esettia iz 1882. nalazim o da lovište Šćuza p ripbiskupskoj menzi u Poreču. On iznosi da se zbog male dubine mu Sćuzi zimi poledi, pa tada izostane izlovljavanje ribe.105

Ribnjak Šćuza je ostao sve do oslobođenja Istre u vlasnišporečke biskupije i davan je u zakup na iskorištavanje. Natoga su uvalu unajmili ribari iz naselja Pomer. Oko 1954. plasu pulskoj općini zakupninu od 5000 dinara godišnje. Sadaribnjakom koristi u vlasništvu poduzeće »Mirna« iz Rovinja, istava Pula, u zajednici s Institutom za oceanografiju i ribarsiz Splita. Od 1956. Šćuzu je bilo preuzelo poduzeće »Riba« iz Ri nekoliko godina vršilo izlovljavanje mlađa bijele ribe koji sevozio u Italiju. — Sada ribnjak služi za čuvanje i izlovljavanje i riblje mlađi. Predviđa se da bi se iz ribnjaka moglo izloviti 6 tona kvalitetne bijele ribe i oko 10.000 primjeraka mlađi ciplubina i komarča.106

U pri rod no m ra stu šk oljke kam enice se javljaju u svim u valgdje se osjeća prisutnost pritjecaja slatke vode. Za uvalu Šću zapisu iz 1631. spo min je se da se tam o nalazi mno štvo sam onkamenica koje pobiru okolni r ibari .107

U jek u opć e akc ije razvijanja uzgajanja školjak a kam enic araznim točkama uzduž čitave naše obale koncem prošlog stolta se djelatnost provodila i u uvali Ribnjak (Val Bandon) kFazane i u samoj luci Pule. Centralna komisija Pomorske vladTrsta obiš la je u 1886. god ini uzgajališta školjaka Ga reisa u Bandonu. Iz tog izvještaja se doznaje da je Gareis imao položkolektore sa školjkama u dijelu uvale izvan plutajućeg svjetionGareis je razvio na kolektorima oko 40.000 primjeraka kameza koje se nadao da će se uspješno razvijati.108 Međutim, vijest iz1889.govori da nisu postignuti zadovoljavajući rezultati i uznije otišao dobrim putem.109

Gareis je pokušao u svojoj uvali uzgajati i dagnje. Već je bipopunio dagnjama svoje napušteno postrojenje za uzgoj kameNeke početne uspjehe u uzgoju dagnji je imao, ali kasnije jovdje sve pošlo po zlu.110 Zatim, iz izvještaja austrijskog društvaza un ap ređ en je rib ars tv a iz 1894. vidi se da je Gareis n ap usvaku nadu u uspjeh uzgoja školjaka i u pulskoj luci i u uvali

Bandon.111

Nije poznato kakva je bila ranija djelatnost uzgoja školjakuvalam a Po m era i Vin kuran a. U 1947. osnovano je u Pu li pod u»Školjkaš« sa zadatkom da podigne proizvodnju školjaka na o

105C. Marchesetti, n. dj., str. 124.106 M. Grakalić, n, d j., str. 6.107P. Petronio, n. d j., str. 256.108 Produzione delle ostriche a Pola, Rivista đella marina mercantilIV, 1, Trieste 1887.

1 0 9Rivista della mar. mere, e della pesca, fasc. 12, Trieste 1889.110Mitilicultura, Rivista della mar. mere, e della pesca, 4—5, Trieste 111

X. Congresso, n. dj., Trieste 1898.371



području. U spomenutim uvalama primjenjivao se uzgoj po sistearmiranobetonskih parkova i posebno parkova na drvenim kolma .^2 Nakon početnih dobrih rezul tata nastala je međutim stagnacija i zatim napuštanje postrojenja, djelomično zbog lošeg rkovodstva, a dobrim dijelom i zbog toga što nije pronađeno domaće ni vanjsko tržište za plasman gotovih proizvoda. Ostali bili samo tragovi započetog djela.113

U uv alam a kraj Po m era i Vk iku rana pon ovn o je 1958. započedjelatnost uzgajanja kamenica i dagnji . Vlasnik uzgajališta jenajprije bilo poduzeće »Jastog« iz Pule, pa njegov nasljednik »Istriz Pule, a danas pulski r ibarski pogon kombinata »Mirna« iz Rvinja. Kamenice se u uvali iz pulske luke Veloj dragi (Valelunguzgajaju do faze za oplodnju, a zatim se prenose u Pomer i Vikuran .

Uzgojne instalacije u uvalama Pomera i Vinkurana razvijaju pretežno na drvenim stupovima, r jeđe željeznim il i cementnimPrimjen juju se tal i janski i francuski t ipovi parko va. Stupov i se pvezuju kokosovim konopima na koje se vješaju nosioci školja(pergoleri) . Ti su od najlonskog konopa za kamenice i od morstrave za dagnje. Površina uzgajališta na ovom području iznosila 1960. godine 20.000 m2, a u 1965. godini 33.000 m2.

Kakvo je bilo kretanje gotove proizvodnje kamenica i dagnji nuzgajališt ima Pomeru i Vinkuranu zadnjih šest trogodišta vidi iz slijedećeg tabelarnog prikaza:114

(u tonama)

Ф

1959—1961.

1962—1964.

1965—1967.

1968—1970.

1971—1973.1974—1976.

kamenice

6

13

45

23

15

82

dagnje

72

64

75

68

99

63

UKUPNO

78

77

120

91

114

145

Čini se da školjkaska postrojenja u Pomeru i Vinkuranu obećavaju smirenij i i s tabilnij i uzgojni proces od onog u Limskomkanalu, samo na žalost na ograničenim površinama. — Od 1960. zpočela je realizacija proizvoda koja je zatim stagnirala. U toku

112 I. Kos, n. dj., str. 94.113 V. Križanec, Gajenje školjaka, n. dj., str. 164.114 Iz Republičkog zavoda za statistiku SRH, Zagreb.

372



rode: raznorodnim pritjecajem slatke vode tekućice, nanosima mu-lja» vjetrovima ili djelovanjem mora. Ali, na svakom tom objektumoguće je provoditi bonifikacijske zahvate koji bi u nedugomroku povišenjem lovine vratili uloženo. Proširenje kapaciteta istar-

skih prirodnih obitavališta riba trebalo bi u budućnosti biti sa-stavnim dijelom programa u sklopu čitave ribarske problematike.Danas, kad u našem jadranskom ribolovu na otvorenom moru ne

vidimo onog napretka kakav se je očekivao, svako povišenje mor-ske lovine, i to naročito one kvalitetne kakvu daju lovišta u unu-trašnjem moru Istre, vrijedan je prilog poboljšanju i kompletiranjupreh rane obalnog stanovništva i turis ta. U najnovijem traženjuribe kao sirovine za vrlo ekspanzivan turizam na istarskom pod-ručju svako povećavanje lovine dragocjen je doprinos podržavanjui razvijanju te privredne djelatnosti. To bi ujedno bio i doprinosrazvoju danas stagniranog malog obalnog ribolova u našem moru.

374



S A D R Ž A J

GRGANOVAKMati j Lukanić i Toma Bevi laqua prv i vođe pučkog prevra ta naHvaru, god. 1510—1514 5

GRGAN O VA K 'Ale ksan dar Gazza r i (Gazarović) , Povi jesni događ aj i Hv ar a s loženiu tr i knjig e 51

GRGANOVAKPism o dr a Jul i ja Ba jam ont i ja god. 1790 75

MARKO VEGOKu ltna m jes ta u topog raf i j i s ta re Hercego vine u sred nje m vi jeku 93

IVAN GOLUBNo va gr ađ a o Ju rj u Kr iža nić u iz r im sk ih arh iva (1653—1657) . . 111

ZDRAVKO FAJO fiz ikalnom ra du hrv ats ko g f iz ičara 18. s tol jeća Josipa Fra njeDomina 211

IVAN ERCEGPoloža j i obveze pok upsk ih , gorskokota rsk ih i v inodolsk ih km etovau svje tlost i ur ba rij al ni h regul acija (1775—1780) 263

STJEPANFRANČIŠKOVIĆŠu m sko go spo da rs tv o ča bar sko g feuda konc em 18. s tol jeća . . 289

ZVONIMIRPASSEKPisma k ipara Ivana Meš t rov ica preds jedniku Jugos lavenskog odboraAnti T ru m bi ću 1914—1918. godin e 325

JOSIPBASIOLIRibolov i uzgoj ško l jak a u un utr aš nje m m oru Is t re 343

Starine 57 - Aleksandar Gazzari - Avvenimenti Storici di Lesina - Miće Gamulin

Documents

Transcript of Starine 57 - Aleksandar Gazzari - Avvenimenti Storici di Lesina - Miće Gamulin