JULIJA LEŽNEVA sopran

IL GIARDINO ARMONICOGiovanni Antonini umjetnički ravnatelj

Subota, 17. svibnja 2014., u 19 i 30 sati Foto

grafi

rao:

Uli

Web

er -

Dec

ca

JULIJA LEŽNEVA sopranIL GIARDINO ARMONICO

1. violine: Stefano Barneschi*, Fabrizio Haim Cipriani, Ayako Matsunaga, Liana Mosca 2. violine: Marco Bianchi*, Carlo Lazzaroni, Hedwig Raffeiner, Maria Cristina Vasi Viole: Renato Burchese*, Alice BisantiViolončela: Marcello Scandelli*, Elena RussoViolone: Giancarlo De Frenza Oboe: Emiliano Rodolfi, Federica InzoliFagot: Alberto GuerraLutnja: Daniele CaminitiČembalo i pozitiv: Riccardo Doni

Nakon koncerta s umjetnicima će razgovarati Gordana Krpan, a potom će u Visokom prizemlju Velike dvorane biti organizirana prodaja diskografskih izdanja uz prisustvo izvođača.

U zabavnom programu s plesom i izvlačenjem nagrada za pretplatnike ciklusa Lisinski subotom nastupit će Kristijan Beluhan.

GIOVANNI ANtONINI, umjetnički ravnatelj

Subota, 17. svibnja 2014., u 19 i 30 sati

3

pROGRAM

GEORG FRIEDRICH HÄNDEL:

Sinfonia iz opere Agrippina, HWV 6

Pugneran con noi le stelle, recitativ i arija Florinde iz 1. čina opere Rodrigo, HWV 5

Carmelitarum… O nox dulcis, recitativ i arija iz moteta Saeviat tellus inter rigores, HWV 240

Concerto grosso u g-molu, op. 6, br. 6, HWV 324Larghetto affetuoso – A tempo giusto – Musette:

Larghetto – Allegro – Allegro

Salve regina, antifona za sopran, gudače, orgulje i continuo u G-duru, HWV 241

***

FRANCESCO GEMINIANI:

Concerto grosso u d-molu, op. 1, br. 12, La Follia

GEORG FRIEDRICH HÄNDEL:

Pensieri, voi mi tormentate, arija Agrippine iz 2. čina opere Agrippina, HWV 6

Un pensiero nemico di pace, arija Bellezze iz 1. dijela oratorijaIl trionfo del Tempo e del Disinganno, HWV 46a

Concerto grosso u D-duru, op. 6, br. 5, HWV 323Ouverture: Larghetto e staccato – Allegro – Presto – Largo – Allegro –

Menuet. Un poco larghetto

Come nembo che fugge col vento, arija piacere iz 2. dijela oratorijaIl trionfo del Tempo e del Disinganno, HWV 46a

4

Međunarodni mediji opisuju dvadesettrogodišnju rusku sopranisticu Juliju Ležnevu kao jednu od “samo nekoliko mladih pjevača koji su se proslavili tako rano u karijeri” (Independent) te kao pjevačicu “anđeoskog glasa” (New York Times), “čistog tona” (Die Welt) i “nepogrešive tehnike” (The Guardian). Nakon počasne diplome iz studija pjevanja i diplome iz glasovira koje je stekla na Moskovskom

državnom konzervatoriju Čajkovski te poslijediplomskog studija na Međunarodnoj akademiji za glas pod vodstvom Dennisa O’Neilla, uz potporu programa Društva Kempinski za potporu umjetnosti, Julija Ležneva svoje je akademsko obrazovanje privela kraju na londonskoj Guildhall School of Music and Drama, kod Yvonne Kenny. Pozornost međunarodne javnosti Ležneva je privukla u dobi od samo sedamnaest godina kao pobjednica Šestog međunarodnog natjecanja opernih pjevača Elena Obrazcova. U dobi od osamnaest godina dijelila je koncertni podij s Juanom Diegom Flórezom prilikom otvorenja Opernog festivala Rossini 2008., pod ravnanjem Alberta Zedde, kad je ostvarila i svoju prvu profesionalnu snimku (za Naïve), sudjelujući u izvedbi Bachove Mise u h-molu s Marcom Minkowskim i ansamblom Les Musiciens du Louvre. Zahvaljujući hvaljenom debiju u La Monnaieu, umjetnica je nagrađena jednim od najuglednijih međunarodnih opernih priznanja koje dodjeljuje Opernwelt, a iste je godine debitirala u Sjedinjenim Američkim Državama, sudjelujući u izvedbi Mozartova Rekvijema s Louisom Langréeom i Festivalskim orkestrom Mostly Mozart u Lincoln Centeru. Njezina od kritike iznimno hvaljena i najvišim priznanjima (Diapason d’Or, Editor’s Choice, ECHO-Klassik) nagrađena diskografija obuhvaća nekoliko nosača zvuka koji su osvojili vrhove top-lista klasične glazbe diljem svijeta. Uz Rossinijeve arije, koje je snimila s ansamblom Sinfonia Varsovia i Marcom Minkowskim za Naïve, 2011., Ležneva je snimila Händelovu operu Alessandro i CD Alleluia s ansambom Il Giardino Armonico i Giovannijem Antoninijem, pod etiketom Decca s kojom je

Foto

grafi

rao:

Uli

Web

er -

Dec

ca

5

potpisala ekskluzivni ugovor. S tim je programom u sezoni 2012./2013. održala vrlo uspješnu koncertnu turneju diljem Europe. Julija Ležneva doživjela je nevjerojatan uspjeh izvodeći Eleninu ariju iz Rossinijeve Žene s jezera tijekom svečanosti Victoires de la Musique Classique 2012., dijeleći veliku pozornicu s Renée Fleming, Natalie Dessay, Philippeom Jarousskym i Nathalie Stutzmann. Pjevala je i u koncertnoj izvedbi Händelova oratorija Il Trionfo del Tempo e del Disinganno s Renéom Jacobsom i Baroknim orkestrom iz Freiburga diljem Europe, uključujući Pariz, Beč i Madrid, kao i s ansamblom Il Giardino Armonico i Giovannijem Antoninijem u Budimpešti i Krakowu. Nastupila je na SemperOpern Ballu u Dresdenu s Vittoriom Grigolom te održala dva recitala u Moskvi, debitiravši na legendarnom festivalu Svjatoslava Richtera Prosinačke noći te u Velikoj dvorani Moskovskog državnog konzervatorija. U sadašnjoj sezoni valja istaknuti njezine trijumfalne izvedbe u Händelovoj operi Alessandro, u ulozi Rossane, pod ravnanjem Georgea Petroua i uz Armoniu Ateneu, zahvaljujući kojoj je zaslužila ovacije i pohvale kritike na turneji u Bukureštu, Amsterdamu, Parizu i Beču. Aktualna turneja s ansamblom Il Giardino Armonico obuhvaća, uz gostovanje u Zagrebu, i nastupe u Bilbau, Londonu, Beču, Valladolidu, Murciji i Halleu. Održala je niz uspješnih recitala s pijanistom Mihailom Antonenkom u Velikoj dvorani Filharmonije iz Sankt Peterburga, u Puškinovu muzeju umjetnosti u Moskvi, Teatru Gayarre u Pamploni i Auditoriumu u Gironi. Ležneva je prvi put nastupila i u Australiji, održavši recital u Melbourne Recital Centeru i u sklopu baroknog festivala Hobart. U prosincu 2013. nastupila je u Boljšoj teatru u Moskvi na gala-koncertu u čast Eleni Obrazcovoj. U siječnju 2014. sudjelovala je u izvedbi Pergolesijeve Stabat Mater s Philippeom Jarousskym, pod ravnanjem Diega Fasolisa i uz ansambl I Barrochisti u Njemačkoj, Švicarskoj i Nizozemskoj, a u travnju je nastupila s Baroknim orkestrom iz Helsinkija, pod ravnanjem Aapa Häkkinena u Helsinkiju i Lisabonu. Julija Ležneva nastupa u najvećim koncertnim dvoranama i opernim kućama u Europi, Sjedinjenim Američkim Državama i Aziji, surađuje s poznatim dirigentima kao što su Marc Minkowski, Giovanni Antonini, Alberto Zedda, Franz-Welser Möst, sir Roger Norrington, sir John Eliot Gardiner, René Jacobs, Louis Langrée, Fabio Biondi, Vladimir Fedosejev i drugima te s uglednim pjevačima kao što su Plácido Domingo, Anna Netrebko, Kiri Te Kanawa, Dennis O’Neill, Juan Diego Florez, José Carreras, Joyce DiDonato, Philippe Jaroussky i Max Emanuel Cenčić, spomenimo samo neke. Sljedeće će godine prvi put nastupiti u ulozi Zerline u Mozartovu Don Giovanniju u Kraljevskoj operi Covent Garden.

6

Rođen u Milanu, Giovanni Antonini studirao je na Civica Scuola di Musica pri Centreu de Musique Ancienne u Ženevi. Utemeljitelj je uglednog ansambla za ranu glazbu Il Giardino Armonico koji vodi od 1989. godine, s kojim je nastupao kao dirigent i solist na blok-flauti te baroknoj poprečnoj flauti u Europi, SAD-u, Kanadi, Južnoj Americi, Australiji, Japanu i Maleziji. Surađivao je s brojnim uglednim umjetnicima, uključujući Ceciliju Bartoli, Isabelle Faust, Viktoriju Mullovu, Giuliana Carmignolu, Giovannija Sollimu, Sol Gabettu, Katiu i Marielle Labèque te Kristiana Bezuidenhouta. Zahvaljujući

visokim postignućima, vrlo je tražen kao gostujući dirigent u brojnim vodećim orkestrima. Redoviti je gost Berlinske filharmonije, Kraljevskog Concertgebouw orkestra, Tonhalle orkestra, Orkestra Mozarteum, Španjolskog nacionalnog orkestra i Gewandhausorkestra iz Leipziga. Njegove operne produkcije uključuju Mozartov Figarov pir i Händelovu Alcinu u milanskom Teatru alla Scala, a u ovoj je sezoni dirigirao Alcinu u Operi u Zürichu. Godine 2012. dirigirao je Händelova Julija Cezara s Cecilijom Bartoli na uglednom Salzburškom festivalu. Nedavni angažmani uključivali su izvedbe Bellinijeve Norme s Cecilijom Bartoli u Salzburgu 2013., što su potom i snimili, pod etiketom Decca Classics. S ansamblom Il Giardino Armonico, Giovanni Antonini je ostvario brojne nosače zvuka s instrumentalnim djelima Antonija Vivaldija (uključujući Četiri godišnja doba), skladbama drugih talijanskih skladatelja 17. i 18. stoljeća, Johanna Sebastiana Bacha (Brandenburški koncerti), Bibera i Lockea za Teldec. U izdanju Naïve, snimio je Vivaldijevu operu Ottone in Villa, a posljednjih je godina s ansamblom Il Giardino Armonico snimao za diskografsku kuću Decca. S Komornim orkestrom iz Basela snimio je sve Beethovenove simfonije, od kojih je prvih šest već izdano. Od rujna 2013. obnaša dužnost umjetničkog ravnatelja Festivala Wratislawia Cantans u Poljskoj.

Foto

grafi

rao:

Mar

co B

orgg

reve

7

Jedan od vodećih svjetskih ansambala za ranu glazbu, Il Giardino Armonico, utemeljio je godine 1985. Giovanni Antonini, okupivši glazbenike iz nekih od vodećih europskih glazbenih institucija. Repertoar ansambla uglavnom je usmjeren na stvaralaštvo 17. i 18. stoljeća, a ovisno o zahtjevima programa, ansambl čini tri do trideset pet glazbenika. Nakon niza godina ekskluzivnog ugovora s izdavačem Teldec Classics, tijekom kojih je ovjenčan s nekoliko uglednih nagrada za snimke skladbi Antonija Vivaldija i drugih skladatelja 18. stoljeća, ansambl je 2008. potpisao ekskluzivni ugovor s diskografskom kućom Decca. Pod tom je etiketom snimio Concerta grossa, op. 6 i kantatu Il Pianto di Maria Georga Friedricha Händela, s mezzosopranisticom Bernardom Fink. Godine 2009. nova je suradnja s Cecilijom Bartoli rezultirala projektom Sacrificium, uključujući i posljednju snimku ansambla Il Giardino Armonico za Deccu, nagrađenu Platinastim diskom u Francuskoj i Belgiji unutar tri mjeseca od datuma objave te veliku europsku turneju. CD s izvedbom Vivaldijeve opere Ottone in Villa, u izdanju Naïve, nagrađen je prestižnim priznanjem Diapason d’Or u siječnju 2011. Posljednji ansamblov nosač zvuka, Alleluia, s mladom sopranisticom Julijom Ležnevom, u izdanju Decce, iz ožujka 2013., s podjednakim su oduševljenjem prihvatili slušatelji i kritika. Il Giardino Armonico redovito nastupa u najvažnijim koncertnim dvoranama i na festivalima diljem svijeta te dobiva pohvale za koncerte i produkcije opera, poput Monteverdijeva Orfeja, Händelove Agrippine i oratorija Il Trionfo del Tempo e del Disinganno i La Resurrezione, Vivaldijeve Ottone

Foto

grafi

rao:

Dav

id E

lis -

Dec

ca

8

in Villa i odnedavno, Händelova Julija Cezara, izvedenog na Salzburškom ljetnom festivalu. Ansambl surađuje s uglednim solistima, poput Giuliana Carmignole, Christophea Coina, Katie i Marielle Labèque, Bernarde Fink, Viktorije Mullove, Giovannija Sollime i Cecilije Bartoli. Budući projekti uključuju još jedno snimanje i europsku turneju s Julijom Ležnevom, turneju po Dalekom istoku s komornim ansamblom, suradnju s violončelisticom Sol Gabettom i izvedbe Bachova i Vivaldijeva Magnificata u suradnji sa Zborom Bavarskog radija.

Među ljubiteljima glazbe možda najpoznatiji po oratoriju Mesija te suitama Glazba na vodi i Glazba za kraljevski vatromet, a među glazbenom strukom najcjenjeniji po operama, zahvaljujući kojima se i proslavio za života, Georg Friedrich Händel (1685.-1759.) bio je istinski kozmopolit; rođen je u Njemačkoj, obrazovanje je stekao u Italiji, a veći dio života proveo je u Velikoj Britaniji. Iako nikad nije dosegao razinu sveopće popularnosti kakvu uživaju Bach ili Mozart, tijekom života i stoljeća koja su uslijedila, divili su mu se mnogi skladatelji, a Ludwig van Beethoven smatrao ga je svojim najvećim i najvažnijim prethodnikom. Na Händelovo su stvaralaštvo utjecali talijanski barokni majstori te najveći engleski skladatelj toga doba Henry Purcell. Pokazavši zanimanje i talent za glazbu od najranije dobi, Händel je još kao sedmogodišnjak svirao orgulje i čembalo, a unatoč očevoj želji da studira pravo (studij je nakon očeve smrti napustio), odlučio je potpuno se posvetiti glazbi. Uz skladateljev odnos s uglednim suvremenicima vežu se brojne legende i anegdote; prema jednoj od njih Johann Sebastian Bach pješačio je četrdesetak kilometara do Hallea da bi upoznao Händela, a onda je nakon dolaska doznao da je Händel kočijom već otputovao iz grada nekoliko sati prije. Druga se anegdota odnosi na sukob s Johannom Matthesonom zbog pratnje na čembalu u njegovoj operi Kleopatra, što je kulminiralo dvobojem. Zahvaljujući Händelovoj odjeći, nije završilo kobno; rezultiralo je učvršćenjem prijateljstva. Nakon skladateljskih početaka u Njemačkoj, a uoči odlaska u London, Händel je odlučio na dulje vrijeme otputovati u Italiju. Naime, u Hamburgu je djelovao kao orguljaš i skladao je nekoliko opera, među ostalima i vrlo uspješnu Almiru. U Londonu je pak, u kojem će boraviti do smrti, doživio profesionalni vrhunac i stvorio neka od svojih najpopularnijih djela, poput oratorija Mesija, Izrael u Egiptu, Samson, Saul i drugih. Središte kulture i obrazovanja koje je osobito privlačilo glazbenike i slikare, logično je privuklo i mladog skladatelja željnog novih iskustava i spoznaja. U takvom je ozračju Händelov neosporni talent dobio snažan poticaj za stvaranje niza briljantnih ostvarenja, istodobno mladenački vitalnih, neodoljivo bujnih i inventivnih. O važnosti djela nastalih u Italiji između 1707. i 1710. godine u vrlo raznolikom i bogatom Händelovu opusu, zahvaljujući kojima je stekao veliku slavu, svjedoči činjenica da im se sam skladatelj višekratno vraćao kako bi izbrusio svoje kasnije skladbe.

9

Stigavši u Italiju kao 21-godišnjak, ujesen 1706. godine, Händelova prva postaja bila je vjerojatno Firenca, gdje je došao na poziv Ferdinanda de’Medicija, s kojim se sprijateljio još u Hamburgu. U Firenci je skladao svoju prvu talijansku operu Rodrigo. Sljedeću je zimu odlučio provesti u Veneciji, gdje je upoznao Domenica Scarlattija i kardinala Vincenza Grimanija, na čiji je libreto dvije godine poslije skladao svoju drugu talijansku operu, glazbenu dramu u tri čina Agrippinu, HWV 6 za jednu od najljepših opernih kuća toga doba, Teatro San Giovanni Grisostomo u Veneciji, koja je uvelike pridonijela njegovu međunarodnom ugledu. Prema nekim tvrdnjama, opera je izvedena nevjerojatnih dvadeset sedam puta zaredom, a uzevši u obzir zamjetne razlike između autografa i izdanja iz 1709. godine, bila je podvrgnuta izmjenama prije i vrlo vjerojatno tijekom praizvedbe u Veneciji, u prosincu iste godine. O skladateljevu velikom uspjehu svjedoče zapisi njegova najranijeg biografa Mainwaringa kako je praizvedba popraćena ovacijama i uzvicima „Vivo il caro Sassone!“ (Živio dragi Saksonac!). Nakon Händelova odlaska iz Italije, nekoliko arija i uvertira iz opere zaživjelo je u njegovim opernim ostvarenjima nastalima u Londonu između 1710. i 1714. godine. Tijekom drugoga desetljeća 18. stoljeća, Agrippina je izvedena u Napulju, Hamburgu i Beču, a prvu suvremenu izvedbu doživjela je 1943. u skladateljevu rodnom Halleu, što su pratile izvedbe u Leipzigu, Abingdonu, Londonu, Veneciji i Drottningholmu. Iako za razliku od većine opera toga doba koje su se bavile mitologijom, Agrippina uključuje povijesne protagoniste, radnja jedne od najdojmljivijih i najuzbudljivijih psiholoških drama u povijesti opere utemeljena je na fikciji i smještena u Rim, oko pedeset godina poslije Krista. Naslovna junakinja, podla carica Agrippina, majstorica je intriga. Nakon glasine o mogućoj smrti supruga, cara Klaudija, želi pod svaku cijenu na tron smjestiti Nerona, svojega sina iz prvog braka. Međutim, Klaudije prijestolje želi ostaviti Otonu, hrabrom i vjernom vojskovođi kojem duguje život. Psihološka previranja protkana su svim mogućim „oružjima“, manipulacijama, spletkama, tajnama, strastima i ogovaranjima, a događaju se u palači i njezinim vrtovima te spavaonicama Agrippine i zavodljive Popeje, koja uživa naklonost gotovo svih muških likova i koja je Otonu važnija od potencijalnog trona. Za izniman uspjeh Agrippine donekle su zaslužni i dojmljivi ulomci iz Händelovih prethodnih ostvarenja nastalih u Rimu i Firenci, poput opere Rinaldo, oratorija Uskrsnuće i nekoliko kantata, no njezinoj je upečatljivosti nesumnjivo pridonio pomno razrađen i očaravajuće zabavan, ironijom i duhovitošću prožet Grimanijev libreto. Intrigantne osobnosti glavnih likova, kao prepoznatljiv odraz spektra ljudskih osobina, posebno Agrippininih, istaknute su iskrenom, emotivnom glazbom. Uz nekoliko očekivanih da capo arija, opera vrvi privlačnim ariettama, ariosima i cavatinama; u njoj se zrcale sva svježina i inventivnost mladog skladatelja u njegovu talijanskom razdoblju, na pragu zvjezdane popularnosti. Uvertira u dramatska zbivanja opere, i večerašnjega koncerta,

10

kontrastna je Sinfonia koja slijedi formu francuske barokne uvertire, s početnom svečanom, dostojanstvenom koračnicom i pratećim užurbanim Allegrom kao simbolom događaja koji uzburkavaju živote glavnih likova. Nagli dramatični prekid u virtuoznoj dionici oboe označava povratak izvornoj koračnici. Jedna od najdojmljivijih arija iz opere nesumnjivo je dramatična, tjeskobom nabijena Pensieri, voi mi tormentate (Misli, vi me mučite) iz drugog čina, u kojoj u moćnom dijalogu s orkestrom, glavna junakinja u potpunom očaju planira trostruko ubojstvo, preispitujući vlastite želje i opsjedajuće misli te tražeći pomoć.

Već spomenuta prva talijanska opera Georga Friedricha Händela, danas je poznata kao Rodrigo, HWV 5, iako joj je izvorni naziv bio Vincer se stesso è il maggior vittoria. Skladateljev prvi pokušaj eksperimentiranja s talijanskim formama i glazbenim smjernicama nastao je 1707. godine tijekom njegova drugog posjeta Firenci, za Teatro del Cocomero, gdje je djelo i uprizoreno. Poput Agrippine, i Rodrigo odražava talijansku tendenciju skladanja opera zasnovanih na arijama i recitativima, bez većih izvođačkih skupina karakterističnih za njemačke i francuske opere toga doba. Dvorske intrige, osobna previranja i sukobi moći temelj su radnje i toga ostvarenja, smještenog u Sevillu u 8. stoljeće, čiju okosnicu čini ljubavni trokut: Rodrigo (kralj Kastilje), njegova supruga Esilena i ljubavnica Florinda te borbe dinastija. Autor libreta nije poznat, ali je poznata činjenica da je kao predložak poslužilo djelo Il duello d’amore di Vendetta (Dvoboj ljubavi i osvete) Francesca Silvanija. Iako dio opere nedostaje, dosta je toga sačuvano, ponajprije zahvaljujući Händelovoj navici korištenja prije skladane glazbe u novim djelima i kontekstima. I u navedeno je djelo Händel unosio višestruke izmjene, naknadno uključivši sedam novih arija. Zahvaljujući pronalasku izgubljenog dijela glazbenog materijala iz trećeg čina, 1983., opera je dvije godine poslije ponovno zaživjela u gotovo integralnom obliku i u izvedbi Händelova opernog društva u Londonu, pod ravnanjem Charlesa Farncombea, a izdanje Alana Curtisa potvrđuje da je riječ o uistinu važnom ostvarenju. Unatoč tomu što su u Rodrigu ipak očiti neki nedostaci, posebno u karakterizaciji likova i jasnoći strukture, slijedom čega muški likovi u glazbenom smislu ne dolaze do punog izražaja, sadrži nekoliko briljantnih arija, među kojima je i bravurozna Pugneran con noi le stelle (Borit će se uz nas zvijezde) temperamentne Florinde iz prvoga čina opere, kao potvrda skladateljeve vješte prilagodbe i zrelog promišljanja o talijanskoj operi.

Nakon odlaska iz Hallea, Händel nije redovito skladao crkvenu glazbu, no unatoč tome napisao je zamjetan broj duhovnih skladbi namijenjenih izvedbi uz instrumentalnu, odnosno orkestralnu pratnju. Upravo je u Italiji 1707. godine uglazbio nekoliko latinskih tekstova, među kojima i tri psalma: Dixit

11

Dominus, Laudate pueri Dominum i Nisi Dominus te motete i antifone za glas solo. Zadivljujuće svjedočanstvo o Händelovoj vrsnoj skladateljskoj tehnici u začecima talijanskog razdoblja, motet Saeviat tellus inter rigores (Neka zemlja divlja usred leda), HWV 240, nastao je s dvije kratke antifone i dva psalma za blagdan Gospe od Karmela u rimskoj karmelićanskoj crkvi Santa Maria di Monte Santo, iste godine. Skladan za sopran, dvije oboe, gudače i continuo, pretpostavlja izgrađenu vokalnu zrelost i virtuozitet. Tekst moteta doista je specifičnog sadržaja, o podivljaloj zemlji i bijesnom Luciferu, no dok je Marijina svjetla, Karmelićani mogu biti spokojni. Odmjereni recitativ Carmelitarum ut confidet ordinem (Karmelićana da ojača red) slijedi zanosna arija O nox dulcis (O slatka noći), karakteristično jednostavna i lako pamtljiva, zahvaljujući čemu ju je skladatelj ponovno odlučio upotrijebiti u Agrippini dvije godine poslije. Stapanjem zaraznih melodija, od trublji u uvodnome dijelu, preko dinamičnog, povremeno zapovjedničkog ili pak senzibilnog iznošenja glazbenog materijala u solističkoj dionici, do ljupkih ornamentacija pri kraju djela, Händel je stvorio odvažno i dojmljivo ostvarenje koje je istinski izazov izvođačima.

Među orkestralnim djelima Georga Friedricha Händela koja je skladao tijekom cijele karijere, važno mjesto zauzimaju Concerti grossi, op. 6, nastali kao odgovor na Corellijev 6. opus. Dvanaest Concerta grossa, poznatih i kao Dvanaest velikih koncerata, nastalo je u naletu kreativnog zanosa tijekom rujna i listopada 1739. godine u Londonu. Namijenjeni concertino izvođačkoj skupini, koju čine dvije violine i violončelo te ripieno, odnosno tutti gudačkom orkestru s čembalom, uz izmjenjivanje iznošenja glazbenog materijala u navedenim izvođačkim skupinama, dovode do bujanja zvuka. Za razliku od Vivaldijevih koncerata koje je preferirao Johann Sebastian Bach, u Händelovim su ostvarenjima osjetni utjecaji concerta da camera i concerta da chiesa Arcangela Corellija, s prvotnom namjenom sviranja tijekom izvedbi skladateljevih oratorija i oda. Prvi su put ta ostvarenja tiskana 1739. u Londonu, a u svojem drugom izdanju, dvije godine poslije, označena su opusom 6. Unatoč tradicionalnim obilježjima, u njih je Händel uvrstio gotovo sva obilježja vlastitoga skladateljskog stila, gradeći ih, uz elemente trio sonata, opernih arija, talijanskih sinfonia, francuskih uvertira, fuga i plesova, na posve novom materijalu pa su zapravo najprofinjeniji i najnadahnutiji primjeri žanra.

Velik dio Concerta grossa u g-molu, op. 6, br. 6, HWV 324 izrazito je dramatičan; uvodni Larghetto affettuoso mračnog je, tragičnoga karaktera s tek povremenim concertino nastupima. Iako uz osjetne Corellijeve utjecaje, mnogo je razvijeniji i inovativniji u ritmu, harmoniji i teksturi. Slijedi A tempo giusto, fuga bez

12

concertino dijelova, a zatim i vrhunac djela, elegični Musette (Larghetto) sa široko razrađenim melodijskim linijama, u kojima je moguće iščitati dijaloge concertina i ripiena, uz pokretniji središnji dio koji priziva latentno dramatično ozračje djela. Virtuozitet violina u prvi plan izbija u izravnom, odlučnom Allegru, dok završetak skladbe donosi prozračniji ugođaj s reminiscencijama na Scarlattijeve sonate.

Djelo koje je prethodilo Concertu grossu u g-molu, Concerto grosso u D-duru, op. 6, br. 5, HWV 323 važan je dio ciklusa iz 1739. godine, u kojemu Händel do najsitnijih detalja istražuje vezu glazbala koja čine gudački orkestar, uz natruhe utjecaja stvaralaštva Gottlieba Muffata. Početni Larghetto e staccato otvara violina solo kratkim iznošenjem teme s natruhama improvizacije, dok se orkestar elegantno kreće cijelim stavkom, uz upadljivi punktirani ritam. Izmjene concertina i ripiena vrlo su žustre u nastavku skladbe, stavcima Allegro i Presto, s pokretnom fugom i brzim pasažama u violinama iznad diskretnog continua i prozračnog ripiena. Slijedi melankolični Largo s pojedinačnim nastupima violine, uz povremenu neupadljivu pratnju u continuu, a potom briljantni, energični Allegro bez concertino dijelova. Skladba efektno završava profinjeno toplim, no čvrstim Menuetom (Un poco larghetto) s dvije varijacije.

Jedno od Händelovih najranijih sačuvanih djela iz vremena provedenog u Rimu je Salve Regina (Zdravo, Kraljice), HWV 241, antifona za sopran, gudače, orgulje i continuo u G-duru, HWV 241. Pretpostavlja se da je nastala u svibnju 1707. godine za potrebe privatne izvedbe u kapeli markiza Ruspolija u Vignanellu, kao i nekoliko komornih kantata skladanih u isto vrijeme. Stihovi skladbe na latinskom upućeni su Djevici Mariji, a podijeljeni su u četiri kraća dijela koja slijede podjelu teksta iz 11. stoljeća. Početni Largo – Salve Regina, mater misericordiae (Zdravo, Kraljice, majko milosrđa) nježnog je karaktera i pastoralnog ugođaja, a slijedi bolni Adagio, vrlo izražajna i slikovita arija Ad te clamamus (K tebi vapijemo). U treću ariju, Eia ergo, advocata nostra (Svrni, dakle, Zagovornice naša), uvodi nas svijetli odjeljak u orguljama i violini, dok sopran iznosi tekst poniznoga sadržaja, uz vokalnu liniju prošaranu melizmima. Skladbu privodi kraju sažeti Adagissimo mračnoga ugođaja, O clemens, o pia, o dulcis (O blaga, o mila, o slatka).

Iako je tijekom boravka u Italiji skladao pretežito komorne kantate manjeg opsega za potrebe izvođenja u aristokratskim salonima, u to su doba nastala i tri velika djela: oratoriji Il trionfo del Tempo e del Disinganno (Pobjeda Vremena i Prosvjetljenja) i La Resurrezione (Uskrsnuće) te opera Agrippina. U vrlo sličnom stilu opera s dominirajućim arijama koje je pisao u Italiji 1707. i 1708. godine, skladao je Händel i svoja dva oratorija, u standardnoj formi talijanskog oratorija koji je u Rimu poslužio kao dostojna zamjena za operu u vrijeme kada je njezino

13

javno izvođenje bilo zabranjeno. Unošenjem novih skladateljskih rješenja, Händel kao da je u svojim talijanskim ostvarenjima ispitivao vlastite vještine. Njegov prvi oratorij, briljantni, bogatstvom zvuka i energijom pršteći Il trionfo del Tempo e del Disinganno, skladan na libreto kardinala Benedetta Pamphilija, doživio je u pet desetljeća skladateljeve karijere tri inačice koje u popisu djela nose oznake HWV 46a, 46b i 71. Djelo je kao dvodijelno praizvedeno u Rimu, u ljeto 1707., pod ravnanjem Arcangela Corellija, a trideset godina poslije Händel ga je revidirao, proširivši ga u trodijelni oblik i izmijenivši naslov u Il Trionfo del Tempo e della Veritá (Pobjeda Vremena i Istine), da bi 1757. u novoj, proširenoj inačici djelo zaživjelo na engleskom jeziku, no s obzirom na skladateljevo loše zdravstveno stanje u to vrijeme, upitno je u kojoj joj je mjeri sam pridonio. Radnja djela poprilično je jednostavna i oslanja se na tada omiljenu tematiku preispitivanja morala; Bellezza (Ljepota) promatra se u zrcalu, prihvaćajući činjenicu da neće ostati lijepa. Piacere (Užitak) je uvjerava da to nije točno, pa mu Bellezza zauzvrat obećava trajnu vjernost. Poput brižnih roditelja, Tempo (Vrijeme) i Disinganno (Prosvjetljenje) osporavaju Piacereove tvrdnje, tvrdeći kako ljepota mora izblijedjeti. Dvije strane počinju filozofsku raspravu o Bellezzinoj duši, koja postupno shvaća da se mora odmaknuti od života ispunjenog taštinom i hedonizmom i prikloniti se duhu istinske pokore. Djelo u svojoj biti nije drama u pravom smislu riječi i ne prodire u srž likova; ono prije svega sjedinjuje glazbu neupitne privlačnosti i neiscrpno visoke kvalitete s istančanim autorskim pečatom. Vjerojatno najpopularnija arija iz toga dojmljivog opernog ostvarenja očaravajuća je Lascia la spina koju je skladatelj četiri godine upotrijebio u Rinaldu, u poznatoj ariji Almirene iz drugoga čina, Lascia ch’io pianga.

U bujnoj, bravuroznoj ariji Un pensiero nemico di pace (Misao što je neprijateljica miru), Bellezza (Ljepota) pobija nedvosmisleno značenje vremena. Prvi dio iznimno je kompaktan i energičan; neumoljive violine unisono i vokalna linija, kojoj je u prvom planu precizan izgovor i kolorature, oslikavaju tmurni ugođaj puta. Nasuprot tome, središnji dio, s glasom uz pratnju bassa continua koji se pojavljuje zasebno, oaza je očaravajuće spokojnosti, u kojoj kao da iščezava neminovna protočnost vremena.

Come nembo che fugge col vento (Kao oblak što s vjetrom bježi) pred sam kraj oratorija, dramatična je, koloraturna arija u kojoj Piacere (Užitak) prihvaća poraz, pjevajući o previranjima i mislima nad koje su se nadvili oblaci, o obmani kao svojoj jedinoj hrani i istini koja vida rane dršćuće duše.

Ugled Francesca Geminianija (1687.-1762.), Händelova suvremenika, redovito je bivao u sjeni velikoga Händela, ali i sjeni Geminianijeva uzora i učitelja Arcangela

14

Corellija i Antonija Vivaldija. Unatoč tome, Geminiani je bio jedan od ponajboljih i najutjecajnijih violinista svojega doba te autor brojnih vrijednih glazbenih ostvarenja u kojima je proširio granice violinističke tehnike. Rođen u Lucci, većinu je života proveo u Londonu, u koji je stigao 1714., dvije godine nakon Händela, a posljednje je dane proživio u Dublinu, u kojem je i pokopan. Na prijelazu 1726. i 1727. godine, Geminiani je izdao dva ciklusa od šest Concerta grossa, obradivši, uz dodanu dionicu viole, Corellijev opus 5, u kojem je svakako najpoznatija La Follia. Riječ folia ili follia izvorno je portugalskog podrijetla i odnosi se na frenetični ples u trodobnoj mjeri iz kasnog 15. stoljeća, koji se do 17. stoljeća „primirio“ u formi sarabande. U Geminianijevu jednostavačnom Concertu grossu u d-molu, op. 1, br. 12 istoga naslova, sazdanog od dvadeset četiri varijacije, Corellijeva je virtuozna dionica gotovo nepromijenjena, no obogaćena je dionicama druge violine i violončela. Djelo je u cijelosti zasnovano na živopisnim kontrastima sola i tuttija pa je istinski biser instrumentalnog baroknog repertoara.

GEORG FRIEDRICH HÄNDEL:

Pugneran con noi le stelle (Borit će se uz nas zvijezde), recitativ i arija Florinde iz prvoga čina opere Rodrigo, HWV 5(libreto: nepoznati autor ili Antonio Salvi prema djelu Il duello d’amore di Vendetta / Dvoboj ljubavi i osvete Francesca Silvanija)

Recitativo Recitativ

E tal mi lascia? Zar me ovako ostavlja?O spente misere mie speranze O, ugasle su moje jadne nade.Ah, che a chi pecca, Ah, onome tko zgriješil’ eredità più certa najizvjesnije je naslijeđed’un grand’errore velike pogreškeè un pentimento grande: golemo kajanje:questo solo mi resta, ed il mio sdegno, samo mi ono ostaje, i moj gnjev,carnefice crudel, ma neghittoso, okrutan ali nemaran krvnik,se differisce più la mia vendetta. kad još odgađa moju osvetu.Sì, vendetta si cerchi; Da, osvetit’ se valjail traditor Rodrigo izdajica Rodrigoha dentro sè u samom sebi nosichi al precipizio il guida tog tko ga u propast vodi,che dell’empio nel petto tko je u grudima toga zlotvora,col fulmine del cielo acceso a lato, s gorućom munjom s neba o boku,il nemico peggiore è il suo peccato. najljući neprijatelj, njegov grijeh.

15

Aria Arija

Pugneran con noi le stelle Borit će se uz nas zvijezdeDel mio onor alle vendette; da osvete moju čast;che a punire alme rubelle jer za kaznu odmetnutih dušasempre accese han le saette. vazda imaju zapaljene strijele.Pugneran, etc. Borit će se, itd.

Carmelitarum... O nox dulcis (Karmelićana... O slatka noći), recitativ i arija iz moteta Saeviat tellus inter rigores (Neka zemlja divlja usred leda), HWV 240(stihovi: nepoznati autor)

Recitativo Recitativ

Carmelitarum ut confirmet ordinem Karmelićana da ojača reddormienti HonorioVirgo apparet, Honoriju se u snu javlja Djevicacuius luce nox coruscat et lux augetur, od čijeg svjetla blista noć i jača dan,cum qua si confertur una s kojom ako se poredi,turpis est Sol, turpis est Luna. ružno je sunce, ružan je mjesec.

Aria Arija

O nox dulcis, quies serena, O slatka noći, mirni spokoju,Carmelitis sis longa, sis stabilis. karmelićanima budite dugi i postojani.Non te turbet tristis Megera Neka vas ne ometa mrka Megeradum Marie lux nitet amabilis. dok sja Marijino milo svjetlo.

Salve Regina, HWV 241 Zdravo, Kraljice, HWV 241 (stihovi: nepoznati autor)

Salve Regina, mater misericordiae: Zdravo, Kraljice, majko milosrđa, Vita, dulcedo, et spes nostra, salve. života, slasti i ufanje naše, zdravo! Ad te clamamus, exsules, filii Hevae. K tebi vapijemo, prognani sinovi Evini.Ad te suspiramus, gementes et flentes K tebi uzdišemo, tugujući i plačućiin hac lacrimarum valle. u ovoj suznoj dolini.Eia ergo, Advocata nostra, Svrni, dakle, Zagovornice naša, illos tuos misericordes oculos one svoje milostive ad nos converte. oči na nas Et Jesum, te nam poslije ovoga progonstva benedictum fructum ventris tui, pokaži Isusa,

16

Nobis post hoc exsilium ostende. blagoslovljeni plod utrobe svoje.Et Iesum, benedictum fructum ventris tui, K tebi uzdišemo, tugujući i plačući nobis, post hoc exsilium ostende. u ovoj suznoj dolini.O clemens: O pia: O dulcis O blaga, o mila, o slatkaVirgo Maria. Djevice Marijo!

Pensieri, voi mi tormentate (Misli, vi me mučite), arija Agrippine iz drugoga čina opere Agrippina, HWV 6(libreto: Vincenzo Grimani)

Pensieri, voi mi tormentate! Misli, vi me mučite!Ciel, soccorri a miei disegni, Nebo, pomozi naumu mojem,soccorri, ciel! pomozi, nebo!Il mio figlio fa’ che regni, Učini da moj sin bude vladarom,e voi Numi il secondate! i vi ga, bozi, poduprite!Quel ch’oprai è soggeto a gran periglio. Opasnost prijeti svemu što poduzeh.Creduto Claudio estinto, Misleći da Klaudije preminu,a Narciso e a Pallante u Narcisa i Palantafidai troppo me stessa. odviše se pouzdah.Ottone ha merto, ed ha Poppea coraggio, Oton je dovoljno srčan, a Popeja hrabras’è scoperto l’inganno di riparar l’oltraggio. da poprave štetu, otkrije li se varka.Ma fra tanti nemici a voi, Sred toliko neprijatelja, sad je na vas,frodi, or è tempo; deh non m’abbandonate! spletke, red; jao, ne napuštajte me!Pensieri, voi mi tormentate! Misli, vi me mučite!

Un pensiero nemico di pace (Misao što je neprijateljica miru), arija Bellezze iz prvoga dijela oratorija Il trionfo del Tempo e del Disinganno (Pobjeda Vremena i Prosvjetljenja), HWV 46a(libreto: Benedetto Pamphilij)

Un pensiero nemico di pace Misao što je neprijateljica miruFece il Tempo volubile edace Pohlepnim učini prevrtljivo VrijemeE con l’ali la falce gli diè; Te mu s krilima dade srp;

Nacque un altro leggiadro pensiero Rodi se druga, vedra misaoPer piegar sì rigido impero Da umilostivi njegovu okrutnu vladavinuOnde il tempo più tempo non è. Pa zbog nje vrijeme više nije vrijeme.

17

Come nembo che fugge col vento (Kao oblak što s vjetrom bježi), arija piacerea iz drugoga dijela oratorija Il trionfo del Tempo e del Disinganno (Pobjeda Vremena i Prosvjetljenja), HWV 46a(libreto: Benedetto Pamphilij)

Come nembo che fugge col vento Kao oblak što s vjetrom bježida te fuggo sdegnato e severo. bježim od tebe zgnušan i strog.Se l’inganno è il mio solo alimento Ako mi je obmana jedina hrana,come viver io posso nel vero? kako da živim u istini?

Nakladnik: Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

Za nakladnika: Dražen Siriščević, ravnatelj

producentica programa: Ana Boltužić

Urednica: Ana Boltužić

Autorica teksta: Bojana Plećaš Kalebota

prevoditelji: Morana Čale (talijanski jezik), Neven Jovanović (latinski jezik)

Lektorica: Rosanda Tometić

Oblikovanje, grafička priprema i tisak:Intergrafika TTŽ d. o. o., Zagreb

Naklada: 500 primjeraka

Cijena: 20 kuna

www.lisinski.hr

18

Subota, 24. svibnja u 19 i 30 sati

19 www.lisinski.hrgrad Zagreb

25. rujna 2014. IZNIMNO ČEtVRtAK

SIMFONIJSKI ORKEStAR ČAJKOVSKI Vladimir Fedosejev dirigent

11. listopada 2014. ORCHEStRE NAtIONAL DE FRANCEDaniele Gatti dirigent

18. listopada 2014. ZBOR MIHAIL IVANOVIČ GLINKA Vladislav Černušenko dirigent

8. studenoga 2014. ORqUEStA SINFóNICA JUVENIL DE CARACAS Dietrich paredes dirigent

18. travnja 2015. IVO pOGORELIĆ glasovir Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije Ivan Repušić dirigent

25. travnja 2015. BORIS pApANDOpULOMADAME BUFFAULt Opera

Muzička akademija, Akademija dramske umjetnosti, Akademija likovnih umjetnosti i tekstilno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Muzički biennale Zagreb

9. svibnja 2015. CAMERON CARpENtER orgulje

23. svibnja 2015. CIty OF BIRMINGHAM SyMpHONy ORCHEStRA Andris Nelson dirigent Baiba Skride violina

29. studenoga 2014.RADOVAN VLAtKOVIĆ rog

Duhački orkestar Muzičke akademije Mladen tarbuk dirigent

20. prosinca 2014. GáBOR BOLDOCZKI truba Komorni orkestar Franz Liszt

14. velja»e 2015. NAtALIE DESSAy sopran MICHEL LEGRAND glasovir

7. ož ujka 2015. HRVAtSKI BAROKNI ANSAMBL Laura Vadjon violina i umjetničko vodstvo Ivana Lazar sopran

GRAD ZAGREB