8/11/2019 1002 noci - J.R

1/150

8/11/2019 1002 noci - J.R

2/150

8/11/2019 1002 noci - J.R

3/150

O knjizi

U prigodi dravnikoga posjeta Beu ah od Perzije izrazi neodgodivu elju daprovede jednu no s lijepom, udanom groficom W. Diplomatski gledano, rije je ovrlo osjetljivoj situaciji. Konjiki zapovjednik Taittinger sjeti se svoje negdanjeljubavnice: mala Mizzi Schinagl iz Sieveringa vrlo nalikuje grofici. Evo elegantnoga

rjeenja za beki dvor, dok je za Mizzi, koju Taittinger jo uvijek voli, '1002. no' sdalekosenim posljedicama. Njezina naknada, vrijedna biserna ogrlica, postaje za

nju i Taittingera zla kob. Roth u svom romanu prikazuje frivolni svijet propale

elegancije, erotska komedija pretvara se u smrtnu ozbiljnost. Rije je ovelianstvenoj slici razvrata, ljuta i zajedljiva.

8/11/2019 1002 noci - J.R

4/150

I

S proljea godine 18.. poeo je ahinah, sveti, uzvieni i veliki monarh,neogranieni vladar i car svih drava Perzije, osjeati nelagodu kakva mu do tadajonije bila poznata.

Ni najglasovitiji lijenici njegova carstva nisu mogli objasniti njegovu bolest.ahinah bio je i vie nego uznemiren.

Jedne besane noi pozvao je k sebi glavnoga eunuha Patominosa, jer on jebio mudrac koji je poznavao svijet, iako nikada nije napustio dvor. Rekao mu je

ovako:

Bolestan sam, prijatelju Patominose. Bojim se da sam veoma bolestan.

Lijenik mi kae da sam zdrav, ali ja mu ne vjerujem. Vjeruje li mu ti,Patominose?"

Ne, ni ja mu ne vjerujem!" rekao je Patominos.

I ti, dakle, vjerujeda sam teko bolestan?" upitao jeah.

Teko bolestan ne to ne vjerujem!" odvratio je Patominos. Ali

bolestan! Bolestan, u svakom sluaju, Gospodaru! Postoje, Gospodaru, mnogebolesti. Doktori ih ne vide, jer su izvjebani samo za bolesti tjelesnih organa. to,

meutim, ovjeku koristi zdravo tijelo sa zdravim organima, ako je njegova duaispunjena enjom?"

Odakle zna da sam ispunjen enjom?"Doputam si takvu slutnju."

I, za im ja eznem?"To je neto", uzvratio je Patominos, o emu bih morao malo porazmisliti."Eunuh Patominos malo je zastao, kao da razmilja, a onda je rekao:

Gospodaru, Vaa enja smjera prema egzotinim zemljama, prema zemljamaEurope, na primjer."

Dugako putovanje?Kratko putovanje, Gospodaru! Kratka putovanja donose vie radosti od

dugih. Od dugih putovanja ovjek se razboli."A kamo?"

Gospodaru", rekao je eunuh, u Europi postoji mnogo zemalja. Sve ovisi o

tome to ovjek u konanici u tim zemljama trai."Ito misli, da bih ja morao traiti, Patominose?"

Gospodaru", rekao je eunuh, nevoljan ovjek poput mene ne zna to bi

8/11/2019 1002 noci - J.R

5/150

veliki Vladar mogao traiti."

Patominose", rekao je ah, ti zna da ja ve tjednima nisam dotaknuo

nijednuenu."Poznato mi je to, Gospodaru", odvratio je Patominos.

I ti, Patominose, mislida bi takoto bilo zdravo?"

Gospodaru", rekao je eunuh i pritom se malo uspravio iz svoga pogurenoga

poloaja, mora se rei da se ljudi moje vrste i ne razumiju puno u takve stvari."Vama je zavidjeti."

Da", odvratio je eunuh i u cijelosti se uspravi do svoje pune veliine. Iz dnadue saalijevam druge mukarce."

Zato nas saalijeva, Patominose?" pitao je vladar.

Mnogi su razlozi", odgovorio je eunuh, ali na poseban nain zato to sumukarci podloni zakonu promjene. Rije je o varljivu zakonu: jer ne postojinikakva promjena."

Jesi li time htio rei da bih ja trebao otputovati radi odreene promjene?"Tako je, Gospodaru", rekao je Patominos, da se uvjerite kako nikakva

promjena ne postoji."

I tek e me to ozdraviti?"Ne uvjerenje, Gospodaru", rekao je eunuh, nego doivljaji koji su ovjeku

potrebni da doe do toga uvjerenja!"

Kako si doao do tih spoznaja, Patominose?" Zahvaljujui tomu to sam ukopljen, Gospodaru!", odvratio je eunuh iopet se poguri.

Savjetovao je ahinahu daleko putovanje. Predloio je Be. Vladar sespomene: Muhamedanci su tamo bili joprije mnogo godina."

Gospodaru, tada im nije polo za rukom ui u grad. Inae na Stjepanovutornju danas ne bi bio kri, nego napolumjesec!"

Stara vremena, stare prie. Sada ivimo u miru s carem Austrije."Dakako, Gospodaru!"

Krenimo!" zapovijediah. Ministrima, na znanje!"I bi kako je zapovjedio.

Najprije u vagonu prve klase, poslije u stranjem dijelu broda, vladajui nadenama, sjedio je glavni eunuh Kalo Patominos. Virio je na crveno arko sunce

kako zapada. Rasprostro je ilim, bacio se na tlo i poeo mrmljati veernju molitvu.Stiglo se do nepoznatoga Konstantinopola.

More je bilo blago poput djeteta. Brod je tiho i draesno, bapoput djeteta,

uplovljavao u plavu no.

8/11/2019 1002 noci - J.R

6/150

II

Nekoliko dana ahov svadbeni brod kruio je po plavome moru. Jer nitko se nije

usudio velikomu Gospodaru kazati da se mora ekati na odgovor perzijskogaveleposlanika u Beu. Nakon dan i po ah je ve postao nestrpljiv. Iako se za kursbroda nije brinuo, nije mogao ne zamijetiti da pred njim izranja stalno onaj isti dio

obale koji je upravo bio ostavio za sobom. Bilo mu je takoer neobino da je takosnanom brodu potrebno toliko vremena da prde tako malo more. Pozvao je

velikoga vezira i natuknuo mu kako je nezadovoljan sporou vonje. On je tosamo natuknuo, ali ne i otvoreno rekao. Jer nije imao povjerenja ni u jednoga

svoga slugu i kad se nalazio na vrstom tlu, a jo im je manje vjerovao dok jeamo-tamo plovio vodom. ovjek se na moru zacijelo nalazi u Bojim rukama, alipomalo i u kapetanovim rukama. I uope, uznemirio bi se svaki put kada bipomislio na kapetana. Kapetan mu se nije nimalo sviao, pogotovu to se nijemogao sjetiti je li ga ikada ijednom vidio. Bio je, naime, veoma nepovjerljiv.

Naroito lako i rado sumnjiio je ljude koji su mu bili prisni i povjerljivi; a kako nebi one koje nije poznavao ili kojih se nije mogao sjetiti? Da, bio je u toj mjeri

nepovjerljiv da se nikada nije usudio svoje nepovjerenje priznati u djetinjastom i

monom Gospodaru esto je nadolazilo uvjerenje da su oni jo prepredeniji odnjegovih sluga. Stoga je sada velikomu veziru samo oprezno natuknuo da mu nije

baugodno ovako dugo naokolo putovati. Veliki vezir, koji je dobro znao da ah ne

eli izraziti svoju nepovjerljivost, nije niim dao znati da nepovjerljivost osjea.Gospodaru", rekao je veliki vezir, i meni se ini neshvatljivim da nam je

toliko puno vremena potrebno da prijeemo more."Da", potvrdio je ah, kao da je i sam tek zahvaljujui zamjedbi velikoga

vezira svratio pozornost na predugaku vonju, da, u pravu si: Zato se tako sporovozimo?"

To bi se, Gospodaru, moralo upitati kapetana!" rekao je veliki vezir.

Dode kapetan i ah upita: Kada emo napokon stii na obalu?"Velemoni Gospodaru", odvratio je kapetan, ivot Vaega Velianstva za

nas je nadasve svet! Svetiji od nae djece, svetiji od naih majki, svetiji od zjenica

naih oiju. Nai instrumenti nagovjeuju oluju, more se na tren moe priinititako miroljubivim. Dok je Vae Velianstvo na palubi, moramo tisuostruko paziti.Jer, to je vanije za na ivot, za nau zemlju, za svijet, od posveenoga ivotaVaega Velianstva? A nai instrumenti na alost nagovjeuju oluju,

8/11/2019 1002 noci - J.R

7/150

Velianstvo!"ah pogleda prema nebu. Bilo je plavo, napeta svoda, sjajno. ah pomisli da

mu je kapetan lagao. Ali to nije rekao. Rekao je samo: ini mi se, kapetane, datvoji instrumenti nisu niemu!"

Jamano, Velianstvo", odgovori kapetan, ni instrumenti nisu uvijekpouzdani!"

Bakao ni ti, kapetane", rekao jeah.

Odjednom na rubu obzorja zamijeti siuan, bijeli oblai. Istinu govorei:jedva da je to bio oblai, bio je poput vela, zapravo samo daak oblaia. Ikapetan ga je spazio u isti tren i ve se ponadao kako mu je u pomo dolo udo,pa e on i njegove lae i njegovi varljivi, prevrtljivi instrumenti u oima Gospodara

svih vjerujuih iznenada biti opravdani. Ali bilo je upravo suprotno. Jer: koliko jesiuan i tanak poput daka oblai bio, toliko je jo i uveao ahov gnjev. Ve sebio obradovao tomu kako je velikoga vezira i kapetana uhvatio u podloj lai a

sada, eto ti same prirode rodila je nekakav oblai (a kako bi lako odatle moglinastati i pravi oblaci!) i na koncu dala pravo varljivim instrumentima! Srditom

pozornou ah je promatrao oblike oblaka koji su se bez prestanka mijenjali.Domalo se rasklima. Vjetar ga malo nagrize. Potom se skupi jo vre nego prije.Sada je izgledao poput koprene, zbijene u klupko. Potom se rasprostre u duljinu.

Potom, napokon, postade tamniji i vri. Kapetan je jo uvijek stajao iza ahovih

leda. I on je razmatrao promjenjive oblike maloga oblaka, ali nimalo srdito, negosrca ispunjena utjehom. Ah, meutim: kako ga samo izda njegovo osjetilo!Naprasito i bijesno okrenu se ah, a njegovo se lice kapetanu priini poputprijeteega, ljubiastoga oblaka ispunjenoga krupom. Svi se vi varate", poeo jemoni Gospodar posve lagano, glasom koji je gotovo neujno dolazio iz nepoznatihkorijena due. Svi se vi varate, ako mislite da nisam prozreo vae smicalice. Ne

govorite mi istinu! ta ti meni pria o tvojim instrumentima? Kakvu oluju oninajavljuju? Moje su oi jo pouzdan ba kao i tvoji instrumenti. Svuda naokolonebo je plavo, rijetko sam do sada vidio tako jasno i plavo nebo. Otvori svoje oi,

kapetane! Reci sm, vidi li i ti jo jedan jedincati, makar i ovako siuan oblai,na obzorju?"

Ustraenost kapetana bila je velika, ali jo je snanije bilo njegovo uenje.A od njegove ustraenosti i njegova uenja jo je vea bila njegovabespomonost. Je li Gospodarev gnjev bio pravi ili samo glumljen? Ne stavlja li ganjegov Gospodar na kunju? Tko bi to mogao znati? Nikada nije ivio u ahovoj

blizini, nisu mu bile poznate njegove sklonosti. Sad ovaj, sad onaj znali su kapetanu

prigodice priati kako ah katkada glumi ljutnju kako bi dokuio stupanj iskrenostiza koju su njegovi sluge sposobni. Nedaa je htjela da je ubogi kapetan upravo

8/11/2019 1002 noci - J.R

8/150

sada mislio na tu, openito uzevi, neraspoznatljivu karakternu crtu Gospodara teje odluio biti iskren. Gospodaru", ree, Oi Njegova Velianstva jednako su tako

ugledale oblake tamo na obzorju." I nevoljni kapetan svojom odvanou ode takodaleko da je ak ispruio prst i pokazao prema oblaiu, koji se oblikovao izmeupravoga, crnoplava oblaka koji je neobinom brzinom hitao blie brodu.

Kapetane!", zagrmi ah, zar e ti mene uiti kako promatrati nebo? I tionu maglicu naziva oblakom? Zar ne osjea suneve zrake?"

U tom se trenutku dogodi neto neoekivano. Oblak se u svega par sekundipretvori u duboki, kini, plavocrni, olujni oblak, rasprostre se ak do sunca izamrai svijet. Kapetan obori niza se obje ruke, a preko njegovih drhteih usanavie nije prelazila nijedna rije. Izgledao je kao da eli rei: Gospodaru, na moju

alost primoran sam dopustiti nebu da govori. Ono se upravo spremalo daumjesto mene odgovori Vaemu Velianstvu. Dodue, i sam je ah dakako vidiokako se sunce zamrailo. Jo zapravo nije znao treba li se radovati iskrenosti svogasluge, koji mu je u stvari podnio tono i istinito izvjee o oluji koja se blii ili bi setrebao ljutiti to je podlegao vlastitoj nepovjerljivosti. Osjeao je da se naao uopasnosti da na vidjelo izae njegova smetenost. To se ni u kojem sluaju nijesmjelo dogoditi stoga zapovijedi: Pokai mi svoje instrumente, kapetane!"

Dok su se kretali uzdu palube, ah naprijed, kapetan straga, nebo se jo

vie zamrailo, sve dokle je dopirao ljudski pogled, a iznimka je bila samo uska,

plava pruga na sjeveroistoku. Na zapadu su oblaci bili posve zlosutni i ljubiasti, narubu neba postajali su neto blai i svjetliji, na istoku su svijetlili upravo

dobroudnom bljedoom. Kapetana, tri koraka za ahom, obuze istinski, pravistrah. Ovaj put to nije bila, kao prije, strepnja pred Vladarom i vlastitom la i, nego

strah od Alaha, Gospodara svijeta i od oluje koju je tako lakomisleno bio

pretkazao. Prvi je put kapetan imao ast primiti na konak na svome broduahinaha. to je znao o zakonitostima diplomacije on, estiti kapetan? Ve jedvadeset godina tomu kako krui morima, i to uvijek na carskome parobrodu

Ahmed Akbar". Proivio je mnoge oluje, u svojoj mladosti plovio je jedrenjacima,

a na jedrenjacima je i upoznao plovidbu morem. Taj ah, otkako je stupio na vlast,jonikada nije osjetio potrebu preploviti more. Njega, ubogoga kapetana, sustigla

je opasna iznimnost, da prvi put preko vode vozi monoga Gospodara. Nesmijemo u propisano vrijeme stii na europsku obalu", rekao mu je veliki vezir. Njegovo Velianstvo veoma je nestrpljiva karaktera i eli da mu se ispune eljeim ih izgovori. No razumijete, kapetane, postoje diplomatske zapreke. Moramoprvo ekati na odgovor Njegove Visosti naega veleposlanika. Tako se dugomoramo upirati da kruimo u blizini obale. Ako vas Njegovo Velianstvo priupita,recite da se pribojavate oluje."

8/11/2019 1002 noci - J.R

9/150

Tako je govorio veliki vezir. I eto ti na: oluja se doista primicala. A

instrumenti je uope nisu nagovijestili. Nagovijestila ju je naprosto la, obina la!

Kapetan je bio poboan i bojao se Alaha.Doli su u kapetanovu kabinu. Tamo i nije bilo neto instrumenata,

pogotovu nije bilo onih koji su mogli kazati bilo to o oluji koja se pribliava.

Nalazila se tamo samo velika busola, engleski proizvod, vrsto uvrem na okruglupovrinu stola. ah se nadvisi nad tim. A to je ovo, kapetane?" upita.

Velianstvo, busola!" odgovori kapetan. Aha", ree ah. Nema i neke drugeinstrumente?" Ovdje ne, Velianstvo, ostali su tamo dolje, u sobi inenjera!" Oluja, dakle!", upita ah. Nije imao volje razgledati ostale instrumente a, osim

toga, iskreno je prieljkivao oluju. Kada e napokon doi ta oluja?" upita

dobroduno. Cijenim, kada sunce zae!", rekao je kapetan.ah je hodao, a za njim i kapetan. Kada su stupili na palubu, dan je bio

gotovo ve mraan, poput prave noi. asnik iz slube uurbano dode, trao je,galopirao. Neto je priopio kapetanu, izrazima koje ah jo nikada nije uo. Hodaoje dalje, ne vodei rauna o njima dvojici. Popeo se na ogradu gornje palube i sistinskim zadovoljstvom promatrao bjesneu pjenu valova koji su nadirali, uzmicalii opet nadirali. Brod se poeo ljuljati. Svijet se poeo ljuljati. Valovi su bili zeleni,crni, plavi i sivi jezici snjenobijelih oboda. Silovita nelagoda iznenada proeaha.

Nepoznata grdosija je rovala i okretala se u njegovoj utrobi. Jednom je, sjeti se,

bijae jo djeak i bijae bolestan, veoma bolestan, osjetio slinu nevolju.Kapetana spopadne dvostruka uzrujanost: prvo, njegov se gospodar loe

osjeao; drugo, pribliavala se upravo ona oluja koju je on tako lakoumno bioslagao. Kapetan nije bio na istu s tim, za to da se revnije pobrine: za oluju ili zaGospodarovu nelagodu. Odluio se svoju pozornost svratiti na aha. To je bilosreeno to prije, jer je bez zapovijedi okrenuo to je prije mogue bilo to blieobali. Ispruen, umotan u vie pokrivaa, leao je ah na palubi. Osobni lijenik,kojega je toliko mrzio i koji je, prema njegovu miljenju, bio jedini ovjek kojemuvie nikada u ovome ivotu nee moi izmai, nadvio se nad bolesnoga Gospodara.

Radio je ono to je bilo samorazumljivo: ulio je u aha valerianu. Prve teke kinekapi padoe na bijeli samt atora koji su podigli oko aha. Vjetar je zazvonio

prstenima koji su povezivali zidove atora s tri metalne ipke. ah se osjeao bolje.Znao je da je vani sijevalo i godila mu je grmljavina koju je oslukivao. Brod je

mirovao, jedva dvije morske milje od obale. Samo je more u pravilnom razmacima

zapljuskivalo bokove broda.

Ovu je oluju kao posebnu milost velikom vezira poslalo samo nebo. U

okretnim amcima stigli su tajnici Konstantinopola usred noi. Sljedeega dana,oko devet izjutra, istim okretnim amcima vratili su se natrag. ah je jo spavao.

8/11/2019 1002 noci - J.R

10/150

Oni su donijeli brzojav bekoga veleposlanika: u Beu su ekali na Velianstvo. Sveje bilo spremno za doek ...

I oluja je zamrla. Novo, naraslo sunce blistalo je snano i veselo, kao neko,za prvoga dana njegove stvorenosti.

I kapetan je blistao. I veliki vezir je blistao. Brod je punom parom odmicao

ususret Europi.

8/11/2019 1002 noci - J.R

11/150

III

Do njegova carskoga i kraljevskoga apostolskoga velianstva vijest o ahovuposjetu dola je oko osam sati izjutra. Bilo je tomu tono dvije stotine godina,otkako je najokrutniji od svih muhamedanaca krenuo u napad na Be. Tada jeAustriju spasilo pravo udo. Daleko strahotnije nego neko Turci, sada su drevnojAustriji prijetiti Prusi i iako su bili gotovo vei bezvjerci od muhamedanaca jer

bijahu protestanti Bog u odnosu na njih nije uinio nikakvo udo. Vie nije bilonikakva razloga bojati se sinova Muhameda vie od protestanata. Sada je nadolo

drugo, stranije razdoblje, doba Prusa, doba janjiara, Luthera i Bismarcka. Nanjihovim crno-bijelim barjacima boje stroge alosti nije se, dodue, nalazio

polumjesec, nego kri; ali bio je to upravo eljezni kri. I njihovi kranski simbolibili su oruja koja su sijala smrt.

Na sve to mislio je car Austrije kada su mu podnosili izvjee o predstojeemahovu posjetu. Slino su mislili i carski ministri. aputalo se Beom, nagaalo sepo uredima, pred vratima, iza vrata, u kabinetima, po hodnicima, u urednikim

sobama, kavanama a ak i u separeima. Posvuda se pripremalo za ahov posjet.U dan u koji je vlak ahinaha uao u kolodvor Franje Josipa etiri poasne

satnije i dvije stotine straara, pjeke i na konj ima, zakrili su ulice. Brinagostoljubivost njegova carskoga i kraljevskoga apostolskoga velianstva pobrinulase za to da svi vagoni vlaka kojim je perzijski vladar stigao u Be budu obojeni ubijelo, u svadbenu bijelu boju, poput broda kojim se ah uspeo do

Konstantinopola. Na peronu je stajala jedna kompanija pukovnije Hoch- und

Deutschmeister. Kapelnik Josef Nechwall naloio je perzijska nacionalnu kimnu.

inele i bubanj i takozvani dank pravili su veu buku no to je to zahtijevala sama

perzijska nacionalna himna. Ni bubanj, natovaren na inae tako strpljiva imuzikalna mazgova, nije htio odstupiti u pozadinu; i mazgov je od vremena do

vremena drhtao, istodobno je provocirao; ali nije zamjeivao ni bubnjeve nikapelnika Josefa Nechwala. Mislio je na odlija u izlogu Tillera.

Car se osjeao nelagodno u tuoj odori. Bilo je, osim toga, vrue: bio je tojedan od onih rano prispjelih svibanjskih dana, koji preuranjeno poprime obiljeja

pravoga ljeta. Stakleni krov povrh perona se ario. Himna se caru uope nijedopala. Sluao ju je s izrazitim potovanjem s osjetnim potovanjem ...

Kada je ah izaao, car ga je povrno obgrlio. Iza pravoga zida vojnika

povikivali su ljudi: ivio, ivo, ivio!" Policijski su se konji razdraili i usprkos

8/11/2019 1002 noci - J.R

12/150

nastojanjima jahaa izudarali su i povrijedili dvadeset dvojicu znatieljnika.Policijsko izvjee u Fremdenblattu" govorilo je o tri sluaja onesvjeivanja".

8/11/2019 1002 noci - J.R

13/150

IV

Ta tri onesvjeivanja nisu nimalo pomutila radovanje bekoga puanstva velikomaku Perzije. Svi ljudi koji su promatrali njegov dolazak i ostali zdravi, pa i oni

onesvijeteni, krenuli su usreeni natrag svojim kuama; usreeni upravo kao dasu osobno obdareni radou. Radosni su bili i radnici na kolodvoru i nosaiprtljage, a veoma su se preznojavali. Jer veliki ah od Perzije stigao je s brojnim i

tekim koferima. Njima su bila ispunjena ne manje od etiri normalna teretnavagona, koja se meutim u Trstu zaboravilo prikopati na svadbenobijeli dvorskivlak njegova velianstva. Autant metra dvorske ceremonije, Kirilida Pajidzani,trao je peronom amo-tamo. Iza njega je trao glavar eljeznike postaje GustlBurger. U slubenikoj sobi glavara eljeznike postaje otkucavao je neumornobrzojavni aparat. Ubogi graanin, glavar eljeznike postaje nije razumio nijedanton francuskoga, koji je blebetao autant perzijskoga metra dvorske ceremonije.Jedincati ovjek koji bi u tako oajnoj situaciji mogao biti od pomoi uspio je,dostojan zavisti, stojei boraviti u bifeu koji se nalazio u dvorani restorana prve

klase. Bio je to konjiki kapetan barun Taittinger od devetoga zmaja, kojeg je naneodreeno vrijeme njegova pukovnija odredila i dodijelila uredu dvora i ka binetaza takozvanu specijalnu namjenu". Barun se oslonio na bife, ledima okrenut

prozoru, ali se s vremena na vrijeme osvrtao i s grozomornim uivanjem

promatrao smijenogaefa postaje i njegova perzijskoga druga, Kirilida Pajidzanija.

Taittinger ga je potiho za sebe ve nazvao janjiarem". Sat je povrh bifeapokazivao ve tri sata popodne. Taittinger je u pola pet imao dogovor s gospoomKornbach kod Hornbichla. Njezin je mu bio tvorniar koji se bavio svilom, vijenikza trgovinu, stanovali su u Dblingu. Gospoa Kornbach bila je njegova strast, tako

je samomu sebi umiljao. Samomu je sebi jednom kazao, ona je njegova strast, onju je prozvao svojom strau, a samomu sebi to je dokazivao tako to joj je ostajaovjeran. Ona neka se i to odmah kae nije bila njegova prva, nego druga strast.

On se, konjiki kapetan Taittinger, naslonio na bife. S vremena na vrijemegledao je kroz prozor, a onda opet na sat povrh plavuaste gospodice koja ga je

posluivala i koju je drao za aparat nuan za obavljanje eljeznike slube.Radovao se tomu to vani obojica tako uzbueno trkaraju naokolo, janjiar" iglavar eljeznike postaje. Morao je naalost ekati da stigne kofer aha od Perzije,a morala je ekati i gospoa Kornbach; to nije bilo dobro. Ali nije se dalo nita

uiniti.

8/11/2019 1002 noci - J.R

14/150

Napokon, a bilo je ve pola etiri, konjiki kapetan poinjao je srkati etvrtuHennessy, uvezao se uz silovito pricanje, kao da je pravi ekspres, izvanredni vlak

koji se sastojao od samo etiriju vagona. U njima se nalazila prtljaga aha odPerzije.

Tek u tom trenutku izjuri Taittinger na peron. Prihvatio je glavara eljeznikepostaje i rekao: Morate to uiniti brzo! Skandal je ve i to to su vlasti moraleekati tako dugo! Njegovo je Velianstvo stiglo jo prije sat i po! Njegovovelianstvo eka uznemireno. Blamaa! Kakva samo blamaa, gospodine glavarueljeznike postaje!"

I ne ekajui na odgovor, okrene se barun svomu perzijskomu drugu KiriliduPajidzaniju i rekne mu na tenom francuskom, koji je napokon zazvuao kao

carsko-kraljevski francuski i inilo se da se sastoji samo od samoglasnika: U pravitrenutak! U pravi trenutak!" Naa je eljeznica najtonija na svijetu!" eljezniarii nosai pohitae. Zapovijedao im je osobno glavar eljeznike postaje; a za to jevrijeme konjiki kapetan svomu perzijskomu drugu preporuivao zaprepaujue,pravo orijentalno udo bekih nonih lokala.

Perzijanac je sluao, smijui se dobroudnim smijehom koji ravnodunasvjetski ljudi uvijek nabace kada je rije o tome da sakriju vlastitu popustljivost. Potome dobroudnom smijeku barun je odjednom prepoznao s kim je imao posla.Ovo nije bio nikakav janjiar". On je prosipao drevni, ljupki, posve prisan uzduh

svjetski uglaen lai; i barun se odmah osjetio kraj njega kao kod kue.Barun je Perzijanca ve potiho nazvao armantnim" naj via pohvala

koju je imao za udijeliti. Za njega su naime postojale samo tri klase ljudi: na vrhu

su stajali armantni"; potom dolaze ravnoduni"; trea i posljednja klasa sastojise od dosadnih". Kirilida Pajidzani to je bilo sigurno spadao je u armantne". I

odjednom je barun mogao i teka imena izgovarati tako teno, kao da je oddjetinjstva igrao s perzijskim prijateljima. Gospodine Kirilida Pajidzani", rekao je

konjiki kapetan, ao mi je to ste se tako dugo zadrali. Ah ta eljeznica! Taeljeznica! Vjerujte mi! Pronai emo odgovorne!"

Da Perzijancu pokae da ne lupeta prazne rijei, ode do glavara eljeznikepostaje i rekne uzvienim glasom: Svinjarija, gospodine glavaru eljeznikepostaje, oprostite na tekoj rijei!" Gospodine konjiki kapetane", uzvratiglavar, to je doista prava svinjarija, naime, transka svinjarija." Trst ili ne, to jesasvim svejedno", rekao je konjiki kapetan jo malo glasnije. Glavno je to to jeNjegovo Velianstvo stiglo prije dva sata, a koferi jo uvijek nisu na mjestu ipoloaju!" Graanin glavar eljeznike postaje, koji se postupno poeo pribojavatisvoga premjetaja, usiljavao se na ljupku i bezbrinu ljubaznost. Brzo mu pade na

pamet jedina primjerena rije, te ree: preuzvieni koferi su konano tu,

8/11/2019 1002 noci - J.R

15/150

gospodine barune!" Tu, tu", podrugljivo e konjiki kapetan, ali nisu na mjestui poloaju!"

Prolo je jo pola sata dok dvadeset i dva okrupna kofera njegovaperzijskoga velianstva nisu bila istovarena. Tek je tada barun mogao napustitikolodvor. Na sreu, jo su uvijek ekala kola koja su stavljena na raspolaganjeautantima velikoga vezira. Izvrsno odglumljenom plahovitou govorio jeTaittinger Kirilidu Pajidzaniju: Ako smijem zamoliti, rado bih se prikljuio, moraobih do odreene toke "

Perzijanac mu nije ostavio mogunost da nastavi s laganjem, nego odmahree: Htio bih Vas zamoliti za tu ast, da Vas osobno smijem otpratiti do tokekoju Vam nalae Vaa sluba!"

Uspeo se unutra. A kofere otkotrljae prema naprijed, na troja teretna kola,upregnuta u tekoga bjelaa Pingauera. Na putu se podie konjiki kapetan, lupnukoijaa po ramenu i ree: Zaustavite tek kod Hornbichla."

Koija u znak razumijevanja podigne bi. Klimnuo je, Da! u zraku i laganopucnuo. S olakanjem i vedro, spusti se Taittinger natrag u mekan sjedalo pokraj

armantnoga" perzijskoga druga. Kod Hornbichla se kola zaustave. Barun ode u

vrt iza ivice udesno u ljubavni kutak", kako je ve deset godina navikao zvati tajstol. ena vijenika trgovine Kombach ekala je ve etvrt sata. Prvi je put ugledalasvoga ljubavnika u paradnoj odori njihova veza jo nije bila starija od etiri

mjeseca. Kaciga zlatnih rebara je zabljesne i zaboravi na sve pregovore koje jepetnaest minuta u sebi brino pripremala. Napokon, napokon!" dahtala je.

8/11/2019 1002 noci - J.R

16/150

V

Narednih dana konjiki kapetan uope se nije odvajao od armantnoga Kirilida. Zato se vrijeme uvjerio da armantna Kirilida zna sve, vie od velikoga vezira. S njime

se dalo o svemu porazgovoriti. Pokazalo se, na primjer, da veliki vezir uope nijebio nesklon piu u mjeri u kojoj bi se to moglo misliti. Naprotiv: veliki vezir bio jesklon u svakoj prilici ogrijeiti se o Kuran.

Tijekom dvaju poslijepodneva saznao je konjiki kapetan Taittinger dalekovie i daleko vanijih stvari od onoga to je profesor Friedlnder, poznati

orijentalist prikljuen sveanomu odboru kao strunjak, mogao saznati tijekomsvoga dugakoga ivota. Profesor Friedlnder, naime, nije pio. A to i jest od toga,to ovjek ne pije, mislio je barun Taittinger.

Ah, profesor Friedlnder, pogotovu, jedva da je znao kamo bi sa svojom

znanou. Nedostajalo je samo malo da pome sumnjati u ispravnost svogamemoranduma, u ijem su se temelju nalazila istraivanja, posve egzaktna iuzdignula iznad svake sumnje. I tako je profesor od baruna Taittingera tek sada,

nakon dvadeset godina orijentalistike, nauio da neki muhamedanci piju, ak i samveliki vezir. Njegov autant, gospodin Kirilida, sastao se u jednoj prilici, u drutvu sTaittingerom, s Friedlnderom, ne znavi nita o perzijskoj literaturi. ak je barunTaittinger ustvrdio da glavnomu eunuhu dvorske sluge potajice donose normalnu

kriglu piva od vis--vis Wiesenthalera te da ju ispija poput normalnoga

kranskoga krojaa. Jo vie zbunjujui od samih Taittingerovih pripovijedanja bilisu lanci neovlatenih novinara. U njima su se nalazile jezovite neistine o ivotu uPerziji i o perzijskoj povijesti. Profesor Friedlnder uzaludno je nastojao glavnim

urednicima pisanim demantijima priopiti istinu. Ishod njegovih intervencija bilo je

samo to da su novinari dolazili na njegov seminar i u njegov stan kako bi dobiliintervju o Perziji. Novinari su dolazili ak i na njegova predavanja.

Vojnu paradu u Kagranu omeo je, na alost, veliki pljusak. Ispod njegova

propuhu izloena atora, ija su tri grimiznacrvena platna nervirajue klepetala,nadimala se i proputala kine kapi, ahinah se nije zadrao dulje od etvrt sata.On nije ni spadao u oduevljene pristae vojnoga spektakla. Dok je rastreseno

gledao velianstven galop kopljanika, koji je poput ukroene oluje bjesnio povrhvlane zelene livade, osjeao je neumoljive vodene kapi kako u uznemiravajuepravilnim razmacima padaju na njegovu visoku, smeu ubaru i na grimiznocrvenu

kragnu njegove pelerine crne kao no. Bojao se, osim toga, za svoje zdravlje. Jer

8/11/2019 1002 noci - J.R

17/150

europskim lijenicima vjerovao je jo manje nego svomu idovskomu Ibrahimu.Bio je stijenjen i opkoljen stranim generalima, koji nisu prezali od kie, navikli na

vjetar i na nevrijeme. Konjanici su mahali sabljama. Vojna glazba je tretala izmokrih truba, grmila je iz promoenih bubnjeva. Sada je jo trebala doi ipjeadija, potom topnitvo. Ne! Bilo mu je dosta. Digao se, a s njim istodobno i

veliki vezir, njegov autant, cijela svita. 'Sah je napustio ator, kia je curila, poviose pod vlanim udarcima, svi ostali, koji su ga u tiini proklinjali, slijedili su ga

uspravno, kao da hodaju ispod blistava suneva sjaja. On se okrenuo u smjeruodakle se nadao kolima koja e ga spasiti. Instinktom ugroenoga ovjeka uskoroje pronaao mjesto na kojem su ekala kola. I ne osvrui se, ue. Sva ostalagospoda isto tako. Na tribini su ostala dva generala koji su, udubljeni u vojni

spektakl, vukli vojnike ispred aha. Bila je to kiovita parada. Svejedno su taj danvojnici bekoga garnizona dobili svinjsko peenje, slane krumpire, graak i pivo te,po ovjeku, kutiju maarskih cigara, zvanih uska tranica".

I sutradan je kiilo, ali to vie nije bilo vano. Jer predstava se odigravala u

panjolskoj koli jahanja. Budui da se steklo uvjerenje da se prethodni danzamijetilo kako egzotini suveren ne podnosi hladan zrak, loa jahaonice obloilase debelim, pravim perzijskim tepisima, tkaninama, drevnima materijalima iz odaja

dvorca, debelim jastucima od crvenoga samta, a pukotine na vratima zakovane su

tankim konim porubima kako ne bi vukao propuh. U prostoriji je, iako je bila

veoma iroka, vladala omara. ah je odbacio svoju pelerinu. Tekaubara stranoje optereivala njegovu glavu. Roza svilenim depnim rupcem s vremena navrijeme brisao je znoj sa ela. Gospoda u njegovoj pratnji postupala su isto,dijelom da pokau da je i njima vrue, dijelom zato to im je doista bilo vrue. Ovajput, meutim, ah nije napustio svoju lou. Njegova konjunica u Teheranu brojilaje dvije tisue i osam stotina konja. Oni su bili probraniji i daleko dragocjeniji odsamih ena iz njegova harema. Tamo, u ahovoj konjunici bilo je arapskih

pastuha, ija su se lea sjala poput smeega zlata; bjelaa iz glasovitoga rasplodaJephathan, ija je griva bila meka i njena poput paperja i pahuljica; egipatske

kobile koje su bile dar monoga imama Arasbi Sura; kavkaki stepski konji koji subili dar cara cijele Rusije; teki pomoranski dorati kupljeni za grdne pare od krtoga

kralja Pruske; poludivlje ivotinje, svjee isporuene iz maarske Puszte,nepristupani ljudskoj ruci, svakoj ljudskoj utjesi i goropadno zbacujui i najboljeperzijske jahae.

Ali to su bile sve te ivotinje u usporedbi s lipicancima carske i kraljevske

panjolske kole jahanja. Vojna kapela, izgraena na pozornici nasuprot carskojloi, svirala je perzijsku himnu Boe sauvaj". Vojnik u perzijskoj nonji, kakve jeah viao samo na portretima svoje prabake i nikada u Perziji, s visokom kapom

8/11/2019 1002 noci - J.R

18/150

od janjee koe na glavi, kroz koju su bile provuene zlatne, pletene, debele uzice,u plavome ogrtau prevjeenom preko ramena, u visokim, od sirove koe, crvenim

izmama sa zlatnim ostrugama, s uvijenim turskim maem na boku, ujahao je prviu arenu. Bjelaa na kojem je sjedio krasio je plavo-crveni vijenac. Ususret mu je, u

bijeloj svili, u bijelim eskarpinama, u crvenim sandalama, doao glasnik.

Doskoro je bjela, na jednu perzijsku melodiju, koja je meutim aku bilanepoznato-poznata, a dolazila je od kapelnika Nechwala, poeo izvoditi doistaduhovite kretnje. U bokovima, u kopitima, u glavi, u stranjem dijelu: posvuda se

nastanili gracioznost. Ni rijei, ni glasa! Ni govora o bilo kakvoj zapovijedi! Je lizapovijedao jaha bjelau, je li zapovijedao bjela jahau? Naokolo je vladao tajac.Svi su ljudi ostali bez daha. Iako su sjedili u samoj blizini arene, tako da su mogli

dokuiti ivotinju i jahaa, predstavu su promatrali kroz lornjone i operne durbine.Nije se moglo biti dovoljno blizu. Bjela je naulio ui: bilo je kao da se naslaujetiinom. Njegove krupne, tamne, vlane, pametne oi pregledavale su s vremenana vrijeme gospodu i dame u popritu, povjerljivo i ponosno i ispitivaki neoekujui nipoto zapovijed kao bjela u cirkusu. Samo je jednom podigao pogledprema loi Njegova Velianstva, vladara Perzije, kao da je htio usput primiti kznanju, komu je ovdje bio namijenjen. S ponosnom ravnodunou podigao jedesnu prednju nogu, samo malo, kao da pozdravlja sebi jednaka. Potom se

jednom okrenuo oko samoga sebe, jer je izgledalo da to glazba zahtijeva. Zatim je

oprezno stao kopitima na crveni tepih, iznenada je uz zvuk inela napraviozaudan, ali plemenit i, u okviru glumljene nestanosti, odmjeren skok te jeiznenada ostao stajati, ekajui jednu sekundu na slatki ton flaute, da bi se potomkonano pokorio njemu i jednim njenim, upravo barunastim kasom u jedvanaznaenu vrludanju uskoro odustao od raspoloenja orijenta. Na trenutak glazbauuti. Za to vrijeme tiine nije se ulo nita do li oprezan, njean udarac o tepih. Uvelikom haremu perzijskoga apa koliko se on sjea jo ni jedna jedina odnjegovih ena nije pokazala toliko ljupkosti, dostojanstva, gracioznosti, ljepote kao

ovaj lipicanac bjela iz ergele njegova carskoga i kraljevskoga apostolskoga

velianstva.ah je nestrpljivo iekivao ostatak programa: krotku elegantnost drugih

ivotinja koje su izvoene preda nj; nj ihovu gracioznu pamet; njihova vitka,udesna tijela koja mame na predanost, bratstvo, ljubav; njihovu snanu blagost injihovu slatku snagu:ah je mislio samo na bjelaa.

Rekao je velikomu veziru: Kupi bjelaa!"

Veliki vezir pohitao je prema konjunicama. Konjuar Trling je s

dostojanstvom jednoga carskoga i kraljevskoga ministra rekao: Visosti, mi nita

ne prodajemo. Mi samo darujemo ako Njegovo Velianstvo to dopusti naemu

8/11/2019 1002 noci - J.R

19/150

caru."

Pitati Njegovo Velianstvo, to se nitko nije usudio.

8/11/2019 1002 noci - J.R

20/150

VI

Svi su poprimili izgled uzvienosti. Za etvrt sata poeo je bal.U dvorani dvorca dame i gospoda, poredani u dva reda, ekali su na

monarhov dolazak. Gdjekad bi se probilo stideljivo kaljucanje iz grudi jednoga

starijega gospodina. Bilo je to kaljucanje koje se stidjelo samoga sebe vie nego

onaj koji je kaljao i koji je na ustima drao svilenu depnu maramicu. Gdjekad bi

jedna dama neto doaptavala drugoj. To zapravo i nije bilo aptanje, bio je toupravo daak, ali je svejedno u svekolikoj tiini zvualo gotovo poput siktanja.U toj tiini zaulo se polagano udaranje tekoga, crnoga tapa po crvenome

tepihu, poput urednoga kucanja. Svi se prenue. Kroz nevidljivim rukama rairena

krila bijelih, zlatom optoenih dvostrukih vrata dode Velianstvo. Na suprotnomekraju dvorska kapela je intonirala perzijsku kimnu. ah pozdravi orijentalnom

manirom, rukom prelazei s ela na grudi. Dame naprave dvorski naklon, agospoda se duboko povie. Kao kroz polje polomljenih klasova koraala suVelianstva, gost i gostoprimac. Obojica su se smijeila, kako to i nalae obiaj.

Smjekali su se ulijevo i udesno, iako nitko nije mogao vidjeti njihovu ljubaznost.Smijuljiti su se plavim i crnim damskim frizurama, svijetlim elama mukaraca ikruto utimarenim razdjeljcima.

Tri stotine etrdeset i dvije votanice u srebrnim svijenjacima osvjetljavalesu i zagrijavale dvoranu. Veliki kristalni stakleni luster, koji je visio u sredini, nosio

ih je ne manje od etrdeset osam. Plamen votanica zrcalio se tisuostruko usvijetlom plesnom, ovalnom parketu, tako da je izgledalo kao da je i pod istodobno

osvijetljen odozdo. Car i ah sjeli su u grimiznocrveno presvuenoj etai na dvijeprostrane stolice od blistave ebanovine, koje su izgledale kao da su odsjeene od

crne noi. Kraj cara Austrije stajao je voditelj dvorske ceremonije. Njegov teki,zlatom provezeni ovratnik usisavao je, pio, nezasitno ovijao zlatnu svjetlost svijea,odsijevao je njome, caklio se, svjetlucao, grabio je lakomo svjetlost i opet je

velikoduno prosipao, upravo se natjecao sa svijenjacima te ih i nadmaivao.Pokraj aha stajao je veliki vezir u crnoj odori. Njegovi crni brkovi

zastraujue-velianstveni, snani i teki visjeli su preko njegovih usta. S vremenana vrijeme smjekao se u pravilnim razmacima, kao da je kakva strana modirigirala njegovim miiima lica. U skladu s rangom i dostojanstvom, dame igospoda predstavljeni su perzijskomu Velianstvu. Pomno je zagledao ene, svojim

djetinjim, uarenim oima u kojima je bilo sadrano sve to je mogla dati njegova

8/11/2019 1002 noci - J.R

21/150

jednostavna dua: pouda i radoznalost, tatina i pohotljivost, ljupkost i okrutnost,

sitniavost i veliajnost usprkos svemu. Dame su osjeale poudan, radoznao,

pohotljiv, tagt, okrutan i velianstven pogled aha od Perzije. Lako su se preplaile.Voljele su aha, a da to nisu ni znale. Voljele su njegovu cmu pelerinu, njegovu

crvenu, srebrom izvezenu kapu, njegovu uvijenu sablju, njegova velikoga vezira,

njegov harem, svih njegovih tri stotine ezdeset pet ena, ak i njegova glavnogaeunuha i cijelu Perziju: voljele su cijeli Orijent.

Gospodar Perzije, meutim, volio je u tome trenutku cijeli Be, cijeluAustriju, cijelu Europu, cijeli kranski svijet. Nikada u svome ivotu, bogatomljubavima i enama, nije osjetio takvo uzbuenje ni prije mnogo godina kada je,kao djeak i jedva dorastao za enidbu, prvi put upoznao enu. Zato je prema

enama svoga kunoga harema bio ravnoduan i zato su mu bile nesnosne, zatomu se uinilo ovdje, u Beu, da ene predstavljaju udesan, njemu jo posvenepoznat rod, rijetku vrstu koju tek vrijedi otkriti? Njegovo se tamnosmee licelagano crvenjelo, njegovo je b lo ee udaralo, siuni znojni biseri stajali su naglatkom, nenaboranom, mladalakom, nedunom, bronanom elu. Hitro k oimaprinese svoj svileni, zeleni rubac. Ponovno ga vrati u duboki dep, koji se nalazio u

unutranjosti njegova rukava te se poe svoj im vitkim, gipkim prstima sve breigrati malom uzicom od velikih, plaviastih bisera, koje je lijevim runim zglobomgladio. I ti, inae hladni kameni, koji su oduvijek bili spremni na hladne dodire

prstiju, danas su mu se uinili vruima i kao da zrae nemirom. Njemu su do sadabile poznate samo gole i zastrte ene: tijela i odijela. Prvi je put vidio zastrtost i

nagost ujedno. Odjea koja je izgledala kao da od sebe eli spasti, a ipak ostajevrsto na tijelima: moe se prispodobiti nezatvorenim vratima, koja ipak nisuotvorena. U trenutku kada su ene izvodile dvorski naklon, ah je u djeliu sekundeuhvatio dojke, potom svijetao sjaj finoga sala povrh bijelih vratova. A trenutak u

kojem su dame oima rukama podigle suknje, prije no to su ponovno ispravilekoljeno, za nj se odlikovao neim neizrecivo nevinim i ujedno neizrecivo grenim,bilo je to obeanje koje se ne moe zadrati u mislima. Gospodar Perzije, moni

vlasnik harema, mislio je na nezatvorena vrata koja se ne mogu otvoriti. Svakapoluotvorena i istodobno zabravljenaena, svaka pojedina, bila je primamljivija od

cijeloga harema, ispunjena s tri stotine ezdeset pet ravnodunih tijela lienih

zagonetnosti, tajanstvenosti. Kako samo nedokuivo mora biti ljubavno umijeezapadnoga ovjeka! Kakva samo rafiniranost poiva u tome da se lica ena nezastiru! to ima u svijetu, a da moe biti ujedno tajanstvenije i ogoljenije od lica

jedne ene! Njihovi polusputeni oni kapci odavahu i skrivahu, obeavahu iuskraivahu, otkrivahu i odbijahu. to je bio sjaj dijadema koje su nosili u kosi uodnosu prema crnom, smeem, plavom sjaju njihove kose i koliko je samo nijansi

8/11/2019 1002 noci - J.R

22/150

boja bilo unutar tih boja! To crnilo bilo je plavo poput noi usred ljeta, a tvrdoa imat kao u ebanovine; smea boja bila je zlatna poput posljednjega pozdrava

veeri koja tone, a ona crvenkastost poput plemenitoga javorova lista u kasnujesen; plava boja bila je svijetla i lakomislena poput zlatne kie u proljetnome vrtu,

a ona mat i srebrna poput prvoga mraza u jesensko praskozorje. I misliti da je

svaka ova pojedina ena pripadala jednom jedinom mukarcu ili bi uskoro mogla

pripadati! Svaka pojedina, jedan ouvani dragi kamen!Ne! Na to ah u tome trenutku nije elio misliti. Bolne, pogubne pomisli!

Doao je u Europu da uiva u onome jedinstvenome, da razliitost zaboravi, daono ouvano orobi, da ovdje vladajue pravo kri, da samo jednom, jedan jediniput sudjeluje u razbludnosti nezakonita posjedovanja te da iskua posve osobit,

rafiniran nain Europljana, krana, zapadnjaka. Kada je poeo ples bila jenajprvo polka njegova su se ula posve smela. Zatvorio je na sekundu svojekrupne, lijepe, zlatnosmee, nedune plahe oi, sramio se udnje i radoznalostikoju je u njima osvijetlio. Sve su mu se sviale. Ah nije udio za drugim spolom. Onje bio ispunjen enjom za ljubavlju, vjenom mukom enjom za oboavanjem,boanskim, boicom, jedinim. Ve se je nauivao svih radosti koje moe pruitienski rod. Nedostajalo mu je jo samo jedno: bol, koju moe izazvati samo ono

Jedino.

Pripremao se, dakle, na odabir. Sve je vie ena u dvorani izdvajao. Bio je

uvjeren kako je sad kod ove sad kod one otkrivao manje-vie prikrivenu manu.Preostala je napokon jedna, Jedina: bila je to grofica W. Cijeli ju je svijet poznavao.

Plavokosa, svijetla, mlada i obdarena oima, za koje se moe kazati da suudnovata vrsta ljubiice s izgledom potonice, bila je ve tri godine, od njezinaprvoga bala, uitak za oi u drutvu, bie za kojim su mukarci udjeli i koje supotovali. Spadala je u one djevojke koje ve odavno, bez ikakve druge zaslugeosim ljupkosti, uivaju potovanje i bivaju obasute oboavanjem. Kada bi ovjekvidio nekoliko njezinih kretnji, osjeao bi se veoma obdarenim i bio je uvjeren danjoj duguje zahvalnost.

Bila je kasno roen dijete. Njezin se otac mogao ubrojiti u ve drevne slugemonarhije. ivo je sam i odao se samo svojoj zbirci minerala na svom posjedu u

Paraditzu u Mhernu. Katkada bi zaboravio na enu i ker. U jednom takvomtrenutku, u kojem je upravo dobio doista rijedak malahit koji mu je poslao prijatelj

iz Bozena i zaboravivi posve na obitelj, najavio mu se nepoznati ef odjela iz

Ministarstva financija. Bio je to grof W To nipoto nije bio, kako se starac ve bioponadao, ljubitelj minerala, nego samo njegove keri. Svaki obini bjelutak stari bigospodin iz Paraditza u najmanju ruku promotrio kroz depno povealo. Mladi,koji je udio za njegovom keri, bacio je samo na trenutak pogled kroz lornjon.

8/11/2019 1002 noci - J.R

23/150

Izvolite!", rekao je bez okolianja. Budite sretni s Helenom."

Mlada gospoa voljela je svoga ovjeka, iako se u njoj ouvalo katkada

slatko, katkada nesnosno sjeanje na armantnoga baruna Taittingera,prekomandiranoga za posebnu namjenu. U vrijeme kada je jobila djevojka i iako

je imala ispravno gledanje na sve njegove odlike ak kad bi on govorio, izgledaloje kao da plee uinio joj se u odreenoj mjeri opasnim, tako da ga je jednogadana poela susretati ledena raspoloenja. Siromani Taittinger imao je, dodue,dovoljno mate da se uivi, kako je estoko i beznadno zaljubljen, ali ne toliko

ustrajnosti, koliko bi u onim danima bilo potrebno da se doeka uobiajeni ishodestokih ljubavnih nastojanja. Bio je kavalerist, prekomandiran za posebnu

namjenu, odvaan i, posebno nakon sata provedena s djevojkom, u kojem mu je

reeno da slobodno moe ii jer da ona nije raspoloena s njim nastaviti razgovor,u potpunosti uvjeren da u konanici ima mnotvo takvih djevojaka te da i njegovaast neemu vrijedi, a moda i vie.

On je, dakle, bio, kako je samomu sebi rekao, odluan, lom", a to ga je uodreenoj mjeri uinilo melankolinim, tako da se jednoga dana odluio pjeicelutati kroz Sievering. to ga se ticao Sievering? Bio je u veoj mjeri neugodan,negoli dosadan: bio je, naime, bljutav". Dan kasnije postao je, dodue,

armantan. Za to je zasluna Mizzi Schingal.

8/11/2019 1002 noci - J.R

24/150

8/11/2019 1002 noci - J.R

25/150

Tri dana poslije doao je opet u Sievering, uinio mu se armantnim". Bilaje subota, tri sata poslijepodne, a Mizzi ga je pozdravila kao staroga poznanika,

iako je ovaj put Taittinger bio u civilu. Vani je bilo toplo i sjajno. Mizzi je zatvoriladuan i uspela se u fijaker i povezla prema Kronbaueru.

Povezla se prema Kronbaueru i tri sata poslije pripovijedala stranomu

gospodinu da je zapravo ve bila zaruena. Bila je ve zaruena s XandlomParrainerom, frizerom i vlasuljarom. Svake je nedjelje s njim izlazila.

To su bile prie koje Taittingera uope nisu brinule i razumio ih je samonapola. U konanici, vjerovao je kako mu ova estita djevojka eli preporuitidobroga brijaa. Poalji ga samo meni", rekao je, poalji ga samo! Herrengasse2, prvi kat."

8/11/2019 1002 noci - J.R

26/150

VIII

Doskora je Taittinger postao svjestan da mu je Mizzi dosadna. Jednoga dana

priopila mu je da je trudna, a to stanje bilo je gore od dosade: bilo je odbojno.U ishodu te spoznaje Taittinger je otiao kod biljenika. Taittinger vie nije

volio ni groficu W ni Schinaglovu, meu kojima je uoio slinost. Volio je jo, kao iobino, jedino samoga sebe.

Kako je u to vrijeme nalagao obiaj, odjahao je biljenik do jedne

pozamanterije. Sva gospoda ijim je poslovima upravljao eljela su prirediti nekupozamanteriju. Sve dame snalaze se u svemu tome i danas dobro.

Barun je, dakle, uzeo dopust od dva mjeseca i otputovao u Bacsku, jednom

ujaku s majine strane, gdje ga nije mogla stii nikakva pota.Nije ga sustiglo nijedno jedino estoko ljubavno pismo, koja mu je

nepokolebljivo pisala Mizzi Schinagl. Ljubavna pisma pisala je na jedinu

Taittingerovu adresu koja joj je bila poznata: Herrengasse 2. Doktor Maurer,

Taittingerov tajnik, koji je znao razluivati pisma, derao ih je bez itanja.Kada se barun Taittinger vratio iz Bacske, pozamanterija Mizzi Schinagl bila

je ve uredena i uhodana u Porzellangasse. Mizzi Schinagl bila je u devetomemjesecu.

Rodila je sina i dala mu je ime Alois Franz Alexander. Alois Franz upuuje nabiolokoga oca; Xandl upuuje na zarunika, frizera.

Pozamanterija je poslovala dobro, frizer je i dalje bio spreman oeniti Mizzi.

I ona sama vrue je udjela za mirnim i potenim ivotom. Samo, dok je kovalatakve razborite planove, ljubav je u njoj ila kroz srce i kroz glavu, a to je bila ljubav

prema Taittingeru. inilo joj se kako je njezin sin dorastao do veliajnosti. Ni natren nije mogla odustati od nade da e jednom barun Taittinger ipak doi, da vidiplod svojih bedara. Ali Taittinger nije dolazio.

Kada su Xandlu bile tri godine, Mizzi Schinagl je na jednoj klupi u parku

Schnborn, kako bi se to reklo, pukim sluajem, upoznala jednu brbljavu i ljubaznugospou koja joj je rekla da na Wiedenu ima jedna kua, tamo su ljudi dobrouzgojeni i da se tamo kreu otmjeni ljudi i kakva bi to samo bila pozamanterija i kakav bi to samo uope bio ivot s djetetom, neudata a s pozamanterijom.Kakav je to bio ivot? Mizzi Schinagl ve je i sama esto mislila doslovno isto.

Kakvi su to otmjeni ljudi, koji se tamo kreu?" pitala je Mizzi Schinagl.Ne postoje otmjenija", uzvratila je nepoznata ena. Mogu vam kazati i

8/11/2019 1002 noci - J.R

27/150

imena. Moram samo otii po popis."Potom se pourila i donijela popis.

Mizzi ni sama nije znala zato je sljedeega dana otila kod gospoeMatzner. to se nje ticala gospoa Matzner? to je o gospoi Matzner ikada ula?Bilo je ljeto, kasno ljeto. Bilo je takoer veoma vrue. Zakanjeli, jo uvijeklakomisleni kosovi pjevali su na jo uvijek zelenoj tratini, izmeu kaldrme odneotesana kamena. Odbilo je esti sat, kada je stala ispred kue JosephineMatzner. Josephine Matzner, maserka, II. kat, tri puta zvoniti" bilo je otisnuto pri

dnu. Pozvonila je tri puta.

Upravo razmrvljen miris urice, jorgovana, ljubiice, sporia, katanicenahrupi ususret Mizzi. I prije noto je bila svjesnato se s njom dogodilo, stajala je

u takozvanom roza salonu: od roza svile bili su zastori na prozorima; od roza svile izastori na vratima; od roza rua bile su i tapete; u ruin pupoljak od proculana

uvlaila se glavica od kvake.

Jednoga dana, tovie jedne veeri, doao je on, ljubljeni Taittinger. Ve se mnogegodine u kui Josephine Matzner osjeao kao kod kue.

Kada je u toj kui spazio Mizzi Schinagl, uope nije bio zaprepaten, kao tobi to vjerojatno bili mnogi mukarci na nje govu mjestu, nego se naprezao pronai

neko pitanje koje bi bilo primjeren okolnostima. Nije vie pamtio, na koji je nainnjegov biljenik pronaao Mizzi Schinagl, je li to bilo posredstvom praonice rublja,

krojanice ili pozamanterije. Suprotno tomu, vjerovao je da se tono moeprisjetiti kako je gospodina Schinagl od njega dobila jedno dijete enskoga spola idrao je da je na mjestu pitanje o tome kako je mala. Bog!" rekao je, dakle. to

je s naom malom?"

Pa mi imamo deka!" odgovorila je Mizzi, i porumenjela je prvi puta nakonmnogih godina, kao da i nije rekla istu istinu, nego la.

Ah, da, rije je o deku!" rekao je barun. Oprosti!"

asak poslije naruio je ampanjac, da popiju aicu u zdravlje djeaka,njegova djeaka. Vie nije uo sve to je Mizzi pripovijedala o djeaku. Nije uo daje on dobro udomljen kod gospoe Schyschke, gospoe koja, dodue, potjee izBielitz-Biale, ali je ipak bila u potpunosti pouzdan. Ona je upravljala i

pozamanterijom, koja je poslovala sasvim dobro. Utoliko je Mizzi Schinagl bila

zadovoljna. Nosila je na sebi bijelu, svilenu haljinu s dubokim prorezom, a s

vremena na vrijeme kopala ju je za desnu podvezicu, oito kako bi samu sebeuvjerila da je njezin novac, novanica od deset forinti, koju je taj dan zaradila, bilajo uvijek na mjestu. Iako je znala da je barun Josephini Matzner doao jedino iz

8/11/2019 1002 noci - J.R

28/150

navike, poela je nakon dvije ae ampanjca prigovarati da je doao iskljuivozbog nje. Doskora je i konjikomu kapetanu izgledalo da se danas dao na put

ovamo samo radi Mizzi. Barun je imao malo srce, ali je isto tako brzo postajalotronuto i zaboravno. Jo je uvijek bio veoma rad Mizzi i pitao je samoga sebe,

zato ju je zapravo bio ostavio. ak je i udio za njom, ali sada su tu bile velikezapreke: inilo mu se jednostavno neprilinim da kupuje onu enu koju je nekoposjedovao badava, takorei badava, ne vodei rauna o pozamanteriji. Bilo jejednako neprilino, ako ne i neprilinije, uzeti neku drugu djevojku, takorei predMizzinim oima. U nadi da bi na taj nain mogao utei bolnim mislima, dao jenajprije Mizzi kovanicu, zlatnu kovanicu od pet forinti. Ona je uzela u ruku,

pljunula na nju i rekla: Hajdemo gore kod mene, imam pristojan kabinet!"

Barun je poao u kabinet i tamo ostao do ponoi, potonuvi u sjeanja.Obeao je da e esto ponovno navraati, a obeanje je i odrao. Nije znao goni liga prokletstvo ili blagoslov; je li volio groficu ili Mizzi; je li uope volio; je li uopejouvijek bio onaj stari Taittinger. Nedostajalo je josamo malo pa bi bio u stanju

sebe uvrstiti u treu i posljednju kategoriju ljudi: u kategoriju dosadnih".

8/11/2019 1002 noci - J.R

29/150

IX

Moni gospodar Perzije, gospodar triju stotina ezdeset pet ena i pet tisua trijustotina deset rua odira nije bio naviknut udnju preutjeti niti poudu potisnuti.

Jedva da je njegovo oko odabralo groficu W. i ve se okrenuo velikomu veziru.Veliki vezir nageo se preko naslona stolice. Da ti neto kaem", proaptao je ah.

elim", nastavio je ah, malu mladu enu danas, srebrenastu plavuu, zna na

koju mislim."Gospodaru", odvaio se veliki vezir odvratiti, znam na koju misli Vae

Velianstvo. Ali to je, to je " elio je rei nemo gue", ali znao je dobro da bi gata rije mogla kotati ivota. Rekao je, dakle: to u ovoj zemlji ide veoma sporo!"

Danas!" rekao je ah, kojemu nita od onoga to bi zapovjedio nije

izgledalo neprovedivim.

Danas!" potvrdio je ministar.

Ples je bio nakratko prekinut. Gospodar i sluga dostojanstveno su se i polako

zaputili natrag na svoja mjesta. Car im se ususret ljubazno smjekao. Glazba je

opet otpoela. Ples je nanovo poeo.Velianstva su se ustala prije ponoi. Nestali su, a vrata dvostrukih krila iza

prijestolja su se ispreplela.

ah je ekao u susjednoj prostoriji. Nasuprot njemu, tako da je moe tonopromatrati, stoji Dijana od srebra na crnoj, okrugloj dasci.. Ona izgleda vjerna slika

ene za kojom je udio. Sve je u ovoj prostoriji uope podsjealo na uenu enu:tamnoplavi divan, svilene, blijedoplave tapete, jorgovan u vazi s Majorke vitkoga

vrata, ak i kristalni luster, udesno titranje etverononoga svijenjaka s etirivitka kraka i srebrni ukras na dubokoplavome, samtnome tepihu ispod stopa

gospodara Perzije. ekanje, ekanje! A ah nije navikao na ekanje.Mora, n alost, ekati. Jedva dvadeset metara od njega odvija se nekakva

konferenciji, iji su sudionici: veliki vezir, dvorski ceremonijar i autant njegovaVelianstva. Odluilo se privesti i predsjednika policije. I usprkos tomu, ne vidi senikakav izlaz: veliki vezir eli njegova prijatelja, adutanta Kirillida Pajidzanija imati

uza se, on e ga potraiti, on ga ve trai. Ali njega se ne nalazi; mladoga, eljnogaivota, lijepoga Pajidzanija.

to je tema rasprave? Rije je o tome je li doputeno povrijeiliti naelapristojnosti ili naela gostoljubivosti.

Dvorski ceremonijar stvar je odbio s dostojnom odlunou; carev autant

8/11/2019 1002 noci - J.R

30/150

isto tako. Bilo je to samorazumljivo. Ni za jednoga od njih nije dolazilo u obzir da

se njegovo Velianstvo obavijesti posebnoj elji visokoga gosta. Ali nije dolazilo u

obzir ni da se visokomu gostuelja odbije. Predsjednik policije napokon je rekao da bi se morao pronai prikladanovjek, jedan iz privatnog Sveanog odbora. I jedva da je pala rije o privatnomSveanom odboru", dvorski ceremonijar prozvao je Taittingerovo ime.

Odluilo se da nastupi stanka. Dvojica gospode poli su u plavu prostoriju,gdje je ah ekao. Dostojanstveno je sjedio u stoigrao se bisernom narukvicom teje samo upitao: Kada?"

Samo je rije o tome", lagao je veliki vezir, da se damu pronae.U pomutnji sveanosti nekamo je nestala. Svim snagama tragamo za njom.

Svim snagama" trailo se, meutim, ne damu za kojom je eznuo ah, negoTaittingera.

ah je odmahnuo rukom i samo rekao: Ja ekam!"U glasu Velianstva bilo je strpljenja i obzira, ali i prijetnje.

Jedan elegantni denuncijant, ija je zadaa bila odlaenje i dolaenje, nadziranjeobiaja i navika, loih obiaja i runih navika, prijateljstva i veza gospodstva,dojavio je predsjedniku policije da se barun Taittinger ve jedan sat nalazi u

predvorju, u sluinskoj sobi, gdje se bavi Wesselyevom keri, zapovjednikagarderobe. Predsjednik policije je bez odlaganja otiao na spomenuto mjesto. Za

posebnu namjernu prekomandiran konjiki kapetan se digao kada je netkopokucao. Pristupio je vratima. Nimalo se nije plaio sramote zbog zateenosti naneasnim i nima, koja ne samo da su bila samorazumljiva, nego su ak izgledalanaloena: bila je rije o tome da sakrije od svijeta da se on druio s keri voditeljagarderobe. On nije znao, jadni Taittinger, da je ve odavno bio pod prismotromtajnoga agenta Vondraka.

Taittinger namjesti bluzu i prie vratima. Prepoznao je predsjednika policije

i odatle zakljui da se ve zna za malu Wesselyjevu pa se zbog toga, kad je izaaona hodnik, vie uope nije trudio da za sobom prikui vrata.

Barun, molim vas, odmah!" rekao je predsjednik policije.

Servus!" doviknuo je Taittinger kroz otvorena vrata Wesselyjevoj.

Dok se uz predsjednika policije uspinjao plosnatim stubama, nije upitao,

zato ga se zove. Ve je slutio da bi se moglo raditi krajnje tekoj stvari, stvari kojaje povezana s njegovom namj enom.

Da, nije uzaludno svoj edobno prekomandiran. U uobiajenim situacijamavjerojatno bi otkazao; u izvanrednim je radila njegova mata. Tamo gdje su se

8/11/2019 1002 noci - J.R

31/150

nalazila tri zaprepatena i bespomona gospodina, u maloj sobi, iscrpljeni odrazmiljanja, blijedi od straha, gotovo bolesni od bespomonosti, pojavio se

konjiki kapetan Taittinger ivahan poput mladoga vjetra. I nakon to su mu ostalibojaljivim francuskim apatom iznijeli svoju zabrinutost, on je kao i obino, kaoda sjedi za igrom taroka, na svom erarskom njemakom, da je to podsjetiloistodobno na svekoliku itorodnu zemlju monarhije, uzviknuo: Ali, draga

gospodo! To je veoma jednostavno!"

Sva trojica naulila su ui.To je veoma jednostavno!", ponovi Taittinger. U tili as, u istoj sekundi u

kojoj je zauo da je rije o grofici W., u njemu naraste do tada jo neosvijetenamrnja, svojevrsna domiljata osvetoljubivost, krajnje domiljata, matovita,

upravo pjesnika osvetoljubivost. Ona je kroz njega govorila: Gospodo draga!",rekao je. U Beu ima mnotvo, nebrojeno mnotvo, nebrojeno mnotvo ena!Njegovo Velianstvo, ah ne elim kazati da ima lo ukus, naprotiv, posvesuprotno! Ali Njegovo Velianstvo, to je lako shvatljivo, nikada nije imao prilikuiskusiti, koja sve sve recimo, zbliavanja postoje."

Mislio je na sebe i, razumljivo, na Mizzi Schinagl. I uinilo mu se odjednom prvi put u njegovu neoptereenom, lakoumnom ivotu, uinilo mu se, da jezanavijek izgubio srce i blaenstvo. Obuzela ga je neobjanjiva mrnja prema

grofici W. i ispunila ga je njemu samomu jomanje objanjivaahovaelja da nju

doista posjeduje. Nikad upoznata zbrka bjesnila je njegovom duom: dok jedjevojku, koju je bio ljubio a vjerovao je da ju je u ovome trenutku nanovo

uzljubio, elio na sramotan nain izruiti Perzijancu, u istom je trenutku udio zatim da po svaku cijenu izbjegne taj nakaradan dogaaj. Iznenada je osjetio da jejo uvijek nesretno ljubio; da je bio osvetoljubiv zbog nesretne ljubavi; da je,

meutim, ujedno trebao zatititi predmet svoje osvetoljubivosti i svoje ljubavi, kaoda je pripadao samo njemu; osjetio je da ne bi smio izruiti dvojnicu voljene ene,naime, Schinaglovu; ali i da bi, dodue, posredno, morao odati, prodati, prekoriti i

grditi.

Lako je, draga gospodo", rekao je, a dok je to govorio, sramio se i radovaoujedno, lako je u ivotu pronai dvojnika. Gotovo svaki od nas nije li to istina,draga gospodo? ima jednoga. Dame imaju dvojnice, zato ne i to? Dame imaju

dvojnice sada, recimo: i meu onima u vojarni. Gospodin predsjednik policijeznat e na to mislim! Tako se uvamo od mnogoga gnjeva. Mislim, potedjetemo se krajnje bolnoga, da ne kaem: bolesnoga optereenja Nj egovaVelianstva, svekolike smetenosti, svekolike neljubaznosti." On je drao da jebolesno" puno jae nego bolno".

Gospoda su u tili as razumjela o emu je bila rije. Bacili su samo, pomalo

8/11/2019 1002 noci - J.R

32/150

zabrinut, pogled na velikoga vezira koji, meutim, nije odustajao od stalnoga,ljubaznoga smijeka. On nije tako se to shvatilo htio priznati, da je i on stvar

razumio. On se takoer divio ingenioznoj mati konjikoga kapetana. Gospoda sujednoduna?" upitao je na francuskom, istodobno elei istaknuti da ne bi bio ustanju razumjeti Taittingerov njemaki. Smijem li svomu gospodaru priopitivijest?"

Damu emo uskoro pronai, Ekscelencijo!", ree Taittinger i nakloni se.Pet minuta kasnije ustrajni znatieljnici, koji su usprkos kasnomu satu ekali

na ulici, u nestalnoj i ubogoj nadi da e ugledati kako neki grof, neki knez, nekinadvojvoda ulazi ba u neku koiju i fijaker, vidjeli su kako izlazi ne manje negoosamnaestero gospode s cilindrima i u frakovima. Ah, nije bilo nikakvih prineva.

Bilo je tajnih pripadnika specijalnih odjela, speci", kako ih se zvalo, znalci,promatrai i denuncijanti svijeta, polusvijeta i podzemnoga svijeta. Dobro supoznavali dva straara koja su patrolirala ispred ulaza. Straari su zazvidali, stigli

su gumeni kotai. Gospoda su unila.Svi ti ljudi poznavali su dame i gospodu svih triju svjetova, kako je reeno:

svijeta, polusvijeta i podzemnoga svijeta. Njihov predvodnik bio je stanovita

Sedlacek. Prije dolaska predsjednika policije on je jamio: Ne bojte se,Ekscelencijo! Za pola sata, najvie za sat, gospoa grofica bit e ovdje, hou rei:njezina dvojnica." Na Sedlaceka se moglo osloniti. Nije mu bila potrebna

fotografija. Sva je lica imao u glavi. Poznavao je groficu W. Poznavao je barunaTaittingera. Poznavao je beznadnu ljubav konjikoga kapetana prema grofici.Poznavao je i nain na koji se Taittinger tjeio. Poznavao je Mizzi Schinagl, njezinodananje boravite i ne samo to: njezino podrijetlo, njezin duan u Sieveringu injezina oca. Pa ipak, za razliku od baruna, sasvim je jasno osjeao da je MizziSchinagl grofici za kojom je perzijsko Velianstvo toliko eznulo vrlo slabonalikovala, pogotovu to se vjerojatno u kui gospode Matzner napadnopromijenila. Makar: ostaje za uporabu, za sluaj da njegovi ljudi ne mognu pronaijo sliniji model.

Izgledalo je barem za sada da e sve biti dovedeno u red te e za sat ili unajboljem sluaju za pola sata oni koji su bili upleteni u aferu, odnosno gospodakoja su s njom bila upoznata, moi malo odahnuti, tako su se barem nadali. Tadase meutim dogodilo neto nezabiljeeno u analima carske i kraljevske dvorskepovijesti: gost cara od Austrije ponovno se pojavio u dvorani. Odmah je to

priopeno kapelniku, a kapela je odmah intonirala perzijsku nacionalnu kimnu.Poput olova pala je na sve udove.

On meutim nije vidio nita, nije uo nita, nije ni pozdravio. Nakonnekoliko minuta jednostavno se umijeao meu goste. Tumarao je dvoranom.

8/11/2019 1002 noci - J.R

33/150

Uope nije primijetio da mu se ljudi uklanjaju, da se pred njim pravi posve irokaulica i da se ispred njega svijet istodobno podijelio. Glazba je nepokolebljivo svirala

Strauov valcer, ali svojevrsna turobnost ukoila je sve nazone.Barun Taittinger odmah ga je uhodio. Odmah je znao koga je ah traio

pogledom. Vrijeme je nezaustavljivo jurilo, uskoro su morali stii speci". Usvakome sluaju, moralo se sprijeiti da ah unutar sljedeih pola sata zapadne urazgovor s groficom. Ne postoji nain da ga se udalji iz dvorane. Mora se ondagroficu otpremiti kui.

Da se izbjegne ono najgore, barun je odluio porazgovarati s groficom W.Priblii se malenomu stolu, za kojim je grof sjedio sam. On nije volio plesati.

Nije volio ni svirati. Nije volio popiti. Ljubomora je bila jedina njegova strast.

Radovao joj se, ivio je od nje. Priinjalo mu je silno zadovoljstvo, dok jepromatrao kako njegova mlada ena tamo plee. Mrzio je mukarce. inilo mu seda svi vrebaju na njegovu enu. Od svih mukaraca koje je poznavao, najmiliji mu

je bio i ostao konjiki kapetan Taittinger, jedini mio. Jer on je bio ve ispranjen,uniten, vie nije dolazio u obzir.

Taittinger je odmah preao na glavnu stvar.

Grofe", rekao je, moram s vama ozbiljno porazgovarati. Naperzijski gost

zaljubljen je u vauenu!"

Onda?" rekao je hladnokrvno grof. To nije nikakvo udo. Mnogi je vole,

dragi barun!"Da, ali, dragi grofe, ah, znate, pa vama je poznat Orijent!" Nakratko je

zautio. Promatrao je srdano, silovito pa ipak ujedno usrdno, hladno, tupo, plavolice grofa, svojevrsnu plavu krafnu.

Vama je poznat Orijent!" poeo je, ve oajan, iznova.Orijent mene ne zanima", rekao je panj, a njegove blijedoplave oi traile

su lijepuenu.

Za Boga miloga!, mislio je Taittinger. Zar doista ne zna to ah eli? Kako

moe biti tako ravnoduan? On je inae tako ljubomoran.

Znate, ah me se uope ne tie!" rekao je grof. Na orijentalce nisamljubomoran."

Svakako, svakako! Ne, ne!, povikao je konjiki kapetan. Nikada se u svomeivotu nije naao u tako bolesnoj situaciji. Uostalom, u njemu ga je poeo grickatiprijekor da je sam sebe doveo u ovu bolesnu situaciju! Odjednom je osjetio

prodornu vruinu svijea, svijetleu pustinjsku oluju i vlastitu ludost, koja mu jeosim toga izazvala unutarnju vruinu. Ve se poeo znojiti, uglavnom od straha.Morao je izai, nije vie to mogao potiskivati. I u istinskome napadu nasrtljivogaduha iskipjela je iz njega reenica: Miljenja sam da biste morali groficu na

8/11/2019 1002 noci - J.R

34/150

8/11/2019 1002 noci - J.R

35/150

X

Jo zadugo ono najtee nije bilo nadvladan. Nije bilo lako jednoj eni

odgovarajuim rijeima priopiti injenicu da ju je ah poelio, tako rei, kaogostoljubivi dar. Nije dolazilo u obzir ispripovjediti joj cijelu priu. Predsjednikpolicije, koji je kratio vrijeme s ministrom unutarnjih poslova, ljubazno se obratio

konjikomu kapetanu, kao da ga danima nije vidio. Ministar se ispriao i isti se asudaljio. Konjiki kapetan je upitao: Je li se Sedlacek vratio?" Lice predsjednika

policije odavalo je najveu zaprepatenost.Sekundu kasnije Taittinger je shvatio o emu je rije. Predsjednik policije ni

o emu nije elio znati nita, do konca svoga ivota ne bi elio ni o emu znatinita. Konjiki kapetan samo ree: Odmah se vraam!", i udalji se hitro, koliko suto doputale okolnosti. Shvatio je, dodue, da bi predsjednik policije skroz na skroz

lagao, ali jo zadugo nije slutio kakve bi posljedice plan trebao imati. Otiao je

izravno grofici. Vamumealje", rekao je.

Zasad je sve protjecalo dobro. Kola su stigla. Grofica W. i njezin mu su uli. I

prije no to je grof mogao neto rei koijau, Taittinger je prisebnou koja jeoajavala povikao u smjeru koijaeva sjedala: Prema Prateru! Gospoda ele nazrak!"

Odmah potom, kada su se bezglasni kotai ve poeli kotrljati i ulo se samoelegantno, oprezno tapkanje dvaju dorata, konjiki kapetan zasramio se svogakukavnoga dovikivanja. Doista sam previe popio, pomisli, ili gubim zdrav razum.

Ali nije izgubio zdrav razum: ispravno je predvidio. Jer ni u kojem sluaju nije hilonuno tajnom agentu Franzu Sedlaceku davati opirne upute i opisivati

pojedinosti. Imao je dovoljno mate.

Ni on ni njegovi podreeni nisu za kratkoga vremena uspjeli pronai enu ili, kako se Sedlacek izrazio: osoba" koju bi se moglo ponuditi Velianstvuumjesto dame koju je odabrao. Sedlaceku je preostalo samo jedno: Mizzi Schinagl

iz poznate kue Josephine Matzner.U hitnji strgnuo je ruke staroga umara i pokupio ju je fijakerom ovakvu

kakva je bila, u kriavo crvenom haljetku koji je dopirao do podvezica. Usput jeimao dovoljno vremena da joj dadne upute. Usta ne smije otvarati", rekao je.

Kada te upita kako ti je ime, reci: Helena. Postavi se kao da ti je neugodno. Ni o

emu nita ne zna, dama si, razumije? Moe li se uope jo sjetiti kako ti je bilos prvim? Napni svoju tikvu i promisli! Pravi se kao da je ba tako, ali prirodno!

8/11/2019 1002 noci - J.R

36/150

Mislim na samo vladanje. U slubi sam. Onda?"

Sedlacek ostavi malu u fijakeru, ispod rasprostrtoga krova. Ispred

usamljenih kola koja su se nalazila sa strane, deset metara od drugoga fijakera,patrolirao je straar. Mizzi Schinagl tresla se od hladnoe.

Trebalo je za nju nabaviti odjeu za bal, blijedoplavu, svilu, s dubokimprorezom, korze, bisere i jedan dijadem. Sedlacek je mislio na sve. Ve etvrt satanjegovi su ljudi, etiri obdarena ovjeka, njukali po garderobi gradskoga kazalita.Noni uvar osvjetljavao im je lanternom. etiri otmjeno odjevene sablasti ufrakovima, sa tapovima u ruci, cilindrima na glavi, tutnjili su usred nonoga,uspavanoga metea kazalinih rekvizita. Sve to je izgledalo da je od svile i da je

blijedoplave boje grabili su sa sobom. Depovi hlaa bili su im prepunjeni lanim

biserima, svjetlucajuih, plamenik dijadema, umjetnik cvjetova, podvezica bojepotonice, svjetlucavih kopi. Sve se odvijalo vrlo brzo, kao to se to obiavaloraditi u sluaju samo malobrojnih dravnih i pokrajinskih poslova. Samo jo kratkiasak i usluna djevojka Schinagl izgledala je za strane i orijentalne oi gotovokao dama. ekala je u garderobi dvorskoga slubenika druge klase, AntonaWesselyja, iju je ker Taittinger nedugo tomu tako naprasito morao ostaviti.

Sve to je uslijedilo odvijalo se pod upravo otmjenim Sedlacekovim

vodstvom, a uz pomo dobro uvjebana autanta Kirilida Pajidzanija. Uzatvorenim kolima, koja je Sedlacek pratio u fijakeru, dovezli su perzijsko

Velianstvo u kuu gospoe Matzner. Da je u tome trenutku sluajno onudaproao jedan od stalnih gostiju, zacijelo bi pomislio kako je kua, pa i cijela uliica,oparana. Kua je spavala, ulica je spavala, a lanterne su bile utmute, i svijet jeizgledao utmut. Samo je apatian, uzak isjeak neba povrh krovova bio budan, anjegove su srebrne zvijezde svjetlucale.

Ni unutranjost kue Matzner nije bila za prepoznati. Sve pansionerkesjedile su zatvorene u svojim sobama. Gospoa Matzner uvala je kljueve. Upepeljastosivoj, visokoj i vrsto zakopanoj haljini, usred sumraka koji je samamukotrpno napravila uz pomo svakojakih prevjesa i marama, tako da

svakodnevni dekor vie nije dolazio do izraaja, podsjeala je na, nakon mnogihgodina, stoljea, smrti, ponovno ustalu utvaru preuen sobarice. Uz dubokinaklon primila je pristigli par, Mizzi i Velianstvo. Nije se moglo uti ni glasa, nitase oima nije razabiralo. Njegovo Velianstvo moralo je vjerovati da je stiglo ujedan od onih arobnih okcidentalnih dvoraca, o kojima mu je njegova eljamapretrpana mata ve godinama pripovijedala u Teheranu. ah je doista biouvjeren. Daleko djetinjastije od nekoga europskoga kranina koji je prispio uPerziju i povjerovao da je otkrio tajne takozvanoga Orijenta, samo ako mu je polo

za rukom ugledati cijelom svijetu rastvorena mjesta veselja, Njegovo je

8/11/2019 1002 noci - J.R

37/150

Velianstvo u ovoj noi bilo oduevljeno tajnama Zapada, za koje je vjerovao da ihje razotkrio. Nije, dakle, tomu tako rekao je u svojoj opinjenoj ogranienosti ,

da ovdje ove velikodune ene pripadaju samo svojim muevima! U ovoj zemlji,dodue tako je nastavio ne postoje haremi; ali ljubav bez harema daleko je

ljepa, arobnija, draesnijal ... Ovdje se ena ne kupuje ovdje se ena ak dobivana poklon! Dok oni, ovi zapadnjaci, propovijedaju kreposti, monogamiju, oni ne

samo da svojim enama skidaju veo ne, oni ih i posuuju!!U ovoj noi bijae Njegovo Velianstvo, ah od Perzije, uvjeren da je umijee

ljubavi Zapadnjaka daleko rafiniranije od onoga u njegovoj domovini. U ovoj noiuivao je u svim slastima koje ovjeku ispunjenom udnjom nikada nije moglozajamiti uobiajeno, domae, nego je to moglo samo nevino, neuobiajeno,

strano umijee ljubavi. Metode, koje je Sedlacek, tajni agent, savjetovao MizziSchinagl, uinile su se vladaru Perzije egzotinima. On nije bio Europejac,posjedovao je harem ispunjen s tri stotine ezdeset pet ena. Toliko je noi ugodini. Ali ovdje, u kui Josephine Matzner, posjedovao je samo jednu jedinu.

Sedlacek je cijelu no proveo ekajui u fijakeru. Oh! On nije spadao u onenepouzdane, slabe karaktere, koji su kadri malo zadrijemati i prije ispunjenja svoje

slube. Naprotiv, nikada nije bio tako daleko od sna, nikada njegove oi nisu biletako budne! Bila je to zapovijed prirode. Nije oekivao nikakvu kompenzaciju;nikakvo odlikovanje; nikakvo promaknue. Imao je izvriti mrane stvari, koje

trebaju ostati u vjenoj tajnosti! Nije oekivao nikakvu plau!Kada se ah sljedeega jutra probudio, u krevetu kraj sebe vie nije

pronaao nikoga. Gledao je zaueno, gotovo preplaeno oko sebe. O tamnozelenibaldahin, pod kojim je poivao, visjela je ispletena uzica rojte. Bila je vrlo otrcana istroena. Povukao je za nju, u neodreenoj nadi, da bi time mogao izazvatinekakav um. Nije se nimalo razoarao; bilo je to zvonce.

Ve su se mnogi ljudi njime posluili.

8/11/2019 1002 noci - J.R

38/150

XI

Dobroduno, plavo jutarnje nebo nadvilo se nad gradom. Iz rose u vrtu strujao je

svje, ivahan zrak koji se mijeao s toplim i oporim zrakom mladoga,

novoroenoga kruha i emiki u koarama mladoga pekara.Bijae proljetno jutro koje je isijavalo ljupkost. Ubogi ah nita od toga nije

vidio. On se kotrljao u zatvorenim kolima kroz ulice koje su se smjekale, a dvojica

naoitih gospodina njegove svite vie su ga uvali negoli pratili. Bio je loega

raspoloenja. Pustolovina iz prole noi ostavila je u njemu, dodue, ugodnosjeanje, ali on je u svojoj zdravoj ogranienosti mislio na sveano-velik doivljaj;upravo na preobrazbu svoga srca; da kroza nj gleda, slua i osjea. Bilo je to, istinugovorei: razoaranje njegova ivota. On je sebi bio zamiljao velianstvenusveanost, a Impala je samo mala proslava. I to je sada vie znao o europskojljubavi od onoga to je ve znao? Vie mu se nije milio grad, kao juer uveer. Iuope, minula mu je veer izgledala poput sjajne sljeparije. to je vonja duetrajala, to je svjetlost dana vie dozrijevala, to se jae zamraivala duaVelianstva i to je vea postajala njegova ogorenost. Sjetio se mudrih rijeiglavnoga eunuha, koji mu je kazao da su uivanje i udnja samo razoaranje. Srcemu je bilo veoma ispunjeno ogorenou, ali i svojevrsnom enjom zapokajanjem. Pri dui mu je bilo kao djeaku koji je prije sat razbio svoju najnovijuigraku.

Svojoj pratnji nije govorio ni rijei. Ako uope ita, onda bi najradije kazaoda je, na primjer, svijet koji je joprije nekoliko sati bio tako bogat, sada odjednom

postao prazan. Ali, bi li to pristajalo njemu, gospodaru iahu?

Naloio je im je stigao da mu pozovu glavnoga eunuha. Kako mu sesvidjelo, upitao je ah, dok je mirno isisavao polovinu narane. U sobi je vladaotopao, domai, moglo bi se gotovo kazati, perzijski miris jake kave koju jeVelianstvo asak tomu popilo. Kuhala se na malom, ljupkom, otvorenom plamenuu posebnoj, glinenoj alici. Vatrica je jo gorjela; podsjeala je na vatru rtvenika.

Glavni eunuh rekao je da mu se ovdje svia, ba kao i svugdje kada je uprilici biti u blizini svoga gospodara. Stari laac, mislio je ah u sebi. Dodvoravanje

mu je, ipak, godilo. Rekao je: Imao bih elju kazniti te za tvoje lai, tako da ti

zagoram ivot." Gospodar je milostiv kao i uvijek", rekao je eunuh, ali kaznakoja dolazi od Njega ne bi mi zagorala ivot!" Kako su moje ene?" upitao jeah. Gospodaru", odgovorio je eunuh, dobro jedu, zdrave su, udobno spavaju, u

8/11/2019 1002 noci - J.R

39/150

prostranim i udobnim krevetima. Samo ih jedno ini nesretnim: to to ih njihovgospodar ne posjeuje!" Ne elim vie vidjeti nijednu enu, na godinu dana vie

ne elim. Ni Europljanka me nije usreila. Ti si to dobro predvidio. Mora se bitiukopljenim da bi se bilo razboritim?" Go spodaru", uzvratio je ukopljenik,

poznajem budalaste eunuhe kao i normalne mukarce koji su mudri." Bila je to

uvrjeda, koju je ah dobro osjetio. to bi ti radio kada bi bio razoaran?", upitaloje Velianstvo. Ja bih se razbolio i platio bih, gospodaru. Razoaranja suskupocjena."

Dakako!" ree Velianstvo i zatrai da mu se doda vodena lula te je nekovrijeme ostao u tiini.

Za to vrijeme u sebi je ve odluio da se opet vrati kui. Vie mu nije

odgovaralo. Osjeao je da se razbolio od Zapada. Nije se drao onoga, to jesamomu sebi obeao. Sumornost se rasprostrla preko njegova mekana, ukastalica koje se na tren uinilo starakim, usprkos mladalakomu sjaju crne brade.

Da nisi ukopljen, vjerojatno bih se poelio s tobom zamijeniti", ree ah.Eunuh se duboko nakloni. Moe ii!" ree Vladar; ali u isti as povie: Ne,ostani!"

Ostani!" ponovi jojednom, kao da se uplaio da bi mu ukopljenik mogao

umaknuti. Jedino on, i nitko drugi iz ahove svite, bio je sposoban oitovati unajveoj mjeri delikatnu i ujedno najdivniju odliku. Eunusi se odlikuju vitetvom.

Duan si", ree ah, dami ove noi uruiti jedan poklon. Pazi da budedostojan naega Velianstva, ali i tvoga prokuana ukusa. Pazi da te ne vidi nitko iznae pratnje. Kuu i ime mora pronai. Ja o tome ne elim vie nita znati.Pouzdavam se u tebe!"

Neka to moj Gospodar slobodno i uini!" ree glavni eunuh.U svome ivotu ve je izvravao osjetljive i teke stvari. Otkako je doao,

ivio je u slozi s poslugom i lakajima, i odavno je nauio razlikovati izmeu ovisnikao novcu i podmitljivaca, pametnjakovia i onih koji se daju iskoritavati i tupavaca.On nije poznavao jezik zemlje, ali svijet je razumio njegov jezik: bio je to jezik

novca i znakovni jezik. Ljudi su izvrsno razumjeli glavnoga eunuha. Bijae lako pronai put do Mizzi Schinagl. Svi su ljudi od sluinadi saznaligdje je ah proveo no. Tee je meutim bilo pronai poklon koji, kako mu jezapovijeeno, ima biti dostojan moi Vladara i njegova ukusa. Dugo je razmiljao.Damu nije poznavao. U skladu s njegovim predodbama, morala je biti visokoga

ranga. Odluio se za tri teka biserna lania. Njihova vrijednost kao i cijenaizgledali su mu primjerenima. U pratnji dvorskoga lakaja Stephana Lacknera

sljedee poslijepodne odvezao se u smjeru kue Matzner.Tamo nisu bili spremni za takav posjet. Sama gospoa Matzner bila je

8/11/2019 1002 noci - J.R

40/150

zateena u kunoj haljini, a glasovirist Pollak u dugakim, vunenim gaama ipapuama. Glavni eunuh, odjeven u europsko odijelo, tamnoplavo i u odreenoj

mjeri suzdrano, tako da je njegova diskrecija ve gotovo poprimila izgled pokuajada se sakrije, nije bio toliko budalast da odmah ne prepozna gdje se nalazi. Nije

mu bilo potrebno europsko iskustvo ni izrazit spol da prepozna obrt gospode

Matzner. Dolo mu jeao dragocjenih bisera u srebrnoj kutijici.

Pozvali su Mizzi. Dola je bez frizure, brzopleto izravnane kose, koja je

izgledala kao izgriena, jako napudrana lica te u brzimice nabaenoj crvenoj haljini.Nekoliko kopi na leima bile su rastvorene. To ju je potaknulo da ostane ukopanana vratima kroz koja je unila; stajala je tamo poput osuenika koji eka naoslobaajui hitac.

U takvom stavu preuzme kitu orhideja, srebrnu kutijicu i dugaku,nerazumljivu izreku debeloga, tamnoplavoga gospodina. Ona se nakloni i tucne

nekoliko puta. Matznerova nije bila tu, iji bi je pogled vjerojatno ohrabrio.Gospoa Josephina htjela se na brzinu presvui. Kada je napokon unila,oboruana i spremna za svaku pustolovinu, cijela je ceremonija, na alost, ve bilazavrila, tamnoplavoga gospodina uhvatila je kako se ve povlai natrag. On,usprkos svekolikoj njezinoj preobrazbi, odmah prepozna Josephinu Matzner,

izvue svoj novanik i, uz lagan naklon, prui ga kuanici. Novanik je bio lagan.Nikakvo udo: sadravao je samo zlatne kovanice.

Kada je glavni eunuh sljedeega dana svomu gospodaru prijavljivaoizvrenje zapovijedi,ah je upitao je li dama pritom neto rekla.

Gospodaru", odvratio je sluga, ona Vas nikada zaboraviti nee. To je bilooito, iako ja nisam mogao razumjeti njezin jezik."

8/11/2019 1002 noci - J.R

41/150

XII

Mnogi su ljudi jo dugo mislili na aha, sretnoga i nezadovoljnoga. Jer on je

ordenje i darove bio podijelio sukladno vlastitoj samovolji, ne sluajui poslanike ine pazei na rang i dostojanstvo obdarenih i odlikovanih.

Jedini koji je doista bio nesretan, bio je konjiki kapetan Taittinger. On je,naime, dan nakon to je visoki gost otputovao razrijeen posebne namjene" i

ponovno vraen u svoju pukovniju.Fatalni dogaaj u cijelosti je potonuo u zaborav; a to znai: u tajne policijskearhive. Nikada se nee saznati zato je jadni Taittinger morao tako brzo biti vraenu svoj garnizon.

U malom leskom garnizonu barunu nije preostalo nita drugo do li

razmiljati o svojoj fatalnoj povijesti. Imao je priliku stvari razumjeti: probio se,

takorei, do svojevrsnoga povrnoga razmatranja i pao je, prema njegovumiljenju, krajnje teak sud o njemu samome: zakljuio je da vie ni najmanje nijearmantan".

Od toga trenutka se i propio. Pomiljao je u nekoliko navrata da pie groficiW. i zamoli je za oprost, to ju je odao Perzijancu. No poderao je prvo, drugo,

tree pismo. A onda je poeo piti jo vie.esto bi mu na san dolazio onaj trenutak u kojem je, silazei niza stube, sreo

uhodu s podignutim cilindrom. Ujedno bi ugledao sebe kako pue ispod skliske,

kamene pregrade. ene ga vie nisu veselile, sluba mu je postala dosadna,

prijatelje vie nije podnosio, pukovnik mu je bio bljutav. Grad mu je bio bljutav, a

ivot i vie nego bljutav. U Taittingerovu rjeniku za to nije bilo izraza.Puzao je i padao je. Osjeao se kao da pue i pada. Rado bi s nekim o tome

porazgovarao, na primjer s Mizzi Schinagl, koju je takoer katkada sanjao. Ali bilomu je kao da je odve mutav i tupav da bi mogao izrei ono pravo i ono istinsko.Dakle,utio je. I pio.

Velika opijenost s Mizzi Schinagl trajala je jedva tri tjedna. Opijena je,

uostalom, bila cijela kua gospoe Josephine Matzner. Opijen je bio cijeli Sieveringkada je od trgovca lulama Schinagla saznao da njegova ki sada pripada pratnjiaha od Perzije i namjerava otputovati za Teheran. Jer u Sievering je stigla donekle

preinaena vijest o istonjakoj pustolovini Mizzi. Dounika i nositelja glasina biloje puno. Prvu je vijest donio frizer Xandl. Prvo mu nisu vjerovali; on se stoga

veoma razbolio, jer je preklinjao Mizzi da sama ode ocu. Ona je to napokon i

8/11/2019 1002 noci - J.R

42/150

uinila. Odvezla se u dvopregu. Kada je ula, frizer Xandl sjeo je njoj sa strane idugo ostao na svome mjestu. Ali kada su se pri bliili Sieveringu, promijenio je

mjesto: sjeo je na stranje sjedalo nasuprot Mizzi. Ponovni susret bio je srdaan, tovie, srceparajui. Stari Schinagl je plakao.Prolo je nepunih est mjeseci od dana kada je uvjeravao cijeli Sievering kako se

odrekao svoje keri i kako je odluio da je nikada u ivotu vie ne eli vidjeti. Ali tomoe ovjek protiv snage zlata? I moglo se vidjeti staroga Schinagla kako grli kikoje se odrekao.

Kada je Mizzi Schinagl napustila oev duan, ljudi su izvana napravili malidvored. Bilo je ljupko i ganutljivo vidjeti Schinaglovu u nj ezinu tamnosivom

kostimu, s velikim eirom od plavoga sukna i svijetlosivim suncobranom u

rukama. Ljudi Sieveringa ne bi mogli poeljeti nijednu drugu vladaricusprijateljenoj perzijskoj zemlji. Ona se smjekala, pozdravljala, ulazila je, a

nasuprot njoj frizer Xandl opet je zauzeo mjesto na stranjem sjeditu. Bi koijaazapucketao je diskretno i ivahno. Tamo, tamo, natrag u grad kotrljao se fijaker, a

Mizzi je mahala bijelom rukavicom. Stari Schinagl stajao je pred vratima i plakao.

To nipoto nije bio jedini uzvien as u novijem ivotu Mizzi Schinagl. Bilo jetakvih mnogo. ivot se sastojao od isto uzvienih i uzlaznih trenutaka.

Biseri su poivali u banci Efrussi i prividno nisu zadavali nikakve brige. Aliako je srea jedne djevojke povezana s vlau, s kojom i inae dolaze samo

katastrofe, na kakve je sve misli izazvan nevoljni ovjek! ivot se mora nanovourediti. Maloga Xandla mora se dati u internat, kako bi jednom od njega postao

pravi ovjek on ima postati otmjeni gospodin! Kako nagraditi Matznerovu? Kakomladoenju Xandla? Treba li se ostati u Beu? Ili radije otii u neki drugi grad?Moda i u inozemstvo? O Monte Carlu itali su prigodice u novinamaKronen-Zeitung", o Dalekom istoku, o Nici, o Ischlu, o Sopotu, o Baden-Badenu, o

Franzensbadu, o Capriju, o Meranu! Ah, kako je samo svijet velik! Schinaglova,

dodue, nije znala gdje se sve nalaze sva ta mjesta, ali je dobro znala da je u

njezinoj moi da ih dosegne. Njezino nenadano bogatstvo sve je uzbudilo, ali nju

samu je uzdrmalo. Zbrkane predodbe o ljeilitima, namjetajima, kuama,dvorcima, lakajima, konjima, kazalitima, otmjenoj gospodi, psima, vrtnim

ogradama, utrkama, brojevima lota, odjei i krojaima ispunile su njezine noi, dokje bdjela, i njezine snove, dok je spavala. Muterije ve odavna vie nijeopsluivala. Josephine Matzner dijelila joj je savjete, iako je i sama bila omamljena

odve silovitom sreom, da su njezine pansionarke bile zateene. Ali i dalje jezadrala dovoljno razuma da Mizzi daje najbolje savjete.

Oeni Xandla", tako je glasio savjet gospode Matzner, on e otvoriti velikiduan, salon, u sreditu grada. Jedan dio uloi u pozamanteriju. Drugi dio u moje

8/11/2019 1002 noci - J.R

43/150

poduzee. Sve ovjereno kod javnoga biljenika. Podaj svomu sinu za stipendiju uGrazu. A kada ti Xandl dodije, nadi ljubavnika! Lova ti je do krova, samo ako je

ispravno rasporedi. Inae e je potroiti, za dvije godine novca nee biti. Dopustida te savjetujem, ja tielim dobro!"

Mizzi Schinagl, meutim, nipoto nije u stanju slijediti razborite savjete.Katkada je mislila na jednoga ovjeka, a to je bio nedostini konjiki kapetanTaittinger. Rado je samoj sebi predoavala kako bi on sada mogao napustiti slubui oeniti nju, sada, kada je tako bogata.

Draguljar je vrijednost bisera procijenio na otprilike pedeset tisua forinti.Banka Efrussi od toga je deset tisua dala u zajam. I taj je raun preplaio i omamioubogu Schinagl. Tisuu forinti u novanicama uvijek je nosila u arapi. Stotinu

forinti imala je u novanicama od deset forinti u torbici. Dodatnih stotinu u srebruuvala je gospoa Matzner.

Jednoga dana uinilo se Mizzi da bi morala vidjeti Taittingera. Ta se misaonametnula tako silovito da je uzela fijaker, odvezla se do Grnberga na Grabenu i

na mjestu kupila etiri haljine. Tri je poslala kui, a onu koja joj se uinilanajljepom obukla je na sebe. Odvezla se u Herrengasse, u dobro poznatu,

draesnu kuu. Tamo je doznala da je njezin konjiki kapetan ponovno premjetenu svoju pukovniju. Ispuni je jo vea smetenost. Uini joj se da bi bez opojnoga iomamljujuega napada sree izazvana zlatom zadrala miljenika svoga srca,

jedinoga ovjeka kojega je voljela.tovie, sada je obuze misao kako mora u Taittingerov garnizon. Rekla je

gospoi Matzner da bi morala otii. Prvo e mu napisati", rekla je Matznerova.Ne budi tako neotesana. Ne namei mu se igrajui na sve ili nita, sada, kada si tineto vie od njega."

Mizzi Schinagl napisala je da se obogatila i da ezne za Taittingerom; i kadabi mogao doi.

Barun Taittinger pismo je dobio u pisarnici pukovnije. Rukopis mu je bio

poznat; ali ve nekoliko tjedana osjeao je odbojnost prema poznatim rukopisima.

Neotvoreno pismo stavio je u torbu. Odluio je proitati ga naveer. Ali u krevet jestigao tek oko tri sata ujutro, ravno iz kavane Bielinger. Pismo je pronaao tek dva

dana poslije i to samo zato to mu je poslunik ispraznio torbu.

Barunu Taittingeru uinilo se fatalnim ponovno vidjeti Mizzi Schinagl. Onaga je podsjeala na lakoumno nedjelo. Najradije bi cijelu epizodu jednostavnoizbrisao iz svoga ivota. Moe li, meutim, ovjek dogaaje svoga ivota izrezati?

Konjiki je kapetan, dakle, rekao raunarskom doasniku Zenoweru a on jebio jedan od malobrojnih armantnih" u pukovniji da bi elio, takorei slubeno,posredstvom adrese Matznerove gospoici Mizzi Schinagl priopiti kako je

8/11/2019 1002 noci - J.R

44/150

gospodin konjiki kapetan iz zdravstvenih razloga otiao na dopust te da e se upukovniju vratiti tek zaest mjeseci.

Kada je dobila pismo, Mizzi Schinagl plakala je dugo i obilno. Uinilo joj sekako se njezin ivot napokon gasi i to upravo u trenutku u kojem je imao tek

otpoeti. Odluila je uzeti svoga sina i ne putati ga za sada iz ruku. On joj je doaoneto kao utj eha.

I povukla se u Baden. Unajmila je na dvije godine kuu u Schenkgasse.Bisere je otkupio draguljar Gwendl. Novcem je upravljao biljenik Sachs. Pet

stotina forinti dobio je stari Schinagl. Pet stotina forinti dobila je gospoa Matzner.Pet stotina forinti dobio je frizer Xandl. Tisuu forinti dobio je kroja Grnberg naGrabenu. I cijeli svijet zadovoljan: izuzevi samu Mizzi Schinagl.

8/11/2019 1002 noci - J.R

45/150

XIII

Pokazalo se, naime, nakon izvjesnoga vremena, da ljeilite Baden nije moglopovoljno utjecati na raspoloenje Mizzi. Bilo je tomu puno razloga. Prije svega,

kasaka utrka. Mizzi Schinagl nije mogla ostati kod kue. Nikada ranije nije bila nanekoj utrci. A sada joj se uinilo da mora ii na svaku. Kao da ju je nekakva paklenasila prisiljavala da ne prestane stalno iznova izazivati sud binu, sudbinu koja je

jednom prema njoj puhnula tako blaenim pohodom sree.Bez ikakva poznavanja muke naravi, kakva je ona i morala biti nakon

boravka u takozvanoj javnoj kui, gdje se stvaran svijet jednako malo spoznaje kaoi u zavodu za mlade djevojke, Mizzi je mukarce