PROIZVODNJA KAMENIH AGREGATA

RECIKLIRANJEM

PROIZVODNJA KAMENIH AGREGATA RECIKLIRANJEM

Izdavač

Tecnitalia Consultants, MILANO

Autori

Bressi Giorgio, Volpe Gianpaolo, Pavesi Elisabetta ANPAR - Associazione Nazionale Produttori Aggregati Riciclati

Savjetodavni odbor

Blengini Gian Andrea Politecnico di Torino, Italy

Garbarino Elena Sustainable Development and Environmental Department, Environmental Impact Assessment Service, Torino Province, Italy

Pelosio Andrea Territorial Planning Service, Parma Province, Italy

Ratta Manuela, Rizzati Anna Rita, Romagnoli Massimo, Segadelli Stefano

Emilia–Romagna Region, Environment, Soil and Coast Defence Department, Italy

Koordinatori Sarma-e

Koordinator projekta

Šolar Slavko Geological Survey of Slovenia, Slovenia

Talijanski koordinatori

Cibin Ubaldo Emilia – Romagna Region, Environment, Soil and Coast Defence Department, Italy

Peri Sergio Territorial Planning Service, Parma Province, Italy

Interni recenzenti

Šolar Slavko Geological Survey of Slovenia, Slovenia

Chalkiopoulou Fotini Institute of Geology & Mineral Exploration (IGME), Greece

Agioutantis Zacharias Technical University of Crete (TUC), Greece

Marinescu Mihai University of Bucharest, Faculty of Geology and Geophysics, Romania

Simić Vladimir University of Belgrade, Faculty of Mining and Geology, Serbia

Vanjski recenzenti

Brown Teresa British Geological Survey (BGS), United Kingdom

Hejny Horstr External Expert (Consulting), Germany

O’Brien Jim President of the European Aggregates Association (UEPG) Borad, United Kingdom

Urednici i tisak: Urednik: Scappini Simonetta - Emilia–Romagna Region, Environment, Soil and Coast Defence Department, Italy Dizajn omota i fotografija: Scappini Simonetta - Emilia–Romagna Region, Environment, Soil and Coast Defence Department, Italy ANPAR - Associazione Nazionale Produttori Aggregati Riciclati Politecnico di Torino (Polito), Italy BiH partner: Ministarstvo gospodarstva Hercegbosanske županije

Godina izdanja: siječanj 2012 © Copyright

Ova publikacija je urađena uz pomoc Evropske unije. Sadržaj ove publikacije je isključiva odgovornost Ministarstva gospodarstva Hercegbosanske županije i ni u kom slučaju ne predstavlja stanovišta Europske

unije".

Prirodni agregati (šljunak, pijesak i tehničko-građevni kamen) su osnovni neobnovljivi resursi koji se koristite u građevinarstvu. Osim toga u novim državama članicama Europske unije, te također u jugoistočnoj Europi, procjenjuje se da će građevinska industrija rasti za 4,2 % u narednim godinama. Takav očekivani rast će vjerojatno zakomplicirati cjelokupno snabdijevanje tržišta agregatima, a time i samu eksploataciju, koja je trenutno izuzetno nerazmjerna u odnosu na potrebe te još uvijek povezana sa lokalnim pojavama protuzakonitosti i/ili značajnim utjecajima na okoliš. Osim toga, slijedeće važno pitanje povezano s industrijom agregata je inertni otpad koji uglavnom dolazi od građevinskih radova: građenja i rušenja i biva deponiran na odlagališta, ponekad nezakonito. Takav inertni otpad mogao bi se u stvari obrađivati u tehnički dostupnim, gospodarski održivim i društveno prihvatljivim postrojenjima za recikliranje i postati reciklirani agregat, koji se može koristiti kao komplementarni resurs u ukupnoj ponudi agregata.

Iz tih razloga pokrenuta je SARMa (Održivo gospodarenje kamenim agregatima), projekt sufinanciran od strane Europske unije kroz program međudržavne suradnje Jugoistočne Europe (SEE). Cilj projekta je napraviti značajan korak prema održivom gospodarenju kamenim agregatima kroz bolje usklađivanje aktivnosti i sudionika uključenih u planiranje agregata, opskrbu, primjenu i recikliranje unutar ili preko granica jugoistočne Europe. Uz brojne aktivnosti, SARMa se posebno bavi

recikliranjem agregata, te u tom cilju pruža posebno detaljnu analizu o razvoju recikliranja inertnog otpada, s naglaskom na građevinski otpad koji će vjerojatno biti najvažniji izvor neuobičajenih agregata u skoroj budućnosti. Osim toga, jedna od glavnih svrha projekta SARMa je što bolje provesti koncept Održive mješovite opskrbe (SSM), koji se može smatrati kao mješavina prirodnih agregata, recikliranih agregata, eksploatacijskih nusproizvoda i zemljanih i kamenih iskopina, kako bi se povećala korist povezana sa korištenjem agregata koji potječu iz različitih, također neuobičajenih izvora.

Kao dio projekta SARMa, ovaj priručnik ocrtava posljednja dostignuća u recikliranju inertnog otpada, sa naglaskom na otpad koji dolazi iz građevinarstva i sa fokusom na proizvodnju recikliranih agregata.

Ovaj priručnik kratko ilustrira širok spektar aktivnosti koje su povezane sa recikliranjem inertnog otpada: analiza kretanja otpada, pregled tehnologija obrade inertnog otpada i glavnih karakteristika recikliranih agregata, kratki opis tržišta, i konačno, skup preporuka.

INDEX

1. Uvod ……………………………………………………………………............…………… 7

2. Analiza kretanja inertnog otpada u Europi ………..…………………………. 11

3. Obrada građevinskog otpada za proizvodnju recikliranih agregata ......................................................................................... 21

4. Reciklirani agregati ……………………………………..……..……………………….. 29

5. Tržište agregata …………………………………………………....…………………….. 37

6. Popis preporuka ……………………...................………………………………….. 43

7. Izvor informacija ….………………………………………………………………………. 45

Stranica 7

1. UVOD

Građevinski sektor intenzivno je koristio prirodne resurse i stvarao količine otpada koje, u novije vrijeme, okoliš više ne može apsorbirati. U jednu ruku, neophodna potražnja za kamenim agregatima uzrokovala je ozbiljne utjecaje na eksploataciju koja je posljednjih nekoliko desetljeća bila planirana i regulirana sa povećanim poteškoćama. U drugu ruku, značajna količina otpada koja proizlazi iz građevinskog sektora stvorila je potrebe za izgradnju odlagališta ili reciklažnih postrojenja što je teško ostvarivo, pa često za sobom povlači namjerno odlaganje smeća u prigradskim područjima na mjesta koja nisu za to predviđena.

Potreba za smanjenjem primjene neobnovljivih prirodnih resursa i, u isto vrijeme, umanjivanje negativnih utjecaja vezanih za proizvodnju i gospodarenje otpadom građevinskog sektora, utjecalo je na povećanu zainteresiranost za recikliranje, posebno što se tiče Europske komisije. Stoga se mogućnost oporabe nekih dijelova otpada te njegovo uključivanje u proizvodne cikluse u obliku proizvoda ili sirovina čini izazovnom.

Jedan od glavnih ciljeva projekta SARMa je promoviranje obnavljanja otpada i politike recikliranja poticanjem prakse održive mješovite opskrbe - Sustainable Supply Mix (SSM) - u zemljama jugoistočne Europe. SSM se definira kao “ponuda kamenih agregata iz više izvora odabranih na temelju gospodarskih, ekoloških i društvenih kriterija”.

Kameni agregati su neophodne sirovine za gospodarski i društveni razvoj države. Ipak moraju se proizvoditi i koristiti prema principima održivog razvoja. Bez obzira na činjenicu da doprinos recikliranih kamenih agregata može predstavljati samo smanjeni postotak sveukupne potražnje građevinskog sektora, važno je naglasiti da svaka vrsta agregata može i mora doprinijeti u skladu sa svojim vlastitim karakteristikama. Stoga, ne bi trebalo biti konkurencije između agregata različitog podrijetla.

U lipnju 2008, s izdavanjem nove Direktive o Otpadu 2008/98/EC (WFD - Waste Framework Directive), koja revidira Direktivu 2006/12/EC, donesen je nakon duge procedure zaključak kojeg je objavila Europska komisija u svibnju 2003. izvještajem:

Stranica 8

Statement COM(2003) “Towards a thematic strategy of waste prevention and recycling” (Ususret tematskoj strategiji prevencije i reciklaže otpada). Tadašnji član Europske komisije za zaštitu okoliša, grčki ekonomist Stavros Dimas, izjavio je da nova Direktiva treba promijeniti mentalitet uzimajući u obzir otpad – od neželjenog tereta do dragocjenog resursa – i pridonijeti preobrazbi Europe u “reciklirajuće društvo”.

Otpad iz ležišta, ekstrakcije, obrade i skladištenja mineralnih sirovina i rada površinskih kopova je isključen iz okvira novog WFD-a, budući da su pokriveni Direktivom 2006/21/EC o gospodarenju otpadom iz eksploatacijskih industrija.

Ukratko, novi WFD:

postavlja cilj recikliranja od 50% za komunalni otpad i 70% za građevinski otpad, kojeg treba postići do 2020;

zahtjeva od država članica da razviju program prevencije otpada usredotočujući se na ključne utjecaje na okoliš i uzimajući u obzir cijeli životni ciklus proizvoda i materijala;

uspostavlja hijerarhiju u pet faza kao niz prioriteta u zakonodavstvu i politici prevencije i upravljanja otpadom zemalja članica: a) prevencija, b) priprema za ponovno korištenje, c) recikliranje, d) daljnje obnavljanje, npr. obnavljanje energije, i e) odlaganje na odlagališta smeća kao posljednji izbor;

čini razliku između otpada i nusproizvoda;

o ‘otpad’ znači svaka tvar ili predmet koju vlasnik odbacuje, namjerava odbaciti ili je obvezan odbaciti;

o tvar ili predmet, koji proizlazi iz proizvodnog procesa, čiji primarni cilj nije proizvodnja tog predmeta, može se smatrati nus-proizvodom a ne otpadom, ako su ispunjeni određeni uvjeti;

postavlja jasnu razliku između pojmova oporabe (obnavljanja) i zbrinjavanja, na temelju stvarne razlike utjecaja na okoliš kroz zamjenu prirodnih resursa koji se koriste u gospodarstvu sa resursima dobivenih iz otpada, te prepoznaje njihove potencijalne koristi za okoliš i ljudsko zdravlje; u tom pogledu recikliranje je čin oporabe.

postavlja značenje statusa Prestanak otpada, kako slijedi: određeni specifični otpad prestaje biti otpadom u smislu WFD-a kada prođe postupak oporabe, uključujući recikliranje, i kada je sukladan specifičnim kriterijima koji se razvijaju u skladu s uvjetima iz članka 6 WFD-a.

Način ostvarivanja cilja recikliranja, predviđenog u okviru WFD-a, neizbježno započinje održivim gospodarenjem otpadom, ciljajući na smanjenje, kroz aktivnosti opoprabe i recikliranja, utjecaja na okoliš i društvenih utjecaja povezanih sa njihovom proizvodnjom, uzimajući u obzir da, samo građevinski otpad u 2008 predstavlja više od 30% ukupnog otpada proizvedenog u Europi (Izvor: Eurostat 2008). Prema tome se potražnja za sirovinama koje uzrokuju ozbiljne utjecaje na prostor nastale

Stranica 9

eksploatacijskim aktivnostima može planirati i regulirati prema održivoj potrošnji prirodnih resursa.

Fig. 1.1: Proizvodnja građevinskog otpada na mjestu rušenja u Milanu - Italija (Izvor: ANPAR, 2006).

Preporuka br. 1

Recikliranje građevinskog otpada nudi značajne mogućnosti: a) smanjiti potrebu za površinama namijenjenim za odlagališta

otpada; b) izbjegavati prekomjernu potrošnju prirodnih neobnovljivih

kamenih resursa, uvođenjem alternativnih i dodatnih materijala na tržište agregata;

c) stvoriti nove poslovne mogućnosti iz recikliranja otpada.

Stranica 10

Stranica 11

Tab.2.1: C&DW sektori porijekla i komponente.

2. ANALIZA KRETANJA INERTNOG OTPADA U EUROPI

Svake godine u Europi nastaju različite vrste otpada. Svaka od njih, sukladno svojim specifičnim karakteristikama, ima drugačiji utjecaj na okoliš i ljudsko zdravlje.

Analiza kretanja otpada po ekonomskim sektorima predlaže da se, s obzirom na njihovo porijeklo, klasifikacijom izdvoje tri glavna tipa: građevinski, rudarsko-eksploatacijski i industrijsko-proizvodni sektori.

Zajedno sačinjavaju 74% ukupne količine otpada proizvedenog u 27 zemalja članica Europske Unije.

Građevinski otpad

GRAĐEVINSKI OTPAD

Sektor porijekla Komponente

Otpad od izgradnje

Otpad koji nastaje održavanjem i/ili aktivnostima vezanim za izgradnju zgrada i infrastrukture

beton (prenapregnuti ili normalan) cement i različite žbuke konglomerati i bitumenski materijali cigle, pločice i blokovi tlo drvo papir, celuloza i polistiren metali plastika kreda keramika staklo azbest

Otpad od rušenja

Otpad koji nastaje održavanjem i/ili djelomičnim ili potpunim rušenjem zgrada i infrastrukture

Otpad od izgradnje i rušenja prometnica

Otpad koji nastaje održavanjem prometnica i građevinskim radovima na njima.

konglomerati i bitumenski materijali tlo beton drvo metali plastika

Otpad od zemljanih radova

Otpad nastao zemljanim radovima u sklopu izgradnje i/ili iskapanja

tlo drvo

Stranica 12

Sl.2.1: Otpad proizveden u ekonomskom sektoru u EU-27 u godini 2008 (% od ukupne količine otpada) – Izvor: Eurostat, 2008.

Iako je glavni cilj ovog dokumenta analiza kretanja (toka) otpada proizvedenog u građevinskom sektoru (odnosno građevinskog otpada), neophodno je također naglasiti važnost nekih od tokova proizvedenih u drugim sektorima, ne samo zbog njihovog udjela u ukupnoj proizvodnji otpada, već i zbog njihovog velikog potencijala u proizvodnom ciklusu agregata. Gore navedeni otpadi uglavnom se sastoje od inertnog otpada, koji se u većini slučajeva može reciklirati. Obrada otpada u rudarsko-eksploatacijskom i industrijsko-proizvodnom sektoru u biti rezultira proizvodnjom agregata koji se, kao i reciklirani agregati, mogu pridodati prirodnim agregatima

U 2008. godini u EU-27 u građevinskom sektoru proizvedeno je oko 860 miliona tona. To predstavlja 33% (Sl.2.1) ukupne proizvodnje otpada u Europi (Izvor: Eurostat, 2008).

Tablica 2.2 prikazuje proizvodnju građevinskog otpada u EU-27. Vrijednosti su dobivene u Eurostat bazi podataka nakon filtriranja – Ekonomsko polje građevine, Ne-hazardni otpad i Mineralni i kruti tip otpada.

Postotak oporabljenog građevinskog otpada u pojedinoj državi (Sl. 22), temeljeno je na procjenama koje je izvršio ANPAR, prema podacima dobivenima od Eurostata o proizvodnji građevinskog otpada u 2008. godini i podacima o proizvodnji recikliranih agregata u istoj godini dobivenima od UEPG-a (UEPG, 2009-2010).

Iz slike je vidljivo da osim savjesnih zemalja poput Nizozemske (100%) i Ujedinjenog Kraljevstva (79%), Češka Republika (44%) i Njemačka (37%) također imaju preko 35%

Stranica 13

Tab.2.2: Proizvodnja građevinskog otpada u EU-27. Podaci za 2006. i 2008. godinu su u tonama.

recikliranog otpada. Daleko iza njih su Austrija, Španjolska, Italija i Francuska, s 16%, 14%, 9% i 7%, istim redoslijedom.

Countries 2006 2008 +/-

Europska Unija (27 zemalja) 738.480.000 749.970.000 +1,56%

Belgija 10.622.818 10.119.198 -4,74%

Bugarske 425.421 821.003 +92,99%

Češka Republika 7.798.612 9.556.795 +22,54%

Danska 5.104.223 4.964.248 -2,74%

Njemačka 178.542.925 178.195.511 -0,19%

Estonija 584.786 1.014.299 +73,45%

Irska 16.273.785 0 -

Grčka 5.054.855 5.054.855 =

Španjolska 45.705.006 43.390.048 -5,06%

Francuska 221.916.759 238.148.460 +7,31%

Italija 51.500.453 68.783.678 +33,56%

Cipar 259.303 336.371 +29,72%

Latvija 16.502 7.492 -54,60%

Litva 297.284 345.865 +16,34%

Luksemburg 6.637.162 8.179.864 +23,24%

Mađarska 2.879.901 5.100.470 +77,11%

Malta 2.492.522 1.092.694 -56,16%

Nizozemska 25.762.104 27.803.309 +7,92%

Austrija 29.379.531 30.554.531 +4,00%

Poljska 13.762.486 6.702.243 -51,30%

Portugal 2.247.502 2.939.660 +30,80%

Rumunjska 30.227 232.662 +669,72%

Slovenija 652.809 622.017 -4,72%

Slovačka 407.148 552.428 +35,68%

Finska 21.468.379 23.725.000 +10,51%

Švedska 6.566.698 2.250.000 -65,74%

Ujedinjeno Kraljevstvo 82.091.620 79.477.882 -3,18%

Hrvatske - 38.166 -

Norveška 819.555 977.789 +19,31%

Stranica 14

Otpad iz sektora rudartva i industrije

Ostali potencijalni izvori za proizvodnju agregata obuhvaćaju sektor prerađivačke industrije i sektor rudarstva (Tab. 2.3).

OTPAD IZ RUDARSKOG I INDUSTRIJSKOG SEKTORA

Sektor porijekla Komponente

Sektor rudarstva Otpad proizveden pri eksploataciji, kemijskom i fizičkom obradom) neme-talnih mineralnih sirovina

jalovina (kamen, razne stijene)

ostaci od obrade min. sirovine

talozi (npr. u taložnicama)

Sektor industrije

Otpad iz industrije željeza i čelika troska

Otpad od industrije građevinskih ma-terijala

keramika

ciglarski proizvodi

pločice

građevinska veziva

Fig.2.2: Postotak građevinskog otpada koji je u 2008. godini recikliran. Izvor: UEPG, 2009-2010 i Eurostat, 2008 - elaborirao ANPAR).

Tab.2.3: Sektori porijekla i komponente otpada od rudarstav i prerađivačke industrije

Stranica 15

Rudarstvo je u pogledu količine proizvedenog otpada bilo drugi sektor po važnosti u 2008. godini (28% ili 727 miliona tona) (Sl. 2.3). U istoj je godini prerađivačka industrija doprinijela s 13% ili 343 miliona tona otpada, što ju čini trećim sektorom po važnosti u ovom pogledu.

Ovi sektori su naročito važni zbog kvantitete (ona sačinjavaju 40% otpada proizvedenog u Europi u 2008. godini), ali i zbog kvalitete. Otpad koji oni proizvode najvećim je dijelom inertni otpad.

Razlike u postotnoj raspodjeli (Sl. 2.4) proizvodnje otpada u dva sektora u zemljama Europske Unije variraju u ovisnosti o zastupljenosti rudarstva i tehnološkom stupnju u industrijskim procesima.

Iz analiza količina koje se proizvode jasno je da će izazov s kojim će se sve države morati suočiti uključivati promicanje politike upravljanja otpadom temeljene na održivosti okoliša, naročito u onim sektorima koji imaju najveći utjecaj na okoliš, poput onih koji su povezani s građevinskom industrijom.

Cilj ovakve politike bilo bi odjeljivanje ekonomskog rasta od utjecaja na okoliš uslijed potrošnje i upotrebe resursa, a obavezno se mora usmjeriti na obradu i oporabu otpada kako bi se, s jedne strane, smanjila potrošnja prirodnih resursa, a s druge, smanjile količine otpada odlaganih na odlagalištima.

Sl.2.3: Otpad proizveden u glavnim industrijskim poljima u EU -27 u 2008. godini (% od ukupne količine otpada.)

Stranica 16

Sl.2.4: Otpad proizveden po ekonomskim sektorima u EU -27 u 2008. godini (% na ukupnu količinu otpada).

Vezano uz to, Direktiva o Otpadu (2008/98/EC) potvrđuje namjeru Europskog Parlamenta da iscrta obrasce koji bi postavili čvrste temelje za razvoj područja obrade otpada usmjereno ka proizvodnji oporabnih proizvoda.

Osobito članak 4 uspostavljanjem “hijerarhije otpada koja je redoslijed prioriteta

zakonodavstva i politike o sprečavanju nastanka otpada i gospodarenju ”, propisuje prioritet recikliranja u usporedbi s odlaganjem na deponijima.

Članak 6 navodi uvjete u skladu s kojima su utvrđeni posebni kriteriji koji moraju biti zadovoljeni da bi otpad koji je prošao postupak oporabe, uključujući recikliranje, prestao biti otpad. Ovi uvjeti su:

tvar ili predmet uobičajeno se koristi u posebne svrhe;

za takvu stvar ili predmet postoji tržište i potražnja;

tvar ili predmet ispunjava tehničke zahtjeve za određenu namjenu i zadovoljava postojeće zakonodavstvo i norme koje važe za proizvode; i

uporaba tvari ili predmeta neće dovesti do globalno štetnih učinaka na okoliš ili zdravlje ljudi.

Tim kriterijima po potrebi treba obuhvatiti granične vrijednosti za onečišćavala i uzeti u obzir sve moguće štetne učinke tvari ili predmeta na okoliš.

Kriteriji proizašli iz ovih uvjeta proizlaze iz koncepta da neki objekt prestaje biti otpad u trenutku kad se stvore uvjeti za njegovu učinkovitu ponovnu primjenu.

Stranica 17

Posljedica toga je da tvar ili objekt (predmet, stvar) može i mora zadovoljiti jednake kriterije tehničke prosudbe kao i primarne sirovine koje služe istoj namjeni.

Uspostava zahtjeva za očuvanje okoliša ima za cilj i ustanovljavanje kriterija koji će osigurat nivo zaštite za ljudsko zdravlje i okoliš.

Dakle, možemo zaključiti da tvar koja je klasificirana kao otpad prestaje to biti nakon što je prošla postupak oporabe (recikliranja) i zadovoljava određene kriterije proizašle iz osnovnih koncepata određenih sa četiri uvjeta iz Direktive o Otpadu.

Kad se uzmu u obzir različita svojstva otpada i vezano uz njih različiti utjecaji na okoliš, razvoj takvih kriterija mora biti svojstven za svaki tip otpada te mora biti definiran za svaki sekundarni proizvod i njegovu primjenu.

Potrebno je usvojiti integrirani pristup koji će uzeti u obzir sve elemente u nizu procesa postupka oporabe.

U ovom trenutku ti kriteriji su u razvoju.

Konačno, članak 11 Direktive postavlja za cilj recikliranje 70% neopasnog građevinskog otpada na nivou EU, što bi trebalo biti postignuto do 2020. godine.

Preporuka br. 2

Direktiva 2008/98/EC postavlja za cilj recikliranje 70% ne-hazardnog građevinskog otpada na nivou EU, koje bi trebalo biti postignuto do 2020. godine Neophodno je da zemlje članice uspostave privremene ciljeve za nadzor i jamstvo postizanja konačnog cilja Direktive o Otpadu.

Preporuka br. 3

Problem raspolaganja građevinskim otpadom nije toliko vezan uz njegovu kvalitetu, već uz količine koje su u pitanju. Ukupna količina građevinskog otpada u Europi iznosi 850 miliona tona od kojih se, u mnogim zemljama, visok postotak još uvijek odlaže na deponijima; ovaj bi se postotak trebao smanjiti u narednim godinama.

Stranica 18

2008/98/EC Direktiva o Otpadu

Članak 4 Hijerarhija otpada

1. Kao redoslijed prioriteta zakonodavstva i politike o sprečavanju nastanka otpada i gospodarenju otpadom primjenjuje se sljedeća hijerarhija otpada: a) sprečavanje; b) priprema za ponovnu uporabu; c) recikliranje; d) oporaba na drugi način, npr. oporaba energije; i e) zbrinjavanje.

2. Kad primjenjuju hijerarhiju otpada koja se spominje u stavku 1., države članice poduzimaju mjere kojima potiču rješenja koja nude najbolji globalni ishod za okoliš. To može zahtijevati posebne tijekove otpada u kojima se odstupa od navedene hijerarhije kad je to opravdano razmišljanjem koje se temelji na pristupu globalnim učincima proizvodnje i gospodarenja takvim otpadom pri kojem se uzima u obzir njegov cijeli životni vijek.

Države članice osiguravaju da razvoj zakonodavstva i politike o otpadu bude potpuno transparentan postupak u kojem se poštuju postojeći nacionalni propisi o savjetovanju i uključivanju građana i svih zainteresiranih strana.

Države članice isto tako uzimaju u obzir opća načela zaštite okoliša kao što su predostrožnost i održivost, tehnika provedivost i ekonomska održivost, zaštita resursa, kao i globalne učinke na okoliš i zdravlje ljudi te gospodarske i socijalne učinke, u skladu s člancima 1. i 13.

Članak 6 Ukidanje statusa otpada

1. Određeni navedeni otpad prestaje biti otpad u smislu točke 1. članka 3. ako je prošao postupak oporabe, uključujući recikliranje, i zadovoljava posebne kriterije utvrđene u skladu sa sljedećim uvjetima: a) tvar ili predmet uobičajeno se koristi u posebne svrhe; b) za takvu stvar ili predmet postoji tržište i potražnja; c) tvar ili predmet ispunjava tehničke zahtjeve za posebne svrhe i zadovoljava

postojeće zakonodavstvo i norme koje važe za proizvode; i d) uporaba tvari ili predmeta neće dovesti do globalno štetnih učinaka na okoliš ili

zdravlje ljudi. Tim kriterijima po potrebi treba obuhvatiti granične vrijednosti za onečišćavala i uzeti u obzir sve moguće štetne učinke tvari ili predmeta na okoliš.

Stranica 19

Članak 11 Ponovna uporaba i recikliranje

1. izostavljeno

2. Kako bi se uskladile s ciljevima ove Direktive i približile europskom društvu koje reciklira svoj otpad uz visoku razinu iskoristivosti resursa, države članice poduzimaju potrebne mjere namijenjene za ostvarivanje sljedećih ciljeva:

a) do 2020. godine, pripremljenost za ponovnu uporabu i recikliranje otpadnih materijala kao što su barem papir, metal, plastika i staklo iz domaćinstava, a po mogućnosti i iz drugih izvora do mjere u kojoj su ti tijekovi otpada slični otpadu iz domaćinstava, treba porasti na minimalno 50 % cjelokupne težine;

b) do 2020. godine, pripremljenost za ponovnu uporabu, recikliranje i drugi način oporabe materijala, uključujući postupke zatrpavanja u kojima se otpad koristi kao zamjena za druge materijale, bezopasnog građevinskog otpada, isključujući materijal iz prirode utvrđen u kategoriji 17 05 04 na popisu otpada, treba porasti na minimalno 70 % težine.

2. Mjere namijenjene izmjenama i dopunama elemenata ove Direktive koji nisu od presudne važnosti nego je dopunjuju, a koje se odnose na donošenje kriterija utvrđenih u stavku 1. i određuju vrstu otpada na koji se ti kriteriji odnose donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom koji se spominje u članku 39. stavku 2. Posebne kriterije za ukidanje statusa otpada, između ostalih, treba uzeti u obzir barem za agregate, papir, staklo, metal, gume i tekstil. 3. Otpad koji prestaje biti otpad u skladu sa stavcima 1. i 2. prestaje biti otpad i u smislu ciljeva oporabe i recikliranja utvrđenih u Direktivama 94/62/EZ, 2000/53/EZ, 2002/96/EZ i 2006/66/EZ i drugom relevantnom zakonodavstvu Zajednice ukoliko su zadovoljeni uvjeti koje to zakonodavstvo propisuje u pogledu recikliranja ili oporabe. 4. Ukoliko kriteriji prema postupku utvrđenom u stavcima 1. i 2. nisu utvrđeni na razini

Zajednice, države članice mogu u svakom pojedinačnom slučaju donijeti odluku je li

određeni otpad prestao biti otpad uzimajući u obzir važeću sudsku praksu. O svojim

odlukama obavješćuju Komisiju u skladu s Direktivom 98/34/EZ Europskoga parlamenta i

Vijeća od 22. lipnja 1998. kojom se predviđa postupak za pružanje informacija na

području tehničkih normi i uredaba i propisa o uslugama informacijskog društva1 kad je

tako propisano tom Direktivom.

Stranica 20

Stranica 21

3. OBRADA GRAĐEVINSKOG OTPADA ZA PROIZVODNJU RECIKLIRANIH AGREGATA

Danas postoje različiti tehnološki postupci dostupni u proizvodnji visoko kvalitetnih recikliranih agregata, korisnih u građevinskoj industriji kao reciklirani produkti ili sirovine, sa ustaljenim tehničkim karakteristika usporedivim sa onima prirodnih agregata. Ove tehnologije danas su u upotrebi i u nepokretnim postrojenjima (Sl. 3.1) i u mobilnim postrojenjima (Sl. 3.2), radi postizanja različitih zahtjeva kvalitete.

Bez obzira na primijenjenu tehnologiju, postrojenja moraju biti u mogućnosti odvojiti ulazni materijal u tri osnovne sekcije: kameni materijali koji se mogu ponovo upotrijebiti, lagane frakcije (papir, plastika, drvo, nečistoće, itd.) i metalne frakcije.

Sl.3.1: Pogled na nepokretno postrojenje Montecatini u Italiji (Izvor: ANPAR, 2008).

Stranica 22

Sl.3.2: Pogled na pokretno postrojenje (Izvor: ANPAR, 2006).

Glavne faze koje obilježavaju procese obrade građevinskog otpada mogu se podijeliti na:

Drobljenje, s ciljem dobivanja usitnjenih čestica povoljnih za završnu upotrebu (Sl. 3.3 – 3.4);

Sl.3.3: Mehanizam loma u postupku drobljenja sa čeljusnom drobilicom (Izvor: Garbarino & Cardu, 2008).

Sl.3.4: Mehanizam loma u postupku drobljenja sa udarnom drobilicom (Izvor: Garbarino & Cardu, 2008)

Stranica 23

Prosijavanje, usmjereno na sepriranje fragmenata drobljenog materijala prema veličini zrna poradi dobivanja homogeniziranih frakcija zrna (Sl. 3.5);

Sl.3.5: Primjer dvostrukog vibrirajućeg sita (Izvor: Garbarino, 2005.)

Separacija, s ciljem uklanjanja nepotrebnih materijala. Dva osnovna principa su uobičajeno u upotrebi:

o separacija prema magnetskim karakteristikama, tj. magnetska separacija (Sl. 3.6-3.7);

o separacija prema razlikama u specifičnoj gravitaciji, tj. gravitacijska separacija (Sl. 3.8).

Sl.3.6: Nadtračni magnetski separator (Izvor: Mancini et al., 2005).

Stranica 24

Sl.3.7:Magnetski separator na nepokretnom postrojenju za recikliranje u Pisi u Italiji. Magnetični otpad je oporabljen u sekundarne metalne sirovine. (Izvor: ANPAR, 2003).

Sl.3.8: Gravitacijska se-paracija na postrojenju u Pisi u Italiji. Nepotrebna lagana frakcija (plastika, papir, drvo, itd.) je odba-čena. (Izvor: ANPAR, 2003.

Stranica 25

U svezi pridobivanja inertnog građevinskog otpada potrebno je istaknuti da pored prihvaćene tehnologije za njegovu obradu, središnju ulogu igra metoda i način rušenja objekta. U biti, otpad je potrebno sortirati prilikom rušenja u homogene vrste, kako bi završni proces recikliranja bio jednostavniji i efikasniji.

Otpad proizveden za vrijeme rušenja uključuje različite materijale među kojima su prisutni za agregate neupotrebljivi materijali (npr. papir, plastika i drvo, gips, itd.), pa u slučaju neadekvatnog procesa rušenja mogu negativno utjecati na kvalitetu recikliranih agregata proizvedenih istom tehnologijom obrade.

Pred-sortiranje, odnosno sortiranje (homogeniziranje) otpada na samoj lokaciji

rušenja omogućava uštedu smanjenjem troškova odlaganja i obrade, jer troškovi reciklaže znatno rastu sa heterogenošću, odnosno prisutnošću za agregate štetnih materijala, te jamči veći nivo kvalitete proizvoda i zamjenu prirodnih agregata recikliranim. Nadalje, razdvajanje različitih tipova otpada omogućuje recikliranje ne samo tipičnih građevinskih materijala, kao što su cigla i beton, nego također drva, plastike, stakla i metala u njihovim sektorima oporabe (Sl. 3.9).

Da bi se postiglo ovo, aktivnosti rušenja moraju se planirati i organizirati do demontiranja cijele zgrade. Strategije ovakvog tipa, zovemo selektivno rušenje, i još uvijek nisu danas široko rasprostranjene jer uključuju visoke troškove, zbog velike upotrebe ljudske snage i dugog vremena implementacije. Nadalje, manjak organizirane mreže, tj. optimalno raspoređenih postrojenja i/ili servisa koji su sposobni učinkovito eksploatirati sortirane materijale i efikasnog tržišta roba i/ili proizvoda je do sada obeshrabrio kompanije koje se bave rušenjem.

U stvarnosti se događa da se za vrijeme odabiranja tehnike rušenja ekonomski aspekti i brzina implementacije operacije smatraju prioritetnim elementima, a ne uzimaju se u obzir vrste otpada i komponenti u proizvodnom procesu.

Na lokacijama gdje je tendencija rušenja na tradicionalni način rijetko se prihvaćaju specifikacije (tehnički uvjeti) bitne za postupak selektivnog rušenja, iako omogućuju optimalnu eksploataciju i recikliranje građevinskog otpada.

Građevinski otpad može biti deponiran ili oporabljen. U drugom slučaju potrebno je upotrijebiti postrojenja opremljena sa posebnom opremom koja može osigurati eliminaciju ne-inertnog materijala, biorazgradivog materijala, željeza i laganih frakcija. Samo na ovaj način moguće je govoriti o realnom recikliranju, drugim riječima postizanje ciljeva u transformaciji otpada u produkt visoke kvalitete i trajnih karakteristika.

Općenito ovakav rezultat se može postići sa nepokretnim postrojenjima koje upotrebljavaju složenu i sofisticiranu tehnologiju.

Kao zaključak, možemo reći da postoji snažna veza između upotrijebljene tehnologije, prihvaćenih procesa rušenja i kvalitete recikliranih agregata.

Stranica 26

Ustvari primjena tehnika rušenja izravno utječe na heterogenost građevinskog otpada, odabir postupka tehnologije i posljedično, na kvalitetu recikliranog materijala.

Produkti oporabe dobiveni iz homogenog otpada su daleko veće kvalitete u usporedbi sa rezultatima iz heterogenih mješavina. Ako je cilj recikliranje građevinskog otpada, onda se trebaju prihvatiti procesi rušenja kojima se postiže odvajanje otpada u homogene frakcije.

Preporuke 5

Danas postoji mnogo najsuvremenijih tehnologija koje se mogu upotrijebiti za oporabu građevinskog otpada poradi proizvodnje recikliranih agregata, koji svojom kakvoćom mogu konkurirati primarnim agregatima iz površinskih kopova. Ove tehnologije su dostupne u obliku nepokretnih ili pokretnih reciklažnih postrojenja koje se mogu uspostaviti na lokaciji izvora otpada.

Preporuke 4

Prihvaćena metodologija rušenja značajno utječe na izvođenje procesa recikliranja i tehničke karakteristike recikliranih produkata. Sortiranje građevinskog otpada prilikom rušenja u homogene materijale reducira troškove recikliranja ili odlaganja (gdje je prihvatljivo) i osigurava bolju kvalitetu recikliranih produkata.

Fig. 3.9: Model gospodarenja građevinskim otpadom nastalim rušenjem objekata

Stranica 28

Stranica 29

4. RECIKLIRANI AGREGATI

Fig.4.1: Proizvodnja prerađenog materijala: Konačni proizvod (Izvor: ANPAR, 2003)

Stranica 30

Prema područjima primjene agregati se mogu u grubo podijeliti na dvije glavne kategorije:

područja primjene nevezanih agregata, (konstrukcija cesta, zastori kolosječnih konstrukcija, itd.) koristeći grubi materijal;

područja primjene vezanih agregata, gdje mješavina sadrži vezivo, kao što je beton, bitumen ili supstance koje se vezuju i stvrdnjavaju u dodiru s vodom (hidraulična veziva), kao što je cement (beton, žbuka, itd.).

Što se tiče upotrebe, reciklirani agregati su našli svoju upotrebu uglavnom u niskogradnji:

u geotehnici, hidrotehnici i obnavljanju okoliša;

u cestovnim i željezničkim radovima.

geotehnika, hidrotehnika i okoliš Cestovni I željeznički radovi

Realizacija u geotehnici i hidrotehnici Izgradnja cesta, željezničkih pruga, aerodroma, trgova, naselja i industrijskih površina

Realizacija u sanaciji i obnavljanju okoliša (stari kamenolomi), zatrpavanje i vaćanje u doprirodno stanje

Izgradnja nosivih slojeva prometnih objekata

Niska otpornost betona (Rck ≤ 15 MPa) Izgradnja pomoćnih slojeva (sa antikapilarnim, drenažnim i drugim svojstvima i funkcijama)

Tab.4.1: Glavna upotreba prerađenog materijala.

Cestogradnja je svakako djelatnost koja ima velike mogućnosti primjene recikliranih, odnosno sekundarnih agregata umjesto onih primarnih proizvedenih eksploatacijom kamenoloma i šljunčara.

Na slici 4. 2 prikazani su slojevi koji čine strukturu fleksibilnog kolnika

(fleksibilne ili savitljive konstrukcije imaju asfaltni ili katranski zastor, dok je kod krutih konstrukcija cestovni zastor od betona).

Konstrukcija ove vrste ceste pruža preklapanje mješavine različitih slojeva. Neki su izgrađeni od nevezanog materijala, a neki od vezanog u kojima je vezivo skoro uvijek bitumen (asfalt betonski zastor).

Reciklirani agregati se mogu upotrijebiti za izgradnju temeljnih slojeva cesta, nasipa, u formi granulometrijski stabiliziranih nevezanih smjesa.

Stranica 31

Fig.4.2: Dijagram fleksibilnog kolnika (Izvor: A. Marradi, 1999).

Reciklirani agregati, kao i prirodni agregati nemaju iste karakteristike, ali su prema svojoj specifičnosti više ili manje prikladni za određenu upotrebu. Od velike je važnosti da se znaju njihova svojstva i ponašanje s obzirom na različite čimbenike (kao što je mehaničko naprezanje, izlaganje ciklusu smrzavanja i odmrzavanja vode itd.), a istovremeno njihovo porijeklo uopće nije važno.

Preporuka br. 6

Prerađeni materijali su u širokoj upotrebi u rastresitom stanju za radove na temeljima cesta i željeznica ili za obnovu okoliša. Također se mogu upotrijebiti za mješavinu betona male čvrstoće.

Preporuka br. 7

Izbor agregata za određenu primjenu treba isključivo ovisiti o karakteristikama materijala, a ne o njegovom porijeklu.

Habajući sloj (zastor)

Vezni sloj (zastor)

Gornji nosivi sloj (podloga)

Donji nosivi sloj (podloga - stabilizirana granularna mješavina)

Temelj ceste ili nasipa (posteljica - donji ustroj)

Stranica 32

Fig. 4.3: Upotreba recikliranih agregata prilikom sanacije okoliša (Izvor: ANPAR, 2005).

Stranica 33

Uvođenjem CE oznaka za građevinske materijale propisi o usklađenosti standarda za agregate službeno odbacuju tradicionalnu podjelu agregata prema svojoj prirodi (genezi), zahtijevajući da se materijali vrednuju samo po njihovim uporabnim karakteristikama.

Stoga CE oznaka omogućuje usporedbu recikliranih agregata sa prirodnim i omogućuje njihovu zamjenu (supstituciju) bez obzira na razliku (po izboru izvođača). Reciklirani agregati sa CE oznakom mogu se upotrijebiti u građevinarstvu za sve namjene i svrhe

Fig.4.4: CE oznaka prema usklađenim Europskim normama.

NORMA NASLOV

EN 13055-1 “Lagani agregati – Dio I: Lagani agregati za betone, žbuku i mort”

EN13139 “Agregati za žbuku”

EN 13383 “Agregati za zaštitu od pada stijena“ (armourstone - kamenozaštita)

EN 12620 “Agregati za betone”

EN 13242 “Agregati za vezane i nevezane materijale sa hidrauličkim vezivima, koji se upotrebljavaju u građevinarstvu i cestogradnji”

EN 13450 “Agregati za zastore kolosijeka”

Tab.4.2: Usklađene norme za CE oznake za prirodne, prerađene i proizvedene agregate.

Kao što je već spomenuto, operacije oporavka (recikliranja) otpada temelji se na tome da se uspostavljaju uvjeti pod kojima otpad prestaje biti otpad I postaje nova tvar.

Procjena kvalitete konačnog produkta postaje osnova po kojoj se utvrđuje kriterij po kojem otpad postaje korisna tvar (prestaje biti otpad - end of waste).

Slova CE predstavljaju kraticu "Conformité Européenne" što znači "Europska sukladnost".

Stranica 34

Stvaranje novog proizvoda se može utvrditi u trenutku kada je materijal u skladu s određenim standardima kvalitete (definirano određenim normama), ovisno o uporabi.

U skladu sa tim standardima mora biti zajamčena kontrola cijelog procesa oporavka (recikliranja) otpada, od praćenja ulaza otpada, kroz proizvodne procese i primijenjene tehnologije koje proizvod zahtjeva.

Možemo razmišljati o procjeni kvalitete analize konačnog proizvoda s tehničke i ekološke točke gledišta.

Kao što pokazuje slika 4.5, produkt mora biti u skladu sa CE oznakom kao i sa usklađenim Europskim normama, te ponašanjem recikliranog materijala u svezi otpuštanja toksičnih tvari izluživanjem (Leaching Tests).

Preporuka br. 8

Europske tehničke norme upotrebe ne razlikuju agregate prema njihovom porijeklu već prema njihovim karakteristikama. Stoga se namjena i svrha recikliranih agregata mora usporediti sa prirodnim agregatima.

Preporuka br. 9

Samo oni produkti prerađenih agregata koji zadovoljavaju Europske norme i označeni su CE oznakom mogu se natjecati sa standardnim agregatima. Eko kompatibilnost recikliranih agregata također treba provjeriti odgovarajućim testovima koji su u skladu s protokolom.

Stranica 35

Slika.4.5: Dijagram kriterija kvalitete konačnog proizvoda.

Stranica 36

Stranica 37

5. TRŽIŠTE AGREGATA

Kao što je navedeno od strane UEPG (Europsko udruženje proizvođača agregata) u izvješću za proslavu njihove dvadeset godišnjice (UEPG, 2007.) “Nema gradnje bez agregata”, građevinarstvo predstavlja 10 do 12 % BDP-a i proizvodnja agregata je najvažniji izvor sirovina.

U 2008. godini je proizvedeno oko 3,5 milijarde tona agregata, što iznosi preko 6 tona po stanovniku u Europi (izvor UEPG, 2009. – 2010.). U proizvodnju je uključeno oko 17.000 tvrtki sa oko 400.000 zaposlenih na gotovo 23.000 površinskih kopova. Slika 6.1 pokazuje postotak podjele Europske proizvodnje u 2008. godini po vrsti agregata: oko 90 % dolazi iz prirodnih izvora, dok je samo 6 % recikliranog agregata (Izvor: UEPG, 2009. – 2010.).

Fig. 5.1: Proizvodnja agregata u Europi u 2008. (Izvor UEPG 2009-2010)

Stranica 38

Indeksi procjene tržišta

Države

članice

PC&D ** PC&D (effective)

PAR * PAR/PC&D PAN *** PAR/ (PAN+ PAR )

PC&D/ (PAN + PAR)

Češka 9 8 4 44% 71 5% 10%

Njemačka 178 151 56 37% 478 10% 28%

Španjolska 43 37 5 14% 378 1% 10%

Francuska 238 202 15 7% 402 4% 49%

Italija 68 58 5 9% 360 1% 16%

Nizozemska 28 24 24 100% 46 34% 34%

Austrija 30 26 4 16% 94 4% 26%

Ujedinjeno Kraljevstvo 79 67 53 79% 169 24% 30%

1) PAR/(PAN + PAR ) = odnos između proizvodnje recikliranih agregata I ukupne proizvodnje agregata

On objašnjava “stanje stvari”, odnosno što je doprinos prerađenih agregata u usporedbi sa ukupnim potrebama agregata.

2) PAR/PC&D = odnos između proizvodnje recikliranih agregata i građevinskog otpada

On indicira stopu pretvorbe ulaznog građevinskog otpada. Očito PAR vrijednosti uzimaju u obzir proizvodnju, sastav i učinkovitost sadašnjeg sustava prikupljanja i recikliranja.

3) PC&D/(PAN+ PAR )= odnos između građevinskog otpada i ukupne proizvodnje agregata

Pokazuje potencijalni utjecaj recikliranih agregata na ukupne potrebe agregata, tj. maksimalni doprinos koji građevinski otpad može osigurati kako bi se zadovoljila potrebe za agregatima, u hipotetičkom slučaju sav otpad je recikliran.

Tab.5.1: Usporedba između proizvodnje građevinskog otpada I proizvodnje prirodnih I recikliranih agregata (2008. izraženo u milijunima tona na godinu).

Napomena: *Izvore: UEPG, 2009-2010; ** Izvor: Eurostat, 2008; *** proizvodnja se odnosi samo na pijesak, šljunak I kamen uz pretpostavku nultog odnosa uvoz/izvoz (uvoz = 0) zbog nedostataka određenih podataka.

Stranica 39

Da bi se mogao razumjeti mogući razvoj tržišta agregata mora se procijeniti odnos između proizvodnje prirodnih i recikliranih agregata, ali se isto mora korelirati podatak proizvodnje građevinskog otpada od kojeg nastaju reciklirani agregati, kao i potencijalni utjecaj recikliranih agregata na ukupnu potražnju agregata.

Podaci u tablici 5.1. odnose se na proizvodnju prirodnih I recikliranih agregata 2008. (UEPG 2009. – 2010.) i proizvodnje građevinskog otpada iste godine (Eurostat, 2008), za one države članice kojima su dostupni dovoljno pouzdani podaci. PC&D

vrijednosti koje su dobivene iz Eurostatove baze podataka i ekonomski pročišćene (NACE_2 sekcija F – građevinarstvo) po opasnosti (ne opasan otpad) i po vrsti otpada (mineralni i čvrsti otpad). Uzimajući u obzir prirodu podataka, kako bi dobili pouzdanije vrijednosti za ovu raspravu razmatramo novi indeks (PC&D efektivan) u kojem je izbačen sadržaj ne-kamene komponente iz građevinskog otpada (C&D waste) u procijenjenom iznosu od 15 %. (uzima se u obzir sastav proizvodenog građevinskog otpada i tehnologije recikliranja koje su dostupne).

Iz indeksa PAR/PC&D se vidi da je situacija u Europi raznolika, pa ako se neki najbolji slučajevi kao u Holandiji i Engleskoj isključe, cilj oporabe koji je postavljen 2008/98 po okvirnoj direktivi (70% do 2020., Čl. 11, točka 2, točka b) u najvećem broju slučajeva vrlo je teško zadovoljiti.

Kada se radi o utjecaju recikliranih agregata na ukupnu potražnju agregata, indeksi PAR/(PAN+ PAR ) i PC&D/(PAN+ PAR ) ističu:

1. Potencijalni utjecaj recikliranog agregata na ukupnu potražnju agregata se kreće između 10% i 35% (osim Francuske gdje PC&D podaci nisu u potpunosti pouzdani).

2. Trenutno, potražnja je uglavnom isključivo za agregatima iz površinskih kopova.

3. Pojedina iskustva i politika opreznog upravljanja tokovima (kretanjima) građevinskog otpada može dovesti do zanimljivih rezultata (Holandija, Ujedinjeno Kraljevstvo i Njemačka) u smislu štednje prirodnih resursa.

Preporuka br. 10

Integrirano korištenje prirodnih i recikliranih agregata, osim značajne uštede prirodnih resursa, moglo bi omogućiti bolju i učinkovitu eksploataciju raspoloživih resursa za različitu upotrebu.

Stranica 40

Tabela 5.2 pokazuje prosječnu potrošnju agregata za neke važnije primjene. Iz ovih podataka možemo zaključiti da je potreba za agregatima, čak i ako su strogo vezani za građevinarstvo pojedinih nacija, općenito vrlo visoka

Integrirana upotreba prirodnih i prerađenih agregata, osim značajne uštede prirodnih materijala, mogla bi omogućiti bolje korištenje raspoloživih resursa za različitu upotrebu.

Tip korištenja Prosječna poterošnja (u tonama)

po konstrukciji

Sportski stadion 300.000

Autoceste – 1 km 30.000

Škole 3.000

Novi domovi 400

Željeznice za brze vlakove – 1 m 9

Tab.5.2: Prosječna potrošnja agregata za glavne korisnike (Izvor: UEPG, 2007).

Na slobodnom tržištu postoji niz faktora koji bi trebali/ mogli ići u korist recikliranih agregata u odnosu na prirodne. To su:

1) Niža cijena od prirodnih materijala;

2) Velika potražnja za materijalima za izradu cesta, za zatrpavanje, nasipe itd.

3) Smanjenje troškova prijevoza (koji mogu biti manji jer je reciklaža obično bliža nego površinski kopovi ili mogu biti anulirani u slučaju da se nalaze na mjestu proizvodnje).

Najniža cijena je bez sumnje najvažniji razlog pri izboru recikliranih proizvoda, jer je sa istim karakteristikama konkurentan u ponudama.

Cijena recikliranih agregata ovisi o lokalnom tržištu, ali je uglavnom manja za 20% od prirodnog agregata. Razlika u cijeni nije zbog manje kvalitete recikliranog materijala, nego zbog “kulturalnog otpora kupovanju rabljenih proizvoda”, koji je smanjio rejting recikliranih agregata koji dolaze izvorno iz otpada.

Za djelomični oporavak troškova proizvodnje koji su vezani za posao potrebno je jamčiti ujednačenost karakteristika recikliranog materijala (kontrola proizvodnje u tvornicama). Proizvođač može također računati na naknade koje se odnose na odlaganje otpada kraj postrojenja, koje iako je ograničeno, omogućuje izvođenje radova na svim lokacijama

Stranica 41

Drugi važan faktor je velika potražnja agregata za aplikacije nižih razreda. Procjenjuje se da je u Europi potražnja za njima oko 40%. od ukupne potražnje agregata. To se posebno odnosi na različite primjene u izgradnji i održavanju infrastrukture.

Konačno, s obzirom da se postrojenja za recikliranje nalaze u neposrednoj blizini gradskih naselja troškovi prijevoza ne utječu znatno na konačnu cijenu prerađenog materijala, kao što se to događa sa prirodnim materijalima. Ako se operacija provodi na licu mjesta troškova i nema.

Preporuka br.11

Prerada otpada na licu mjesta ima vrlo pozitivnu eko-ravnotežu te značajno utječe na anuliranje troškova transporta otpada i agregata. Međutim, potrebno je jamstvo kvalitete i CE oznaka proizvoda što povećava njegovu cijenu.

Preporuka br. 12

Za poboljšanje tržišta recikliranog agregata, njegova cijena mora biti najmanje 20% niža u odnosu na cijenu prirodnog agregata, kako bi se na tržištu prevladao “kulturalni otpor kupnji rabljene robe”, koji u ovom momentu degradira agregate proizvedene iz otpada.

Preporuka br. 13

Kulturalni otpor za korištenje recikliranih agregata, zato jer nastaje iz otpada, jedna je od glavnih prepreka za razvoj industrije reciklaže građevinskog otpada (C&D industry). Kako bi se uklonile sve predrasude kupaca (korisnika), potrebno je definirati, što je prije moguće u skladu sa direktivom 2008/98/EC, kriterije za utvrđivanje trenutka u kojem otpad prestaje biti otpad (end of waste) i postaje repromaterijal.

Stranica 42

INERTNI OTPAD

RECIKLAŽA

PRERAĐENI AGREGATI

GRAĐEVINSKI PROIZVOD

2008/98/EC direktiva

Čl. 4 – Hijerarhija upotrebe otpada Čl. 11 – Preupotreba I prerada

Istovrsni otpad < tehnologija; < troškovi; > kvaliteta

Raznovrsni otpad > tehnologija; > troškovi; < kvaliteta

Uredba (EU) N. 305/2011 Zahtjev za CE oznakama

2008/98/EC direktiva Čl. 6 – Prestanak postojanja otpada

Kraj otpada

Stranica 43

6. POPIS PREPORUKA

1) recikliranje građevinskog otpada (C&DW - Construction and Demolition Waste)

omogućava značajne mogućnosti:

a) smanjiti potrebu za površinama namijenjenim za odlagališta otpada

b) izbjegavati prekomjernu potrošnju prirodnih neobnovljivih kamenih resursa, uvođenjem alternativnih i dodatnih materijala na tržište agregata;

c) stvoriti nove poslovne mogućnosti iz recikliranja otpada.

2) Direktiva 2008/98/EC postavlja za cilj recikliranje 70% ne-hazardnog građevinskog otpada na nivou EU, koje bi trebalo biti postignuto do 2020. godine Neophodno je da zemlje članice uspostave privremene ciljeve za nadzor i jamstvo postizanja konačnog cilja Direktive o Otpadu.

3) Problem raspolaganja građevinskim otpadom nije toliko vezan uz njegovu kvalitetu, već uz količine koje su u pitanju. Ukupna količina građevinskog otpada u Europi iznosi 850 miliona tona od kojih se, u mnogim zemljama, visok postotak još uvijek odlaže na deponijima; ovaj bi se postotak trebao smanjiti u narednim godinama.

4) Prihvaćena metodologija rušenja značajno utječe na izvođenje procesa recikliranja i tehničke karakteristike recikliranih produkata. Sortiranje građevinskog otpada prilikom rušenja u homogene materijale reducira troškove recikliranja ili odlaganja (gdje je prihvatljivo) i osigurava bolju kvalitetu recikliranih produkata.

5) Danas postoji mnogo najsuvremenijih tehnologija koje se mogu upotrijebiti za oporabu građevinskog otpada poradi proizvodnje recikliranih agregata, koji svojom kakvoćom mogu konkurirati primarnim agregatima iz površinskih kopova. Ove tehnologije su dostupne u obliku nepokretnih ili pokretnih reciklažnih postrojenja koje se mogu uspostaviti na lokaciji izvora otpada.

Stranica 44

6) Prerađeni materijali su u širokoj upotrebi u rastresitom stanju za radove na temeljima cesta i željeznica ili za obnovu okoliša. Također se mogu upotrijebiti za mješavinu betona male čvrstoće.

7) Izbor agregata za određenu primjenu treba isključivo ovisiti o karakteristikama materijala, a ne o njegovom porijeklu.

8) Europske tehničke norme upotrebe ne razlikuju agregate prema njihovom porijeklu već prema njihovim karakteristikama. Stoga se namjena i svrha recikliranih agregata mora usporediti sa prirodnim agregatima.

9) Samo oni produkti prerađenih agregata koji zadovoljavaju Europske norme i označeni su CE oznakom mogu se natjecati sa standardnim agregatima. Eko kompatibilnost recikliranih agregata također treba provjeriti odgovarajućim testovima koji su u skladu s protokolom.

10) Integrirano korištenje prirodnih i recikliranih agregata, osim značajne uštede prirodnih resursa, moglo bi omogućiti bolju i učinkovitu eksploataciju raspoloživih resursa za različitu upotrebu.

11) Prerada otpada na licu mjesta ima vrlo pozitivnu eko-ravnotežu te značajno utječe na anuliranje troškova transporta otpada i agregata. Međutim, potrebno je jamstvo kvalitete i CE oznaka proizvoda što povećava njegovu cijenu.

12) Za poboljšanje tržišta recikliranog agregata, njegova cijena mora biti najmanje 20% niža u odnosu na cijenu prirodnog agregata, kako bi se na tržištu prevladao “kulturalni otpor kupnji rabljene robe”, koji u ovom momentu degradira agregate proizvedene iz otpada.

13) Kulturalni otpor za korištenje recikliranih agregata, zato jer nastaje iz otpada, jedna je od glavnih prepreka za razvoj industrije reciklaže građevinskog otpada (C&D industry). Kako bi se uklonile sve predrasude kupaca (korisnika), potrebno je definirati, što je prije moguće u skladu sa direktivom 2008/98/EC, kriterije za utvrđivanje trenutka u kojem otpad prestaje biti otpad (end of waste) i postaje repromaterijal.

Stranica 45

7. IZVOR INFORMACIJA Eurostat, 2008 Database

http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/show.do?dataset=env_wasgen&lang=en)

UEPG, 2009-2010 - “Sustainable Development in the European Aggregates Industry - Annual Review”, 2009-2010”

Garbarino & Cardu, 2008 - Garbarino E., Cardu M., Tecnologie di riciclaggio: impianti di trattamento ed applicazioni sperimentali d'impiego, INERTCH 2007, supplemento a RECYCLING, 2008, pagine 146-174, Vol.62/08

Garbarino E., 2005 – “Stato dell’arte e risultati di una ricerca sperimentale inerente la valorizzazione e l’impiego nella produzione di calcestruzzo di aggregati riciclati derivanti da rifiuti da costruzione e demolizione”. PhD tesi. Politecnico di Torino

Mancini et al., 2005 - “Trattamento dei rifiuti da costruzione e demolizione”, dispense del corso di formazione di III livello “Recupero delle materie prime secondarie da rifiuti provenienti da demolizioni edilizie” del Politecnico di Torino, editore Politeko

A. Marradi, 1999 – “Breve storia delle tecniche costruttive delle infrastrutture stradali”, tratto da “Riciclare per l’ambiente”, editore AREA

UEPG, 2007-A – “Sustainable Development in the European Aggregates Industry - Brochure for the 20th anniversary of UEPG”, 2007

UEPG, 2007 - “Committing to Sustainable Development – Annual Report”, 2007

ANPAR – Internal images archives

Sustainable Aggregates Resource Management Održivo Gospodarenje Kamenim Agregatima

http://www.sarmaproject.eu